Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 1. lipnja 2017. - BruxellesZavršno izdanje
Zahtjev za ukidanje imuniteta Béli Kovácsu
 Stope poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise *
 Internetska povezivost za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G
 Zaštita ranjivih odraslih osoba
 Uvođenje privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu ***I
 Jedinstveni obrazac za vize ***I
 Višegodišnji okvir Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. ***
 Višegodišnji okvir Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. (Rezolucija)
 Digitalizacija europske industrije
 Novi Europski konsenzus o razvoju – naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost
 Otpornost kao strateški prioritet vanjskog djelovanja EU-a
 Borba protiv antisemitizma
 Konferencija UN-a na visokoj razini za potporu provođenju održivoga razvojnoga cilja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima)

Zahtjev za ukidanje imuniteta Béli Kovácsu
PDF 170kWORD 50k
Odluka Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Béli Kovácsu (2016/2266(IMM))
P8_TA(2017)0232A8-0203/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Béli Kovácsu koji je 19. rujna 2016. proslijedio mađarski državni odvjetnik dr. Péter Polt u pogledu kaznenog postupka koji je protiv njega pokrenuo Istražni odjel Državnog odvjetništva i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 3. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir da je Béla Kovács bio pozvan na saslušanje 12. siječnja, 30. siječnja i 22. ožujka 2017. u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. mađarskog Temeljnog zakona, članak 10. stavak 2. i članak 12. stavak 1. Zakona LVII. iz 2004. o pravnom statusu mađarskih zastupnika u Europskom parlamentu i članak 74. stavke 1. i 3. Zakona XXXVI. iz 2012. o Nacionalnoj skupštini,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0203/2017),

A.  budući da je mađarski državni odvjetnik zatražio ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Béli Kovácsu kako bi se mogla provesti istraga s pomoću koje bi se utvrdilo hoće li se protiv njega podići optužnica za kazneno djelo pronevjere proračunskih sredstava sa znatnim financijskim gubitcima u skladu s člankom 396. stavkom 1. točkom (a) mađarskog Kaznenog zakonika te za kazneno djelo višestruke upotrebe krivotvorenih privatnih dokumenata u skladu s člankom 345. Kaznenog zakonika; budući da je u skladu s tim člankom svaka osoba koja upotrijebi falsificirani ili krivotvoreni privatni dokument ili privatni dokument neistinitog sadržaja kojim se pružaju dokazi o postojanju, promjeni ili prekidu prava ili obaveze kriva za prekršaj koji se kažnjava kaznom zatvora do jedne godine;

B.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

C.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 2. mađarskog Temeljnog zakona zastupnici u parlamentu imaju pravo na imunitet; budući da u skladu s člankom 10. stavkom 2. Zakona LVII. iz 2004. o statusu mađarskih zastupnika u Europskom parlamentu zastupnici u Europskom parlamentu imaju pravo na jednak imunitet kao i zastupnici u mađarskom parlamentu te budući da je u skladu s člankom 12. stavkom 1. odluka da se ukine imunitet zastupniku u Europskom parlamentu u nadležnosti Europskog parlamenta; budući da se skladu s člankom 74. stavkom 1. Zakona XXXVI. iz 2012. o Nacionalnoj skupštini kazneni ili, ako u pogledu spornog slučaja imunitet nije ukinut dobrovoljno, prekršajni postupak može pokrenuti protiv zastupnika samo uz prethodno odobrenje Nacionalne skupštine; budući da u skladu s člankom 74. stavkom 3. istog zakona zahtjev za ukidanje imuniteta podnosi državni odvjetnik prije podnošenja optužnice;

D.  budući da u skladu s člankom 21. stavcima 1. i 2. Odluke 2005/684/EZ, Euratom, Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta članova Europskog parlamenta(2) zastupnici imaju pravo na pomoć vlastitog osoblja koje mogu slobodno izabrati te Parlament snosi stvarne troškove koje su zastupnici imali pri zapošljavanju takvog osoblja;

E.  budući da se u skladu s člankom 34. stavkom 4. Odluke Predsjedništva od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. o provedbenim mjerama Statuta zastupnika u Europskom parlamentu troškovi nastali u okviru ugovora o stažiranju, na temelju uvjeta koje je utvrdilo Predsjedništvo, također mogu nadoknaditi;

F.  budući da u skladu s člankom 1. stavkom 1. Odluke Predsjedništva od 19. travnja 2010. o Pravilniku za stažiste zastupnika, u cilju doprinosa europskom obrazovanju i stručnom školovanju te promicanja boljeg razumijevanja načina na koji institucija funkcionira, zastupnici u Europskom parlamentu mogu ponuditi stažiranje u Bruxellesu i Strasbourgu tijekom plenarnih sjednica ili tijekom svojih aktivnosti u državi u kojoj je dotični zastupnik izabran;

G.  budući da su u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Pravilnika o stažistima posebni uvjeti povezani sa stažem uređeni pismenim ugovorom o stažiranju koji potpisuju zastupnik i stažist; budući da ugovor o stažiranju sadrži klauzulu u kojoj se izričito navodi da se Europski parlament ne može smatrati ugovornom stranom; budući da se u skladu s člankom 5. stavkom 4. troškovi povezani sa stažem, uključujući stipendiju i troškove osiguranja ako ih snosi zastupnik, odbijaju od najvećeg iznosa dodatka za parlamentarnu pomoć kao što je navedeno u članku 33. stavku 4. Provedbenih mjera;

H.  budući da u skladu s posljednjom rečenicom članka 1. stavka 1. Pravilnika o stažistima stipendija koju stažist prima ne može zapravo biti prikriveni oblik plaće; budući da je u skladu s člankom 7. stavkom 1. tijekom stažiranja za stažiste isključivo odgovoran zastupnik za kojeg rade;

I.  budući da u ovom slučaju Parlament nije našao dokaza da je riječ o pitanju fumus persecutionis, to jest, ne postoji dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja da je zahtjev za ukidanje imuniteta podnesen u vezi s postupkom kojem je namjera nanošenje političke štete dotičnom zastupniku;

J.  budući da se odluka bivšeg predsjednika Europskog parlamenta o izricanju stegovne kazne Béli Kovácsu zbog kršenja članka 1. točke (a) Kodeksa ponašanja(3) ne može smatrati usporedivom sa sudskom odlukom s učinkom pravomoćnosti o pitanjima na koje se odnosi kazneni postupak koji je pokrenuo Istražni odjel Državnog odvjetništva; budući da shodno tome nije prekršeno načelo ne bis in idem; budući da shodno tome kazna koju je odredio bivši predsjednik Europskog parlamenta u skladu s Kodeksom ponašanja ne sprječava pokretanje ili provođenje kaznenog postupka u Mađarskoj kako bi se odredilo hoće li protiv njega biti podnesena optužnica;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Béli Kovácsu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Mađarske i Béli Kovácsu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) SL L 262, 7.10.2005., str. 1.
(3) Vidi Prilog I. Poslovniku, Kodeks ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u vezi s financijskim interesima i sukobom interesa.


Stope poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise *
PDF 446kWORD 54k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise (COM(2016)0758 – C8-0529/2016 – 2016/0374(CNS))
P8_TA(2017)0233A8-0189/2017

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2016)0758),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0529/2016),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0189/2017),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava -1. (nova)
(-1)   Razlika između očekivanog prihoda od PDV-a i stvarno naplaćenog PDV-a (tzv. jaz PDV-a) iznosila je 2013. godine u Uniji otprilike 170 milijardi EUR, dok zbog prekograničnih prijevara Unija godišnje gubi oko 50 milijardi EUR prihoda od PDV-a te je stoga PDV važna tema o kojoj treba raspravljati na razini Unije.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Direktivom Vijeća 2006/112/EZ7 propisano je da države članice mogu primjenjivati snižene stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na publikacije u svim fizičkim oblicima. No snižena stopa PDV-a ne može se primijeniti na elektroničke publikacije koje se stoga moraju oporezivati po standardnoj stopi PDV-a.
(1)  Direktivom Vijeća 2006/112/EZ7 propisano je da države članice mogu primjenjivati snižene stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na publikacije u svim fizičkim oblicima. No snižena stopa PDV-a ne može se primijeniti na elektroničke publikacije koje se stoga moraju oporezivati po standardnoj stopi PDV-a, čime se elektroničke publikacije stavljaju u nepovoljan položaj te se koči razvoj tog tržišta. Taj komparativno nepovoljni položaj mogao bi otežati razvoj digitalnog gospodarstva u Uniji.
____________
_____________

7 Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
7 Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1.a)  U svojoj Rezoluciji od 13. listopada 2011. o budućnosti PDV-a7aEuropski parlament podsjetio je da je jedno od glavnih obilježja PDV-a načelo neutralnosti i stoga ustvrdio da „sa svim knjigama, novinama i časopisima, bez obzira na njihov format, treba postupati na isti način”.
_________________
7a Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0436.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  U skladu s Komisijinom Strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta8 i kako bi se u obzir uzeo tehnološki napredak u digitalnom gospodarstvu, države članice trebale bi stope PDV-a za publikacije u elektroničkom obliku uskladiti sa sniženim stopama PDV-a za publikacije u svim fizičkim oblicima.
(2)  U skladu s Komisijinom Strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta8 i njezinim ciljem da se Europi zajamči vodeća pozicija u svijetu u području digitalnoga gospodarstva, države članice trebale bi stope PDV-a za publikacije u elektroničkom obliku uskladiti sa sniženim stopama PDV-a za publikacije u svim fizičkim oblicima kako bi se na taj način potaknule inovacije, stvaranje, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja te kako bi se omogućilo digitalno učenje, prijenos znanja kao i pristup kulturi u digitalnom okruženju te njezino promicanje.
____________
_____________
8 COM(2015) 0192 final.
8 COM(2015) 0192 final.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2.a)  Omogućavanjem državama članicama da primjenjuju snižene, vrlo snižene ili nulte stope za tiskane i elektroničke publikacije trebao bi se osigurati prijenos ekonomske koristi na potrošače, čime bi se potaklo čitanje, i na izdavače, čime bi se potakla ulaganja u novi sadržaj i, kada je riječ o novinama i časopisima, smanjila ovisnost o oglašavanju.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Komisija je u Akcijskom planu o PDV-u9 navela da bi za publikacije u elektroničkom obliku trebalo omogućiti jednak povlašteni porezni tretman kao i za publikacije u bilo kojem fizičkom obliku. Kako bi se taj cilj ostvario, potrebno je svim državama članicama omogućiti da na knjige, novine i časopise primjenjuju sniženu stopu PDV-a ili dodatno sniženu stopu PDV-a uz mogućnost izuzeća s pravom na odbitak PDV-a plaćenog u prethodnoj fazi.
(3)  Komisija je u Akcijskom planu o PDV-u9 navela da bi za publikacije u elektroničkom obliku trebalo omogućiti jednak povlašteni porezni tretman kao i za publikacije u bilo kojem fizičkom obliku. Kako bi se taj cilj ostvario, potrebno je svim državama članicama omogućiti da na knjige, novine i časopise primjenjuju sniženu stopu PDV-a ili dodatno sniženu stopu PDV-a uz mogućnost izuzeća s pravom na odbitak PDV-a plaćenog u prethodnoj fazi. Taj je prijedlog u skladu s ciljem da se državama članicama odobri veća sloboda pri utvrđivanju vlastitih stopa PDV-a u okviru učinkovitijeg sustava PDV-a koji se temelji na odredištu.
_________________
_________________
9 COM(2016)0148 final.
9 COM(2016)0148 final.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3.a)   U skladu s akcijskim planom o PDV-u cilj ove Direktive jednostavniji su sustavi PDV-a u svim državama članicama otporni na prijevare i prilagođeni poslovanju te praćenje današnjeg digitalnog i mobilnog gospodarstva.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.
(5)  Radi sprječavanja raširene primjene smanjenih stopa PDV-a na audiovizualni sadržaj države članice trebale bi imati mogućnost primjene smanjene stope PDV-a na knjige, novine i časopise samo ako te publikacije, u bilo kojem fizičkom ili elektroničkom obliku, većim dijelom ne sadržavaju glazbeni sadržaj ili videozapis.
(5)  Radi sprječavanja raširene primjene smanjenih stopa PDV-a na audiovizualni sadržaj države članice trebale bi imati mogućnost primjene smanjene stope PDV-a na knjige, novine i časopise samo ako te publikacije, u bilo kojem fizičkom ili elektroničkom obliku, većim dijelom ne sadržavaju glazbeni sadržaj ili videozapis. Uzimajući u obzir važnost olakšavanja pristupa knjigama, novinama i časopisima za osobe koje su slijepe, slabovidne ili koje imaju smetnje pri čitanju otisnutog teksta u smislu Direktive... Europskog parlamenta i Vijeća9a, ne treba smatrati da se prilagođene i audio elektroničke knjige, novine i časopisi u cijelosti ili pretežito sastoje od glazbenog ili video sadržaja. Stoga bi se snižene stope PDV-a mogle primjenjivati i na te formate.
__________________
9a Direktiva ... Europskog parlamenta i Vijeća o određenom dozvoljenom korištenju djelâ i drugih sadržaja koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (COM(2016)0596 final, 2016/0278(COD)) (SL ..., str. ...).
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)   Odobravanje slobode državama članicama da primjenjuju snižene ili izrazito snižene stope PDV-a na e-knjige, e-novine i e-časopise moglo bi, u usporedbi s postojećim modelom koji uvelike ovisi o oglašavanju, biti prilika za nove marže izdavača i za ulaganje u nove sadržaje. Također treba na razini Unije pokrenuti opću raspravu o modelu financiranja e-sadržaja.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6.a)  Fleksibilnost koja se u kontekstu aktualnog prijedloga dopušta državama članicama ni na koji način ne prejudicira konačni sustav PDV-a koji će se uvesti i u kontekstu kojeg će se svako povećanje fleksibilnosti morati razmotriti u odnosu na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, prilike za prijevaru u vezi s PDV-om, povećanje troškova poslovanja i rizik od nepoštenog tržišnog natjecanja.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.b (nova)
(6.b)  Premda se ovom Direktivom državama članicama omogućuje da isprave nejednak tretman, i dalje postoji potreba za koordiniranijim, učinkovitijim i jednostavnijim sustavom sniženih stopa PDV-a s manjim brojem iznimaka.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.
Direktiva 2006/112/EZ
Prilog III. – točka 6.
(6)  isporuka, uključujući posudbu iz knjižnica, knjiga, novina i časopisa, osim materijala koji su u cijelosti ili većim dijelom posvećeni oglašavanju i materijala koji u cijelosti ili većem dijelu sadržavaju glazbeni ili video sadržaj;
(6)  isporuka, uključujući posudbu iz knjižnica, knjiga, novina i časopisa, osim materijala koji su u cijelosti ili većim dijelom posvećeni oglašavanju i materijala koji u cijelosti ili većem dijelu sadržavaju glazbeni ili video sadržaj; uključujući brošure, letke i slične tiskane materijale, dječje slikovnice, crtanke ili bojanke, glazbene note u tiskanom obliku ili u obliku rukopisnih bilješki, zemljopisne karte te hidrografske ili slične grafičke prikaze.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Članak 2.a (novi)
Članak 2.a
Praćenje
Europska komisija u roku od... [tri godine od stupanja na snagu ove Direktive] sastavlja izvješće u kojem navodi koje su države članice uvele snižene ili izrazito snižene stope PDV-a na knjige, novine i časopise i njihove elektroničke ekvivalente te ocjenjuje utjecaj tih mjera na proračun i razvoj kulturnog sektora.

Internetska povezivost za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G
PDF 374kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o internetskoj povezivosti za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G (2016/2305(INI))
P8_TA(2017)0234A8-0184/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu” (COM(2016)0587) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0300),

–   uzimajući u obzir članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „5G za Europu – Akcijski plan” (COM(2016)0588) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0306),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija koji je 14. rujna 2016. podnijela Europska komisija (COM(2016)0590),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 u pogledu promicanja internetske povezivosti u lokalnim zajednicama koji je 14. rujna 2016. podnijela Europska komisija (COM(2016)0589),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije koji je 14. rujna 2016. podnijela Europska komisija (COM(2016)0591),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2015)0100),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra(1),

–  uzimajući u obzir prilog komunikaciji Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenoj „Primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): zaključci i sljedeći koraci” (COM(2013)0685),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(2),

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi frekvencijskog pojasa 470-790 MHz u Uniji koji je 2. veljače 2016. podnijela Europska komisija (COM(2016)0043),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. lipnja 2016. (EUCO 26/16),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. rujna 2013. naslovljenu „Otvaranje obrazovanja inovativnom podučavanju i učenju s pomoću novih tehnologija i otvorenih obrazovnih resursa” (COM(2013)0654),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. listopada 2016. pod naslovom „Svemirska strategija za Europu” (COM(2016)0705),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0184/2017),

A.  budući da će 5G, peta generacija sustava mobilne komunikacije, biti jedan od ključnih temelja gigabitnog društva te će predstavljati standard za tehnologije mobilne komunikacije u budućnosti i da će biti pokretač inovacija koji će donijeti problematične gospodarske promjene i uvesti nove uporabe, visokokvalitetne usluge i proizvode, tokove prihoda te poslovne modele i prilike i budući da će vjerojatno povećati konkurentnost poduzeća i zadovoljiti potrebe potrošača;

B.  budući da je nužno da Europa ima vodeću ulogu kada je riječ o 5G tehnologiji kako bi ostvarila gospodarski rast i zadržala globalnu konkurentnost, za što je potrebno koordiniranje i planiranje na europskoj razini, te budući da zaostajanje predstavlja rizik za radna mjesta, inovacije i znanje;

C.  budući da će se uz pomoć 5G tehnologije i njezine primjene poslovni modeli podići na novu razinu zahvaljujući povezivosti vrlo velike brzine, kojom će se omogućiti inovacije u svim sektorima, pa tako i u prometu, energetici, financijskom sektoru i zdravstvu; budući da si Europa u tom smislu ne može priuštiti da zaostaje s obzirom na to da će 5G tehnologija biti pokretač budućeg rasta i inovacija;

D.  budući će se arhitektura 5G mreža znatno razlikovati od prijašnjih generacija kako bi mogla ispuniti očekivane poslovne zahtjeve i zahtjeve u pogledu rezultata za mreže vrlo velikog kapaciteta, osobito u pogledu latencije, pokrivenosti i pouzdanosti;

E.  budući će arhitektura 5G mreža povećati konvergenciju mobilnih i fiksnih mreža; budući da će stoga uvođenje fiksnih mreža vrlo velikog kapaciteta doprinijeti agregacijskim potrebama guste 5G bežične mreže, što je moguće bliže krajnjem korisniku;

F.  budući da će se budućnost europskog društva i europskog gospodarstva snažno oslanjati na 5G infrastrukturu, čiji će utjecaj znatno nadilaziti postojeće mreže za bežični pristup, s ciljem pružanja visokokvalitetnih i bržih komunikacijskih usluga dostupnih posvuda i u svakom trenutku i po svima prihvatljivoj cijeni;

G.  budući da se digitalizacija izrazito ubrzava, i to na globalnoj razini, te su potrebna ulaganja u visokokvalitetne komunikacijske mreže s univerzalnom pokrivenošću; budući da je, s tim u vezi, potrebna pravovremena dostupnost radijskog spektra kojim se to može ostvariti;

H.  budući da mobilna i bežična povezivost svakom građaninu postaje sve važnija jer se inovativne usluge i aplikacije svakodnevno koriste te budući da se u digitalnoj politici koja je usmjerena na budućnost o tome mora voditi računa;

I.  budući da će se uvođenje 5G mreža odvijati uglavnom zahvaljujući privatnim ulaganjima te će u tom pogledu biti potreban Europski zakonik elektroničkih komunikacija kako bi se stvorilo regulatorno okruženje kojim se potiču sigurnost, tržišno natjecanje i ulaganja; budući da će ono zahtijevati pojednostavljenje administrativnih uvjeta, na primjer za uvođenje malih ćelija za strogo i pravovremeno usklađivanje radiofrekvencijskog spektra i razvoj mreža vrlo velikoga kapaciteta, kako je trenutačno predloženo u Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija;

J.  budući da javne inicijative, kao što je inicijativa Komisije o javno-privatnom partnerstvu iz 2013., za koje je namijenjeno 700 milijuna EUR javnih sredstava radi uvođenja 5G mreža u Europu do 2020., treba dopuniti konkurentnim tržištem uz regulaciju pristupa i koordinaciju podjele radiofrekvencijskog spektra prilagođenu budućim potrebama, čime će se potaknuti inovacije i potrebna privatna ulaganja u infrastrukturu;

K.  budući da se uvođenje 5G mreža mora provoditi komplementarno s drugim projektima kojima se nastoji postići veća povezivost u najruralnijim i najudaljenijim europskim područjima, tj. da se ne smije provoditi na štetu tih projekata;

L.  budući da provedba 5G sustava mobilne komunikacije i gigabitnog društva zahtijeva jasan vremenski raspored, tehnološki neutralan pristup prilagođen budućim potrebama te zasnovan na potražnji i na ocjenama po regiji i po sektoru, koordinaciju među državama članicama, suradnju sa svim dionicima i odgovarajuću razinu ulaganja kako bi se u zadanom vremenskom roku ispunili svi uvjeti i kako bi za sve građane EU-a to postala stvarnost;

I.Vizija 5G sustava mobilne komunikacije – potreba za generacijskim zaokretom

1.  pozdravlja prijedlog Komisije o pripremi Akcijskog plana za 5G s ciljem da EU preuzme vodstvo u svijetu kad je riječ o uvođenju standardiziranih 5G mreža od 2020. do 2025. u okviru šire razvijene strategije za europsko gigabitno društvo koje je tehnološki konkurentnije i uključivije; smatra da je za to od ključne važnosti odgovarajuća koordinacija među državama članicama kako bi se pri uvođenju 5G mreža spriječila kašnjenja do kojih je došlo pri uvođenju 4G mreža, što je rezultiralo time da je danas prosječna pokrivenost 4G mrežama 86 %, a u ruralnim područjima samo 36 %;

2.  ističe da akcijski plan uvođenja 5G mreža na cijelom području EU-a prema tvrdnjama Komisije ima „potencijal za otvaranje dva milijuna novih radnih mjesta” i da bi mogao potaknuti europsko gospodarstvo i doprinijeti rješavanju problema visokih stopa nezaposlenosti, osobito među mladima;

3.  ističe da je javno-privatno partnerstvo za 5G (5G PPP) jedna od najsuvremenijih svjetskih inicijativa u području 5G infrastrukture i novih primjena povezanih s njom; smatra da je korisno poticati sinergiju u području istraživanja i razvoja kao i industrijski razvoj, ali smatra da bi s obzirom na društveni utjecaj uvođenja 5G mreža bilo pravedno da u javno-privatnom partnerstvu mogu sudjelovati i predstavnici potrošača i civilnog društva;

4.  ističe da je ambiciozan i na budućnost usmjeren raspored dodjele radiofrekvencijskog spektra unutar Unije iznimno važan kako bi Europa mogla ostvariti vodeću ulogu u razvoju 5G tehnologije; u tom pogledu pozdravlja mjere koje je Komisija predložila u komunikaciji pod naslovom „5G za Europu – Akcijski plan” te ih smatra minimalnim uvjetima za uspješno uvođenje 5G tehnologije u Uniji;

5.  ističe da bi privatna ulaganja trebalo poduprijeti politikom orijentiranom na infrastrukturu i regulatornim okruženjem prilagođenim predvidljivosti i sigurnosti i usmjerenim na promicanje tržišnog natjecanja u korist krajnjih korisnika, te da ih se ne bi smjelo odgađati zbog preambicioznih javnih programa koji mogu omesti uvođenje 5G mreža;

6.  naglašava važnost suradnje između akademske zajednice, istraživačkih institucija, privatnog sektora i javnog sektora u pogledu istraživanja i razvoja 5G mobilnih komunikacija; u tom pogledu ističe javno-privatno partnerstvo za 5G (5G PPP) kao dobar primjer te potiče Komisiju da u taj proces nastavi uključivati sve relevantne sektore;

7.  smatra da će Europa imati korist od budućih promjena u smjeru razvoja digitalnog gospodarstva u smislu veće pokrivenosti, povezivosti i većih brzina te da će udio digitalnog gospodarstva u ukupnom BDP-u do 2020. biti 40 %, uz 13 puta bržu stopu rasta u odnosu na ukupni BDP;

8.  pozdravlja i podupire srednjoročne ciljeve gigabitnog društva u skladu s kojima bi se trebala postići brzina mreže od 100 Mbps za sve europske potrošače, koju je moguće povećati na 1 Gbps i koja bi se u dugoročnom razdoblju povećala na 100 Gbps za glavne pokretače društveno-ekonomskog rasta, kao što su pružatelji javnih usluga, digitalno intenzivna poduzeća, glavna prometna čvorišta, financijske institucije, bolnice, obrazovne i istraživačke ustanove; poziva da se prednost da uvođenju svjetlovodne agregacijske infrastrukture, konkurentnosti za poticanje ulaganja i visokokvalitetnim iskustvima za krajnje korisnike; podsjeća da Unija zaostaje u ostvarenju ciljeva povezivosti zadanih u okviru Digitalnog programa za 2020. i da je posebno zabrinjavajuće zaostajanje ruralnih i udaljenih područja;

9.  ističe da je potrebno pobrinuti se za to da što veći broj građana EU-a na raspolaganju ima povezivost gigabitnog društva, uključujući građane u udaljenim područjima;

10.  čvrsto podržava napore da se na intermodalnim putovanjima osigura pristup 5G mreži do 2025. na temelju mreža javnog prijevoza povezanih s Instrumentom za povezivanje Europe (CEF) i transeuropskim prometnim mrežama te očekuje da nakon toga pristup bude moguć u cijeloj Uniji, podjednako u urbanim i ruralnim područjima, kao i u glavnim turističkim centrima i u blizini turističkih znamenitosti;

11.  napominje da je još uvijek potrebno poboljšati pokrivenost za četvrtu generaciju mobilnih mreža / LTE s obzirom na to da Europska unija u tom pogledu zaostaje za SAD-om, Južnom Korejom i Japanom, te da se pri provedbi Akcijskog plana za 5G ne smiju ponoviti pogreške napravljene pri uvođenju 4G tehnologije;

12.  ističe da će 5G radijski pristup morati moći funkcionirati u veoma širokom frekvencijskom spektru: od manje od 1 GHz pa sve do 100 GHz i uključujući agregacijske veze do 300GHz; napominje da bi frekvencije u rasponu od 3 do 6 GHz i iznad 6 GHz trebale omogućiti velike brzine prijenosa podataka i golem kapacitet u gustim područjima; prepoznaje da je za 5G sustave u visokim frekvencijskim pojasevima potrebna vrlo gusta mrežna infrastruktura koja se temelji na pristupu pristupnim točkama za male ćelije i koja će zahtijevati odabir pojaseva koji će se koristiti ili mogućnost zajedničkog korištenja pojaseva;

13.  ističe da brzine preuzimanja same po sebi neće biti dovoljne za zadovoljavanje budućih potreba u pogledu povezivosti u gigabitnom društvu, za što će biti potreban infrastrukturni cilj u pogledu mreža vrlo velikog kapaciteta, s obzirom na to da te mreže zadovoljavaju najviše standarde u pogledu brzina slanja i preuzimanja podataka, latencije i otpornosti;

14.  ističe da je za suočavanje sa izazovima 5G tehnologije potrebna usklađena europska strategija radiofrekvencijskog spektra koja će uključivati koordinirane nacionalne planove i vremenske rokove i u kojoj će naglasak biti na komunikaciji između ljudi, između strojeva i u okviru interneta stvari na različitim razinama: brzina veze, mobilnost, latencija, sveprisutnost, radni ciklus, pouzdanost, mogućnost pristupa i sl. te kojom će se zajamčiti neometano prijelazno razdoblje za 5G tehnologiju u svim državama članicama;

15.  ističe da uvođenje 5G bežičnih mreža zahtijeva agregacijske mreže vrlog velikog kapaciteta te fleksibilnu i učinkovitu uporabu svih dostupnih odvojenih dijelova radiofrekvencijskog spektra, uključujući pojas od 700 MHz, za znatno različite scenarije uvođenja mreža, za što će biti potrebno uvođenje inovativnih modela licenciranja radiofrekvencijskog spektra te jasan naglasak na usklađivanju dostupnih pojaseva spektra na regionalnoj razini;

16.  prepoznaje važnost licenciranih pojaseva radiofrekvencijskog spektra za jamčenje dugoročnih mrežnih ulaganja i bolje kvalitete usluga omogućivanjem stabilnog i pouzdanog pristupa radiofrekvencijskom spektru, pri čemu naglašava i potrebu za boljom pravnom zaštitom za nelicencirane pojaseve radiofrekvencijskog spektra i različite metode dijeljenja pojaseva radiofrekvencijskog spektra;

17.  ističe da nedovoljna koordinacija predstavlja znatan rizik za uvođenje 5G tehnologije s obzirom na to da je stvaranje kritične mase ključno za privlačenje ulaganja te stoga za iskorištavanje svih prednosti 5G tehnologije;

18.  napominje da bi svi subjekti u tom sektoru trebali imati koristi od predvidljivih i ravnopravnih uvjeta koji potiču tržišno natjecanje i da bi trebali imati fleksibilnost kako bi mogli izraditi vlastite mreže, sami birajući svoje modele ulaganja i kombinaciju tehnologija koja bi trebala osigurati potpuno funkcioniranje za ciljeve uvođenja 5G mreža, uključujući tzv. svjetlovod do doma (engl. Fiber to the Home, FFTH), kabelske sustave, satelitske sustave, Wi-Fi, WiGig, G.fast, 2G, Massive MIMO ili bilo koje druge tehnologije koje se brzo razvijaju, pod uvjetom da se na taj način doprinese povezivanju svih europskih građana na mreže vrlo velikog kapaciteta u skladu s njihovim potrebama; napominje da će za uvođenje 5G infrastrukture biti potrebna raširenija svjetlovodna infrastruktura u gustim bežičnim mrežama;

19.  prima na znanje komunikacije Komisije naslovljene „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta” i „5G za Europu – Akcijski plan” koje predstavljaju uzbudljivu priliku za države članice da daju veću ulogu svojim kulturnim i kreativnim inovatorima, posebno malim i srednjim poduzećima, kako bi konkurirali na globalnoj razini te pokazali svoj poduzetnički i inovacijski talent;

II.Osigurati iskorištavanje prednosti gigabitnog društva

20.  smatra da je 5G puno više od samog razvoja mobilnog širokopojasnog pristupa i da će biti ključni pokretač digitalnog svijeta u budućnosti kao sljedeća generacija sveprisutne ultravisoke širokopojasne infrastrukture koja će doprinijeti transformaciji procesa u svim sektorima gospodarstva (javnom sektoru, obrazovanju, isporuci konvergiranog medijskog sadržaja, zdravstvenoj skrbi, istraživanju, energetici, komunalnim uslugama, proizvodnji, prometu, automobilskoj industriji, audiovizualnim uslugama, virtualnoj stvarnosti, internetskim igrama itd.) i omogućiti cijenom pristupačne, brze, fleksibilne, interaktivne, pouzdane i visoko personalizirane usluge koje bi trebale poboljšati život svakog građanina;

21.  napominje da je fragmentacija pri uvođenju 4G tehnologije u Europi, koja je, prema Indeksu gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) za 2015., još vidljiva u obliku velikih razlika među državama članicama, rezultirala slabijom digitalnom konkurentnosti u odnosu na SAD, Kinu, Japan, Južnu Koreju i gospodarstva u usponu; u tom pogledu naglašava da, iako Europa ostvaruje napredak u pogledu digitalnog razvoja, brzina napredovanja se smanjuje, a to predstavlja dugoročan rizik za potrebna ulaganja i privlačnost europskog poslovnog okruženja;

22.  podsjeća da bi od uvođenja 5G tehnologija najviše trebali profitirati krajnji korisnici te da bi se pri donošenju odluka u vezi s uvođenjem 5G tehnologija uvijek trebalo voditi tim krajnjim ciljem pružanja cjenovno pristupačnih, pouzdanih i visokokvalitetnih usluga;

23.  napominje da javna i privatna ulaganja proizvode multiplikacijski učinak u cijelom gospodarstvu i da će to vjerojatno rezultirati otvaranjem do 2,3 milijuna izravnih i neizravnih radnih mjesta u 28 država članica kada se 5G infrastruktura u potpunosti uvede;

24.  napominje da se očekuje da će se uvođenjem 5G tehnologija u Europi ostvariti koristi koje znatno nadilaze industriju mobilnih komunikacija, kao i domino-učinak od 141,8 milijardi EUR godišnje do 2025.;

25.  ističe da uspjeh brzog uvođenja 5G tehnologija u cijelom EU-u ovisi o razvoju novih poslovnih modela koji se temelje na potražnji; ističe da postoji bezbroj inicijativa koje doprinose pojašnjenjima zahtjeva za 5G, zbog čega je vertikalnim industrijama teško pridonositi tom procesu; stoga ističe da vertikalne industrije moraju biti aktivno i efikasno uključene u proces utvrđivanja zahtjeva;

26.  ističe da su pošteno tržišno natjecanje i ravnopravni uvjeti za tržišne sudionike ključni za uvođenje gigabitnog društva od strane tržišnih sudionika; smatra da bi se u tom pogledu trebalo primjenjivati načelo „ista usluga, isti rizik, ista pravila”;

27.  smatra da bi Komisija i države članice u suradnji sa svim relevantnim dionicima trebale razmotriti mjere za poticanje naprednih istraživanja i ispitnih platformi u cilju ubrzanja inovacija u primjeni 5G tehnologija;

28.  napominje da bi se gigabitno društvo trebalo pozabaviti premošćivanjem digitalnog jaza i povećanjem dostupnosti interneta; naglašava da je i dalje potrebno kontinuirano ulagati u uvođenje postojećih i budućih tehnologija, među kojima su i satelitske tehnologije, u ruralnim i udaljenim područjima; ističe da je potrebno pametno kombinirati privatna i javna ulaganja kako bi se premostio digitalni jaz prisutan u ruralnim i udaljenim područjima; ističe da bi se pri rješavanju problema razlika između država članica, regija te gustih i udaljenih područja trebali osloniti na prošla iskustva i podupirati uravnotežen geografski razvoj;

29.  ističe činjenicu da je digitalni jaz prisutan između gradova i ruralnih područja, ali i da je isto tako vrlo izražen i među državama članicama; u tom pogledu ističe važnost konkurentnog zakonodavnog okvira i inicijativa kojima se potiču ulaganja u infrastrukturu, povećava raznolikost aktera i jača europska koordinacija;

30.  ističe da će 5G tehnologija biti temelj za realizaciju ideje umreženog društva te će se zahvaljujući njoj povećati mogućnosti za život, učenje i rad u Europskoj uniji, što je preduvjet kako bi pojedinci i poduzeća mogli u potpunosti iskoristiti prednosti digitalne revolucije;

31.  smatra da će se omogućavanjem uvođenja malih ćelija za 5G u skladu s regulativom WiFi4EU doprinijeti smanjenju digitalnog i tehnološkog jaza te povećati dostupnost 5G tehnologije za sve građane;

32.  ističe da Europa mora ići ukorak s tehnološkim razvojem i prilikama koje omogućuju učinkovitije informacijske i komunikacijske tehnologije kako bi podržala društveno-ekonomski razvoj u trenutačno slabije razvijenim regijama;

33.  ističe da gusta svjetlovodna mreža predstavlja neizostavnu agregacijsku infrastrukturu za iskorištavanje punog potencijala tehnološkog mobilnog standarda 5G u pogledu usluga;

34.  pozdravlja inicijativu WiFi4EU s ciljem promicanja besplatnog i univerzalnog pristupa internetu u lokalnim sredinama zahvaljujući programu financiranja sredstvima EU-a koji se provodi u državama članicama; napominje da je cilj inicijative WiFi4EU promicanje digitalne uključivosti u svim regijama geografski uravnoteženom raspodjelom sredstava i vodeći računa o kvaliteti iskustva korisnika; primjećuje da su brzine pristupa sve veće i da će s povećanim korištenjem različitih bežičnih uređaja WLAN morati zadovoljiti potrebe povezivanja s kraja na kraj; smatra da je za savladavanje prepreka koje se ne mogu prepustiti samom tržištu potreban politički okvir s konkretnim prioritetima;

35.  poziva Komisiju da u svom Akcijskom planu za 5G pozornost posebno obrati na pokrivenost u zatvorenim prostorima s obzirom na to da će se velik broj 5G aplikacija koristiti u domovima i uredima; podsjeća na problem slabog prodiranje mreža više frekvencije kroz zidove zgrada; preporučuje da se razmotre dodatne tehnologije za osiguravanje dobre pokrivenosti u zatvorenim prostorima, kao što su Massive MIMO, unutarnji repetitori i WiGig Wi-Fi aplikacije velike brzine;

36.  ističe da je razvoj 5G tehnologija temelj za preobrazbu infrastrukture mreža informacijske i komunikacijske tehnologije u smjeru sveobuhvatne pametne povezivosti: pametna vozila, napredne mreže, pametni gradovi, pametne uprave, pametne tvornice itd.; smatra da će ultrabrzi širokopojasni pristup i inteligentna i učinkovita mrežna obilježja kojima se postiže gotovo trenutno povezivanje među ljudima, između ljudi i strojeva i umreženih strojeva promijeniti definiciju povezivosti krajnjih korisnika, koja će biti omogućena mrežnim paradigmama, kao što su isprepletene mreže, hibridne mreže, dinamičko segmentiranje mreže (engl. network slicing) i tehnologije softverizacije;

37.  naglašava da je smanjenje mrežne potrošnje energije koje je usmjereno na visoke performanse u pogledu energije jedan od ključnih uvjeta za 5G; naglašava da je to ključno za smanjenje operativnih troškova, omogućavanje mrežne povezivosti u ruralnim i udaljenim područjima i omogućavanje pristupa mreži na održiv i resursno učinkovit način;

38.  ističe da je za uvođenje 5G tehnologija nužno znatno nadograditi fiksne mreže i povećati gustoću mobilnih mreža u skladu s ciljevima gigabitnog društva, posebice u pogledu rješenja za e-zdravlje;

39.  ističe da je audiovizualni sektor jedan od ključnih pokretača uspjeha 5G u Europi, koji potiče otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast, i da njegov napredak može imati snažan i pozitivan učinak na vrijednosni lanac audiovizualnih medija, uključujući proizvodnju, inovaciju i distribuciju sadržaja te korisničko okruženje; stoga poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir potrebe i specifičnosti tog sektora, posebno one povezane s radiodifuzijom;

40.  napominje da su vozila, kad su umrežena, dosljedno sigurnija (s manje nesreća), zelenija (manje emisija) i pridonose predvidljivijim obrascima putovanja; stoga podupire ideju da se na razini EU-a uvede cilj za sva vozila dostupna na tržištu EU-a da postanu povezana na 5G i sadrže ITS opremu; snažno podupire cilj umreženih vozila prve pomoći s baznom stanicom za povezivanje na 5G te drugih takvih vozila za hitne slučajeve (policijska vozila, vatrogasna vozila) radi trenutačne i neprekinute pokrivenosti tijekom intervencija;

41.  prima na znanje prednosti pouzdane i neprekinute pokrivenosti mrežom 5G za cestovnu sigurnost koja omogućuje povezana i digitalna sredstva kontrole teških teretnih vozila, kao što su pametni tahografi i e-dokumenti;

42.  smatra da bi 5G mreže trebale omogućiti nove i cjenovno pristupačne visokokvalitetne usluge, povezivanje novih industrija i u konačnici poboljšanje potrošačkog iskustva za sve profinjenije i zahtjevnije korisnike digitalnog sadržaja; naglašava da 5G tehnologije mogu ponuditi rješenja za važne društvene izazove zato što se zahvaljujući njima može znatno smanjiti potrošnja energije mobilnih uređaja te zahvaljujući njihovu potencijalu za transformiranje sektora kao što su zdravstvo i promet;

43.  pozdravlja Fond za širokopojasno povezivanje Europe namijenjen za infrastrukturu za širokopojasni pristup internetu u kojem mogu sudjelovati nacionalne razvojne banke i institucije te privatni ulagači i koji će omogućiti ulaganja u infrastrukturu u slabije naseljenim, ruralnim i udaljenim područjima koja su nedovoljno povezana;

44.  smatra da je razvijanje i poboljšavanje digitalnih vještina od ključne važnosti i da bi se trebalo odvijati uz pomoć velikih ulaganja u obrazovanje, uključujući strukovno, poduzetničko i dodatno osposobljavanje, kao i ponovno osposobljavanje, ali i uz pomoć širokog sudjelovanja svih relevantnih dionika, uključujući socijalne partnere, s tri glavna cilja: sačuvati postojeća i otvarati nova radna mjesta u području tehnologije osposobljavanjem visokokvalificirane radne snage, poduprijeti građane da kontroliraju svoju digitalnu egzistenciju tako što će im se pružiti potrebni alati i stati na kraj digitalnoj nepismenosti, koja je uzročnik digitalnog jaza i isključenosti;

45.  smatra da bi Unija u suradnji s Europskim institutom za inovaciju i tehnologiju (EIT Digital) trebala izraditi i staviti na raspolaganje kurikule za razvoj vještina potrebnih za 5G s naglaskom na start-upovima i malim i srednjim poduzećima koja bi onda mogla iskoristiti prednosti uvođenje 5G mreža;

46.  naglašava da će razvoj 5G mreža potaknuti brze tehnološke promjene koje će omogućiti potpuni razvoj pametne digitalne industrije, pametne tehnologije, interneta stvari i naprednih sustava proizvodnje;

47.  naglašava važnost 5G tehnologija za vodeću ulogu Europe na globalnoj razini u pružanju visokokvalitetne istraživačke infrastrukture, na račun čega bi Europa mogla postati centar vrhunskih istraživanja;

III.Politički pristup

48.  pozdravlja inicijativu Komisije da se pojača Plan ulaganja za Europu u okviru financijskih instrumenata (EFSU, CEF) predviđenih za financiranje strateških ciljeva za gigabitnu povezivost do 2025.;

49.  ističe da se sve odluke u vezi s jedinstvenim digitalnim tržištem, uključujući one o dodjeli radiofrekvencijskog spektra, ciljevima povezivosti i uvođenju 5G tehnologija, moraju donositi na temelju budućih potreba i predviđenog razvoja tržišta u sljedećih 10 – 15 godina; u tom pogledu ističe da će uspješno uvođenje 5G tehnologija biti ključno za gospodarsku konkurentnost, koja se može ostvariti samo uz pomoć dalekovidnog europskog zakonodavstva i političke koordinacije;

50.  ističe da bi politike u vezi s gigabitnim društvom i 5G tehnologijama trebale biti razmjerne, da bi se trebale često revidirati i biti u skladu s „načelom inovacija” kako bi potencijalni učinci na inovacije bili dio procjene učinka;

