Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu: „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8., 19., 157. i 216. te članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a),

–  uzimajući u obzir članke 21., 23., 24., 25. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a u području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezina Fakultativnog protokola, Konvencije protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz 1951. i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, kojoj je EU stranka, uključujući i zaključna opažanja Odbora Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom iz 2015. kojima se EU poziva na pristupanje Istanbulskoj konvenciji kako bi se na taj način žene i djevojčice s invaliditetom zaštitilo od nasilja;

–  uzimajući u obzir izvješće Parlamenta o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom kojim se EU poziva da postane potpisnik Istanbulske konvencije kao daljnji korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom;

–  uzimajući u obzir opću napomenu o članku 6. („žene i djevojčice s invaliditetom“) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom donio 26. kolovoza 2016.;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(1),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(2), od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(3) te od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): uklanjanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(5) i procjenu europske dodane vrijednosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(6),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. ‒ 2020.) koji je u ožujku 2011. usvojilo Vijeće Europske unije,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova za razdoblje 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir izjavu o jednakosti spolova trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(9) i Uredbu (EU) br. 606/2013 od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(11) i Direktivu 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada i Direktivu 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, koje definiraju i osuđuju uznemiravanje i seksualno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir plan Komisije o mogućem pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, objavljen u listopadu 2015.,

–  uzimajući u obzir treće tromjesečno izvješće o radu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 16. studenog 2016. u vezi s definicijom rodno utemeljenog nasilja u Istanbulskoj konvenciji,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjedništva, Europske komisije i Europskog parlamenta u kojoj se traži brzi pristup EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, a koja je donesena 3. veljače 2017. na Malti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(13) i Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(14),

–  uzimajući u obzir 2016. provedeno ispitivanje Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljeno „Znanje i vještine: uloga samoobrane u sprečavanju nasilja nad ženama”, posebno u smislu doprinosa obuke u području samoobrane provedbi članka 12. Istanbulske konvencije,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za ženska prava i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0266/2017),

A.  budući da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da se treba potpuno poštovati, promicati i primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i svakodnevnom životu; budući da, prema Indeksu rodne ravnopravnosti, ni jedna država članica EU-a još nije potpuno ostvarila jednakost žena i muškaraca; budući da je rodno uvjetovano nasilje i uzrok i posljedica neravnopravnosti žena i muškaraca;

B.  budući da su moderni oblici ropstva i trgovine ljudima, koji uglavnom utječu na žene, i dalje prisutni u EU-u;

C.  budući da države članice moraju priznati da je pojava nasilja propust društva da ispuni svoju primarnu odgovornost zaštite i da je jedino preostalo sredstvo primjena reaktivnih mjera kao što su naknade za žrtve i progon kriminalaca;

D.  budući da EU u suradnji s državama članicama mora poduzeti sve potrebne mjere za promicanje i zaštitu prava svih žena i djevojčica na život bez nasilja, i fizičkog i psihološkog, i u javnoj i u privatnoj sferi;

E.  budući da se rodno uvjetovano nasilje ne bi smjelo olako shvaćati ili smatrati pitanjem koje se može odgoditi i rješavati kasnije s obzirom na to da utječe na više od 250 milijuna žena i djevojčica samo u EU-u te da ono ima snažan učinak na društvo, s obzirom na to da prijetnja sigurnosti polovice stanovništva povećava strah i polarizaciju te doprinosi stresu i mentalnim oboljenjima; budući da Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) procjenjuje da seksualno nasilje stvara društvu EU-a godišnji trošak od 226 milijardi EUR;

