Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz 2016. o globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i zajedničku komunikaciju Komisije i ESVD-a naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” iz 2017.,

–  uzimajući u obzir ključna načela sadržana u globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, posebice ona koja se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet država i nepovredivost granica, koja jednako poštuju sve države sudionice,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema djelotvornijem pristupuˮ (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0350/2017),

Uvod

1.  uvjeren je da izazove s kojima se danas suočavamo nijedna država članica ne može rješavati sama; ističe da je zajedničko djelovanje EU-a najučinkovitiji način da se zaštite europski interesi i obrane njezine vrijednosti, da se u ostatku svijeta djeluje kao jedinstven i utjecajan globalni akter te da se zaštite njezini građani i države članice od sve većih prijetnji njihovoj sigurnosti, među ostalim i u globalnoj digitalnoj sferi; zabrinut je zbog sigurnosne strukture EU-a koja se, krhka i fragmentirana, svakodnevno suočava sa starim i novim izazovima i u kojoj je „hibridni mir” postao nezadovoljavajuća realnost; apelira na države članice da poduzmu korake kako bi djelovali u skladu sa željama europskih građana koji su u više navrata naglasili da je vanjska i sigurnosna politika EU-a koja se temelji na temeljnim vrijednostima i ljudskim pravima među najvažnijim i najnužnijim politikama EU-a; smatra da je krajnje vrijeme da države članice provedu alate, instrumente i politike zajedničke vanjske i sigurnosne politike kako bi se omogućilo da EU pruži odgovor na vanjske sukobe i krize, izgradili kapaciteti partnera i zaštitila Europska unija;

2.  podsjeća na to da se EU obvezao na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike nadahnute načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; smatra da EU i države članice, ako žele ispuniti tu obvezu i pridonijeti promicanju ljudskih prava i demokracije u svijetu, moraju istupati usuglašeno i pobrinuti se da njihova poruka ima odjeka;

3.  smatra da EU, kako bi mogao uspjeti u rješavanju izazova s kojima se suočava, posebno kada je riječ o sigurnosnim prijetnjama, treba biti djelotvoran i vjerodostojan globalni akter čije se djelovanje temelji na vrijednostima i koji je sposoban djelovati i stupiti u učinkovit dijalog s drugim globalnim akterima, što podrazumijeva jedinstveno stajalište i zajedničko djelovanje na razini EU-a te usmjeravanje resursa na strateške prioritete;

4.  podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te da budu usmjerene prema ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji;

5.  smatra da su važni koraci Europske unije za ispunjenje očekivanja njezinih građana:

Koordinacija procjene znatnih prijetnji i izazova: suočavanje s trenutačnim političkim i sigurnosnim okruženjem

6.  naglašava da su ključni uvjeti za stabilnost EU-a jamčenje sigurnosti njegovih građana i cjelovitosti njegova područja, stabilizacija susjedstva, posebno na zapadnom Balkanu uz posebnu pozornost na bolju vidljivost EU-a u toj regiji, promicanje reformi radi očuvanja međunarodnog poretka koji se temelji na pravilima i suradnji, rješavanje osnovnih uzroka oružanih sukoba i unapređivanje politika sprečavanja sukoba, mirno rješavanje sukoba te dijalog s pluralističkim demokracijama koje su se obvezale na zaštitu ljudskih prava; poziva na aktivniju javnu diplomaciju EU-a i veću vidljivost projekata koje provodi EU;

7.  smatra da se u sve nestabilnijem međunarodnom okruženju koje je u sve većoj mjeri obilježeno sukobima samo kombiniranjem učinkovitog multilateralizma te istovremeno meke i vjerodostojne tvrde sile može uhvatiti u koštac s velikim sigurnosnim izazovima, osobito širenjem oružja za masovno uništenje, narušavanjem sigurnosnog poretka u Europi, terorizmom, sukobima u istočnom i južnom susjedstvu, ratovima preko posrednika, hibridnim i informacijskim ratovanjem, među ostalim i digitalnim napadima, te energetskom nesigurnošću; naglašava da su među tim izazovima i izbjeglička kriza s istaknutom humanitarnom dimenzijom, izazovno agresivno postupanje Sjeverne Koreje, kršenja međunarodnog prava od strane Rusije i sve veća vojna moć Kine te da je za njih nužan snažan diplomatski odgovor;

8.  stajališta je da učinkovitija zajednička vanjska politika i sigurnosna politika prvenstveno počiva na utvrđivanju zajedničkih strateških prioriteta i vizija; smatra da je potrebno rješavati temeljne uzroke nestabilnosti koji se šire zbog propalih ili krhkih država te prisilnih i nezakonitih migracija: siromaštvo, nedostatak ekonomskih prilika i otežan pristup obrazovanju, oružane sukobe, nedemokratsko i nedjelotvorno upravljanje, korupciju, klimatske promjene, porast sektaštva, opasnost koju predstavlja radikalizacija i širenje ekstremističkih ideologija; podsjeća na akcijski plan donesen na sastanku na vrhu u Valletti kojim se poziva na zajedničku odgovornost zemalja podrijetla, tranzita i odredišta: ističe važnost razbijanja gospodarskog modela na kojem se temelje krijumčarske mreže;

9.  ističe da je potrebno suprotstaviti se autokratskim i nepotističkim trendovima, pojačati podršku demokratskim snagama i boriti se protiv islamističkog terorizma u južnom susjedstvu i među susjedima naših susjeda i partnera te se pritom usmjeriti na one skupine koje nastoje potaknuti građane EU-a da se bore za njihove ekstremističke ciljeve; podsjeća da regija Sahela i ostala povezana zemljopisna područja predstavljaju prioritetne regije za jamčenje sigurnosti Europske unije; ponovno ističe da je potrebno da EU, SAD i ostali međunarodni partneri poduzmu zajedničke diplomatske napore kako bi s akterima u regiji, kao što su Turska, zemlje Perzijskog zaljeva i Iran, poradili na zauzimanju jasnog stajališta protiv vjerskog ekstremizma i terorizma, kao i da uspostave zajedničke strategije za rješavanje tog globalnog izazova u skladu s na razini UN-a preuzetom obvezom poštovanja međunarodnog prava i univerzalnih vrijednosti; smatra da bi te diplomatske napore trebao popratiti široki raspon drugih alata i instrumenata koji su EU-u na raspolaganju, uključujući i one koji su namijenjeni poboljšanju političkih, socijalnih i gospodarskih uvjeta koji omogućuju postizanje i održavanje mira;

10.  smatra da bi se borba protiv nasilnog ekstremizma trebala odvijati uz poštovanje univerzalnih ljudskih prava; ističe da se EU mora suprotstaviti državnim sponzorima radikalizacije i terorizma i osuditi ih, posebice ako se takva potpora daje subjektima koje EU navodi kao terorističke organizacije; ističe važnost jačanja suradnje s partnerima koju imaju iskustvo u borbi protiv terorizma;

11.  ističe da se održivo rješenje sirijske krize može postići samo unutar postojećeg, na razini UN-a dogovorenog okvira te da se ono treba temeljiti na uključivom političkom dogovoru koji će voditi Sirijci i u kojem će sudjelovati svi relevantni dionici; i dalje poziva sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da poštuju svoje obveze u pogledu te krize; podržava poziv posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju upućen zemljama koje su jamci prekida vatre da bez odgode poduzmu napore kako bi se prekid vatre poštovao;

12.  pozdravlja strategiju EU-a za Siriju donesenu u travnju 2017. kojem se sankcije šire na osobe koje su sudjelovale u razvoju i uporabi kemijskog oružja; poziva na daljnje proširenje sankcija EU-a i na odgovorne za kršenja ljudskih prava; naglašava da svi koji su odgovorni za kršenja međunarodnog prava moraju biti pozvani na odgovornost; ponavlja poziv EU-u i njegovim državama članicama da u suradnji s partnerima razmotre osnivanje sirijskog suda za ratne zločine, dok predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu; ističe da EU treba pokazati punu predanost pružanju pomoći u obnovi Sirije nakon sukoba;

13.  poziva sve uključene strane, unutar i izvan Libije, da poštuju libijski politički dogovor potpisan 17. prosinca 2015. te Predsjedničko vijeće koje iz njega proizlazi, koje je jedino tijelo koje su priznali međunarodna zajednica i UN; naglašava da je rješavanje krize u Libiji preduvjet za stabilnost na Sredozemlju; ističe važnost južnog susjedstva i potrebu za uspostavom euromediteranskog prostora mira, blagostanja, stabilnosti i integracija; ističe svoju snažnu potporu dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba prema kojemu bi neovisna, demokratska, održiva i cjelovita palestinska država živjela u miru i sigurnosti usporedo sa sigurnom državom Izraelom; ističe važnost jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o okupacijama ili pripajanjima teritorija;

14.  pozdravlja činjenicu da sve strane i dalje uspješno provode Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP) koji je EU3 +3 dogovorio s Iranom; ističe da je radi globalnih napora da se zaustavi širenje oružja i riješi sukob na Bliskom istoku ključno da sve strane nastave u cijelosti provoditi taj sporazum; ističe da je ZSAP multilateralni sporazum potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a i da ga nije moguće jednostrano mijenjati; ističe da iranski program balističkih projektila predstavlja sigurnosni rizik i naglašava da je potrebno u potpunosti provesti Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2231 (2015) u kojoj se Iran poziva da se suzdrži od bilo koje aktivnosti povezane s balističkim projektilima projektiranima za nuklearno oružje, što se odnosi i na lansiranja pri kojima je upotrijebljena takva tehnologija balističkih projektila;

15.  napominje da je Ministarstvo financija SAD-a službeno ažuriralo svoj protuteroristički popis (SDN) i na njega stavilo Iransku revolucionarnu gardu;

16.  izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne humanitarne katastrofe u Jemenu; ponovno ističe da ne postoji vojno rješenje za dugotrajni sukob u Jemenu i podupire napore koje poduzimaju EU i UN kako bi se postigao prekid vatre i postavili temelji za mirovne pregovore; stajalište je da EU mora djelovati u cilju jamčenja daljnjeg opstanka etničko-vjerskih manjina na Bliskom istoku, osobito u Iraku i Siriji;

17.  osuđuje opetovano rusko korištenje prava na veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i smatra ga narušavanjem međunarodnih nastojanja za postizanje mira i rješavanje sukoba u Siriji i, šire gledano, južnom susjedstvu Europske unije;

18.  potvrđuje da treba uložiti dodatne napore, među ostalim i na bilateralnoj razini, kako bi se poticanjem dobrog upravljanja mobilnošću unutar kontinenata i među njima, kao i politika koje promiču zakonite migracijske kanale, omogućile zakonita migracija i mobilnost i vodila borba protiv ilegalnih mreža koje profitiraju od ranjivih osoba; ističe napore koje su u tom pogledu poduzele pojedine države članice i smatra da je ključno ojačati zakonit i siguran pristup Europi; u tom smislu izražava žaljenje zbog nedostatka istinske, uravnotežene i vjerodostojne europske politike za migracije i azil, kao što pokazuje trenutačna kriza na Sredozemlju, te poziva Vijeće i države članice da poduzmu mjere u tom smislu;

19.  čvrsto je uvjeren da je potreban novi pristup u okviru odnosa EU-a s njegovim istočnim susjedstvom; smatra da glavni prioritet vanjske politike EU-a mora biti pružanje potpore onim zemljama koje teže bliskijoj povezanosti s EU-om; smatra da je produljenje sankcija protiv pojedinaca i tijela u Rusiji neizbježan ishod neuspjeha u provedbi sporazumâ iz Minska te i dalje smatra da je opća provedba tih sporazumâ temelj za održivo političko rješenje sukoba u istočnoj Ukrajini;

20.  ističe da je mogućnost bolje suradnje s Rusijom uvjetovana njezinim punim poštovanjem europskog sigurnosnog poretka i međunarodnog prava; ustraje u tome da bi EU trebao ostaviti otvorenom mogućnost uvođenja daljnjih postupnih sankcija ako Rusija nastavi kršiti međunarodno pravo; ponovno ističe svoju predanost neovisnosti, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine i svih ostalih zemalja Istočnog partnerstva u njihovim međunarodno priznatim granicama; naglašava da je odluka Rusije od 21. ožujka 2014. o pripajanju Krima i dalje nezakonita prema međunarodnom pravu te žali zbog naknadne odluke ruskih vlasti da svim stanovnicima Krima na silu izdaju ruske putovnice; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu i Vijeće da preuzmu aktivniju i djelotvorniju ulogu u rješavanju dugotrajnih, zamrznutih sukoba;

21.  žali zbog činjenice da Rusija višestruko krši međunarodno pravo i vodi hibridni rat; uviđa, međutim, da postoji mogućnost promišljenog i koherentnog selektivnog angažmana i dijaloga s Rusijom u područjima od zajedničkog interesa, kako bi se zajamčila odgovornost i poštovanje međunarodnog prava; ističe da je potrebno ostaviti otvorenom i poticati mogućnost buduće suradnje u rješavanju globalnih kriza u slučajevima u kojima postoji izravan ili neizravan interes EU-a ili prilika za promicanje vrijednosti EU-a;

22.  smatra da je normalizacija odnosa nužna i za EU i za Rusiju te da bi u bilo kojoj budućoj strategiji odnosa EU-a i Rusije naglasak trebalo staviti na pojačanu predanost i potporu istočnim partnerima EU-a; smatra da bi EU trebao ostaviti otvorena vrata za produbljene bilateralne političke i gospodarske odnose s Rusijom, pod uvjetom da se Rusija bude pridržavala međunarodnog prava i potpisanih sporazuma i da se suzdrži od izraženo samosvjesnog postupanja prema svojim susjedima i Europi;

23.  ponovno ističe da su suverenost, neovisnost i mirno rješavanje sporova ključna načela europskog sigurnosnog poretka koja se odnose na sve države; stoga bezrezervno osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, uključujući nezakonito pripajanje Krima i rusku umiješanost u sukobe na istoku Ukrajine; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da zahtijevaju od Rusije prekid agresije i puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika; poziva međunarodnu zajednicu da preuzme aktivniju i učinkovitiju ulogu u rješavanju toga sukoba i da pruži potporu svi naporima za postizanje miroljubivog rješenja kojima bi se poštovalo jedinstvo, suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, posebice slanjem, uz suglasnost ukrajinskih vlasti, misije za izgradnju i očuvanje mira koja bi pokrivala cijeli teritorij te zemlje;

24.  ponovno ističe da je potrebno strateški se preusmjeriti na zapadni Balkan, uviđajući potrebu da EU u cijelosti ostvari svoje ambicije u regiji, s obzirom na to da bi se tako dao novi poticaj vjerodostojnoj politici proširenja EU-a temeljenoj na kriterijima iz Kopenhagena i jačanju vladavine prava te otpornosti državnih institucija; i dalje smatra da je stabilnost zapadnog Balkana jedan od glavnih prioriteta; poziva da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšali socioekonomski i politički uvjeti u toj regiji; uvjeren je da su europske integracije i regionalno pomirenje najbolji način za rješavanje opasnosti koje proizlaze iz destabilizirajućeg vanjskog uplitanja i utjecaja, financiranja velikih salafističkih i vehabijskih mreža i novačenja stranih boraca, ozbiljnih sporova među državama, dezinformacija i hibridnih prijetnji; naglašava da je potrebno i dalje biti posvećen promicanju visoko djelotvornih političkih društava u regiji; ističe da je važno da se zemlje zapadnog Balkana usklade s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, bez obzira na napredak koji su ostvarile u procesu pridruživanja EU-u; potiče na hitno otvaranje odgovarajućeg poglavlja za sve zemlje kandidatkinje zapadnog Balkana;

25.  ponovno ističe da su nakon ispunjenja svih tih kriterija vrata EU-a otvorena za članstvo; pozdravlja napore koji su uloženi u okviru Berlinskog procesa i sastanka na vrhu u Trstu kako bi se dodatno potaknulo približavanje zemalja zapadnog Balkana članstvu u EU-u; ponovno ističe da je potrebno posvetiti posebnu pozornost i pružiti potporu provedbi ključnih institucionalnih i političkih reformi na zapadnom Balkanu i poziva Komisiju da razmotri mogućnost dodjele dodatnih financijskih sredstava za Instrument pretpristupne pomoći (IPA), koji je jedan od najvažnijih instrumenata za pomoć pri provedbi tih reformi;

26.  podsjeća da je pri reviziji europske politike susjedstva upućen poziv da se uključe i susjedne treće zemlje; poziva na snažnije pružanje potpore susjedima našim susjeda na temelju zajedničkih vrijednosti i interesa, kako bi se pristupilo rješavanju globalnih problema i zajedničkih izazova; ističe potrebu da se promiče jačanje uloge žena, ugroženih društvenih skupina i manjina te njihova zaštita, posebno u Africi, u kojoj su potrebni bliska suradnja između europskih i lokalnih malih i srednjih poduzeća u partnerstvu s civilnim društvom, kao i pružanje potpore u izgradnji demokratskih, transparentnih i učinkovitih institucija te promicanje globalnog poretka koji se temelji na pravilima;

27.  smatra da su međunarodna suradnja i razvojne politike temeljni instrumenti za postizanje tih ciljeva te poziva na poboljšanu, učinkovitu i djelotvornu raspodjelu i uporabu sredstava EU-a te na postizanje bolje sinergije s drugim međunarodnim organizacijama; ističe potrebu za rješavanjem glavnih sigurnosnih prijetnji u Africi kako bi se iskorijenila teroristička prijetnja koju predstavljaju terorističke skupine, kako bi se zajamčilo da će se spriječiti novačenje pojedinaca, povela borba protiv radikalnih ideologija i riješilo pitanje energetske sigurnosti korištenjem ekološki prihvatljivih i održivih izvora energije, uz istodobno promicanje samostalnih (off-grid) rješenja;

28.  izričito osuđuje sve pokušaje predsjednikâ koji su trenutačno na vlasti da prekorače dopušteno trajanje mandata kršenjem, izbjegavanjem ili nezakonitim izmjenama izbornih zakona, a posebice ustava; isto tako osuđuje sve strategije koje za cilj imaju ukinuti ili zaobići ograničenja trajanja mandata; poziva sve vlade da poduzmu mjere kako bi zajamčile transparentnost i integritet cjelokupnog izbornog procesa te da poduzmu sve potrebne mjere opreza kako bi spriječile počinjenje prijevara i sve ostale nezakonite postupke; u tom smislu izražava svoju zabrinutost zbog političkih kriza te posljedičnog nasilja i kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebice u zemljama u regiji Velikih jezera; ponovno ističe svoje uvjerenje da snažne misije za promatranje izbora te, po potrebi, financijska, tehnička i logistička potpora predstavljaju sredstva za ostvarivanje pravednih, vjerodostojnih i demokratskih izbornih procesa;

29.  potiče razvoj dosljedne i pouzdane strategije za regiju Sahela u cilju poboljšanja upravljanja, jačanja odgovornosti i legitimnosti državnih i regionalnih institucija, povećanja sigurnosti, hvatanja u koštac s radikalizacijom, trgovinom ljudima, oružjem i drogama te jačanja gospodarskih i razvojnih politika;

30.  ponovno naglašava potrebu za ažuriranjem strategije za odnose između EU-a i Azije; u tom kontekstu izražava potporu snažnijoj suradnji u okviru azijsko-europskih sastanaka, uključujući u pogledu njihove parlamentarne dimenzije; potiče pružanje potpore tješnjoj regionalnoj suradnji i mjerama za izgradnju povjerenja u južnoj Aziji s ciljem smanjenja napetosti između Indije i Pakistana; preporučuje nastavak potpore EU-a mirovnom posredovanju u okviru mirovnog procesa pod afganistanskim vodstvom i s afganistanskom odgovornošću; ističe da je očuvanje mira, stabilnosti i blagostanja u azijsko-pacifičkoj regiji od velikog interesa za EU i njegove države članice; smatra, u svjetlu kontinuiranog jačanja njezine vojne prisutnosti te agresivnih i neodgovornih radnji Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK), da je razvoj ažurirane strategije EU-a za regiju sjeveroistočne Azije hitno potreban i od presudne važnosti; osuđuje testiranja i provokacije Demokratske Narodne Republike Koreje te njezina višestruka kršenja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i preuzetih međunarodnih obveza; poziva da se diplomatska snaga EU-a upotrijebi kako bi se izvršio pritisak na DNRK kojim bi se njegovi čelnici uvjerili da odustanu od oružja za masovno uništenje; poziva da se, kako bi se spriječila eskalacija krize, upotrijebe sva diplomatska sredstva, što uključuje i sankcije; poziva na konačnu denuklearizaciju Korejskog poluotoka mirnim putem i potpunu provedbu svih relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a;

31.  ističe da je očuvanje mira, stabilnosti i blagostanja u azijsko-pacifičkoj regiji od velikog interesa za EU i njegove države članice; poziva sve zainteresirane strane da pomire razlike mirnim putem te da se suzdrže od poduzimanja jednostranih mjera u cilju promjene statusa quo, među ostalim u Istočnokineskom i Južnokineskom moru te u Tajvanskom tjesnacu, kako bi se zaštitila regionalna sigurnost; ponovno naglašava svoju potporu značajnom sudjelovanju Tajvana u međunarodnim organizacijama i aktivnostima;

32.  podsjeća na to da Latinska Amerika i EU dijele zajedničke vrijednosti, načela i povjerenje u djelotvoran multilateralni sustav te smatra da je je partnerstvo EU-a i Latinske Amerike važno i da bi ga trebalo ojačati kako bi se zajedničkim snagama rješavali najveći globalni izazovi; izražava veliku zabrinutost zbog napada na suce i demokratski izabrane čelnike oporbe i civilnog društva u Venezueli; ističe da su poštovanje vladavine prava, borba protiv korupcije, napredak prema demokraciji, temeljne slobode i ljudska prava temelj za dublju integraciju i suradnju sa zemljama Latinske Amerike i Kariba;

33.  ponovno ističe svoju potporu mirovnom procesu u Kolumbiji, koji ima kritičnu ulogu za budućnost Kolumbijaca i stabilizaciju regije; zahtijeva da se sva imovina FARC-a, uključujući blago stečeno krijumčarenjem droge, upotrijebi za naknadu štete žrtvama sukoba;

Konsolidacija i produbljenje europskog projekta preko jačanja sposobnosti EU-a

34.  apelira na Komisiju, ESVD i države članice da u svakoj relevantnoj prilici primjenjuju sveobuhvatan pristup EU-a i smatra da bi se dosljedno i usklađeno djelovanje u svim politikama EU-a, uzimajući u obzir i provodeći ciljeve UN-a u području održivog razvoja, posebno u područjima humanitarne pomoći, poljoprivrede, razvoja, trgovine, energetike, klime, znanosti, kiberobrane i kibersigurnosti, trebalo primjenjivati i u vanjskom djelovanju EU-a, kako bi se iskoristila snaga zajedništva EU-a; smatra da su energetska sigurnost, poštovanje ljudskih prava i klimatska diplomacija i dalje važni dodatni aspekti zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a kojima treba pristupiti u okviru sveobuhvatnog pristupa te da bi energetsku uniju trebalo dodatno unaprijediti;

35.  prepoznaje da bi klimatske promjene mogle imati ozbiljan učinak na regionalnu i globalnu stabilnost s obzirom na činjenicu da sporovi o teritoriju, hrani, vodi i drugim resursima uslijed globalnog zagrijavanja oslabljuju gospodarstva i stvaraju prijetnju regionalnoj sigurnosti te su jedan od razloga migracijskih tokova; dodatno potiče EU i njegove države članice da razmotre na koji se način u nacionalne vojne planove i vojne planove EU-a mogu uključiti strategije za prilagodbu klimatskim promjenama i što bi se moglo smatrati odgovarajućim kapacitetima, prioritetima i odgovorima;

36.  ističe da je budućnost europske obrambene suradnje znatno obilježena odlukom Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz EU-a i poziva na nastavak suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine, kao važnih međunarodnih partnera, radi očuvanja europske sigurnosti; naglašava da su predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama unijeli nesigurnost u transatlantsko partnerstvo i ističe potrebu da se stvori protuteža u pogledu obrane EU-a i uspostavi strateška autonomija;

37.  smatra da bi EU, kako bi zajednička vanjska i sigurnosna politika postala odlučnija, učinkovitija i u većoj mjeri utemeljena na vrijednostima, trebao poboljšati svoju energetsku sigurnost na način da se odmah počne smanjivati ovisnost o nafti i plinu koje dobavljaju autoritarni režimi, a zatim, srednjoročno, da se ona u potpunosti ukine;

38.  ističe da je ključna prepreka učinkovitom i pravodobnom vanjskom djelovanju EU-a trenutačni postupak donošenja odluka u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike koji se temelji na jednoglasju unutar Vijeća EU-a; smatra da bi i u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike trebalo primjenjivati glasovanje kvalificiranom većinom; stajališta je da institucije EU-a, kako bi uklonile temeljne uzroke problema, moraju poboljšati svoju sposobnost predviđanja sukoba i kriza, među ostalim vršenjem procjena kratkoročnog i dugoročnog učinka svojih politika; smatra da EU treba biti u mogućnosti brže i djelotvornije reagirati na krize u trenutku njihova razvoja te da bi trebao staviti veći naglasak na sprečavanje sukoba, prvenstveno korištenjem civilnih instrumenta u ranoj fazi; poziva države članice da provedu preporuke Parlamenta i prihvate načelo odgovornosti za pružanje zaštite; naglašava da je potrebno produbiti suradnju među državama članicama, partnerskim zemljama i međunarodnim organizacijama i ističe važnost stvarne razmjene informacija i koordinacije preventivnih djelovanja;

39.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da ulože više truda kako bi se povećala sposobnost EU-a za borbu protiv hibridnih prijetnji i kiberprijetnji, da dodatno pojačaju kapacitete EU-a i partnerskih zemalja za borbu protiv lažnih vijesti i dezinformacija te da dodijele više sredstava i pretvore Radnu skupinu EU-a za stratešku komunikaciju (Stratcom) u punopravni odjel u okviru ESVD-a; u tom pogledu poziva na razvoj zajedničkih sveobuhvatnih kapaciteta i metoda za analizu rizika i ranjivosti te na jačanje otpornosti EU-a i njegovih kapaciteta za stratešku komunikaciju; naglašava ulogu nezavisnih medija na internetu i izvan njega u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih kompetencija te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u EU-u i njegovu susjedstvu, te ističe da bi trebalo dodatno unaprijediti zajedničke televizijske i radijske postaje EU-a; poziva Komisiju da se o tim pitanjima bolje uskladi s ESVD-om i državama članicama;

40.  stajališta je da snaga Europe leži u njezinoj sposobnosti da ojača zajednicu vrijednosti i poštovanje raznolikosti kultura koji povezuje sve Europljane; u tom smislu smatra da EU ima važnu ulogu kao promicatelj demokracije, slobode, vladavine prava, ljudskih prava i jednakih mogućnosti te da bi trebao nastaviti promicati svoje vrijednosti izvan EU-a; podsjeća da su ljudska prava sastavni dio ZVSP-a i da bi ona trebala predstavljati središnji uvjet u okviru vanjskih politika te nadalje ističe da te politike moraju biti dosljedne i principijelne; ističe da bi kulturna diplomacija trebala postati značajan dio vanjskog djelovanja EU-a i apelira na Komisiju da proširi program Erasmus+ i da potakne razvoj ambiciozne znanstvene diplomacije; poziva na tješnju koordinaciju s UNESCO-om i Odborom za svjetsku baštinu te s nedržavnim akterima i organizacijama civilnog društva kao ključnim partnerima EU-a;

41.  podsjeća da Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1820 (2008) od 19. lipnja 2008. potvrđuje da se silovanje i seksualno nasilje mogu smatrati ratnim zločinom, zločinom protiv čovječnosti ili sastavnim dijelom zločina genocida, te da u oružanim sukobima žene moraju imati humanitarnu zaštitu;

42.  smatra da se razvojem snažne obrambene industrije jača tehnološka neovisnost EU-a; poziva na razvijanje industrijskih i tehnoloških resursa potrebnih za poboljšanje kibersigurnosti, pa i promicanjem jedinstvenog tržišta za proizvode u području kibersigurnosti; poziva na znatno povećanje financijskih i ljudskih resursa koji će biti na raspolaganju unutar institucija EU-a kako bi se povećao kapacitet EU-a za kiberobranu i kibersigurnost; naglašava potrebu za većim uključivanjem kiberobrane u vanjsko djelovanje i zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i potrebu da se poboljša sposobnost identificiranja slučajeva kiberkriminala;

43.  napominje da informacijsko ratovanje i kiberratovanje, usmjereno na države članice Europske unije i ostale zemlje Zapada, predstavlja namjeru da se destabiliziraju i diskreditiraju političke, gospodarske i socijalne strukture; podsjeća da je sigurnost onih država članica EU-a koje su i članice NATO-a zajamčena člankom 5. Saveza; poziva na bolju koordinaciju u području kiberobrane među državama članicama EU-a, institucijama EU-a, NATO-om, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim pouzdanim partnerima;

44.  naglašava ulogu nezavisnih medija u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih kompetencija te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u EU-u i njegovu susjedstvu, te za dodatnim jačanjem sposobnosti EU-a da se bori protiv lažnih vijesti i dezinformacija; u tom kontekstu naglašava da je potrebno na razini EU-a razviti veću otpornost protiv širenja takvih informacija preko interneta; poziva Komisiju da se o tim pitanjima bolje uskladi s ESVD-om;

45.  smatra da bi Europa trebala dodatno ojačati suradnju u području zajedničke obrane radi zaštite zajedničkih vrijednosti, načela i strateške autonomije; ističe važnost veze između vanjske i unutarnje sigurnosti, boljeg iskorištavanja resursa i kontrole rizika na periferiji Europe; podsjeća na to da je povezanost razvoja i sigurnosti ključno načelo na kojem se temelji pristup Unije vanjskim krizama i sukobima; poziva države članice da iskoriste puni potencijal Ugovora iz Lisabona u pogledu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) te u tom kontekstu pozdravlja provedbeni plan za sigurnost i obranu; potiče preispitivanje pristupa EU-a civilnim misijama u okviru ZSOP-a, kako bi se osiguralo da budu pravilno osmišljene, provedene i podržane; smatra da bi trebalo iskoristiti puni potencijal kapaciteta Europske obrambene agencije (EDA), stalne strukturirane suradnje i borbenih skupina EU-a; potiče države članice da u tu svrhu osiguraju dodatna sredstva;

46.  smatra da Europska unija i njezine države članice moraju razviti učinkovitu vanjsku i sigurnosnu politiku te surađivati s NATO-om i drugim međunarodnim partnerima, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama, borcima za ljudska prava i ostalima u pogledu pitanja od zajedničkog interesa radi promicanja mira, blagostanja i stabilnosti diljem svijeta; ističe važnost podizanja razine svijesti i jačanje političke predanosti hitnoj provedbi ambiciozne, učinkovite i strukturirane zajedničke vanjske i obrambene politike; poziva Vijeće, Komisiju i države članice da komunikacijske probleme EU-a riješe tako da vanjsko djelovanje EU-a učine odgovornijim i vidljivijim; poziva države članice i institucije EU-a da ispune očekivanja u pogledu obrane s obzirom na Globalnu strategiju EU-a i planove Komisije da poboljša razvoj kapaciteta i istraživanja u području obrane EU-a;

47.  poziva Komisiju da u svojem prijedlogu za idući višegodišnji financijski okvir (VFO) u potpunosti odrazi rastuće sigurnosne izazove; smatra da se veličina i fleksibilnost proračuna za ZSVP moraju podudarati s očekivanjima koja građani EU-a imaju u pogledu uloge EU-a kao pružatelja sigurnosti; ustraje u tome da je u području sigurnosti potrebna globalna vizija politike i instrumenata EU-a, uključujući produktivnu koordinaciju s predloženim europskim obrambenim fondom; poziva države članice da uznastoje ispuniti cilj prema kojemu se 2 % BDP-a troši na obranu te da 20 % svojih proračuna za obranu troše na opremu koju je Europska obrambena agencija utvrdila kao nužnu; osim toga, podsjeća na to da svaku novu politiku treba popratiti novim izvorima financiranja; napominje da brojne države članice, većinom zbog financijskih ograničenja, imaju poteškoća pri održavanju širokog raspona potpuno operativnih obrambenih kapaciteta; stoga poziva na snažniju suradnju i koordinaciju u pogledu toga koje bi kapacitete trebalo zadržati, tako da se države članice mogu specijalizirati za određene kapacitete i učinkovitije trošiti resurse; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; podsjeća na to da su odobrena sredstva za ZVSP 2016. činila 3,6 % sredstava za preuzimanje obveza u naslovu 4. i 0,2 % ukupnog proračuna EU-a; žali zbog toga što veličina i nedovoljna iskorištenost te sustavni prijenosi sredstava iz poglavlja za ZVSP upućuju na trajan manjak ambicije EU-a da djeluje kao globalni akter;

48.  napominje da blokade u Vijeću sigurnosti UN-a utječu na djelovanje međunarodne zajednice i sprečavaju rješavanje kriza; ponovno poziva države članice da podrže reformu sastava i načina funkcioniranja Vijeća sigurnosti;

Suradnja u okviru koalicija i s institucijama za pružanje sigurnosti

49.  ističe da je u strateškom interesu EU-a da održava i produbljuje transatlantske odnose na temelju poštovanja zajedničkih vrijednosti, međunarodnog prava i multilateralizma; poziva EU da nastavi razvijati stratešku autonomiju i da uspostavi vlastite kapacitete za bolje rješavanje regionalnih i međunarodnih sukoba koji imaju utjecaja na Uniju; smatra da bi se EU i SAD trebali usmjeriti na prilagodbu transatlantskih struktura današnjim izazovima kao što su obrana ljudskih prava, rješavanje problema klimatskih promjena, borba protiv međunarodnog terorizma i korupcije, sprečavanje radikalizacije i širenja oružja za masovno uništenje te suprotstavljanje nastojanjima trećih zemalja da destabiliziraju EU i NATO; naglašava nadalje važnost nastavka i jačanja suradnje između EU-a i SAD-a, bilateralno i kroz NATO, oko pitanja od zajedničkog interesa; podsjeća na to da su EU i SAD jedan drugome najvažniji partneri i da je jedino što se postiže jednostranim potezima slabljenje transatlantskog partnerstva; smatra da Europa mora dodatno poboljšati etičan savez između privatnog i javnog sektora te da bi trebala ojačati strateški odnos s SAD-om; poziva Vijeće i ESVD da u dijalogu s vladom SAD-a sustavno pokrenu pitanje ekstrateritorijalnih sankcija koje nameće ta vlada;

50.  snažno podupire deklaraciju sa sastanka na vrhu u Varšavi iz 2016., osobito o suradnji EU-a i NATO-a, te pozdravlja odluke o tješnjoj suradnji između NATO-a i EU-a u brojnim područjima, kao i postavljanje američkih, kanadskih i drugih multinacionalnih snaga na istočno krilo EU-a;

51.  poziva na jačanje razmjene obavještajnih podataka među državama članicama, jačanje međuinstitucionalne razmjene obavještajnih podataka i koordinaciju između EU-a, država članica i NATO-a te ustraje u tome da oni moraju nastaviti sa što tješnjom suradnjom te se pritom međusobno nadopunjavati, poštujući u potpunosti europske temeljne vrijednosti i norme; potvrđuje da će razmjena informacija i koordinirano djelovanje EU-a, država članica i NATO-a dati rezultate u područjima kao što su odgovor na terorističke hibridne prijetnje, situacijska osviještenost, izgradnja otpornosti, strateška komunikacija, kibersigurnost i izgradnja kapaciteta u odnosu na partnere EU-a; smatra da su, kako bi se povećala sigurnost EU-a, potrebni dodatno usklađivanje i tješnja suradnja s drugim postojećim multilateralnim subjektima kao što je Eurocorps; ponovno ističe da bi revitalizacija strateških partnerstava trebala biti prioritet EU-a;

52.  ističe ulogu Parlamenta u oblikovanju istinski zajedničke vanjske politike u skladu s očekivanjima europskih građana; poziva Vijeće da surađuje s Parlamentom tijekom glavnih faza u procesu donošenja vanjskopolitičkih odluka;

53.  prima na znanje djelovanje potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i poziva je da se pobrine da buduća godišnja izvješća budu jezgrovitija i više usmjerena na budućnost te da se u njima usredotoči na najvažnije prioritete nadolazeće godine i na evaluaciju mjera pokrenutih prethodne godine, uključujući u pogledu njihovih financijskih implikacija, kako bi se pružio sveobuhvatan pregled uspješnosti EU-a u tom pogledu;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.