51.  poziva Komisiju da osigura, održava i razvije dugoročno financiranje Akcijskog plana za 5G i modernizaciju mreža na odgovarajućoj razini imajući u vidu sljedeći višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2020. – 2027. te posebice sljedeći okvir za istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije; naglašava važnost suradnje između akademske zajednice, istraživačkih institucija, privatnog sektora i javnog sektora u pogledu istraživanja i razvoja 5G sustava mobilne komunikacije; u tom pogledu kao dobar primjer ističe 5G PPP; podsjeća na to da će, prema Komisiji, tijekom sljedećeg desetljeća biti potrebno uložiti 500 milijardi EUR kako bi se ostvarili ciljevi u području povezivosti, iako procjenjuje da postoji manjak ulaganja u vrijednosti od 155 milijardi EUR; stoga smatra da se najveća važnost mora pridati tomu da se osigura da za uvođenje digitalne infrastrukture postoji dovoljna razina ulaganja potaknuta tržišnim natjecanjem jer je to uvođenje neophodno kako bi građani i poduzeća mogli iskoristiti prednosti razvoja 5G tehnologije;

52.  snažno potiče sve države članice da hitro provedu odredbe Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije(4), kako bi se zajamčila odgovarajuća razina sigurnosti pri osiguranju učinkovitosti i održivosti ovog plana;

53.  smatra da je najbolji put k ostvarenju gigabitnog društva tehnološki neutralan pristup prilagođen budućim potrebama i poticajan za konkurentnost koji će imati potporu širokog spektra ulagačkih modela, kao što su javno-privatna ulaganja ili zajednička ulaganja; napominje da zajednička ulaganja i drugi oblici udruženih ulaganja te dogovori o dugoročnom komercijalnom pristupu mrežama vrlo velikog kapaciteta mogu doprinijeti udruživanju resursa, omogućiti različite fleksibilne okvire i sniziti troškove uvođenja;

54.  poziva države članice da usklađenim, uključivim i pravovremenim djelovanjem u regijama i gradovima u potpunosti provedu Akcijski plan za 5G kako bi se potaknule i stimulirale inovacije u svim sektorima i ojačao okvir gospodarske suradnje u svim djelatnostima;

55.  poziva Komisiju i države članice da preuzme vodeću ulogu u promicanju međusektorske, transjezične i prekogranične interoperabilnosti 5G mreža i podupiranju pouzdanih i sigurnih usluga koje, kako industrija i društvo u cjelini budu sve više ovisili o digitalnoj infrastrukturi u svom poslovanju i svojim uslugama, poštuju privatnost, te da nacionalne gospodarske i geografske okolnosti uzmu u obzir kao sastavni dio zajedničke strategije;

56.  poziva na poduzimanje pojačanih napora u području standardizacije kako bi se osiguralo da Europa ima vodeći položaj u pogledu donošenja tehnoloških standarda kojima se omogućuje uvođenje 5G mreža i usluga; smatra da bi europska tijela za normizaciju trebala imati posebnu ulogu u tom procesu; napominje da bi se u svakom sektoru trebao izraditi zaseban plan za standardizaciju na temelju industrijskih procesa i sa snažnom željom za donošenjem zajedničkih standarda koje imaju potencijal da postanu svjetski standardi; poziva Komisiju i države članice da potaknu ulaganja u istraživanje i razvoj i europsku normizaciju;

57.  ističe da 5G ima potencijal da revolucionira pristup sadržaju i njegovo širenje i da znatno poboljša korisničko iskustvo omogućujući istovremeno razvoj novih oblika kulturnog i kreativnog sadržaja; u tom kontekstu ističe potrebu za djelotvornim mjerama za suzbijanje piratstva i sveobuhvatnim pristupom za poboljšanje provedbe prava intelektualnog vlasništva kako bi se potrošačima zajamčili jednostavni načini pristupa zakonitom sadržaju;

58.  snažno potiče eksperimentiranje s 5G tehnologijama; podupire razvoj integriranih rješenja i ispitivanja popraćenih testiranjem velikih pilot-projekata u različitim industrijama kao odgovor na potražnju za uslugama u gigabitnom društvu; poziva Komisiju i države članice da osiguraju dovoljno nelicenciranih frekvencijskih pojaseva kako bi potaknule industriju na eksperimentiranje; traži od Komisije da razmotri postavljanje konkretnog i atraktivnog cilja kao okvir za eksperimentiranje s 5G tehnologijama i proizvodima u privatnom sektoru;

59.  ističe da je potrebno voditi računa o smjernicama Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja koje je službeno priznala Svjetska zdravstvena organizacija, kako bi se izbjegle nedosljednosti i fragmentacija te osigurali dosljedni uvjeti za uvođenje bežičnih mreža na europskom jedinstvenom digitalnom tržištu;

60.  ističe da razvoj gigabitnog društva zahtijeva jasna zajednička europska pravila usmjerena na budućnost i poticajna u smislu tržišnog natjecanja kako bi se potaknula ulaganja i inovacije te očuvala cjenovna pristupačnost i mogućnost izbora za potrošača; ističe da natjecanje na temelju infrastrukture nudi potencijal za učinkovite propise i omogućuje primjereni dugoročni povrat ulaganja; potiče države članice da pojednostave administrativne postupke za pristup fizičkoj infrastrukturi;

61.  ističe da postoji potreba za okruženjem pogodnim za inovacije u području digitalnih usluga, posebice u pogledu velike količine podataka i interneta stvari, čime se povećava mogućnost izbora za potrošače te se istovremeno jača povjerenje i promiče upotreba digitalnih usluga zahvaljujući učinkovitim i pojednostavljenim pravilima, uz naglasak na potrebama korisnika i karakteristikama usluga, neovisno o kakvom se pružatelju usluga radi;

62.  ističe da se nacionalni planovi za razvoj širokopojasnog pristupa moraju preispitati i po potrebi pomno revidirati, da moraju obuhvatiti sva područja 5G tehnologije, zadržati konkurentan pristup temeljen na više tehnologija, poduprijeti regulatornu sigurnost i maksimalno povećati opseg inovacija i pokrivenosti, a da jedan od ciljeva treba biti premošćivanje digitalnog jaza;

63.  poziva Komisiju da ocijeni nacionalne planove za razvoj širokopojasnog pristupa, utvrdi nedostatke i sastavi preporuke za daljnje djelovanje za pojedine države;

64.  pozdravlja inicijativu Komisije u vezi s uspostavom participativne platforme za širokopojasni pristup kako bi se osigurala visoka razina sudjelovanja javnih i privatnih subjekata te lokalnih i regionalnih vlasti;

65.  naglašava da su osiguravanje pristupa internetu i jamčenje pouzdane internetske povezivosti velike brzine, niske latencije i malih varijacija u kašnjenju neophodni za procese digitalizacije i vrijednosni lanac u sektoru turizma, kao i za razvoj i uvođenje prijevoznih tehnologija kao što su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS), riječni informacijski servisi (RIS) i europski sustavi upravljanja željezničkim prometom (ERTMS);

66.  podsjeća da bi mala i srednja poduzeća imala veliku korist od konkurentnog pristupa rješenjima u okviru 5G mreža; poziva Komisiju da svoje akcijske planove razradi tako da se malim i srednjim poduzećima i start-upovima olakša sudjelovanje u eksperimentiranju s 5G tehnologijama i osigura pristup participativnoj platformi za širokopojasni pristup 5G mrežama;

67.  podržava inicijative na razini EU-a za osiguravanje bolje koordinacije među državama članicama u vezi s radiofrekvencijskim spektrom i dugoročne dozvole, čime će se povećati stabilnost i sigurnost ulaganja; napominje da bi se o tim pitanjima trebalo odlučivati istovremeno u svim državama članicama kako bi se donijele obvezujuće smjernice o određenim uvjetima procesa dodjele kao što su rokovi za dodjeljivanje, zajedničko korištenje spektra i zajednički organizirane aukcije, s ciljem promicanja transeuropskih mreža; ističe da je konkurentna priroda tržišta mobilnih telekomunikacija u Europskoj uniji od ključne važnosti pri generacijskom zaokretu prema 5G tehnologiji;

68.  poziva EU da koordinira aktivnosti unutar Međunarodne telekomunikacijske unije kako bi se postigla dosljedna politika EU-a; ističe da bi europsko usklađivanje radiofrekvencijskog spektra za 5G u razdoblju nakon 2020. trebalo dovršiti prije Svjetske radiokomunikacijske konferencije koja će se održati 2019., pri čemu treba zaštititi postojeće usluge na koje se danas oslanjamo te poštovati odluke donesene na Svjetskoj radiokomunikacijskoj konferenciji održanoj 2015.;

69.  ističe da bi definicija mreža vrlo velikog kapaciteta iz Europskog zakonika elektroničkih komunikacija trebala biti u skladu s načelom tehnološke neutralnosti pod uvjetom da se takvim tehnologijama zadovolje potrebe za kvalitetnim mrežnim uslugama koje će industrija i potrošači trebati u budućnosti;

70.  traži od Komisije da uvede godišnji pregled napretka i sastavi preporuke za Akcijski plan za 5G te da o rezultatima obavijesti Parlament;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 81, 21.3.2012., str. 7.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.
(3) SL L 179, 29.6.2013., str. 1.
(4) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.


Zaštita ranjivih odraslih osoba
PDF 353kWORD 55k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. s preporukama Komisiji o zaštiti ranjivih odraslih osoba (2015/2085(INL))
P8_TA(2017)0235A8-0152/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezin članak 3. koji svakome jamči pravo na poštovanje tjelesnog i duhovnog integriteta, te njezin članak 21. o nediskriminaciji,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 18. prosinca 2008. s preporukama Komisije o prekograničnim implikacijama pravne zaštite odraslih osoba(1),

–  uzimajući u obzir ocjenu europske dodane vrijednosti koju je u rujnu 2016. pripremila istraživačka služba Europskog parlamenta (PE 581.388),

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 13. siječnja 2000. o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba („Haška konvencija”),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 13. prosinca 2006. o pravima osoba s invaliditetom („Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom”),

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe br. R (99) 4. od 23. veljače 1999. o pravnoj zaštiti nemoćnih punoljetnih osoba („Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe br. R (99) 4.”),

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara Vijeća Europe CM/Rec(2009)11 od 9. prosinca 2009. o načelima trajne punomoći i prethodnim uputama vezanim za nesposobnost („Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe CM/Rec(2009)11”),

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0152/2017),

A.  budući da je da za Uniju ključno približiti se svojim građanima i posvetiti se pitanjima koja se izravno odnose na njih, jamčeći pritom poštovanje temeljnih prava bez diskriminacije ili isključivanja;

B.  budući da je zaštita ranjivih odraslih osoba koje ostvaruju svoje pravo na slobodu kretanja unutar Unije u ovom slučaju predmet prekogranične naravi, koji se, s obzirom na to, odnosi na sve države članice; smatra da taj predmet ukazuje na važnost uloge koju Unija i njezin Parlament moraju imati kako bi odgovorili na probleme i poteškoće s kojima se europski građani susreću pri ostvarivanju svojih prava, posebno u prekograničnim situacijama;

C.  budući da je zaštita ranjivih odraslih osoba usko povezana s poštovanjem ljudskih prava; budući da svaku ranjivu odraslu osobu, kao i svakog europskog građanina općenito, treba smatrati nositeljem prava koji može slobodno i neovisno donositi utemeljene odluke u okvirima svojih mogućnosti te da ga ne treba smatrati pasivnim primateljem skrbi i pozornosti;

D.  budući da ranjivost odraslih osoba i različiti propisi o njihovoj pravnoj zaštiti ne smiju predstavljati prepreku za ostvarivanje prava na slobodu kretanja;

E.  budući da su demografski razvoj i produljenje životnog vijeka doveli do porasta broja starijih osoba koje nisu u stanju štititi svoje interese zbog bolesti povezanih sa starošću; budući da postoje i druge okolnosti, koje ne ovise o dobi, kao što su mentalni i tjelesni invaliditet, koji mogu biti i urođeni, a zbog kojih može biti ugrožena sposobnost odrasle osobe da zastupa svoje interese;

F.  budući da dolazi do problema zbog činjenice da se među državama članicama kreće sve veći broj iseljenika i umirovljenika, među kojima su i ranjive osobe ili osobe koje mogu postati ranjive;

G.  budući da među zakonodavstvima država članica postoje razlike u području sudske nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja mjera za zaštitu odraslih osoba; budući da razlike između mjerodavnog prava i mnoštvo nadležnih sudova mogu ugroziti pravo ranjivih odraslih osoba na slobodu kretanja i na boravište u odabranoj državi članici, kao i na prikladnu zaštitu njihove imovine kad se ona nalazi u više od jedne države članice;

H.  budući da, unatoč napretku koji je u tom pogledu postignut nakon donošenja preporuke Odbora ministara Vijeća Europe br. R (99) 4. također postoje razlike između zakonodavstava država članica u području mjera zaštite;

I.  budući da su člankom 1. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(2) iz područja primjene te uredbe isključena osobna stanja i pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba;

J.  budući da Haška konvencija predstavlja skup pravila međunarodnog privatnog prava koja su osobito prikladna za rješavanje prekograničnih problema povezanih s ranjivim osobama; budući da je, unatoč činjenici da je od njezina donošenja proteklo mnogo vremena, malo država članica ratificiralo tu konvenciju; budući da to kašnjenje u ratifikaciji Haške konvencije ugrožava zaštitu ranjivih osoba u prekograničnoj situaciji u Uniji; budući da je stoga u svrhu djelotvornosti nužno djelovati na razini Unije kako bi se zajamčila zaštita ranjivih odraslih osoba u prekograničnoj situaciji;

K.  budući da je ranjiva odrasla osoba ona osoba koja je napunila 18 godina, a koja, uslijed smanjenih ili nedostatnih sposobnosti, ne može zaštititi vlastite interese ni skrbiti za svoju imovinu, bilo privremeno ili trajno;

L.  budući da treba imati na umu odredbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; budući da su Unija i sve njezine države članice stranke te Konvencije;

M.  budući da prilikom oblikovanja svojih politika Unija mora jamčiti poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

N.  budući da je svrha djelovanja Unije u području zaštite ranjivih odraslih osoba prvenstveno omogućiti da države članice zajamče optjecaj, priznavanje i provedbu mjera zaštite koje su u korist ranjive odrasle osobe donijela tijela druge države članice, uključujući širenje i priznavanje punomoći na osnovi nesposobnosti, kao i ojačati suradnju između država članica u tom pogledu;

O.  budući da izraz „mjere zaštite” treba tumačiti kao mjere predviđene člankom 3. Haške konvencije;

P.  budući da izraz „punomoć na osnovi nesposobnosti” treba shvatiti kao ovlasti za zastupanje koje, na temelju sporazuma ili jednostranim činom, dodjeljuje sposobna odrasla osoba, a koje stupaju na snagu kad ta odrasla osoba više ne može štititi svoje interese;

Q.  budući da građanima valja olakšati pristup jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim zakonodavstvima u području nesposobnosti i zaštite ranjivih odraslih osoba kako bi mogli samostalno donositi odluke utemeljene na informacijama;

R.  budući da mogućnost da različita relevantna administrativna i pravosudna tijela imaju pravovremeni pristup informacijama o pravnom položaju odraslih osoba na koje se odnose mjere zaštite ili punomoć na osnovi nesposobnosti može poboljšati i povećati razinu zaštite tih osoba;

S.  budući da bi se, kad bi se u svakoj državi članici izradile datoteke i registri administrativnih i sudskih odluka kojima se donose mjere zaštite u korist ranjive odrasle osobe i punomoći na osnovi nesposobnosti, ako je takva punomoć predviđena nacionalnim zakonodavstvom, mogao olakšati pravovremeni pristup informacijama o pravnom položaju ranjivih odraslih osoba za sva relevantna administrativna i pravosudna tijela te jamčenje njihove pravne sigurnosti; budući da valja na primjeren način zajamčiti povjerljivost tih datoteka ili registara u skladu s pravom Unije i nacionalnim zakonodavstvima u području zaštite privatnosti i osobnih podataka;

T.  budući da mjere zaštite koje donose tijela određene države članice moraju biti punopravno priznate u drugim državama članicama; budući da se, neovisno o prethodno navedenom, može pokazati potrebnim uvesti razloge za odbijanje takvog priznanja i provedbe određene mjere zaštite; budući da podrobno navedeni razlozi na koje se nacionalna tijela mogu pozivati prilikom odbijanja priznavanja i provedbe mjere zaštite koju su donijela tijela druge države članice moraju biti ograničeni na zaštitu javnog reda predmetne države;

U.  budući da se mogu uvesti djelotvorni mehanizmi kojima će se zajamčiti priznavanje, registracija i korištenje punomoći za slučaj buduće nesposobnosti u cijeloj Uniji; budući da valja stvoriti jedinstveni obrazac za punomoć za slučaj buduće nesposobnosti na razini Unije kako bi se zajamčilo da su te punomoći djelotvorne u svim državama članicama;

V.  budući da valja izraditi jedinstvene obrasce na razini Unije radi poticanja razmjene informacija o odlukama o zaštiti ranjivih odraslih osoba, kao i optjecaj, priznavanje i izvršenje tih odluka; budući da pravna sigurnost traži da sve osobe kojima je povjerena zaštita odrasle ranjive osobe ili njezine imovine na zahtjev mogu u razumnom roku dobiti potvrdu kojom dokazuju svoju funkciju, status i ovlasti koje su im povjerene;

W.  budući da odluka donesena u određenoj državi članici koja je izvršiva u toj državi članici mora biti izvršiva i u ostalim državama članicama bez potrebe za izjavom kojom se utvrđuje izvršivost te odluke;

X.  budući da je potrebno provesti mehanizme suradnje među državama članicama u svrhu promicanja i olakšavanja komunikacije među nadležnim tijelima, kao i prijenosa i razmjene informacija o ranjivim odraslim osobama; budući da bi određivanje središnjeg tijela svake države članice, kako je predviđeno Haškom konvencijom, moglo na primjeren način doprinijeti ostvarenju tog cilja;

Y.  budući da određene mjere zaštite koje predviđaju tijela određene države članice u pogledu ranjive odrasle osobe, među ostalim slanje te osobe u ustanovu koja se nalazi u drugoj državi članici, mogu imati logističke i financijske posljedice za drugu državu članicu; budući da je u tom slučaju potrebno uspostaviti mehanizme suradnje među tijelima dotičnih država članica kako bi se ona mogla dogovoriti o podjeli troškova povezanih s predmetnom mjerom zaštite;

Z.  budući da postojanje središnjih tijela ne smije spriječiti administrativna i pravosudna tijela država članica da izravno komuniciraju ako ocijene da je takva komunikacija djelotvornija;

AA.  budući da je, s obzirom na vrijeme proteklo od donošenja rezolucije Europskog parlamenta od 18. prosinca 2008., Komisija imala priliku prikupiti dostatne informacije o provedbi Haške konvencije u državama članicama koje su je ratificirale te pripremiti izvješće o toj rezoluciji koje je zatražio Europski parlament;

1.  čestita državama članicama koje su potpisale i ratificirale Hašku konvenciju i poziva države članice koje je još nisu potpisale ili ratificirale da to učine što je prije moguće; poziva Komisiju da izvrši politički pritisak na Vijeće i države članice radi povećanja broja ratifikacija te konvencije do kraja 2017.;

2.  primjećuje da se prijedlogom uredbe iz preporuka u Prilogu ne bi zamijenila Haška konvencija, nego je taj prijedlog, naprotiv, podupire te bi se njime države članice potaknule na ratifikaciju i primjenu te konvencije;

3.  primjećuje da je za zaštitu odraslih ranjivih osoba, prije svega osoba s invaliditetom, potreban cjelovit paket posebnih i ciljanih mjera;

4.  poziva države članice da se uvjere da se mjere zaštite predviđene njihovim nacionalnim pravom mogu u dovoljnoj mjeri prilagoditi situacijama svih ranjivih odraslih osoba, na način da nacionalna nadležna tijela mogu donositi prilagođene i razmjerne pojedinačne mjere zaštite, kako bi građani Unije zadržali prava koja uvijek mogu koristiti; primjećuje da većina osoba s invaliditetom pravno nesposobna zbog invaliditeta, a ne zbog dobi;

5.  podsjeća Komisiju i države članice da nisu sve ranjive odrasle osobe nužno ranjive zbog svoje starije dobi i traži od Komisije i država članica da donesu mjere za jačanje pravne zaštite i zaštite prava ne samo starijih ranjivih odraslih osoba, nego i odraslih osoba koje su ranjive ili su postale ranjive te nisu u stanju zastupati svoje vlastite interese zbog ozbiljnog mentalnog i/ili tjelesnog invaliditeta; smatra da bi u tom pogledu bilo vrlo korisno uspostaviti postupke za razmjenu i usporedbu najboljih praksi među državama članicama na temelju različitih sustava zaštite;

6.  poziva države članice da potiču samoodređenje odraslih osoba uvođenjem zakonodavstva o punomoći za slučaj buduće nesposobnosti u nacionalno pravo, u skladu s načelima utvrđenim u preporuci Odbora ministara Vijeća Europe CM/Rec(2009)11;

7.  poziva države članice da obrate posebnu pozornost na potrebe najugroženijih ranjivih odraslih osoba te da uvedu mjere kojima će zajamčiti da se te osobe ne budu diskriminirane zbog tog stanja; u tom pogledu poziva države članice koje u svojem zakonodavstvu priznaju punomoć za slučaj nesposobnosti ili koje planiraju uvesti takvu punomoć da u svojim pravnim sustavima ne predviđaju troškove ili formalnosti koje mogu na nerazuman način spriječiti ugrožene odrasle osobe da koriste mogućnost punomoći za slučaj buduće nesposobnosti, neovisno o njihovoj financijskoj situaciji;

8.  zahtijeva od Komisije da pokrene, podupire i financira projekte čija je svrha građane Unije bolje upoznati sa zakonodavstvom država članica u pogledu ranjivih odraslih osoba i mjera zaštite koje se odnose na njih; poziva države članice da donesu prikladne mjere i aktivnosti kojima će zajamčiti da su svim osobama na njihovu državnom području lako pristupačne dostatne informirane o vlastitom nacionalnom zakonodavstvu, kao i o uslugama u području zaštite ranjivih odraslih osoba koje su im na raspolaganju;

9.  žali zbog činjenice da Komisija nije postupila po zahtjevu Parlamenta da Parlamentu i Vijeću pravodobno preda izvješće o nastalim problemima i najboljoj praksi za primjenu Haške konvencije, koje je također trebalo sadržavati prijedloge o mjerama Unije kojima se dopunjava ili precizira način primjene te konvencije; smatra da su u tom izvješću trebalo baviti praktičnim problemima s kojima se susrela Komisija radi prikupljanja informacija o primjeni Haške konvencije;

10.  traži od Komisije da do 31. ožujka 2018., na osnovi članka 81. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, podnese Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog uredbe o jačanju suradnje između država članica i poboljšanju potpunog priznavanja i izvršavanju odluka o zaštiti ranjivih odraslih osoba i punomoći za slučaj buduće nesposobnosti, u skladu s preporukama navedenim u prilogu;

11.  potvrđuje da se tim preporukama poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti; u tom pogledu ističe da, kad je riječ o najboljim praksama na nacionalnoj razini, treba uzeti u obzir i iskustva lokalnih zajednica i tijela;

12.  smatra da traženi prijedlog nema financijske posljedice za Uniju;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

PRILOG REZOLUCIJI

PREPORUKE O SADRŽAJU ZATRAŽENOG PRIJEDLOGA

A.   NAČELA I CILJEVI PRIJEDLOGA

1.  Promicanje informiranja o administrativnim i sudskim odlukama o ranjivim odraslim osobama na koje se odnose mjere zaštite, kako su definirane Haškom konvencijom od 13. siječnja 2000. o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba, kao i olakšavanje optjecaja, priznavanja i provedbe tih odluka.

2.  Uspostava nacionalnih datoteka koje se odnose na ili registara u kojima će se, s jedne strane, nalaziti administrativne i sudske odluke o mjerama zaštite ranjivih odraslih osoba, a s druge, ondje gdje su one primjenjive, punomoći za slučaj buduće nesposobnosti, kako bi se zajamčila pravna sigurnost i olakšali razmjena informacija i brzi pristup informacijama o pravnom položaju osoba na koje se odnose mjere zaštite za nadležna administrativna tijela i sudove.

3.  Primjena konkretnih i prikladnih mjera za poticanje suradnje među državama članicama na temelju alata stavljenih na raspolaganje Haškom konvencijom, među ostalim uspostavom središnjih tijela zaduženih za olakšavanje komunikacije među nadležnim tijelima država članica i koordinacija prijenosa i razmjene informacija o administrativnim i sudskim odlukama povezanim s odraslim osobama na koje se odnose mjere zaštite.

4.  Jamčenje da se informacije o statusu zaštite ranjivih odraslih osoba među državama članicama dijele i da se datotekama i registrima mjera zaštite i punomoći za slučaj buduće nesposobnosti pristupa na način kojim se jamči poštovanje načela povjerljivosti i pravila o zaštiti osobnih podataka odraslih osoba na koje se to odnosi.

5.  Izrada jedinstvenih obrazaca na razini Unije kojima će se poticati razmjena informacija o administrativnim i sudskim odlukama koje se odnose na ranjive odrasle osobe, kao i optjecaj, priznavanje i izvršenje odluka koje se odnose na njih. Komisija se može ugledati na primjere obrazaca koje je predložila Posebna diplomatska komisija pri Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu u aktima sa sjednice održane u rujnu i listopadu 1999. na temu zaštite odraslih osoba.

6.  Priznavanje prava svim osobama kojima je povjerena zaštita odrasle ranjive osobe ili njezine imovine da od nadležnih tijela u razumnom roku dobiju potvrdu, koja bi bila važeća u svim državama članicama, kojom dokazuju svoju funkciju i ovlasti koje su im povjerene, važeću u svim državama članicama.

7.  Poticanje potpunog priznavanja mjera zaštite koje su donijela tijela jedne države članice u državama članicama, ne dovodeći u pitanje uvođenje, u iznimnim okolnostima i u skladu s člancima 3. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pravnih jamstava s ciljem zaštite javnog reda državi članici, koja tim državama mogu omogućiti da opravdaju odbijanje priznavanja i provedbe tih mjera.

8.  Poticanje izvršavanja mjera zaštite koje su donijela tijela jedne države članice u državama članicama bez potrebe za izjavom kojom se utvrđuje izvršivost takvih mjera.

9.  Poticanje savjetovanja i suradnje među državama članicama u slučaju kada izvršenje odluke koju su donijela tijela određene države članice može imati logističke i financijske posljedice za neku drugu državu članicu kako bi se države članice mogle dogovoriti o podjeli troškova povezanih s mjerom zaštite. Savjetovanje i suradnja uvijek se moraju provoditi u skladu s interesima predmetne ranjive odrasle osobe uz puno poštovanje njezinih temeljnih prava. Dotična tijela mogu podnijeti nadležnom administrativnom ili sudskom tijelu alternativne mjere, pri čemu se podrazumijeva da za donošenje konačne odluke ostaje nadležno to administrativno ili sudsko tijelo.

10.  Uvođenje jedinstvenih obrazaca za punomoć za slučaj buduće nesposobnosti kako bi se potaklo da zainteresirane osobe, čiji bi pristanak na temelju dobre informiranosti relevantna tijela trebala provjeriti, koriste takvu punomoć te kako bi se osigurao optjecaj, priznavanje i provedba tih punomoći.

B.   RADNJE KOJE VALJA PREDLOŽITI

1.  Traži od Komisije da do 31. ožujka 2018., u skladu s člankom 81. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, podnese Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog uredbe za jačanje suradnje među državama članicama i automatsko priznavanje i izvršavanje odluka o zaštiti ranjivih odraslih osoba i punomoći za slučaj buduće nesposobnosti.

(1) SL C 45 E, 23.2.2010., str. 71.
(2) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.).


Uvođenje privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu ***I
PDF 448kWORD 56k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 1. lipnja 2017. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu kojima se dopunjuju trgovinske povlastice predviđene Sporazumom o pridruživanju (COM(2016)0631 – C8-0392/2016 – 2016/0308(COD))(1)
P8_TA(2017)0236A8-0193/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Uzimajući u obzir napore koje Ukrajina ulaže u gospodarske reforme te u cilju pružanja potpore razvoju bliskih gospodarskih odnosa s Europskom unijom, primjereno je povećati trgovinske tokove koji se odnose na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda te odobriti povlastice u obliku autonomnih trgovinskih mjera za određene industrijske proizvode u skladu s ubrzavanjem ukidanja carina na trgovinu Europske unije i Ukrajine.
(2)  U cilju povećanja napora koje Ukrajina ulaže u gospodarske i političke reforme te u cilju pružanja potpore i ubrzanja razvoja bliskih gospodarskih odnosa s Unijom, primjereno je i nužno povećati trgovinske tokove koji se odnose na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda te odobriti povlastice u obliku autonomnih trgovinskih mjera za određene industrijske proizvode u skladu s ubrzavanjem ukidanja carina na trgovinu Europske unije i Ukrajine.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Autonomne trgovinske mjere bile bi odobrene u obliku kvota s nultom carinskom stopom za proizvode navedene u prilozima I. i II. na koje bi se, uz povlaštene carinske kvote utvrđene u Sporazumu, primjenjivala nulta carinska stopa, te djelomičnog ili potpunog ukidanja uvoznih carina za industrijske proizvode navedene u Prilogu III.
(3)  Nakon što Komisija objavi analizu mogućeg učinka ove Uredbe, koja bi trebala uzeti u obzir moguće krajnje korisnike autonomnih trgovinskih mjera sadržanih u ovoj Uredbi i koja bi trebala biti usmjerena na male i srednje proizvođače u Ukrajini, autonomne trgovinske mjere trebale bi biti odobrene za proizvode za koje se procijeni da su korisne s obzirom na provedenu analizu. Te autonomne trgovinske mjere trebale bi biti odobrene u obliku kvota s nultom carinskom stopom za proizvode navedene u prilozima I. i II. na koje bi se, uz povlaštene carinske kvote utvrđene u Sporazumu o pridruživanju, primjenjivala nulta carinska stopa, te djelomičnog ili potpunog ukidanja uvoznih carina za industrijske proizvode navedene u Prilogu III.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Kako bi se spriječili rizici prijevare, ostvarivanje prava na dodatne carinske kvote s nultom carinskom stopom trebalo bi uvjetovati postupanjem Ukrajine u skladu s relevantnim pravilima o podrijetlu predmetnih proizvoda i postupcima koji se na njih odnose te njezinim sudjelovanjem u bliskoj administrativnoj suradnji s Europskom unijom, kako je predviđeno Sporazumom.
(4)  Kako bi se spriječili rizici prijevare, ostvarivanje prava na dodatne carinske kvote s nultom carinskom stopom za proizvode navedene u prilozima I. i II. te na djelomično ili potpuno ukidanja uvoznih carina za industrijske proizvode navedene u Prilogu III. trebalo bi uvjetovati postupanjem Ukrajine u skladu sa svim relevantnim uvjetima za stjecanje povlastica iz Sporazuma o pridruživanju, uključujući i pravilima o podrijetlu predmetnih proizvoda i postupcima koji se na njih odnose te njezinim sudjelovanjem u bliskoj administrativnoj suradnji s Unijom, kako je predviđeno tim Sporazumom.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  U članku 2. Sporazuma o pridruživanju navedeno je da poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanje načela vladavine prava čine osnovne elemente tog Sporazuma. Primjereno je uvesti mogućnost privremene suspenzije povlastica u slučaju nepoštovanja temeljnih načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Ukrajini.
(9)  U člancima 2. i 3. Sporazuma o pridruživanju navedeno je da poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanje načela vladavine prava, kao i napori u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala i mjere za promicanje održivog razvoja i učinkovitog multilateralizma, čine osnovne elemente odnosa s Ukrajinom koji je utvrđen ovim Sporazumom. Primjereno je uvesti mogućnost privremene suspenzije povlastica u da se Ukrajina ne pridržava općih načela Sporazuma o pridruživanju kao što je učinjeno u drugim sporazumima o pridruživanju koje je sklopila Unija.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9.a)  Godišnje izvješće Komisije o provedbi detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini treba sadržati detaljnu procjenu provedbe privremenih autonomnih trgovinskih mjera predviđenih u ovoj Uredbi.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – uvodni dio
Ostvarivanje prava na carinske kvote utvrđene u članku 1. uvjetuje se:
Ostvarivanje prava na carinske kvote i povlaštene carinske stope za uvoz utvrđene u članku 1. uvjetuje se:
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka a
(a)  postupanjem u skladu s pravilima o podrijetlu proizvoda i postupcima koji se na njih odnose, kako je predviđeno u Sporazumu o pridruživanju, a posebno u Protokolu I. o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje i u Protokolu II. o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim stvarima;
(a)  postupanjem u skladu s pravilima o podrijetlu proizvoda i postupcima koji se na njih odnose, kako je predviđeno u Sporazumu o pridruživanju, a posebno u Protokolu I. o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje i u Protokolu II. o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim stvarima; u pogledu proizvoda proizvedenih u područjima koja nisu pod stvarnim nadzorom Vlade Ukrajine, ili iz njih otpremljenih, uz podnošenje potvrde o prometu robe EUR.1, kako je navedeno u članku 16. stavku 1. točki (a) Protokola I. Sporazuma o pridruživanju, koju izdaju carinska tijela Vlade Ukrajine, nakon što su provela inspekciju izvoznikovog knjigovodstva u prostorijama izvoznika i sve druge provjere koje smatraju primjerenima, u skladu s člankom 17. stavkom 5. i člankom 33. tog Protokola, uključujući procjenu postoje li opravdani razlozi za sumnju da gospodarski subjekti koji imaju koristi od privremenih autonomnih trgovinskih mjera potkopavaju borbu protiv korupcije ili su uključeni u nezakonite gospodarske aktivnosti;
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b)  suzdržavanjem Ukrajine od uvođenja novih carina ili davanja s istovrsnim učinkom i novih količinskih ograničenja ili mjera s istovrsnim učinkom za uvoz podrijetlom iz Unije ili od povećanja postojećih carina ili davanja odnosno uvođenja bilo kakvih drugih ograničenja od dana stupanja na snagu ove Uredbe;
(b)  suzdržavanjem Ukrajine od uvođenja novih carina ili davanja s istovrsnim učinkom i novih količinskih ograničenja ili mjera s istovrsnim učinkom za uvoz podrijetlom iz Unije ili od povećanja postojećih carina ili davanja odnosno uvođenja bilo kakvih drugih ograničenja, što se odnosi i na diskriminirajuće unutarnje administrativne mjere, od dana stupanja na snagu ove Uredbe;
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka c
(c)  poštovanjem demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem načela vladavine prava predviđenih u članku 2. Sporazuma o pridruživanju.
(c)  poštovanjem demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem načela vladavine prava, kao i stalnih napora u pogledu borbe protiv korupcije i ilegalnih aktivnosti, predviđenih u člancima 2., 3. i 22. Sporazuma o pridruživanju.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca)   trajno izvršenje obveza o suradnji na pitanjima koja se odnose na zapošljavanje, socijalnu politiku i jednake mogućnosti u skladu s poglavljem 13. glave IV. (trgovina i održivi razvoj) i poglavlja 21. glave V. (suradnja u području zapošljavanja, socijalne politike i jednakih mogućnosti) Sporazuma o pridruživanju, kao i ciljeva utvrđenih u njegovu članku 420.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1.
Ako Komisija ustanovi da postoji dovoljno dokaza o neispunjavanju uvjeta utvrđenih u članku 2., ona može u cijelosti ili djelomično suspendirati povlaštene režime predviđene ovom Uredbom, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. stavka 2.
Ako Komisija ustanovi da postoji dovoljno dokaza o neispunjavanju uvjeta utvrđenih u članku 2. ove Uredbe, ona može u cijelosti ili djelomično suspendirati povlaštene režime predviđene ovom Uredbom, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. stavka 2.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1.a (novi)
Ako država članica zatraži da Komisija suspendira bilo koji od povlaštenih režima na temelju neispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 2(b), Komisija mora u roku od dva mjeseca od upućivanja tog zahtjeva pružiti obrazloženo mišljenje o tome je li tvrdnja o neispunjavanju uvjeta opravdana. Ako Komisija zaključi da je tvrdnja opravdana, ona pokreće postupak naveden u prvom stavku toga članka.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1.
1.  Ako se proizvod podrijetlom iz Ukrajine uvozi pod uvjetima kojima se uzrokuju ili mogu uzrokovati ozbiljne poteškoće proizvođaču u Zajednici koji proizvodi slične ili izravno konkurentske proizvode, Vijeće na prijedlog Komisije može odlukom kvalificirane većine u bilo kojem trenutku za taj proizvod ponovno uvesti carine zajedničke carinske tarife.
1.  Ako se proizvod podrijetlom iz Ukrajine uvozi pod uvjetima kojima se uzrokuju ili mogu uzrokovati ozbiljne poteškoće proizvođaču u Uniji koji proizvodi slične ili izravno konkurentske proizvode, u bilo kojem trenutku mogu se za taj proizvod ponovno uvesti carine zajedničke carinske tarife.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1.a (novi)
1.a  Komisija će pomno pratiti učinak ove Uredbe na proizvođače Unije u vezi s proizvodima koji su navedeni u Prilozima I. i II., uključujući i cijene na tržištu Unije i uzimajući u obzir relevantne dostupne informacije o proizvođačima Unije, kao što su tržišni udjel, proizvodnja, zalihe, proizvodni kapaciteti i stope iskorištenosti kapaciteta.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 2.
2.  Komisija će na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu u razumnom roku donijeti formalnu odluku o pokretanju istrage. Ako Komisija odluči pokrenuti istragu, ona obavijest o najavi istrage objavljuje u Službenom listu Europske unije. U obavijesti se daje sažetak primljenih podataka i navodi da je sve relevantne podatke potrebno poslati Komisiji. U njoj se navodi rok, koji ne smije biti dulji od četiri mjeseca od datuma objave obavijesti, a u kojem zainteresirane strane mogu u pisanom obliku iznijeti svoja stajališta.
2.  Na zahtjev države članice, svaka pravna osoba i svako druženje koje nije pravna osoba, a koje djeluje u ime industrije Unije, što se odnosi na sve ili na većinu proizvođača iz Unije koji proizvode slične ili izravno konkurentske proizvode, ili na vlastitu inicijativu Komisije, ako Komisija smatra da postoje dostatni dokazi prima facie, Komisija donosi službenu odluku o pokretanju istrage u razumnom roku. Za potrebe ovog članka, „većinski dio“ znači proizvođači iz Unije čija ukupna proizvodnja čini više od 50 % ukupne proizvodnje Unije sličnih ili izravno konkurentnih proizvoda koje proizvodi taj udio industrije Unije, koji bilo podupire ili se protivi zahtjevu, i ne manje od 25 % ukupne proizvodnje istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda koje proizvodi industrija Unije. Ako Komisija odluči pokrenuti istragu, ona obavijest o najavi istrage objavljuje u Službenom listu Europske unije. U obavijesti se daje sažetak primljenih podataka i navodi da je sve relevantne podatke potrebno poslati Komisiji. U njoj se navodi rok, koji ne smije biti dulji od četiri mjeseca od datuma objave obavijesti, a u kojem zainteresirane strane mogu u pisanom obliku iznijeti svoja stajališta.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 6.
6.  Komisija donosi odluku u roku od tri mjeseca, u skladu s postupkom iz članka 5. Ta odluka stupa na snagu u roku od mjesec dana nakon njezine objave.
6.  Komisija donosi odluku u roku od tri mjeseca, u skladu s postupkom iz članka 5. Ta odluka stupa na snagu u roku od mjesec dana nakon njezine objave. Carine iz Zajedničke carinske tarife ponovno će biti uvedene na razdoblje koje je potrebno da bi se odgovorilo na pogoršanje gospodarske i/ili financijske situacije proizvođača Unije ili sve dok traje prijetnja od takvog pogoršanja. Razdoblje ponovnog uvođenja ne premašuje jednu godinu, osim ako se ne produži zbog propisno opravdanih okolnosti. Kada je iz konačno utvrđenih činjenica vidljivo da su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 1. Komisija donosi provedbeni akt kojim se prekida istraga i postupak u skladu s ispitnim postupkom iz članka 5. stavka 2.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Članak 5.a (novi)
Članak 5.a
Procjena provedbe autonomnih trgovinskih mjera
Godišnje izvješće Komisije o provedbi detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini sadrži detaljnu procjenu provedbe privremenih autonomnih trgovinskih mjera predviđenih u ovoj Uredbi i uključuje, u mjeri u kojoj je to primjereno, procjenu socijalnog učinka tih mjera u Ukrajini i u Uniji. Informacije o iskorištenosti povezanih carinskih kvota stavljaju se na raspolaganje na internetskim stranicama Komisije.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Prilog I. – odjeljak – redak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

09,6752

2002.

Rajčice, pripremljene ili konzervirane na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini

 

5.000

Izmjena

Briše se.

Amandman 19
Prijedlog uredbe
Prilog II. – odjeljak – redak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Ozima pšenica, pir i suražica, brašno, prekrupa, krupica i pelete

1001 99 00, 1101 00 15, 1101 00 90, 1102 90 90, 1103 11 90, 1103 20 60

100 000 tona godišnje

Izmjena

Briše se.

Amandman 20
Prijedlog uredbe
Prilog II. – odjeljak – redak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Kukuruz, osim sjemena, brašna, prekrupe, krupice, peleta i zrna

1005 90 00, 1102 20, 1103 13, 1103 20 40, 1104 23

650 000 tona godišnje

Izmjena

Kukuruz, osim sjemena, brašna, prekrupe, krupice, peleta i zrna

1005 90 00, 1102 20, 1103 13, 1103 20 40, 1104 23

650 000 050 kilograma godišnje

Amandman 21
Prijedlog uredbe
Prilog III. – odjeljak – redak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

3102 10 10

Urea, uključujući i ureu u vodenoj otopini, s masenim udjelom dušika većim od 45 % u suhom bezvodnom proizvodu (osim robe iz ovog poglavlja u peletama ili sličnim oblicima ili u pakiranjima bruto mase ne veće od 10 kg).

3 %

Izmjena

Briše se.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0193/2017).


Jedinstveni obrazac za vize ***I
PDF 319kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (COM(2015)0303 – C8-0164/2015 – 2015/0134(COD))
P8_TA(2017)0237A8-0028/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0303),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77 stavak 2.a Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0164/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 3. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0028/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 1. lipnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1683/95 o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1370.)


Višegodišnji okvir Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. ***
PDF 236kWORD 46k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o uspostavi Višegodišnjeg okvira Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. (14423/2016 – C8-0528/2016 – 2016/0204(APP))
P8_TA(2017)0238A8-0177/2017

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14423/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0528/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0177/2017),

1.  daje suglasnost za nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Višegodišnji okvir Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. (Rezolucija)
PDF 246kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o višegodišnjem okviru Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. – 2022. (2017/2702(RSP))
P8_TA(2017)0239B8-0384/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća o uspostavi višegodišnjeg okvira Agencije Europske unije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022. (14423/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0528/2016),

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0177/2017), podnesenu u skladu s člankom 99. stavkom 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 13. prosinca 2012. o nacrtu odluke Vijeća o uspostavi višegodišnjeg okvira Agencije Europske unije za temeljna prava za razdoblje 2013. – 2017. (10449/2012 – C7-0169/2012 – 2011/0431(APP))(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2015. godine(2),

–  uzimajući u obzir izjave Komisije i Vijeća od 31. svibnja 2017. o višegodišnjem okvira Agencije Europske unije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022.