F.  budući da je nasilje nad ženama(15) i rodno utemeljeno nasilje, i fizičko i psihološko, raširena pojava unutar EU-a i da ga treba shvaćati kao ekstreman oblik diskriminacije i kršenja ljudskih prava koji utječe na žene svih društvenih slojeva neovisno o dobi, obrazovanju, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te predstavlja ozbiljnu prepreku jednakosti muškaraca i žena u ekonomskom i političkom smislu; budući da su potrebne daljnje mjere kako bi se potaknulo žene koje su žrtve nasilja da prijave što se dogodilo i potraže pomoć te kako bi se zajamčilo da te žene prime odgovarajuću pomoć u skladu s njihovim potrebama, da ih se informira o njihovim pravima te da dobiju pristupu pravosuđu kako bi se počinitelje kazneno gonilo;

G.  budući da je prema izvješću Agencije Europske unije za temeljna prava naslovljenom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”, koje je objavljeno u ožujku 2014., jedna trećina svih žena u Europi doživjela fizičko ili seksualno nasilje barem jedanput tijekom svoje odrasle dobi, da je 20 % žena doživjelo uznemiravanje na internetu, da je svaka dvadeseta žena bila silovana, a više od jedne desetine njih pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile;

H.  budući da je svaka deseta žena doživjela seksualno uznemiravanje ili uhođenje putem novih tehnologija te da je 75 % žena na višim razinama donošenja odluka doživjelo seksualno uznemiravanje; budući da to dokazuje da nijedna žena ili djevojčica, neovisno o dobi i položaju, nije sigurna od izloženosti seksualnom nasilju;

I.  budući da je potrebno poduzeti mjere kako bi se suzbila pojava rodno uvjetovanog nasilja na internetu, uključujući zlostavljanja, uznemiravanja i zastrašivanja, posebno mladih žena i djevojčica te LGBTI osoba;

J.  budući da građani i stanovnici Uniji nisu jednako zaštićeni od rodno uvjetovanog nasilja zbog nepostojanja strategije na europskoj razini, što se odnosi i na zakonodavne akte, te zbog razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama, među ostalim, u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga i dalje izloženi nasilju; budući da unutar EU-a postoje razlike u pogledu informiranja, prava, pružanja potpore te pristupa skloništima i njihove rasprostranjenosti;

K.  budući da je nasilje nad ženama povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, sa seksizmom i rodnim stereotipima, koji su doveli do muške dominacije nad ženama i diskriminacije žena te do sprečavanja punog napredovanja žena;

L.  budući da nasilje nad ženama pridonosi daljnjem postojanju rodno uvjetovanih nejednakosti time što žrtvama otežava pristup zapošljavanju, što negativno utječe na njihovu financijsku neovisnost i gospodarstvo općenito;

M.  budući da je ekonomska ovisnost o počinitelju važan razlog zašto žene ne prijavljuju seksualno nasilje;

N.  budući da izrazito siromaštvo povećava rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja koji ometaju puno sudjelovanje žena u svim područjima života i postizanje jednakosti spolova;

O.  budući da se mora poduzeti više napora kako bi se olakšalo i potaknulo sudjelovanje žena u politici, društvu i gospodarstvu te kako bi se povećala vidljivost žena na vodećim položajima u svrhu borbe protiv objektifikacije i kulture rodno uvjetovanog nasilja;

P.  budući da se Istanbulskom konvencijom propisuje da se sve njezine odredbe, osobito mjere za zaštitu prava žrtava, moraju zajamčiti bez diskriminacije „na bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status”;

Q.  budući da postoji 1,5 do 10 puta veća vjerojatnost da će žene s invaliditetom biti izložene rodno uvjetovanom nasilju te da je tim ženama zbog toga što se nalaze u situaciji ovisnosti još teže prijaviti nasilje; budući da žene i djevojčice s invaliditetom nisu homogena skupina već tu skupina čine žene različitih položaja, životnih situacija i s različitim tipovima invaliditeta, kao što su tjelesne, psihosocijalne, intelektualne ili osjetilne teškoće koje mogu, ali ne moraju podrazumijevati funkcionalna ograničenja; budući da se Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom zahtijeva da države potpisnice Konvencije poduzmu mjere kako bi osigurale da žene s invaliditetom u cijelosti i ravnopravno uživaju u svim ljudskim pravima i temeljnim slobodama;

R.  budući da neke skupine žena i djevojčica, kao što su migrantice, izbjeglice i tražiteljice azila, žene i djevojčice s invaliditetom, žene pripadnice zajednice LGBTI, Romkinje, izložene riziku od višestruke diskriminacije i stoga su u još većoj opasnosti da budu izložene nasilju koje je motivirano seksizmom u kombinaciji s rasizmom, ksenofobijom, homofobijom, transfobijom i interfobijom, kao i diskriminacijom na temelju dobi, invaliditeta, etničkog podrijetla ili vjeroispovijesti; budući da se žene u Europi suočavaju s isprepletenim i višestrukim oblicima diskriminacije koja ih sprečava u pristupanju pravosuđu, pomoći i službama zaštite te u uživanju njihovih temeljnih prava; budući da je ženama pri provedbi mjera zaštite potrebno omogućiti specijalizirane usluge potpore;

S.  budući da se nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji, prečesto smatra privatnim pitanjem i suviše se lako tolerira; budući da je ono zapravo sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno; budući da se nekažnjivost mora zaustaviti na način da se zajamči da se počinitelji kazneno gone te da se ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje unutar pravosudnog sustava pruži odgovarajuća pomoć i priznanje kako bi se prekinuo začarani krug šutnje i usamljenosti žena i djevojčica koje su bile žrtve nasilja, neovisno o njihovom porijeklu ili društvenom statusu;

T.  budući da među državama članicama postoje znatne kulturne razlike u pogledu vjerojatnosti da će žene prijaviti silovanje ili seksualne napade te da službene statistike u većoj mjeri odražavaju tu činjenicu, a ne stvaran broj silovanja ili seksualnih napada počinjenih u zemlji;

U.  budući da je u većini slučajeva ubojstava žena počinitelj njihov suprug, bivši suprug, partner ili bivši partner koji ne prihvaća kraj braka ili veze;

V.  budući da je počinitelj rodno uvjetovanog nasilja često osoba koju žrtva već poznaje te da je žrtva često u položaju ovisnosti, zbog čega se povećava strah od prijavljivanja nasilja;

W.  budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, koji se javljaju diljem svijeta, na internetu i izvan njega, u javnom i privatnom životu, jedan od temeljnih uzroka svih oblika nasilja nad ženama;

X.  budući da fizičko, spolno ili psihološko nasilje i zlostavljanje imaju ozbiljan utjecaj na žrtve koji može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak; budući da se taj utjecaj proteže i na njihove obitelji i rodbinu te na društvo u cjelini; budući da nasilje ne mora biti izravno usmjereno na djecu da bi se ona smatrala njegovim žrtvama s obzirom na to da je svjedočenje nasilju u obitelji također traumatično;

Y.  budući da je u članku 3. Istanbulske konvencije „rodno utemeljeno nasilje” jasno definirano kao „nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene”, dok „rod” označava „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”;

Z.  budući da, kako bi se smanjio procijenjeni broja neprijavljenih slučajeva, države članice moraju imati dovoljan broj uspostavljenih institucija kako bi se žene osjećale sigurnima i smatrale da mogu prijaviti rodno uvjetovano nasilje;

AA.  budući da se nasilje nad ženama i rodno utemeljeno nasilje te njihove posljedice može osjetno smanjiti samo kombinacijom politika koje sadrže zakonodavne i nezakonodavne mjere, kao što su infrastrukturna, pravna, pravosudna, kulturna, obrazovna, socijalna i zdravstvena djelovanja, i mjera kojima bi se žrtvama olakšao pristup smještaju i zapošljavanju, među kojima su pružanje skloništa žrtvama i ravnopravno sudjelovanje žena u svim područjima društva; budući da civilno društvo, a posebno organizacije žena, na važan način pridonose sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja te njihov rad treba prepoznati, poticati i podupirati kako bi mogli obavljati svoju djelatnost na najbolji mogući način;

AB.  budući da je obrazovanje i osposobljavanje djevojčica i žena važna europska vrijednost, temeljno ljudsko pravo i ključan element osnaživanja djevojčica i žena na društvenoj, kulturnoj i profesionalnoj razini te cjelovitog uživanja u svim drugim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim pravima te, posljedično, sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama;

AC.  budući da samo države mogu pružiti besplatno i obvezno opće obrazovanje koje je neophodan preduvjet kako bi se zajamčile jednake mogućnosti za sve rodove;

AD.   budući da se u Istanbulskoj konvenciji ističe važnost promjena u mentalitetu i stavovima kako bi se prekinuo kontinuitet rodno utemeljenog nasilja; budući da je stoga u tom smislu na svim razinama i za osobe svih uzrasta potrebno obrazovanje o ravnopravnosti žena i muškaraca, o nestereotipnim rodnim ulogama i o poštovanju osobnog integriteta; budući da je osposobljavanje za samoobranu jedan od djelotvornih načina za smanjenje viktimizacije i njezinih štetnih učinaka te da se time suzbijaju rodni stereotipovi i osnažuju žene i djevojčice;

AE.  budući da će žurno pristupanje svih država članica Istanbulskoj konvenciji znatno pridonijeti pripremi integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u borbi protiv svih oblika nasilja prema ženama;

AF.  budući da EU u okviru globalnih napora za postizanje ciljeva održivog razvoja mora raditi na jačanju borbe u svrhu suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja u svojem susjedstvu i diljem svijeta, uključujući borbu protiv uporabe seksualnog nasilja kao oružja u ratu;

AG.  budući da je Istanbulska konvencija mješoviti sporazum koji omogućuje pristupanje EU-a usporedno s pristupanjem država članica;

AH.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 14; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezine ratifikacije na nacionalnoj razini;

AI.  budući da ratifikacija Istanbulske konvencije zahtijeva pravilnu i učinkovitu provedbu i dodjelu odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa;

1.  pozdravlja činjenicu da je 4. ožujka 2016. Komisija predložila pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji, odnosno prvom sveobuhvatnom i pravno obvezujućem instrumentu za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja(16) na međunarodnoj razini;

2.  pozdravlja činjenicu da je 13. lipnja 2017. potpisano pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji; žali, međutim, što ograničenja u dvama područjima, u pitanjima povezanima s pravosudnom suradnjom u kaznenim pitanjima te u pitanjima azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, dovode do pravne nesigurnosti u pogledu opsega pristupanja EU-a te pružaju razlog za zabrinutost glede provedbe Konvencije;

3.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i žali zbog toga što su žene i djevojčice često izložene nasilju u obitelji, seksualnom uznemiravanju, psihološkom i fizičkom nasilju, uhođenju, seksualnom nasilju, silovanju, prisilnom sklapanju braka, genitalnom sakaćenju žena, prisilnom pobačaju, prisilnoj sterilizaciji, seksualnom iskorištavanju i trgovanju ljudima i drugim vrstama nasilja, što predstavlja ozbiljno kršenje njihovih ljudskih prava i njihova dostojanstva; naglašava da se Istanbulskom konvencijom utvrđuje da kultura, običaji, religija, tradicija i takozvana „čast” ne mogu biti opravdanje ni za jedan čin nasilja nad ženama; osuđuje što je sve više žena i djevojčica koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja na internetu i društvenim mrežama; poziva države članice da donesu konkretne mjere za rješavanje tih novih oblika kaznenih djela, uključujući kaznena djela seksualne iznude, mamljenja, voajerizma i pornografije iz osvete, te da za žrtvama, koje trpe ozbiljne traume koje katkad dovode čak do samoubojstva, pruže zaštitu;

4.  odlučno naglašava da je odbijanje pružanja usluga u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, uključujući siguran i zakonit pobačaj, jedan od oblika nasilja nad ženama i djevojčicama; naglašava da žene i djevojčice moraju imati kontrolu nad svojim tijelima i svojom seksualnošću; poziva države članice da zajamče sveobuhvatan spolni odgoj, osiguraju ženama pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući moderne metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj;

5.  naglašava da je u članku 7. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 17. srpnja 1998. prisilna trudnoća definirana kao kazneno djelo protiv čovječnosti i oblik rodno uvjetovanog nasilja nad ženama koje predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i djevojčica i njihova dostojanstva;

6.  ističe da se Istanbulskom konvencijom slijedi cjelovit, sveobuhvatan i koordiniran pristup u kojem su prava žrtava u središtu, na način da se pitanje nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno utemeljenog nasilja, uključujući i nasilje u obitelji, rješava iz niza perspektiva mjerama kao što su sprečavanje nasilja, borba protiv diskriminacije, mjere kaznenog prava za borbu protiv nekažnjavanja, zaštita žrtava i pomoć žrtvama, zaštita djece, zaštita tražiteljica azila i žena izbjeglica, bolje prikupljanje podataka i kampanje ili programi za podizanje razine svijesti, među ostalim u suradnji s nacionalnim tijelima za ljudska prava i ravnopravnost spolova, civilnom društvom i nevladinim organizacijama;

7.  naglašava da se Istanbulskom konvencijom pruža čvrsta osnova za izmjenu socijalnih struktura koje stvaraju, ozakonjuju i pridonose nasilju nad ženama, kao i alati za uvođenje mjera u tu svrhu; naglašava da se u okviru Konvencije prevencija, zaštita i progon rješavaju istodobno (troslojni pristup) te primjenjuje sveobuhvatan i koordiniran pristup koji proizlazi iz načela postupanja s dužnom pažnjom kojim se za države uspostavlja pozitivna obveza da učinkovito reagiraju na svaki čin nasilja (članak 5. Konvencije);

8.  naglašava da će se pristupanjem EU-a omogućiti koherentan europski pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja te za zaštitu i potporu žrtvama u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a, kao i bolje praćenje, tumačenje i provedba zakona, programa i fondova EU-a koji su relevantni za Konvenciju te bolje prikupljanje usporedivih i raščlanjivih podataka na razini EU-a; smatra da će EU pristupanjem Konvenciji postati učinkovitiji globalni dionik u području prava žena;

9.  zahtijeva da Vijeće, Komisija i države članice uzmu u obzir sljedeće preporuke. Potrebno je:

10.  naglašava da za veću učinkovitost mjera za borbu protiv nasilja nad ženama te mjere trebaju biti popraćene aktivnostima kojima se rješavaju rodno uvjetovane ekonomske nejednakosti i promiče financijska neovisnost žena;

11.  poziva Komisiju da predloži zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno utemeljenog nasilja;

12.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

13.  poziva Komisiju da revidira Okvirnu odluku EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima koja je trenutačno na snazi na način da u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

14.  poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu, Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktivu 2012/29/EU o zaštiti žrtava, kao i Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima te Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece;

15.  ponovno poziva Komisiju da uspostavi Europski opservatorij za praćenje rodno uvjetovanog nasilja (po uzoru na Europski institut za ravnopravnost spolova);

16.  potiče estonsko predsjedništvo da ubrza ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (2) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53. (3) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26. (4) SL C 24, 22.1.2016., str. 8. (5) SL C 285, 29.8.2017., str. 2. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0312. (8) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (9) SL L 338, 21.12.2011., str. 2. (10) SL L 181, 29.6.2013., str. 4. (11) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (12) SL L 335, 17.12.2011., str. 1. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073. (14) SL C 316, 30.8.2016., str. 2. (15) Pojam „žene“ u smislu Istanbulske konvencije uključuje i djevojke i djevojčice mlađe od 18 godina (članak 3.). (16) Vidi definicije iz članka 3. Istanbulske konvencije.