Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 19. lipnja 2017. o zamjeni Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju postupka za europski platni nalog (C(2017)03984 – 2017/2747(DEA))

P8_TA(2017)0291 B8-0437/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2017)03984),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 19. lipnja 2017. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 22. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog(1), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća(2), a posebno njezin članak 30. i članak 31. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 4. srpnja 2017.,

A.  budući da se u prilozima Uredbi (EZ) br. 1896/2006 utvrđuju obrasci koje treba primjenjivati kako bi se olakšala njezina primjena;

B.  budući da je Uredba (EZ) br. 1896/2006 izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421, koja će se početi primjenjivati 14. srpnja 2017.; budući da bi se izmjene postupka za europski platni nalog trebale odraziti u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 1896/2006;

C.  budući da je potrebno zamijeniti Prilog I. Uredbi (EZ) br. 1896/2006 i da bi se novi Prilog I. trebao primjenjivati istodobno kad i Uredba (EU) 2015/2421;

D.  budući da će se izmjene Uredbe (EZ) br. 1896/2006 početi primjenjivati od 14. srpnja 2017. i da bi stoga Delegirana uredba trebala bi stupiti na snagu 14. srpnja 2017.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 399, 30.12.2006., str. 1. (2) SL L 341, 24.12.2015., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 19. lipnja 2017. o zamjeni priloga I., II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (C(2017)03982 – 2017/2748(DEA))

P8_TA(2017)0292 B8-0438/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2017)03982),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 19. lipnja 2017. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 22. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti(1), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća(2), a posebno njezin članak 26. i članak 27. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 4. srpnja 2017.,

A.  budući da se u prilozima Uredbi (EZ) br. 861/2007 utvrđuju obrasci koje treba primjenjivati kako bi se olakšala njezina primjena;

B.  budući da je Uredba (EZ) br. 861/2007 izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421, koja će se primjenjivati 14. srpnja 2017.; budući da bi se promjene europskog postupka za sporove male vrijednosti trebale odražavati u navedenim obrascima u prilozima;

C.  budući da je potrebno zamijeniti priloge I. do IV. Uredbi (EZ) br. 861/2007 i da bi se novi prilozi I. do IV. trebali primjenjivati istodobno kad i Uredba (EU) 2015/2421;

D.  budući da će se izmjene Uredbe (EZ) br. 861/2007 početi primjenjivati od 14. srpnja 2017. i da bi stoga Delegirana uredba trebala stupiti na snagu 14. srpnja 2017.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 199, 31.7.2007., str. 1. (2) SL L 341, 24.12.2015., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. u pogledu mogućnosti uvida u povjerljive informacije (tumačenje članka 5. stavka 5. i članka 210.a Poslovnika) (2017/2095(REG))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pismo predsjednice Odbora za ustavna pitanja od 23. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 226. Poslovnika,

1.  odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 5. stavku 5. Poslovnika:"„Pristup povjerljivim informacijama podložan je pravilima utvrđenima međuinstitucijskim sporazumima koje je sklopio Parlament, a koji su vezani za postupanje s povjerljivim infomacijama1a i za unutarnja pravila za njihovu primjenu koja su usvojila nadležna tijela Parlamenta1b.____________________1a Međuinstitucionalni sporazum od 20. studenoga 2002. između Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu Europskog parlamenta informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike (SL C 298, 30.11.2002., str.1.).Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010. (SL L 304, 20.11.2010., str. 47.).Međuinstitucionalni sporazum od 12. ožujka 2014. između Europskog parlamenta i Vijeća o slanju Europskom parlamentu klasificiranih podataka Vijeća, a koji se odnose na predmete koji nisu iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike, i o postupanju Europskog parlamenta s njima (SL C 95, 1.4.2014., str. 1.).1b Odluka Europskog parlamenta od 23. listopada 2002. o provedbi međuinstitucionalnog sporazuma o pristupu Europskog parlamenta informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike (SL C 298, 30.11.2002., str. 4.).Odluka Predsjedništva Europskog parlamenta od 15. travnja 2013. o pravilima o postupanju Europskog parlamenta s povjerljivim informacijama (SL C 96, 1.4.2014., str. 1.).”"

2.  odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 210.a Poslovnika:"„Ovaj članak primjenjuje se u mjeri u kojoj primjenjivi pravni okvir koji se odnosi na postupanje s povjerljivim informacijama predviđa mogućnost uvida u povjerljive informacije na sastanku zatvorenom za javnost izvan sigurnih prostora.“"

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Kigalijske izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (07725/2017 – C8-0157/2017 – 2017/0016(NLE))

P8_TA(2017)0294 A8-0237/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07725/2017),

–  uzimajući u obzir Kigalijsku izmjenu Montrealskog protokola, donesenu na 28. sastanku stranaka Montrealskog protokola, koji se održao u Kigaliju (Ruanda) u listopadu 2016.,

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 192. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0157/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0237/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje izmjene;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o prihvatu, u ime Europske unije, izmjene Protokola iz 1999. o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (07524/2017 – C8-0143/2017 – 2013/0448(NLE))

P8_TA(2017)0295 A8-0241/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07524/2017),

–  uzimajući u obzir izmjenu teksta i priloga II. do IX. Protokolu o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona iz 1999. i dodavanje novih priloga X. i XI. (07524/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 192. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0143/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0241/2017),

1.  daje suglasnost za prihvaćanje izmjena Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12502/2016 – C8-0517/2016 – 2016/0298(NLE))

P8_TA(2017)0296 A8-0232/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12502/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12504/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a); i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0517/2016),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu Rezoluciju od 5. srpnja 2017.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0232/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kube.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0297.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. koja sadrži prijedlog nezakonodavne rezolucije o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12502/2016 – C8-0517/2016 – 2016/0298(NLE) – 2017/2036(INI))

P8_TA(2017)0297 A8-0233/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir uspostavu diplomatskih odnosa između EU-a i Kube 1988. godine,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12502/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (12504/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člancima 207. i 209., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (C8-0517/2016),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovu glavu V. o vanjskom djelovanju Unije,

–  uzimajući u obzir UFEU, a posebno njegov dio peti, glave I. – III. i V.,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište 96/697/ZVSP o Kubi od 2. prosinca 1996. koje je Vijeće donijelo na temelju članka J.2 UEU-a(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/2233 od 6. prosinca 2016. o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 96/697/ZVSP o Kubi(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. listopada 2016. o Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2009. naslovljenu „Europska unija i Latinska Amerika: globalni akteri u partnerstvu” (COM(2009)0495),

–  uzimajući u obzir izjave s dosad održanih sastanaka na vrhu čelnika država i vlada zemalja Latinske Amerike i Kariba te Europske unije, a posebno izjavu s drugog sastanka na vrhu između EU-a i Zajednice latinskoameričkih i karipskih zemalja (CELAC), održanog u Bruxellesu 10. i 11. lipnja 2015. na temu „Oblikovanje zajedničke budućnosti: zajedničkim snagama za prosperitetna, kohezivna i održiva društva u korist naših građana”, na kojoj je usvojena politička izjava pod nazivom „Partnerstvo za budući naraštaj”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Zajedničkoj strategiji EU-a i Kariba od 19. studenoga 2012.,

–  uzimajući u obzir da je posebni predstavnik za ljudska prava prisustvovao zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava Europskog parlamenta održanoj 12. listopada 2016. kako bi obrazložio rezultate dijaloga o ljudskim pravima između Kube i EU-a,

–  uzimajući u obzir izvješća kubanskih organizacija civilnog društva,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 5. srpnja 2017.(3) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, osobito onu od 17. studenoga 2004. o Kubi(4), od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi(5), od 21. lipnja 2007. o Kubi(6) i od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi(7),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale međunarodne sporazume i instrumente u vezi s ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0233/2017),

A.  budući da između Europe i Kube postoje duboke povijesne, gospodarske i kulturne veze;

B.  budući da je spektar odnosa između EU-a i zemalja Latinske Amerike i Kariba raznolik i širok;

C.  budući da EU održava odnose sa Zajednicom latinskoameričkih i karipskih država (CELAC); budući da CELAC pozdravlja mogućnost proširenja odnosa između EU-a i Kube;

D.  budući da je Kuba jedina zemlja Latinske Amerike i Kariba s kojom EU nije bio potpisao nikakvu vrstu sporazuma; budući da je 20 njegovih država članica potpisalo razne vrste bilateralnih sporazuma i održava dobre odnose s tim otokom;

E.  budući da je Zajedničko stajalište 96/697/ZVSP stavljeno izvan snage Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/2233 od 6. prosinca 2016.;

F.  budući da je 2008. ponovno započet dijalog na visokoj razini između EU-a i Kube te je nastavljena bilateralna razvojna suradnja; budući da je Vijeće 2010. pokrenulo raspravu o budućnosti odnosa između EU-a i Kube te u veljači 2014. usvojilo smjernice za pregovore, nakon čega su službeni pregovori oko Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji započeli u travnju 2014., a zaključeni 11. ožujka 2016.;

G.  budući da se Sporazumom definiraju opća načela i ciljevi odnosa između EU-a i Kube, uključujući tri glavna dijela: o političkom dijalogu, o suradnji i dijalogu u području sektorskih politika te o trgovini i trgovinskoj suradnji;

H.  budući da se ljudska prava spominju i u dijelu o političkom dijalogu i u dijelu o suradnji; budući da Sporazumom obje stranke potvrđuju svoje poštovanje univerzalnih ljudskih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima za ljudska prava; budući da Sporazumom obje stranke potvrđuju svoju predanost osnaživanju uloge Ujedinjenih naroda te svim načelima i ciljevima utvrđenima u Povelji Ujedinjenih naroda; budući da bi se, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji, vanjsko djelovanje Unije trebalo voditi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava, uključujući građanska, politička, gospodarska, socijalna i kulturna prava, kao i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanjem načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; budući da, u tom smislu, poštovanje ljudskih prava te zaštita demokracije i vladavine prava trebaju biti osnovna težnja Sporazuma;

I.  budući da Sporazum sadrži tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a koji omogućava obustavu Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

J.  budući da su se obje stranke složile oko općih modaliteta i područja suradnje u dijelu o suradnji, među kojima su i pitanja poput ljudskih prava, upravljanja, pravosuđa i civilnog društva;

K.  budući da je Kuba spremna prihvatiti suradnju s EU-om u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); budući da su ključni ciljevi EIDHR-a potpora demokraciji u trećim zemljama i njezin razvoj i jačanje, te veće poštovanje i pridržavanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da Sporazumom obje stranke uviđaju da se demokracija temelji na slobodno izraženoj volji naroda da odlučuje o svojem političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom sustavu te na njegovu potpunom sudjelovanju u svim aspektima života;

L.  budući da je dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube, pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, uspostavljen 2015.; budući da je stanje ljudskih prava i dalje razlog za zabrinutost;

M.  budući da su pitanja o kojima se raspravljalo na drugom sastanku u okviru dijaloga o ljudskim pravima, održanom na Kubi u lipnju 2016. uz sudjelovanje resornih ministara i agencija, obuhvaćala slobodu udruživanja i ljudska prava u multilateralnom kontekstu, primjerice smrtnu kaznu; budući da je treći sastanak u okviru dijaloga o ljudskim pravima održan 22. svibnja 2017. u Bruxellesu;

N.  budući da je Parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima, tj. Oswaldu Payái 2002., Damama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010.;

O.  budući da je EU postao najveći vanjski ulagač u Kubu te njezin vodeći izvozni i sveukupni trgovinski partner, pri čemu su se između 2009. i 2015. ukupna trgovina i izvoz EU-a prema Kubi udvostručili;

P.  budući da je jedan dio Sporazuma posvećen načelima međunarodne trgovine i odnosi se na suradnju u području carinske kontrole, olakšavanje i diversifikaciju trgovine, norme i tehnička pravila, održivu trgovinu te promicanje stabilnog, transparentnog i nediskriminirajućeg poslovnog i investicijskog sustava; budući da bi trgovinska liberalizacija, gospodarska i financijska ulaganja, tehnološke inovacije i opće tržišne slobode omogućile tom otoku da modernizira svoje gospodarstvo;

Q.  budući da su 2011. nakon postupka javne rasprave usvojeni prijedlozi reforme, obnove i modernizacije u okviru Smjernica za gospodarsku i socijalnu politiku Kube;

R.  budući da su 2016. na Kubi započele dvije nove javne rasprave, o razradi koncepta gospodarskog i socijalnog modela te o nacionalnom planu gospodarskog i socijalnog razvoja do 2030.: vizija države, njezinih prioriteta i strateških sektora;

S.  budući da su EU i Kuba odlučili integrirati rodnu perspektivu u sva područje suradnje i posebnu pozornost posvetiti prevenciji i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama;

T.  budući da je Kuba potpisnica 11 od ukupno 18 konvencija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima te da je ratificirala osam od njih; budući da Kuba nije ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima ni Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima;

U.  budući da je Kuba ratificirala svih osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR);

V.  budući da je Nacionalna skupština Kube od 1977. član svjetske Međuparlamentarne unije;

W.  budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 26 uzastopnih rezolucija u cilju ukidanja embarga koji je SAD nametnuo Kubi te da je u listopadu 2016. takva rezolucija prvi put jednoglasno donesena;

X.  budući da se i dalje protivi izvanteritorijalnim zakonima, što je stav koji je istaknuo u brojnim prigodama i s kojim se slažu europske institucije, jer se tim zakonima izravno šteti kubanskom stanovništvu i utječe na aktivnosti europskih poduzeća;

1.  pozdravlja činjenicu da je 12. prosinca 2016. u Bruxellesu potpisan Sporazum između EU-a i Kube te izjavljuje da je riječ o instrumentu koji pruža novi okvir za odnose između EU-a i Kube te kojim se i dalje podupiru interesi EU-a i zamjenjuje Zajedničko stajalište iz 1996.; ističe da uspjeh Sporazuma ovisi o njegovoj provedbi i mjeri u kojoj ga se strane pridržavaju;

2.  smatra da su odnosi između EU-a i Kube od velike strateške vrijednosti;

3.  smatra da struktura, sadržaj i dinamika Sporazuma odražavaju načela i vrijednosti koje su institucije EU-a utvrdile u području vanjskih odnosa;

4.  ističe činjenicu da je Vijeće EU-a pristalo uspostaviti novi okvir za odnose s Kubom te odlučilo započeti pregovore i uspješno ih privesti kraju u izrazito kratkom roku;

5.  ističe obvezu koju je Kuba preuzela u odnosu s EU-om te odgovornost obiju stranaka kad je riječ o ispunjenju odredbi Sporazuma, među ostalim i putem političkog dijaloga;

6.  podsjeća da će Sporazum o političkom dijalogu i suradnji, kao prvi sporazum između EU-a i Kube, biti prekretnica u bilateralnim odnosima dviju stranaka; pozdravlja činjenicu da su obje stranke odlučile strukturirano razvijati taj odnos te su pristale na zajednički plan i obveze koji su obvezujući za obje potpisnice;

7.  ističe relevantnost uvrštenja dijela o političkom dijalogu i uspostave institucionaliziranog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube; poziva EU da tijekom cijelog dijaloga podržava stajališta Parlamenta o demokraciji, univerzalnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao što su sloboda izražavanja, okupljanja i političkog udruživanja, slobodan pristup informacijama u svim oblicima te njegovu „globalnu politiku potpore braniteljima ljudskih prava”; potiče obje stranke da uspostave jamstva za rad branitelja ljudskih prava te za aktivno sudjelovanje svih aktera civilnog društva i političke oporbe, bez ograničenja, u spomenutome dijalogu; međutim, napominje da se dijalogom o ljudskim pravima dosad nije stalo na kraj proizvoljnim politički motiviranim pritvaranjima na Kubi; naprotiv, prema Kubanskom odboru za ljudska prava i nacionalno pomirenje, posljednjih godina represivnih mjera ima sve više;

8.  naglašava važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube i pozdravlja činjenicu da je započeo prije zaključenja pregovora o Sporazumu; ponavlja da ciljevi politike EU-a prema Kubi obuhvaćaju poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te olakšanje gospodarske i socijalne modernizacije u svrhu poboljšanja životnog standarda stanovnika Kube;

9.  prima na znanje trud koji je Kuba uložila kako bi u svoje nacionalno zakonodavstvo uvrstila temeljna načela ljudskih i radničkih prava Ujedinjenih naroda te apelira na Kubu da ratificira preostale konvencije Ujedinjenih naroda u području ljudskih prava, točnije Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Fakultativni protokol Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; prima na znanje rad kubanskog Nacionalnog centra za spolni odgoj; poziva kubansku vladu da nastavi ulagati trud u cilju okončanja svih vrsta diskriminacije i marginalizacije usmjerenih protiv zajednice LGBTI;

10.  apelira na kubansku vladu da uskladi svoju politiku u području ljudskih prava s međunarodnim normama utvrđenim u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima kojih je Kuba potpisnica; ustraje u tome da se progonom i zatvaranjem bilo koje osobe zbog njezinih ideala i mirne političke aktivnosti krše odredbe utvrđene u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te stoga poziva na oslobađanje svih osoba zatvorenih pod takvim okolnostima;

11.  podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da se pobrinu za uspostavu redovite razmjene informacija s Parlamentom o provedbi Sporazuma, o ispunjenju zajedničkih obveza utvrđenih Sporazumom, a osobito o poštovanju svih odredbi spomenutih u ovoj rezoluciji i povezanih s ljudskim i radničkim pravima te pravima povezanim s okolišem; poziva ESVD, osobito putem Delegacije EU-a, da čini sve što je u njegovoj moći da pomno prati stanje u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi tijekom provedbe Sporazuma te do o tome izvješćuje Parlament;

12.  ističe da bi Sporazum trebao doprinijeti poboljšanju životnih uvjeta i socijalnih prava kubanskih građana, potvrđujući važnost sustavnog rada na promicanju vrijednosti demokracije i ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja;

13.  pozdravlja činjenicu da se u Sporazumu civilno društvo izričito navodi kao jedan od aktera suradnje; izražava duboku solidarnost sa stanovništvom Kube i potporu napretku prema demokraciji i poštovanju i promicanju temeljnih sloboda; potiče obje stranke Sporazuma da promiču aktivnu ulogu kubanskog civilnog društva tijekom provedbene faze Sporazuma;

14.  podsjeća na važnu ulogu kubanskog civilnog društva u gospodarskom i demokratskom razvoju zemlje; naglašava da civilno društvo treba imati vodeću ulogu u svim područjima Sporazuma, uključujući u dijelu povezanom s razvojnom pomoći; podsjeća na potporu koju je Parlament preko Nagrade Saharov pružio kubanskom civilnom društvu u njegovoj ulozi promicanja ljudskih prava i demokracije na Kubi;

15.  podsjeća na to da je razina internetske povezivosti na Kubi među najnižima u svijetu te da je pristup internetu vrlo skup, a sadržaj i dalje ograničen; pozdravlja činjenicu da sve više Kubanaca dobiva pristup internetu, no smatra da bi vlada trebala poduzeti daljnje korake za poticanje necenzuriranog pristupa i poboljšanje digitalnih prava stanovništva;

16.  poziva ESVD da u odgovarajućim intervalima i u skladu sa sustavom koordinacije predviđenim Sporazumom obavještava Parlament o tijeku provedbe Sporazuma i o njegovoj primjeni;

17.  prima na znanje normalizaciju odnosa između Kube i Sjedinjenih Američkih Država, postignutu ponovnom uspostavom diplomatskih odnosa 2015. godine i potiče daljnja nastojanja u tom pogledu;

18.  ponavlja svoje tradicionalno načelo protivljenja zakonima i mjerama s izvanteritorijalnim učinkom, koje dijele ostale europske institucije i koje je potvrđeno u brojnim prigodama, jer se njima šteti kubanskom stanovništvu i normalnom poslovanju europskih poduzeća;

19.  uviđa da Sporazum može doprinijeti procesima reforme, prilagodbe i modernizacije koji su na Kubi već predloženi, osobito u pogledu diversifikacije međunarodnih partnera Kube i uspostave općeg okvira za politički i gospodarski razvoj; ističe da bi jače političke i gospodarske veze s Kubom mogle pomoći u napretku političkih reformi u toj zemlji u skladu s težnjama kubanskog naroda; poziva europske institucije i države članice da pomognu ekonomskoj i političkoj tranziciji na Kubi i da pritom potiču razvoj prema demokratskim i izbornim standardima kojima se poštuju temeljna prava svih njezinih građana; podržava korištenje različitih instrumenata vanjske politike EU-a, a posebno EIDHR-a, u cilju jačanja dijaloga EU-a s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na Kubi;

20.  napominje da je Sporazum o političkom dijalogu i suradnji prvi sporazum između EU-a i Kube, zbog čega predstavlja novi pravni okvir za njihove odnose te sadržava poglavlje o trgovini i trgovinskoj suradnji u cilju stvaranja predvidljivijeg i transparentnijeg okruženja za lokalne i europske gospodarske subjekte;

21.  ističe da stupom trgovine i trgovinske suradnje Sporazuma nisu predviđene trgovinske povlastice za Kubu; podsjeća da su tim stupom pokriveni carinska suradnja, olakšavanje trgovine, intelektualno vlasništvo, sanitarne i fitosanitarne mjere, tehničke prepreke u trgovini, tradicionalni i obrtnički proizvodi, trgovina i održivi razvoj, suradnja u zaštiti trgovine, pravila o podrijetlu i ulaganja;

22.  napominje da se Sporazumom pruža platforma za širenje bilateralnih trgovinskih i investicijskih odnosa te uspostavu konvencionalnih temelja za trgovinske i gospodarske odnose između EU-a i Kube;

23.  podržava dugotrajnu praksu koja podrazumijeva da se odredbe politički važnih sporazuma koje se odnose na trgovinu i ulaganja privremeno ne primjenjuju sve dok Parlament ne da svoju suglasnost, što je potvrdila i povjerenica Cecilia Malmström na svojem saslušanju 29. rujna 2014.; poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da nastave i prošire tu praksu na sve međunarodne sporazume koji se odnose na vanjsko djelovanje EU-a u području trgovine, kao što je riječ kod Sporazuma;

24.  smatra da će Sporazum služiti promicanju dijaloga i gospodarske suradnje, lakšoj uspostavi predvidljive i transparentne poduzetničke klime te razvoju snažnijeg i stabilnijeg okvira u budućnosti, čime će se osigurati da Kubanci mogu sudjelovati u ulaganjima zajedno s poduzećima i pojedincima iz EU-a;

25.  osim toga, poziva i europska poduzeća koja posluju na Kubi, posebice ona koja imaju kredite ili primaju bilo kakvu javnu financijsku pomoć, da primjenjuju iste radne i etičke standarde koje su dužna primjenjivati u svojim zemljama podrijetla;

26.  pozdravlja činjenicu da je Kuba ratificirala svih osam temeljnih konvencija MOR-a i traži preuzimanje obveze njihove brze provedbe; odlučno poziva Kubu i sve zemlje s kojima Kuba ima sporazume ili o njima pregovara da ratificiraju i poštuju propise MOR-a i Program za dostojanstven rad te da zabrane sve oblike iskorištavanja radnika; napominje da postoje područja u kojima su socijalna i radnička prava dovedena u pitanje, primjerice praksa zapošljavanja u kubanskim poduzećima koja su u državnom vlasništvu i praksa zapljene plaća u sektoru turizma; u tom kontekstu ističe da svi radnici moraju imati temeljna radnička prava i odgovarajuću socijalnu zaštitu u skladu s konvencijama MOR-a te poziva obje stranke da na tome rade u skladu s člankom 38. Sporazuma;

27.  napominje da je EU glavni izvozni i drugi najveći trgovinski partner Kube te njezin najveći strani ulagač; ističe da vanjskotrgovinska politika EU-a ne predviđa trgovinske povlastice za Kubu te da se carinske stope EU-a primjenjuju u skladu s objavom Svjetske trgovinske organizacije (WTO); podsjeća da je Kuba od siječnja 2014. izgubila svoje trgovinske povlastice za izvoz u EU zbog reforme Općeg sustava povlastica EU-a (OSP), s obzirom na to da je dosegla kategoriju zemlje s višim srednjim dohotkom te stoga više ne zadovoljava kriterije prihvatljivosti; nadalje, ističe da trgovina i dalje čini umjeren udio gospodarstva Kube te da izvoz i uvoz zajedno iznose 26,4 % BDP-a;

28.  predlaže da se istraži mogućnost da se Kuba u budućnosti uključi u Sporazum o gospodarskom partnerstvu EU-a i CARIFORUM-a, koji sadržava mnoga specifična i korisna poglavlja o trgovinskoj suradnji te koji bi Kubi pružio mogućnost za daljnju regionalnu integraciju;

29.  napominje da je Kuba član WTO-a te stoga naglašava da je potrebno da poštuje temeljna načela WTO-a, kao što su olakšavanje trgovine, sporazumi u pogledu prepreka trgovini, sanitarne i fitosanitarne mjere i instrumenti za zaštitu trgovine;

30.  poziva Kubu da ratificira Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine koji je stupio na snagu u veljači 2017.; pozdravlja osnivanje Odbora za olakšavanje trgovine u toj zemlji te u tom kontekstu traži od Komisije i ESVD-a da pružaju tehničku podršku;

31.  ističe da je carinska suradnja ključno područje u kojemu je potreban razvoj radi rješavanja važnih izazova kao što su, među ostalim, sigurnost granica, javno zdravstvo, zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla, borba protiv krivotvorene robe i borba protiv terorizma; poziva Komisiju i ESVD da pruže tehničku i financijsku pomoć te da zajedničkim sporazumom uspostave bilateralne instrumente koji će pomoći Kubi u provedbi mjera za olakšavanje trgovine i informacijskih usluga;

32.  naglašava da je potrebno da izvoz iz Kube bude raznovrsniji, izvan okvira tradicionalnih proizvoda, i traži od Komisije da uspostavi ad hoc službe za trgovinu u cilju razmjene najboljih praksi i pružanja potrebnog znanja kubanskim izvoznicima o tome kako unaprijediti pristup robe na tržištu EU-a;

33.  pozdravlja ulogu Svjetske carinske organizacije u pružanju strateške podrške Carinskoj upravi Republike Kube (Aduanas General de la República) u okviru programa Mercator kako bi se procijenila spremnost za provedbu Sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine; ističe da je važno da Carinska uprava Republike Kube aktivno provodi Sporazum o olakšavanju trgovine i traži od Komisije da pomogne Kubi u tom procesu;

34.  prima na znanje mjere koje su kubanske vlasti poduzele u cilju poticanja slobodnog poduzetništva i ekonomske liberalizacije; ističe važnost postupnog osnaživanja privatnog sektora; ističe činjenicu da će razvoj snažnih inozemnih ulaganja u cilju poboljšanja fizičke i tehnološke infrastrukture zemlje te izgradnje konkurentnog sustava proizvodnje na Kubi iziskivati dodatne ekonomske i financijske mjere s propisima kojima se zemlji pružaju pravna sigurnost, među ostalim putem neovisnih, transparentnih i nepristranih institucija, te gospodarska stabilnost; ističe da bi se Kuba mogla osloniti na iskustvo država članica EU-a u tom pogledu;

35.  traži da se Kuba uvrsti među zemlje obuhvaćene mandatom EIB-a za vanjsko kreditiranje u mjeri u kojoj ispunjava zahtjeve koje postavlja EIB;

36.  sa zadovoljstvom dočekuje odredbe Sporazuma koje se odnose na održivi gospodarski i društveni razvoj te razvoj u području okoliša na Kubi, osobito preuzete obveze u pogledu rada na ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. i s njime povezanih ciljeva održivog razvoja, imajući u vidu Program djelovanja iz Addis Abebe o financiranju za razvoj; poziva obje stranke da nakon ratifikacije Sporazuma što prije uspostave dijalog posvećen provedbi Programa održivog razvoja do 2030.;

37.  podsjeća da su diplomatski odnosi između EU-a i Kube uspostavljeni 1988., da je Kuba primatelj razvojne i humanitarne pomoći EU-a od 1984. i da trenutačno u okviru Uredbe o Instrumentu razvojne suradnje za razdoblje od 2014. – 2020. prima pomoć od EU-a u visini od 50 milijuna EUR;

38.  podsjeća da će se Sporazumom olakšati sudjelovanje Kube u programima EU-a te poboljšati provedba višegodišnjeg okvirnog programa za razdoblje od 2014. – 2020. kako bi se pružila potpora provedbi strategije za gospodarsku i socijalnu modernizaciju koju je donijela kubanska vlada;

39.  izražava zabrinutost zbog činjenice da je Kuba, kao zemlja koju Odbor za razvojnu pomoć OECD-a klasificira kao zemlju s višim srednjim dohotkom, izložena riziku postupnog ukidanja razvojne pomoći koju prima u okviru Instrumenta razvojne suradnje; smatra da činjenica da je riječ o otočnoj zemlji u razvoju, uz gospodarsko stanje s kojim je suočena, pogoršano negativnim utjecajem jednostranih prisilnih mjera, opravdava donošenje mjera kojima bi se omogućio nastavak pružanja pomoći Unije Kubi te da bi to trebalo posebno uzeti u obzir u okviru sljedeće evaluacije na sredini razdoblja Uredbe o Instrumentu razvojne suradnje;

40.  podržava činjenicu da su obje stranke potvrdile da sve razvijene zemlje trebaju izdvajati 0,7 % svojeg bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć te da sva gospodarstva u usponu i zemlje s višim srednjim dohotkom trebaju postaviti za cilj povećanje doprinosa za međunarodno javno financiranje;

41.  pozdravlja promicanje rodne perspektive u svim relevantnim područjima suradnje, uključujući održivi razvoj;

42.  uviđa i pozdravlja važnu ulogu koju Kuba ima u okvirima suradnje jug – jug, obveze koje je preuzela i njezinu međunarodnu solidarnost koju pokazuje slanjem humanitarne pomoći, ponajprije u području zdravstva i obrazovanja;

43.  napominje da Sporazum pruža priliku Kubi da bude uključenija u programe EU-a i da ima veći pristup njima, uključujući Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. i Erasmus+, program za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, kojima bi se potaknule akademske i međuljudske razmjene;

44.  napominje da će Sporazum postati i instrument kojim se na multilateralnim forumima promiču zajednička rješenja za globalne izazove kao što su migracije, borba protiv terorizma i klimatske promjene;

45.  potvrđuje svoju odluku o slanju službenog izaslanstva Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta na Kubu; poziva kubanske vlasti da izaslanstvima EP-a omoguće ulazak i pristup sugovornicima;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Kube.

(1) SL L 322, 12.12.1996., str. 1. (2) SL L 337 I, 13.12.2016., str. 41. (3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0296. (4) SL C 201 E, 18.8.2005., str. 83. (5) SL C 288 E, 25.11.2006., str. 81. (6) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 377. (7) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 82.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o odobrenju sklapanja, od strane Eurojusta, Memoranduma o razumijevanju između Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim IT sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde i Eurojusta (07536/2017 – C8-0136/2017 – 2017/0804(CNS))

P8_TA(2017)0298 A8-0215/2017

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (07536/2017),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0136/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela(1), a posebno njezin članak 26. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0215/2017),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 63, 6.3.2002., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (06182/1/2017 – C8-0150/2017 – 2012/0193(COD))

P8_TA(2017)0299 A8-0230/2017

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (06182/1/2017 – C8-0150/2017),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0363),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—  uzimajući u obzir članak 67.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0230/2017),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi od 16.4.2014., P7_TA(2014)0427.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884 – C8-0033/2014 – 2013/0432(COD))

P8_TA(2017)0300 A8-0239/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0884),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0033/2014),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članke 33. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja litavskog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.(1),

–   uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0239/2016),

1.  usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 25. listopada 2016.(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak njegove članke 33. i 114., [Am. 1.]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da

(1)  Odredbe u području carinske unije usklađene su s pravom Unije. Međutim, njihovo izvršavanje počiva na području primjene nacionalnog prava država članica.

(1a)   Ova bi Direktiva trebala biti u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5). („Zakonik“) [Am. 2.]

(2)  Posljedično, cCarinski prekršaji i sankcije uređeni su s pomoću 28 različitih skupova pravila. Zbog toga se kršenje carinskog zakonodavstva Unije ne tretira na isti način diljem Unije, a sankcije koje se mogu odrediti razlikuju se prema naravi i težini u svakom slučaju ovisno o državi članici koja uvodi sankciju, što može dovesti do mogućih financijskih gubitaka država članica i do remećenja trgovine. [Am. 3.]

(3)  Ta razlika između pravnih sustava država članica ne samo da nepovoljno utječe na optimalno upravljanje carinskom unijom i transparentnost potrebnu kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu načina na koji različita carinska tijela postupaju u slučaju prekršaja, nego se njome i narušavaju jednaki uvjeti sprečava postizanje jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u njoj carinskoj uniji na koje se primjenjuju različita pravila diljem Unije, zato što ona utječe na njihov pristup mogućnostima carinskih pojednostavljenja. [Am. 4.]

(4)  Zakonik je namijenjen multinacionalnom elektroničkom okruženju u kojem postoji komunikacija u stvarnom vremenu između carinskih tijela te u kojem se odluka koju je donijela jedna država članica primjenjuje u svim ostalim državama članicama. Zato je za taj pravni okvir potrebno usklađeno izvršavanje. Zakonik isto tako uključuje odredbu prema kojoj države članice trebaju osigurati učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije.

(5)  Pravni okvir za izvršavanje carinskog zakonodavstva Unije predviđen ovom Direktivom u skladu je sa zakonodavstvom koje je na snazi u pogledu zaštite financijskih interesa Unije, a posebno s Direktivom (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća(6). Carinski prekršaji obuhvaćeni okvirom utvrđenim ovom Direktivom uključuju carinske prekršaje koji utječu na te financijske interese, a koji nisu obuhvaćeni područjem primjene zakonodavstva kojim se štite putem kaznenog prava te carinske prekršaje koji uopće ne utječu na financijske interese Unije.

(6)  Trebalo Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi popis ponašanja koja bi se trebala smatrati kršenjem carinskog zakonodavstva Unije i bila povod za sankcije. Ti bi se carinski prekršaji u potpunosti trebali temeljiti na obvezama koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva s izravnim upućivanjima na Zakonik. Ovom se je Direktivom ne određuje utvrđeno da bi li države članice trebale primjenjivati administrativne nekaznene sankcije ili sankcije u području kaznenog prava u pogledu tih carinskih prekršaja. Države članice trebale bi imati mogućnost da umjesto nekaznenih sankcija omoguće određivanje kaznenih sankcija, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, ako je to, zbog naravi i težine prednemtnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna. [Am. 5.]

(7)  Prvom bi kategorijom ponašanja trebali biti obuhvaćeni carinski prekršaji na osnovi stroge odgovornosti, što ne zahtijeva nikakav element krivnje, s obzirom na objektivnu narav uključenih obveza i činjenicu da osobe odgovorne za njihovo ispunjavanje ne mogu negirati njihovo postojanje i obvezujući karakter. [Am. 6.]

(8)  Drugom i trećom kategorijom ponašanja trebali bi biti obuhvaćeni carinski prekršaji počinjeni zbog nemara, odnosno s namjerom kod kojih za nastanak odgovornosti treba utvrditi taj subjektivan element. [Am. 7.]

(9)  Poticanje ili pomaganje i podupiranje ponašanja koje se smatra namjerno počinjenim carinskim prekršajem i pokušaj namjernog počinjenja carinskih prekršaja trebali bi se smatrati carinskim prekršajima.

(10)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, treba osigurati da se sve radnje ili propusti koji su posljedica pogreške carinskih vlasti utvrđene u Zakoniku ne smatraju carinskim prekršajem. [Am. 8.]

(11)  Države bi članice trebale osigurati da pravne i fizičke osobe mogu biti odgovorne za isti carinski prekršaj kad je on počinjen u korist pravne osobe.

(12)  Kako bi se uskladili nacionalni sustavi sankcija država članica, raspone sankcija trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir različite kategorije težinu carinskih prekršaja i njihovu težinu. Za potrebe uvođenja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija države članice trebale bi isto tako osigurati da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir određene otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija koje treba primijeniti. [Am. 9.]

(12a)   Samo u slučajevima kada su teži prekršaji povezani s vrijednošću robe, a ne s izbjegnutim carinama, na primjer u slučaju prekršaja u vezi s pravom intelektualnog vlasništva ili robom koja podliježe mjerama zabrane ili kvantitativnog ograničenja, carinska tijela trebala bi temeljiti određene sankcije na vrijednosti robe. [Am. 10.]

(13)  Rok zastare za postupke u pogledu carinskog prekršaja trebao bi biti četiri godine od dana počinjenja carinskog prekršaja ili, u slučaju neprekidnih ili višekratnih prekršaja, od prestanka ponašanja koje se smatra prekršajem. Države bi članice trebale osigurati da se rok zastare prekida radnjom koja se odnosi na istrage ili pravne postupke u pogledu istog carinskog prekršaja, ili radnjom koju vrši osoba odgovorna za prekršaj. Države članice mogu utvrditi Državama članicama mora biti omogućeno da utvrde slučajeve u kojima se taj rok prekida. Pokretanje ili nastavak tih postupaka trebali bi biti onemogućeni Za svaki bi postupak trebala nastupiti zastara, neovisno o prekidu roka zastare, nakon isteka roka od osam godina, dok bi rok zastare za izvršavanje kazne trebao biti tri godine. [Am. 11.]

(14)  Obustavu upravnih postupaka u pogledu carinskih prekršaja trebalo bi osigurati u slučaju kad je protiv iste osobe pokrenut kazneni postupak u pogledu istih činjenica. Nastavak upravnih postupaka nakon završetka kaznenog postupka trebao bi biti moguć samo strogo u skladu s načelom ne bis in idem, što znači da se isti prekršaj ne može kazniti dvaput. [Am. 12.]

(15)  Kako bi se izbjegli pozitivni sukobi nadležnosti, treba utvrditi pravila za određivanje koja bi država članica koja ima nadležnost trebala ispitati slučaj.

(15a)   Opći je cilj ove Direktive osigurati učinkovitu provedbu carinskog zakonodavstva Unije. Međutim, pravni okvir predviđen ovom Direktivom ne omogućuje integrirani pristup provedbi, uključujući nadzor, kontrolu i istragu. Stoga bi Komisija trebala podnijeti izviješće Europskom parlamentu i Vijeću o tim pitanjima, među ostalim o provedbi zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, kako bi procijenila je li potrebno donošenje daljnjeg zakonodavstva. [Am. 13.]

(16)  Ovom bi se Direktivom trebala osigurati suradnja između država članica i Komisije radi učinkovitog djelovanja u sprečavanju carinskih prekršaja.

(17)  Kako bi se olakšala istraga carinskih prekršaja, nadležnim bi se tijelima trebala omogućiti privremena zapljena robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju prekršaja.

(18)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011.država članica i Komisije o objašnjenjima(7) države članice preuzele su obvezu da u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama u pogledu prenošenja dostave i jedan dokument ili više njih s objašnjenjem odnosa između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(18a)   Ovom se Direktivom želi ojačati carinska suradnja usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava na području carinskih sankcija. S obzirom na to da su postojeće pravne tradicije država članica vrlo različite, nije moguće potpuno usklađivanje. [Am. 14.]

(19)  S obzirom na to da je cilj ove Direktive osigurati popis carinskih prekršaja zajednički svim državama članicama i osnovu za učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije koje države članice trebaju određivati u području carinske unije, koje je u potpunosti usklađeno, te ciljeve države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti na temelju svojih različitih pravnih tradicija, nego se oni, s obzirom na raspon i učinak, mogu bolje ostvariti na razini Unije, pri čemu Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim člankom, ova Direktiva ne prelazi okvire koji su potrebni za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Direktivom utvrđuju želi doprinijeti dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i utvrditi okvir u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva Unije i sankcije te se njome predviđa određivanje nekaznenih sankcija za te prekršaje usklađivanjem zakonodavnih, regulatornih i administrativnih odredbi država članica. [Am. 15.]

2.  Ova se Direktiva primjenjuje na kršenje obveza utvrđenih Uredbom (EU) br. 952/2013 („Zakonik”) te istih obveza utvrđenih ostalim dijelovima carinskog zakonodavstva Unije prema definiciji iz članka 5. stavka 2. Zakonika.

2.a   Ovom se Direktivom uređuju obveze država članica naspram trgovinskih partnera Europske unije, ponajprije Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Svjetske carinske organizacije, u cilju uspostave homogenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta uz istovremeno olakšavanje trgovine i pružanje sigurnosti. [Am. 16.]

Članak 2.

Carinski prekršaji i sankcijeOpća načela

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za carinske prekršaje utvrđene člancima 3. doi 6. strogo poštujući načelo ne bis in idem.

Države članice dužne su osigurati da se radnje ili propusti utvrđeni u člancima 3. i 6. smatraju carinskim prekršajima ako su počinjeni zbog nemara ili namjerno.

Države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, omogućiti određivanje kaznenih sankcija umjesto nekaznenih sankcija ako je to, zbog naravi i težine predmetnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna.

2.   Za potrebe ove Direktive:

(a)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen zbog nemara, što znači da odgovorna osoba nije provela razumne mjere kako bi nadzirala svoje djelovanje ili da je ta osoba poduzela mjere koje su očito nedovoljne da bi se izbjegle okolnosti u kojima dolazi do prekršaja, u slučaju da se rizik od počinjenja prekršaja može razumno predvidjeti;

(b)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen namjerno, što znači da je odgovorna osoba bila svjesna da njezina radnja ili propust predstavljaju prekršaj ili je voljno i svjesno željela zaobići carinske propise;

(c)   administrativne pogreške ili pogreške ne smatraju se carinskim prekršajima osim kada je jasno iz okolnosti da su počinjene namjerno ili su rezultat nemara. [Am. 17.]

Članak 2.a

Olakšavanje trgovine

Kako bi ispunile obveze preuzete u skladu sa Sporazumom WTO-a o olakšavanju trgovine, države članice zajednički rade na uspostavi sustava za suradnju koji obuhvaća sve države članice. Cilj tog sustava koordiniranje je ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s carinskim sankcijama (analiza broja žalbi, stopa recidivizma itd.), širenje najboljih praksi među carinskim službama (djelotvornost kontrola i sankcija, smanjenje upravnih troškova itd.), dijeljenje iskustava gospodarskih subjekata i njihovo međusobno povezivanje, praćenje uspješnosti rada carinskih službi te prikupljanje statističkih podataka o kršenjima za koja su odgovorna poduzeća iz trećih zemalja. U okviru sustava za suradnju sve države članice pravovremeno se obavještavaju o istragama o carinskim prekršajima i utvrđenim prekršajima radi olakšavanja trgovine, sprečavanja ulaska zabranjene robe na unutarnje tržište i poboljšanja učinkovitosti kontrola. [Am. 18.]

Članak 3.

Carinski prekršaji stroge odgovornosti

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima bez obzira na bilo koji element krivnje:

(a)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Zakonika;

(b)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura vjerodostojnost, točnost i valjanost svih popratnih dokumenata u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (b) Zakonika;

(c)  propust osobe da podnese ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 127. Zakonika, obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova u skladu s člankom 133. Zakonika, deklaraciju za privremeni smještaj u skladu s člankom 145. Zakonika, carinsku deklaraciju u skladu s člankom 158. Zakonika, obavijest o djelatnostima u slobodnim zonama u skladu s člankom 244. stavkom 2. Zakonika, deklaraciju prije otpreme u skladu s člankom 263. Zakonika, deklaraciju za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. Zakonika, izlaznu sažetu deklaraciju u skladu s člankom 271. Zakonika ili obavijest o ponovnom izvozu u skladu s člankom 274. Zakonika;

(d)  propust gospodarskog subjekta da čuva isprave i informacije koje se odnose na dovršetak carinskih formalnosti svim dostupnim sredstvima u roku utvrđenom carinskim zakonodavstvom u skladu s člankom 51. Zakonika;

(e)  uklanjanje robe unesene na carinsko područje Unije iz carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela suprotno članku 134. stavku 1. prvom i drugom podstavku Zakonika;

(f)  uklanjanje robe iz carinskog nadzora suprotno članku 134. stavku 1. četvrtom podstavku te članku 158. stavku 3. i članku 242. Zakonika;

(g)  propust osobe koja unosi robu na carinsko područje Unije da postupa u skladu s obvezama koje se odnose na upućivanje robe na odgovarajuće mjesto u skladu s člankom 135. stavkom 1. Zakonika ili da bez odgode obavijesti carinske carinska tijela u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza u skladu s člankom 137. stavcima 1. i 2. Zakonika te o mjestu na kojem se nalazi roba;

(h)  propust osobe koja unosi robu u slobodnu zonu koja povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje, da unese tu robu izravno u tu slobodnu zonu bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Unije u skladu s člankom 135. stavkom 2. Zakonika;

(i)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da carinskim tijelima dostavi dokumente kad se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili kad je to potrebno za carinske provjere u skladu s člankom 145. stavkom 2. i člankom 163. stavkom 2. Zakonika;

(j)  propust gospodarskog subjekta odgovornog deklaranta za privremeni smještaj ili osobe koja drži robu u nekom drugom prostoru koji su odredila ili odobrila carinska tijela, odgovorne za robu koja nije iz roba Unije i koja je u privremenom smještaju, da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(k)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da u svojem posjedu i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja carinske deklaracije ili dopunske deklaracije, ima priložene isprave potrebne za zahtjev za predmetni postupak u skladu s člankom 163. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika;

(l)  propust deklaranta za carinski postupak da u slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166. Zakonika ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 182. Zakonika unutar određenog roka podnese dopunsku deklaraciju u nadležnom carinskom uredu u skladu s člankom 167. stavkom 1. Zakonika;

(m)  uklanjanje ili uništenje sredstava za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva bez prethodnog ovlaštenja carinskih tijela u skladu s člankom 192. stavkom 2. Zakonika;

(n)  propust korisnika postupka unutarnje proizvodnje da završi carinski postupak u roku utvrđenom u skladu s člankom 257. Zakonika;

(o)  propust korisnika postupka vanjske proizvodnje da izveze robu s nedostacima u roku utvrđenom u skladu s člankom 262. Zakonika;

(p)  izgradnja zgrade u slobodnoj zoni bez prethodnog odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 244. stavkom 1. Zakonika;

(q)  neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s člankom 108. Zakonika.;

(qa)  propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima na njihov zahtjev dostavi potrebne dokumente i informacije u odgovarajućem obliku i u razumnom vremenskom roku te da osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnosti ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(qb)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(qc)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku i koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(qd)   propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. točkom (a) Zakonika;

(qe)   istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(qf)   skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148. Zakonika;

(qg)   propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b) Zakonika;

(qh)   dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člankom 15. ili 163. Zakonika;

(qi)   korištenje netočnih ili nepotpunih informacija ili nevjerodostojnih, netočnih ili nevaljanih dokumenata od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.   za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.   za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.   za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člankom 177., 179., 182. ili 185. Zakonika ili

iv.   za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 211. Zakonika;

(qj)   unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(qk)   prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(ql)   stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz točke (qd) i točke (qj) ovog članka. [Am. 19.]

Članak 4.

Carinski prekršaji počinjeni zbog nemara

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni zbog nemara:

(a)  propust gospodarskog subjekta odgovornog za robu koja nije iz Unije koja je u privremenom smještaju da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(b)  propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnost ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(c)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(d)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(e)  propust gospodarskog subjekta da robu unesenu na carinsko područje Unije podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 139. Zakonika;

(f)  propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu podnese u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. Zakonika;

(g)  propust gospodarskog subjekta da robu unesenu u slobodnu zonu podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 245. Zakonika;

(h)  propust gospodarskog subjekta da robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(i)  istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(j)  skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148.;

(k)  propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b). [Am. 20.]

Članak 5.

Carinski prekršaji počinjeni s namjerom

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni s namjerom:

(a)  dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člancima 15. ili 163. Zakonika;

(b)  korištenje lažnih izjava bilo kojeg drugog nepravilnog sredstva od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.  za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.  za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.  za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člancima 177., 179., 182. i 185. Zakonika,

iv.  za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 21. Zakonika;

(c)  unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(d)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(e)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(f)  prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(g)  stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz članka 4. točke (f) i točke (c) ovog članka. [Am. 21.]

Članak 6.

Poticanje, pomaganje, podupiranje i pokušaj

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje ili pomaganje i podupiranje radnji ili propusta iz članka 58.b stavka 2. carinski prekršaji.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja radnji ili propusta iz članka 53. točke (bqi) ili (cqj) carinski prekršaj. [Am. 22.]

Članak 7.

Pogreška carinskih tijela

Radnje ili propusti iz članaka 3. doi 6. ne smatraju se carinskim prekršajima ako su nastali kao posljedica pogreške carinskih tijela, u skladu s člankom 119. Zakonika. Carinska su tijela odgovorna za štetu uzrokovanu takvim pogreškama. [Am. 23.]

Članak 8.

Odgovornost pravnih osoba

1.  Države članice osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima za carinske prekršaje iz članaka 3. i 6. koje bilo koja osoba, djelujući kao pojedinac ili kao dio tijela pravne osobe i koja ima vodeću poziciju unutar nje, počini u njihovu korist na temelju bilo kojeg od navedenog:

(a)  ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)  ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)  ovlasti za provedbu kontrole unutar pravne osobe. [Am. 24.]

2.  Države članice isto tako osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima kad osoba u ovlasti osobe iz stavka 1. počini carinski prekršaj u korist tih pravnih osoba zbog nedostatka nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1.

3.  Odgovornošću pravne osobe na temelju stavaka 1. i 2. ne dovodi se u pitanje odgovornost fizičkih osoba koje su počinile carinske prekršaje.

3.a   Za potrebe ove Direktive „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela koja obnašaju državnu vlast te javnih međunarodnih organizacija. [Am. 26.]

Članak 8.a

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o lakšem prekršaju

1.   Pri odlučivanju je li prekršaj iz članka 3. lakši prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti koje su primjenjive, uključujući sljedeće:

(a)   carinski prekršaj počinjen je kao posljedica nemara;

(b)   uključena roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(c)   prekršaj ima mali ili nikakav utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(d)   osoba odgovorna za prekršaj učinkovito surađuje s nadležnim tijelom u postupku;

(e)   osoba odgovorna za prekršaj dobrovoljno otkriva prekršaj, pod uvjetom da taj prekršaj nije već predmet istrage s kojom je osoba odgovorna za prekršaj upoznata;

(f)   osoba odgovorna za prekršaj može pokazati da poduzima znatne napore u cilju usklađivanja s carinskim zakonodavstvom Unije dokazivanjem visoke razine kontrole nad svojim djelovanjem, na primjer s pomoću sustava sukladnosti;

(g)   pravna osoba odgovorna za prekršaj je malo ili srednje poduzeće bez prethodnog iskustva u carinskim pitanjima.

2.   Nadležna tijela smatraju prekršaj lakšim kada nema otežavajućeg čimbenika u pogledu prekršaja iz članka 8.b. [Am. 27.]

Članak 8.b

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o težem prekršaju

1.   Pri odlučivanju je li prekršaj naveden u članku 3. ili 6. teži prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir svaku od sljedećih okolnosti koje su primjenjive:

(a)   prekršaj je počinjen namjerno;

(b)   prekršaj je trajao duže vremena, što znači da je postojala namjera da ga se održi;

(c)   sličan ili povezani prekršaj je trajne ili ponovljene naravi, što znači da je počinjen više puta;

(d)   prekršaj ima znatan utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(e)   uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(f)   osoba odgovorna za prekršaj odbija suradnju ili punu suradnju s nadležnim tijelom;

(g)   osoba odgovorna za prekršaj već je ranije počinila prekršaje.

2.   Prekršaji iz članka 3. točaka (f), (g), (p), (qi) i (qj) su po svojoj prirodi teži prekršaji. [Am. 28.]

Članak 9.

Nekaznene sankcije za lakše carinske prekršaje iz članka 3.

1.   Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članka 3. koji se smatraju lakšim prekršajima u skladu s člankom 8.a unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se je carinski prekršaj odnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 1 % do 5 % vrijednosti robe 70 % izbjegnute carine;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 150 EUR do 7 500 7500 EUR.

2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a uzimaju u obzir. [Am. 29.]

Članak 10.

Sankcije za carinske prekršaje iz članka 4.

Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članka 4. unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna do 15 % vrijednosti robe;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna do 22 500 EUR. [Am. 30.]

Članak 11.

Nekaznene sankcije za teže carinske prekršaje iz članaka 5. i 6.

1.   Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članaka 53. i 6. koji se smatraju težim prekršajima u skladu s člankom 8.b unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se je carinski prekršajodnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna do 30 od 70 % vrijednosti robe do 140 % izbjegnute carine;

(aa)   kad je carinski prekršaj povezan s vrijednošću robe a ne izbjegnutom carinom, novčana kazna od 15 % do 30 % vrijednosti robe;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan ni s vrijednošću robe ni s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 7 500 do 45 000 EUR.;

2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a i članka 8.b stavka 1. uzimaju u obzir. [Am. 31.]

Članak 11.a

Ostale nekaznene sankcije za teže prekršaje

1.   Osim sankcija utvrđenih u članku 11. i u skladu sa Zakonikom, države članice mogu određivati sljedeće nenovčane sankcije u slučaju počinjenja težeg prekršaja:

(a)   trajna ili privremena zapljena robe;

(b)   obustava izdanog ovlaštenja.

2.   Države članice osiguravaju u skladu sa Zakonikom da se odluke o dodjeli statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta ukidaju u slučaju težeg ili ponovljenog prekršaja carinskog zakonodavstva. [Am. 32.]

Članak 11.b

Preispitivanje

1.   Komisija zajedno s nadležnim tijelima država članica preispituje iznose novčanih kazni mjerodavnih u skladu s člancima 9. i 11. pet godina od … [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Svrha postupka preispitivanja daljnje je usklađivanje iznosa propisanih novčanih kazni određenih u okviru carinske unije, a provodi se radi usklađivanja njezina funkcioniranja.

2.   Komisija svake godine objavljuje podatke o sankcijama koje su države članice odredile zbog carinskih prekršaja iz članaka 3. i 6.

3.   Države članice jamče sukladnost s carinskim zakonodavstvom u smislu članka 5. točke 2. Zakonika te Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(8). [Am. 33.]

Članak 11.c

Nagodba

Države članice omogućavaju postupak nagodbe koji nadležnim tijelima dopušta postizanje sporazuma s osobom odgovornom za prekršaj radi rješavanja pitanja carinskog prekršaja kao alternativno rješenje pokretanju ili vođenju pravnog postupka u zamjenu za to da ta osoba prihvati odmah provedivu sankciju.

Međutim, ako je pravosudni postupak već pokrenut, nadležna tijela mogu se nagoditi samo uz pristanak sudskog tijela.

Komisija pruža smjernice o postupcima nagodbe kako bi osigurala da je osobi odgovornoj za prekršaj dana mogućnost postizanja nagodbe u skladu s načelom jednakog i transparentnog postupanja, te da svaka zaključena nagodba podrazumijeva objavu ishoda postupka. [Am. 34.]

Članak 12.

Učinkovita primjena sankcija i izvršavanje ovlasti za uvođenje sankcija nadležnih tijela

Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine sankcija za carinske prekršaje iz članaka 3. do 6. uzimaju u obzir sve odgovarajuće okolnosti, uključujući prema potrebi:

(a)  težinu i trajanje prekršaja;

(b)  činjenicu da je osoba odgovorna za prekršaj ovlašteni gospodarski subjekt;

(c)  iznos izbjegnute uvozne ili izvozne carine;

(d)  činjenicu da uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika ili predstavlja rizik za javnu sigurnost;

(e)  razinu suradnje s nadležnim tijelom osobe odgovorne za prekršaj;

(f)  prethodne prekršaje koje je počinila osoba odgovorna za prekršaj. [Am. 35.]

Članak 12.a

Sukladnost

Države članice osiguravaju da su smjernice i publikacije o postizanju i održavanju sukladnosti s carinskim zakonodavstvom Unije dostupne zainteresiranim stranama u lako dostupnom, jasnom i ažuriranom obliku. [Am. 36.]

Članak 13.

Zastara

1.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za postupke pokretanje postupaka koji se odnose na carinski prekršaj iz članaka 3. do i 6. četiri godine te da počinje teći od dana počinjenja carinskog prekršaja.

2.  Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili višekratnih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.

3.  Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja, ili bilo kojom radnjom osobe odgovorne za prekršaj. Rok zastare počinje nastavlja teći na dan prestanka prekidajuće radnje.

4.  Države članice osiguravaju onemogućavanje pokretanja ili nastavka bilo kojeg postupkaNe dovodeći u pitanje članak 14. stavak 2. države članice osiguravaju da za svaki postupak u pogledu carinskog prekršaja vezi s carinskim prekršajem iz članaka članka 3. do ili 6. nastupa zastara, bez obzira na prekid roka zastare iz stavka 3. ovog članka, nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2. ovog članka.

5.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o uvođenju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.

6.  Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju. [Am. 37.]

Članak 14.

Obustava postupka

1.  Države članice osiguravaju obustavu upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. kad je protiv iste osobe u pogledu istih činjenica pokrenut kazneni postupak.

2.  Države članice osiguravaju prekid obustavljenog upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. nakon konačnog okončanja kaznenog postupka iz stavka 1. ovog članka. U ostalim se slučajevima obustavljeni upravni postupak u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. može nastaviti.

Članak 15.

Nadležnost

1.  Države članice osiguravaju nadležnost nad carinskim prekršajima iz članaka 3. i 6. u skladu s bilo kojim od sljedećih kriterija:

(a)  carinski prekršaj počinjen je u cijelosti ili djelomično unutar područja te države članice;

(b)  osoba koja je počinila prekršaj državljanin je te države članice;

(c)  roba povezana s carinskim prekršajem nalazi se na području te države članice.

2.  Države članice osiguravaju da je, u slučaju kad više država članica smatra da imaju nadležnost nad istim carinskim prekršajem, nadležna država članica u kojoj je pokrenut kazneni postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Kad se nadležnost ne može utvrditi prema stavku 1., države članice osiguravaju da je nadležna ona država članica čije je nadležno tijelo prvo pokrenulo postupak u pogledu carinskog prekršaja protiv iste osobe u pogledu istih činjenica.

Članak 16.

Suradnja među državama članicama

Države članice surađuju i razmjenjuju sve potrebne informacije o radnji ili propustu koji se smatra carinskim prekršajem iz članaka 3. do i 6., osobito u slučajevima kad je više država članica pokrenulo postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Svrha suradnje među nadležnim tijelima država članica mora biti jačanje djelotvornosti carinskih kontrola robe i usklađivanje postupaka u Uniji. [Am. 38.]

Komisija nadzire suradnju među državama članicama na izradi ključnih pokazatelja uspješnosti koji će se primjenjivati na carinske provjere i sankcije, dijeljenje najboljih praksi te koordinaciju izobrazbe carinskih djelatnika. [Am. 39.]

Članak 17.

Zapljena

Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost privremene zapljene sve robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju carinskih prekršaja iz članaka 3. do i 6. Ako nakon određivanja sankcije država članica trajno zapljeni tu robu može po potrebi odlučiti hoće li je uništiti, ponovno upotrijebiti ili reciklirati. [Am. 40.]

Članak 18.

Izvješćivanje Komisije i revizija

Komisija do 1. svibnja 2019. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive, navodeći mjeru u kojoj su države članice poduzele nužne mjere za postupanje u sukladnosti s ovom Direktivom.

Komisija do 31. prosinca 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ostalim elementima provedbe carinskog zakonodavstva Unije, kao što su nadzor, kontrola i istrage, te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog radi dopune ove Direktive. [Am. 41.]

Članak 18.a

Izvješća država članica

Države članice Komisiji šalju statističke podatke o prekršajima u kojima je navedeno koje su sankcije određene kao posljedica tih prekršaja kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni primjenu ove Direktive. Tako pružene informacije šalju se jedanput godišnje nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija može upotrijebiti te podatke prilikom revidiranja ove Direktive radi boljeg usklađivanja nacionalnih sustava sankcioniranja. [Am. 42.]

Članak 19.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone, propise i administrativne odredbe potrebne za postupanje u skladu s ovom Direktivom najkasnije do 1. svibnja 2017. Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kad države članice donesu ove odredbe, one će prilikom svoje službene objave sadržavati upućivanje na ovu Direktivu ili će se ono navesti uz njih. Države članice utvrđuju načine za to upućivanje.

2.  Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnoga prava koje donesu u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 57. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0400. (3) SL C 487, 28.12.2016., str. 57. (4) Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. (5) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.). (6) Direktiva (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L …). (7) SL C 369, 17.12.2011., str. 14. (8) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str.1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C (2017/2576(RSP))

P8_TA(2017)0301 B8-0436/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) s mjerama zdravstvenog sektora za suzbijanje HIV-a u europskoj regiji SZO-a, koji se bavi globalnom strategijom zdravstvenog sektora za suzbijanje HIV-a za razdoblje 2016. – 2021.,

–  uzimajući u obzir godišnje epidemiološko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti iz 2014. o spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV i viruse koji se prenose krvlju,

–  uzimajući u obzir sustavni pregled raširenosti hepatitisa B i C u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru iz 2016. koji je izradio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti,

–  uzimajući u obzir pisanu izjavu o hepatitisu C od 29. ožujka 2007.(2),

–  uzimajući u obzir dokument sa smjernicama za kontrolu tuberkuloze među ugroženim i teško dostupnim skupinama stanovništva koje je izradio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti 2016.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za suzbijanje tuberkuloze u europskoj regiji SZO-a za razdoblje 2016. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir ishod neformalnog sastanka ministara zdravstva EU-a održanog u Bratislavi 3. i 4. listopada 2016. na kojem su se države članice dogovorile da će poduprijeti razvoj integriranog političkog okvira EU-a za HIV, tuberkulozu i virusni hepatitis,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost” koja obuhvaća gospodarsku, socijalnu i okolišnu dimenziju održivog razvoja te upravljanje, u EU-u i svijetu i u kojoj Europska komisija izjavljuje da će „pridonijeti praćenjem i revizijom napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a te izvješćivanjem o njemu” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o tuberkulozi i njezinoj multirezistentnosti na lijekove donesenu na prvoj konferenciji ministara Istočnog partnerstva na tu temu održanoj 30. i 31. ožujka 2015. u Rigi,

–  uzimajući u obzir prvu Globalnu strategiju zdravstvenog sektora za suzbijanje virusnog hepatitisa za razdoblje 2016. – 2021. koju je izradio SZO i u svibnju 2016. usvojila Svjetska zdravstvena skupština i u kojoj se ističe da opće zdravstveno osiguranje ima ključnu ulogu te čiji su ciljevi usklađeni s ciljevima održivog razvoja: do 2030. smanjiti broj novih slučajeva za 90 % i stopu smrtnosti za 65 %, pri čemu je krajnji cilj iskorijeniti virusni hepatitis kao prijetnju javnom zdravlju,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan SZO-a s mjerama zdravstvenog sektora za suzbijanje virusnog hepatitisa u europskoj regiji SZO-a, čiji je opći cilj do 2030. iskorijeniti virusni hepatitis kao prijetnju javnom zdravlju u europskoj regiji i to na način da se smanje pobol i smrtnost prouzročeni virusnim hepatitisom i komplikacijama povezanim s njime te da se svima zajamči jednak pristup preporučenim mjerama prevencije kao i uslugama testiranja, njege i liječenja,

–  uzimajući u obzir Europski akcijski plan za suzbijanje HIV-a/AIDS-a za razdoblje 2012. – 2015. koji je osmislio SZO,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(4) u kojoj se od Komisije i država članica traži da donesu strateške planove kako bi zajamčile pristup lijekovima kojima se može spasiti život i kako bi koordinirale plan za iskorjenjivanje hepatitisa C u Europskoj uniji pomoću instrumenata kao što je europska zajednička javna nabava,

–  uzimajući u obzir okvir Ujedinjenih naroda kojim su uspostavljeni ciljevi održivog razvoja, a osobito treći cilj održivog razvoja koji uključuje cilj iskorjenjivanja epidemije HIV-a i tuberkuloze do 2030. i borbu protiv hepatitisa,

–  uzimajući u obzir Berlinsku izjavu o tuberkulozi donesenu 22. listopada 2007. na Europskom forumu ministara SZO-a nazvanom „Svi protiv tuberkuloze” (EUR/07/5061622/5, 74415),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C (O-00045/2017 – B8-0321/2017),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti svaka sedma osoba zaražena HIV-om nije upoznata sa svojim serološkim statusom, a da razdoblje između zaraze HIV-om i dijagnoze traje u prosjeku četiri godine; budući da je vjerojatnost od prenošenja HIV-a tri i pol puta veća kod zaraženih osoba kojima nije uspostavljena dijagnoza nego kod onih kojima je zaraza dijagnosticirana;

B.  budući da je Dublinska deklaracija o partnerstvu u borbi protiv HIV-a/AIDS-a u Europi i srednjoj Aziji dala važan doprinos uspostavi usklađenog nadzornog okvira u EU-u i susjednim zemljama, što omogućuje praćenje napretka u borbi protiv HIV-a;

C.  budući da postoje čvrsti dokazi da se preventivnom medicinom prije izlaganja virusu zaraza može uspješno spriječiti i da antiretrovirusni lijekovi gotovo u potpunosti uklanjaju rizik od prenošenja virusa u slučajevima u kojima je virusno opterećenje toliko maleno da se ne može otkriti(5);

D.  budući da se 2015., unatoč činjenici da je u većini država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora broj novih slučajeva zaraze HIV-om kod osoba koje intravenozno uzimaju drogu stalno u opadanju, u četiri zemlje tog područja četvrtina svih novodijagnosticiranih i prijavljenih slučajeva zaraze HIV-om mogla pripisati intravenoznom uzimanju droge;

E.  budući da su novi slučajevi zaraze HIV-om prenošenjem virusa s roditelja na dijete i transfuzijom krvi u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru gotovo u potpunosti iskorijenjeni;

F.  budući da tuberkuloza i multirezistentna tuberkuloza, kao bolesti koje se prenose zrakom, predstavljaju prekograničnu prijetnju za zdravlje u globaliziranom svijetu u kojem je mobilnost stanovništva sve veća;

G.  budući da se epidemiologija tuberkuloze razlikuje među državama Europske unije i Europskog gospodarskog prostora i da ovisi, među ostalim, o napretku države članice na putu prema iskorjenjivanju tuberkuloze;

H.  budući da će otprilike jedna četvrtina od ukupno 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje do 2050. koji se mogu pripisati otpornosti na lijekove biti posljedica sojeva tuberkuloze otpornih na lijekove, što će svjetsko gospodarstvo stajati najmanje 16,7 milijardi USD, a Europu najmanje 1,1 milijardu USD;

I.  budući da je potrebno obratiti pozornost na problem dvostrukih zaraza, posebno zaraze tuberkulozom i virusnim hepatitisom B i C; budući da su tuberkuloza i virusni hepatitis veoma rasprostranjeni među osobama zaraženima HIV-om i da u toj skupini stanovništva brže napreduju i uzrokuju velik pobol i smrtnost;

J.  budući da postoji velika potreba za prekograničnom i interdisciplinarnom suradnjom u cilju rješavanja tih epidemija;

K.  budući da je virusni hepatitis jedna od glavnih prijetnji javnom zdravlju u svijetu i da od kroničnog hepatitisa B(6) pati otprilike 240 milijuna ljudi, a od kroničnog hepatitisa C otprilike 150 milijuna ljudi; budući da se procjenjuje da u europskoj regiji SZO-a s kroničnim hepatitisom B živi 13,3 milijuna ljudi, a s hepatitisom C 15 milijuna ljudi; budući da, osim toga, hepatitis B svake godine prouzroči otprilike 36 000, a hepatitis C otprilike 86 000 smrtnih slučajeva u državama članicama u europskoj regiji SZO-a;

L.  budući da je SZO utvrdio da je za epidemiju hepatitisa C u europskoj regiji odgovorno intravenozno uzimanje droga jer većinu novih slučajeva zaraze čine osobe koje drogu konzumiraju intravenoznim putem;

M.  budući da je zbog općenitog porasta razina nacionalnog dohotka i promjena kriterija za pristup financiranju od strane vanjskih donatora međunarodna financijska potpora za programe zaštite zdravlja u europskoj regiji sve manje dostupna; budući da se to osobito odnosi na zemlje istočne Europe i srednje Azije, koje bilježe najveće stope zaraženih HIV-om, virusom tuberkuloze i hepatitisa C, što ozbiljno ugrožava učinkovit odgovor na te bolesti; budući da mnoge zemlje europske regije SZO-a i dalje u velikoj mjeri ovise o vanjskim izvorima financiranja kako bi mogle financirati svoje zdravstvene programe, posebice za potrebe pomaganja ugroženim skupinama stanovništva i ključnim pogođenima skupinama stanovništva;

N.  budući da će, kada je riječ o virusnom hepatitisu, Europskoj komisiji biti teško pratiti napredak u ostvarenju ciljeva održivog razvoja zbog nedostatka ili neprikladnosti nadzornih podataka u državama članicama;

O.  budući da i dalje postoje neujednačenosti kod pristupa borbi protiv virusnog hepatitisa u EU-u i da neke države članice uopće nemaju nacionalni plan, dok su se neke obvezale na izdvajanje znatnih financijskih sredstava, razvile strategije i donijele nacionalne planove sa sveobuhvatnim mjerama za borbu protiv problema koji predstavlja virusni hepatitis;

P.  budući da je virusom hepatitisa C kronično zaraženo između 130 i 150 milijuna ljudi u svijetu; budući da od bolesti jetre povezanih s hepatitisom C godišnje umire otprilike 700 000 ljudi;

Q.  budući da je 2014. prijavljen 35 321 slučaj hepatitisa C u 28 država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, što predstavlja grubu stopu od 8,8 slučajeva na 100 000 stanovnika(7);

R.  budući da je u razdoblju između 2006. i 2014. ukupan broj slučajeva koji su dijagnosticirani i prijavljeni u državama članicama Europske unije i Europskog gospodarskog prostora porastao za 28,7 %, pri čemu je najveći porast zabilježen nakon 2010.(8);

S.  budući da je tumačenje podataka o hepatitisu C u državama članicama otežano zbog razlika u nadzornim sustavima, načinima i programima testiranja te poteškoća u utvrđivanju je li riječ o akutnim ili kroničnim slučajevima(9);

Sveobuhvatan i integriran politički okvir EU-a

1.  poziva Komisiju i države članice da izrade sveobuhvatan politički okvir EU-a za borbu protiv HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i virusnog hepatitisa, vodeći računa o različitim situacijama i posebnim izazovima u onim državama članicama EU-a i susjednim zemljama koje su najviše pogođene HIV-om i multirezistentnom tuberkulozom;

2.  poziva države članice i Komisiju da osiguraju razinu izdvajanja i mobilizacije sredstava koja je potrebna za ostvarenje trećeg cilja održivog razvoja;

3.  poziva Komisiju i države članice da preko višesektorske suradnje ojačaju rad sa stanovništvom i ugroženim skupinama, na način da se osigura uključenost nevladinih organizacija i pružanje usluga pogođenim skupinama stanovništva;

4.  poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu u dijalogu sa susjednim zemljama u istočnoj Europi i srednjoj Aziji i da osiguraju uvođenje planova za održiv prelazak na domaće financiranje da bi programi za suzbijanje virusnog hepatitisa, HIV-a i tuberkuloze bili djelotvorni, da bi se nastavili i pojačali nakon ukidanja potpore međunarodnih donatora; poziva Komisiju i Vijeće da nastave blisko surađivati s tim zemljama kako bi osigurali da one preuzmu odgovornost i potrebu za djelovanje u pogledu mjera suzbijanja virusnog hepatitisa, HIV-a i tuberkuloze;

5.  poziva Komisiju da s državama članicama i budućim predsjedništvima Vijećem razmotri mogućnost ažuriranja Dublinske deklaracije kako bi na jednak način uključivala HIV, virusni hepatitis i tuberkulozu;

HIV/AIDS

6.  naglašava da je zaraza HIV-om prenosiva bolest s još uvijek najizraženijom društvenom stigmatizacijom koja može ozbiljno utjecati na kvalitetu života zaraženih osoba; ističe da je 2015. u 31 zemlji članici Europske unije i Europskog gospodarskog prostora dijagnosticirano gotovo 30 000 novih slučajeva infekcije virusom HIV-a bez jasnih znakova općeg smanjenja;

7.  poziva Komisiju i države članice da i najranjivijim skupinama stanovništva omoguće lakši pristup inovativnim postupcima liječenja te da rade na borbi protiv društvene stigmatizacije povezane sa zarazom HIV-om;

8.  ističe činjenicu da je spolni kontakt i dalje glavni način prenošenja HIV-a u Europskoj uniji i Europskom gospodarskom prostoru, nakon čega slijedi zaraza priborom za intravenozno uzimanje droge; naglašava osjetljivost žena i djece kad je riječ o toj zarazi;

9.  poziva Komisiju i Vijeće ne samo da povećaju ulaganje u istraživanje u cilju omogućavanja uspješnog liječenja, razvoja novih instrumenata i inovativnih pristupa u borbi protiv te bolesti usmjerenih na potrebe pacijenta nego i da osiguraju dostupnost i pristupačnost tih instrumenata te da se učinkovitije pozabave problemom dvostrukih zaraza, posebno zarazom tuberkulozom i virusnim hepatitisom B i C i njihovim komplikacijama;

10.  naglašava da je prevencija i dalje glavni instrument borbe protiv HIV-a/AIDS-a, no da dvije trećine država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora ističu da sredstva za prevenciju kojima raspolažu nisu dovoljna za smanjenje broja novih slučajeva zaraze HIV-om;

11.  poziva države članice, Komisiju i Vijeće da nastavi pružati potporu sprečavanju HIV-a/AIDS-a te povezivanjem sa skrbi zajedničkim djelovanjem i projektima u okviru Programa EU-a za zdravlje i da promiču dokazane javnozdravstvene mjere za sprečavanje HIV-a, uključujući: sveobuhvatne usluge smanjenja štete za ovisnike o drogama, sprečavanje, korištenje prezervativa, preventivna medicina prije izlaganje i uspješno obrazovanje o spolnom zdravlju;

12.  poziva države članice da testiranje na HIV usmjere na ključne skupine stanovništva u sredinama s najvećom pojavnošću HIV-a, u skladu s preporukama SZO-a;

13.  poziva države članice da učinkovito rade na suzbijanju spolno prenosivih bolesti koje povećavaju rizik od zaraze HIV-om;

14.  potiče države članice da uvedu besplatno testiranje na HIV, posebno za ugrožene skupine stanovništva, u cilju ranog otkrivanja i poboljšanog izvješćivanja o broju zaraženih, što je važno kako bismo imali odgovarajuće informacije i upozorenja o toj bolesti;

Tuberkuloza

15.  ističe da je stopa pojavnosti tuberkuloze u Europskoj uniji među najnižima u svijetu; no, naglašava da se oko 95 % smrtnih slučajeva uzrokovanih tuberkulozom događa u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; osim toga, naglašava da je europska regija SZO-a, a osobito zemlje istočne Europe i srednje Azije, izrazito pogođena multirezistentnom tuberkulozom i da se otprilike četvrtina slučajeva multirezistentne tuberkuloze u svijetu bilježi u toj regiji; budući da se 15 od 27 zemalja koje je SZO identificirao kao zemlje s velikim opterećenjem kad je riječ o multirezistentnoj tuberkulozi nalaze u europskoj regiji;

16.  ističe da je tuberkuloza vodeći uzročnik smrtnosti osoba zaraženih HIV-om, naime jedan od tri smrtna slučaja osoba zaraženih HIV-om uzrokovan je tuberkulozom(10); ističe da je broj osoba oboljelih od tuberkuloze već treću godinu zaredom u porastu i da je u razdoblju od 2013. do 2014. porastao s 9 na 9,6 milijuna; ističe da je tek svaki četvrti slučaj multirezistentne tuberkuloze dijagnosticiran, što svjedoči o velikim propustima u otkrivanju i dijagnosticiranju bolesti;

17.  ističe da je antimikrobna otpornost sve ozbiljniji medicinski izazov u liječenju zaraza i bolesti, uključujući tuberkulozu;

18.  podsjeća da prekid liječenja doprinosi razvoju otpornosti na lijekove, prenošenju tuberkuloze i lošem ishodu za pojedinačne pacijente;

19.  naglašava da Europska komisija i države članice u cilju poboljšanja u području prevencije, otkrivanja i pridržavanja liječenja kod tuberkuloze trebaju izraditi programe za borbu protiv tuberkuloze i programe financijske potpore kako bi se intenzivirao rad sa stanovništvom i ugroženim skupinama preko višesektorske suradnje, uz uključenost nevladinih organizacija, osobito u zemljama u razvoju; također naglašava da je financijsko sudjelovanje svih dionika u subvencioniranju liječenja tuberkuloze ključno za kontinuitet u skrbi kod tuberkuloze s obzirom na to da liječenje može biti nepristupačno zbog visokih troškova;

20.  naglašava važnost rješavanja novonastale krize s antimikrobnom otpornošću, kao i važnost financiranja istraživanja i razvoja novih cjepiva te inovativne pristupe usmjerene na potrebe pacijenata, dijagnostiku i liječenje tuberkuloze;

21.  poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu i da osiguraju da se veza između antimikrobne otpornosti i multirezistentne tuberkuloze istakne u zaključcima sastanku na vrhu skupine G20 koji će se održati u srpnju 2017. u Njemačkoj i u novom akcijskom planu EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti koji bi se trebao objaviti tijekom 2017.;

22.  poziva Komisiju i države članice da surađuju na uvođenju prekograničnih mjera sprečavanja širenja tuberkuloze u okviru bilateralnih sporazuma između država i zajedničkog djelovanja;

23.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da ojačaju i formaliziraju regionalnu suradnju u pogledu tuberkuloze i multirezistentne tuberkuloze na najvišoj političkoj razini u različitim sektorima i da izgrade partnerstva s predstojećim predsjedništvima EU-a kako bi se taj posao nastavio;

Hepatitis C

24.  ističe da je glavni način prenošenja virusa hepatitisa u Europskoj uniji intravenoznim uzimanjem droge kada osobe koriste rabljene kontaminirane igle i nesteriliziranu opremu za ubrizgavanje droge; ističe da je stopa zaraženosti hepatitisom kod zdravstvenih djelatnika kao posljedica ozljeda nastalih ubodom igle i dalje iznad prosjeka; ističe da je pružanje usluga smanjenja štete, uključujući zamjensku terapiju za liječenje ovisnosti o opijatima i programe zamjene igala i štrcaljki, jedna od ključnih strategija za sprečavanje zaraze virusnim hepatitisom, zajedno s mjerama za borbu protiv stigmatizacije i diskriminacije; naglašava da testiranja na hepatitis C i površinski antigen hepatitisa B (HbsAg) često nisu uključena u zdravstvene preglede za koje se isplaćuje povrat; ističe da se taj virus rjeđe može prenositi spolnim putem, zatim u okviru pružanja zdravstvenih i kozmetičkih usluga zbog neodgovarajućih postupaka kontrole zaraze te pri porođaju sa zaražene majke na dijete;

25.  ističe da se u više od 90 % pacijenata nakon što obole ne javljaju nikakvi simptomi zaraženosti te da se bolest obično slučajno otkrije tijekom analize ili kada se počnu javljati simptomi, što objašnjava činjenicu da se u 55 % do 85 % slučajeva zaraza pretvori u kronični hepatitis; budući da osobe s kroničnim hepatitisom u razdoblju od 20 godina imaju 15 do 30-postotni rizik od oboljenja od ciroze jetre, što je opet glavni uzrok hepatocelularnog karcinoma;

26.  ističe da su u 75 % slučajeva oboljenja od hepatocelularnog karcinoma pacijenti pozitivni na virus hepatitisa C;

27.  ističe da u državama članicama ne postoji ujednačen protokol za otkrivanje hepatitisa C te da postoji mogućnost da podaci pokazuju da je broj zaraženih osoba niži no što stvarno jest;

28.  ističe da je u travnju 2016. SZO ažurirao svoje smjernice o testiranju, njezi i liječenju osoba s kroničnim oboljenjem od virusa hepatitisa C te da se njima nadopunjuju postojeće smjernice SZO-a o sprečavanju zaraze virusima koji se prenose krvlju, među kojima je i hepatitis C; ističe da se u tim smjernicama iznose glavne preporuke u tim područjima te razmatraju načini provedbe;

29.  naglašava da se oboljenje od virusa hepatitisa C može liječiti, posebno ako se otkrije i liječi odgovarajućim kombinacijama protuvirusnih lijekova; osobito ističe da je zaraza virusom hepatitisa C danas izlječiva s pomoću protuvirusnih lijekova u više od 90 % slučajeva; naglašava da se zaraza virusom hepatitisa B može spriječiti cijepljenjem i da se može kontrolirati, ali da dijagnoza kod manje od 50 % osoba s kroničnim virusnim hepatitisom uslijedi tek nekoliko desetljeća nakon što se zaraze;

30.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju održivo financiranje nacionalnih planova za iskorjenjivanje virusnog hepatitisa te da se pritom koriste strukturnim fondovima EU-a i drugim raspoloživim financijskim sredstvima EU-a;

31.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da na razini EU-a uspostave usklađeni program za nadzor nad zarazom u okviru kojih će se na vrijeme moći otkriti izbijanje zaraze virusnim hepatitisom, tuberkulozom i HIV-om, ocijeniti trendovi kada je riječ o učestalosti, procijeniti učinak koji će bolest izazvati i učinkovito u stvarnom vremenu pratiti dijagnosticiranje, liječenje i njega, među ostalim i kada je riječ o specifičnim ranjivim skupinama;

32.  poziva Komisiju da s državama članicama povede raspravu o tome kako najbolje opremiti zaposlene u primarnoj skrbi (primjerice uključivanjem testiranja na hepatitis C i na površinski antigen hepatitisa B (HbsAg) u zdravstvene preglede, anamnezama, naknadnim testiranjem te upućivanjem liječnicima specijalistima) kako bi se povećala stopa dijagnosticiranja i osigurali prikladna njega i usmjeravanje;

33.  žali zbog toga što zasad ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C, zbog čega su primarna i sekundarna prevencija od ključne važnosti; naglašava, međutim, da se u brojnim slučajevima testiranje ne provodi zbog specifičnih značajki zaraze hepatitisom C i zbog nepostojanja protokola za testiranje;

34.  poziva Komisiju da pod vodstvom Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti pokrene multidisciplinarni plan u koordinaciji s državama članicama, na temelju kojeg će se standardizirati pregledi, testiranja i protokoli za liječenje i iskorijeniti hepatitis C u EU-u do 2030.;

o
o   o

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i vladama država članica.

(1) SL L 293, 5.11.2013., str. 1. (2) SL C 27 E, 31.1.2008., str. 247. (3) http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0007/283804/65wd17e_Rev1_TBActionPlan_150588_withCover.pdf (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0061. (5) https://thinkprogress.org/massive-hiv-treatment-study-found-zero-transmissions-between-mixed-status-couples-73d4a497f77b (6) http://www.euro.who.int/en/health-topics/communicable-diseases/hepatitis/data-and-statistics (7) Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti: Godišnje epidemiološko izvješće. http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/hepatitis_C/Documents/aer2016/AER-hepatitis-C.pdf (8) Ibid. (9) Ibid. (10) SZO: Globalno izvješće o tuberkulozi za 2015.

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2018. (2017/2043(BUD))

P8_TA(2017)0302 A8-0249/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018. koji je Komisija usvojila 30. svibnja 2017. (COM(2017)0400),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2017. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2018., dio III. – Komisija(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. veljače 2017. o proračunskim smjernicama za 2018. (06522/2017),

–  uzimajući u obzir članak 86.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0249/2017),

Nacrt proračuna za 2018.: ostvarenje rezultata u području rasta, otvaranja radnih mjesta i sigurnosti

1.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 15. ožujka 2017. Parlament potvrdio da su održivi rast, dostojanstvena, kvalitetna i stabilna radna mjesta, socio-ekonomska kohezija, sigurnost, migracije i klimatske promjene ključna pitanja i glavni prioriteti proračuna EU-a za 2018.;

2.  smatra da prijedlog Komisije općenito gledano predstavlja dobar početak ovogodišnjih pregovora ako se u obzir uzme to da se proračunom EU-a za 2018. Uniji mora omogućiti da nastavi ostvarivati održivi rast i otvarati radna mjesta, brinući se istovremeno o sigurnosti svojih građana i rješavajući probleme povezane s migracijom; izražava žaljenje zbog toga što se u Prijedlogu Komisije ne odgovara u potpunosti na poziv Parlamenta u pogledu poduzimanja mjera za borbu protiv klimatskih promjena;

3.  pozdravlja odluku Komisije da u nacrt proračuna uvrsti rezultate revizije višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) na sredini razdoblja 2014. – 2020., čak i prije nego što ga Vijeće službeno odobri, čime šalje snažnu poruku o važnosti te revizije VFO-a i potrebi za većom fleksibilnošću proračuna EU-a kojom bi se Uniji moglo omogućiti da učinkovito reagira na nove krize i da financira svoje političke prioritete;

4.  ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da su ulaganja u istraživanje, inovacije, infrastrukturu, obrazovanje i malo i srednje poduzetništvo ključna za postizanje održivog rasta i otvaranje stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta u EU-u; u tom smislu pozdravlja predložena povećanja sredstava za program Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe i Erasmus+ jer će oni izravno doprinijeti ostvarenju tih ciljeva; smatra, međutim, da će biti potrebna dodatna pojačanja, posebno s obzirom na rezove u financiranju tih politika u korist financiranja EFSU-a;

5.  podsjeća na ključnu ulogu malog i srednjeg poduzetništva u otvaranju radnih mjesta i smanjenju investicijskog jaza te naglašava da odgovarajuće financiranje tih poduzeća mora ostati jedan od najviših prioriteta proračuna EU-a; u tom pogledu žali zbog toga što su predložena sredstva za COSME u usporedbi s proračunom za 2017. manja za 2,9 % te izražava svoju namjeru da dodatno ojača taj program u proračunu za 2018.; ističe da je potrebno snažnije podupirati malo i srednje poduzetništvo te poziva na to da se financijske obveze u pogledu tog programa u cijelosti realiziraju tijekom preostalih godina VFO-a; pozdravlja nastojanje Komisije da se financiranje malih i srednjih poduzeća pojednostavi u okviru programa Obzor 2020.;

6.  pohvaljuje ulogu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u smanjenju investicijskog jaza u EU-u i između različitih područja EU-a, kao i u strateškom ulaganju kojim se osigurava visoka dodana vrijednost za gospodarstvo, okoliš i društvo; stoga podržava njegovo produljenje do 2020.; ističe da su sredstva dijela EFSU-a koji je namijenjen malim i srednjim poduzećima brzo iskorištena te pozdravlja predviđeno povećanje tih sredstava; žali, međutim, zbog nedostatka sveobuhvatnog pristupa financiranju malih i srednjih poduzeća koji bi omogućio jasan pregled svih dostupnih sredstava; ističe svoje stajalište u tekućim zakonodavnim pregovorima u skladu s kojim financiranje tog produljenja ne bi smjelo dovesti do novih rezova u postojećim programima EU-a; smatra da EFSU, čija se jamstveni fond uglavnom financira iz proračuna EU-a, ne bi trebao podupirati subjekte koji imaju poslovni nastan ili su registrirani u jurisdikcijama navedenima u okviru relevantnih politika EU-a u području nekooperativnih jurisdikcija, ili pak subjekte koji ne poštuju Unijine ili međunarodne porezne standarde o transparentnosti i razmjeni informacija;

7.  pozitivno gleda na inicijative EU-a povezane s istraživanjem, tehnološkim napretkom i nabavom u području obrane, čime će se doprinijeti ostvarenju ekonomije razmjera u tom sektoru i većoj koordiniranosti među državama članicama te će se, uz ispravan razvoj, postići racionalnija potrošnja u pogledu obrane i ostvariti uštede na nacionalnoj razini; također ističe da je potrebno poboljšati konkurentnost i inovativnost u europskoj obrambenoj industriji; podsjeća na svoj raniji stav da bi se nove inicijative u tom području trebale financirati dodatnim sredstvima, a ne nauštrb postojećih programa, među kojima je i Instrument za povezivanje Europe (CEF);

8.  prima na znanje da Komisija nije poduzela korake u vezi sa zahtjevom Parlamenta da pripremi evaluaciju i relevantne prijedloge za projekt „Europska propusnica Interrail za 18. rođendan”; smatra da bi se takvim prijedlozima mogao potaknuti razvoj europske svijesti i identiteta; ističe, međutim, da se svi novi projekti moraju financirati novim financijskim sredstvima, a ne nauštrb postojećih programa, te da bi u socijalnom pogledu trebali biti što uključiviji; ponavlja svoj poziv Komisiji da u tom pogledu donese relevantne prijedloge;

9.  pozdravlja činjenicu da nacrt proračuna za 2018. sadrži dodatna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih, čime se reagiralo na ranije pozive Parlamenta na nastavak tog programa; usporedno s time prima na znanje da nacrt izmjene proračuna 3/2017 sadrži dodjelu 500 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za Inicijativu za zapošljavanje mladih, u skladu s dogovorom Parlamenta i Vijeća u okviru procesa mirenja u proračunskom postupku za 2017.; uvjeren je da su predloženi iznosi u svakom pogledu nedostatni za ostvarivanje ciljeva Inicijative za zapošljavanje mladih ostvari te vjeruje da, u cilju učinkovite borbe protiv nezaposlenosti mladih, ona i dalje mora doprinositi prioritetnom cilju Unije koji se odnosi na rast i otvaranje radnih mjesta; ustraje u tome da je potrebno pružiti djelotvoran odgovor na nezaposlenost mladih diljem Unije, te ističe da se Inicijativa za zapošljavanje mladih još može poboljšati i postati učinkovitija, posebno osiguravajući da donosi stvarnu europsku dodanu vrijednost politikama za zapošljavanje mladih u državama članicama i da ne zamjenjuje financiranje bivših nacionalnih politika;

10.  podsjeća da kohezijska politika ima primarnu ulogu u razvoju i rastu EU-a; naglašava da se očekuje da će 2018. programi kohezijske politike nadoknaditi zaostatke i biti u punom zamahu; ističe obvezu Parlamenta da osigura odgovarajuća odobrena sredstva za te programe, koji su dio jedne od temeljnih politika EU-a; zabrinut je, međutim, zbog neprihvatljivih kašnjenja u provedbi operativnih programa na nacionalnoj razini; poziva države članice da se pobrinu za to da se postupak imenovanja tijela za upravljanje, reviziju i ovjeravanje privede kraju, a njegova provedba ubrza; priznaje da su institucije EU-a koje su sudjelovale u dugotrajnim pregovorima oko pravnih osnova djelomično odgovorne za nisku stopu provedbe; prima na znanje činjenicu da neke države članice smatraju da bi kohezijski fondovi mogli biti alat za jamčenje solidarnosti u politikama Unije;

11.  posebno je zabrinut zbog mogućeg ponovnog gomilanja nepodmirenih računa na kraju tekućeg razdoblja VFO-a i podsjeća da je 2014. iznos tih računa dosegao dotada nezabilježenih 24,7 milijarde EUR; pozdravlja činjenicu da je Komisija u sklopu revizije VFO-a na sredini razdoblja prvi put dala projekciju plaćanja za razdoblje do 2020., ali ističe da je, kako bi se proračunskom tijelu omogućilo da na vrijeme poduzme potrebne mjere, tu projekciju svake godine potrebno ažurirati; upozorava na štetne posljedice koje bi nova krize u plaćanjima mogla izazvati, posebno kada je riječ o korisnicima proračuna EU-a; uvjeren je da je vjerodostojnost EU-a također povezana s njegovom sposobnošću da u svom proračunu osigura odgovarajuću razinu odobrenih sredstava za plaćanje, koja će mu omogućiti da izvršava svoje obveze; ističe štetan učinak kasnih plaćanja na privatni sektor te posebno na mala i srednja poduzeća u EU-u koja su sklopila ugovore s javnim tijelima;

12.  ističe važnost ispunjavanja obveza EU-a kada je riječ o postizanju ciljeva koji su zadani na konferenciji COP21, posebice u svjetlu nedavne odluke vlade SAD-a da se povuče iz sporazuma; u tom smislu ističe da postoji stvaran rizik da se ne ostvari cilj kojim se teži da se najmanje 20 % rashoda EU-a u VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. namijeni mjerama za borbu protiv klimatskih promjena, osim ako se ne ulože veći napori; sa zabrinutošću primjećuje skromno povećanje od 0,1 % namijenjeno za biološku raznolikost; naglašava važnost uključivanja zaštite biološke raznolikosti u razne aspekte proračuna EU-a i ponavlja svoj prethodni poziv za uvođenje metodologije za praćenje koja uzima u obzir svu potrošnju u pogledu biološke raznolikosti i njezinu učinkovitost; također naglašava da projekti koji se financiraju sredstvima EU-a ne bi trebali imati negativan učinak na ublažavanje klimatskih promjena ili na prijelaz na kružno gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

13.  ističe da je nezapamćena mobilizacija posebnih instrumenata pokazala da proračun EU-a izvorno nije bio predviđen za rješavanje problema kao što su trenutačna izbjeglička i migracijska situacija; vjeruje da je prerano smatrati da je kriza završila; stoga se protivi predloženim smanjenjima u naslovu 3 u usporedbi s proračunom za 2017. jer ona nisu u skladu s obećanjem EU-a da će učinkovito riješiti probleme povezane s migracijskom i izbjegličkom krizom; naglašava, međutim, da nakon odgovora na hitno i nezapamćeno stanje treba uslijediti sustavniji i proaktivniji pristup, nadopunjen učinkovitom uporabom proračuna EU-a; ističe da je sigurnost građana jedan od prioriteta EU-a;

14.  ponovno potvrđuje da hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima migracijske i izbjegličke krize predstavlja dugoročno održivo rješenje, zajedno sa stabilizacijom susjedstva u EU-u, te da su ulaganja u zemlje porijekla migranata i izbjeglica ključ za ostvarenje tog cilja; u tom pogledu pozdravlja plan za vanjska ulaganja i sporazum između institucija u pogledu Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) te poziva na njegovu brzu primjenu; stoga s iznenađenjem prima na znanje smanjenja u naslovu 4, koja se ne mogu u potpunosti opravdati u okviru ranijih proračunskih povećanja ili niske stope izvršenja; ponovno potvrđuje da hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima migracija uključuje, među ostalim, rješavanje problema kao što su siromaštvo, nezaposlenost, obrazovanje i ekonomske mogućnosti, potom nestabilnost, sukobi i klimatske promjene;

15.  pozdravlja predloženo povećanje dijela Europskog instrumenta za susjedstvo namijenjenog istočnim susjedima, što je u skladu s ranijim pozivima Parlamenta; uvjeren je da je potpora EU-a, posebno državama koje su potpisale sporazume o pridruživanju, od ključne važnosti za daljnju gospodarsku integraciju i konvergenciju s EU-om te za postizanje napretka u pogledu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u našem istočnom susjedstvu; naglašava da bi se ta pomoć trebala primjenjivati dokle god predmetne zemlje zadovoljavaju tražene kriterije, posebno u pogledu vladavine prava, borbe protiv korupcije i jačanja demografskih institucija;

16.  naglašava važnost Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU), koji je osnovan s namjerom da se odgovori na velike prirodne katastrofe i izrazi europska solidarnost s europskim regijama koje su pogođene katastrofama te prima na znanje predložena povećanja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstva za plaćanja za FSEU; poziva Komisiju da odmah procijeni je li potrebno dodatno povećanje, posebice uzimajući u obzir potrese u Italiji i požare u Španjolskoj i Portugalu, u kojima su na tragičan način izgubljeni životi te koji su imali dramatičan i snažan utjecaj na život ljudi u osobito zapostavljenim regijama; poziva na prilagodbu pravila za mobilizaciju tog fonda kako bi se omogućila fleksibilnija i pravodobnija mobilizacija, koja bi obuhvaćala širi raspon katastrofa sa znatnim posljedicama i kojom bi se skratilo vrijeme između katastrofe i trenutka u kojem sredstva postanu dostupna;

17.  prima na znanje da se u nacrtu proračuna za 2018. u naslovima 1, 3 i 4 ostavlja vrlo malo prostora u odnosu na gornje granice VFO-a , ili da taj prostor uopće ne postoji; smatra da je to posljedica važnih novih inicijativa koje su pokrenute od 2014. (EFSU, prijedlozi u vezi s migracijama, nedavna istraživanja u području obrane i Europske snage solidarnosti) i koje su se financirale iz razlike do gornje granice VFO-a dogovorene 2013.; podsjeća da VFO, pogotovo nakon revizije na sredini razdoblja provedbe, predviđa primjenu odredaba o fleksibilnosti, koje bi se, iako ograničene, trebale iskoristiti u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se zadržala razina ambicioznosti uspješnih programa i kako bi se suočilo s novim i nepredviđenim izazovima; izražava namjeru Parlamenta da se još više koristi tim odredbama o fleksibilnosti u okviru postupka donošenja izmjena; još jednom poziva na uvođenje novih stvarnih vlastitih sredstava u proračun EU-a;

18.  u tom pogledu prima na znanje brojne reference u nacrtu proračuna koje upućuju na nužnost pisma izmjene kojim bi se dijelom mogao prejudicirati stav Parlamenta u proračunskom postupku; izražava žaljenje zbog toga što je Komisija, umjesto da ih odmah uključi u nacrt proračuna, objavila da će se moguće nove inicijative u području sigurnosti i migracija, kao i moguće proširenje instrumenta za izbjeglice u Turskoj, moći predložiti u okviru budućeg pisma izmjene; traži od Komisije da pravodobno dostavi detalje o tim predstojećim prijedlozima kako bi ih proračunsko tijelo moglo propisno ispitati; ističe da se zbog tih potencijalnih inicijativa ne bi trebali zanemariti, a pogotovo ne nadomjestiti, zahtjevi i izmjene koje je u okviru proračunskog postupka iznio Parlament;

19.  ponovno izražava svoju potporu provedbi strategije Komisije „Proračun usmjeren na rezultate” i poziva na kontinuirano poboljšanje kvalitete i prikaza podataka o uspješnosti kako bi se pružile točne, jasne i razumljive informacije o uspješnosti programa EU-a;

Podnaslov 1.a – Konkurentnost za rast i zapošljavanje

20.  primjećuje da u odnosu na 2017. prijedlog Komisije za 2018. bilježi povećanje u obvezama u podnaslovu 1.a od +2,5 % na 21 841,3 milijuna EUR; pozdravlja činjenicu da se veliki dio tog povećanja odnosi na Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe i Erasmus+ jer njihova odobrena sredstava za preuzimanje obveza rastu za 7,3 %, 8,7 % odnosno 9,5 %, ali napominje da je to svejedno neznatno ispod iznosa njihova financijskog programiranja; posebice naglašava veoma nisku stopu uspješnosti u prijavama za Obzor 2020.;

21.  iznenađen je, međutim, što su odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja za program COSME smanjena za 2,9 % odnosno 31,3 %, iako je potpora malim i srednjim poduzećima jedan od ključnih prioriteta EU-a;

22.  ponavlja, u pogledu produljenja EFSU-a, da se Parlament protivi daljnjim rezovima za CEF i smatra da bi se dodatna 1,1 milijarda EUR dodijeljena jamstvu EU-a trebala uzeti iz nedodijeljenih razlika (u iznosu od 650 milijuna EUR) i očekivanih neto pozitivnih prihoda (u iznosu od 450 milijuna EUR); podsjeća da omotnica za CEF (potprogram ICT) također uključuje novu inicijativu Wifi4EU; podsjeća da sustavno dolazi do prevelikog broja prijava za proračun CEF-a zbog nedovoljnih odobrenih sredstava, osobito što se tiče infrastrukture;

23.  prima na znanje prijedlog Komisije za osnivanje europskih snaga solidarnosti; međutim, sa zabrinutošću primjećuje, da se, usprkos upozorenjima Parlamenta, zakonodavnim prijedlogom donesenim 30. svibnja 2017. predviđa da će se tri četvrtine proračuna europskih snaga solidarnosti financirati preraspodjelom iz postojećih programa, prije svega iz programa Erasmus+ (197,7 milijuna EUR); zabrinut je zbog rizika koji takvo rješenje predstavlja za te programe EU-a i izražava svoju namjeru da u proračunu za 2018. dodatno ojača program Erasmus+; ponavlja da bi se sve nove političke obveze trebale financirati novim odobrenim sredstvima, a ne preraspodjelom iz postojećih programa;

24.  pozdravlja predloženo povećanje pripremnog djelovanja za istraživanja u području obrane i iznošenje zakonodavnog prijedloga Komisije za razvojni program za obrambenu industriju;

Podnaslov 1.b – Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

25.  prima na znanje da ukupan iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za podnaslov 1.b iznosi 55 407,9 milijuna EUR, što predstavlja povećanje od 2,4 % u odnosu na proračun za 2017., ako se uključi nacrt izmjene proračuna br. 3;

26.  prima na znanje da je predloženi iznos od 46 763,5 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja 25,7 % veći nego 2017., što u velikoj mjeri odražava smanjenje iz 2017. uzrokovano kašnjenjem u učinkovitom pokretanju novih operativnih programa; podsjeća da su netočne prognoze država članica dovele do nedovoljne iskorištenosti odobrenih sredstava za plaćanja 2016. godine u okviru podnaslova 1.b u iznosu od više od 11 milijardi EUR i napominje da su predloženi iznosi za 2018. već smanjeni za 1,6 milijardi EUR u odnosu na ranije prognoze;

27.  ističe da provedba programa za razdoblje 2014. – 2020. mora uzeti maha i čvrsto vjeruje da se u budućnosti mora izbjegavati svako pretjerano gomilanje neplaćenih računa; poziva u tom smislu Komisiju i države članice da hitno riješe sva otvorena pitanja u vezi s odgođenim imenovanjem nacionalnih tijela za upravljanje i certificiranje, kao i druge zapreke za predavanje zahtjeva za plaćanje; iskreno se nada da su i nacionalna tijela i Komisija bolje procijenili svoje potrebe za plaćanjima u proračunu za 2018. i da će predložena razina odobrenih sredstava za plaćanje biti u cijelosti izvršena; uviđa da su dugotrajni pregovori o pravnim osnovama između institucija EU-a jedan od razloga trenutačne niske stope izvršenja;

28.  pozdravlja prijedlog Komisije o nastavku financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih i prima na znanje predloženu mobilizaciju 233,3 milijuna EUR iz ukupne razlike za obveze; poziva Komisiju i države članice da slijede smjernice iz nedavnog izvješća Europskog revizorskog suda; podsjeća da bi se svako povećanje sredstava dodijeljenih posebno za Inicijativu za zapošljavanje mladih trebalo uskladiti s odgovarajućim iznosima iz Europskog socijalnog fonda (ESF); izražava svoju namjeru da ispita sve mogućnosti kako bi se taj program dodatno ojačao u proračunu za 2018.;

29.  naglašava važnost Fonda europske pomoći za najpotrebitije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti i traži da se u proračunu za 2018. dodijele odgovarajući resursi kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe ciljnih skupina i ispunili ciljevi Fonda;

Naslov 2. – Održivi rast: prirodni resursi

30.  prima na znanje predloženih 59 553,5 milijuna EUR u obvezama (+1,7 % u odnosu na 2017.) i 56 359,8 milijuna EUR u plaćanjima (+2,6 %) za naslov 2., pri čemu se ostavlja razlika od 713,5 milijuna EUR do gornje granice za obveze; prima na znanje da je povećanje sredstava za financiranje Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi za 2018. (+2,1 %) u velikoj mjeri posljedica znatno nižeg iznosa očekivanih dostupnih namjenskih prihoda u 2018.;

31.  prima na znanje da je Komisija u okviru naslova 2. ostavila razliku do gornje granice u iznosu od 713,5 milijuna EUR; ističe da bi se zbog sve veće nestabilnosti na poljoprivrednim tržištima, kao što je ranije bio slučaj krize u sektoru mljekarstva, mogla razmotriti mogućnost korištenja te razlike; poziva Komisiju da se pobrine da utvrđena razlika bude dovoljna za rješavanje mogućih kriza;

32.  ističe produženje izvanrednih mjera potpore za određene vrste voća za koje je stanje na tržištu još uvijek teško; žali, međutim, što Komisija trenutačno ne predlaže mjere potpore sektoru stočarstva, posebice sektoru mljekarstva, koja je potrebna zbog ruske zabrane uvoza iz EU-a te stoga u tom pogledu očekuje promjenu; stoga očekuje da se, ako dođe do promjene razlike u naslovu 2., dio dodijeli proizvođačima mlijeka u državama koje su najviše pogođene ruskim embargom; iščekuje da Komisija u listopadu 2017. pošalje pismo izmjene koje bi se trebalo temeljiti na ažuriranim informacijama o financiranju EFJP-a, čime bi se mogle provjeriti stvarne potrebe poljoprivrednog sektora, uzimajući na odgovarajući način u obzir utjecaj ruskog embarga i druge tržišne nestabilnosti;

33.  pozdravlja povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (+2.4 %) i za program LIFE+ (+5.9 %) u skladu s financijskim programiranjem, ali žali zbog toga što znatno umanjena odobrena sredstva za plaćanja ukazuju na još uvijek sporu provedbu tih projekata u razdoblju 2014. – 2020.;

Naslov 3. — Sigurnost i građanstvo

34.  prima na znanje predloženi iznos od 3 473,1 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za naslov 3.; naglašava potrebu za zajedničkim, sveobuhvatnim i održivim rješenjima za situaciju s migracijama i izbjeglicama te izazove povezane s time;

35.  pozdravlja prijedlog Komisije za dodatnih 800 milijuna EUR namijenjenih za rješavanje sigurnosnih pitanja, osobito nakon niza terorističkih napada u EU-u;

36.  smatra da važnost i hitnost tih pitanja nije u skladu s velikim smanjenjem odobrenih sredstava za preuzimanje obveza (-18,9 %) i odobrenih sredstava za plaćanja (-21,7 %) predloženih u naslovu 3. u usporedbi s proračunom za 2017., prije svega u odnosu na Fond za azil, migracije i integraciju (AMIF), Fond za unutarnju sigurnost (ISF) i program Pravosuđe; poziva na dodjelu odgovarajućih proračunskih sredstava za te fondove; tvrdi da ta smanjenja nisu opravdana kašnjenjima u provedbi dogovorenih mjera i u donošenju novih zakonodavnih prijedloga; poziva stoga Komisiju da zajamči odgovarajuća proračunska sredstva i pruži jamstvo da će se dodatne potrebe također brzo riješiti;

37.  žali zbog toga što još uvijek ne postoji učinkovit sustav za preraspodjelu i što je to dovelo do neravnomjernog opterećenja nekih država članica, posebno Italije i Grčke; podsjeća da je 2016. u Europu stiglo 361 678 izbjeglica i migranata, od kojih 181 405 u Italiju i 173 447 u Grčku, s time da je Italija primila već 85 % izbjeglica i migranata koji su dosad stigli u Europu tijekom 2017.; žali zbog toga što je Italija dosad od Fonda za azil, migracije i integraciju dobila samo 147,6 milijuna EUR, što predstavlja samo 3 % ukupnih troškova upravljanja migracijskom krizom;

38.  smatra nadalje da bi se suradnja među državama članicama u pitanjima sigurnosti mogla još poboljšati dodatnom potporom iz proračuna EU-a; postavlja pitanje kako je moguće ostvariti te ciljeve uz znatno smanjenje relevantnih proračunskih linija za ISF u usporedbi s proračunom za 2017.; naglašava potrebu osiguravanja potrebnih financijskih sredstava za provedbu predloženih novih informacijskih i graničnih sustava, poput sustava EU-a za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) i sustava ulazaka/izlazaka.

39.  smatra da će 2018. biti ključna godina za uspostavu Europskog migracijskog programa s obzirom na to da se trenutačno razvija nekoliko njegovih ključnih komponenti; ističe potrebu da se pažljivo ispita učinak tekućih zakonodavnih prijedloga na proračun, kao što su reforma dablinskog zajedničkog sustava azila, novi sustav ulazaka/izlazaka i sustav ETIAS, uključujući mogućnost njihova kasnijeg usvajanja; naglašava važnost odgovarajućeg financiranja kako bi se ispunio cilj Unije u tom pogledu i kako bi se hitno uspostavila učinkovita europska politika o azilu i migracijama, u potpunom skladu s međunarodnim pravom i na temelju solidarnosti između država članica;

40.  ističe da prijedlog Komisije treću godinu za redom ne ostavlja razliku do gornje granice za naslov 3., što je dokaz da iznos najmanjeg naslova VFO-a nije u skladu s trenutačnim potrebama, kako je potvrdio i Parlament u okviru postupka revizije u sredini razdoblja; pozdravlja u tom smislu prijedlog Komisije za mobilizaciju instrumenta fleksibilnosti u iznosu od 817 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, što je moguće samo zahvaljujući dodatnoj fleksibilnosti utvrđenoj u revidiranoj Uredbi o VFO-u; ustraje u tome da je razina rashoda još uvijek nedostatna i žali zbog toga što je Komisija odgodila sva buduća pisma izmjene;

41.  podsjeća na trajnu snažnu potporu Parlamenta kulturnim i medijskim programima; pozdravlja predloženo povećanje sredstava za program Kreativna Europa u odnosu na proračun za 2017., uključujući za Europsku godinu kulturne baštine u okviru multimedijskih djelovanja; nadalje inzistira na dodjeli dostatnih sredstava programu Europa za građane; poziva Komisiju da revidira inicijative u okviru proračunske linije „multimedijska djelovanja” kako bi se osiguralo da se proračunom djelotvorno podupire visokokvalitetno i neovisno izvještavanje o poslovima EU-a; ponovno izražava svoju potporu održivom višegodišnjem dogovoru o financiranju Euraneta +; konačno, pozdravlja povećanja u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za program Hrana i hrana za životinje i program Potrošači u odnosu na proračun za 2017. godinu; konačno, naglašava važnost razvijenog programa Zdravlje i odgovarajućeg proračuna kojima bi se omogućila europska suradnja u području zdravlja, uključujući nove inovacije u zdravstvenoj zaštiti, nejednakosti u području zdravlja, teret kroničnih bolesti, antimikrobnu otpornost, prekograničnu zdravstvenu skrb i pristup zdravstvenoj zaštiti;

Naslov 4. – Globalna Europa

42.  žali zbog ukupnog smanjenja financijskih sredstava u naslovu 4. koja iznose 9,6 milijardi EUR (-5,6 % u usporedbi s proračunom za 2017.) u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza; prima na znanje da je smanjenje financiranja glavnih instrumenata pod naslovom 4. uvelike povezano s ranijim povećanjima iznosa, odobrenima u proračunu za 2017., za Instrument za pomoć izbjeglicama u Turskoj i novi okvir za partnerstvo u okviru Europskog migracijskog programa;

43.  smatra da smanjenja za Instrument za razvojnu suradnju i Europski instrument za susjedstvo, posebno dio za južno susjedstvo potonjega, nisu opravdana s obzirom na dugoročne potrebe u vezi s djelovanjem EU-a u području migracija koje nadilazi migracijske paktove u sklopu Okvira za partnerstvo i njegovu posvećenost međunarodnom razvoju; u tom kontekstu poziva na povećanje financijskih sredstava koja treba izdvojiti za mirovni proces i financijsku pomoć Palestini i UNRWA-u; podsjeća na važnost jamčenja dostatnih sredstava za južno susjedstvo s obzirom na to da je stabilnost na Bliskom istoku ključ ni element za rješavanje temeljnih uzroka migracija;

44.  unatoč tome pozdravlja predloženo povećanje sredstava za istočno susjedstvo u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, čime će se doprinijeti demokratskim reformama i ekonomskoj integraciji s EU-om, a to posebno vrijedi za države koje su potpisale sporazume o pridruživanju s Unijom;

45.  prima na znanje povećanu potporu za provođenje političkih reformi u Turskoj (IPA II), posebno u kontekstu nazadovanja te zemlje u područjima vladavine prava, slobode govora i temeljnih prava; poziva Komisiju da obustavi pružanje pretpristupnih sredstava ako se obustave pregovori o pristupanju i da, ako se to dogodi, ta sredstva iskoristi za izravno podupiranje civilnoga društva u Turskoj te da ulaže više u programe međuljudske razmjene kao što je Erasmus+ za studente, akademsku zajednicu i novinare; očekuje dodjelu dovoljnih sredstava zemljama korisnicama IPA-e iz zapadnog Balkana kojima je hitno potrebna financijska pomoć za provedbu reformi;

46.  smatra da bi zbog važnosti visokog obrazovanja za sveobuhvatno provođenje reformi u partnerskim zemljama studentska mobilnost i akademska suradnja između EU-a i susjednih zemalja trebale dobivati stalnu potporu; stoga žali zbog smanjenja odobrenih sredstava za tehničku i financijsku pomoć u okviru tri vanjska instrumenta, IPA, ENI i DCI, čiji je cilj promicanje međunarodne dimenzije visokog obrazovanja za provedbu programa Erasmus+;

47.  prima na znanje prijedlog Komisije o određivanju razlike od 232 milijuna EUR ispod gornje granice; uvjeren je da izazovi s kojima se EU susreće u vanjskom djelovanju iziskuju održivo financiranje koje nadilazi trenutačan iznos za naslov 4.; podsjeća da je za proračun za 2017. upotrijebljena pričuva za nepredviđene izdatke kako bi se omogućilo financiranje iznad gornje granice; i dalje smatra da bi nove inicijative trebalo financirati novim sredstvima te u tome da bi u potpunosti trebalo iskoristiti sve mogućnosti za fleksibilnost do iznosa dogovorenog u okviru revizije VFO-a;

48.  poziva Komisiju, koja se u više navrata pozivala na moguće produljenje Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj, da što prije donese stvarni prijedlog za njegovo produljenje ako to jest njezina namjera; podsjeća na obvezu Parlamenta, Vijeća i Komisije da se pobrinu da uspostava Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj i uzajamnih fondova bude transparenta i jasna, u skladu s načelom jedinstva proračuna Unije i uz poštovanje nadležnosti proračunskog tijela, uključujući parlamentarni nadzor; još jednom snažno potiče države članice da pravodobno podmire svoje obveze o financiranju Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj i uzajamnih fondova;

49.  u potpunosti podržava obveze koje je EU preuzeo na briselskoj konferenciji o potpori Siriji, kojima su potvrđene ranije obveze iz Londona; slaže se s dodatnim financiranjem Europskog instrumenta za susjedstvo i humanitarne pomoći u iznosu od 120 milijuna EUR za svaku stavku;

Naslov 5. – Administracija

50.  prima na znanje povećanje rashoda u naslovu 5. za 3,1 % u odnosu na proračun za 2017. te iznose 9682,4 milijuna EUR (+287,9 milijuna EUR); prima na znanje da se više od jedne trećine tog nominalnog povećanja opravdava dodatnim odobrenim sredstvima potrebnima za mirovine (+108,5 milijuna EUR); prima na znanje da je veći iznos odobrenih sredstava posljedica očekivanog rasta broja umirovljenika (+4,2 %); također prima na znanje da se očekuje da će broj umirovljenika i dalje rasti u narednim godinama; prima na znanje strog pristup administrativnim rashodima i nominalno zamrzavanje svih rashoda koji se ne odnose na plaće;

51.  prima na znanje da stvarna razlika do gornje granice iznosi 93,6 milijuna EUR nakon prijeboja 570 milijuna EUR u 2017. za korištenje pričuve za nepredviđene izdatke za naslov 3.; ističe da se udio naslova 5. u proračunu EU-a blago povećao i iznosi 6,0 % (u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza) zbog mirovina;

Pilot-projekti – pripremna djelovanja

52.  naglašava da su pilot-projekti i pripremna djelovanja važni kao sredstva za uobličenje političkih prioriteta i uvođenje novih inicijativa koje bi se mogle pretvoriti u trajne aktivnosti i programe EU-a; kani nastaviti s utvrđivanjem uravnoteženoga paketa pilot-projekata i pripremnih djelovanja; napominje da je u aktualnome prijedlogu razlika za neke naslove podosta ograničena, ili čak i ne postoji, te namjerava istražiti načine da se iznađe mjesta za moguće pilot-projekte i pripremna djelovanja bez smanjivanja sredstava za druge političke prioritete; smatra da bi Komisija od početka provedbe pilot-projekata i pripremnih djelovanja trebala postupno obavještavati zastupnike u Europskom parlamentu kako bi se osiguralo potpuno poštovanje svrhe prijedloga;

Agencije

53.  prima na znanje ukupno povećanje u nacrtu proračuna za 2018. za decentralizirane agencije za +3,1 % (ne uzimajući u obzir namjenske prihode) i za 146 radnih mjesta, ali ističe veliku razliku između agencija s ustaljenim poslovanjem (-11,2 %) i agencija s novim zadaćama (+10,5 %); smatra da ti podaci ispravno odražavaju činjenicu da je većina agencija od 2013. smanjila broj osoblja za 5 % ili čak i više (neke taj zadatak trebaju dovršiti 2018.), dok je zapošljavanje novog osoblja omogućeno agencijama koje se bave migracijama i sigurnošću (+183 radna mjesta), financijskim nadzorom (+28 radnih mjesta) i nekim agencijama s novim zadaćama (ERA, EASA, GSA) (+18 radnih mjesta); ponavlja svoj zahtjev, izražen u postupku davanja razrješnice za financijsku godinu 2015.(5), da se čuvaju resursi, a po potrebi i pruže dodatni resursi kako bi se jamčilo ispravno funkcioniranje agencija, uključujući trajno tajništvo mreže agencija EU-a (pod novim nazivom ured za zajedničku potporu);

54.  ponavlja svoje uvjerenje da se agencijama EU-a aktivnima u području pravosuđa i unutarnjih poslova moraju hitno pružiti potrebna sredstva za operativne rashode i odgovarajući broj osoblja kako bi mogle uspješno obavljati dodatne zadaće i izvršavati odgovornosti koje su im povjerene posljednjih godina; pozdravlja u tom smislu predloženo povećanje broja osoblja za Europsku agenciju za graničnu i obalnu stražu (Frontex) i za Europski potporni ured za azil (EASO), što smatra minimalnim preduvjetom za uspješno obavljanje zadaća tih agencija; ističe da je predloženi proračun i broj osoblja za Europol nedovoljan kako bi ispunjavao dodijeljene mu zadaće jer su Komisija i države članice prethodnih godina odlučile ojačati suradnju između država članica, posebno u područjima suzbijanja terorizma, organiziranog kriminala, kibernetičkog kriminala, trgovanja ljudima i zaštite djece bez pratnje; ističe praznine utvrđene u postojećoj strukturi razmjene informacija i traži od Komisije da agenciji eu-LISA pruži potrebne ljudske i financijske resurse kako bi u tom smislu mogla izvršavati dodatne zadaće i odgovornosti koje su joj nedavno dodijeljene; ističe važnu ulogu EASO-a u pružanju potpore državama članicama pri postupanju sa zahtjevima za azil, posebno kada se suočavaju s povećanim brojem tražitelja azila; žali zbog smanjenja iznosa operativnih sredstava (-23,6 % u odnosu na 2017.) i broja osoblja (-4 %) za Eurojust, koji se trenutačno suočava s povećanjem radnog opterećenja;

55.  sa zabrinutošću primjećuje da se agencije EU-a u području zapošljavanja i osposobljavanja (CEDEFOP, ETF, EU-OSHA, EUROFOUND) i one u području djelovanja za okoliš (ECDC, ECHA, EEA, EFSA, EMA) tretiraju kao posebne mete za smanjenje broja osoblja (-5 mjesta u prvima i -12 mjesta u potonjima); vjeruje da je to protivno sveobuhvatnim politikama Unije koje se odnose na stvaranje dostojanstvenih, kvalitetnih i stabilnih radnih mjesta i sprečavanje klimatskih promjena; pozdravlja povećanje osoblja i proračuna ACER-a i Europske agencije za GNSS (GSA), ali ističe da ta povećanja nisu dovoljna da agencije ispunjavaju svoje zadaće na odgovarajući način;

56.  primjećuje da je godina 2018. treći rok za registraciju tvari prema Uredbi REACH, što će utjecati na velik broj europskih kompanija i najveći broj malih i srednjih poduzeća dosad i da će to stoga znatno utjecati na radno opterećenje Europske agencije za kemikalije; stoga poziva Komisiju da se suzdrži od planiranog smanjenja šest radnih mjesta za privremene djelatnike u 2018. i da odgodi smanjenje do 2019. kako bi Europska agencija za kemikalije mogla učinkovito primijeniti cjelokupan program rada za 2018.; u tom pogledu primjećuje da je Europska agencija za kemikalije od 2012. već smanjila broj osoblja u vezi s Uredbom REACH za 10 %;

o
o   o

57.  podsjeća da je uvrštenje rodne dimenzije u sve politike pravna obveza koja izravno proizlazi iz Ugovora; poziva na snažnije uključivanje rodne perspektive u izradu proračuna tijekom cijelog proračunskog postupka i korištenje proračunskim rashodima kao učinkovitim sredstvom za promicanje jednakosti između žena i muškaraca; preporučuje da se izradi proračunski plan za provedbu rodno osviještenih politika u institucijama EU-a, u skladu s usvojenim pilot-projektom, te da se u budućnosti uspostavi posebna proračunska linija za upravljanje koordinacijom rodno osviještenih politika u svim institucijama EU-a;

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ZAJEDNIČKA IZJAVA O DATUMIMA ZA PRORAČUNSKI POSTUPAK I NAČINIMA FUNKCIONIRANJA ODBORA ZA MIRENJE U 2018.

A.  U skladu s dijelom A. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju, Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su sljedeće ključne datume za proračunski postupak za 2018.:

1.  Sazvat će se trijalog 13. srpnja ujutro prije usvajanja stajališta Vijeća.

2.  Komisija će nastojati predstaviti izjavu o procjenama za 2018. do kraja svibnja.

3.  Vijeće će nastojati usvojiti svoje stajalište i poslati ga Europskom parlamentu do 37. tjedna (treći tjedan u rujnu) kako bi se omogućio pravovremeni dogovor s Europskim parlamentom.

4.  Odbor za proračune Europskog parlamenta nastojat će glasovati o izmjenama stajališta Vijeća najkasnije do kraja 41. tjedna (sredina listopada).

5.  Trijalog će se sazvati 18. listopada poslijepodne prije čitanja Europskog parlamenta.

6.  Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u 43. tjednu glasovat će se o njegovu čitanju (plenarna sjednica 23. – 26. listopada).

7.  Razdoblje mirenja počinje 31. listopada. U skladu s odredbama članka 314. stavka 4. točke (c) UFEU-a, rok predviđen za mirenje istječe 20. studenoga 2017.

8.  Odbor za mirenje sastat će se poslijepodne 6. studenoga u prostorima Europskog parlamenta i 17. studenoga u prostorima Vijeća i može se ponovno sastati prema potrebi. Sjednice Odbora za mirenje pripremit će se u okviru jednog ili više trijaloga. Trijalog je planiran za 9. studenoga ujutro. Dodatni trijalozi mogu se sazvati tijekom razdoblja mirenja u trajanju od 21 dana, uključujući 13. i 14. studenoga u Strasbourgu.

B.  Načini funkcioniranja Odbora za mirenje navedeni su u dijelu E priloga gore spomenutom međuinstitucionalnom sporazumu.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0085. (5) Vidi Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o razrješnici za izvršenje proračuna agencija Europske unije za financijsku godinu 2015.: uspješnost, financijsko upravljanje i nadzor (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0155).

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. na temu Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose (2016/2240(INI))

P8_TA(2017)0303 A8-0220/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 167. stavke 3. i 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

‒  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2347 od 24. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030., posebno 4. i 17. cilj održivog razvoja,

‒  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2016. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. svibnja 2007. naslovljenu „Europska agenda za kulturu u globaliziranom svijetu” (COM(2007)0242),

–  uzimajući u obzir dokument Pripremno djelovanje „Kultura u vanjskim odnosima EU-a” i preporuke iz tog dokumenta(1),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku ”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

‒  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 16. studenoga 2007. o Europskoj agendi za kulturu(2),

‒  uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi Europske agende za kulturu (COM(2010)0390),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane(3),

‒  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe iz 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara)(4),

‒  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim odnosima Unije i njezinih država članica(5),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a(6),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a(8),

‒  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. prosinca 2014. o planu rada za kulturu u razdoblju 2015. – 2018.(9),

‒  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a iz 1972. o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine,

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi(10),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Odbora ministara Vijeća Europe CM/Res(2010)53 kojom se uspostavlja Prošireni djelomični sporazum o kulturnim rutama,

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije(11),

‒  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 24. studenoga 2015. o kulturi u vanjskim odnosima EU-a s težištem na kulturi u razvojnoj suradnji(12),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh(13), a posebno njezin stavak 3. u kojem „poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da se koristi kulturnom diplomacijom i međukulturnim dijalogom kao sredstvom pomirenja različitih zajednica i pri obnovi uništenih lokaliteta”,

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o Europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu(14),

‒  uzimajući u obzir ishod 3502. sastanka Vijeća za obrazovanje, mlade, kulturu i sport održanog 21. i 22. studenoga 2016.,

‒  uzimajući u obzir studiju napravljenu na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta i naslovljenu „Istraživanje za Odbor za kulturu – Europski kulturni instituti u inozemstvu”(15),

‒  uzimajući u obzir studiju napravljenu na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta i naslovljenu „Istraživanje za Odbor za kulturu – Europske prijestolnice kulture: strategije uspjeha i dugoročni učinci”(16),

‒  uzimajući u obzir studiju iz 2015. koju je zatražila Služba Europske komisije za instrumente vanjske politike naslovljenu „Analiza predodžbi o EU-u i politikama EU-a u inozemstvu”(17),

‒  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija na temu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”,

‒  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora na temu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”,

‒  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj godini kulturne baštine (2018.) (COM(2016)0543),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Europske snage solidarnostiˮ (COM(2016)0942),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. prosinca 2015. o reviziji europske politike susjedstva,

–  uzimajući u obzir odluku Međunarodnog kaznenog suda od 27. rujna 2016., prema kojoj je Ahmad al-Faki al-Mahdi proglašen krivim za uništavanje nekoliko mauzoleja u Timbuktuu, čime je prvi put u povijesti, u skladu s Rimskim statutom, donesena presuda da se uništavanje kulturne baštine može smatrati ratnim zločinom,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0220/2017),

A.  budući da EU postaje sve istaknutiji akter međunarodnih odnosa te bi trebao uložiti dodatna sredstva i dodatne napore u promicanje svoje zajedničke kulture, kulturne baštine, umjetničkog stvaralaštva i inovativnosti u okviru regionalne različitosti, na temelju članka 167. UFEU-a;

B.  budući da EU kao važan akter međunarodne politike ima sve važniju ulogu u svjetskim zbivanjima, između ostalog promicanjem kulturne i jezične raznolikosti u međunarodnim odnosima;

C.  budući da kultura ima suštinsku vrijednost i da je iskustvo EU-a pokazalo da se kulturnim razmjenama može doprinijeti promicanju njegovih vanjskih ciljeva i čvrsto povezivati osobe različitog etničkog, vjerskog i društvenog podrijetla, osobito jačanjem međukulturnog i međuvjerskog dijaloga te uzajamnog razumijevanja, pa i u okviru aktivnosti Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD); u tom pogledu smatra da kultura mora postati neophodan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i da je potrebno sustavno integrirati kulturu u projekte i programe;

D.  budući da će EU, kako bi izgradio međukulturno razumijevanje, morati proširiti svoje uobičajene komunikacijske alate u obliku izvornih europskih medija kao što su Arte, Euronews ili Euranet;

E.  budući su kultura i očuvanje kulture neodvojivo povezani s poštovanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda;

F.  budući da su ključan element vanjske politike oblici znanstvene suradnje kojim se grade mostovi između zemalja, poboljšava kvaliteta međunarodnih istraživanja i povećava vidljivost znanstvene diplomacije;

G.  budući da EU i njegove države članice imaju brojne zajedničke kulturne, jezične, povijesne i vjerske korijene i budući da su, nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim europskim nasljeđem, uspjeli postići jedinstvo u raznolikosti; budući da europska kultura i europska kulturna materijalna i nematerijalna baština predstavljaju raznolikost europskih društava i regija te u jednakoj mjeri većinskih društava i manjinskih kultura;

H.  budući da se Deklaracijom o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je usvojena u Parizu u ožujku 2015., ističe potreba za poticanjem aktivnog dijaloga među kulturama, kao i globalne solidarnosti i međusobnog poštovanja;

I.  budući da su u cijeloj povijesti EU-a kulturni odnosi bili i ostali glavni pokretač socijalne kohezije te održivog gospodarskog i ljudskog razvoja te da istovremeno imaju ključnu ulogu u jačanju kapaciteta civilnog društva i međuljudskih kontakata te u prevenciji radikalizacije, radi zaštite kulturne baštine, učvršćenju procesa demokratizacije, sprečavanju i rješavanju sukoba te izgradnji otpornosti;

J.  budući da bi se kulturnom diplomacijom trebala promicati kulturna i jezična raznolikost, uključujući očuvanje manjinskih jezika, što je vrijednost samo po sebi i pridonosi europskoj kulturnoj baštini;

K.  budući da ljudska prava uključuju i kulturna prava te da stoga treba jednaku pozornost posvetiti pravu svake osobe da sudjeluje u kulturnom životu i uživa u vlastitoj kulturi poštujući pritom u potpunosti temeljna ljudska prava svih građana;

L.  budući da su u prosincu 2014. uvedene restriktivne mjere kojima se nastoji stati na kraj trgovanju kulturnim predmetima iz Sirije; budući da postoji jasna potreba za mehanizmom za hitno reagiranje kojim bi se, uključujući u područjima ili zemljama sukoba, otkrilo i spriječilo uništavanje kulturne baštine i uklanjanje kulturnih predmeta kojima se može pribjeći u situacijama sukoba u svrhu zastrašivanja ili šokiranja te koji u nekim slučajevima mogu predstavljati „kulturno čišćenje”;

M.  budući da je kultura zajedničko dobro te izrada novog konsenzusa o razvoju mora podrazumijevati promišljanje o povratu zajedničkih javnih dobara, među ostalim s pomoću kulture;

N.  budući da EU i pojedinačne države članice pružaju više od polovine svjetske razvojne pomoći, što zaslužuje veće priznanje;

O.  budući da je kulturna baština univerzalno nasljeđe i stoga je njezina zaštita preduvjet za izgradnju mira i otpornosti;

P.  budući da zajednička komunikacija „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” postavlja okvir za međunarodne kulturne odnose EU-a; budući da u njoj ipak nisu utvrđeni tematski i zemljopisni prioriteti, konkretni ciljevi i ishodi, ciljne skupine, zajednički interesi i inicijative, odredbe o financiranju, ispravno financijsko upravljanje, lokalna i regionalna perspektiva, lokalni i regionalni izazovi i načini provedbe;

Q.  budući da međuljudski kontakti, kao što su razmjene mladih, gradovi prijatelji i poslovna partnerstva, služe kao važna sredstva za poticanje međukulturnog razumijevanja te bi ih EU trebao promicati u svojim vanjskopolitičkim odnosima;

R.  budući da je mobilnost ključan dio međunarodnih kulturnih odnosa EU -a i zahtijeva uspostavu mehanizama kojima bi se kulturnim djelatnicima, istraživačima, pripadnicima akademske zajednice, nastavnicima, studentima, osoblju i mrežama bivših sudionika programa EU-a olakšalo dobivanje viza prema trećim zemljama i iz njih(18);

S.  budući da su EU i susjedne države povijesno utjecale jedni na druge u kulturnom smislu;

T.  budući da suradnja, osposobljavanje, mobilnost umjetnika i kulturnih djelatnika, kao i njihovih djela, među ostalim preko europskih i međunarodnih mreža te umjetničkih rezidencija, predstavljaju ključne čimbenike za širenje i razmjenu ne samo europskih, već i neeuropskih kultura i umjetnosti te da ih treba promicati i unaprjeđivati;

U.  budući da je vizna politika za umjetnike i kulturne djelatnike ključna za uspješnu suradnju i slobodno kretanje umjetničkih djela s pomoću europskih i međunarodnih mreža, kao i za omogućivanje programa aktivnih umjetničkih rezidencija koji obuhvaćaju civilno društvo u različitim zemljama i regijama svijeta;

V.  budući da to može biti korisno polazište da bi se analiziralo što je postignuto u okviru Europske agende za kulturu, a s ciljem daljnjeg razvoja i poboljšanja strategije, utvrđivanja jasnih i mjerljivih ciljeva u skladu s posebnostima pojedinačnih zemalja, prioriteta i realnih rezultata te učenja iz primjera dobre prakse;

W.  budući da bi EU kao ključni partner Ujedinjenih naroda, trebao blisko surađivati s UNESCO-om u cilju zaštite svjetske kulturne baštine;

X.  budući da bi koordinacijom među programima i resursima EU-a trebalo učvrstiti kulturnu dimenziju međunarodnih odnosa EU-a kako bi se stvorio zajednički prostor za dijalog u svrhu međukulturnog razumijevanja i povjerenja;

Y.  budući da inicijative i aktivnosti EU-a trebaju biti vidljivije u trećim zemljama, uključujući u onima koje su obuhvaćene europskom politikom susjedstva te da treba bolje ocijeniti njihove rezultate, pripisati zasluge za njih te o njima šire informirati(19);

Z.  budući da broj proizvoda i usluga u audiovizualnim, kulturnim i kreativnim sektorima raste, kao i njihov doprinos BDP-u te međunarodni optjecaj;

AA.  budući da mnoge europske kulturne rute koje je potvrdilo Vijeće Europe prolaze kroz zemlje u istočnom i južnom susjedstvu EU-a te kroz zemlje kandidatkinje i budući da se time jačaju veze između EU-a i susjednih zemalja;

AB.  budući da Unija nastoji izgraditi otpornost društva proširenjem djelovanja u području kulture, obrazovanja i mladih, čime se promiče pluralizam, suživot i poštovanje;

Ciljevi

1.  pozdravlja zajedničku komunikaciju, koja nudi pregled svih instrumenata, aktivnosti, inicijativa, programa i projekata kojima je kultura zajednički nazivnik, a koje podupiru ili provode EU i njegove države članice; poziva na razvoj učinkovite strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose;

2.  potvrđuje da je cilj zajedničke komunikacije poticanje kulturne suradnje unutar EU-a i s njegovim partnerskim zemljama te promicanje globalnog poretka utemeljenog na očuvanju mira, borbi protiv ekstremizma i radikalizacije s pomoću međukulturnog i međuvjerskog dijaloga, na sprečavanju sukoba uz poštovanje demokracije, vladavine prava, slobode izražavanja, slobode umjetničkog izražavanja, uzajamnog razumijevanja, ljudskih prava, kulturne i jezične raznolikosti i temeljnih vrijednosti; ističe, nadalje, važnu ulogu kulturne diplomacije, obrazovanja i kulturne razmjene u jačanju zajedničke srži univerzalnih vrijednosti;

3.  priznaje trud koji je ESVD, zajedno s Komisijom, uložio u povećanje vanjske dimenzije politika u području znanosti i istraživanja te poziva Komisiju na poticanje razvoja ambiciozne znanstvene diplomacije;

4.  traži da se kulturna prava promiču kao jednakovrijedna temeljna ljudska prava i da se kulturu zbog njezine suštinske vrijednosti smatra četvrtim samostalnim i transverzalnim stupom održivog razvoja, zajedno sa socijalnom, gospodarskom i ekološkom dimenzijom;

5.  pozdravlja pristup izložen u zajedničkoj komunikaciji kojim se utvrđuju tri pravca djelovanja: podržavanje kulture kao pokretača održivog društvenog i gospodarskog razvoja, promicanje kulture i međukulturnog dijaloga u svrhu miroljubivih odnosa među zajednicama te jačanje suradnje u području kulturne baštine;

6.  traži da se sloboda umjetničkog izražavanja promiče kao vrijednost i nastojanje Europske unije kojim se potiče slobodni dijalog i razmjena dobrih praksi na međunarodnoj razini;

7.  ističe da EU ima brojna i raznolika iskustva s uključivim upravljanjem, da njegova snaga leži u ujedinjenosti u raznolikosti i da u tom području EU stvara dodanu vrijednost;

8.  iako se u području kulture moraju poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, uzimajući u obzir i zajedničke kulturne korijene i zajedničku kulturnu baštinu EU-a i država članica te rezultat dugotrajnog umjetničkog i kulturnog uzajamnog djelovanja, uviđa da je običaj zajedničkog rada i stvaranja doveo do izgradnje poštovanja i razumijevanja drugih kultura;

9.  ističe da je EU arena u kojoj sve države članice udruženim snagama preuzimaju veću ulogu u međunarodnim kulturnim odnosima koristeći se uzajamnim prednostima suradnje;

10.  predlaže da svaka država članica pokrene zajedničke aktivnosti s EU-om kojima bi se svake godine istaknula neka druga zemlja EU-a s pomoću npr. izložbi i koprodukcija, uz posebnu ulogu namijenjenu rotirajućem predsjedanju, a u cilju ostvarivanja dodatne suštinske vrijednosti za EU i države članice i povećanja vidljivosti njihovih aktivnosti i inicijativa u inozemstvu, uključujući preko delegacija EU-a s konkretnim ljudskim i financijskim sredstvima koji bi se omogućili u tu svrhu;

11.  države članice, osobito manje države članice, i njihove kulturne ustanove i kulturni dionici mogu ostvariti dodanu vrijednost svojih kulturnih postignuća iskorištavanjem EU-a za promicanje i širenje tih postignuća u inozemstvu;

12.  kulturna diplomacija može djelovati kao poslanik EU-a i njegovih država članica;

13.  podsjeća na važnost suradnje među državama članicama i institucijama EU-a kada je riječ o dostupnosti, istraživanju, promicanju, očuvanju i upravljanju te borbi protiv trgovanja, pljačke i uništavanja u pogledu materijalne i nematerijalne kulturne baštine, među ostalim namjenskim sredstvima i pomoći na regionalnoj razini te prekograničnom policijskom suradnjom, u EU-u i izvan njega;

14.  naglašava ulogu nezavisnih medija u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih sposobnosti te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u susjedstvu EU-a;

15.  pozdravlja činjenicu da se zajedničkom komunikacijom kulturne i kreativne industrije navode kao važan sastavni dio strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose; budući da te industrije u svojoj ulozi ambasadora europskih vrijednosti pridonose „mekoj sili” Europe, osobito kada je riječ o regionalnim kreativnim centrima i kulturnim mrežama, preporučuje da se identificiraju i da im se pruži poticaj te omogući razvoj vještina; poziva Komisiju da unaprijedi mreže kreativnih i kulturnih djelatnika i dionika, s posebnim naglaskom na malim i srednjim poduzećima, europskim kreativnim područjima i kreativnim platformama kao pokretačima multiplikacijskih učinaka i inovacija, uključujući ostala područja;

16.  traži od Komisije i od potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice da „kulturne dionike” učini temeljnom sastavnicom provedbe zajedničke komunikacije i pojasni da bi ta skupina trebala obuhvaćati, među ostalim kategorijama, umjetnike, djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru, kulturne institucije, privatne i javne zaklade, sveučilišta, kulturna i kreativna poduzeća;

Upravljanje i alati

17.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da predstave godišnje i višegodišnje planove djelovanja u tom području, koji bi trebali obuhvaćati aktivnosti, strateške tematske i zemljopisne prioritete i zajedničke ciljeve, i poziva na periodično preispitivanje provedbe zajedničke komunikacije, o čijem ishodu treba izvijestiti Parlament;

18.  naglašava da različite politike i aktivnosti EU-a koje uključuju treće zemlje treba više međusobno uskladiti; naglašava potrebu da se uzmu u obzir rezultati postojećih istraživanja, najbolje prakse te ostale inicijative i ostali instrumenti koje financira EU, a koji se odnose na zaštitu kulturne baštine, što bi moglo pomoći suradnji s trećim zemljama; poziva na veću sinergiju među svim sudionicima i ostalim inicijativama koje financira EU, a koje bi mogle pomoći u ostvarivanju ciljeva strategije, kako bi se osigurali učinkovitost sredstava, optimalni ishodi te povećani učinak aktivnosti i inicijativa EU-a; preporučuje da se napravi pregled stanja kako bi se zajamčio učinkovit pristup;

19.  apelira na Komisiju da u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru predvidi proračunsku liniju namijenjenu pružanju potpore međunarodnim kulturnim odnosima u postojećim i budućim programima, osobito u sljedećoj generaciji programa kulture i obrazovanja, kako bi takvi programi na odgovarajući način mogli razviti svoje međunarodno djelovanje;

20.  predlaže da se osmisli poseban program EU-a, a sredstva usmjere na međunarodnu mobilnost i razmjene kao što su rezidencijalni programi, posebno za mlade djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru i umjetnike;

21.  u tom kontekstu predlaže da bi se bivše sudionike i korisnike programa Erasmus i ostalih programa obrazovne mobilnosti i volontiranja trebalo poticati da upotrebljavaju svoje međukulturne vještine i sposobnosti u korist drugih te bi oni trebali postati utjecajni akteri u razvoju partnerstava u području kulturnih vanjskih odnosa;

22.  poziva Komisiju da razvije dimenziju kulturnog turizma, primjerice izradom i razmjenom tematskih programa i najboljih praksi, kako bi olakšala međunarodnu mobilnost i razmjene s građanima trećih zemalja, kao i pristup predmetima od kulturne vrijednosti;

23.  poziva Komisiju i ESVD da međunarodne kulturne odnose horizontalno uvrste u instrumente i programe međunarodne suradnje te u preispitivanja u sredini razdoblja radi osiguranja dosljednosti i pretvaranja međunarodnih kulturnih odnosa u učinkovito sredstvo;

24.  poziva Komisiju da ojača utjecaj kulturne dimenzije međunarodnih odnosa sustavnim uključivanjem kulturne dimenzije u pregovore i sporazume o pridruživanju; naglašava potrebu da EU ustanovi načela postupanja za partnere u transnacionalnim projektima i da uklanjanjem prepreka stvori fleksibilan okvir za ostvarivanje transnacionalne kulturne suradnje;

25.  poziva Komisiju da dodatno podupre kulturne odnose sa susjednim zemljama posredstvom tehničke pomoći, programa izgradnje kapaciteta, osposobljavanja, razvoja vještina i prijenosa znanja (u području medija također) radi boljeg upravljanja i novih partnerstava na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i prekograničnoj razini te da pri tome omogući nastavak regionalnih programa u južnim i istočnim susjednim zemljama, uključujući zemlje zapadnog Balkana;

26.  ističe da aktivnosti vanjskog financiranja kulture EU-a zbog održivosti moraju biti rezultat snažne uključenosti lokalnih partnera, prilagodbe programa lokalnoj stvarnosti i uzimanja u obzir razdoblja nakon financiranja za projekte, uključujući prijelaz na nacionalno financiranje ili ostale modele stvaranja prihoda;

27.  naglašava važnost inicijativa za kulturu i ljudska prava koje bi trebale biti usmjerene na pružanje podrške kulturnim djelatnicima u zemljama ili regijama gdje su im prava ugrožena; poziva da takve programe zajednički financiraju Europska zaklada za demokraciju i Europski instrument za susjedstvo;

28.  naglašava da aktivno civilno društvo u partnerskim zemljama može znatno pomoći kada je riječ o širenju vrijednosti koje EU promiče i da je stoga ključno da EU, kad održava svoje bilateralne odnose, jača podršku organizacijama civilnog društva u kulturnom sektoru u partnerskim zemljama;

29.  poziva Komisiju da odgovarajućim proračunom te uzimajući u obzir obveze prema Konvenciji UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti uvrsti kulturu u sve postojeće i buduće bilateralne i multilateralne sporazume kako bi se dodatno naglasio gospodarski potencijal kulturne baštine i kulturnih i kreativnih sektora u promicanju održivog razvoja, uključujući područja rasta i zapošljavanja, te njihov utjecaj na dobrobit društva; smatra da bi se to moglo učiniti primjerice tijekom sljedećeg mandata pregovora o novom partnerstvu s državama AKP-a nakon 2020.; poziva na izradu pokazatelja EU-a za to područje, čime bi se pridonijelo raspravi o kulturnoj politici;

30.  ističe važnost programa mobilnosti mladih osoba i suradnje među sveučilištima kao iznimno vrijednih mjera za uspostavljanje dugoročnih akademskih i kulturnih odnosa;

31.  poziva Komisiju da ojača međunarodnu dimenziju programa Erasmus+, Kreativna Europa, Europa za građane i Obzor 2020.; u tom smislu podsjeća da programi EU-a u području kulture, obrazovanja, mladih i sporta imaju ključnu ulogu kao temeljni elementi u borbi protiv netolerancije i predrasuda te procesu stvaranja osjećaja zajedničke pripadnosti i poštovanja kulturne raznolikosti; poziva Komisiju da promiče, osobito u okviru europske politike susjedstva, sudjelovanje najbližih partnerskih zemalja Unije u tim programima;

32.  priznaje trud koji je Komisija uložila u promicanje uloge znanosti, istraživanja, obrazovanja i kulturne suradnje kao instrumenata meke sile u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena i kulturna razmjena pridonose izgradnji kapaciteta i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama;

33.  poziva Komisiju da osnaži i proširi program EU-a za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) kako bi obuhvaćao strategiju za međunarodne kulturne odnose te da tematskim programima EU-a osnaži mala i srednja poduzeća koja djeluju u zemljama izvan EU-a u sektoru kulture;

34.  naglašava ulogu Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora te ulogu regionalnih i lokalnih tijela te civilnog društva u osmišljavanju te strategije;

35.  ističe da bi Parlament trebao imati aktivnu ulogu u promicanju kulture u vanjskom djelovanju EU-a, među ostalim preko svojih ureda za informiranje i vezu;

36.  poziva Komisiju i ESVD da imenuju „središnju točku” u svakoj delegaciji EU-a, koja bi se povezala s nacionalnim kulturnim institutima i predstavnicima država članica, lokalnih civilnih društava, dionicima i nadležnim tijelima u procesu strukturiranog dijaloga u svrhu zajedničkog utvrđivanja općih prioritetnih područja, potreba i načina suradnje te ih poziva da za to osiguraju odgovarajuća sredstva i osposobljavanje; traži od Komisije i ESVD-a da svake dvije godine izvješćuju Parlament o stanju provedbe i postignutim rezultatima;

37.  poziva na to da se u ESVD-u osiguraju odgovarajuća financijska sredstva i osoblje za međunarodne kulturne odnose, da se ESVD-u dodijeli vodeća uloga katalizatora među različitim službama EU-a koje se bave međunarodnim kulturnim odnosima;

38.  zalaže se da međunarodni kulturni odnosi budu predmet obrazovanja, osposobljavanja i istraživanja i to u cilju jačanja kapaciteta dionika u tom području, kao i da se poveća sudjelovanje u kulturi kroz obrazovanje, uključujući odgovarajuće osposobljavanje osoblja EU-a u području kulturnih vještina;

39.  poziva na jasno definiranje uloge kulturnih instituta država članica u pogledu kulturnog utjecaja EU-a izvan njegovih granica i u kontekstu uključivog i zajedničkog europskog narativa, kroz mrežu Nacionalnih instituta EU-a za kulturu (EUNIC) i ostale forume, te zagovara uključiv i jednak pristup prema svim dionicima, uključujući civilno društvo; u tom pogledu pohvaljuje dosadašnje djelovanje kulturnih institucija država članica; potiče daljnju suradnju u inozemstvu u cilju optimiziranja interesa država članica, uz posvećivanje posebne pozornosti manjim državama članicama i državama članicama koje nemaju kulturne institute u inozemstvu te njihovim potrebama za kulturnim predstavljanjem;

40.  poziva na jačanje strateškog partnerstva s UNESCO-om pri provedbi zajedničke komunikacije, kojim se, zahvaljujući njegovoj vjerodostojnosti u Europi i njegovom globalnom dosegu, mogu uvećati učinci zajedničkih aktivnosti sa svim dionicima iz EU-a i onima koji nisu iz EU-a te poziva da se razmotri njegovo povezivanje s budućim radnim skupinama ili savjetodavnim odborima radi poticanja provedbe komunikacije;

41.  naglašava da je potrebno ponovno utvrditi ulogu nacionalnih kulturnih instituta u međukulturnoj razmjeni, imajući na umu da neki od tih instituta imaju dugu tradiciju i mnogo kontakata u trećim zemljama, što im omogućuje da služe kao temelj suradnje i komunikacije između raznih europskih subjekata; ističe, nadalje, njihov potencijal za promicanje i omogućavanje bilateralnih odnosa između zemalja te za pomoć razvoju i provedbi europske strategije kulturne diplomacije;

42.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da i dalje podupiru razvoj pojedinačno prilagođenog obrazovnog programa EUVP (Program posjetitelja Europske unije) kao snažnog alata za jačanje dijaloga, promicanje demokracije i pružanje trajne platforme za mlade i buduće lidere i osobe iz trećih zemalja koje utječu na formiranje mišljenja te za ključne sugovornike u europskim institucijama i organizacijama civilnog društva;

43.  pozdravlja uspostavu platforme za kulturnu diplomaciju i poziva da ona bude održiva, uz redovito ocjenjivanje njezinih ciljeva, rezultata i upravljanja; uviđa da je u području međunarodnih kulturnih odnosa aktivno mnogo različitih institucionalnih i neinstitucionalnih subjekata(20) te traži od Komisije da promiče strukturirani dijalog među svim dionicima, pa tako i otvorenom metodom koordinacije;

44.  poziva da se po uzoru na inicijativu za radnu skupinu UN-a „Plave kacige za kulturu” čim prije uspostavi mehanizam za sprečavanje, procjenu i obnovu kulturne baštine u opasnosti te procjenu gubitaka, uključujući mehanizam za pružanje brzog odgovora za zaštitu baštine u zemljama u kojima traju sukobi, u bliskoj i strukturiranoj suradnji s UNESCO-om i uz tehnološku potporu Europskog programa za promatranje Zemlje Copernicus; u tom smislu pozdravlja što je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Rezoluciju br. 2347 kojom se potvrđuje da uništavanje kulturne baštine može predstavljati ratni zločin i poziva EU i ESVD da surađuju sa svim partnerima u prevenciji sukoba, uspostavljanju mira i procesima obnove i pomirenja u svim područjima zahvaćenima sukobom;

45.  poziva na suradnju na razini EU-a u borbi protiv nezakonitog trgovanja kulturnim predmetima otuđenima u oružanim sukobima i ratovima te u vraćanju tih predmeta i priznaje da takva koordinacija ima ključnu ulogu u nastojanjima da se zaustavi financiranje terorističkih skupina;

46.  naglašava potrebu za jačanjem strateškog partnerstva između EU-a i UNESCO-a stvaranjem održive platforme za suradnju i komunikaciju o zajedničkim prioritetima kako bi se uspješno moglo svladati zajedničke izazove u području kulture i obrazovanja;

47.  predlaže da se u okviru Europskog kulturnog foruma i na Europskim danima razvoja posebna pozornost posveti strukturiranom dijalogu s civilnim društvom i dionicima na temu međunarodnih kulturnih odnosa EU-a;

48.  poziva Komisiju da organizira posebni kolokvij/forum dionika u kulturi o kulturi i razvoju, koji bi bio nastavak Deklaracije EU-AKP-a iz Bruxellesa iz travnja 2009. i koji bi bio otvoren dionicima iz susjednih zemalja EU-a i ostalih strateških partnerskih zemalja;

49.  smatra da je odluka o proglašenju 2018. Europskom godinom kulturne baštine prilika da se integriranim pristupom promiče kulturna baština kao važan element međunarodne dimenzije EU-a, koji se temelji na interesu partnerskih zemalja za baštinu i stručnost Europe;

50.  poziva na učinkovitu provedbu postojećih zakonskih instrumenata u svrhu bolje zaštite kulturne baštine, autorskih prava i intelektualnog vlasništva; traži od Komisije da predstavi planirani zakonski prijedlog kojim bi se uredio uvoz kulturnih dobara u EU, osobito onih koji potječu iz područja sukoba, kao sredstvo borbe protiv trgovanja;

51.  poziva EU i države članice, koje su potpisale i ratificirale Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., čime su se obvezale na njezinu provedbu, da podrže zajedničke aktivnosti radi njezine provedbe;

Interpersonalni pristup

52.  slaže se s prijedlogom iz zajedničke komunikacije da se pristup predstavljanja „odozgo prema dolje” zamijeni interpersonalnim pristupom i naglašava procese zajedničkog stvaranja i zajedničke proizvodnje u kreativnim kulturnim industrijama; vjeruje da bi kultura trebala doprijeti do svih građana;

53.  prepoznaje da su mladi ljudi jedna od glavnih ciljnih skupina u EU-u i partnerskim zemljama i da izloženost drugim kulturama i jezicima često stvara doživotnu naklonost te potvrđuje da su izvedbene umjetnosti, vizualne umjetnosti, ulična umjetnost, glazba, film, književnost, društveni mediji i digitalne platforme općenito najbolji kanali da se do njih dopre;

54.  zahtijeva da se zajednički projekti EU-a i trećih zemalja u području istraživanja i razvoja digitalizacije kulturne baštine valoriziraju kako bi se omogućili pristup znanju, razvoj novih usluga i proizvoda te promidžba novog kulturnog turizma;

55.  poziva na to da se u europske politike, uključujući u digitalni sektor, integriraju vrijednosti i uloge kulturnog sadržaja, čiji je Europa jedan od najvećih stvaratelja, u cilju stvaranja globalnih virtualnih mreža građana kako bi se povećalo kulturno sudjelovanje i razmjena;

56.  poziva na osnivanje inicijative za povezivost EU-a u cilju pomaganja mladima koji su u nepovoljnom zemljopisnom položaju kako bi im se omogućilo aktivnije sudjelovanje;

57.  pozdravlja inicijative Komisije kojima se promiče uzajamno učenje za mlade poduzetnike u području kulture, kao što je program Med Culture, ili kojima se potiču inicijative poput osposobljavanja u međukulturnim odnosima, kao što je program More Europe;

58.  zalaže se za mjere kojima bi se trećim zemljama omogućio što jednostavniji nastavak sudjelovanja u prekograničnim i zajedničkim projektima, kao što su Kulturne rute Vijeća Europe, te da ih se kao aktere uključi u buduću strategiju za delegacije EU-a u trećim zemljama, što će im omogućiti da u potpunosti iskoriste kulturne aktivnosti EU-a, kao što su Europske prijestolnice kulture i nagrada Lux, za svoj rad u trećim zemljama; podsjeća da digitalni alati, tehnološke platforme poput Europeane i kulturne mreže mogu imati ključnu ulogu da se dopre do šire publike i da se šire primjeri najbolje prakse;

59.  poziva na stvaranje programa kulturnih viza, na tragu postojećeg Programa znanstvenih viza, za državljane trećih zemalja, umjetnike i ostale djelatnike u području kulture u cilju poticanja kulturnih odnosa i uklanjanja zapreka mobilnosti u sektoru kulture;

60.  poziva Komisiju da poboljša suradnju s Vijećem Europe, posebno u programima posvećenima isticanju kulture kao instrumenta demokracije, međukulturnog dijaloga, kulturnog nasljeđa i audiovizualnog područja;

61.  prepoznaje da je temeljito poznavanje tematskog područja, lokalnih dionika i civilnog društva potrebno da bi se poboljšao pristup tih dionika programima i financijskim sredstvima i da bi se zajamčilo iskorištavanje multiplikacijskog učinka njihova sudjelovanja u programima i inicijativama EU-a; preporučuje savjetovanje s lokalnim dionicima, uključujući lokalna tijela, radi zajedničkog osmišljavanja programa; poziva na razvoj inovativnih kolaborativnih pristupa koji se oslanjaju na već uspostavljene alate i mreže (bespovratna sredstva, posredovana bespovratna sredstva)(21) i traži da ih se prati uzimajući u obzir rodnu ravnotežu;

62.  potvrđuje da se razvojne strategije i programi u velikoj mjeri usmjeravaju na materijalnu i sociokulturnu oskudicu; poziva da se učinkovitije dopre do ugroženih zajednica, uključujući one u ruralnim i udaljenim područjima, kako bi se ojačala društvena kohezija;

63.  poziva na veću vidljivost i bolje širenje informacija o aktivnostima EU-a i njegovih država članica u području kulture na međunarodnoj razini, među ostalim uspostavom zajedničkih smjernica(22) i dopiranjem do ciljane publike na njihovu lokalnom jeziku;

64.  poziva na promjenu paradigme u medijskom praćenju, olakšavajući pružanje informacija o europskoj kulturi, uz pokretanje kulturnog portala EU-a, festivala i razradu koncepta Europskih kuća kulture, uključujući strukturiranu suradnju s lokalnim medijima i društvenim medijskim platformama, kao i u suradnji s EBU-om, EURONEWS-om i EURANET-om, među ostalima;

65.  potiče EU da u potpunosti iskoristi potencijal multimedijskog istraživanja radi razumijevanja trenutačnih izazova i mogućnosti u zemljama u razvoju, uključujući pitanja povezana s kulturom i procjenom uloge kulture u razvoju i međunarodnoj suradnji;

Globalna strategija EU-a

66.  naglašava važnu ulogu kulture kao instrumenta meke sile, katalizatora održavanja mira, stabilnosti i pomirenja i pokretača društveno-gospodarskog i ljudskog razvoja u vanjskoj politici EU-a;

67.  naglašava ključnu ulogu obrazovanja i kulture u razvijanju građanskih i interkulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih društvenih, ljudskih i gospodarskih mogućnosti;

68.  pohvaljuje činjenicu da se u Globalnoj strategiji EU-a naglašava važnost međukulturnog i međuvjerskog dijaloga za poboljšanje međusobnog razumijevanja; međutim, žali što se ne spominje suštinska vrijednost kulture i umjetnosti kao sredstva za suzbijanje radikalizma i terorizma; stoga zahtijeva da se pojačaju instrumenti usmjereni isključivo na jačanje kulturnog sektora i suradnju s njime;

69.  poziva Komisiju da pojača suradnju s međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi, UNESCO, Interpol, Svjetska carinska organizacija i Međunarodno vijeće muzeja kako bi se pojačala borba protiv trgovanja kulturnim dobrima koje može poslužiti za financiranje kriminalnih radnji, uključujući financiranje terorističkih organizacija;

70.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da pri provedbi plana Globalne strategije EU-a posebnu ulogu dodijeli pitanjima kulture;

71.  ističe da se EU, koji je utemeljen na vrijednostima poput poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, u pogledu vanjske politike treba oslanjati na svoja iskustva i stečene spoznaje, što bi se trebalo odražavati u izgradnji odnosa s trećim zemljama kroz kulturu i kulturnu baštinu te napominje da bi u tom pogledu to omogućilo EU-u da javno predstavlja i izvozi svoje kulturne vrijednosti;

72.  poziva na ciljane kulturne i obrazovne politike koje mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava; podsjeća da se 2018. obilježava 70. obljetnica Opće deklaracije o ljudskim pravima;

73.  uviđa da EU, zahvaljujući svojem kulturnom utjecaju, može projicirati svoju vidljivost u međunarodnim odnosima preko kanala raznolikosti njegova kulturnog identiteta;

74.  podsjeća da su obrazovanje i kultura temeljni pokretači kojima se olakšava postizanje ciljeva održivog razvoja za 2030., uz posebnu pozornost usmjerenu na urbano obnavljanje i na gradove u Europi i u svijetu; stoga poziva na isticanje uloge kulture te zaštitu i promicanje kulturnog izražavanja u prijedlogu novog Europskog konsenzusa o razvoju;

75.  poziva na jačanje međunarodnih kulturnih odnosa u raspravama o „migraciji” i politikama prema izbjeglicama; poziva EU, čija je snaga ujedinjenost u raznolikosti, da usvoji uravnoteženi pristup kojim se poštuju kulturne razlike i u kojem dijaspora ima ključnu ulogu; naglašava da kultura treba biti most prema uzajamnom razumijevanju kako bi se zajednički živjelo u većem skladu;

76.  potvrđuje da EU također djeluje u posebnim okruženjima u kojima su politički kontekst i zakonski okviri za ostvarenje kulturnih odnosa neprijateljski i represivni; uviđa da EU u trećim zemljama često snosi posljedice netočnih, djelomičnih i subjektivnih informacija te da je protiv njega usmjerena izravna propaganda; u tom smislu poziva na posebne mjere i prikladno djelovanje;

77.  poziva EU i države članice da povećaju dostupna sredstva za pristup obrazovanju i kulturi, osobito za migrante i maloljetne izbjeglice u EU-u i trećim zemljama; traži da se podrže „obrazovni koridori” za studente na sveučilištima EU-a (u suradnji sa sveučilištima za učenje na daljinu), uz stalno poštovanje jezične i kulturne raznolikosti;

78.  poziva Komisiju i ESVD da ojačaju kulturne odnose EU-a sa zemljama u neposrednom susjedstvu radi promicanja konkretnih aktivnosti usmjerenih na poticanje međukulturnog dijaloga(23) i rješavanje pitanja migracije, sigurnosti i radikalizacije s kojima se EU suočava;

79.  preporučuje da EU u suradnji s relevantnim ustanovama koje djeluju u tom području kao i s lokalnim partnerima nastoji ostvariti svoje ciljeve u području međunarodnih kulturnih odnosa, i to multilateralnom suradnjom u međunarodnim organizacijama i partnerstvima s ključnim dionicima na terenu;

80.  poziva Komisiju i ESVD da ojačaju suradnju s pomoću Proširenog djelomičnog sporazuma Vijeća Europe o kulturnim rutama, institucijskog alata za jačanje osnovnih kulturnih odnosa i s trećim zemljama, u cilju promicanja temeljnih vrijednosti kulturne raznolikosti, međukulturnog dijaloga i održivog teritorijalnog razvoja manje poznatih kulturnih odredišta, uz istodobno čuvanje zajedničkog kulturnog nasljeđa;

81.  potiče EU da blisko surađuje sa svim državama koje imaju iste ciljeve i vrijednosti te koje su ih spremne podržati; naglašava da je to osobito važno za uspostavu legitimnog i stabilnog djelovanja kako bi EU dobio priznanje kao globalni igrač;

o
o   o

82.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladama i parlamentima država članica.

(1) http://ec.europa.eu/culture/library/publications/global-cultural-citizenship_en.pdf (2) SL C 287, 29.11.2007., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0441. (4) http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/199 (5) SL C 320, 16.12.2008., str. 10. (6) SL C 377E, 7.12.2012., str. 135. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403. (9) SL C 463, 23.12.2014., str. 4. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0293. (11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0486. (12) SL C 417, 15.12.2015., str. 41. (13) SL C 346, 21.9.2016., str. 55. (14) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32. (15)  http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/563418/IPOL_STU(2016)563418(SUM01)_HR.pdf (16) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/etudes/join/2013/495865/IPOL-PECH_ET(2013)513985_EN.pdf (17) http://ec.europa.eu/dgs/fpi/showcases/eu_perceptions_study_en.htm (18) Na primjer Erasmus, Obzor 2020. i Kreativna Europa. (19) Na primjer, program EU-a za posjetitelje (EUVP) koji su 1974. izradili Parlament i Komisija jest individualni studijski program za perspektivne mlade lidere i osobe koje utječu na formiranje mišljenja iz zemalja izvan Europske unije, a njegov je moto „Širenje vrijednosti EU-a po svijetu od 1974. godine”. (20) Glavne uprave Komisije (prije svega Glavna uprava za obrazovanje i kulturu (EAC), Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (DEVCO), Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju (NEAR), Glavna uprava za istraživanje i inovacije (RTD) i Glavna uprava za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (CONNECT)), ESVD, Služba za instrumente vanjske politike, delegacije EU-a, delegacije država članica, kulturni instituti država članica u inozemstvu, Vijeće Europe, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, mreža Nacionalnih instituta EU-a za kulturu (EUNIC), Međunarodno vijeće muzeja (ICOM), Međunarodni centar za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne imovine (ICCROM)), UNESCO, međunarodne organizacije, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, lokalni kulturni akteri, ulični umjetnici te druge platforme i mreže. (21) Na primjer, program Med Culture koji financira EU i koji se bavi razvojem i poboljšanjem kulturnih politika i praksi u vezi s kulturnim sektorom. Participativni pristup obuhvaća aktere civilnog društva, ministarstva, privatne i javne institucije koje djeluju u području kulture, kao i druge srodne sektore. (22) Jedan od prijedloga uključivao bi „veleposlanike za kulturu” koji bi se zalagali za europske integracije i međunarodne odnose te ih podržavali (slično UN-ovim ambasadorima dobre volje). To mogu biti umjetnici, glazbenici, pisci itd. (23) Kao što je projekt Mladi arapski glas koji financira EU.

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 5. srpnja 2017. o 72. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2017/2041(INI))

P8_TA(2017)0304 A8-0216/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 34. i 36.,

–  uzimajući u obzir 71. zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1325 (2000), 1820 (2009), 1888 (2009), 1889 (2010), 1960 (2011), 2106 (2013), 2122 (2013) i 2242 (2015),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća za ljudska prava 2017.(1),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. te politiku Europske unije o tom pitanju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava(2),

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o prioritetima EU-a za 71. zasjedanje Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir revidirane smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 od 21. prosinca 2016. kojom se uspostavlja „Međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011.“,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država / Daiš(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu(5),

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0216/2017),

A.  budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa i dobrom globalnom upravljanju, u čijem središtu stoji UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike EU-a i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

B.  budući da više nacionalističkih i protekcionističkih pokreta diljem svijeta dovodi u pitanje međunarodni poredak koji se temelji na suradnji, dijalogu, slobodnoj i pravednoj trgovini te ljudskim pravima;

C.  budući da bi EU trebao imati proaktivnu ulogu u stvaranju Ujedinjenih naroda koji mogu učinkovito doprinijeti globalnim rješenjima, miru i sigurnosti, demokraciji i međunarodnom poretku temeljenom na vladavini prava; budući da države članice EU-a trebaju nastaviti ulagati napore za daljnje koordiniranje i objedinjavanje svojih djelovanja u okviru organa i tijela sustava Ujedinjenih naroda u skladu s mandatom iz članka 34. stavka 1. UEU-a;

D.  budući da EU i njegove države članice i dalje kolektivno najviše financijski doprinose sustavu UN-a, osiguravajući gotovo 50 % svih doprinosa UN-u, dok države članice EU-a doprinose s oko 40 % redovitog proračuna UN-a; budući da bi doprinosi EU-a UN-u trebali biti vidljiviji;

E.  budući da EU radi na postizanju ekološke održivosti, posebice u borbi protiv promjene klime, promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima;

F.  budući da je EU jedan od najvećih zaštitnika i promicatelja ljudskih prava, temeljnih sloboda, kulturnih vrijednosti i raznolikosti, demokracije i vladavine prava;

G.  budući da je sigurnosno stanje u EU-u sve nestabilnije i promjenjivije zbog velikog broja dugogodišnjih i novih sigurnosnih izazova koji uključuju nasilne sukobe, terorizam, organizirani kriminal, propagandu i kibernetičko ratovanje, nezabilježene valove izbjeglica i migracijske pritiske te klimatske promjene, koje je nemoguće riješiti na nacionalnoj razini i koji iziskuju regionalna i globalna rješenja te aktivnu i konstruktivnu suradnju;

H.  budući da EU i UN trebaju imati glavnu ulogu u provedbi programa održivog razvoja do 2030. u cilju iskorjenjivanja siromaštva i stvaranja zajedničkog blagostanja, hvatanja u koštac s nejednakosti, stvaranja sigurnijeg i pravednijeg svijeta te suzbijanja klimatskih promjena i zaštite prirodnog okoliša; budući da je Opća skupština UN-a odlučila pojačati napore te organizacije u provedbi novog razvojnog programa;

1.  upućuje sljedeće preporuke Vijeću:

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovaj prijedlog proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji te, radi obavijesti, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0201. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0422.

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (2017/2732(RSP))

P8_TA(2017)0305 RC-B8-0440/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151., 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173.,

–  uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir UFEU i Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno članak 5. stavak 3. UEU-a i Protokol (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenog 2010. naslovljenu „Program za nove vještine i radna mjesta: europski doprinos punoj zaposlenosti” (COM(2010)0682),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera naslovljene „Novi početak za Europu: plan za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. i 23. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o planu za industrijsku konkurentnost, o digitalnoj transformaciji europske industrije i o paketu pod nazivom „Tehnologije jedinstvenog digitalnog tržišta i osuvremenjivanje javnih usluga”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o industrijskoj politici za globalizirano doba(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. svibnja 2017. o budućoj strategiji industrijske politike EU-a,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je Europski parlament ratificirao 4. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (O-000047/2017 – B8-0319/2017),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je europska industrija svjetski predvodnik u mnogim industrijskim sektorima, da čini više od polovine europskog izvoza te oko 65 % ulaganja u istraživanje i razvoj te da je zaslužna za više od 50 milijuna radnih mjesta (preko izravnog i neizravnog zapošljavanja), odnosno 20 % svih radnih mjesta u Europi;

B.  budući da se tijekom zadnjih 20 godina doprinos europske proizvodne industrije BDP-u Europske unije smanjio s 19 % na manje od 15,5 % te je tijekom tog razdoblja njezin doprinos otvaranju radnih mjesta i ulaganjima u istraživanje i razvoj bio sve smanji;

C.  budući da je stoga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti i znanja u EU-u;

D.  budući da politika EU-a treba europskoj industriji omogućiti da sačuva svoju konkurentnost i sposobnost ulaganja u Europi, rješavati društvene i ekološke izazove te istodobno ostati predvodnik u području društvene i ekološke odgovornosti;

E.  budući da kružno gospodarstvo može imati vrlo pozitivan učinak na reindustrijalizaciju Europe i smanjenje energetske potrošnje i ovisnosti o sirovinama iz trećih zemalja te budući da je ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost važan pokretač za promicanje industrijske obnove kojom se mogu stvoriti „krugovi vrlina”;

F.  budući da će ambiciozna politika inovacija, koja pogoduje proizvodnji visokokvalitetnih, inovativnih i energetski učinkovitih proizvoda te potiče održive procese, omogućiti Europskoj uniji da ojača svoju konkurentnost u svijetu; budući da su inovacije i ulaganja u istraživanje i razvoj, radna mjesta i obnavljanje vještina ključni za održivi razvoj; budući da inovativne industrije u velikoj mjeri ovise o kapacitetu EU-a za istraživanje, napretku istraživanja, a posebno o zajedničkim istraživanjima;

G.  budući da se europska industrija, i to velika i mala poduzeća, suočava s globalnom konkurencijom te budući da su integrirano i funkcionalno unutarnje tržište te otvorena i poštena trgovina s trećim zemljama od ključne važnosti za industriju EU-a u okviru koje se pri poštenoj trgovini industrijskim proizvodima moraju poštovati standardi EU-a;

H.  budući da se mala i srednja poduzeća (MSP), koja čine veliku većinu svih europskih poduzeća i predstavljaju okosnicu industrija EU-a, suočavaju s velikim izazovima zbog globalnih gospodarskih promjena te financijskih i administrativnih prepreka;

I.  budući da poduzetnice čine samo 31 % samozaposlenog stanovništva EU-a i 30 % novih poduzetnika te da u industriji danas nisu dovoljno zastupljene, osobito na znanstvenim, inženjerskim i upravljačkim radnim mjestima;

J.  budući da danas obiteljska poduzeća čine više od 60 % svih poduzeća i osiguravaju gotovo 50 % svih radnih mjesta u privatnom sektoru u Europskoj uniji;

K.  budući da je strategija potpore za digitalizaciju industrije ključna za konkurentnost europskog gospodarstva;

L.  budući da financijski instrumenti i programi EU-a imaju stratešku ulogu u poticanju konkurentnosti, privlačenju ulaganja u EU i sprečavanju odljeva ulaganja;

1.  naglašava ključnu ulogu industrije kao pokretača održivog rasta, zapošljavanja i inovacija u Europi;

2.  naglašava važnost jačanja i modernizacije industrijske baze u Europi, istovremeno podsjećajući na cilj EU-a da se do 2020. godine 20 % BDP-a Unije temelji na industriji;

3.  poziva Komisiju da do početka 2018. zajedno s državama članicama izradi strategiju Unije i akcijski plan za dosljednu i sveobuhvatnu industrijsku politiku čiji je cilj reindustrijalizacija Europe i koji će obuhvatiti ciljeve, pokazatelje, mjere i vremenske rokove; poziva Komisiju da tu strategiju temelji na procjeni učinka uključivanja industrijske politike u strateške političke inicijative EU-a i opsežan dijalog s relevantnim dionicima te da u svim svojim glavnim političkim inicijativama u obzir uzme industrijsku konkurentnost i održivost; naglašava činjenicu da se takva strategija Unije među ostalim mora temeljiti na digitalizaciji, energetski i resursno učinkovitom gospodarstvu te na pristupu koji se zasniva na životnom ciklusu i kružnom gospodarstvu;

4.  smatra da bi europski regulatorni okvir te javna i privatna ulaganja industrijama trebali omogućiti da se prilagode tim promjenama i da poduzmu anticipatorne mjere kako bi se doprinijelo otvaranju radnih mjesta, rastu, regionalnoj konvergenciji i teritorijalnoj koheziji;

5.  ističe ulogu malih i srednjih poduzeća kao okosnice industrije EU-a i naglašava da je potrebno ojačati čvrste vrijednosne lance između malih i srednjih poduzeća, poduzeća srednje tržišne kapitalizacije i većih poduzeća te da je industrijsku politiku EU-a potrebno provoditi na način prilagođen malim i srednjim poduzećima kojom se rješavaju problemi s kojima se ona suočavaju; naglašava da je potrebno poduprijeti stvaranje okružja pogodnog za poslovanje, i to uspostavom jednakih uvjeta za sva mala i srednja poduzeća u EU-u, novoosnovana poduzeća i rastuća poduzeća, poduzetništvo mladih, a osobito u najinovativnijim područjima i poduzećima socijalne ekonomije;

6.  ističe da su klasteri konkurentnosti, poslovne mreže i centri digitalne inovacije vrlo korisno rješenje za okupljanje relevantnih dionika; poziva EU da podrži javna ulaganja u inovacije jer je to od strateškog značaja u tom području; traži od Komisije da na europskoj razini pruži potporu tim klasterima i njihovoj međusobnoj suradnji te da se pobrine za to da u njima sudjeluju MSP-ovi, istraživački centri te sveučilišta na regionalnoj i lokalnoj razini; poziva Komisiju da uspostavi platforme za pametnu specijalizaciju kojima će se poticati međusektorske i interdisciplinarne veze; naglašava da je potrebno ojačati međuregionalnu suradnju u cilju stvaranja transnacionalnih prilika i saveza za transverzalne inovacije;

7.  poziva Komisiju da utvrdi izazove i prepreke s kojima se žene suočavaju kad odluče postati poduzetnice te da promiče i podržava žensko vodstvo i da pronađe načine za suzbijanje nejednakosti koje se odnose na plaće i pristup radnim mjestima;

8.  uvjeren je da europsku industriju treba smatrati strateškom prednošću za konkurentnost i održivost EU-a; naglašava činjenicu da se samo uz snažnu i otpornu industrijsku politiku koja je usmjerena na budućnost EU može suočiti s različitim izazovima koji su pred njim, uključujući održivu reindustrijalizaciju, globalnu konkurenciju, brz tehnološki napredak i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

9.  ističe važnost energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta, digitalnog programa i povezanosti Europe odgovarajućom i učinkovitom infrastrukturom održivom u budućnosti;

10.  ističe da je radi poboljšanja konkurentnosti u Europi važno da EU podupre kvalitativni iskorak europskih proizvoda preko procesa reindustrijalizacije, a posebno preko istraživanja i digitalizacije;

11.  ističe da je, radi pružanja potpore industriji Unije da se suoči s izazovima brzih gospodarskih i regulatornih promjena u današnjem globaliziranom svijetu, bitno ojačati privlačnost europskog industrijskog sektora za europska i inozemna izravna ulaganja;

12.  naglašava važnost pravodobnog donošenja industrijske strategije Unije i podsjeća u tom kontekstu na to da je nužno zadržati odgovarajuću razinu financijskih sredstava za industrijski sektor u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO), posebno preko namjenskih instrumenata i fondova (kao što su europski strukturni i investicijski fondovi, program Obzor 2020., Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), Instrument za povezivanje Europe i COSME);

13.  podsjeća na obveze EU-a u okviru Pariškog sporazuma; poziva na to da se u industrijsku strategiju EU-a uvrste učinkoviti financijski instrumenti i mjere za smanjenje tzv. „ugljičnog rizika” te za suzbijanje rizika od istjecanja ugljika;

14.  naglašava da je potrebno u potpunosti iskoristiti potencijal industrije, osobito u pogledu ekoloških tehnologija, i osigurati da industrija neprestano razvija i širi najbolje raspoložive tehnike i nove inovacije;

15.  naglašava da je potrebno smanjiti administrativno opterećenje i troškove usklađivanja za poduzeća, uključujući obiteljska poduzeća, te istodobno osigurati učinkovitost zakonodavstva EU-a u području zaštite potrošača, zdravlja i sigurnosti te zaštite okoliša;

16.  ističe važnost otvorene i poštene međunarodne trgovine utemeljene na zajedničkim pravilima i jednakim uvjetima za sve; poziva na veću usklađenost trgovinske i industrijske politike kako bi se spriječila neusklađenost koja bi mogla rezultirati premještanjima i daljnjom deindustralizacijom u EU-u;

17.  ističe da treba spriječiti da se trgovinskom politikom EU-a potiču prakse kojima se narušava tržišno natjecanje; naglašava potrebu za dosljednom strategijom EU-a koja će biti usklađena sa Svjetskom trgovinskom organizacijom te sadržavati učinkovite antidampinške i antisubvencijske mjere;

18.  ističe da se europska industrija suočava s globalnom konkurencijom te stoga poziva Komisiju da ocijeni primjerenost definicija tržišta i postojeći niz pravila EU-a u području tržišnog natjecanja da bi se u obzir uzeo razvoj odgovarajućih globalnih tržišta i pojava uloge velikih nacionalnih igrača u trećim zemljama;

19.  poziva Komisiju da veću pozornost posveti ulozi stranih poduzeća u državnom vlasništvu koje podupiru i subvencioniraju njihove vlade i to na načine koji su zabranjeni subjektima EU-a u okviru pravila EU-a o jedinstvenom tržištu;

20.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama nadzire izravna strana ulaganja trećih zemalja u strateške industrije EU-a, infrastrukturu i ključne nove tehnologije ili druge važne aktivnosti radi sigurnosti i zaštite pristupa istima, imajući na umu da Europa u velikoj mjeri ovisi o izravnim stranim ulaganjima;

21.  naglašava da su potrebni koordinirani napori EU-a, uz savjetovanje sa svim relevantnim partnerima, uključujući socijalne partnere i članove akademske zajednice, za promicanje novih vještina i ponovnog osposobljavanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja, kao što predlaže Komisija u svojem Programu za nove vještine i radna mjesta;

22.  podsjeća na važnu ulogu normizacije u EU-u i zalaže se za to da se snažan naglasak stavi na vodeću ulogu EU-a u međunarodnim organizacijama za normizaciju;

23.  prima na znanje da je potrebno uskladiti napore EU-a za smanjenje ovisnosti o resursima iz trećih zemalja stavljajući naglasak na četiri aspekta:

24.  naglašava da nova strategija industrijske politike mora uskladiti različita područja politike, prije svega trgovinu, okoliš, istraživanja, zdravstvo, ulaganja, tržišno natjecanje, energiju, klimu i kreativne industrije, s industrijskom politikom, kako bi se zauzeo jedinstven i usklađen pristup;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 482, 23.12.2016., str. 89. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0377. (3) SL C 199E, 7.7.2012., str. 131. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0240.