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija obvezala jamčiti prava utvrđena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije;

B.  budući da nacrt odluke Vijeća o uspostavi višegodišnjeg okvira Agencije Europske unije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022., predan Parlamentu na davanje suglasnosti, sadrži osam tematskih područja: žrtve kaznenog djela i pristup pravosuđu; jednakost i diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija, ili na osnovi nacionalnosti; informacijsko društvo, a posebno poštovanje privatnog života i zaštita osobnih podataka; pravosudna suradnja, osim u kaznenim stvarima; migracije, granice, azil i integracija izbjeglica i migranata; rasizam, ksenofobija i povezana netrpeljivost; prava djeteta i integracija i društveno uključivanje Roma s naglaskom na netrpeljivost prema Romima;

C.  budući da se uvrštavanjem područja policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima u višegodišnji okvir ne bi samo odrazile potrebe na terenu već bi se Agenciji omogućilo da na svoju inicijativu pruža sveobuhvatnu analizu područja koja su očito relevantna za pitanja povezana s temeljnim pravima, posebno s obzirom na nedavne i tekuće zakonodavne događaje na razini EU-a u tom području;

D.  budući da su nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona policijska suradnja i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima postale dio prava Unije te su stoga obuhvaćene područjem primjene zadaća Agencije na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 168/2007 kao i sva područja koja su u nadležnosti Unije;

E.  budući da će, čak i ako se policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima ne uključe u odluku Vijeća o uspostavi višegodišnjeg okvira, Agencija moći nastaviti obavljati svoje zadaće u tim područjima na zahtjev Parlamenta, Vijeća ili Komisije u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 168/2007;

F.  budući da je uspostava višegodišnjeg okvira Agencije za razdoblje 2018. – 2022. nužna kako bi se zajamčio nastavak njezinih aktivnosti i budući da bi nepostojanje novog višegodišnjeg okvira do početka 2018. moglo značiti da bi Agencija mogla djelovati samo na temelju konkretnog zahtjeva institucije, ali ne na vlastitu inicijativu;

1.  žali zbog toga što nije došlo do dogovora u Vijeću u pogledu uvrštavanja u novi višegodišnji okvir predloženih tematskih područja policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

2.  ponavlja važnost rada Agencije i njezinu ključnu ulogu u promicanju temeljnih prava diljem EU-a;

3.  smatra da je jedan od temeljnih aspekata rada Agencije nastavak pružanja podrške u pogledu poštovanja temeljnih prava u području zakonodavstva Unije, a za to je nužno da nema prekida u aktivnostima Agencije;

4.  pozdravlja izjave Komisije i Vijeća i ustraje u tome da je potrebno poboljšati radne postupke za upravljanje Agencijom i njezino funkcioniranje i pojasniti da u nadležnost Agencije potpadaju i pitanja povezana s bivšim trećim stupom odnosno policijska suradnja i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima;

5.  prima na znanje različita mišljenja Komisije i Vijeća o tumačenju Uredbe o osnivanju Agencije i poziva obje institucije da što prije dogovore o tom pitanju;

6.  poziva Agenciju da, nakon eksterne evaluacije Agencije provedene 2017., donese prijedlog izmjene Uredbe (EZ) br. 168/2007 što smatra potrebnim za unaprijeđenije postupaka za upravljanje Agencijom i njezino funkcioniranje te da tu Uredbu uskladi s Ugovorom iz Lisabona kao što je utvrđeno člankom 31. stavkom 2. te Uredbe;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Agenciji Europske unije za temeljna prava.

(1) SL C 434, 23.12.2015., str. 262.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0485.


Digitalizacija europske industrije
PDF 306kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije (2016/2271(INI))
P8_TA(2017)0240A8-0183/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 173. (Glava XVII.) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji se tiče industrijske politike EU-a i u kojem se, među ostalim, spominje konkurentnost industrije Unije,

–  uzimajući u obzir članke 9., 11. i 16. UFEU-a,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” (COM(2016)0178),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 19. travnja 2016. naslovljen „Kvantne tehnologije” (SWD(2016)0107),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 19. travnja 2016. naslovljen „Razvoj interneta stvari u Europi” (SWD(2016)0110),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. naslovljenu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. ožujka 2011. naslovljenu „Industrijska politika za globalizirano doba”(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. lipnja 2010. o strategiji EU 2020.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o inovacijskoj politici Zajednice u svijetu koji se mijenja(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2010. naslovljenu „Cjelovita industrijska politika za doba globalizacije koja na središnje mjesto stavlja konkurentnost i održivost” (COM(2010)0614),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Vodeća inicijativa Europa 2020.: Unija inovacijaˮ (COM(2010)0546),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. srpnja 2007. naslovljenu „Ocjena industrijske politike na sredini razdoblja – Doprinos strategiji EU-a za rast i radna mjesta” (COM(2007)0374),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192), prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2015)0100) te naknadne zakonodavne i nezakonodavne prijedloge,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” te o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012 (COM(2013)0627),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 26. ožujka 2013. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (COM(2013)0147);

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 7. veljače 2013. o mjerama za osiguravanje visoke zajedničke razine mrežne i informacijske sigurnosti u cijeloj Uniji (COM(2013)0048);

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II. – Zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu: dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. listopada 2010. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Prema Aktu o jedinstvenom tržištu: za veoma konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo – 50 prijedloga za unaprjeđenje našega rada, poslovanja i uzajamne razmjene” (COM(2010)0608),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. siječnja 2017. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Stvaranje europskog podatkovnog gospodarstva” (COM(2017)0009),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2013. naslovljenu „Digitalni program za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu”(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2012. naslovljenu „Zaštita kritične informacijske infrastrukture − postignuća i sljedeći koraci: prema globalnoj kibersigurnosti”(8),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. svibnja 2010. naslovljenu „Novi digitalni program za Europu: 2015.eu”(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o Internetu stvari(11),

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2016. naslovljeno „Industrija 4.0 i digitalna transformacija: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam te Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0183/2017),

A.  budući da je potrebno provoditi energične napore zajedno s konkretnim politikama, mjerama i poticajima za reindustrijalizaciju EU-a i njegovih država članica u cilju kombiniranja konkurentnosti i održivosti, otvaranja kvalitetnih radnih mjesta i uključivosti; budući da je cilj EU-a da do 2020. 20 % BDP-a Unije bude temeljeno na industriji, za što se nužno mora uzeti u obzir strukturna transformacija industrijskog sektora kao rezultat digitalnih poremećaja i nastanka novih poslovnih modela;

B.  budući da europska industrija predstavlja temelj europskog gospodarstva i bogatstva te je suočena s velikim izazovima koji su rezultat brže globalizacije i trendova inovacije;

C.  budući da digitalizacija industrijske proizvodnje povećava otpornost, energetsku učinkovitost i učinkovitost uporabe resursa, održivost inovacija i konkurentnost naših gospodarstava, transformirajući stoga poslovne modele, proizvodnju, proizvode, postupke i stvaranje vrijednosti i imajući značajan učinak na odnos prilika i izazova za europske industrije i radnike;

D.  budući da Europa, s obzirom na svoju industrijsku baštinu, svoju mrežu industrijskih sektora i lanaca vrijednosti, svoje inovativne vrline, strateška javna ulaganja u istraživanje i razvoj, dostupnost privatnog ulaganja, učinkovitu administraciju, kvalificiranu radnu snagu i svoju integraciju industrijskog razvoja s društvenim izazovima, kao i činjenicu da ima preko 30 nacionalnih i regionalnih inicijativa za digitalizaciju industrije, ima čvrstu osnovu pomoću koje postati predvodnik digitalne transformacije; budući da postoji prilika za jačanje industrije EU-a ako uspijemo izgraditi u potpunosti integrirane lance vrijednosti za digitalno poboljšane industrijske proizvode i pakete proizvoda i usluga;

E.  budući da će 5G znatno izmijeniti naša gospodarstva i staviti digitalizaciju u središte industrijskog razvoja i socijalnih usluga;

F.  budući da je za uspješnu europsku industrijsku strategiju neophodno stvoriti jedinstveno digitalno tržište koje će potaknuti gospodarski rast i zapošljavanje na socijalno osviješten način;

G.  budući da je dobro osmišljena tehnološki neutralna strategija za digitalizaciju industrijske proizvodnje, kojom se sve više povezuju ljudi i strojevi te prekogranične usluge unutar čitavog globalnog lanca vrijednosti, važan početni korak za povećanje otpornosti, održivosti i konkurentnosti našeg gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta;

H.  budući da bi digitalizacija trebala iskoristiti potencijal povećanja učinkovite uporabe resursa, energije i kapitala i tako doprinijeti integriranijem kružnom gospodarstvu, manje intenzivnoj uporabi materijala i većoj industrijskoj simbiozi;

I.  budući da digitalizacija može omogućiti procvat turističkog sektora i pogodovati putnicima i njihovoj mobilnosti te im omogućiti, među ostalim, lak pristup informacijama u stvarnom vremenu i širok raspon usluga;

J.  budući da dobro razvijene jezične tehnologije mogu pomoći industriji da savlada jezične barijere koje predstavljaju prepreku razvoju digitalnog tržišta;

K.  budući da digitalizacija u prometnom sektoru rezultira novim prilikama za proizvođače, gospodarske subjekte, ulagače, radnike i putnike te budući da je ona nužna kako bi prometna industrija i dalje bila konkurentna i operativna te kako bi se povećala njezina učinkovitost, a i kako bi usluge u prometnom sektoru postale održivije i učinkovitije;

L.  budući da digitalizacija može doprinijeti sigurnijim radnim uvjetima, većoj sigurnosti proizvoda te individualizaciji i decentralizaciji proizvodnje;

M.  budući da među rodovima postoji velika razlika u zaposlenosti i osposobljavanju u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao i snažne negativne posljedice na jednakost na tržištu rada;

N.  budući da će digitalizacija i individualizacija i decentralizacija proizvodnje dovesti do promjene u uvjetima rada i imati niz socijalnih učinaka; budući da sigurni i dostojni radni uvjeti i visoki standardi sigurnosti proizvoda moraju ostati zajednička briga;

O.  budući da mnoge studije ističu da će digitalizacija industrijske proizvodnje dovesti do promjena u potražnji na tržištu rada i zapošljavanju u Europi; budući da bi to moglo imati učinak na postojeća pravila koja uređuju prava i sudjelovanje radnika; budući da je jasno da je potrebno pristupiti tim promjenama osposobljavanjem radne snage u pogledu novih vještina informacijske i komunikacijske tehnologije i povećanjem digitalnih vještina u društvu u cjelini;

Sastavljanje integrirane strategije industrijske digitalizacije za EU

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije o digitalizaciji europske industrije;

2.  čvrsto smatra da je strategija industrijske digitalizacije od ključne važnosti za rješavanje najhitnijih gospodarskih i društvenih izazova s kojima je suočena Europa i to na sljedeće načine:

   (a) jačanjem gospodarske dinamike, socijalne i teritorijalne kohezije i otpornosti na tehnološke transformacije i poremećaje pomoću modernizacije i međupovezanosti europskih industrija i gospodarskih lanaca vrijednosti i pomoću povećanja javnih i privatnih ulaganja u realno gospodarstvo te pružanjem prilika za ulaganje u kontekstu održive modernizacije;
   (b) poticanjem prilika za otvaranje i vraćanje kvalitetnih radnih mjesta, poboljšanjem radnih standarda i atraktivnosti poslova u industrijskom sektoru, doprinošenjem pružanju brojnijih prilika i informacija za potrošače, težnjom socijalno osviještenoj transformaciji i uključivom tržištu rada s raznovrsnijim poslovnim modelima i sustavima radnog vremena te boljim uvjetima i integracijom zapošljavanja i cjeloživotnog učenja;
   (c) učinkovitijom uporabom resursa i smanjenjem intenzivne uporabe materijala u proizvodnoj industriji zahvaljujući jačem europskom kružnom gospodarstvu, podsjećajući da je to neophodno za materijalne uvjete europskog visokotehnološkog sektora kao i za digitaliziranu industrijsku proizvodnju i njezine proizvode;
   (d) jačanjem europske kohezije preko pouzdane i ambiciozne europske politike ulaganja (obraćajući posebnu pozornost na uvođenje najnaprednije digitalne infrastrukture), korištenjem različitih europskih instrumenata za financiranje, uključujući EFSU, regionalne fondove, Obzor 2020. i druge, te jamčenjem koordinirane i tehnološki neutralne europske industrijske politike temeljene na poštenom tržišnom natjecanju između više aktera, inovacijama i održivoj modernizaciji te tehnološkoj i socijalnoj inovaciji i inovaciji poslovnih modela kojom se potiče jedinstveno digitalno tržište i integracija i modernizacija cjelokupne europske industrije;
   (e) poticanjem europskih ciljeva u klimatskoj politici povećanjem energetske učinkovitosti i učinkovite uporabe resursa, kao i kružnosti industrijske proizvodnje, smanjenjem emisija i povezivanjem održivosti industrije s konkurentnošću;
   (f) jačanjem gospodarskih, političkih i socijalnih inovacija preko načela otvorenosti i pristupačnosti javnih i privatnih podataka i informacija, pritom uvijek štiteći osjetljive podatke u razmjenama između poduzeća, radnika i potrošača i jamčeći bolju integraciju gospodarskih sektora svih vrsta i svih političkih polja, uključujući kreativne i kulturne industrije;
   (g) poboljšanjem izvora zarade građana u urbanim i neurbanim područjima, kao i njihove osviještenosti o mogućnostima koje nudi digitalizacija i sposobnosti da iskoriste te mogućnosti;
   (h) poticanjem tehnoloških i socijalnih inovacija u istraživanju u EU-u pomoću politike industrijske digitalizacije s jasnim fokusom i jasnom vizijom;
   (i) poboljšanjem energetske sigurnosti i smanjenjem energetske potrošnje preko digitalizirane, fleksibilnije i učinkovitije industrijske proizvodnje koja će omogućiti bolje upravljanje potražnjom energije;
   (j) uspostavljanjem partnerstava s drugim makroregijama u svijetu u pogledu razvoja inovativnih i poštenih digitalnih otvorenih tržišta;
   (k) uzimanjem u obzir potrebe za poštenijom i djelotvornijom europskom politikom oporezivanja, pojašnjavajući pitanja poput porezne osnovice u doba globalno povezanih digitalnih tržišta i digitalizirane proizvodnje;
   (l) privlačenjem ulaganja i vodećih istraživača i stručnjaka na svjetskoj razini, čime se doprinosi gospodarskom rastu i europskoj konkurentnosti;
   (m) podržavanjem novih poslovnih modela i inovativnih start-up poduzeća vođenih digitalizacijom i tehnološkim razvojem;

3.  ističe važnost stvaranja konkurentnog poslovnog okruženja koje pogoduje privatnim ulaganjima, regulatornog okvira koji omogućuje sprečavanje birokratskih barijera, izgradnje najmodernije europske digitalne infrastrukture i koordinacijske strukture EU-a za digitalizaciju industrije koja olakšava koordinaciju inicijativa i platformi za industrijsku digitalizaciju na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini EU-a; poziva Komisiju da zajamči postizanje cilja od 20 % udjela BDP-a industrije do 2020. godine; ističe da bi digitalizacija industrije trebala biti povezana sa širom industrijskom strategijom EU-a kako bi se EU-u omogućilo da bude industrijski predvodnik na svjetskoj razini; naglašava važnost napredovanja digitalizacije osobito u onim državama članicama, regijama i sektorima koji zaostaju i među onim osobama koje su pogođene digitalnim jazom; u tom pogledu pozdravlja predloženi okrugli stol na visokoj razini i europski forum dionika; ističe važnost suradnje među relevantnim akterima i očekuje da će na suradnju, uz industrijske predvodnike i socijalne partnere, biti pozvani i akademska zajednica, MSP-ovi, organizacije za normizaciju, kreatori politika, javne uprave na nacionalnoj i lokalnoj razini te civilno društvo;

4.  traži od Komisije da nastavi sa svojim važnim radom na razmatranju trendova proizvodnje i digitalizacije, kao i trendova u netehničkim disciplinama (poput prava, politike, administracije, komunikacija, itd.), proučavanju relevantnih razvoja događaja u drugim regijama, identificiranju novih ključnih tehnologija i zalaganju za jamčenje zadržavanja europskog vodstva u tim područjima i integriranja novih trendova u politike i mjere, uzimajući pritom u obzir pojmove integrirane sigurnosti i integrirane privatnosti i zadane privatnosti, kao i razmatranju toga bi li se taj rad mogao provesti preko specifične mreže za predviđanje u industriji koja bi obuhvaćala nacionalne istraživačke i tehnološke organizacije;

5.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180), ali žali zbog toga što se u njoj ne razmatraju u dostatnoj mjeri svi postojeći izazovi jer se, kada je riječ o prometnom sektoru, ograničava na umreženu i automatiziranu vožnju; podsjeća da je, iako umrežena i automatizirana vozila predstavljaju jedan od najuzbudljivijih primjera predstojeće digitalne transformacije u tom sektoru, potencijal za digitalizaciju prisutan u svim prijevoznim sredstvima, i u operativnim i u administrativnim postupcima te u cijelom lancu vrijednosti od proizvođača do putnika i tereta, kao i za koordinaciju sa svim novim tehnologijama koje se koriste u tom sektoru, poput europskih globalnih navigacijskih satelitskih sustava EGNOS i Galileo, od kojih se mogu očekivati rezultati u bliskoj budućnosti; zahtijeva od Komisije da se usredotoči na digitalnu transformaciju u svim vrstama prijevoza te na usluge povezane s prometom i turizmom;

6.  ističe da postupak digitalizacije nije u jednakoj mjeri koristio cijelom prometnom sektoru, što je rezultiralo štetnom fragmentacijom unutarnjeg tržišta kako između različitih tako i unutar istih vrsta prijevoza; naglašava da između država članica postoje znatne i sve veće nejednakosti u pogledu konkurentnosti i digitalizacije prijevoza koje se odražavaju i između regija, poduzeća i MSP-ova; vjeruje da bi razvijanje koordinirane strategije industrijske digitalizacije za EU pomoglo u nadvladavanju te fragmentacije i razlika i privlačenju ulaganja u digitalne projekte; naglašava da cilj ne bi trebao biti donošenje tek jednog u nizu dokumenata o politici, već stvarne strategije koja odražava trendove inovacije i tržišni potencijal, a čija bi se provedba stalno evaluirala;

7.  smatra da će strategija industrijske digitalizacije doprinijeti rješavanju nekih od najaktualnijih izazova u prometnom i turističkom sektoru; stoga poziva Komisiju da nastavi podržavati digitalizaciju kako bi se:

   (a) povećala ukupna sigurnost, kvaliteta i ekološka učinkovitost prometnog sektora;
   (b) povećala mogućnost pristupa bez prepreka za sve, uključujući starije osobe i osobe sa smanjenom pokretljivošću ili invaliditetom te kako bi se razvila svijest o alternativnim rješenjima u području mobilnosti, kojima se putnicima pruža veća mogućnost izbora, proizvodi koji su pristupačniji i prilagođeniji korisnicima te više informacija, u cijelom EU-u te i u urbanim i u slabije razvijenim regijama;
   (c) smanjili troškovi prijevoza, kao što su troškovi održavanja, te poboljšala učinkovitost upotrebe postojećeg kapaciteta prometne infrastrukture (npr. vožnja u konvoju (platooning), kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS), Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) i riječni informacijski servisi (RIS));
   (d) unaprijedila konkurentnost poticanjem dolaska novih tržišnih sudionika, osobito MSP-ova i start-up poduzeća, kako bi se doveli u pitanje postojeći monopoli;
   (e) olakšala ispravna i usklađena provedba zakonodavstva EU-a razvojem sustava upravljanja prometom, inteligentnih prometnih sustava, digitalnih tahografa, elektroničkih sustava za naplatu cestarina itd., te kako bi se izradili regulatorni okviri prikladni za stvarne nove situacije koje mogu nastati uslijed primjene naprednih tehnologija;
   (f) smanjilo administrativno opterećenje za male i srednje subjekte u prometnom sektoru te za start-up poduzeća i to pojednostavljenjem administrativnih postupaka, osiguranjem praćenja i sljedivosti tereta te optimizacijom voznih redova i protoka prometa;
   (g) nastavila štititi prava putnika, među ostalim i putem zaštite podataka, također i u multimodalnim putovanjima;
   (h) smanjili problemi povezani s asimetrijom informacija na prometnom tržištu;
   (i) poticali privlačnost i razvoj turističkog sektora, koji pomaže u stvaranju oko 10 % europskog BDP-a, te kreativnih industrija u urbanim, ruralnim i najudaljenijim područjima, primjerice boljim povezivanjem mobilnosti i usluga turizma, među ostalim i kada je riječ o slabije poznatim odredištima;

8.  ističe da je neprekinuta povezivost visoke učinkovitosti preduvjet za brze, sigurne i pouzdane veze za sve vrste prijevoza i za daljnju digitalizaciju prometnog sektora; žali zbog velike fragmentiranosti digitalne pokrivenosti u EU-u; smatra da su ulaganja u širokopojasni internet i poštena dodjela spektra ključni za digitalizaciju prometnog sektora; u tom pogledu naglašava potrebu za međusektorskom vizijom, koja bi na primjer obuhvaćala elektronički sektor, telekomunikacije, promet i turizam; poziva Komisiju i države članice da ispune svoju obvezu pružanja takve vrste povezivosti na glavnim prometnim putovima i čvorištima najkasnije do 2025. te da pokrenu cjelovitu pokrivenost diljem EU-a;

Stvaranje uvjeta za uspješnu industrijsku digitalizaciju: infrastruktura, ulaganje, inovacije i vještine

9.  ističe da strategija industrijske digitalizacije nudi mogućnost za unapređenje inovacija, učinkovitosti i održivih tehnologija kojima se povećava konkurentnost i modernizira industrijska baza EU-a te uklanjaju prepreke za razvoj digitalnog tržišta; ističe da se integrirana industrijska digitalizacija mora temeljiti na snažnim povoljnim uvjetima, od prvoklasne digitalne infrastrukture koja je otporna na promjene u budućnosti, istraživanja i razvoja i okruženja koje pogoduje ulaganjima do odgovarajućeg ažuriranog zakonodavnog okvira kojim se potiču inovacije, produbljenog jedinstvenog digitalnog tržišta, visokih razina vještina i poduzetništva i ojačanog socijalnog dijaloga;

