Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2011(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0265/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0265/2017

Rasprave :

PV 26/10/2017 - 6
CRE 26/10/2017 - 6

Glasovanja :

PV 26/10/2017 - 10.10
CRE 26/10/2017 - 10.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0421

Usvojeni tekstovi
PDF 378kWORD 61k
Četvrtak, 26. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Praćenje primjene prava EU-a tijekom 2015.
P8_TA(2017)0421A8-0265/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015. (2017/2011(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 32. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2014.) (COM(2015)0329),

–  uzimajući u obzir 33. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2015.) (COM(2016)0463),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014.(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. naslovljenu „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem zahtjeva u pogledu primjene prava Unije” (COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2016. naslovljenu „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(2),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012-2013)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije(8),

–  uzimajući u obzir članke 267. i 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0265/2017),

A.  budući da se člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) definira temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovora”;

B.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima pokrivenima pravom EU-a;

C.  budući da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, države članice moraju Komisiji dostaviti jasne i precizne informacije o načinu njihova prenošenja direktiva EU-a u nacionalno zakonodavstvo(9);

D.  budući da, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(10) i Zajedničkom političkom izjavom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(11) države članice mogu, prilikom obavješćivanja Komisije o nacionalnim mjerama za prenošenje, imati obvezu, u opravdanim slučajevima, pružiti i dodatne podatke u obliku „dokumenata s objašnjenjima” kojima se utvrđuje način na koji su prenijele direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo(12);

E.  budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima);

F.  budući da Unija raspolaže brojnim instrumentima i postupcima koji omogućuju potpunu i ispravnu primjenu načela i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima, ali se u praksi ti instrumenti čine ograničenog dosega, neprikladnim ili neučinkovitim;

G.  budući da je stoga potrebno uspostaviti novi mehanizam koji pruža jedinstven i dosljedan okvir na temelju postojećih instrumenata i mehanizama i koji bi se trebao primjenjivati na jedinstven način na sve institucije EU-a i sve države članice;

H.  budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

I.  budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju pisama službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;

J.  budući da je cilj postupaka EU Pilot suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi s pomoću bilateralnog dijaloga ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem formalnog postupka zbog povrede prava;

K.  budući da je Komisija 2015. godine zaprimila 3450 pritužbi o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Italija (637), Španjolska (342) i Njemačka (274) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;

L.  budući da se člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

1.  pozdravlja godišnje izvješće Komisije o primjeni zakonodavstva Unije 2015. s naglaskom na provedbi zajedničke pravne stečevine EU-a i napominje da su prema tom izvješću mobilnost i promet, energetika te okoliš tri područja u kojima je tijekom 2015. protiv država članica pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo; ističe da su ta područja ujedno bila predmet većine istraga pokrenutih u okviru sustava EU Pilot tijekom 2015., pri čemu su u prvom redu bile u pitanju Italija, Portugal i Njemačka; poziva Komisiju da detaljnije navede posebne razloge za tu situaciju;

2.  posebno napominje da je Komisija riješila problem loše kvalitete zraka u Europi pokretanjem nekoliko postupaka zbog povrede prava koji se odnose na kršenje Direktive 2008/50/EZ u vezi s trajnim prekoračenjem graničnih vrijednosti NO2; međutim, žali zbog toga što Komisija tijekom 2015. nije provodila iste ovlasti kontrole kako bi se izbjeglo da na unutarnje tržište uđu vozila na dizelski pogon koja zagađuju i znatno pridonose oslobađanju NO2 u atmosferu iznad tih graničnih vrijednosti te nisu u skladu s pravilima EU-a o homologaciji i emisijama lakih osobnih i gospodarskih vozila;

3.  smatra da veliki broj postupaka zbog povrede tijekom 2015. pokazuje da osiguravanje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja veliki izazov i prioritet u EU-u; tvrdi da građani EU-a imaju više povjerenja u pravo Unije kad se ono provodi na učinkovit način u državama članicama; poziva države članice da pojačaju napore u pogledu učinkovitog i pravovremenog prenošenja i provedbe prava EU-a;

4.  primjećuje da je na kraju 2015. ostalo otvoreno 1 368 predmeta povezanih s povredom, što predstavlja neznatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu, ali je i dalje ispod razine iz 2011.;

5.  priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a; naglašava, međutim, da Komisija državama članicama daje na raspolaganje cijeli niz instrumenata osmišljenih kako bi im se pomoglo da pronađu zajednička rješenja, kao što su priručnici, skupine stručnjaka i posebne internetske stranice, od dijaloga o planovima za prenošenje sve do dokumenata u kojima se objašnjava način ranog prepoznavanja problema u vezi s prenošenjem i njihovo rješavanje; poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi ispunile svoje obveze, kako je dogovoreno u Zajedničkoj političkoj izjavi država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, uključujući pružanje korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak;

6.  poziva Komisiju još jednom da spoji sve različite portale, pristupne točke i informativne internetske stranice u jedinstveni portal kojim će se građanima omogućiti jednostavan pristup obrascima za podnošenje pritužbe na internetu i lako razumljivim informacijama o postupcima za utvrđivanje povrede;

7.  primjećuje da Komisija ustraje u tome da je države članice obavješćuju ako se pri prenošenju direktiva u nacionalno pravo odluče dodati elemente kojima se javnosti pojašnjava koje su odredbe u odgovornosti EU-a, a koje u odgovornosti država članica; ističe istovremeno da to ne dovodi u pitanje pravo država članica da propisuju, na primjer, veće socijalne i ekološke standarde na nacionalnoj razini;

8.  naglašava potrebu za time da se Parlamentu omogući da prati Komisijinu provedbu uredaba na isti način kao što mu je to omogućeno za direktive; zahtijeva da Komisija osigura da se podatci o provedbi uredaba uključe u njezina buduća godišnja izvješća o praćenju primjene prava EU-a; poziva države članice da Komisiji dostave nacionalne propise kojima se prenose ili provode uredbe kako bi se osigurala njihova pravilna provedba te da navedu koji dijelovi proizlaze iz zakonodavstva EU-a, a koji dijelovi su dodani na nacionalnoj razini;

9.  ističe da rokovi za prijenos u nacionalno pravo moraju biti izvršeni; potiče institucije EU-a da postave realne rokove za izvršenje;

10.  naglašava da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); naglašava da su vrijednosti iz članka 2. UEU-a kamen temeljac Unije i da bi stoga trebalo kontinuirano ocjenjivati poštovanje tih vrijednosti u državama članicama; ponavlja da je od krajnje važnosti pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a te izražava zabrinutost zbog broja predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi Komisiji;

11.  ističe da zviždači EU-u i nacionalnim institucijama mogu ponuditi korisne informacije o slučajevima pogrešne primjene prava EU-a; ponavlja da bi ih se trebalo poticati, a ne ometati u tome;

12.  priznaje da su predstavke važan izvor informacija iz prve ruke, ne samo o kršenju prava EU-a i nedostatcima u njegovoj primjeni u državama članicama, nego i o potencijalnim nedorečenostima u zakonodavstvu EU-a i prijedlozima građana o novom zakonodavstvu koje bi se moglo donijeti, ili mogućim poboljšanjima zakonodavnih tekstova koji su na snazi; potvrđuje da se učinkovitim obrađivanjem predstavki potiče i, na kraju, povećava mogućnost Komisije i Parlamenta da reagiraju na probleme u vezi s prijenosom zakonodavstva i njegovom pogrešnom primjenom te da ih riješe; konstatira da Komisija smatra da je provedba prava EU-a prioritet, tako da građani u svakodnevnom životu mogu imati korist od njega; ističe da je potrebno zajamčiti transparentnost, nepristranost i neovisnost postupaka donošenja odluka, kao i administracije;

13.  žali zbog činjenice što se ne pružaju precizni statistički podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupka zbog povrede; stoga poziva Komisiju da redovno dostavlja izvješća o slučajevima u vezi s postupcima koji su u tijeku kako bi se olakšao strukturirani dijalog i smanjio vremenski okvir za rješavanja sporova; poziva Komisiju da o tim izvješćima održi raspravu s Odborom za predstavke i da proaktivno uključi potpredsjednika nadležnog za primjenu prava i pojednostavnjenje; traži od Komisije da uključi podnositelje predstavki u postupke EU Pilot koji su pokrenuti zbog njihovih predstavki u cilju, između ostalog, pojednostavnjenja dijaloga među podnositeljima predstavki i nacionalnih tijela kojih se to tiče;

14.  žali zbog sve većih kašnjenja u provedbi strategije EU-a za zaštitu i dobrobit životinja 2012. – 2015. čime se u stvari sprječava pokretanje nove strategije na razini EU-a koja je potrebna kako bi se zajamčila potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću ažuriranog, sveobuhvatnog i jasnog zakonodavnog okvira koji je u potpunosti usklađen sa zahtjevima članka 13. UFEU-a;

15.  napominje da je Odbor za predstavke primio mnoge predstavke koji se odnose na dobrobit djece te izražava nadu da će aktualna revizija Uredbe Bruxelles II.a doprinijeti ispravljanju nedostataka uredbe i da će se riješiti propusti u pogledu njezine provedbe;

16.  ističe da su zadnjih godina utvrđeni nedostatci u primjeni mjera za suzbijanje prijevare i pranja novca; traži od Komisije da udvostruči svoje napore u cilju jamčenja stroge primjene relevantnih propisa EU-a;

17.  napominje da bi pravovremeno i ispravno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva i njegova primjena, kao i jasan nacionalni zakonodavni okvir, uz puno poštovanje temeljnih vrijednosti, načela i prava utvrđenih u Ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima, trebali biti prioritet državama članicama kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, uz ostvarivanje svih zacrtanih prednosti koje proizlaze iz učinkovite i djelotvorne primjena prava EU-a; u tom kontekstu naglašava da sve institucije EU-a u svom djelovanju ili nedjelovanju podliježu Ugovorima EU-a i Povelji Europske unije o temeljnim pravima(13);

18.  poziva Komisiju da potakne države članice na strogu provedbu pravila EU-a o slobodnom kretanju osoba, posebno jamčenjem pune zaštite povezanih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava; podsjeća na to da je, osim što predstavlja jednu od temeljnih sloboda EU-a i sastavni dio građanstva EU-a, slobodno kretanje osoba, u kontekstu u kojem su temeljna prava u potpunosti zaštićena, od velike važnosti za građane EU-a i njihove obitelji, posebno u pogledu pristupa socijalnoj sigurnosti, kao i za njihovo viđenje EU-a te se često pojavljuje kao predmet u predstavkama;

19.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. i poziva Komisiju da djeluje u skladu s preporukama iz te rezolucije;

20.  priznaje da Parlamentu također pripada ključna uloga u vezi s političkim nadzorom nad mjerama Komisije za izvršenje zakonodavstva, s pomoću analiza godišnjih izvješća o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a i usvajanja relevantnih parlamentarnih rezolucija; preporučuje da Parlament da dodatni doprinos pravovremenom i točnom prenošenju zakonodavstva EU-a tako što će svoje stručno znanje o zakonodavnom procesu donošenja odluka zahvaljujući prethodno uspostavljenim vezama podijeliti s nacionalnim parlamentima;

21.  ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i drugih dionika u stvaranju zakonodavstva te praćenju i bilježenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama; u tom pogledu naglašava načelo transparentnosti utvrđeno u Ugovorima EU-a, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima; podsjeća da bi ta prava i načela, između ostalog, također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata kojima se primjenjuje pravo EU-a;

22.  pozdravlja smanjenje broja novih spisa u EU Pilotu otvorenih 2015. za 30 % u odnosu na 2014. (881 u usporedbi s 1208 tijekom 2014.); međutim, napominje da prosječna stopa riješenih spisa ostaje stabilna 2015. te je istovjetna onoj iz 2014. (75 %);

23.  pozdravlja činjenicu da je po prvi put nakon 2011. broj novih pritužbi smanjen, i to na ukupno 3450, što je za oko 9 % manje u usporedbi s 2014.; međutim, s velikom zabrinutošću napominje da je najveći broj novih pritužbi zabilježen u području zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti; napominje da se 72 % svih podnesenih pritužbi protiv država članica tijekom 2015. odnose na područja zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti, unutarnjeg tržišta, industrije, poduzetništva te malih i srednjih poduzeća, pravosuđa i potrošača, oporezivanja i carinske unije te okoliša;

24.  žali zbog toga što tijekom 2015. države članice nisu u svim slučajevima ispunile svoju obvezu da uz nacionalne mjere kojima se direktive prenose u njihove pravne poretke dostave i dokumente s objašnjenjima; smatra da bi Komisija trebala pružiti veću podršku državama članicama u postupku sastavljanja tih dokumenata s objašnjenjima i korelacijskih tablica; potiče Komisiju da nastavi izvještavati Parlament i Vijeće o dokumentima s objašnjenjima u godišnjim izvješćima o primjeni zakonodavstva EU-a;

25.  smatra da bi novčane kazne zbog nepoštovanja zakona EU-a trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te da bi se pri njihovu određivanju trebalo uzimati u obzir ponovljeno nepoštovanje zakona i poštovati zakonska prava država članica;

26.  ističe da su sve institucije EU-a, obvezane Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima(14);

27.  ponavlja da zadaće dodijeljene Komisiji ili drugim institucijama EU-a u okviru Ugovora o ESM-u (ili drugih relevantnih ugovora) obvezuju iste, kao što je predviđeno člankom 13. stavcima 3. i 4. Ugovora o ESM-u, da zajamče da su memorandumi o razumijevanju zaključeni u okviru navedenih ugovora u skladu s pravom EU-a; naglašava da bi se kao rezultat toga institucije EU-a trebale suzdržati od potpisivanja memoranduma o razumijevanju u čiju usklađenost s pravom EU-a sumnjaju(15);

28.  ističe važnost prenošenja u domaće zakonodavstvo i praktične provedbe propisa za azil na razini EU-a, na primjer u pogledu provedbe Direktive o uvjetima za prihvat u državama članicama (Direktiva 2013/33/EU(16))(17); žali zbog nedovoljne primjene i upotrebe mehanizma premještanja koji je predložila Komisija kako bi države članice mogle prevladati izbjegličku krizu; stoga poziva Komisiju da obrati posebnu pažnju na provedbu mjera donesenih u području azila i migracije kako bi se zajamčilo da one budu usklađene s načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima i da, po potrebi, pokrene potrebne postupke zbog povrede;

29.  sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne poštuju svoje obveze u pogledu azila i migracije; pozdravlja čvrst stav Komisije prema državama članicama u pogledu primjene prava EU-a u području azila i migracije; podsjeća na to da je EU zbog migracijskih tokova prema Europi suočen s nezabilježenim pravnim, političkim i humanitarnim izazovima; poziva države članice da prilikom primanja i raspodjele izbjeglica uzmu u obzir i međunarodne konvencije o ljudskim pravima; izražava nadu da će Komisija sustavno nadzirati primjenu Europskog migracijskog programa u državama članicama; podsjeća na to da se učinkovita migracijska politika EU-a mora temeljiti na ravnoteži između odgovornosti i solidarnosti među državama članicama;

30.  žali zbog činjenice da u nekim državama članicama i dalje postoje znatni nedostatci u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu; napominje da je to posebno slučaj u vezi s gospodarenjem otpadom, infrastrukturom pročišćavanja otpadnih voda i usklađenosti s graničnim vrijednostima kvalitete zraka; u tom kontekstu smatra da bi Komisija trebala nastojati utvrditi uzroke te situacije u državama članicama;

31.  potiče institucije EU-a da u svakom trenutku preuzmu svoju dužnost poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi propisa sekundarnog prava EU-a, odlučivanju o politikama ili potpisivanju sporazuma ili ugovora s institucijama izvan EU-a te da preuzmu svoju dužnost da svim raspoloživim sredstvima pruže pomoć državama članicama EU-a u njihovim nastojanjima da se prenese zakonodavstvo EU-a u svim područjima te poštuju vrijednosti i načela Unije, osobito u vezi s nedavnim događanjima u državama članicama;

32.  žali zbog činjenice da i dalje ne prima transparentne i pravovremene informacije o provedbi prava EU-a; podsjeća da u revidiranom Okvirnom sporazumu o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije „Komisija Parlamentu daje na raspolaganje sažete podatke o svim postupcima povrede sadržane u pismu službene opomene, uključujući, ako tako zatraži Parlament, podatke o pitanjima na koje se postupak povrede odnosi” i očekuje da se ta klauzula u praksi primjenjuje u dobroj vjeri;

33.  poziva Komisiju da usklađivanje s pravom EU-a učini istinskim političkim prioritetom koji treba provoditi kroz usku suradnju s Parlamentom, čija je obaveza pozivati Komisiju na odgovornost i osigurati da kao suzakonodavac bude u cijelosti obaviješten kako bi stalno poboljšavao svoj zakonodavni rad; stoga zahtijeva da Komisija osigura praćenje svih rezolucija Europskog parlamenta o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a;

34.  podsjeća na to da je u svojim rezolucijama od 15. siječnja 2013.(18) i 9. lipnja 2016. Parlament pozvao na donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije na temelju članka 298. UFEU-a te poziva Komisiju da dodatno razmotri prijedlog uredbe priložen potonjoj rezoluciji;

35.  ističe da nedostatak usklađenog i sveobuhvatnog niza kodificiranih pravila dobre uprave diljem Unije građanima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih administrativnih prava u okviru prava Unije te također doprinosi pogoršanju njihove pravne zaštite; stoga naglašava da je kodificiranje pravila dobre uprave u obliku uredbe kojom se utvrđuju razni aspekti upravnog postupka, uključujući notifikacije, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; pojašnjava da se tim pravilima, u slučaju pravnih nedostataka ili problema s tumačenjem, nadopunjuje postojeće pravo Unije i doprinosi njegovoj većoj pristupačnosti; stoga ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament već poduzeo u tom području, kao i aktualni razvoj u Uniji i njezinim državama članicama;

36.  podsjeća na to da prethodne odluke doprinose pojašnjenju načina na koji se pravo Europske unije treba primjenjivati; smatra da primjena tog postupka omogućuje jedinstveno tumačenje i provedbu europskog zakonodavstva; stoga potiče nacionalne sudove da u slučaju sumnje upućuju pitanja Sudu Europske unije i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede prava;

37.  smatra da je pravilna primjena pravne stečevine EU-a ključna kako bi politike EU-a bile korisne kako za pojedince tako i za poduzeća; stoga poziva Komisiju da ojača provedbu prava EU-a na temelju strukturiranog i sustavnog prenošenja i provjera usklađenosti nacionalnog zakonodavstva, u skladu s Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima; ističe da je zakonodavstvo EU-a rezultat slobodnog i demokratskog procesa; pozdravlja praksu Komisije da pri praćenju primjene prava EU-a u državama članicama u obzir uzima načela bolje izrade zakonodavstva;

38.  naglašava kako je važno da institucije EU-a i države članice izrađuju i primjenjuju pravo EU-a na transparentan način; ističe da zakonodavstvo EU-a mora biti jasno, razumljivo, dosljedno i precizno kako bi se državama članicama olakšala primjena prava EU-a i kako bi ono bilo dostupno građanima EU-a, a u njemu se također treba uzeti u obzir sudska praksa Suda Europske unije, koji ustraje u tome da je potrebno da norme EU-a budu predvidive i da se mogu unaprijed procijeniti(19);

39.  smatra da će uključivanje nacionalnih parlamenata u dijalog o sadržaju zakonodavnih prijedloga, kada je to prikladno, potaknuti učinkovitu primjenu prava EU-a; ističe da će pomniji nadzor nacionalnih parlamenata nad njihovim vladama kad one budu sudjelovale u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitiju primjenu prava EU-a, kako je predviđeno Ugovorima; iz tog razloga ističe da je potrebno da nacionalni parlamenti imaju pravo glasa u ranim fazama europskih zakonodavnih postupaka te apelira na europske institucije i države članice da pokrenu debatu o Protokolu br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji i Protokolu br. 2 o supsidijarnosti i proporcionalnosti, na primjer tako da pokrenu reviziju takozvanog sustava ranog upozoravanja i na taj način osiguraju bolju primjenu postupka „žutog kartona”;

40.  potiče užu suradnju i jačanje veza između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; podsjeća da nacionalni parlamenti imaju funkciju nadzora nad sudjelovanjem njihovih vlada u postupku donošenja odluka u Vijeću Europske unije te naglašava potrebu za savjetovanjima i redovitim razmjenama gledišta između Europskog parlamenata i nacionalnih parlamenata, naročito u početnim fazama zakonodavnog procesa;

41.  podsjeća da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu u nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva ih da tu ulogu ispunjavaju na proaktivan način; ističe ulogu nacionalnih parlamenata u izbjegavanju prakse prekomjernog donošenja propisa u vezi sa zakonodavstvom EU-a na nacionalnoj razini, čime se sprječava prekomjerno reguliranje i nepotrebno administrativno opterećenje; očekuje od država članica da jasno naznače i dokumentiraju nacionalne obveze kad su one dodane u zakonodavstvo EU-a u postupku provedbe; zabrinut je zbog toga što se prekomjernim nacionalnim mjerama dodanim zakonodavstvu EU-a nepotrebno pojačava euroskepticizam;

42.  napominje da sustav razmjene informacija i suradnje među odborima nacionalnih parlamenata koji rade s EU-om može pomoći u postizanju učinkovitog zakonodavstva te da bi se taj sustav također trebao upotrebljavati za podupiranje učinkovitije primjene prava EU-a u državama članicama; promiče upotrebu platforme IPEX kao sredstva za međusobnu razmjenu informacija između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče nacionalne parlamente da aktivno sudjeluju u redovitim međuparlamentarnim sjednicama odbora u organizaciji Europskog parlamenta;

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0385.
(2)SL C 18, 19.1.2017., str. 10.
(3)SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(4)SL L 174, 27.6.2001., str. 25.
(5)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(6)SL C 316, 22.9.2017., str. 246.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0279.
(9)Predmet C-427/07, Komisija protiv Irske, točka 107.
(10)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(11)SL C 369, 17.12.2011., str. 15.
(12)U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
(13)Vidjeti, među ostalim: Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. – Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P), ECLI:EU:C:2016:701, stavak 67. i dalje.
(14)Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016., spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P, stavak 67. i dalje.
(15)Ibid, stavci 58. i dalje; u tu svrhu vidjeti presudu od 27. studenog 2012., Pringle, C-370/12, stavak 164.
(16)Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju normi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).
(17)Vidjeti, među ostalim: S. Carrera, S. Blockmans, D. Gross, E. Guild, „The EU’s Response to the Refugee Crisis – Taking Stock and Setting Policy Priorities” (Odgovor EU-a na izbjegličku krizu – analiza i uspostava političkih prioriteta), Centar za europske političke studije (CEPS), članak br. 20, 16. prosinca 2015. – https://www.ceps.eu/system/files/EU%20Response%20to%20the%202015%20Refugee%20Crisis_0.pdf
(18)Rezolucija od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu Europske unije o upravnom postupku (SL C 440, 30.12.2015., str. 17.).
(19)Presuda Suda Europske unije od 10. rujna 2009., Plantanol GmbH & Co. KG protiv Hauptzollamt Darmstadt, C-201/08, ECLI:EU:C:2009:539, stavak 46.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti