Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 9., 10., 19., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 15., 21., 23., 25 i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i činjenicu da je u EU-u stupila na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja između Vijeća, država članica i Komisije kojim se određuju interni mehanizmi provedbe u Europskoj uniji Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom Konvencijom,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Serija ugovora Vijeća Europe br. 5, 1950.) i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju (Serija ugovora Vijeća Europe br. 35, 1961., revidirano 1996., Serija ugovora Vijeća Europe br. 163),

–  uzimajući u obzir Preporuku Rec(2002)5 Odbora ministara državama članicama Vijeća Europe o zaštiti žena od nasilja i Preporuku CM/Rec(2007)17 o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979. i njezin Fakultativni protokol od 6. listopada 1999.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(4),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 2. prosinca 2015. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015)0615),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Europske komisije o novom Europskom konsenzusu o razvoju „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost” i u njoj sadržanu obvezu da se pri razvojnoj suradnji u obzir uzmu posebne potrebe osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. veljače 2017. naslovljen „Izvješće o napretku o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.” (SWD(2017)0029),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenoga 2010. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o popisu pitanja koja je usvojio Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u odnosu na početno izvješće Europske unije(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(10),

–  uzimajući u obzir brifing Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljen „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.”,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2016. godinu,

–  uzimajući u obzir izvješća o temeljnim pravima Agencije Europske unije za temeljna prava za 2016. i 2017. godinu,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir statističke podatke Eurostata za 2014. o pristupu osoba s invaliditetom tržištu rada, obrazovanju i osposobljavanju te o siromaštvu i nejednakim prihodima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća naslovljene „Održiva europska budućnost: odgovor EU-a na Program održivog razvoja do 2030.” od 20. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir dobrovoljni Europski okvir za kvalitetu socijalnih usluga (SPC/2010/10/8),

–  uzimajući u obzir Novi program za gradove (A/RES/71/256),

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Akcijskom planu za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za kulturu i obrazovanje, stajališta u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za predstavke (A8-0339/2017),

A.  budući da, kao punopravni građani(11), sve osobe s invaliditetom imaju jednaka prava u svim područjima života i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomnost i potpuno sudjelovanje u društvu;

B.  budući da se procjenjuje da u Europskoj uniji živi 80 milijuna ljudi s invaliditetom, od čega su 46 milijuna žene;

C.  budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacije (članak 19.);

D.  budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;

E.  budući da je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji je ratificirao EU i koji je potpisalo svih 28 država članica EU-a, a ratificiralo njih 27; budući da je EU najveći svjetski donator razvojne pomoći i jedan od najutjecajnijih dionika na međunarodnoj razini;

F.  budući da EU predano radi na provedbi Programa održivog razvoja i ciljeva održivog razvoja unutar EU-a te u sklopu razvojne suradnje s partnerskim zemljama;

G.  budući da se u UNCRPD-u navodi da su osobe s invaliditetom „one koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s ostalima”; budući da je u tom pogledu članak 9. UNCRPD-a od osobite važnosti;

H.  budući da sudska praksa Suda Europske unije potvrđuje činjenicu da je UNCRPD obvezujući za EU i njegove države članice pri provedbi prava EU-a, kao i u okviru instrumenata sekundarnog prava(12); budući da je nužno ojačati postojeće pravne i političke instrumente EU-a kako bi se povećala stopa provedbe UNCRPD-a;

I.  budući da osobe s invaliditetom čine raznoliku skupinu i da se žene, djeca, starije osobe, pojedinci sa složenim potrebama za potporom i osobe s privremenim ili nevidljivim invaliditetom suočavaju s dodatnim preprekama i višestrukim oblicima diskriminacije;

J.  budući da osobe s invaliditetom imaju dodatne troškove i niže prihode te se suočavaju s višim stopama nezaposlenosti; budući da bi se naknade povezane s invaliditetom trebale smatrati državnim potporama kojima će se pojedincima pomoći pri uklanjanju prepreka koje im onemogućuju puno sudjelovanje u društvu, među ostalim i preko zapošljavanja;

K.  budući da djeca s invaliditetom imaju pravo živjeti sa svojom obitelji ili u obiteljskom okruženju u skladu s njihovim najboljim interesima; budući da članovi obitelji često moraju smanjiti ili prekinuti svoje profesionalne aktivnosti kako bi skrbili za članove obitelji s invaliditetom;

L.  budući da načela UNCRPD-a nadilaze diskriminaciju i pokazuju kojim putem treba ići kako bi, u uključivom društvu, sve osobe s invaliditetom i njihove obitelji u potpunosti uživale ljudska prava;

M.  budući da se i dalje donosi novo i revidirano zakonodavstvo u kojem se ne upućuje na UNCRPD ni na pristupačnost; budući da je pristupačnost preduvjet za sudjelovanje; budući da je Unija kao potpisnica te konvencije dužna osigurati punu uključenost i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija u razvoju i provedbi zakonodavstva i politika, uz poštovanje različitih koncepata invaliditeta;

N.  budući da su stereotipi, pogrešne predodžbe i predrasude neki od temeljnih uzroka diskriminacije, uključujući višestruku diskriminaciju, stigmatizaciju i neravnopravnost;

O.  budući da osobama s invaliditetom često nedostaju podrška, zaštita, komunikacija i informacije u vezi s uslugama i pravima u području zdravstvene skrbi, zaštite od nasilja i skrbi o djeci te imaju ograničen pristup, ili da uopće nemaju, takvim uslugama i informacijama; budući da bi zdravstveni djelatnici trebali biti primjereno osposobljeni u pogledu posebnih potreba osoba s invaliditetom;

P.  budući da znatan udio od četiri milijuna osoba godišnje koje žive kao beskućnici ima neki oblik invaliditeta te da se ta skupina nije posebno uzela u obzir kao ciljna skupina UNCRPD-a i strategije EU-a za osobe s invaliditetom;

Q.  budući da, unatoč brojnim međunarodnim konvencijama, europskom i nacionalnom zakonodavstvu i strategijama, osobe s invaliditetom i dalje ne sudjeluju potpuno u društvu i ne ostvaruju u potpunosti svoja prava; budući da se u skladu s člankom 29. UNCRPD-a sudjelovanje osoba s invaliditetom može postići samo ako su one uključene u politički i javni život, gdje su često nedovoljno zastupljene;

R.  budući da izvješće Komisije o napretku ukazuje na očigledno kašnjenje u provedbi obveza koje proizlaze iz UNCRPD-a, i na razini EU-a i na razini država članica; budući da i dalje postoje izazovi i nedostaci u okviru strategije i da je potrebna dugoročna perspektiva radi usklađivanja politika, zakona i programa EU-a s UNCRPD-om;

S.  budući da model neovisnog života, kako je istaknuto u UNCRPD-u, štiti najvišu moguću razinu pristupačnosti; budući da je pristup drugim uslugama kao što su pristupačan prijevoz te aktivnosti u području kulture i razonode također sastavni element kvalitetnog načina života te može doprinijeti integraciji osoba s invaliditetom;

T.  budući da je nužno imati uključiv i aktivan pristup tržištu jer je to jedno od glavnih sredstava za promicanje neovisnosti osoba s invaliditetom; budući da pristup tržištu rada trenutačno iznosi 58,5 %, u usporedbi s 80,5 % u slučaju osoba bez invaliditeta, pri čemu se neke skupine suočavaju s dodatnom diskriminacijom na temelju vrste invaliditeta; budući da socijalna ekonomija pruža brojne mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom;

U.  budući da bi strože smjernice na europskoj razini i odgovarajući resursi te osposobljavanje u pogledu pitanja invaliditeta mogli ojačati djelotvornost i neovisnost tijela za pitanja ravnopravnosti na nacionalnoj razini;

V.  budući da je jedan od četiriju prioriteta koje je Komisija utvrdila nakon Pariške deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja „poticanje obrazovanja djece i mladih u nepovoljnom položaju jamčenjem toga da se u našim sustavima obrazovanja i osposobljavanja vodi računa o njihovim potrebama”;

W.  budući da je ukupni trošak zadržavanja osoba s invaliditetom izvan tržišta rada viši od troška njihova uključivanja na tržište rada; budući da to osobito vrijedi u slučaju osoba s višestrukim potrebama u pogledu potpore gdje postoji mogućnost da članovi obitelj budu prisiljeni postati njegovatelji;

X.  budući da je broj zaposlenih osoba s invaliditetom možda manji nego što podaci pokazuju, s obzirom na to da mnogi spadaju u kategoriju „nezapošljivih”, rade u zaštićenom sektoru ili zaštićenijim okruženjima ili nemaju status zaposlenika te stoga nisu vidljivi u službenim podacima i statistikama;

Y.  budući da je potrebno podupirati i poticati poslodavce kako bi se osiguralo osnaživanje osoba s invaliditetom od obrazovanja do zapošljavanja; budući da je stoga podizanje razine osviještenosti među poslodavcima jedan od načina borbe protiv diskriminacije u zapošljavanju osoba s invaliditetom;

Z.  budući da je poduzimanje mjera na radnom mjestu ključno za promicanje pozitivnog psihičkog zdravlja i prevenciju psihičkih bolesti i psihosocijalnog invaliditeta;

AA.  budući da je EU najveći donator razvojne pomoći i ima vodeću ulogu u programima usmjerenima na uključivanje osoba s invaliditetom;

AB.  budući da diskriminacija pri zapošljavanju nije izoliran problem; budući da jednak problem predstavlja i diskriminacija u području obrazovanja, stručnog osposobljavanja, stanovanja i nedostatka pristupa prijevozu;

AC.  budući da u EU-u 75 % osoba s teškim invaliditetom nema mogućnost u potpunosti sudjelovati na tržištu rada; budući da nedovoljna razina zaposlenosti i nezaposlenost mogu predstavljati problem posebno za osobe s poremećajima iz spektra autizma, gluhe ili nagluhe osobe te za slijepe ili gluhoslijepe osobe;

AD.  budući da ciljevi održivog razvoja i stup socijalnih prava mogu biti potencijalni instrumenti za provedbu UNCRPD-a;

AE.  budući da je manjak pravne sposobnosti znatna prepreka za ostvarivanje biračkog prava, među ostalim i na europskim izborima;

AF.  budući da je 34 % žena sa zdravstvenim poteškoćama ili invaliditetom tijekom svojeg života doživjelo fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera;

AG.  budući da su u skladu s člankom 168. stavkom 7. UFEU-a države članice odgovorne za utvrđivanje svojih zdravstvenih politika i pružanje zdravstvenih usluga, što pokazuje ključnu važnost savjetovanja i suradnje s državama članicama za uspjeh Europske strategije za osobe s invaliditetom;

AH.  budući da se člankom 25. UNCRPD-a podupire pravo osoba s invaliditetom na najviše moguće standarde zdravstvene zaštite bez diskriminacije;

AI.  budući da su osobe s invaliditetom posebno osjetljive na nedostatne usluge zdravstvene skrbi, što vodi rizičnom ponašanju u pogledu zdravlja i višim stopama prerane smrti;

Ključna područja djelovanja

Pristupačnost

1.  uviđa važnost sveobuhvatne definicije i primjene pristupačnosti te njezine vrijednosti kao osnove potrebne da bi osobe s invaliditetom uživale jednake mogućnosti te da bi bile istinski socijalno uključene i sudjelovale u društvu, kako je prepoznato u UNCRPD-u te u skladu s Općom napomenom UNCRPD-a br. 2, uzimajući u obzir različitost potreba osoba s invaliditetom i promičući sve veću važnost univerzalnog dizajna kao jednog od načela EU-a;

2.  podsjeća Komisiju na njezinu obvezu uključivanja aspekta invaliditeta u svoje politike te promicanja pristupačnosti u svim područjima politika, i u javnom i u privatnom sektoru, te preporučuje da se u sklopu hijerarhije Komisije uspostave odjeli s iskustvom u području pristupačnosti koji bi provjeravali izvršavanje te obveze;

3.  poziva Komisiju da utvrdi obvezne zahtjeve u pogledu pristupačnosti javnih prostora, a posebno izgrađenog okruženja;

4.  poziva države članice da u potpunosti provedu i kontinuirano prate sve zakonodavstvo povezano s pristupačnošću, uključujući Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama, telekomunikacijski paket i Direktivu o pristupačnosti interneta, kao i relevantne propise povezane s prijevozom i pravima putnika; u tom kontekstu poziva EU da koordinira i prati tu provedbu te da promiče ratifikaciju UNCRPD-a unutar Unije i izvan nje;

5.  nada se da će zakonodavci EU-a bez odgode usvojiti Europski akt o pristupačnosti; preporučuje da bi se, kako bi se u potpunosti proveo UNCRPD, u sklopu završnog teksta trebala poboljšati pristupačnost proizvoda i usluga za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom funkcionalnom sposobnošću; ističe da su potrebna sveobuhvatna europska pravila o pristupačnosti javnih prostora i izgrađenog okruženja, kao i o pristupu svim vrstama prijevoza;

6.  zabrinut je da se praćenje nekih zakonodavnih akata, poput Direktive o pristupačnosti interneta(13) ili Uredbe o pristupačnosti željeznica(14), temelji na samoprocjeni predmetnih sektora i država članica, a da ga ne provodi nezavisno tijelo; stoga preporučuje Komisiji da poboljša svoje ocjenjivanje sukladnosti i da razmotri izradu zakonodavstva za praćenje kako bi se osiguralo poštovanje prava osoba s invaliditetom, među ostalim i u provedbi Uredbe (EZ) br. 261/2004(15);

7.  podsjeća da su za provedbu svih obveza u vezi s pristupačnošću potrebna dostatna financijska sredstva na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini; poziva EU da osigura dostupnost svih programa financiranja te da se pobrine za to da se u sklopu njih prati pristup univerzalnog dizajna i da ti programi sadrže posebnu proračunsku liniju za pristupačnost; poziva države članice da potiču javna ulaganja kako bi se osobama s invaliditetom zajamčila pristupačnost fizičkog i digitalnog okruženja;

8.  poziva Komisiju i države članice da povećaju pristupačnost kroz potporu razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija i podržavanjem svih inicijativa, uključujući i novoosnovana poduzeća („start-ups”) koja djeluju u području sigurnosti osoba s invaliditetom;

9.  podržava proučavanje i upotrebu najboljih praksi u vezi sa samostalnim životom u EU-u;

10.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo da je telefonski broj hitne službe u potpunosti dostupan osobama sa svim vrstama invaliditeta i da su svi aspekti politika i programa za smanjenje rizika od katastrofa uključivi i pristupačni svim osobama s invaliditetom;

11.  zabrinut je zbog toga što se na nacionalnoj razini u nedovoljnoj mjeri provodi ex ante uvjet u javnim natječajima kojim se zahtjeva poštovanje pristupačnosti pri kupovini prije potpisivanja ugovora o javnoj nabavi; stoga preporučuje da se uspostavi portal, po uzoru na zelenu javnu nabavu, koji će sadržavati sve smjernice u pogledu pristupačnosti;

12.  snažno preporučuje osiguranje pune pristupačnosti postupaka podnošenja pritužbi u vezi s pravima putnika i njihove prilagođenosti osobama s invaliditetom te davanje većeg broja jednako važnih izvršnih ovlasti nacionalnim provedbenim tijelima;

13.  posebno ističe da je pristupačnost temeljno načelo UNCRPD-a i preduvjet za ostvarivanje drugih prava sadržanih u toj konvenciji; ističe da europski građani kontinuirano podnose predstavke zbog nedovoljne pristupačnosti ili postojanja arhitektonskih prepreka; ističe da se pravo na pristupačnost utvrđeno u članku 9. UNCRPD-a mora ostvarivati na sveobuhvatan način kako bi se osobama s invaliditetom osigurao pristup njihovu okruženju, prijevozu, javnim objektima i uslugama te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; poziva Komisiju i države članice da zajamče da je pristupačnost prioritet i da je bolje integrirana u sva područja politike povezana s invaliditetom;

14.  napominje da bi se strategija jedinstvenog digitalnog tržišta trebala provesti tako da se osobama s invaliditetom osigura potpuni pristup svim njegovim aspektima;

Sudjelovanje

15.  pozdravlja projekt iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da uključe sve zemlje u buduću dugoročnu inicijativu kako bi ta kartica imala jednak doseg kao i europska parkirna karta te da se njome obuhvati pristup uslugama kojima se omogućuje sudjelovanje u kulturnom životu i turizmu;

16.  zabrinut je zbog kontinuirane upotrebe medicinskog modela invaliditeta koji je usredotočen na medicinske dijagnoze osoba s invaliditetom, a ne na prepreke u okolišu s kojima se te osobe suočavaju; potiče Komisiju da pokrene reviziju tog pristupa, posebno u području prikupljanja podataka; poziva države članice da razmisle o tome kako bi se moglo napredovati prema uspostavi opće definicije invaliditeta;

17.  pozdravlja napredak postignut u vezi s Ugovorom iz Marakeša; ističe da je Sud Europske unije u svom mišljenju od 14. veljače 2017. naveo da sklapanje Ugovora iz Marakeša ulazi u isključivu nadležnost EU-a jer su obveze iz spomenutog Ugovora unutar područja koje je u velikoj mjeri obuhvaćeno zajedničkim pravilima EU-a; preporučuje EU-u i državama članicama da uspostave akcijski plan kako bi se osigurala njegova potpuna provedba; poziva EU da ne ratificira opciju povezanu s ekonomskim opterećenjem;

18.  smatra da europski strukturni i investicijski fondovi, naročito u predstojećem programskom razdoblju, moraju biti u skladu s UNCRPD-om te da bi se u sklopu njih trebala i dalje poticati deinstitucionalizacija kao prioritet i, osim toga, financirati usluge podrške kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da ostvare svoje pravo na samostalan život u zajednici; smatra da bi Komisija trebala pomno nadzirati način na koji države članice provode ex ante uvjete u pogledu prijelaza s institucijskih usluga na usluge temeljene na zajednici, koji mora biti konkretan i čija se kvaliteta mora ocjenjivati na kontinuiran i transparentan način; smatra da bi se u okviru prijedloga za projekte koje financira EU, uključujući one koji se kreditiraju s pomoću Europskog fonda za strateška ulaganja i Europske investicijske banke, trebala poštovati pravila o pristupačnosti koja slijede pristup univerzalnog dizajna; smatra da se za postizanje tih ciljeva nije moguće osloniti isključivo na financijske instrumente;

19.  naglašava da je potrebno osigurati slobodan pristup komunikaciji prilagođenoj vrsti invaliditeta te ističe da je to iznimno važno kad je riječ o građanskom sudjelovanju osoba s invaliditetom;

20.  zabrinut je zbog prepreka u pogledu sudjelovanja s kojima se suočavaju osobe u režimu skrbništva i osobe koje žive u ustanovama diljem Europe te poziva Komisiju da se pobrine za to da osobe kojima je uskraćena njihova pravna sposobnost mogu ostvarivati sva prava utvrđena u ugovorima i zakonodavstvu Europske unije; poziva države članice da potiču sudjelovanje ubrzavanjem postupka deinstitucionalizacije i prijelazom sa zamjenskog odlučivanja na odlučivanje uz podršku;

21.  poziva Komisiju da, u sklopu svojeg niza redovnih izvješća o provedbi direktiva Vijeća 93/109/EZ(16) i 94/80/EZ(17), ocijene tumače li se te direktive sukladno članku 29. UNCRPD-a;

22.  ističe činjenicu da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene dvostrukoj diskriminaciji zbog kombinacije spola i invaliditeta i da često mogu biti izložene čak i višestrukoj diskriminaciji koja proizlazi iz kombinacije spola, invaliditeta te seksualne orijentacije, dobi, religije ili etničke pripadnosti;

23.  ponavlja da su žene s invaliditetom često u nepovoljnijem položaju nego muškarci s invaliditetom te su više izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti;

24.  smatra da bi Europski institut za jednakost spolova trebao pružiti smjernice na europskoj razini i na razini država članica u pogledu specifične situacije žena i djevojčica s invaliditetom te da bi trebao aktivno zagovarati osiguranje jednakih prava i borbu protiv diskriminacije;

25.  podsjeća da je borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti među osobama s invaliditetom usko povezana s pitanjem poboljšanja uvjeta za članove obitelji koji često djeluju kao neplaćeni njegovatelji i koji se ne smatraju zaposlenim osobama; stoga potiče države članice da predstave nacionalne strategije za potporu neformalnim njegovateljima, a to su u većini slučajeva članice obitelji osoba s invaliditetom;

26.  naglašava da broj starijih osoba raste i da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije žene češće imaju neki oblik invaliditeta i da su one posebno pogođene tom pojavom jer imaju duži očekivani životni vijek; ističe da će stoga broj žena s invaliditetom proporcionalno porasti;

27.  naglašava vrijednost mikrofinancijskih instrumenata za otvaranje radnih mjesta i rast; poziva države članice da takve instrumente učine lakše dostupnima za žene s invaliditetom;

28.  ističe da je, kako bi se osobama s invaliditetom zajamčio samostalan život, potrebno podržavati istraživanje i inovacije u pogledu razvoja proizvoda namijenjenih za pomoć osobama s invaliditetom u njihovim svakodnevnim aktivnostima;

Ravnopravnost

29.  naglašava da su ravnopravnost i nediskriminacija temelj strategije za osobe s invaliditetom;

30.  poziva Komisiju da se u svojem Strateškom djelovanju za ravnopravnost spolova 2016. – 2019. osvrne na pitanje invaliditeta;

31.  duboko žali zbog dugotrajnog zastoja u Europskom vijeću u postizanju napretka u pogledu direktive za borbu protiv diskriminacije te poziva države članice da doprinesu usvajanju horizontalne direktive protiv diskriminacije(18), kako bi se primaklo pragmatičnom rješenju koje bi trebalo obuhvaćati zaštitu od diskriminacije osoba s invaliditetom u svim područjima života, uključujući prepoznavanje uskraćivanja razumne prilagodbe kao oblika diskriminacije te višestruke i višedimenzionalne diskriminacije;

32.  zgrožen je postojećim podacima o diskriminaciji i zlostavljanju osoba s invaliditetom; i dalje je zabrinut zbog neprijavljivanja prouzročenog nepristupačnošću mehanizama za podnošenje pritužbi i izvješćivanje te nedostatkom povjerenja i osviještenosti o pravima; ustraje u tome da bi trebalo prikupiti podatke razvrstane po spolu i u tom pogledu preporučuje razvoj nove metode za prikupljanje podataka, naročito kad je riječ o slučajevima uskraćivanja ukrcaja ili nedostupnosti pomoći;

33.  poziva države članice da zajamče da sva nacionalna tijela za pitanja ravnopravnosti imaju mandat u području invaliditeta, da imaju odgovarajuće resurse i da su neovisna u pružanju potrebne podrške žrtvama diskriminacije te da se pobrinu za to da je svako produženje njihova mandata popraćeno povećanjem ljudskih resursa;

34.  poziva EU i države članice da financiraju i razviju modele dobre prakse namijenjene osobama s invaliditetom, njihovim organizacijama, sindikatima, savezima poslodavaca, tijelima za pitanja ravnopravnosti, civilnim službenicima, kao i dobrih praksi koje ti subjekti provode, u vezi s načelom nediskriminacije, uključujući višestruku i višedimenzionalnu diskriminaciju te razumnu prilagodbu;

35.  poziva EU da razvije istraživačke programe u kojima će se voditi računa o načelima ravnopravnosti pri izradi okvira za istraživanje i razvoj nakon programa Obzor 2020.;

Zapošljavanje

36.  naglašava da je pristup tržištu rada sveobuhvatno pitanje koje zahtijeva provedbu mjera potpore koje će donijeti korist i pojedincu i poslodavcu, jamčeći tako socijalnu uključenost, i koje bi trebale uključivati pristupačne postupke zapošljavanja, pristupačan prijevoz do radnog mjesta i natrag, napredovanje u karijeri te kontinuirano osposobljavanje, kao i razumnu prilagodbu te pristupačna mjesta rada; poziva Komisiju da ažurira zbirku dobrih praksi o zapošljavanju uz podršku za osobe s invaliditetom u EU-u te u zemljama članicama EFTA-e i EGP-a;

37.  potiče donošenje mjera pozitivne diskriminacije, uključujući utvrđivanje minimalnih postotaka za zapošljavanje osoba s invaliditetom u javnom i privatnom sektoru;

38.  žali zbog toga što uskraćivanje razumne prilagodbe ne predstavlja diskriminaciju u okviru Direktive o jednakom postupanju pri zapošljavanju(19), na što se kritički osvrnuo i Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom; podsjeća na to da se u prvom članku Direktive o jednakom postupanju pri zapošljavanju zabranjuje svaki oblik diskriminacije na temelju invaliditeta;

39.  poziva države članice da se pobrinu za to da zamke socijalnih naknada ne budu prepreka sudjelovanju na tržištu rada te poziva na odvajanje naknada povezanih s invaliditetom od potpore dohotku, uzimajući u obzir potrebe u vezi s dodatnom skrbi i druge potrebe koje mogu imati osobe s invaliditetom, kako bi im se zajamčio dostojanstven život i pristup tržištu rada; u tom pogledu poziva države članice da se pobrinu za to da se naknade povezane s invaliditetom ne oduzimaju na temelju zaposlenja;

40.  poziva Komisiju da podrži socijalna poduzeća u skladu s načelima navedenima u Deklaraciji iz Bratislave i Madridskoj deklaraciji o socijalnom gospodarstvu, kao važan izvor mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom;

41.  poziva države članice da u skladu s UNCRPD-om razmotre uklanjanje svih pravnih prepreka za zapošljivost, uključujući primjerice mjere koje su u suprotnosti s člankom 12. UNCRPD-a, čime se osobama s invaliditetom, onemogućuje potpisivanje ugovora o radu, otvaranje bankovnog računa i pristup njihovu novcu te ih se tako financijski isključuje, ili pak nacionalne klauzule kojima se određene kategorije osoba s invaliditetom proglašavaju „nesposobnima za rad”;

42.  ističe važnost djelotvorne reintegracije i rehabilitacije, kao i mjere aktivacije i zadržavanja u društvu koje stari, koje omogućuju pojedincima da se vrate na posao ili da ostanu zaposleni nakon bolesti ili pak fizičkih, psihičkih ili emocionalnih poteškoća;

43.  podsjeća na to da se opterećivanjem osoba s invaliditetom i njihovih partnera troškovima pomoći smanjuju ne samo njihovi tekući prihodi, nego i njihovi izgledi za zapošljavanje i budući prihodi u starijoj dobi;

44.  uviđa da bi mjere za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, uključujući dobrovoljna fleksibilna i uključiva radna rješenja kao što su pametan rad, rad na daljinu i fleksibilno radno vrijeme mogli biti korisni za osobe s invaliditetom i pozitivni za psihičko zdravlje, jamčeći sigurnost i stabilnost za sve, no zabrinut je da bi digitalna radna okruženja mogla stvoriti nove prepreke ako ne budu pristupačna i ako se ne osigura razumna prilagodba;

45.  poziva Komisiju da u buduća izvješća uključi primjere dobre i loše prakse kako bi se poslodavcima omogućilo da na djelotvoran način provedu zakonodavstvo povezano s invaliditetom;

46.  zabrinut je zbog toga što u nekim državama članicama osobe s invaliditetom koje rade u zaštićenim radionicama pred zakonom nisu formalno priznate kao radnici, zarađuju manje od iznosa minimalne plaće i nemaju pravo na jednake socijalne povlastice kao redovni radnici;

47.  izražava posebnu zabrinutost za mlade osobe s invaliditetom i osobe s invaliditetom koje su već duže vrijeme nezaposlene; poziva države članice da rad na uključivanju mladih osoba s invaliditetom na tržište rada zacrtaju kao prioritet, primjerice uspostavom posebnih centara za savjetovanje o karijeri kako bi se studentima i nezaposlenim mladim osobama pružili savjeti o njihovim budućim karijerama ili u sklopu programa Garancija za mlade;

48.  poziva Komisiju i države članice da nastave promicati raznolikost kao poslovnu prednost te da potiču povelje o raznolikosti u kojima se zagovara dodana vrijednost osoba s invaliditetom na radnom mjestu;

49.  poziva EU da se pobrine za to da se prava osoba s invaliditetom i njihovih obitelji uključe u predloženi paket mjera o ravnoteži između poslovnog i privatnog života;

Obrazovanje i osposobljavanje

50.  zabrinut je što su u raznim državama članicama EU-a mnoga djeca s invaliditetom i dalje isključena iz kvalitetnog uključivog obrazovanja na primjer zbog politika segregacije i arhitektonskih prepreka, što predstavlja oblik diskriminacije djece i mladih s invaliditetom;

51.  naglašava da su obrazovanje i stručno osposobljavanje ključni za zapošljivost osoba s invaliditetom te da bi poslodavci trebali biti uključeni u taj proces kako bi se u obzir uzele potrebe osoba s invaliditetom, među ostalim, ali ne isključivo, vodeći računa o mogućim prednostima novih tehnologija u područjima kao što su traženje posla, osobni razvoj i veća neovisnost;

52.  poziva Komisiju i države članice da uklone pravne, fizičke i organizacijske prepreke za sve osobe s invaliditetom kako bi se osigurao uključiv sustav obrazovanja i cjeloživotnog učenja;

53.  poziva institucije EU-a i države članice da osiguraju razumnu prilagodbu za stažiste i traži da postupci prijave za stažiranje budu dostupni i da se osobama s invaliditetom nude posebna stažiranja, uključujući stažiranje s poticajima za poslodavce;

54.  poziva institucije EU-a i države članice da zajamče da su program Erasmus + i drugi programi za mlade poput programa Jamstvo za mlade i Europske snage solidarnosti u potpunosti dostupni osobama s invaliditetom s pomoću individualizirane razumne prilagodbe i da informacije o njihovoj pristupačnosti budu dostupne osobama s invaliditetom kako bi se potaknulo njihovo sudjelovanje; u tu svrhu preporučuje da se maksimalno iskoriste postojeći alati, kao na primjer alati predviđeni platformom za uključivu mobilnost MappED!;

55.  žali zbog toga što novi program vještina ne sadrži zaseban cilj za osobe s invaliditetom; naglašava da je trenutačna nedovoljna zaposlenost osoba s invaliditetom i njihova diskriminacija na tržištu rada također traćenje vrijednih vještina; stoga poziva Komisiju da u svim budućim inicijativama povezanim s vještinama u obzir uzme potrebe osoba s invaliditetom;

56.  apelira na države članice da na temelju preporuka Odbora Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom razrade učinkovite mjere za borbu protiv segregacije i odbijanja učenika s invaliditetom u školama i obrazovnom okružju te da u tom kontekstu izrade nacionalne programe za prijelaz kako bi se osiguralo kvalitetno uključivo formalno i neformalno obrazovanje i stručno osposobljavanje, među ostalim i za osobe s invaliditetom kojima je potrebna visoka razina potpore;

57.  ističe važnost osposobljavanja i prekvalifikacije djelatnika u obrazovanju, osobito u cilju potpore osobama sa složenim potrebama;

58.  preporučuje bolje korištenje Europske agencije za posebne potrebe i uključivo obrazovanje kako bi se maksimalno iskoristio njezin postojeći mandat;

59.  ističe da je ključno nastavnike i voditelje programa osposobljavanja pripremiti za rad s djecom s invaliditetom i pružiti im primjerenu podršku; potiče države članice da osmisle uključivo obrazovanje, osposobljavanje i stalno stručno usavršavanje nastavnika i voditelja programa osposobljavanja, uz doprinos raznih dionika, posebno organizacija koje zastupaju osobe s invaliditetom i stručnjaka s invaliditetom;

60.  poziva na to da se dodatno istraže mogućnosti koje nudi cjeloživotno učenje i pruže privlačne alternative, s obzirom na to da je među mladima s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama velik broj onih koji rano napuštaju školovanje; smatra da je promicanje programa cjeloživotnog učenja za osobe s invaliditetom ključan dio Europske strategije za osobe s invaliditetom;

61.  potiče na razmjenu najboljih praksi u području uključivog obrazovanja i cjeloživotnog učenja među nastavnicima, osobljem, upravnim tijelima, studentima i učenicima s invaliditetom;

62.  izražava zabrinutost zbog toga što, unatoč poboljšanjima, osobama s invaliditetom i dalje prijeti velika opasnost od nezaposlenosti i što ih je manje od 30 % završilo fakultetsko ili jednakovrijedno obrazovanje, u usporedbi s oko 40 % osoba bez invaliditeta; stoga poziva države članice i Komisiju da posebnu pozornost posvete poteškoćama s kojima se susreću mladi s invaliditetom i/ili posebnim potrebama u obrazovanju pri prijelazu iz srednjoškolskog ili fakultetskog obrazovanja na tržište rada;

63.  potiče javne ustanove i poduzeća EU-a da provode politike raznolikosti i nacionalne povelje o raznolikosti;

64.  naglašava da mladi s invaliditetom manje sudjeluju u tjelesnim aktivnostima od svojih vršnjaka bez invaliditeta te da škole imaju važnu ulogu u usvajanju zdravog načina života; stoga naglašava da je važno poticati mlade s invaliditetom na veće sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima; poziva države članice da bez odgode uklone sve postojeće prepreke koje sprečavaju sudjelovanje osoba s invaliditetom ili osoba s posebnim potrebama u sportskim aktivnostima;

65.  podsjeća na to da je potrebno premostiti digitalni jaz i osigurati da osobe s invaliditetom u potpunosti iskoriste prednosti digitalne unije; u tom kontekstu naglašava važnost poboljšanja digitalnih vještina i sposobnosti osoba s invaliditetom, posebno u okviru projekata koji se financiraju iz programa Erasmus +, te poziva države članice da učinkovitim mjerama protiv govora mržnje, zlostavljanja i svih oblika diskriminacije na internetu osiguraju zaštitu ranjivih građana, uključujući osobe s invaliditetom, i da organiziraju više obrazovnih aktivnosti o digitalnoj i medijskoj pismenosti kao dio neformalnog i formalnog obrazovanja; povrh toga, poziva države članice da djeci s invaliditetom osiguraju besplatan pristup odgovarajućim tehničkim obrazovnim alatima kako bi im se omogućilo potpuno sudjelovanje u obrazovanju i osposobljavanju;

Socijalna zaštita

66.  poziva Komisiju da osigura da će u strategiju EU-a za osobe s invaliditetom do 2030. biti uključene posebne mjere za poticanje uključivih sustava socijalne zaštite diljem EU-a, čime bi se jamčio pristup pogodnostima i uslugama za osobe s invaliditetom tijekom cijelog životnog ciklusa; poziva države članice da utvrde minimalnu razinu socijalne zaštite za osobe s invaliditetom koja bi im jamčila primjeren životni standard;

67.  poziva suzakonodavce da razmotre uključivanje osoba s invaliditetom kao posebne ciljne skupine u Uredbu o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(20);

68.  apelira na države članice da pri procjeni i utvrđivanju invaliditeta primjene načelo uzajamnog priznavanja, pri čemu bi se trebao slijediti i ne potkopavati model invaliditeta iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koji se zasniva na poštovanju ljudskih prava, uzimajući u obzir ekološke i društvene prepreke s kojima se pojedinac susreće te uključujući sve relevantne dionike kako bi se zajamčilo da životni standard osoba s invaliditetom nije ugrožen, na primjer programima ekonomske prilagodbe;

69.  poziva Komisiju da osigura uvrštavanje invaliditeta u sve aspekte europskog stupa socijalnih prava;

70.  preporučuje da se Europski socijalni fond (ESF), Europski program za zapošljavanje i socijalnu inovaciju (EaSI) i budući socijalni fondovi EU-a ne koriste samo za mjere za poticanje zapošljavanja već i za socijalnu uključenost; naglašava važnost rehabilitacije kao sredstva socijalne uključenosti kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom ostanu aktivne u zajednici;

71.  preporučuje da države članice poduzmu konkretne mjere, poput pružanja financijske pomoći i privremene skrbi, za poticanje uključivih sustava socijalne zaštite diljem EU-a kojima se osigurava primjeren životni standard, prednosti i pristup uslugama za sve osobe s invaliditetom tijekom cijelog životnog ciklusa;

72.  apelira na države članice da osiguraju da deinstitucionalizacija ne dovodi do toga da osobe s invaliditetom postaju beskućnici zbog nepostojanja odgovarajućeg i/ili dostupnog smještaja za pružanje skrbi u zajednici;

Zdravlje

73.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi iz 2011.(21); preporučuje da Komisija u prijenos Direktive uvrsti snažnu komponentu invaliditeta kako bi se osigurao pristup cjenovno dostupnoj i kvalitetnoj prekograničnoj zdravstvenoj skrbi za osobe s invaliditetom; s tim u vezi poziva Komisiju da provede procjenu učinka Direktive u cilju njezine revizije kako bi bila u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da na razini EU-a pripremi smjernice o uključivanju invaliditeta u rad nacionalnih kontaktnih točaka sa zajedničkim kriterijima uspješnosti, uključujući posebne preporuke za invaliditet; potiče države članice da pruže odgovarajuće obrazovanje i osposobljavanje djelatnika u području zdravstvene skrbi o posebnim potrebama pacijenata s invaliditetom;

74.  zabrinut je zbog kršenja, među ostalim kršenja ljudskih prava, u području mentalnog zdravlja i usluga skrbi, što u mnogim slučajevima znatno utječe na kvalitetu pruženih usluga, i ističe da te usluge moraju biti usmjerene na oporavak, financirane na odgovarajući način i pružene u skladu s modelom koji se temelji na ljudskim pravima;

75.  poziva države članice da zajamče da se u okviru usluga skrbi za mentalno zdravlje poštuje pravna sposobnost te da informirani pristanak za liječenje i hospitalizaciju mora dati osoba s invaliditetom, a ne donositelj odluke kao njezin zamjenik, također uzimajući u obzir mjere za pomoć pri donošenju odluke;

76.  poziva Komisiju da se pobrine za to da su e-zdravstvo, zdravstvene usluge i usluge skrbi u potpunosti dostupne i sigurne za sve osobe s invaliditetom koje imaju intelektualne teškoće i složene potrebe te za članove njihovih obitelji;

77.  skreće pozornost na hitnu potrebu da se reagira na opći nedostatak pristupa multidisciplinarnoj specijalističkoj skrbi za osobe s invaliditetom i, tamo gdje on postoji, na duga čekanja na koja su prisiljeni pacijenti kao veliku prepreku jednakom pristupu zdravstvenoj prevenciji i liječenju, što često rezultira pogoršanjem stanja pacijenta s invaliditetom i teretom za zdravstvene sustave koji se mogao izbjeći;

78.  ističe da bi se sustavima zdravstvene skrbi trebalo osigurati otkrivanje, prijavljivanje i sprečavanje seksualnog nasilja i/ili zlostavljanja;

79.  potiče države članice da povećaju broj usluga multidisciplinarne procjene i ponovne procjene za odrasle osobe s invaliditetom radi izrade planova po mjeri koji se mogu provesti s pomoću teritorijalnih resursa (poput usluga kućne njege, dnevne skrbi i stanovanja) koji ispunjavaju potrebne biopsihosocijalne zahtjeve;

80.  potiče Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste okvir europskih referentnih mreža kako bi razvile multidisciplinarnu i specijaliziranu zdravstvenu skrb za osobe s invaliditetom općenito, a posebno za osobe s rijetkim invaliditetom, i da prošire pristup takvoj skrbi;

81.  ističe da Komisija u akcijskom planu za zdravstvene djelatnike u EU-u i u planu EU-a za učinkovite, pristupačne i otporne zdravstvene sustave ne posvećuje pozornost invaliditetu jer se ni u jednom od tih dvaju tekstova izričito ne bavi tom temom;

82.  naglašava uspjeh druge Zajedničke akcije o demenciji te se u međuvremenu nada da će u narednom trogodišnjem razdoblju farmaceutske kuće koje sudjeluju u Inicijativi za inovativne lijekove osigurati dodatna sredstva;

83.  poziva Komisiju da predstavi strategiju za pomoć osobama s teškim invaliditetom u slučaju smrti rodbine koja je bila zadužena za njihovu svakodnevnu skrb (poput nedavno donesenog talijanskog zakona dopo di noi, odnosno „nakon nas”);

84.  poziva Komisiju da provede temeljitu analizu razlika između zaključnih opažanja Ujedinjenih naroda i vlastitog izvješća o napretku, posebno u pogledu područja prioriteta zdravstva u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom;

85.  traži dosljedno promicanje lokalne porodničke skrbi kao javne usluge u državama članicama kako bi se smanjio broj slučajeva invaliditeta zbog komplikacija pri porodu te majkama i djeci zajamčio siguran porod, u skladu s kontrolnim popisom Svjetske zdravstvene organizacije za siguran porod;

86.  ohrabren je napretkom postignutim u sektoru europske telemedicine koja može iz temelja promijeniti sposobnost osoba s invaliditetom da pristupaju uslugama; nadalje smatra da će uvođenje 4G tehnologije te napredak 5G tehnologije i širenje interneta stvari dovesti do poboljšanja u pružanju zdravstvene skrbi za osobe s invaliditetom; poziva Komisiju da se pobrine za to da europski sektor zdravstvene tehnologije ne bude opterećen prekomjernom regulativom i da ima odgovarajući pristup financijskim sredstvima;

Vanjsko djelovanje

87.  poziva da se vanjsko djelovanje EU-a potpuno uskladi s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

88.  poziva EU da se pobrine za to da razvojna suradnja i humanitarno djelovanje budu potpuno dostupni i uključivi za osobe s invaliditetom;

89.  poziva EU da u službeno izvješćivanje o razvojnoj pomoći uvede pokazatelj za prava osoba s invaliditetom;

90.  poziva EU da osigura da ima ključnu ulogu u tome da osobe s invaliditetom ne budu zapostavljene u razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći, što je u skladu s njegovom obvezom iz Europskog konsenzusa o razvoju, te da suzbija višestruku diskriminaciju s kojom se suočavaju ranjive osobe i marginalizirane skupine;

91.  poziva Komisiju da neovisno o novoj Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom bude predvodnik u provedbi ciljeva održivog razvoja u vanjskom djelovanju na način kojim se uključuje aspekt invaliditeta donošenjem jasnog, transparentnog i uključivog plana za postizanje tih ciljeva;

92.  žali zbog toga što pokazatelj ciljeva održivog razvoja EU-a nije raščlanjen prema invaliditetu; poziva EU da u suradnji s partnerskim zemljama potiče raščlanjivanje podataka prema vrsti invaliditeta;

93.  poziva EU i njegove partnere da osobe s invaliditetom i organizacije koje ih zastupanju uključe u sve faze oblikovanja politika i izrade projekata, među ostalim i na terenu u partnerskim zemljama uz aktivno sudjelovanje organizacija osoba s invaliditetom;

94.  ponavlja da se žene s invaliditetom često suočavaju s još većim izazovima i opasnostima u zemljama i zonama u kojima vladaju sukobi; stoga ističe da je potrebno zaštititi žene s invaliditetom u okviru vanjskih politika EU-a;

Obveze unutar institucija EU-a

95.  potiče institucije EU-a da učine pristupačnim funkcije, sadržaj, dokumente, videozapise i internetske usluge svojih internih i vanjskih internetskih stranica, uključujući javna savjetovanja, te javna izvješća o sukladnosti i usklađenosti sa smjernicama i obvezama za dostupnost na internetu;

96.  žali zbog toga što se još ne provodi projekt INSIN koji gluhim i nagluhim osobama omogućuje neovisno komuniciranje s institucijama EU-a tako što ih povezuje s prevoditeljima za znakovni jezik i sustavima podnaslovljavanja u državama članicama iako je Komisija financirala razvoj prototipa uslužne platforme, koji je 2014. uspješno testiran u Europskom parlamentu;

97.  poziva institucije EU-a da na jednostavan zahtjev omogući pristup svim svojim javnim sjednicama, među ostalim prevođenjem na znakovni jezik, pretvaranjem govora u tekst i dokumentima na Brailleovu pismu kao i ostalim augmentativnim i alternativnim metodama komunikacije i fizičkom pristupačnosti svojih zgrada; uviđa poteškoće pri podnaslovljavanju svih internetskih prijenosa uživo i videozapisa sjednica; no poziva institucije da nastave pratiti tehnološki razvoj u tom području kako bi se poboljšala pristupačnost u budućnosti;

98.  preporučuje europskim institucijama da u skladu s politikom višejezičnosti EU-a prednost daju prevođenju s nacionalnih znakovnih jezika i na te jezike, a ne međunarodnom znakovnom jeziku;

99.  potiče države članice da zajamče pristupačnost izbora za Europski parlament i uključivanje osoba koje trenutno žive u ustanovama i/ili pod skrbništvom;

100.  uviđa da na razini EU-a i država članica ne postoji dostupan i uključiv izborni postupak za osobe s invaliditetom, osobito za osobe s mentalnim invaliditetom ili intelektualnim teškoćama; apelira na Europski parlament da zajamči potpunu dostupnost svojeg komunikacijskog materijala o izborima za Europski parlament;

101.  poziva europske škole, vrtiće i centre za boravak nakon nastave da svoj djeci zaposlenika u institucijama EU-a pruže kvalitetno uključivo obrazovanje te obrazovanje u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, među ostalim i djeci sa složenim potrebama ili djeci kojoj je potrebna visoka razina potpore;

102.  poziva EU da olakša pružanje razumne prilagodbe i drugih oblika potpore za zapošljavanje, poput pametnog rada za zaposlenike, među ostalim i za akreditirane parlamentarne asistente s invaliditetom u institucijama EU-a;

103.  poziva Komisiju da revidira zajednička pravila, provedbene odredbe, područje primjene, zastupljenost osoba s invaliditetom, pristupačnost i prakse svog Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja kako bi ga uskladila s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

104.  traži od svih institucija, agencija i tijela EU-a da uspostave kontaktne točke te ističe da je između glavnih uprava i institucija EU-a potreban horizontalni međuinstitucionalni mehanizam koordinacije; poziva na provođenje potrebnih prilagodbi za postizanje tog cilja u okviru strategije za provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

105.  apelira na institucije da u skladu s člankom 5. Direktive 2000/78/EZ donesu sveobuhvatne politike zapošljavanja, zadržavanja i napredovanja, među ostalim privremene pozitivne mjere, radi aktivnog i znatnog povećanja broja dužnosnika ili zaposlenika i stažista s invaliditetom, uključujući osobe sa psihosocijalnim invaliditetom i intelektualnim teškoćama;

106.  podsjeća na ulogu Međugrupe za osobe s invaliditetom pri Europskom parlamentu za provedbu Europske strategije za osobe s invaliditetom, u skladu s Konvencijom UN-a, kao platforme koja okuplja zastupnike u Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima te predstavnike organizacija i civilnog društva, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini; napominje da je Međugrupa osobito prikladan forum za poticanje diskusija i rasprava kako bi se osigurala provedba strategije;

107.  poziva europske institucije da se u potpunosti savjetuju sa svojim osobljem i zastupnicima s invaliditetom i da ga stvarno uključe u formuliranje, provedbu i praćenje svojih internih pravila, politika i praksi, uključujući Pravilnik o osoblju te odredbe o razumnoj prilagodbi i pristupačnosti;

Raskorak između izvješća o napretku i zaključnih zapažanja

108.  žali zbog toga što internetske stranice institucija EU-a nisu na razini AAA standarda pristupačnosti; poziva institucije da što je prije moguće postignu tu razinu;

109.  žali zbog toga što zakonodavstvo EU-a i država članica u području prometa još nije potpuno provedeno na nacionalnoj razini; u tu svrhu preporučuje da se u svakoj državi članici osnuju nacionalna tijela zadužena za njegovu provedbu;

110.  prima na znanje napredak postignut u pogledu pristupačnosti željeznica; traži da se za sve ostale vrste prijevoza, uključujući zračni prijevoz, uvedu slični propisi o pristupačnosti kako bi se uklonio raskorak između sigurnosti i pristupačnosti;

111.  napominje da se u svojem izvješću o napretku Komisija ne bavi horizontalnom direktivom o jednakom postupanju;

112.  izražava žaljenje zbog toga što je ostvaren slab napredak u pogledu ratifikacije Fakultativnog protokola priloženog Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske unije;

113.  napominje da Komisija dosad nije poduzela međusektorsku, sveobuhvatnu reviziju svojeg zakonodavstva kako bi se zajamčila potpuna sukladnost s odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

114.  pozdravlja ažurirani popis instrumenata, uključujući nedavno donesene instrumente, no žali zbog toga što izjava o nadležnostima još nije revidirana i što taj popis ne obuhvaća instrumente koji se ne odnose isključivo na osobe s invaliditetom, ali su ipak za njih važni;

115.  žali zbog toga što Komisija nije postigla napredak u uključivanju prava žena i djevojčica s invaliditetom u sve svoje politike i programe za jednakost spolova te u uključivanju rodne perspektive u svoje strategije za osobe s invaliditetom;

116.  pozdravlja potpisivanje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) od strane EU-a te poziva Vijeće da je bez odgode ratificira;

117.  žali zbog toga što se aktualnim politikama o pravima djeteta u dovoljnoj mjeri ne obuhvaća sveobuhvatna strategija za dječake i djevojčice s invaliditetom utemeljena na pravima ili mjere za zaštitu njihovih prava te što se strategije za osobe s invaliditetom ne bave i uključuju dovoljno prava dječaka i djevojčica s invaliditetom; poziva Komisiju da u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom i u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta (UNCRC) posebnu pozornost posveti djeci s invaliditetom; osobito ističe da je ženama i djevojčicama s invaliditetom potreban uzor;

118.  napominje da EU nije organizirao sveobuhvatnu kampanju za podizanje razine osviještenosti o Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i za borbu protiv predrasuda prema osobama s invaliditetom;

Prema sveobuhvatnoj i učinkovitoj strategiji za osobe s invaliditetom do 2030.

Horizontalna pitanja

119.  poziva Komisiju da se pobrine za to da je buduća strategija za osobe s invaliditetom usmjerena na potpunu provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u svim područjima politike EU-a i na uključivanje pristupačnosti, sudjelovanja, nediskriminacije i jednakosti te da obuhvaća sve članke Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i ima odgovarajući proračun, vremenski okvir za provedbu i mehanizam za praćenje te jednaku pravnu vrijednost kao i aktualna strategija; svjestan je da je strategija može biti uspješna samo ako sudjeluju svi dionici, uključujući civilno društvo;

120.  naglašava da bi se strategija za razdoblje 2020. – 2030. trebala temeljiti na međusektorskoj sveobuhvatnoj reviziji zakonodavstva i politike EU-a kako bi se zajamčila potpuna sukladnost s odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da bi trebala obuhvaćati revidiranu izjavu o nadležnostima;

121.  poziva Komisiju da potiče mjere povezane s učinkovitom reintegracijom i rehabilitacijom kako bi se smanjili ili uklonili učinci bolesti ili tjelesnog, mentalnog ili emocionalnog invaliditeta na sposobnost osobe za zarađivanje;

122.  preporučuje da Komisija zajamči da sve buduće strategije i s njima povezani postupci savjetovanja budu transparentni, razumljivi i potpuno dostupni te da obuhvaćaju jasne pokazatelje i mjerila;

123.  napominje da u skup pokazatelja za ciljeve održivog razvoja nisu uključene osobe s invaliditetom, i to kad je riječ o cilju br. 4 (obrazovanje), cilju br. 5 (rodna ravnopravnost) i cilju br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast); poziva na korištenje globalnih pokazatelja za ciljeve održivog razvoja radi praćenja provedbe glavnih djelovanja i politika EU-a u području zapošljavanja;

124.  naglašava da je važno zajamčiti da buduća strategija za osobe s invaliditetom bude usklađena s ostalim inicijativama i strategijama EU-a kako bi se poticalo zapošljavanje i uključivanje osoba s invaliditetom, osobito žena;

125.  preporučuje da strategija za razdoblje nakon 2020. uključuje javnu nabavu i normizaciju kao horizontalna pitanja kako bi se povećala zapošljivost osoba s invaliditetom te omogućilo prikupljanje i razmjena dobrih praksi među državama članicama;

126.  apelira na Komisiju da zajamči da su projekti koje financira EU u skladu s pristupom utemeljenom na ljudskim pravima iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom tako da financira isključivo projekte čiji su rezultati pristupačni, koji ne isključuju osobe s invaliditetom ili koji su u skladu sa standardima pristupačnosti;

127.  poziva Komisiju da predloži alat za ocjenu pristupačnosti uz stalno praćenje, uključujući posebne pokazatelje i konkretne ciljeve;

128.  poziva EU i države članice da nakon što EU ratificira Istanbulsku konvenciju donesu posebne mjere za borbu protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom; potiče Komisiju da sastavi sveobuhvatnu europsku strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama i da stavi poseban naglasak na žene i djevojčice s invaliditetom;

129.  uviđa da su žene s invaliditetom, a posebno one s intelektualnim invaliditetom, izloženije rodno uvjetovanom nasilju, seksualnom uznemiravanju i drugim oblicima zlostavljanja; osim toga, priznaje da one zbog svojeg položaja ovisnosti o drugima možda nisu u mogućnosti identificirati i prijaviti zlostavljanje; naglašava da je potrebno dodatno prilagoditi provedbu Europske strategije za osobe s invaliditetom kako bi se omogućile preventivne mjere usmjerene na izbjegavanje svih oblika zlostavljanja i pružanje kvalitetne, pristupačne i prilagođene podrške žrtvama nasilja;

130.  poziva EU da u cijelo zakonodavstvo EU-a i proces europskog semestra uvrsti strategiju za osobe s invaliditetom; s tim u vezi poziva na istinski strukturirani dijalog između EU-a i organizacija koje zastupaju osobe s invaliditetom radi sastavljanja strategije za razdoblje nakon 2020.;

131.  preporučuje da se u budućoj strategiji u obzir uzme ključna uloga usluga podrške za ostvarivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom;

132.  preporučuje da buduća strategija obuhvaća pitanja povezana s osposobljavanjem osoblja, što je od ključne važnosti ako se podrška pruža u skladu s načelima Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

Dodatna područja djelovanja

133.  poziva na to da se u sva područja buduće strategije uključe jednakost, ravnopravnost spolova i nediskriminacija, uključujući primjerice pripadnike zajednice LGBTQI s invaliditetom koji su izloženi višestrukoj diskriminaciji; poziva Komisiju i države članice da promiču kampanje i tečajeve za osposobljavanje za podizanje razine osviještenosti o Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i potrebi poštovanja raznolikosti radi borbe protiv diskriminacije, stigmatiziranja i predrasuda prema osobama s invaliditetom, osoba s psihosocijalnim poteškoćama, poteškoćama u učenju ili autizmom;

134.  naglašava da je potrebno uložiti veće napore za prevladavanje stereotipa i predrasuda o invaliditetu u medijima kako bi se promijenile prevladavajuće isključujuće društvene norme; poziva Komisiju i države članice da ulažu u inicijative za podizanje razine osviještenosti javnosti kako bi se osiguralo da se prikazivanjem osoba s invaliditetom kao ravnopravnih građana suzbijaju stereotipi o invaliditetu;

135.  skreće pozornost na poveznicu između spolnih pitanja i invaliditeta, osobito kad je riječ o informiranom pristanku za upotrebu kontracepcije, prisilnoj sterilizaciji i pristupu reproduktivnim pravima; poziva države članice da razmotre potrebu za ocjenjivanjem svojeg zakonodavstva u tom kontekstu;

136.  apelira na EU da uvrsti prava djece s invaliditetom u sva područja buduće strategije;

137.  utvrđuje da je pravna sposobnost jedan od preduvjeta za ostvarivanje ljudskih prava, uključujući pravo glasa, i da se u svakoj novoj strategiji mora težiti tome da se na temelju invaliditeta nikome ne uskraćuje pravna sposobnost ni u jednom području života; u tu svrhu ističe da bi EU trebao donijeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da sve osobe s invaliditetom mogu ostvarivati sva prava sadržana u Ugovorima i zakonodavstvu Europske unije, kao što su pristup pravosuđu, robi i uslugama, među ostalim bankarskim, zapošljavanju i zdravstvenoj skrbi te glasovanje na europskim izborima i prava potrošača u skladu s Konvencijom te poticati nezadiruće mjere i donošenje odluka uz podršku u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

138.  snažno apelira na Komisiju da u novu strategiju uključi sve moguće mjere kako bi se osigurala sloboda i sigurnost svih osoba sa svim vrstama invaliditeta u skladu s Konvencijom i Odborom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

139.  snažno potiče Komisiju da u budućim propisima o financiranju zadrži načelo partnerstva i da zajamči da se ono u potpunosti poštuje;

140.  poziva Komisiju da promiče strukturno sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih zastupaju u svim postupcima donošenja odluka na nacionalnoj razini i na razini EU-a te da financira izgradnju kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da se na strukturirani način sudjeluju u svim odlukama koje se na njih odnose; poziva države članice da nastave s osposobljavanjem u vezi s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom kako bi se zajamčilo da su osobe s invaliditetom svjesne svojih prava i da bi se mogla spriječiti diskriminacija;

141.  podsjeća na to da je Odbor Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom izrazio duboku zabrinutost zbog neizvjesne situacije osoba s invaliditetom u aktualnoj migracijskoj krizi u EU-u; snažno apelira na Komisiju da u svoje politike povezane s migracijom i izbjeglicama uključi invaliditet i da zajamči da su sva sredstva EU-a usmjerena na rješavanje humanitarne krize na način kojim se uključuju osobe s invaliditetom;

142.  odlučno potiče države članice da raščlanjuju podatke po vrstama invaliditeta te da usko surađuju s Eurostatom radi prikupljanja usporedivih podataka o invaliditetu u različitim područjima, što obuhvaća i osobe koje žive u ustanovama, te da istodobno strategiju za osobe s invaliditetom povežu s procesom ciljeva održivog razvoja i Programom održivog razvoja do 2030.;

143.  ističe potrebu za mjerljivim i usporedivim kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima, među ostalim o pristupačnosti, jednakosti, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti, zdravlju, obrazovnim rezultatima i broju učenika u uključivom obrazovanju kako bi se ocijenila provedba Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom od strane EU-a i država članica te snažno potiče prikupljanje tih podataka kako bi se pomoglo u primjeni tih pokazatelja;

144.  apelira na EU da u suradnji s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju razvije sustav pokazatelja utemeljen na ljudskim pravima te sustav za prikupljanje usporedivih i sveobuhvatnih podataka, koji su raščlanjeni po spolu, dobi, ruralnom ili urbanom stanovništvu i vrsti invaliditeta;

145.  prepoznaje da su osobe s intelektualnim teškoćama osobito izložene diskriminaciji i zlostavljanju te su često smještene u ustanovama, bez pristupa obrazovanju i bez samoodređenja;

146.  snažno apelira na Komisiju i države članice da poduzmu dodatne mjere kako bi se doprijelo do najranjivijih građana kao što su osobe s invaliditetom koje su beskućnici;

147.  ističe da je potrebno stalno pratiti provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u skladu s njezinim člankom 33. i uz savjetovanje s organizacijama osoba s invaliditetom;

148.  poziva Komisiju da se pobrine za to da su u rad skupine Europske unije na visokoj razini za borbu protiv rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u vezi s poboljšanjem evidentiranja i prikupljanja podataka o zločinima iz mržnje u potpunosti uključeni zločini iz mržnje prema osobama s invaliditetom;

149.  apelira na države članice da dodijele dovoljno stabilnih financijskih i ljudskih resursa za okvire za praćenje uspostavljene u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom kako bi neovisno mogli obavljati svoje zadaće;

150.  apelira na Komisiju da osigura primjerene resurse za okvir EU-a za praćenje kako bi im se omogućilo da svoje dužnosti obavljaju neovisno i na odgovarajući način;

151.  podsjeća na to da Odbor za predstavke (PETI) svake godine zaprimi znatan broj predstavki o poteškoćama s kojima se susreću osobe s invaliditetom diljem EU-a u sklopu svakodnevnih aktivnosti povezanih s osam glavnih područja djelovanja utvrđenih u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom i drugim pitanjima pristupačnosti, kao što su pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, obrazovanju i osposobljavanju, tržištu rada, izgrađenom okruženju i prijevozu, robi i uslugama, informacijama i komunikacijama, te sudjelovanje u političkom, javnom i kulturnom životu;

152.  poziva sve države članice da ratificiraju Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i da potpišu njezin Fakultativni protokol;

153.  ističe zaštitnu ulogu koju Odbor za predstavke ima zahvaljujući postupku podnošenja predstavki (zajedno s Europskim ombudsmanom, imenovanim kako bi zaštitio građane u slučaju nepravilnosti) u kontekstu okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koji podnositeljima predstavki omogućuje da ulože pritužbu na kršenje njihovih prava od strane europskih, nacionalnih i lokalnih vlasti; ističe da predstavke koje Odbor zaprima odražavaju potrebu za usvajanjem učinkovitog, horizontalnog, nediskriminirajućeg pristupa politikama za osobe s invaliditetom, koji se temelji na ljudskim pravima; ističe ulogu Agencije Europske unije za temeljna prava u jačanju temeljnih prava osoba s invaliditetom u EU-u i potpori koju EU-u pruža u provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

154.  ističe da se većina predstavki koje su podnijeli europski građani odnosi na teškoće u postupcima podnošenja zahtjeva i priznavanju i invaliditeta te teškoće u vezi sa zakašnjelim plaćanjima invalidskih mirovina od strane relevantnih administrativnih službi; naglašava da bi se u okviru provedbe Europske strategije za osobe s invaliditetom i njezinih mjera u području socijalne zaštite posebna pozornost trebala posvetiti tim pitanjima, u skladu s člankom 28. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom o primjerenom životnom standardu i socijalnoj zaštiti;

o
o   o

155.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) UNCRPD/C/EU/CO/1. (3) SL L 94, 28.3.2014., str. 65. (4) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0485. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0318. (8) SL C 353, 27.9.2016., str. 41. (9) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9. (10) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 23. (11) U kontekstu ove rezolucije, izraz „punopravni građanin” trebalo bi tumačiti u smislu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, prema kojoj bi sve osobe s invaliditetom trebale moći u potpunosti uživati sva ljudska prava. (12) Presuda Suda od 11. travnja 2013., HK Danmark, spojeni predmeti C-335/11 i C-337/11, ECLI:EU:C:2013:222, stavci 29.–30.; presuda Suda od 18. ožujka 2014., Z, C-363/12, ECLI:EU:C:2014:159, stavak 73.; presuda Suda od 22. svibnja 2014., Glatzel, C-356/12, ECLI:EU:C:2014:350, stavak 68. (13) Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.). (14) Uredba Komisije (EU) br. 1300/2014 od 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću (SL L 356, 12.12.2014., str. 110.). (15) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1.). (16) Direktiva Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (SL L 329, 30.12.1993., str. 34.). (17) Direktiva Vijeća 94/80/EZ od 19. prosinca 1994. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na lokalnim izborima za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (SL L 368, 31.12.1994., str. 38.). (18) Prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)0426). (19) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.). (20) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 200, 7.6.2004., str. 1.). (21) Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).