10.  ističe potrebu da se poveća javno i privatno ulaganje u povezivost visoke brzine, na primjer preko 5G, optičkih kablova, infrastrukture za navigaciju i satelitsku komunikaciju, kako bi se zajamčila čvrsta osnova digitalne infrastrukture u urbanim i industrijskim područjima; ističe važnost usklađivanja u dodjeli radiofrekvencijskog spektra, u cilju povećanja potražnje za povezivošću i povećanja predvidljivosti okruženja za ulaganje u mrežu; ističe potrebu da se uspostavi vodstvo u digitalnom industrijskom lancu vrijednosti i ključnim tehnologijama, kao što su 5G, kvantne tehnologije, računalstvo visokih performansi, umjetna inteligencija, računalstvo u oblaku, analiza velikih podataka, internet stvari, robotika, automatizacija (uključujući visoko automatiziranu vožnju) i tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija; u tom pogledu podržava radne dokumente Komisije priložene njezinoj komunikaciji;

11.  svjestan je prilika i izazova povezanih s digitalizacijom industrije; primjećuje pozitivne učinke digitalizacije industrije na povećanje fleksibilnih radnih odnosa koji mogu dovesti do bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, raznolikosti izbora u okviru mobilnog rada na daljinu te omogućiti osobama iz ruralnih i izoliranih područja da se priključe tržištu rada (pod uvjetom da imaju potrebnu infrastrukturu), potičući tako gospodarski rast; istodobno uviđa da trend potaknut digitalizacijom i usmjeren na povećanu fleksibilnost može povećati opasnost od nestabilnog i nesigurnog zaposlenja; ističe da se novi oblici rada ne smiju upotrebljavati za izbjegavanje postojećeg zakonodavstva u području rada i socijalnih pitanja koje se odnosi na zaštitu radničkih i potrošačkih prava; napominje da tradicionalne industrije i poduzeća u okviru ekonomije platformi moraju biti ravnopravni;

12.  napominje da digitalna transformacija u prometnom i turističkom sektoru, osobito razvoj ekonomije na zahtjev i ekonomije suradnje, doprinosi znatnoj promjeni ponašanja putnika i potrošača u pogledu mobilnosti i turizma, kao i potrebi za prilagodbom infrastrukture; poziva Komisiju da ocijeni učinke digitalizacije na usluge u području prometa, mobilnosti i turizma, s posebnim naglaskom na ponašanju i odabirima korisnika tih usluga, te da još više iskoristi potencijal te društvene promjene;

13.  napominje da rastuća digitalizacija distribucije putnih karata znači da potrošači na internetu lako mogu doći do većeg broja informacija, no u sve većoj mjeri na način kojim se otežava usporedba ponude; smatra da je stoga potrebno osnažiti zaštitne mjere za transparentnost i neutralnost u području distribucije, osobito internetske, kako bi potrošači mogli donijeti informirane odluke na temelju pouzdanih informacija, ne samo o cijenama nego i o ostalim čimbenicima, uključujući kvalitetu usluge i popratne ponude; vjeruje da će se tom transparentnošću i promicati tržišno natjecanje i pružiti potpora razvoju multimodalnog prijevoza;

14.  smatra da bi digitalizacija potrošačima trebala pružiti više izbora, prilagođene proizvode jednostavnije za uporabu te više informacija, posebice u pogledu kvalitete proizvoda ili usluga;

15.  ističe da utjecaj jezičnih barijera na industriju i njezinu digitalizaciju nije razmotren na odgovarajući način ni evaluiran u dokumentima o digitalnom tržištu; potiče Komisiju i države članice da promiču razvoj jezičnih tehnologija koje će, zajedno s digitalizacijom industrije, smanjiti fragmentiranost europskog tržišta;

16.   naglašava da je ta posebna potpora „analognoj” višejezičnosti u Europi korisna i za digitalizaciju europske industrije i poučavanje sveobuhvatnih digitalnih vještina; stoga naglašava da bi se znatno više pozornosti trebalo posvetiti osnovnim istraživanjima u području softvera za statističko, inteligentno i strojno poduprto prevođenje i učenje;

17.  ističe da se regije trebaju usredotočiti na svoje proizvodne vrline i potaknuti svoj razvoj pomoću pametne specijalizacije, pametnih lanaca i klastera; smatra da klasteri i sinergije između malih i srednjih poduzeća, industrijskih subjekata, obrtničkog sektora, start-upova, akademske zajednice, istraživačkih centara, organizacija potrošača, sektora kreativne industrije, financija i drugih dionika mogu biti uspješni modeli za razvoj digitalne proizvodnje i inovacija; potiče istraživanje, inovacije i strukturnu koheziju u EU-u; ističe važnost programa ubrzanog razvoja i poduzetničkog kapitala kako bi se pomogao rast start-up poduzeća; napominje važnost upotrebe digitalizacije za unapređenje inovacija poslovnih modela, kao što su sustavi „plati po proizvedenom” (pay-per-output) i masovna personalizacija;

18.  smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti konkretnim problemima s kojima su suočeni MSP-ovi u okolnostima u kojima bi relativne koristi od digitalizacijskih napora, u pogledu energije, učinkovite uporabe resursa i učinkovitosti proizvodnje, bile najviše; podržava jačanje udruga MSP-ova i njihova dosega preko programa digitalizacije, razvoja centara za primijenjene znanosti s fokusom na digitalizaciji i sufinanciranja istraživanja i razvoja u okviru samih MSP-ova; smatra da bi trebalo posvetiti pozornost vlasništvu podataka i pristupu podacima te razvijanju europskog programa za digitalno naukovanje;

19.  pozdravlja uspostavljanje platforme za pametnu specijalizaciju za modernizaciju industrije, a posebno prijedlog Komisije iz Akcijskog plana za digitalizaciju industrije, da se stvori mreža centara stručnosti i centara za digitalne inovacije kako bi se ojačala industrijska digitalizacija i digitalne inovacije za MSP-ove u svim regijama; napominje da u tom pogledu ne bi trebalo zanemariti obrtnički sektor; poziva Komisiju da osobito potiče uspostavu centara za digitalne inovacije i centara za digitalne kompetencije u manje digitaliziranim europskim regijama; poziva Komisiju da pruži veća sredstva za centre za digitalne inovacije preko različitih europskih instrumenata (Obzor 2020., strukturni fondovi itd.) kako bi se podržali napori i strategije država članica usmjereni na razvoj nacionalne mreže centara za digitalne inovacije i da razmotri testiranje pristupa zaštićenog okruženja u kojem međusektorske eksperimente u kontroliranom okruženju neće blokirati postojeći propisi; poziva države članice da povećaju transnacionalnu suradnju među svojim centrima za digitalne inovacije; smatra da bi se imenovani centri za digitalne inovacije trebali specijalizirati u industrijskim digitalnim inovacijama kako bi doprinijeli rješavanju društvenih izazova s kojima je suočena Europa; u tom pogledu smatra da bi sredstva programa Obzor 2020. za centre za digitalne inovacije mogli biti kombinirani sa sredstvima iz tog programa namijenjenima za društvene izazove; primjećuje mogućnost vaučera za inovacije u području informacijske i komunikacijske tehnologije za MSP-ove u pogledu pristupa savjetima, razmjeni najboljih praksi i stručnosti centara za digitalne inovacije;

20.  napominje važnu ulogu gradova i lokalnih vlasti u razvijanju novih poslovnih modela i pružanju digitalne infrastrukture i potpore za MPS-ove i druge aktere iz industrije, kao i goleme prilike koje digitalne industrijske inovacije nude gradovima, na primjer preko lokalne proizvodnje bez stvaranja otpada, uže integracije industrijske proizvodnje s lokalnom i urbanom logistikom i prometom, kao i proizvodnje energije, potrošnje, proizvodnje i 3D ispisa; smatra da bi gradovi također trebali moći pristupiti centrima za digitalne inovacije; traži od Komisije da razmotri lokalne, nacionalne i međunarodne najbolje prakse i da potiče njihovu razmjenu; pozdravlja objavu europskog indeksa digitalnih gradova i inicijative za promicanje interoperabilnosti podataka i sustava među europskim gradovima; primjećuje da inicijativa pametnih gradova ima ulogu u tom pogledu; ističe pozitivno iskustvo regionalnih savjetodavnih foruma;

21.  naglašava ulogu koju javna nabava i pravni zahtjevi za registraciju poduzeća i izvješćivanje o poslovnoj djelatnosti ili otkrivanje mogu imati u unapređenju nove industrijske digitalne tehnologije; traži od Komisije da razmotri kako se javnu nabavu može iskoristiti kao mehanizam za privlačenje inovacija; traži od Komisije da u svoj program REFIT uključi digitalnu provjeru kako bi se zajamčilo da su propisi ažurni u digitalnom kontekstu i da olakšaju razmjenu najboljih praksi među javnim tijelima o uporabi kriterija inovativnosti u javnoj nabavi; preporučuje ubrzanje prilagodbe pravnog i tehnološkog okruženja, poput tranzicije na IPv6, potrebama pokretanja digitalizacije industrije i interneta stvari;

22.  ističe važnost oslobađanja dostatnog javnog i privatnog financiranja za digitalizaciju europske industrije, uz bolju upotrebu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); smatra da to treba znatno unaprijediti, a javna ulaganja u digitalnu infrastrukturu treba povećati; ističe središnju važnost financiranja iz privatnih i suradničkih platformi; traži od Komisije da uspostavi financijski okrugli stol za industrijsku digitalizaciju koji će razmotriti pitanje i pronaći inovativne prijedloge za financiranje; žali što su sredstva dodijeljena digitalnim politikama u proračunu EU-a premala kako bi imala pravi učinak; prepoznaje potrebu da se potakne europsko gospodarstvo preko produktivnih ulaganja: smatra da bi dostupnost postojećih europskih financijskih instrumenata, kao što su europski strukturni i investicijski fondovi te Obzor 2020., trebala zajamčiti ispunjenje tog cilja; smatra da bi kombinacija tih sredstava trebala biti dosljedna nacionalnim resursima i propisima o državnoj potpori; uviđa ulogu javno-privatnih partnerstava i zajedničkih poduzeća:

23.  poziva države članice da, u cilju podržavanja učinkovite industrijske digitalizacije, pruže fiskalne poticaje poduzećima koja provode digitalne i pametne proizvodne sustave;

Osiguranje europskog tehnološkog vodstva i sigurnosti u industrijskoj digitalizaciji: spajanja i preuzimanja, kibersigurnost, tokovi podataka, normizacija

24.  uviđa neophodnu potrebu da se ojača istraživanje i razvoj; poziva Komisiju da podrži i unutarnje i vanjske napore istraživanja i razvoja i da potiče mreže inovacija i suradnju među start-upovima, afirmiranim korporativnim subjektima, MSP-ovima, sveučilištima, itd., u digitalnom ekosustavu; traži od Komisije da razmotri kako izvući maksimalnu korist iz prijenosa na tržište rezultata istraživanja ostvarenih u okviru Obzora 2020. i njihovog iskorištavanja od strane europskih poduzeća; traži od Komisije da poveća udjel istraživačkih projekata Obzora 2020. koji stvaraju patente i zahtjeve u pogledu prava intelektualnog vlasništva i da o tome izvješćuje;

25.  naglašava važnost zaštite osjetljivih europskih tehnologija i znanja i iskustva koji čine osnovu buduće industrijske snage i gospodarske otpornosti; naglašava potencijalne rizike u pogledu strateških izravnih stranih ulaganja potaknutih državnom i industrijskom politikom, koje osobito provode poduzeća u državnom vlasništvu putem spajanja i preuzimanja; naglašava činjenicu, u pogledu izravnih stranih ulaganja, da su neki vanjski ulagači sve zainteresiraniji da steknu osjetljive europske tehnologije spajanjem i preuzimanjem; pozdravlja inicijativu Komisije da prouči iskustvo Odbora za strana ulaganja u SAD; naglašava da bi jednak pristup tržištu za ulaganja trebalo provesti uspostavom globalnih pravila;

26.  ističe da razvoji u vezi s automatizacijom, robotikom i primjenom umjetne inteligencije u proizvodnji, kao i duboka integracija tehničkih komponenti različitog porijekla, otvaraju nova pitanja u pogledu odgovornosti za proizvode i proizvodne pogone; poziva Komisiju da čim prije pojasni pravila za sigurnost i odgovornost za autonomne sustave, uključujući uvjete za ispitivanja;

27.  uviđa da otvorenost i povezivost također imaju potencijalne utjecaje na osjetljivost na kibernapade, sabotažu, manipuliranje podacima ili industrijsku špijunažu i ističe u tom kontekstu važnost zajedničkog europskog pristupa kibersigurnosti; uviđa da je potrebno povećati osviještenost o povećanju kibersigurnosti; smatra da je kiberotpornost ključna odgovornost za poslovne predvodnike i kreatore industrijskih i sigurnosnih politika na nacionalnoj i europskoj razini; smatra da su proizvođači nadležni za jamčenje normi sigurnosti i kibersigurnosti kao temeljnih parametara izvedbe u svim digitalnim inovacijama u skladu s najnaprednijom dostupnom tehnologijom i načelima integrirane i zadane sigurnosti, ali i da se u određenim uvjetima i pod određenim kriterijima može odstupiti od te odgovornosti proizvođača; primjećuje da bi zahtjevi kibersigurnosti za sigurnosne norme za internet stvari i informacijsku tehnologiju, na primjer na temelju referentne arhitekture RAMI 4.0 i ICS, ojačali europsku kiberotpornost; smatra da u vezi s time europska normizacijska tijela imaju posebnu ulogu i da ih ne bi trebalo zanemariti; traži od Komisije da prouči različite modele za unapređenje kibersigurnosti za internet stvari; međutim, poziva javne institucije da zahtjeve u pogledu kibersigurnosti učine obveznima za javnu nabavu u pogledu opreme informacijske tehnologije i proizvode interneta stvari; smatra da je od velike važnosti nuditi provjere i savjete u području kibersigurnosti MSP-ovima za njihove digitalizirane industrijske proizvode; smatra da bi razmjena najboljih praksi između država članica EU-a mogla olakšati europsku kiberotpornost u tom pogledu;

28.  smatra da bi trebali postojati zajednički kriteriji za kritičku infrastrukturu i njezinu digitalnu sigurnost i da je Direktiva EU-a o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava prvi korak prema postizanju visoke zajedničke razine sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava unutar Unije; poziva Komisiju da se zalaže za njezin dosljedan i pravovremeni prijenos u državama članicama; ističe potrebu da ojača ulogu koju upravljačka tijela navedena u Direktivi EU-a o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava imaju u uspostavljanju povjerenja u buduće tehnologije; napominje da bi se trebala priznati važnost mehanizama za nadzor kiberprijetnji i ispitivanja vidokruga za sigurnost digitalne industrije EU-a, uz poseban naglasak na zaštitu MSP-ova i potrošača;

29.  ističe da posebnu pozornost treba posvetiti pitanju prikupljanja industrijskih podataka i informacija ili podataka i informacija ili podataka povezanih s proizvodnjom, kao i pristupanju tim podacima i informacijama; u tom pogledu ističe da poseban naglasak treba staviti na načela suvereniteta nad podacima, otvorenog i standardiziranog pristupa podacima i dostupnosti podataka, na jačanje inovacija i produktivnosti, novih usluga i poslovnih modela te na mogućnost revizije sigurnosti, uz omogućavanje poštenog tržišnog natjecanja; ističe da se treba veoma oprezno uhvatiti u koštac s novim oblicima reguliranja vlasništva nad podacima i pristupa podacima i da ih se može uvesti samo nakon opsežnih savjetovanja sa svim relevantnim dionicima; smatra da i inovacije i privatni interesi radnika i potrošača moraju biti zaštićeni u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka; uz to naglašava da treba promicati otkrivanje informacija zbog javnog interesa i u znanstvene svrhe i pristup takvim informacijama; primjećuje u tom pogledu prijedlog Komisije za podatkovno gospodarstvo kako bi se promicalo zajedničko europsko tržište podataka; smatra da je u tekućoj raspravi o podatkovnom režimu potrebno naglasiti dva ključna aspekta u cilju poticanja razvoja tehničkih rješenja za pouzdano utvrđivanje i razmjenu podataka, tj. s jedne strane tipski ugovori i njihova pravila, a s druge uvođenje provjere nepoštenosti u ugovornim odnosima između poduzeća;

30.  naglašava da inicijativa Europski oblak, zajedno sa zakonodavnim prijedlogom o slobodnom protoku podataka, čiji je cilj uklanjanje neopravdanih ograničenja u pogledu lokacije podataka, ima potencijal za daljnje poticanje procesa digitalizacije europske industrije, posebice MSP-ova i start-up poduzeća, te za sprečavanje fragmentacije jedinstvenog tržišta EU-a; poziva Komisiju da prati usvajanje i dosljednu provedbu inicijative Europski oblak kako bi se omogućilo da protok i korištenje podataka budu pravedni, brzi, pouzdani i neometani; podsjeća Komisiju da se u svojoj komunikaciji obvezala da će podnijeti zakonodavni prijedlog o slobodnom protoku podataka unutar EU-a kako bi se u nacionalnom zakonodavstvu ili propisima uklonili ili spriječili neopravdani zahtjevi u pogledu lokalizacije;

31.  snažno vjeruje da su, prije svega u prometnom sektoru, otvoreni podaci, veliki podaci i analiza podataka i dalje ključni elementi za iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta i poticanje inovacija; žali što su inicijative kojima se olakšava protok podataka i dalje fragmentirane; ističe da je potrebno više pravne sigurnosti, što se ponajviše odnosi na pitanja vlasništva i odgovornosti, na temelju potpunog poštovanja privatnosti i zaštite podataka;

32.  uviđa potencijal digitalizacije industrije u svrhe dohvata sektorskih podataka te upravljanja od strane javnih i polujavnih tijela i tržišnih sudionika;

33.  ističe ulogu integriranja otvorenosti strukture kao načela dizajna za digitalne komponente;

34.  uviđa važnost zaštite tehničkog znanja i iskustva u pogledu razmjene i međupovezanosti industrijsko-digitalnih komponenti uz istovremeno omogućavanje i unapređivanje interoperabilnosti i povezivosti s kraja na kraj;

35.  ističe da europsko vodstvo u industrijskoj digitalizaciji zahtijeva jaku normizacijsku strategiju koju treba koordinirati s državama članicama i Komisijom, uključujući interoperabilnost u digitalnoj domeni; naglašava važnost i jedinstveni sastav europskih normizacijskih tijela, s njihovim uključivim pristupom temeljenim na konsenzusu kojim se obuhvaćaju društveni dionici, a osobito MSP-ovi; poziva Komisiju da potiče razvoj otvorenih normi i pozdravlja njezinu namjeru da zajamči pristup i učinkovito licenciranje patenata bitnih za norme u okviru uvjeta FRAND (pošteni, razumni i nediskriminirajući) i priznaje da je to neophodno za promicanje inovacija i istraživanja i razvoja u EU-u; smatra da bi kružno gospodarstvo moglo biti važan pokretač dosljedne normizacije komunikacijskih tokova diljem industrijskih lanaca vrijednosti; poziva na koordinirani pristup diljem EU-a preko europskih organizacija za norme (CEN, CENELEC i ETSI) u pogledu međunarodnih foruma i konzorcija; smatra da je poželjno težiti globalnim i univerzalnim normama, ali i ističe da postoji spremnost da se uspostave europske norme ako međunarodna suradnja u normizacijskim forumima ne bude konstruktivna; smatra da je interoperabilnost posebno nužna u domeni interneta stvari kako bi se osiguralo da se razvojem novih tehnologija unapređuju mogućnosti za potrošače, koji ne bi trebali biti ovisni o samo nekolicini određenih pružatelja usluga;

36.  ističe da trgovinske prepreke u području digitalizacije otežavaju međunarodnu aktivnost europske industrije i štete europskoj konkurentnosti; smatra da sporazumi o poštenoj trgovini između EU-a i trećih zemalja mogu snažno doprinijeti zajedničkim pravilima u području zaštite podataka, tokova podataka te uporabe podataka i normizacije;

Socijalna dimenzija: vještine, obrazovanje i socijalne inovacije

37.  smatra da treba poduzeti velike napore u pogledu sustava obrazovanja, oporezivanja i socijalnog osiguranja kako bi se učinci transformacije integrirali u europske socijalne i gospodarske modele; ističe da će digitalna transformacija industrije imati velik društveni učinak, od zapošljavanja, radnih uvjeta i prava radnika do obrazovanja i vještina, e-zdravstva, okoliša i održivog razvoja; ističe potrebu da se u okviru te promjene teži sigurnosti; poziva Komisiju da na prikladan način procijeni socijalne učinke industrijske digitalizacije i odgovori na njih te da, po potrebi, predloži daljnje mjere za rješavanje digitalnog jaza i promicanje uključivog digitalnog društva potičući pritom europsku konkurentnost;

38.  podsjeća da je Sud Europske unije definirao koncept „radnika” na temelju radnog odnosa koji karakteriziraju određeni kriteriji kao što su podređeni položaj, osobni dohodak i priroda posla(12); poziva na postizanje pravne sigurnosti o definiciji „zapošljavanja” na digitalnom tržištu rada kako bi se osigurala usklađenost s radnim i socijalnim zakonodavstvom; ističe da su svi radnici u ekonomiji platformi zaposleni ili samozaposleni na osnovi prednosti činjenica i da bi ih u skladu s time trebalo kategorizirati, bez obzira na ugovornu situaciju;

39.  ističe da su obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje temelji socijalne kohezije u digitalnom društvu; ističe da je Europa suočena s digitalnim jazom u tom pogledu; poziva na provedbu jamstva vještina, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i u suradnji s njima te poziva države članice da pronađu načine kako bi ispunile potrebu građana za stalnim osposobljavanjem/prekvalifikacijom, obrazovanjem i cjeloživotnim učenjem kako bi se zajamčio neometan prijelaz na pametno gospodarstvo; naglašava važnost promicanja i priznavanja digitalnih vještina i novog trenda usmjerenog na posjedovanje više vještina; smatra da bi poslodavci trebali koristiti europski socijalni fond za takvo osposobljavanje i kako bi promicali digitalne instrumente za stjecanje novih vještina u suradnji s industrijom i socijalnim partnerima; pozdravlja razradu nastavnog materijala i nastavnih planova specifičnih za pojedini sektor; traži od Komisije da razmotri mogućnosti za uspostavljanje sustava certificiranja za programe trajnog obrazovanja za digitalne vještine;

40.  ističe da digitalne vještine moraju biti integrirane u nacionalne nastavne planove; napominje da bi primjere inicijativa koje podržava Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost, poput europskog mjeseca kibersigurnosti i europskog kibersigurnosnog izazova, trebalo dodatno razraditi kako bi se ostvario taj cilj; naglašava važnost specijaliziranog osposobljavanja za nastavnike u digitalnim vještinama i da bi digitalne vještine trebalo podučavati svoj djeci; poziva države članice da zajamče da su sve škole opremljene s bežičnim internetom i najmodernijim materijalima informacijske tehnologije; napominje da programiranje također ima važnu ulogu; poziva na razmjenu najboljih praksi među državama članicama kako bi se učilo iz ustaljenih praksi kao što su program Fit4Coding, inicijative digitalnih akademija, programi e-učenja ili škole programiranja kao što je Webforce3; traži od Komisije da promiče integraciju provjeravanja digitalnih vještina u istraživanjima IGCU/Pisa kako bi se omogućilo natjecanje i usporedbu između država članica EU-a; poziva države članice da, u suradnji s Komisijom, osmisle interdisciplinarne studijske programe usmjerene na integraciju više kompetencija, poput informacijske tehnologije zajedno s poslovnim upravljanjem ili inženjerstva i podatkovnih znanosti; ističe da bi sve države članice trebale osmisliti sveobuhvatne nacionalne strategije digitalnih vještina s ciljevima, na što ih je već pozvala Komisija; ističe ključnu ulogu koju socijalni partneri i drugi dionici mogu imati u sastavljanju i provedbi tih strategija; primjećuje da je do sada samo pola država članica EU-a napravilo nacionalne koalicije za digitalna radna mjesta; ističe da bi posebna proračunska linija koja bi bila namijenjena aktivnostima Koalicije za digitalne vještine i radna mjesta ojačala širenje informacija i unaprijedila aktivnosti;

41.  naglašava važnost ulaganja u digitalizaciju strukovnog osposobljavanja i obrtničkog sektora; ističe da digitalne vještine također treba kombinirati s inženjerskim vještinama i promicanjem obrazovanja u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, kao i promicanjem mekih vještina, poput komunikacije, koordinacije timova i međusektorskog pristupa;

42.  zahtijeva da se rodna perspektiva uvrsti u sve digitalne inicijative, jamčeći da digitalna transformacija postane i pokretačka snaga za rodnu ravnopravnost; naglašava potrebu da se riješi ozbiljna razlika među rodovima u informacijskom i komunikacijskom sektoru, s obzirom na to da je to ključno za europski dugoročni rast i prosperitet;

43.  uviđa potencijal digitalizacije u pogledu dostupnosti socijalnih usluga i ostalih javnih usluga, kao i uključivanja osoba s invaliditetom i osoba s ograničenom pokretljivošću na tržište rada; posebno ističe važnost rada na daljinu u tom kontekstu;

44.  ističe da, kako pokazuje iskustvo s inicijativom Europeana, digitalizacija europskih djela predstavlja veliku priliku za poboljšanje njihove pristupačnosti, distribucije i promidžbe te da digitalne inovacije mogu biti pokretač potpune promjene u načinu izlaganja kulturnih dobara i pristupa njima; ističe da je prije svega važno promicati upotrebu 3D tehnologije za prikupljanje podataka i obnovu uništenih kulturnih dobara i kulturne baštine; naglašava da je potrebno zajamčiti sredstva za digitalizaciju, očuvanje i internetsku dostupnost europske kulturne baštine;

45.  žali zbog činjenice da povijesni i kulturni lokaliteti često nisu lako dostupni osobama s invaliditetom te ističe mogućnosti koje predstavlja snažnija digitalna kulturna platforma u pogledu poboljšanja angažmana i pristupačnosti kulturnih iskustava, lokaliteta i artefakata diljem Europe bez obzira na zemljopisnu lokaciju;

46.  potiče istraživanje i razvoj pomoćnih tehnologija koje bi se mogle iskoristiti i postati novi industrijski proizvodi za uključivanje osoba s invaliditetom;

47.  podržava uspostavu redovite razmjene najboljih praksi, dvogodišnje provjere napretka i preporuka o digitalizaciji industrije;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.
(2) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 131.
(3) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57.
(4) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 41.
(5) SL C 482, 23.12.2016., str. 89.
(6) SL C 468, 15.12.2016., str. 19.
(7) SL C 93, 9.3.2016., str. 120.
(8) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 22.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0486.
(10) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 45.
(11) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 24.
(12) Vidi predmet Suda Europske unije C-596/12, stavak 17. i predmet Suda Europske unije C-232/09, stavak 39.


Novi Europski konsenzus o razvoju – naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost
PDF 248kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o Zajedničkoj izjavi Parlamenta, Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju unutar Vijeća i Komisije o novom Europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost (2017/2586(RSP))
P8_TA(2017)0241B8-0390/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir dogovor koji su Vijeće za vanjske poslove (razvoj), Europska komisija i Europski parlament postigli o novom Europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost(1),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005.(2),

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije objavljenu u lipnju 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Prijedlog novog Europskog konsenzusa o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost” (COM(2016) 0740),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, kao što su rezolucija od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(3) i rezolucija od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(4),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

1.  pozdravlja prijedlog Europske komisije da se revidira Europski konsenzus o razvoju iz 2005. kako bi se odrazio kontekst novog globalnog razvoja nakon donošenja Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, kao i promjene u pravnoj i institucionalnoj strukturi EU-a nakon donošenja Ugovora iz Lisabona;

2.  naglašava važnost novog Europskog konsenzusa o razvoju kao ključnog strateškog dokumenta za Europsku uniju i njezine države članice u okviru kojeg su utvrđeni zajednička vizija, vrijednosti i načela u pogledu provedbe Programa održivog razvoja do 2030. u njihovim politikama razvojne suradnje;

3.  pozdravlja činjenicu da je u novom Konsenzusu kao primarni cilj razvojne politike EU-a prepoznato smanjenje i, dugoročno gledano, iskorjenjivanje siromaštva u skladu s člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; ponovno naglašava da se taj cilj mora ostvarivati uz potpuno poštovanje načela učinkovite razvojne suradnje, a to su preuzimanje odgovornosti zemalja u razvoju za ispunjavanje razvojnih prioriteta, usmjerenost na rezultate, uključiva partnerstva, transparentnost i odgovornost;

4.  zalaže se za mehanizme odgovornosti za nadzor i provedbu ciljeva održivog razvoja i cilja da se 0,7 % bruto nacionalnog dohotka izdvaja za službenu razvojnu pomoć; poziva EU i njegove države članice da podnesu vremenski raspored postupnog ostvarivanja tih ciljeva i da o napretku svake godine izvješćuju Parlament;

5.  podržava Zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju unutar Vijeća i Komisije o novom Europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost;

6.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) Vidi dokument Vijeća 9459/2017.
(2) SL C 46, 24.2.2006., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026.


Otpornost kao strateški prioritet vanjskog djelovanja EU-a
PDF 275kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o otpornosti kao strateškom prioritetu vanjskog djelovanja EU-a (2017/2594(RSP))
P8_TA(2017)0242B8-0381/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 208., 210. i 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku objavljenu u lipnju 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. „Pristup EU-a za ostvarivanje otpornosti: pouke iz kriza u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom” (COM(2012)0586) i radni dokument službi Komisije od 19. lipnja 2013. „Akcijski plan za otpornost u zemljama podložnim krizama za razdoblje 2013. – 2020.” (SWD(2013)0227),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. svibnja 2013. o pristupu EU-a za ostvarivanje otpornosti ,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES/70/1 Opće skupštine UN-a od 25. rujna 2015. „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir Odluku 1/CP.21 Konferencije ugovornih stranaka o stupanju na snagu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015. – 2030. usvojen na Trećoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o smanjenju rizika od katastrofa održanoj od 14. do 18. ožujka 2015. u Sendaiju, u Japanu,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 16. lipnja 2016. „Akcijski plan za Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030.: informiran pristup riziku od katastrofa za sve politike EU-a” (SWD(2016)0205),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda od 23. kolovoza 2016. o rezultatima Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu (A/71/353),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2016. naslovljenu „Živjeti dostojanstveno: od ovisnosti o pomoći do samostalnosti. Prisilno raseljavanje i razvoj” (COM(2016)0234),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito rezolucije od 11. prosinca 2013. o pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouke iz kriza u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom(1), od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći(2) i od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(3),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o otpornosti kao strateškom prioritetu vanjskog djelovanja EU-a (O-000033/2017 – B8-0313/2017),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da prema podacima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) 1,6 milijardi ljudi živi u 56 zemalja koje su utvrđene kao nestabilne(4); budući da su nestabilne situacije uglavnom uzrokovane ljudskim djelovanjem; budući da se u nestabilnim situacijama povećava ranjivost stanovništva zbog različitih faktora, među ostalim zbog sukoba i nesigurnosti, nepostojanja pristupa zdravstvenoj zaštiti, prisilnog raseljavanja, ekstremnog siromaštva, nejednakosti, nesigurnosti opskrbe hranom, gospodarskih šokova, lošeg upravljanja i slabih institucija, korupcije i nekažnjavanja te prirodnih katastrofa koje su sve intenzivnije uslijed posljedica klimatskih promjena; budući da je poticanje otpornosti posebno važno u situacijama nestabilnosti koje OECD definira prema pet različitih i međusobno povezanih dimenzija; gospodarska, ekološka, politička, sigurnosna i društvena;

B.  budući da se koncept otpornosti u politikama EU-a i drugih međunarodnih organizacija rabi već određeni niz godina, a čini se da je njegova upotreba sve rasprostranjenija; budući da se u zaključcima Vijeća o otpornosti iz 2013. otpornost definira kao „sposobnost pojedinca, kućanstva, zajednice, zemlje ili regije da se pripreme na pritiske i udarce, podnesu ih, prilagode im se i brzo se oporave od njih bez ugrožavanja dugoročnih izgleda za razvoj”;

C.  budući da se u Globalnoj strategiji EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku „otpornost država i društava istočno i južno od nas” navodi kao jedan od pet prioriteta vanjskog djelovanja EU-a i otpornost definira kao „sposobnost država i društava da se promijene i na taj način izdrže unutarnje i vanjske krize i oporave se od njih”; budući da se Globalnom strategijom EU-a potvrđuje da je „otporno društvo u kojem su prisutni demokracija, povjerenje u institucije i održivi razvoj temelj otporne države”;

D.  budući da se u toj strategiji također navodi da će EU „usvojiti zajednički pristup svojim humanitarnim, razvojnim, trgovinskim i obrazovnim politikama i politikama migracija, ulaganja, infrastruktura, zdravstva i istraživanja” te da će među ostalim provoditi prilagođene politike za pružanje potpore uključivom i odgovornom upravljanju, promicati ljudska prava, provoditi lokalno oblikovane pristupe reformi sektora pravosuđa, sigurnosti i obrane utemeljene na pravima, pružati potporu nestabilnim državama, boriti se protiv siromaštva i nejednakosti, promicati održivi razvoj, produbiti odnose s civilnim društvom, promicati politike reforma sektora energetike i okoliša te podržati održive odgovore na proizvodnju hrane i uporabu vodnih resursa;

E.  budući da je u vanjskom djelovanju EU-a potreban višeslojan pristup otpornosti i budući da se to može poticati povećanjem, u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, posebno razvojne pomoći i, po potrebi, humanitarne pomoći, zajedno s politikama povezanima s okolišem, s jasnim naglaskom na smanjenju rizika od ranjivosti i katastrofa kao ključnom sredstvu za smanjenje humanitarnih potreba; budući da vanjska politika EU-a također ima središnju ulogu u promicanju otpornosti, naročito poticanjem održivog razvoja, ljudskih prava i političkog dijaloga, uspostavljajući pritom sustave ranog upozoravanja te radeći na sprečavanju socijalnih i gospodarskih šokova, kao što su gladovanje, rast nejednakosti, kršenje ljudskih prava i nasilni sukobi, te rješavanju sukoba kad do njih dođe;

F.  budući da EU treba promicati integrirani pristup u svojem vanjskom djelovanju istovremeno povećavajući svoj doprinos održivom razvoju te priznajući mandat i ciljeve svake pojedine politike, kako je navedeno u Ugovorima; budući da je takav pristup posebno važan u kriznim situacijama i za humanitarna djelovanja EU-a, i ne može se smatrati instrumentom za upravljanje krizom te se treba u cijelosti voditi načelima humanitarne pomoći, kao što se navodi u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći, i biti usmjeren na usklađen, učinkovit i kvalitetan humanitarni odgovor; budući da EU treba nastaviti raditi na tome da sve strane uključene u sukob poštuju ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo;

G.  budući da bi se humanitarno djelovanje trebalo obavljati u skladu s nizom međunarodno priznatih standarda i načela kako su sažeti u „Kodeksu ponašanja međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca te nevladinih organizacija pri pomoći u slučaju katastrofe” i u širem smislu uključeni u „Humanitarnu povelju”;

H.  budući da poticanje otpornosti ipak treba shvatiti kao dugoročni napor sadržan u promicanju održivog razvoja, koji će biti održiv samo ako je otporan na šokove, stresove i promjene; budući da promicanje otpornosti kao dio vanjske politike EU-a i programa razvojne suradnje treba biti prilagođeno kontekstu i težiti da se njime doprinese jačanju nacionalnih strategija otpornosti za koje su odgovorne vlade partnerskih zemalja koje također imaju odgovornost prema svojem stanovništvu;

I.  budući da su za postizanje otpornosti, te stoga za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, neophodni razumijevanje rizika, osnaživanje upravljanja rizikom i ulaganje u sustave ranog upozoravanja i ranog odgovora, sprečavanje i smanjenje rizika od katastrofa u skladu s prioritetima Okvira iz Sendaija;

J.  budući da usmjerenost na ljude treba ostati u središtu pristupa EU-a za ostvarivanje otpornosti, među ostalim, kad god je to moguće, suradnjom s tijelima i izgradnjom kapaciteta u svrhu poticanja te usmjerenosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te priznavanjem i podupiranjem središnje uloge organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica;

K.  budući da prirodne katastrofe ili katastrofe koje je izazvao čovjek drugačije utječu na žene, djevojčice, dječake i muškarce, a rodno uvjetovane nejednakosti pogoršavaju učinak stresova i šokova te ometaju održivi razvoj;

L.  budući da u krizama i sukobima najviše pate žene i djevojčice; budući da su žene i djevojčice nerazmjerno izložene povećanom riziku od gubitka sredstava za život, sigurnosti, čak i života, tijekom i nakon katastrofa; budući da su žene i djevojčice suočene s povećanim rizicima zbog raseljavanja i raspada uobičajenih zaštitnih i potpornih struktura; budući da se u kontekstima povezanima s krizom zbog vjerojatnosti silovanja, seksualnog iskorištavanja i riskantnog ponašanja uvelike povećava vjerojatnost neželjenih trudnoća, spolno prenosivih infekcija i komplikacija povezanih s reproduktivnim zdravljem;

M.  budući da je osnaživanje žena ključno za poticanje otpornosti; budući da programi, ne bi bili učinkoviti, sveobuhvatni i održivi, moraju izgrađivati i poboljšavati otpornost te uključivati žene, istodobno rješavajući pitanja određenih sposobnosti i mehanizama za suočavanje s krizom;

N.  budući da obitelj predstavlja glavnu instituciju za obavljanje ključnih funkcija u pogledu proizvodnje, potrošnje, razmnožavanja i akumulacije povezanih s društvenim i gospodarskim osnaživanjem pojedinaca i društava; budući da obitelji i njihovi članovi izgrađuju sustave skrbi i brige te da se njihovo otporno ponašanje može odraziti u održavanju normalnog razvoja optimizma, snalažljivosti i odlučnosti unatoč nedaćama; budući da te prednosti i resursi omogućuju pojedincima da uspješno odgovore na krize i izazove;

O.  budući da u pristupu otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a posebnu pozornost treba posvetiti potrebama najranjivijih skupina stanovništva, uključujući najsiromašnije, manjine, prisilno raseljeno stanovništvo, žene, djecu, migrante, osobe s HIV-om, pripadnike zajednice LGBTI te osobe s invaliditetom i starije osobe;

1.  pozdravlja što je u Globalnoj strategiji EU-a prepoznata važnost promicanja otpornosti, postavši strateškim prioritetom vanjskog djelovanja EU-a; pozdravlja pozitivan doprinos koji povećana politička, diplomatska i sigurnosna pozornost posvećena promicanju otpornosti može imati u partnerskim zemljama, ali ističe da se otpornost ne može svesti na ta područja;

2.  ponovno ističe potrebu da države članice EU-a poštuju svoje obveze u pogledu službene razvojne pomoći i osnaže otpornost u okviru svojih strategija i procesa planiranja povezanih s razvojnom i humanitarnom pomoći; naglašava u tom pogledu važnost okvira OECD-a za sustavnu analizu otpornosti kojim se doprinosi pretvaranju strategija u učinkovitije međusektorske i višedimenzionalne programske planove;

3.  smatra da je sadašnji pristup EU-a za ostvarivanje otpornosti, uključujući obveze za rješavanje temeljnih uzroka kriza i ranjivosti, kako je naveden u Komunikaciji Komisije iz 2012. i zaključcima Vijeća iz 2013., u svojoj osnovi i dalje ispravan i trebalo bi nastaviti s njegovom primjenom, no priznaje da je u novu zajedničku komunikaciju potrebno uvrstiti pouke naučene iz provedbe te politike; s obzirom na to da je opsežnija ocjena predviđena tek za 2018., pita se kako će se u komunikaciji uzeti u obzir elementi iz ocjena; smatra da bi se Akcijski plan za otpornost za razdoblje 2013. – 2020. trebao u potpunosti provesti;

4.  naglašava višedimenzionalnu narav otpornosti, odnosno njezinu ljudsku, gospodarsku, ekološku, političku, sigurnosnu i društvenu dimenziju, te pozdravlja činjenicu da taj koncept postaje važan za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć; ističe da se različiti mandati i ciljevi svake pojedine politike trebaju poštovati, promičući pritom veću usklađenost između politika usmjerenu na održivi razvoj; podsjeća da je važno zajamčiti načelo usklađenosti politika u interesu razvoja u svim vanjskim djelovanjima EU-a jamčeći da se politikama EU-a ne potkopavaju napori zemalja u razvoju u postizanju ciljeva održivog razvoja;

5.  naročito ističe poseban položaj humanitarne pomoći s obzirom na to da se ona mora isključivo voditi potrebama te provoditi uz apsolutno poštovanje temeljnih humanitarnih načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti, te poštovanja ljudskih prava utvrđenih Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima; naglašava da je poštovanje humanitarnih načela ključno radi dobivanja pristupa stanovništvu kojemu je pomoć potrebna te zaštite humanitarnih aktera;

6.  pozdravlja činjenicu da humanitarna pomoć koju pružaju EU i države članice ne bi trebala podlijegati ograničenjima koja su nametnuli ostali partnerski donatori u vezi s nužnom medicinskom skrbi, uključujući dostupnost sigurnog pobačaja za žene i djevojčice žrtve silovanja u oružanim sukobima, te da umjesto toga bude u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

7.  naglašava činjenicu da je izgradnja otpornosti u partnerskim zemljama dugotrajan proces te stoga treba biti uključena u razvojne programe koji uključuju najranjivije dijelove stanovništva, kao i u financijske obveze; naglašava da se novom zajedničkom komunikacijom to treba prepoznati i pružiti potpora promicanju otpornosti kao ključnom elementu strategija održivog razvoja partnerskih zemalja, posebno u nestabilnim državama; napominje da te strategije moraju biti prilagođene kontekstu i usklađene s međunarodno dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti: odgovornost partnerskih zemalja koje dobivaju potporu za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja (uključujući usklađenost s nacionalnim razvojnim strategijama), usmjerenost na rezultate, uključiva partnerstva te transparentnost i odgovornost; u tom pogledu naglašava važnost uloge praćenja i nadzora koju imaju Europski parlament, nacionalni parlamenti i civilno društvo;

8.  potiče Komisiju da uključi otpornost i njezinu višedimenzionalnu narav kao temeljni element u svoj dijalog o politikama sa zemljama u razvoju;

9.  naglašava ukupnu važnost zajedničkog programiranja za djelovanja EU-a povezana s otpornosti u području njegove humanitarne i razvojne pomoći kako bi se osigurala najveća moguća komplementarnost i manja fragmentacija pomoći te kako bi se osiguralo da se kratkoročnim aktivnostima postave temelji za srednje i dugoročne intervencije;

10.  naglašava važnost pružanja tehničke pomoći najslabije razvijenim zemljama i nestabilnim državama, posebice u područjima održivog upravljanja zemljištem, očuvanja ekosustava i opskrbe vodom, jer o tome ovisi ostvarenje koristi za okoliš i ljude koji o njemu ovise;

11.  podsjeća da će siromašne osobe najvjerojatnije i dalje biti pogođene znatnim posljedicama katastrofa u pogledu prihoda i dobrobiti; ustraje u tome da je stoga glavni i sveobuhvatni cilj razvojne suradnje EU-a iskorjenjivanje siromaštva u kontekstu održivog razvoja radi jamčenja dostojanstva i dostojanstvenog života za sve;

12.  ističe važnost smanjenja rizika od katastrofa u izgradnji otpornosti; poziva EU da se pobrine za to da je promicanje otpornosti u novoj zajedničkoj komunikaciji usklađeno s obvezama i ciljevima iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa i da se provodi posredstvom Akcijskog plana iz Sendaija Europske komisije kojim se promiče informirani pristup riziku od katastrofa za sve politike EU-a te da su dovoljna sredstva namijenjena za taj prioritet; naglašava da je upravljanje rizikom ključno za ostvarenje održivog razvoja te poziva na razvoj uključivih lokalnih i nacionalnih strategija za smanjenje rizika od katastrofa i razvoj pristupa koji obuhvaća cijelo društvo i sve opasnosti u području upravljanja rizikom od katastrofa kako bi se smanjila ranjivost i povećala otpornost; stoga poziva na osnaživanje poveznica između smanjenja rizika od katastrofa, prilagodbe klimatskim promjenama te urbanih politika i inicijativa;

13.  poziva na to da osobna otpornost i otpornost zajednica te usmjerenost na ranjive skupine, uključujući najsiromašnije slojeve društva, manjine, obitelji, žene, djecu, migrante, osobe s HIV-om, pripadnike zajednice LGBTI, osobe s invaliditetom i starije osobe, ostanu ključne za promicanje otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a; ističe ključnu ulogu civilnog društva i lokalnih zajednica u izgradnji otpornosti; također naglašava važnost prikupljanja i širenja razvrstanih podataka kako bi se razumjelo i riješilo stanje ranjivih skupina;

14.  ističe da je pri učinkovitoj izgradnji otpornosti potrebno prepoznati važnost obitelji te pružiti potporu njihovoj sposobnosti ublažavanja šokova;

15.  poziva na rodno osjetljivo programiranje kojim se osnažuje sudjelovanje žena i rješavaju zabrinutosti žena pri razvoju njihove otpornosti na katastrofe i klimatske promjene te kojim se jamče prava žena, uključujući prava vlasništva i sigurnost posjeda zemljišta, što obuhvaća vode, šume, stanovanje i ostalu imovinu;

16.  poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšao pristup žena i djevojčica obrazovanju u pogledu zdravlja i spolnog zdravlja, planiranju obitelji, prenatalnoj skrbi te spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, posebno kako bi se postiglo poboljšanje zdravlja majki, što je peti milenijski razvojni cilj, koji je u velikoj mjeri neispunjen, uključujući smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece te izbjegavanje visokorizičnih porođaja;

17.  naglašava važnost pristupa zdravstvenoj skrbi i uslugama, kao i vodi, sanitarnim uslugama i higijenskim uvjetima, u izvanrednim situacijama, te dugoročnog zdravstvenog planiranja u okviru zajednice;

18.  napominje da prisilno i dugotrajno raseljavanje predstavlja poseban izazov za mnoge nestabilne zemlje i zemlje pogođene sukobima te zemlje u njihovu susjedstvu; naglašava da se zaštita raseljenih osoba mora bezuvjetno zajamčiti i da je izgradnja otpornosti i samostalnosti pogođenog stanovništva i njihovih zajednica domaćina od ključne važnosti, kao što je navedeno u komunikaciji Komisije „Živjeti dostojanstveno”; podsjeća na važnost samodostatnosti u poticanju dostojanstva i otpornosti;

19.  naglašava potrebu za proširenjem Konvencije o statusu izbjeglica i Konvencije iz Kampale kako bi se zaštitile i podržale raseljene osobe diljem svijeta, kao i osobe pogođene drugim oblicima nasilja kao što su trgovanje ljudima i rodno uvjetovano nasilje, jer bi te osobe mogle imati osnovani strah od progona ili bi im mogla prijetiti ugroza života;

20.  prepoznaje državnu otpornost kao važnu dimenziju otpornosti i ističe da otpornost i stabilnost zemalja izravno proizlaze iz poštovanja ljudskih prava, snažne demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja, povjerenja u institucije i odgovornosti prema vlastitim građanima te ponajprije iz pojedinačnog i skupnog uključivanja građana u nalaženje mogućih rješenja, što su ciljevi koje treba promicati i braniti u provedbi Globalne strategije EU-a; ističe da je za unapređenje otpornosti važno poticati osnovne javne usluge kao što su obrazovanje, zdravstvo, opskrba pitkom vodom i sanitarne usluge;

21.  naglašava da, zemljopisno gledajući, koncept otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a treba zadržati globalni raspon; napominje da bi jačanje otpornosti trebalo biti cilj promicanja ljudskih prava i održivog razvoja u partnerskim zemljama te ne bi trebalo biti ograničeno na zemljopisna područja suočena sa sigurnosnim krizama koje izravno utječu na EU; smatra da bi pri promicanju otpornosti u svakom slučaju trebalo dati prednost te posvetiti posebnu pozornost najslabije razvijenim zemljama, nestabilnim državama i zemljama izloženim opetovanim i sezonskim krizama, rješavajući pritom temeljne uzroke kriza, osobito putem pružanja potpore aktivnostima u vezi sa sprečavanjem i pripremljenošću;

22.  naglašava važnost sustava ranog upozoravanja i sposobnosti ranog odgovora kao mehanizma za promicanje otpornosti i poziva EU da poveća svoje napore na tom području, posebno promicanjem bliskije suradnje među različitim akterima na terenu, posebno u delegacijama EU-a, izradom zajedničke analize u nestabilnim situacijama te razmjenama među regijama sklonima prirodnim katastrofama koje se suočavaju sa sličnim opasnostima, što bi omogućilo bolje razumijevanje i koordiniraniji odgovor u svim politikama EU-a te između institucija EU-a i država članica;

23.  poziva na dodjelu dostatnih sredstava za promicanje otpornosti s obzirom na to da je riječ o jednom od strateških prioriteta EU-a; smatra da bi uoči donošenja sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira bilo korisno strateški promisliti o tome na koji način EU može bolje iskoristiti postojeće instrumente za vanjsko financiranje i inovativne mehanizme, i dalje ih usklađujući s međunarodno dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti, u cilju sustavnog uključivanja otpornosti u razvojne strategije i programe te strategije i programe za pružanje pomoći; naglašava da se aktivnosti mogu financirati iz različitih instrumenata koji funkcioniraju na komplementaran način te ističe da sredstva povučena iz instrumenata razvojne suradnje trebaju kao svoj središnji cilj zadržati smanjenje siromaštva;

24.  naglašava potrebu za jačanjem i razvojem obrazovanja u kontekstu katastrofa i kriza te za poboljšanjem aktivnosti širenja, prikupljanja i obznanjivanja informacija i znanja koje će pomoći u izgradnji otpornosti zajednice te promicati promjene u ponašanju i kulturu pripremljenosti na katastrofe;

25.  potiče povećanu suradnju javnog sektora i privatnog sektora u pogledu otpornosti; u tom kontekstu podsjeća na važnost komunikacije Komisije „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju”; poziva Komisiju da dodatno olakša sudjelovanje privatnog sektora stvaranjem poticaja i odgovarajućeg okruženja za uključivanje privatnih subjekata u izgradnju otpornosti i smanjenje rizika u partnerskim zemljama;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 468, 15.12.2016., str. 120.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026.
(4) OECD (2016.), Nestabilne države 2016.: razumijevanje nasilja, izdavaštvo OECD-a, Pariz.


Borba protiv antisemitizma
PDF 237kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o suzbijanju antisemitizma (2017/2692(RSP))
P8_TA(2017)0243B8-0383/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno preambulu, drugu, četvrtu, petu, šestu i sedmu alineju, i članak 2., drugi podstavak članka 3. stavka 3. i članak 6.,

–  uzimajući u obzir članak 17. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije od 7. prosinca 2000.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(2),

–  uzimajući u obzir usvajanje Europskog programa sigurnosti 2015. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća Europe 2106 (2016.) od 20. travnja 2016. o ponovnom opredjeljivanju za borbu protiv antisemitizma u Europi,

–  uzimajući u obzir zaključke prvog godišnjeg kolokvija Komisije o temeljnijim pravima naslovljenog „Tolerancija i poštovanje: sprječavanje i suzbijanje antisemitizma i mržnje prema muslimanima u Europi”, koji se održao u Bruxellesu 1. i 2. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir imenovanje koordinatora Komisije za suzbijanje antisemitizma u prosincu 2015.,

–  uzimajući u obzir osnivanje skupine EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i drugih oblika netrpeljivosti u lipnju 2016. godine,

–  uzimajući u obzir Kodeks postupanja pri suzbijanju nezakonitoga govora mržnje na internetu koji su 31. svibnja 2016. donijele Komisija i vodeće informatičke kompanije, kao i druge platforme i poduzeća u sektoru društvenih medija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2015. godine(3),

–  uzimajući u obzir ciljane brutalne i terorističke napade na članove židovske zajednice koji su se dogodili u nekoliko država članica proteklih godina,

–  uzimajući u obzir primarnu odgovornost država za sigurnost svih građana, a samim time i njihovu primarnu odgovornost za praćenje i sprječavanje nasilja, uključujući antisemitsko nasilje, te za progon počinitelja;

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se broj antisemitskih djela u državama članicama EU-a u znatno povećao u proteklih nekoliko godina, kako su, među ostalim, izvijestili Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Agencija EU-a za temeljna prava (FRA);

B.  budući da su izvješća pokazala da ciljane sigurnosne mjere, jednom kad se uspostave, pomažu u sprječavanju i smanjenju broja nasilnih antisemitskih napada;

C.  budući da je suzbijanje antisemitizma odgovornost cijelog društva;

1.  naglašava da su govor mržnje i sve vrste nasilja usmjerenog na europske Židove nespojivi s vrijednostima Europske unije;

2.  poziva države članice te institucije i agencije Europske unije da donesu i primjenjuju radnu definiciju antisemitizma kojom se služi Međunarodni savez za sjećanje na holokaust (IHRA)(4) kako bi se pravosudnim tijelima i tijelima kazneno-pravnog progona pružila potpora u njihovim nastojanjima da učinkovitije i djelotvornije raspoznaju antisemitske napade i pokrenu istragu protiv njih, te potiče države članice da u tom pogledu slijede primjer Ujedinjene Kraljevine i Austrije;

3.  poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi aktivno zajamčile sigurnost svojih građana židovskog porijekla i židovskih vjerskih, obrazovnih i kulturnih objekata, uz blisko savjetovanje i dijalog sa židovskim zajednicama, organizacijama civilnog društva te nevladinim organizacijama koje se bore protiv diskriminacije;

4.  pozdravlja imenovanje koordinatora Komisije za suzbijanje antisemitizma te apelira na Komisiju da pruži sve potrebne alate i potporu kako bi tu funkciju obavljao što učinkovitije;

5.  poziva države članice da imenuju nacionalne koordinatore za suzbijanje antisemitizma;

6.  potiče članove nacionalnih i regionalnih parlamenata te političke vođe da sustavno i javno osuđuju antisemitske izjave i da se angažiraju na pobijanju takvih tvrdnji protuargumentima te da osnuju međustranačke parlamentarne skupine za suzbijanje antisemitizma kako bi se borba protiv antisemitizma intenzivirala u svim dijelovima političkog spektra;

7.  naglašava važnu ulogu organizacija civilnog društva i obrazovanja u sprječavanju i suzbijanju svih oblika mržnje i netrpeljivosti, te poziva na povećanje financijske potpore;

8.  poziva države članice da potaknu medije na promicanje poštovanja svih vjera i uvažavanja različitosti te da potiču osposobljavanje novinara u pogledu svih oblika antisemitizma, kako bi se uhvatile u koštac s mogućim oblicima diskriminacije;

9.  poziva one države članice, u kojima još nije moguće pozvati se na motive rase, nacionalnog ili etničkog podrijetla ili vjere ili uvjerenja kao otežavajuće faktore u kaznenom djelu, da što prije isprave to stanje i da djeluju u smjeru ispravne primjene i provedbe Okvirne odluke Vijeća o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, kako bi se osiguralo da se antisemitski činovi kazneno gone u državama članicama, i u sferi interneta i izvan nje;

10.  inzistira na potrebi da se tijelima kaznenog progona osigura ciljana obuka o suzbijanju zločina iz mržnje na temelju diskriminacije te na potrebi da se uspostave posebne jedinice za borbu protiv zločina iz mržnje, u policijskim službama u kojima one već ne postoje, te poziva agencije EU-a i međunarodne organizacije da pomognu državama članicama u organiziranju takve obuke;

11.  potiče prekograničnu suradnju na svim razinama prilikom kaznenog progona zločina počinjenih iz mržnje, a iznad svega prilikom progona teških kaznenih djela kao što su terorističke aktivnosti;

12.  poziva EU i države članice da intenziviraju napore kako bi se zajamčila uspostava sveobuhvatnog i učinkovitog sustava za sustavno prikupljanje pouzdanih, relevantnih i usporedivih podataka o zločinima počinjenima iz mržnje, koji će biti raščlanjeni prema motivima i obuhvaćat će terorističke činove;

13.  poziva države članice da, u pogledu Kodeksa postupanja pri suzbijanju nezakonitoga govora mržnje na internetu koji su donijele Komisija i vodeće informatičke kompanije, apeliraju na internetske posrednike i platforme društvenih medija da poduzmu hitne mjere za sprječavanje i suzbijanje antisemitskog govora mržnje na internetu;

14.  ističe da škole nude jedinstvenu mogućnost za prenošenje vrijednosti tolerancije i poštovanja s obzirom na kontakt s djecom od vrlo rane dobi;

15.  poziva države članice da promiču poučavanje o holokaustu (šoa) u školama i da zajamče da su nastavnici adekvatno osposobljeni za taj zadatak te da raspolažu sredstvima kako bi se bavili pitanjem raznolikosti u razredu; isto tako potiče države članice da razmisle o pregledu školskih udžbenika kako bi se osiguralo da su židovska povijest i suvremeni život Židova predstavljeni na sveobuhvatan i uravnotežen način te da se izbjegnu svi oblici antisemitizma;

16.  poziva Komisiju i države članice da povećaju financijsku potporu ciljanim aktivnostima i obrazovnim projektima, da izgrade i ojačaju partnerstva sa židovskim zajednicama i institucijama te da potiču razmjene među djecom i mladima različitih vjeroispovijesti preko zajedničkih aktivnosti te da u tom pogledu pokreću i podržavaju kampanje podizanja osviještenosti;

17.  poziva Komisiju da u cilju suzbijanja antisemitizma na međunarodnoj razini održava bliske veze s međunarodnim akterima poput UNESCO-a, OESS-a i Vijeća Europe, kao i drugim međunarodnim partnerima;

18.  poziva Komisiju da u okviru Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA) zatraži status savjetnika;

19.  potiče svaku državu članicu da 27. siječnja službeno obilježava Međunarodni dan sjećanja na holokaust;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a i zemalja kandidatkinja, Vijeću Europe, OESS-u i Ujedinjenim narodima.

(1) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(2) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0485.
(4) http://ec.europa.eu/newsroom/just/item-detail.cfm?item_id=50144


Konferencija UN-a na visokoj razini za potporu provođenju održivoga razvojnoga cilja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima)
PDF 255kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o Konferenciji UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima) (2017/2653(RSP))
P8_TA(2017)0244B8-0382/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(1), i njezine ciljeve

–  uzimajući u obzir predstojeću konferenciju UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima), koja će se održati u sjedištu UN-a od 5. do 9. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir četvrtu konferenciju „Naš ocean” koju će održati Europska unija 5. i 6. listopada 2017. na Malti,

–  uzimajući u obzir ministarsku konferenciju o mediteranskom ribarstvu održanu 30. ožujka 2017. na Malti,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 10. studenog 2016. naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o Konferenciji UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima) (O-000031/2017 – B8-0311/2017),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da oceani i mora imaju središnju ulogu u našim životima, blagostanju i budućnosti; budući da nas trenutačno slabljenje zdravlja oceana, uzimajući u obzir zagrijavanje i zakiseljavanje oceana, izbjeljivanje koralja, sve veći pritisak na riblje stokove i sve veće količine morskog otpada, upozorava da je došlo vrijeme za djelovanje kako bi se mobiliziralo potrebno vodstvo radi zaštite naših oceana;

B.  budući da je povjerenik Vella pozvao na intenzivnije djelovanje EU-a i njegovo angažiranje u cilju zaštite naših mora i oceana;

C.  budući da su opasnosti koje za ekosustave i ribolovna područja izazivaju aktivnosti povezane s plavim rastom, kao što su rudarstvo na morskom dnu, traženja nafte te energija plime i oseke i valova, kao i opasnosti povezane s tim aktivnostima, neizvjesne, imaju prekogranični učinak i utječu na tradicionalna ribolovna područja;

D.  budući da je pristup malih i artizanalnih ribara tržištima i resursima prioritet Programa UN-a do 2030.; budući da ribari trebaju imati pravo glasa u svim fazama odlučivanja u okviru ribarstvene politike;

E.  budući da je u artizanalni ribolov uključeno više od 90 % radnika u ribarstvu, od kojih su polovica žene, te da se u okviru te vrste ribolova ostvaruje oko 50 % svjetskog ulova ribe; budući da je artizanalni ribolov vrijedan izvor životinjskih bjelančevina za milijarde ljudi diljem svijeta te da je često podrška lokalnim gospodarstvima u priobalnim zajednicama, kao što je navedeno u Dobrovoljnim smjernicama FAO-a za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorjenjivanja siromaštva;

1.  pozdravlja inicijativu organiziranja Konferencije UN-a na visokoj razini kako bi se pozornost posvetila potrebi za globalnim djelovanjem u cilju smanjenja negativnih učinaka ljudskih aktivnosti na oceane;

2.  napominje da se 31,4 % svjetskih ribljih stokova i dalje prekomjerno izlovljava unatoč obvezi da se prekomjerni izlov ribe ograniči do 2015., preuzetoj tijekom Svjetskog sastanka na vrhu o održivom razvoju održanog 2002. u Johannesburgu; podsjeća da prekomjerni izlov nije samo ozbiljna prijetnja za cijeli morski ekosustav nego i za sigurnost opskrbe hranom te za gospodarsku i socijalnu održivost obalnih zajednica diljem svijeta;

3.  zabrinut je zbog toga što zakiseljavanje oceana prouzročeno sve većim razinama ugljikova dioksida ima ozbiljne negativne posljedice na mnoge morske organizme; ističe potrebu za osmišljavanjem učinkovitih prilagodbenih međusektorskih mjera za ublažavanje posljedica kako bi se stvorila otpornost na zakiseljavanje oceana i štetne učinke klimatskih promjena na oceane i obalne ekosustave;

4.  ističe potrebu da se u okviru upravljanja ribarstvom na svjetskoj razini uvede pristup utemeljen na ekosustavu i načelu opreznosti, u skladu s Ugovorima i zajedničkom ribarstvenom politikom, kako bi se iskorišteni riblji stokovi obnovili i održavali iznad razina na kojima se može ostvariti najviši održiv prinos;

5.  poziva da se pri donošenju svih odluka o subvencijama za ribarstvo uzimaju u obzir posebnosti artizanalnog i malog ribolova, njihov lokalni karakter i temeljna uloga u neovisnoj opskrbi hranom te gospodarskom i socijalnom opstanku priobalnih zajednica;

6.  potiče države da preuzmu odgovornost koju imaju kao države zastave, obalne države, države luke i države trgovine, posebno na sljedeći način:

   države zastave – potpunom provedbom međunarodnih i nacionalnih mjera upravljanja kako bi se osiguralo da plovila koja plove pod njihovom zastavom poštuju propise;
   obalne države – jamčenjem održivog ribolova u vodama pod njihovom nadležnošću i kontroliranjem pristupa tim vodama kako bi se spriječio nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov (IUU);
   države luke – ratificiranjem i potpunom provedbom Sporazuma o mjerama države luke FAO-a (Organizacija za hranu i poljoprivredu);
   države trgovine – poduzimanjem mjera za bolju koordinaciju borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i trgovinske i tržišne politike;

7.  ističe da je važno očuvati barem 10 % obalnih i morskih područja u skladu s ciljem održivog razvoja UN-a br. 14.5;

8.  ističe važnost cilja održivog razvoja UN-a br. 14.7 u smislu povećanja ekonomske koristi koju od održivog korištenja morskih resursa, među ostalim održivim upravljanjem ribarstvom, akvakulturom i turizmom, ostvaruju male otočne zemlje u razvoju i najslabije razvijene zemlje;

9.  poziva da se poboljša održivo upravljanje ribarstvom, među ostalim primjenom znanstveno utemeljenih mjera upravljanja;

10.  poziva da se poboljša regionalna suradnja svih država u upravljanju ribarstvom radi održivog i ravnopravnog iskorištavanja migratornih vrsta, posebno u pogledu znanstvene procjene ribljih stokova, praćenja, nadzora i kontrole ribarstvenih aktivnosti, kako je zatraženo u Sporazumu UN-a o ribljim stokovima iz 1995. i na trima revizijskim konferencijama 2006., 2010. i 2016.; smatra da regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom koje imaju veće ovlasti za učinkovitu provedbu upravljačkih odluka i primjenu sankcija trebaju obuhvatiti sve vrste koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe;

11.  poziva Komisiju i Vijeće da i dalje promiču načela i ciljeve zajedničke ribarstvene politike;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da je proslijedi svim stranama koje nisu članice EU-a.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti