Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 26. listopada 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Provedba Direktive o odgovornosti za okoliš
 Okvir za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju ***I
 Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva ***I
 Borba protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u
 Ekonomske politike europodručja
 Pregovarački mandat za trgovinske pregovore s Australijom
 Pregovarački mandat za trgovinske pregovore s Novim Zelandom
 Praćenje primjene prava EU-a tijekom 2015.

Provedba Direktive o odgovornosti za okoliš
PDF 358kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o primjeni Direktive 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (2016/2251(INI))
P8_TA(2017)0414A8-0297/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu(1) (dalje Direktiva),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću i Europskom parlamentu u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (COM(2016)0204),

–  uzimajući u obzir članke 4. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir izmjene Direktive posredstvom Direktive 2006/21/EZ(3) o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala, Direktive 2009/31/EZ(4) o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i Direktive 2013/30/EU(5) o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o REFIT evaluaciji Direktive o odgovornosti za okoliš (SWD(2016)0121), priložen uz izvješće Komisije (COM(2016)0204),

–  uzimajući u obzir dopis Službe Europskog parlamenta za istraživanja od 6. lipnja 2016. naslovljen „The implementation of the Environmental Liability Directive: a survey of the assessment process carried out by the Commission”(6),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0297/2017),

A.  budući da politika Unije u području okoliša, u skladu s člankom 191. stavkom 1. UFEU-a mora doprinositi ostvarivanju ciljeva kao što su zaštita zdravlja njezinih građana, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, promicanje opreznog i razboritog korištenja prirodnih resursa i promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje globalnih ili regionalnih ekoloških problema;

B.  budući da se u članku 191. stavku 2. UFEU-a određuje da politika Unije u području okoliša mora biti usmjerena na visoku razinu zaštite i da se mora temeljiti na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća;

C.  budući da se u članku 11. UFEU-a, određuje da zahtjevi zaštite okoliša moraju biti uvršteni u definiciju i provedbu politika i aktivnosti Unije, pogotovo u svrhu promicanja održivog razvoja;

D.  budući da se u članku 192. UFEU-a Europskom parlamentu i Vijeću povjerava zadaća da odlučuju o aktivnostima koje se poduzimaju radi ostvarivanja općih ciljeva Unije u području okoliša(7);

E.  budući da se u članku 37. Povelje o temeljnim pravima navodi da visoka razina zaštite okoliša i poboljšavanje kvalitete okoliša moraju biti uključeni u politike Unije i osigurani u skladu s načelom održivog razvoja;

F.  budući da je koordinirana strategija o okolišu diljem Unije način poticanja suradnje i jamčenja uzajamne dosljednosti politika Unije;

G.  budući da se aktualni okvir Direktive odnosi isključivo na štetu u okolišu nanesenu bioraznolikosti (zaštićene vrste i prirodna staništa), vodama i zemljištem, a koju prouzročuju operateri;

H.  budući da je radi pokrića odgovornosti za štetu u okolišu spontano nastalo tržište financijskih jamstava, koje bi ipak moglo biti nedovoljno za pokrivanje posebnih slučajeva kao što su mala i srednja poduzeća ili posebne vrste operacija (odobalne platforme, nuklearna postrojenja itd.);

I.  budući da neujednačena provedba Direktive ponajprije prouzročena, među ostalim, poteškoćama u utvrđivanju toga je li šteta nanesena prirodnom resursu premašila utvrđeni prag i činjenicom da mnoge države članice nemaju postupak za razmatranje komentara ili kritika nevladinih organizacija u području okoliša i drugih tijela dionika;

J.  budući da u mnogim državama članicama velik broj dionika (nevladine organizacije u području okoliša, osiguravajuća društva, operatori i iznad svega predmetna tijela) zna vrlo malo, ili u nekim slučajevima ne zna ništa, o pojedinostima Direktive, što je stanje uvelike prouzročeno činjenicom da ne postoje smjernice kao pomoć za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo;

K.  budući da su mnoge države članice ostvarile napredak u stvarnom postizanju glavnih ciljeva sprečavanja i ispravljanja štete nanesene okolišu; no budući da je u nekoliko država članica provođenje Direktive i dalje neodgovarajuće;

L.  budući da nova znanstvena otkrića pokazuju da onečišćenje proisteklo iz industrijskih djelatnosti može djelovati i na okoliš i na ljude na dosad neslućene načine i da to dovodi u opasnost ljudsko zdravlje, održivost te ravnotežu bioloških i bioevolucijskih procesa;

1.  potvrđuje važnost studija i izvješća Komisije o ocjeni provedbe Direktive i njezina utjecaja na države članice te preporuke Komisije za učinkovitu i dosljednu provedbu Direktive davanjem prednosti usklađivanju nacionalnih rješenja i praksi u širem okviru pravne odgovornosti; u tom kontekstu pozdravlja uspostavu višegodišnjeg programa rada za Direktivu o odgovornosti za okoliš (MAWP) za razdoblje 2017. – 2020.;

2.  sa zabrinutošću primjećuje da zaključci tih izvješća daju alarmantan prikaz stvarne provedbe Direktive i napominje da je Direktiva u mnogim državama članicama prenesena nepotpuno i površno;

Trenutačno stanje provedbe Direktive

3.  ustvrđuje da nekoliko država članica nije poštovalo rok za prijenos Direktive i da je ona tek od sredine 2010. godine prenesena u nacionalno pravo svih 27 država članica;

4.  smatra da zbog diskrecijskih ovlasti dodijeljenih Direktivom i zbog znatnog nedostatka jasnoće i ujednačene primjene glavnih koncepata te nedovoljno razvijenih kapaciteta i stručnosti prijenos Direktive u nacionalne sustave odgovornosti nije doveo do ujednačenih uvjeta i da je, kako je potvrđeno u izvješću Komisije, trenutačno potpuno različit u pravnom i praktičnom smislu uz velike razlike među državama članicama kad je riječ o broju slučajeva; stoga smatra da su potrebni dodatni napori kako bi se postiglo normativno ujednačenje u cijelom EU-u;

5.  ustvrđuje da je ta neujednačenost prouzročena i uopćenošću Direktive koja je sastavljena prema predlošku za okvirnu direktivu;

6.  žali zbog toga što, unatoč mjerama koje je Komisija poduzela u pogledu kašnjenja u prenošenju i pitanja koja se odnose na neusklađenost te unatoč krajnjoj fleksibilnosti koja je omogućena Direktivom, sedam država članica tek treba riješiti niz problema u pogledu neusklađenosti;

7.  primjećuje da se nedosljednosti među državama članicama u načinu prijavljivanja slučajeva štete u okolišu koji su prouzročili primjenu Direktive(8) mogu pripisati primjeni njihovih nacionalnih propisa umjesto Direktive;

Ograničenja učinkovitosti Direktive

8.  primjećuje da učinkovitost Direktive znatno varira među državama članicama;

9.  ističe da su različita tumačenja i primjene „praga značajnosti” za štetu u okolišu jedna od glavnih prepreka za učinkovitu i ujednačenu primjenu Direktive, dok su precizni podaci o administrativnim troškovima za javna tijela, uključujući podatke o primjeni dopunskog i kompenzacijskog otklanjanja štete, ograničeni i posve nepodudarni, a za poduzeća uopće nisu dostupni;

10.  žali zbog činjenice da se u Direktivi nesreće smatraju „velikima” samo ako prouzročuju gubitak života ili ozbiljne ozljede te da se u njima ne spominju posljedice za okoliš; stoga ističe da, čak i ako ne dođe do gubitka ljudskih života ili ozbiljnih ozljeda, nesreća može imati vrlo jak utjecaj na okoliš zbog svoje veličine ili zbog toga što pogađa zaštićena područja, zaštićene vrste ili veoma osjetljiva staništa;

11.  žali što postoje aktivnosti koje mogu negativno utjecati na biološku raznolikost i okoliš, kao što su prijevoz opasnih tvari cjevovodima, rudarstvo i uvođenje invazivnih stranih vrsta, a te aktivnosti trenutačno nisu obuhvaćene zahtjevom o objektivnoj odgovornosti; napominje da, prije svega kad je riječ o šteti nanesenoj biološkoj raznolikosti, aktivnosti navedene u Prilogu III. ne obuhvaćaju u dovoljnoj mjeri sektore koji bi mogli prouzročiti štetu;

12.  smatra da bi okvir za odgovornost za okoliš iz članka 1. Direktive trebao biti proširen na sanaciju okoliša i uspostavu prijašnjeg stanja nakon okončanja profesionalnih aktivnosti, čak i kad je šteta u okolišu izazvana djelatnostima ili emisijama koje su nadležna tijela izričito odobrila;

13.  naglašava da su sve zainteresirane strane upozorile na probleme koji se odnose na teškoću pozivanja operatera na objektivnu odgovornost za opasne djelatnosti iz Priloga III. Direktivi, u odnosu prema pravnim nasljednicima odgovornih strana(9);

14.  podsjeća na iskustvo s provedbom postojećih financijskih jamstava u kojem su se pokazali nedostaci u jamčenju da operateri imaju učinkovito pokriće za financijske obveze u slučajevima kad su odgovorni za štetu u okolišu i izražava zabrinutost zbog situacija kada operateri nisu mogli snositi troškove otklanjanja štete u okolišu;

15.  naglašava da ustraju problemi koji se odnose na primjenu Direktive na incidente velikih razmjera, posebno kad nije moguće utvrditi odgovornog onečišćivača i/ili kad onečišćivač postane insolventan ili uđe u stečaj;

16.  primjećuje da se troškovi štete u okolišu za odgovorne operatere mogu smanjiti uporabom instrumenata financijskoga jamstva (koji obuhvaćaju osiguranje i alternativne instrumente kao što su bankovna jamstva, obveznice, fondove ili vrijednosne papire); smatra da je potražnja na tržištu financijskih jamstava niska zbog malog broja slučajeva u mnogim državama članicama, nedovoljne jasnoće u pogledu određenih koncepata iz Direktive i činjenice da se u mnogim državama članicama, ovisno o stupnju zrelosti tržišta za takve instrumente, modeli osiguranja općenito sporo pojavljuju;

17.  primjećuje da je mogućnost poboljšanja ponude financijskih jamstava blokirana oskudnošću i proturječnošću podataka o slučajevima na koje se Direktiva odnosi, a kojima EU raspolaže;

18.  potiče države članice da poduzmu mjere za ubrzanje razvoja instrumenata za financijska jamstva i njihovih tržišta uz pomoć odgovarajućih ekonomskih i financijskih operatera, što uključuje i financijske mehanizme u slučaju nesolventnosti, kako bi se operaterima omogućilo korištenje financijskih jamstava za pokrivanje vlastite odgovornosti;

19.  skreće pozornost na studiju izvedivosti Komisije o konceptu zajedničkog mehanizma podjele rizika od industrijskih nesreća na razini EU-a(10) i ističe potrebu da se provedu daljnje analize i temeljitije studije utjecaja o ključnim pravnim i financijskim pitanjima;

20.  sa zadovoljstvom ističe da u pogledu primjene Direktive na zaštićene vrste i prirodna staništa polovica država članica usvaja šire područje primjene (Belgija, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Poljska, Portugal, Slovenija, Španjolska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina);

21.  smatra da se među raznim uzrocima nedovoljne usklađenosti Direktive nalazi i nepostojanje predviđenog standardnog administrativnog postupka za obavještavanje nadležnih tijela o neposrednoj prijetnji ili stvarnoj šteti u okolišu; stoga žali zbog toga što ne postoji obveza objavljivanja tih obavijesti ili informacije o tome kako se postupalo u tim slučajevima; napominje da su neke države članice utvrdile to ograničenje u svojim nacionalnim zakonodavstvima i stoga ustanovile baze podataka o obavijestima/incidentima/slučajevima; no ističe da se ta praksa silno razlikuje od jedne do druge države članice i poprilično je ograničena;

22.  ističe da sustavima za naknadu štete mora biti moguće riješiti prekogranične zahtjeve učinkovito, brzo, u razumnom roku i bez diskriminiranja podnositelja zahtjeva iz različitih država Europskog gospodarskog prostora; preporučuje da se njima obuhvati i primarna i sekundarna šteta prouzročena u svim pogođenim područjima jer takve nesreće zahvaćaju šira područja i mogu imati dugoročni učinak; naglašava da je, posebno u susjednim zemljama koje nisu članice Europskoga gospodarskog prostora, potrebno poštovati međunarodno pravo u vezi sa zaštitom okoliša i odgovornošću za njega;

23.  ponovno ističe da se prema članku 4. stavku 5. Direktive ona primjenjuje na štetu u okolišu ili na prijeteću opasnost od štete prouzročenu difuznim onečišćenjem samo ako je moguće utvrditi uzročnu vezu između štete i djelatnosti pojedinih operatera; također ponavlja da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojem izvješću iz 2013. već utvrdio strogu uzročnu vezu između emisije plinova i štete povezane s klimatskim promjenama i okolišem(11);

Prijedlozi za bolju usklađenost Direktive

24.  poziva na što skorije preispitivanje Direktive i reviziju definicije „štete u okolišu” iz članka 2. stavka 1., konkretno kad je riječ o kriterijima za utvrđivanje nepovoljnih utjecaja na zaštićene vrste i staništa (Prilog I.) te o rizicima nanošenja štete vodama i zemljištu, kako bi postala dostatno učinkovita, dosljedna i koherentna i tako održala korak s brzim razvojem onečišćujućih tvari iz industrijskih djelatnosti;

25.  poziva Komisiju da razjasni, definira i utvrdi pojedinosti koncepta praga značajnosti te ocijeni diferencirane najviše pragove odgovornosti za djelatnosti kako bi primjena Direktive u svim državama članicama bila ujednačena i jedinstvena;

26.  poziva Komisiju da pruži jasno i dosljedno tumačenje zemljopisnog područja primjene „povoljnog stanja očuvanosti” iz Direktive (područje EU-a, nacionalno područje, prirodno područje); smatra da je u tom pogledu potreban pristup koji se razlikuje za svaku lokaciju radi jamčenja ispravne i djelotvorne provedbe;

27.  poziva Komisiju da odredi koja su pravila potrebna za uspostavu jasne i nepobitne razlike između slučajeva u kojima je Direktiva primjenjiva i onih u kojima bi se trebale primjenjivati nacionalne norme, ako su one strože;

28.  napominje da onečišćenje zraka šteti zdravlju ljudi i okolišu te da prema podacima Eurostata dušikov oksid i onečišćenje česticama predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje; u tom kontekstu poziva na uvrštenje „ekosustava” u definicije „štete u okolišu” i „prirodnog dobra” u članku 2.; usto poziva Komisiju da razmotri mogućnost proširenja područja primjene Direktive i nametanja odgovornosti za štetu nanesenu ljudskom zdravlju i okolišu, uključujući štetu za zrak(12);

29.  poziva Komisiju da uvede obvezno financijsko jamstvo, tj. obvezno osiguranje od odgovornosti za okoliš za operatere i da osmisli metodologiju usklađenu na razini EU-a za izračun najviših pragova odgovornosti, uzimajući u obzir obilježja svake djelatnosti i njezina okružja; usto traži od Komisije da razmotri mogućnost osnivanja europskog fonda za zaštitu okoliša od štete prouzročene industrijskom aktivnošću koja je regulirana Direktivom(13), bez dovođenja u pitanje načela „onečišćivač plaća”, zbog rizika od nesolventnosti i samo u slučajevima u kojima izostaju tržišta financijskih jamstava; smatra da bi to trebalo vrijediti i u slučajevima nesreća velikih razmjera kad je nemoguće ući u trag operateru odgovornom za štetu;

30.  poziva da svaki operater koji ima koristi od neke djelatnosti bude odgovoran za sve štete u okolišu ili onečišćenje izazvano tom djelatnošću;

31.  smatra da su, s obzirom na važnost i moguće utjecaje industrijskih nesreća te rizike za zdravlje ljudi, prirodni okoliš i imovinu, potrebne dodatne zaštitne mjere kako bi europski građani dobili siguran i pouzdan sustav sprečavanja nesreća i upravljanja takvim događajima, utemeljen na podjeli rizika, većoj odgovornosti industrijskih operatera i načelu „onečišćivač plaća”; traži da se procjeni je li potrebno uvrstiti Direktivu u sustav građanskopravne odgovornosti za štetu nanesenu ljudskom zdravlju i okolišu(14);

32.  traži da se usvoji sustav sekundarne odgovornosti pravnih nasljednika odgovornih strana;

33.  preporučuje da mogućnost traženja supsidijarne odgovornosti države postane obvezna zbog osiguranja učinkovite i proaktivne provedbe zakonodavstva;

34.  nadalje poziva da se ukinu mogućnosti izuzeća na temelju odobrenja i izuzeća na temelju stupnja znanstvenih i tehničkih spoznaja kako bi se stvorila jednaka pravila za sve i promicalo načelo „onečišćivač plaća” i kako bi se poboljšala djelotvornost zakonodavstva;

35.  poziva Komisiju da bez daljnje odgode podnese prijedlog o inspekcijama okoliša na europskoj razini;

36.  smatra da u okviru preispitivanja Direktive prednost treba dati proširenju objektivne odgovornosti za svu štetu u okolišu s nepovoljnim posljedicama na djelatnosti koje nisu obuhvaćene Prilogom III. kako bi se povećala učinkovitost zakonodavstva u primjeni načela „onečišćivač plaća” i operaterima dao poticaj da ispravno upravljaju rizicima povezanima sa svojim djelatnostima; u tom kontekstu poziva Komisiju da uspostavi registar za operatere koji obavljaju opasne djelatnosti i sustav financijskoga praćenja kojim se jamči njihova solventnost;

37.  poziva Komisiju da zajamči primjenu Direktive na štetu u okolišu prouzročenu svakom profesionalnom djelatnošću i da zajamči objektivnu odgovornost proizvođača;

38.  traži da se uspostavi javno dostupna europska baza podataka sa slučajevima štete u okolišu vođena Direktivom i ustrojena, primjerice, prema irskom sustavu izvješćivanja u kojem se slučajevi štete u okolišu mogu prijaviti preko interneta radi stvaranja većega povjerenja u sustav Direktive i radi jamčenja bolje provedbe; smatra da bi takva javna baza podataka omogućila da dionici, operateri i građani postanu svjesniji postojanja sustava Direktive i njegove provedbe te bi stoga doprinijela boljem sprečavanju i otklanjanju štete u okolišu;

39.  preporučuje da bi se javne baze podataka sa slučajevima na koje se primjenjuje Direktiva, kako bi bile lako dostupne i djelotvorne, trebale osnivati u skladu sa sljedećim kriterijima:

   trebale bi biti dostupne na internetu i dodatne informacije koje se odnose na slučajeve trebale bi se odobravati na zahtjev,
   svaka zemlja trebala bi imati središnju bazu podataka, a ne zasebnu bazu podataka za svaku regiju,
   obavijesti o novim incidentima trebalo bi smjesta objaviti na internetu,
   svaki slučaj registriran u bazi podataka trebao bi obuhvaćati informacije o imenu onečišćivača, prirodi i razmjeru prouzročene štete, mjerama za sprečavanje ili uklanjanje koje su poduzete ili će se poduzeti, postupku koji provode vlasti ili koji se provodi u suradnji s vlastima;

40.  traži da se prošire kategorije opasnih djelatnosti predviđenih u Prilogu III. kako bi se obuhvatile sve djelatnosti koje su potencijalno štetne za okoliš i ljudsko zdravlje;

41.  ističe važnost kulture prevencije štete u okolišu posredstvom sustavne informativne kampanje u kojoj države članice jamče da su potencijalni onečišćivači i potencijalne žrtve informirani o rizicima s kojima su suočeni, o dostupnosti osiguranja i drugih financijskih i pravnih instrumenata koji ih mogu zaštititi od tih rizika te o prednostima koje iz njih mogu proisteći;

42.  smatra da sve slučajeve dokazane odgovornosti, kao i detalje o izrečenim kaznama treba objaviti kako bi stvarni trošak ekološke štete bio transparentan;

43.  predlaže da se uspostavi kanal za poticanje ekoloških nevladinih organizacija i drugih zainteresiranih tijela da iznose svoje komentare i kritike;

44.  predlaže da se predvide porezne olakšice ili drugi oblici pogodovanja za poduzeća koja se s uspjehom angažiraju oko prevencije štete u okolišu;

45.  preporučuje osnivanje neovisnih nadležnih tijela s ovlastima upravljanja i praćenja te ovlastima izricanja sankcija koje se dodjeljuju u okviru Direktive, uključujući mogućnost zahtijevanja financijskih jamstava od potencijalno odgovornih strana, imajući na umu posebnu situaciju pojedinačnih potencijalnih onečišćivača, primjerice u pogledu dozvola u području okoliša;

46.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da se Direktivom na odgovarajući način podupiru napori za ostvarenje ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima; insistira na uključenosti tijela odgovornih za inspekcije okoliša u provedbu i izvršavanje zakona o odgovornosti za okoliš;

47.  poziva Komisiju da pojača svoj program osposobljavanja za primjenu Direktive u državama članicama te uspostavi službe za pomoć stručnjacima koji pružaju informacije, pomoć i ocjensku potporu pri evaluacijama rizika i štete; usto preporučuje da se donesu smjernice kako bi se državama članicama pomoglo da ispravno prenesu zakonodavstvo;

48.  ponovno ističe da u skladu s Direktivom osobe pogođene štetom u okolišu imaju pravo zatražiti od nadležnih tijela da poduzmu odgovarajuće mjere; također napominje da se u pravu Unije navodi da bi se europskim građanima trebao zajamčiti učinkovit i pravodoban pristup pravosuđu (članak 9. stavak 3. Konvencije iz Aarhusa, članak 6. Ugovora o Europskoj uniji i odgovarajuće odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava) i da bi troškove nastale štetom u okolišu trebao snositi onečišćivač (članak 191. UFEU-a); stoga poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o minimalnim normama za provedbu dijela Konvencije iz Aarhusa o pristupu pravosuđu; traži od Komisije da procijeni mogućnost uvođenja mehanizama kolektivne pravne zaštite za povrede prava Unije u području okoliša;

49.  poziva Komisiju da u okviru preispitivanja Direktive razmotri bi li državama članicama mogla nametnuti obvezu da svake dvije godine podnose izvješća o primjeni Direktive;

50.  smatra da su kaznene sankcije još jedan važan element odvraćanja od štete u okolišu i sa žaljenjem konstatira da Direktiva 2008/99/EZ od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava nije ažurirana; poziva Komisiju da bez daljnje odgode poduzme mjere za preispitivanje područja primjene Direktive tako da obuhvaća sve primjenjivo zakonodavstvo Unije o zaštiti okoliša;

o
o   o

51.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1) SL L 143, 30.4.2004., str. 56.
(2) SL L 106, 17.4.2001., str. 1.
(3) SL L 102, 11.4.2006., str. 15.
(4) SL L 140, 5.6.2009., str. 114.
(5) SL L 178, 28.6.2013., str. 66.
(6) PE 556.943.
(7) Presuda Suda od 9. ožujka 2010., ERG i ostali, C-378/08, ECLI:EU:C:2010:126, točka 45.; Presuda Suda od 9. ožujka 2010., ERG i ostali, C-379/08 i C-380/08, ECLI:EU:C:2010:127, točka 38.; Presuda Suda od 9. ožujka 2010., Buzzi Unicem SpA and Others, C-478/08 i C-479/08, ECLI:EU:C:2010:129, točka 35.
(8) Prema izvješću Komisije (COM(2016)0204), od travnja 2007. do travnja 2013. države članice prijavile su 1245 potvrđenih slučajeva štete u okolišu na koje je primijenjena Direktiva. Usto prema istome izvješću broj slučajeva znatno se razlikuje od jedne do druge države članice. Udio dviju država članica je veći od 86 % svih prijavljenih slučajeva (Mađarska 563 i Poljska 506 slučajeva), dok je većinu preostalih slučajeva prijavilo šest država članica (Njemačka 60, Grčka 40, Italija 17 te Latvija, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina po osam). 11 država članica nije prijavilo nijedan incident tijekom 2007., možda zbog toga što se njima bave u okviru svojih nacionalnih sustava.
(9) Presuda Suda od 4. ožujka 2015., Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare (talijansko Ministarstvo okoliša i zaštite prirodnih i morskih resursa) i drugi protiv Fipa Group srl i drugi, predmet C-534/13, ECLI:EU:C:2015:140.
(10) Studija o razmatranju izvedivosti osnivanja fonda za pokrivanje odgovornosti za okoliš i gubitaka koji su rezultat industrijskih nesreća, završno izvješće, Europska komisija, DG ENV, 17. travnja 2013.
(11) IPCC, 2013: Climate Change 2013: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fifth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change (Stocker, T.F. et al. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA, 1535 pp, doi:10.1017/CBO9781107415324).
(12) Mogućnost razmotrena u dokumentu Komisije od 19. veljače 2014. „Study on ELD Effectiveness: Scope and Exceptions”, str. 84.
(13) O toj mogućnosti može se konzultirati dokument koji je Komisija objavila 17. travnja 2013. naslovljen „Study to explore the feasibility of creating a fund to cover environmental liability and losses occurring from industrial accidents”.
(14) Kako je već predviđeno u Portugalu i ocijenjeno u studiji Komisije od 16. svibnja 2013. naslovljenoj „Implementation challenges and obstacles of the Environmental Liability Directive (ELD)”, str. 75.


Okvir za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju ***I
PDF 321kWORD 54k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih pravila o sekuritizaciji i uspostavi europskog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju i izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU i uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (COM(2015)0472 – C8-0288/2015 – 2015/0226(COD))
P8_TA(2017)0415A8-0387/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0472),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0288/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. ožujka 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. siječnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 28. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0387/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. listopada 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/2402.)

(1)SL C 219, 17.6.2016., str. 2.
(2)SL C 82, 3.3.2016., str. 1.


Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva ***I
PDF 321kWORD 59k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (COM(2015)0473 – C8-0289/2015 – 2015/0225(COD))
P8_TA(2017)0416A8-0388/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0473),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0289/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. ožujka 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. siječnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0388/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. listopada 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/2401.)

(1) SL C 219, 17.6.2016., str. 2.
(2) SL C 82, 3.3.2016., str. 1.


Borba protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u
PDF 274kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u (2017/2897(RSP))
P8_TA(2017)0417RC-B8-0576/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10. , 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009., a posebno njezine članke 20., 21., 23. i 31.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014. godine naslovljeno „Nasilje nad ženama”(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(3) u kojoj se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir izvješće o indeksu jednakosti spolova Europskog instituta za jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izjavu o ravnopravnosti žena i muškaraca iz srpnja 2017. koju je dala trojka predsjedatelja EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. godine,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje usvojenu 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente usvojene na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.), kao i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te njezin Fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(4) (Direktiva o pravima žrtava),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu (2007.) koji su sklopili ETUC/CES, BUSINESSEUROPE, UEAPME i CEEP,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.(5), a posebno njezine članke 2. i 40, te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu(7), Rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(8), Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(9), Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.(10), Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(11) i popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013., te Rezoluciju od 24. studenog 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(13), Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(14) i Rezoluciju od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji objavljivanjem povjerljivih podataka trgovačkih društava i javnih tijela djeluju u javnom interesu(15),

–  uzimajući u obzir članak 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije,

–  uzimajući u obzir u rujnu 2017. objavljen vodič za zastupnike u Europskom parlamentu pod naslovom „Radno mjesto bez uznemiravanja” i akcijski plan uprave Parlamenta o tom iznimno važnom pitanju,

–  uzimajući u obzir članke 45., 52. i 84. svojeg Poslovnika,

A.  budući da je rodna ravnopravnost temeljna vrijednost EU-a, prepoznata u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, koju se Europska unija obvezala integrirati u sve svoje aktivnosti;

B.  budući da je Europska unija zajednica vrijednosti utemeljena na demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, koji su uvršteni među njezina temeljna načela i ciljeve u prvim člancima UEU-a te u kriterijima za članstvo u Uniji;

C.  budući da je spolno uznemiravanje u zakonodavstvu EU-a definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”(16);

D.  budući da je spolno uznemiravanje oblik nasilja nad ženama i djevojčicama te najekstremniji, ali i najpostojaniji oblik rodno uvjetovane diskriminacije; budući da oko 90 % žrtava spolnog uznemiravanja čine žene, a njih otprilike 10 % muškarci; budući da je prema istraživanju Agencije za temeljna prava provedenom diljem EU-a iz 2014. godine i naslovljenom „Nasilje nad ženama” svaka treća žena doživjela fizičko ili seksualno nasilje tijekom svoje odrasle dobi; budući da je i do 55 % žena u EU-u bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 32 % svih žrtava u EU-u izjavilo da je počinitelj bio hijerarhijski nadređena osoba, kolega ili klijent; budući da je 75 % žena u kvalificiranim zanimanjima ili na rukovodećim položajima bilo spolno uznemiravano; budući da je 61 % žena zaposlenih u uslužnom sektoru bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 20 % mladih žena (u dobi od 18 do 29 godina) u EU-28 doživjelo uznemiravanje na internetu; budući da je svaka deseta žena bila izložena spolnom uznemiravanju ili uhođenju uz pomoć novih tehnologija;

E.  budući da se slučajevi spolnog uznemiravanja i maltretiranja vrlo rijetko prijavljuju nadležnim tijelima zbog relativno učestale niske razine osviještenosti o tom problemu, nedovoljnog broja kanala za pružanje potpore žrtvama i poimanja da je riječ o osjetljivom pitanju za društvo, unatoč postojanju službenih postupaka za rješavanje tog problema na radnom mjestu i u drugim područjima;

F.  budući da je seksualno nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu pitanje zdravlja i sigurnosti te bi ga tako trebalo tretirati i sprečavati;

G.  budući da je diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije zabranjena pravom EU-a;

H.  budući da je spolno nasilje i uznemiravanje protivno načelu ravnopravnosti spolova i jednakom postupanju i spada u rodno uvjetovanu diskriminaciju te je stoga zabranjeno pri zapošljavanju, kao i pri pristupu zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju;

I.  budući da je postojanost spolnih stereotipa, seksizma, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja strukturni i rašireni problem u cijeloj Europi i svijetu, te da je riječ o pojavi koja obuhvaća žrtve i počinitelje svih dobnih skupina, obrazovnih statusa, prihoda i društvenih položaja, a na žrtve ima fizičke, seksualne, emocionalne i psihološke posljedice; budući da su nejednaka raspodjela moći između muškaraca i žena, rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje na internetu i izvan njega, temeljni uzroci svih oblika nasilja nad ženama koji su doveli do dominacije muškaraca nad ženama i diskriminacije žena te onemogućili njihov potpuni napredak;

J.  budući da definicija nasilja nad ženama Pekinške platforme za djelovanje obuhvaća, ali nije ograničena na, fizičko, spolno i psihološko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici, uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim ustanovama i drugdje(17);

K.  budući da se u Direktivi o pravima žrtava rodno uvjetovano nasilje smatra oblikom diskriminacije i povredom temeljnih sloboda žrtve te uključuje nasilje u bliskim odnosima, spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih postupanja, poput prisilnih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa i takozvanih „zločina iz časti”; budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem(18);

L.  budući da prema pravu Unije države članice moraju zajamčiti uspostavu tijela zaduženog za jednakost spolova koje pruža neovisnu pomoć žrtvama uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, provodi neovisne studije, objavljuje neovisna izvješća i daje preporuke u pitanjima zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja, u pristupu i nabavi robe odnosno pružanju usluga, kao i samozaposlenim osobama;

M.  budući da je spolno uznemiravanje i zlostavljanje, čiji su počinitelji u najvećoj mjeri muškarci, a žrtve žene, strukturni i rašireni problem u cijeloj Europi i svijetu, te da je riječ o pojavi koja obuhvaća žrtve i počinitelje svih dobnih skupina, obrazovnih statusa, prihoda i društvenih položaja te je povezana s nejednakom raspodjelom moći žena i muškaraca u našem društvu;

N.  budući da su za rodnu ravnopravnost odgovorni svi pojedinci u društvu i da ona zahtijeva aktivan doprinos i žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju edukativnih kampanja i kampanja senzibilizacije usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili uključeni kao partneri, u cilju postupnog sprečavanja i iskorjenjivanja svih oblika rodno uvjetovanog nasilja te promicanja uloge žena i njihova osnaživanja;

O.  budući da žene u Europskoj uniji nisu jednako zaštićene od rodno uvjetovanog nasilja, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja zbog razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama; budući da pravosudni sustavi ne pružaju dovoljno potpore ženama; budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što jača njezin strah od prijavljivanja nasilja;

P.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 15; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezina ratificiranja na nacionalnoj razini; budući da se člankom 40. Istanbulske konvencije predviđa da će „stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija”;

Q.  budući da su nasilje i uznemiravanje u političkoj sferi nerazmjerno usmjereni na žene; budući da takvo nasilje predstavlja kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, što se odnosi i na obvezu da se ženama zajamči slobodno sudjelovanje u političkom zastupanju;

R.  budući da je spolno uznemiravanje definirano člankom 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije;

S.  budući da spolno uznemiravanje i seksističko ponašanje nisu neškodljivi i da trivijaliziacija spolnog uznemiravanja ili spolnog nasilja korištenjem jezika kojim se ti problemi umanjuju odražava seksistički stav prema ženama i prenosi poruke kontrole i moći u odnosu između muškaraca i žena, što utječe na dostojanstvo, autonomiju i slobodu žena;

T.  budući da je Parlament osnovao posebne strukture i donio interna pravila za rješavanje problema spolnog uznemiravanja u Parlamentu, konkretno, Savjetodavni odbor nadležan za prijave zbog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika, dok se Savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovo sprečavanje na radnom mjestu bavi drugim formalnim procedurama povezanim sa zaposlenicima uprave Parlamenta i klubova zastupnika kako bi se razmotrili mogući slučajevi i spriječilo spolno uznemiravanje i zlostavljanje;

U.  budući da političari, kao izabrani predstavnici građana, imaju ključnu odgovornost da djeluju kao pozitivni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u društvu;

Nulta stopa tolerancije i borba protiv spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja u Europskoj uniji

1.  oštro osuđuje sve oblike seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja i žali zbog toga što se ta djela olako toleriraju, iako ona u stvari predstavljaju sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje mora podlijegati kazni; naglašava da treba stati na kraj praksi nekažnjavanja na način da se zajamči kazneni progon počinitelja;

2.  insistira na učinkovitoj provedbi postojećeg pravnog okvira o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju, potičući istodobno države članice EU-a i javna i privatna poduzeća da poduzmu dodatne mjere za učinkovito sprečavanje i zaustavljanje spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i drugdje; naglašava da bi trebalo poštovati posebne pravne postupke uspostavljene za rješavanje slučajeva spolnog uznemiravanja na radnom mjestu;

3.  pozdravlja inicijative kao što je #MeToo kojima se nastoje prijaviti slučajevi spolnog uznemiravanja i nasilja nad ženama; snažno podupire sve žene i djevojčice koje su sudjelovale u kampanji, uključujući i one koje su prokazale počinitelje;

4.  poziva Komisiju i države članice da na odgovarajući način nadziru pravilnu provedbu direktiva EU-a kojima se zabranjuje uznemiravanje na temelju spola i spolno uznemiravanje te da zajamče da države članice EU-a kadrovski ojačaju tijela zadužena za ravnopravnost spolova radi praćenja diskriminacijskih praksi i pobrinu se za to da ta tijela imaju jasan mandat i odgovarajuća sredstva da obuhvate tri područja: zapošljavanje, samozapošljavanje te pristup robi i uslugama;

5.  poziva Komisiju da ocijeni, razmijeni i usporedi postojeće najbolje prakse u borbi protiv spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te da priopći rezultate te ocjene kako bi države članice mogle poduzeti učinkovite mjere za poticanje poduzeća, socijalnih partnera i organizacija uključenih u strukovno osposobljavanje u sprečavanju svih oblika rodno uvjetovane diskriminacije, posebno kada je riječ o zlostavljanju i spolnom uznemiravanju na radnom mjestu;

6.  naglašava ključnu ulogu koja muškarci imaju u tome da se obvežu na poduzimanje promjena i ukidanje svih oblika uznemiravanja i seksualnog nasilja, boreći se protiv okolnosti i struktura koje omogućuju, makar i pasivno, ponašanje koje dovodi do ovakvog ponašanja i osporavajući svako neprofesionalno ili neprimjereno ponašanje; poziva države članice da aktivno uključe muškarce u kampanje za senzibiliziranje i prevenciju;

7.  smatra da ključne mjere za suzbijanje spolnog uznemiravanja uključuju rješavanje pitanja nedovoljnog prijavljivanja i društvene stigmatizacije, uspostavu postupaka za preuzimanje odgovornosti na radnom mjestu, aktivno sudjelovanje muškaraca i dječaka u sprečavanju nasilja i borbu protiv novih oblika nasilja, npr. u kiberprostoru;

8.  izražava zabrinutost jer uznemiravanje žena na internetu, a osobito na društvenim mrežama, što uključuje sve od neželjenog kontakta, trolanja i zlostavljanja na internetu do spolnog uznemiravanja i prijetnji silovanjem i smrću, postaje sve rasprostranjenije u našem digitalnom društvu, te također dovodi do novih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao što su zlostavljanje i uznemiravanje na internetu, korištenje ponižavajućih slika na internetu i širenje privatnih fotografija i videozapisa na društvenim mrežama bez pristanka dotičnih osoba;

9.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se mehanizmi financiranja programa za suzbijanje nasilja nad ženama mogu koristiti za senzibiliziranje i pružanje potpore organizacijama civilnog društva usmjerenim na suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje;

10.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju ratifikaciju Istanbulske konvencije; poziva države članice da je u potpunosti provedu, uključujući i uspostavom sustava za prikupljanje raščlanjenih podataka, što podrazumijeva i podatke raščlanjene prema dobi i spolu počinitelja i odnosu između počinitelja i žrtve, a koji se odnose i na spolno uznemiravanje;

11.  poziva Komisiju da podnese prijedlog direktive o svim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno utemeljenog nasilja; ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje žena i djevojčica;

12.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

13.  poziva da se žene sve više uključe u postupke donošenja odluka, u sindikate i u rukovodeće položaje u organizacijama u javnom i privatnom sektoru; poziva Komisiju i države članice da, zajedno s predstavnicima nevladinih organizacija, socijalnim partnerima i tijelima zaduženima za jednakost, znatno pojačaju mjere za jačanje svijesti o pravima žrtava spolnog uznemiravanja i rodno uvjetovane diskriminacije; ističe hitnu potrebu da države članice, udruge poslodavaca i sindikati promiču osviještenost o spolnom uznemirivanju te da podupiru i potiču žene da odmah prijavljuju incidente;

14.  naglašava važnost stručnog osposobljavanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti o postojećim službenim postupcima prijavljivanja spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i pravima žrtava, čime će se ojačati načelo dostojanstva na radnom mjestu i promicati nulta stopa tolerancije kao opće pravilo;

Spolno uznemiravanje u parlamentima, među ostalim u Europskom parlamentu

15.  oštro osuđuje slučajeve spolnog uznemiravanja koje su otkrili mediji i izražava svoju snažnu podršku žrtvama spolnog uznemiravanja i zlostavljanja; ističe da je ključno da se institucije EU-a, ako žele da ih se ozbiljno shvati, odlučno suprotstave svim oblicima rodne diskriminacije i svim postupcima kojima se priječi rodna ravnopravnost;

16.  priznaje činjenicu da je odlukom Predsjedništva od 14. travnja 2014. Europski parlament usvojio nova pravila koja uključuju uspostavu posebnih tijela kao što su Savjetodavni odbor nadležan za prijave zbog uznemiravanja na radnom mjestu između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu i za njegovo sprečavanje, odnosno prijašnji Savjetodavni odbor nadležan za prijave zbog uznemiravanja na radnom mjestu za zaposlenike Europskog parlamenta i za njegovo sprečavanje; sa zadovoljstvom pozdravlja uvođenje povjerljivog prijavljivanja i pokretanje kampanje za podizanje razine osviještenosti kojoj je cilj spriječiti spolno uznemiravanje u Parlamentu; napominje da su i druge institucije uspostavile slična tijela;

17.  poziva predsjednika Parlamenta i upravu Parlamenta:

   da hitno i temeljito razmotre nedavna medijska izvješća o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju u Europskom parlamentu, poštujući pritom privatnost žrtava, da podijele svoja saznanja sa zastupnicima i da predlože odgovarajuće mjere za sprečavanje novih slučajeva;
   da ocijene i, po potrebi, izmijene sastav nadležnih tijela kako bi se osigurala neovisnost i rodna ravnoteža, te da dodatno ojačaju i potiču funkcioniranje Savjetodavnog odbora nadležnog za prijave zbog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu, kao i s njime povezanog Savjetodavnog odbora Parlamenta za zaposlenike u pogledu sprečavanja uznemiravanja, istodobno priznajući važnost njihova rada;
   da izmijene svoja pravila kako bi se stažisti uključili u sve savjetodavne odbore za sprečavanje uznemiravanja, da povećaju interes za pozitivne mjere tih odbora te da spriječe sukobe interesa članova tih važnih odbora; da istraže službene slučajeve, da vode povjerljivi registar slučajeva i donesu najbolje mjere za jamčenje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;
   da osnuju radnu skupinu neovisnih stručnjaka koju će sazvati sa zaduženjem da razmotri situaciju spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Parlamentu, koja će provesti ocjenu načina na koji Savjetodavni odbor Parlamenta trenutačno rješava žalbe zbog seksualnog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu, koja će ocijeniti i rad Savjetodavnog odbora Parlamenta za zaposlenike u pogledu sprečavanja uznemiravanja, te predložiti odgovarajuće izmjene;
   da pruže punu potporu žrtvama u postupcima koji se vode unutar Parlamenta i/ili koje vodi lokalna policija; da po potrebi aktiviraju hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijene članak 12.a Pravilnika o osoblju, jamčeći punu istragu o slučajevima i primjenu stegovnih mjera;
   da se pobrinu za provedbu snažnog i učinkovitog akcijskog plana protiv spolnog uznemiravanja u interesu prevencije i potpore te obveznog osposobljavanja svih zaposlenika i zastupnika u pogledu poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala pravilo; da u potpunosti sudjeluju u kampanjama senzibiliziranja sa svim zastupnicima i službama uprave, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najranjivijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje;
   da osnuju institucionalnu mrežu za povjerljivo savjetovanje prilagođenu strukturama Parlamenta kojom bi se žrtvama pružila potpora i savjetovanje i koja bi, kad je to potrebno, govorila u ime žrtava, kao što je praksa za zaposlenike Komisije;

18.  poziva sve kolege da pruže potporu žrtvama i da ih potaknu da progovore o slučajevima spolnog uznemiravanja i da ih prijave koristeći poboljšane službene postupke uprave Parlamenta i/ili policiji;

19.  odlučan je u namjeri da usvoji interna pravila o zviždačima u cilju zaštite prava i interesa zviždača i da omogući odgovarajuće pravne lijekove ako se s njima zbog prijave nepravilnosti ne postupa pravilno i pravedno;

20.  vrlo je zabrinut zbog toga što se asistenti zastupnika (akreditirani parlamentarni asistenti) previše često pribojavaju govoriti o slučajevima spolnog uznemiravanja jer klauzula o „gubitku povjerenja” u Statutu znači da akreditirani parlamentarni asistenti mogu dobiti otkaz u vrlo kratkom roku; poziva na sudjelovanje neovisnih stručnjaka u postupcima otpuštanja uz predstavnike uprave radi donošenja nepristranih odluka;

21.  preporučuje da Europski ombudsman Skupini Parlamenta na visokoj razini za ravnopravnost spolova i raznolikost jednom godišnje dostavlja podatke o pritužbama povezanima s nepravilnostima u pogledu rodne jednakosti u Parlamentu, poštujući pritom odluku Europskog parlamenta o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana;

22.  poziva države članice da preispitaju situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u svojim nacionalnim parlamentima, da poduzmu aktivne mjere za njegovo suzbijanje te da uvedu i na odgovarajući način provedu politiku kojom se zastupnicima i osoblju jamči poštovanje i dostojanstvo na radnom mjestu; poziva na to da se provedba te politike prati;

23.  poziva države članice da pruže potporu i zaštitu članovima parlamenata koji aktivno istupaju u javnosti, a posebno onima koji su izloženi spolnom zlostavljanju i kojima prijeti rodno uvjetovano nasilje, među ostalim i na internetu;

24.  poziva da se s drugim institucijama i organizacijama, kao što su organizacija UN Women, Vijeće Europe, institucije EU-a te dionici koji sudjeluju u promicanju rodne ravnopravnosti, na svim razinama uspostavi razmjena najboljih praksi;

25.  poziva sve političare da djeluju kao odgovorni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u parlamentima i šire;

o
o   o

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) http://fra.europa.eu/en/publication/2014/violence-against-women-eu-wide-survey-main-results-report
(2) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(3) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(4) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(5) https://rm.coe.int/168008482e
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.
(7) SL C 77 E, 28.3.2002., str. 138.
(8) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(9) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(10) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 102.
(11) SL C 285, 29.8.2017., str. 2.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.
(14) SL C 316, 30.8.2016., str.2.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0402.
(16) http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/your_rights/final_harassement_en.pdf
(17) http://www.un.org/womenwatch/daw/beijing/platform/violence.htm
(18) Vidi uvodnu izjavu 17. Direktive o pravima žrtava.


Ekonomske politike europodručja
PDF 454kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o ekonomskim politikama europodručja (2017/2114(INI))
P8_TA(2017)0418A8-0310/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2. i članak 136. te Protokole br. 1 i br. 2,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2017. o preporukama po državama članicama za 2017. (COM(2017)0500),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2017.(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. veljače 2017. naslovljenu „Europski semestar 2017.: procjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 1176/2011 (COM(2017)0090),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljena „Godišnji pregled rasta za 2017.” (COM(2016)0725), izvješća naslovljena „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2017.” (COM(2016)0728) i „Nacrt zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju” (COM(2016)0729) te preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (COM(2015)0692),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenoga 2016. naslovljenu „Prema razvoju pozitivnog smjera fiskalne politike europodručja” (COM(2016)0727),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog fiskalnog odbora naslovljeno „Ocjena budućeg fiskalnog stanja koje je primjereno za europodručje” od 20. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir povremenu publikaciju Europske središnje banke br. 182 naslovljenu „Fiskalno stanje europodručja” iz siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 21. ožujka 2017. o ekonomskoj politici europodručja(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2017. o detaljnim preispitivanjima i provedbi preporuka za pojedine države za 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2017. o zaključenju postupka u slučaju prekomjernog deficita za dvije države članice i o ekonomskim i fiskalnim politikama,

–  uzimajući u obzir proljetnu europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2017. iz svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir pojedinosti o skupovima podataka Eurostata o realnom BDP-u po stanovniku, stopi rasta i ukupnim brojkama od 31. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir statističke podatke OECD-a o ukupnom prihodu od poreza od 30. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji,

–  uzimajući u obzir sporazum COP 21 donesen na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 12. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za regionalni razvoj (A8-0310/2017),

A.  budući da je, prema predviđanjima Komisije, 2016. stopa rasta BDP-a u europodručju iznosila 1,8 % i da će tijekom 2017. mirovati i iznositi 1,7 %, odnosno 1,9 % kada je riječ o cijelom EU-u te da će na taj način premašiti razine prije krize, što će i dalje biti nedovoljno uzimajući u obzir znatne razlike u stopama rasta diljem EU-a; budući da je privatna potrošnja tijekom nekoliko proteklih godina bila glavni pokretač rasta, što će se ove godine možda ublažiti zbog privremenog rasta inflacije potrošačkih cijena, međutim, očekuje se da će domaća potražnja srednjoročno povećati izglede za rast; budući da je rast u EU-u i dalje prenizak da bi se u državama članicama otvorila radna mjesta i da je mnogo niži od prognoziranog rasta za cijeli svijet;

B.  budući da su stope nezaposlenosti u europodručju i EU-28 u travnju 2017. iznosile 9,3 %, odnosno 7,8 %, što predstavlja najniže razine od ožujka 2009. i prosinca 2008., budući da su te razine i dalje iznad razina iz razdoblja prije krize; budući da i dalje postoje znatne razlike u pogledu stopa nezaposlenosti diljem EU-a i to u rasponu od 3,2 % do 23,2 %; budući da su stope nezaposlenosti mladih u europodručju i u 28 država članica EU-a u travnju 2017. i dalje bile na visokim razinama, i to konkretno 18,7 %, odnosno 16,7 %;

C.  budući da se predviđa da će deficit opće države u europodručju 2017. mirovati i iznositi 1,4 %, odnosno 1,3 % u 2018., dok bi uspješnost pojedinačnih država članica trebala biti heterogena; budući da se predviđa da bi udio duga opće države u BDP-u u europodručju 2017. trebao mirovati i iznositi 90,3 %, odnosno 89,0 % u 2018.;

D.  budući da je svjetska ekonomija još uvijek nestabilna i da se ekonomija europodručja suočava s rastućom nesigurnošću i važnim unutarnjim i vanjskim političkim izazovima;

E.  budući da su zbog prekomjerno niske produktivnosti i globalne konkurentnosti EU-a potrebne socijalno uravnotežene strukturne reforme, trajni fiskalni napori i ulaganje u državama članicama kako bi se ostvario održivi i uključivi rast i zapošljavanje te postigla uzlazna konvergencija s ostalim globalnim gospodarstvima te unutar EU-a;

F.  budući da je tijekom 2016. stopa zaposlenosti u europodručju porasla za 1,4 %; budući da je stopa nezaposlenosti u ožujku 2017. iznosila 9,5 %, što predstavlja pad u odnosu na 10,2 % iz ožujka 2016.; budući da se stope nezaposlenosti unatoč nedavnim poboljšanjima još uvijek nisu vratile na razine iz razdoblja prije krize;

G.  budući da je 2016. stopa zaposlenosti u 28 država članica EU-a porasla za 1,2 % te da je u prvom tromjesečju 2017. bilo zaposleno 234,2 milijuna ljudi, što predstavlja najvišu dosad zabilježenu brojku(11); budući da, međutim, znatan broj radnih mjesta čije je otvaranje povezano s gospodarskim rastom krije izazove, kao što je nepotpun oporavak u odnosu na odrađene sate i skroman rast produktivnosti; budući da ti čimbenici, ako su dugotrajni, mogu značiti dodatan pritisak na aspekte dugoročnog gospodarskog rasta i socijalnu koheziju u EU-u(12);

H.  budući da su stope zaposlenosti općenito niže među ženama nego među muškarcima: 2015. u 28 država članica EU-a stopa zaposlenosti muškaraca u dobi između 20 i 64 godine iznosila je 75,9 %, a žena 64,3 %;

I.  budući da je u ožujku 2017. stopa nezaposlenosti mladih u europodručju iznosila 19,4 %, u usporedbi s 21,3 % iz ožujka 2016.; budući da je nezaposlenost mladih i dalje neprihvatljivo visoka; budući da je 2015. udio mladih ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju (NEET) i dalje bio visok i obuhvaćao 14,8 % mladih u dobi između 15 i 29 godina, odnosno 14 milijuna osoba; budući da se procjenjuje da Unija zbog mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju snosi trošak od 153 milijarde EUR (1,21 % BDP-a) godišnje u obliku naknada te izgubljenih prihoda i poreza(13), dok bi ukupni procijenjeni trošak uspostave programa Garancija za mlade u europodručju iznosio 21 milijardu EUR godišnje, odnosno 0,22 % BDP-a; budući da je Inicijativi za zapošljavanje mladih trenutačno dodijeljena 1 milijarda EUR, koja će se dopuniti iznosom od 1 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2017. – 2020.;

J.  budući da je stopa dugotrajne nezaposlenosti u 28 država članica EU-a, iako se 2016. spustila s 5 %, koliko je iznosila 2014., na 4 %, i dalje razlog za zabrinutost te da predstavlja gotovo polovinu ukupne stope nezaposlenosti; sa zabrinutošću primjećuje da je stopa vrlo dugotrajne nezaposlenosti od 2,5 % u 2016. još uvijek za 1 % viša od brojke iz 2008.; budući da i dalje postoje velike razlike među državama članicama;

K.  budući da se u mnogim državama članicama broj radno sposobnog stanovništva i radna snaga i dalje smanjuju, posebno kao posljedica niske stope nataliteta; budući da države članice zapošljivost žena kao i u trenutačni priljev migranata, izbjeglica i tražitelja azila mogu iskoristiti kao priliku da riješe to pitanje i ojačaju radnu snagu u EU-u;

L.  budući da je jedan od pet ciljeva strategije Europa 2020. smanjiti broj siromašnih i socijalno isključenih osoba ili pak onih kojima prijeti takvo stanje za najmanje 20 milijuna; budući da se siromaštvo smanjuje ako se u obzir uzme činjenica da je 2015. zabilježeno 4,8 milijuna osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost manje nego 2012.; budući da ta brojka iz 2015. i dalje premašuje brojku od 1,6 milijuna iz 2008.; budući da je 2012. u EU-u 32,2 milijuna osoba s invaliditetom bilo suočeno s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je 2013. u 28 država članica EU-a 26,5 milijuna djece bilo suočeno s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da je stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti i dalje neprihvatljivo visoka i iznosi 23,7 %, pri čemu su te brojke u nekim državama članicama i dalje vrlo visoke; budući da je, osim toga, energetsko siromaštvo i dalje tako visoko da se 11 % stanovništva EU-a koji se s njime suočava nalazi u ciklusu nepovoljnog gospodarskog položaja;

M.  budući da se uvjeti na tržištu rada i tržišni pokazatelji znatno razlikuju među državama članicama, iako se te razlike smanjuju;

N.  budući da se s digitalnom revolucijom tržišta rada sve više šire novi oblici zapošljavanja i radne snage;

1.  pozdravlja poboljšane rezultate europskog gospodarstva koji se bilježe u sve širem području i koje prati umjereni rast BDP-a viši od razina iz razdoblja prije krize te zahvaljujući kojima se smanjuju i dalje visoke stope nezaposlenosti; smatra da je taj pozitivni trend posljedica politika koje se provode posljednjih nekoliko godina; napominje da je skroman oporavak ipak još uvijek nestabilan i neujednačeno raspoređen u društvu i po regijama, dok je rast BDP-a po stanovniku blizu stagnacije; žali zbog toga što su ekonomska kretanja i dalje opterećena posljedicama krize; primjećuje da su, unatoč znatnom napretku, razine zaduženosti u mnogim državama članicama i dalje iznad praga navedenog u Paktu o stabilnosti i rastu;

2.  sa zabrinutošću napominje da su BDP i stope rasta produktivnosti i dalje ispod razine punog potencijala i naglašava da stoga nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu te da su potrebni neumorni napori kako bi taj umjereni oporavak postao otporniji i srednjoročno do dugoročno održiviji zahvaljujući snažnijem rastu i većoj zaposlenosti;

3.  napominje da Europa ima neiskorišten gospodarski potencijal jer se rast i zaposlenost nejednako razvijaju; ističe da je to posljedica heterogenih rezultata gospodarstava država članica; naglašava da bi se provedbom socijalno uravnoteženih strukturnih reformi i većim privatnim i javnim ulaganjima i u državama članicama i na razini EU-a mogao potaknuti rast veći za barem 1 %; podsjeća da bi, kako bi doprinijela osiguranju konvergencije i stabilnosti u EU-u, koordinacija ekonomske i fiskalne politike trebala i dalje biti jedan od prioriteta Europskog semestra;

4.  smatra da bi dugoročno održavanje gospodarskog oporavka u EU-u i europodručju iziskivalo i veći stupanj uzlazne konvergencije i opće konkurentnosti; primjećuje da su postojeći ekonomski pokazatelji i pokazatelji zaposlenosti od ključne važnosti za jamčenje održivog i uključivog rasta;

5.  smatra da je potrebno poboljšati strukturne uvjete za rast kako bi se to postiglo; zauzima stajalište da bi se potencijalni rast svih država članica trebao dugoročno povećati na barem 3 %; kako bi se to ostvarilo, veća pozornost mora se pridati ekonomskoj konvergenciji u okviru koje bi se uspostavom jasnih mjerila o načinu poboljšanja potencijalnog rasta država članica mogle pružiti potrebne smjernice za političke mjere; ističe da bi se takvom redovitom vježbom utvrđivanja mjerila u obzir uzele individualne strukturne prednosti i nedostaci država članica te bi se istovremeno težilo ostvarenju uključivog i održivog rasta; ta bi redovita vježba trebala uključivati područja poput digitalne ekonomije, sektora usluga, energetskog tržišta, ali i kvalitete javnih usluga, ulagačkih uvjeta, uključivosti i pripravnosti obrazovnih sustava;

6.  naglašava da bi se time nadopunili postojeći napori u pogledu poboljšanja kvalitete i upravljanja nacionalnim proračunima tako što bi se pozornost posvetila pokretačima rasta u skladu s fiskalnim pravilima Unije i uz puno poštovanje njezine postojeće fleksibilnosti;

Strukturne politike

7.  smatra da stanje nejednakog rasta i zapošljavanja u europodručju zahtijeva bolju koordinaciju ekonomskih politika, posebice poboljšanu i dosljednu nacionalnu odgovornost i ispravnu provedbu preporuka za pojedine države, također i radi promicanja uzlazne konvergencije, među ostalim putem bolje primjene i izvršavanja prava EU-a; ističe da se u okviru reformi u obzir moraju uzeti posebne okolnosti i izazovi u svakoj od država članica; poziva Komisiju da osigura dosljednost između strukturnih reformi i potrošnje EU-a; u tom pogledu podsjeća i na važnost tehničke potpore kako bi se državama članicama pomoglo da izgrade kapacitete i ostvare konvergenciju; smatra da bi pristup koji se temelji na partnerstvu mogao osigurati veću odgovornost za ishod primjene preporuka po državama članicama;

8.   smatra da je nezaposlenost mladih u državama europodručja i dalje previsoka i ističe da je povišena i stalna nezaposlenost mladih dugoročni strukturni rizik; suglasan je s time da uklanjanje posljedica krize, od dugotrajne nezaposlenosti, radnih mjesta na kojima se vještine i mogućnosti ne iskorištavaju u potpunosti, starenja stanovništva pa do visokih razina privatnog i javnog duga i dalje jedan od hitnih prioriteta, koji iziskuje provedbu održivih i uključivih reformi;

9.  mišljenja je da posljedice krize, kao što je visoka razina zaduženosti i nezaposlenosti u nekim gospodarskim sektorima i dalje djeluje kao prepreka održivom rastu i predstavljaju potencijalne negativne rizike; poziva države članice da smanje prekomjerne razine zaduženosti; u tom je pogledu zabrinut da bi trajno visoka razina loših kredita u nekim državama članicama mogla imati znatne učinke prelijevanja s jedne države članice na drugu, te između banaka i država, što predstavlja rizik za financijsku stabilnost u Europi; napominje da su zaštitni slojevi kapitala u financijskom sektoru ojačani, ali da izazovi proizlaze iz niske profitabilnosti u kombinaciji s visokim razinama loših kredita; smatra da bi strategija za hvatanje u koštac s problemom loših kredita na razini EU-a mogla sadržavati obuhvatnije rješenje u kojemu bi se politika na nacionalnoj razini po potrebi kombinirala s mjerama na razini Europe;

10.  smatra da su potrebne reforme i inicijative za poboljšanje poslovne klime kako bi se potaknule produktivnost, cjenovna i necjenovna konkurentnost, ulaganje i zapošljavanje u europodručju; smatra da su potrebni dodatni napori za unapređenje pristupa malih i srednjih poduzeća financijskim sredstvima, što je presudni faktor za inovacije i širenje poduzeća; u tom kontekstu naglašava važnost reformi koje su usmjerene na budućnost i prilagođene i ponudi i potražnji;

11.  smatra da tržišta rada koja dobro funkcioniraju i produktivna su, zajedno s odgovarajućom razinom socijalne zaštite i dijaloga, pomažu u povećanju stope zaposlenja i osiguravaju održivi rast; ističe da je važno zadržati visoke stope zaposlenosti tamo gdje su one već ostvarene; napominje da pomanjkanje vještina, starenje stanovništva te niz drugih izazova također nameću pritisak na daljnji rast zapošljavanja i smanjenje razina nezaposlenosti u svim državama članicama;

12.  ističe da je važno da se plaće kreću na odgovoran način kojim se pogoduje rastu te da omogućuju dobar životni standard, u skladu s produktivnosti i vodeći računa o konkurentnosti; prima na znanje činjenicu da se predviđa da će rast plaća biti relativno umjeren; smatra da bi rast produktivnosti trebao biti prioritetni cilj strukturnih reformi; slaže se s Komisijom da ima prostora za porast plaća koji bi mogao pozitivno utjecati na ukupnu potrošnju;

13.  napominje da bi razine oporezivanja trebale podupirati konkurentnost, ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta; poziva na uvođenje poreznih reformi u cilju poboljšanog ubiranja poreza, sprječavanja izbjegavanja poreza, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja te rješavanja problema velikog poreznog opterećenja rada u Europi uz osiguravanje održivosti sustava socijalne zaštite; smatra da bi se smanjenjem poreznog opterećenja rada povećala zaposlenost i potaknuo rast; ističe da se, kada je to moguće, fiskalnim poticajima kao što su niže stope poreza mogu potaknuti domaća potrošnja, socijalna sigurnost i dotok ulaganja i radne snage na tržište;

Ulaganja

14.  slaže se da je gospodarski procvat potrebno potaknuti javnim i privatnim ulaganjima, prije svega u inovacije, te napominje da i dalje postoji nedostatak ulaganja u europodručju; pozdravlja činjenicu da u nekim državama članicama razine ulaganja već nadmašuju razine prije krize i žali zbog činjenice što u drugima ulaganja još uvijek zaostaju ili se ne odvijaju potrebnom brzinom; ističe da su potrebne dodatne mjere kako bi se riješio problem nedostatka ulaganja nastao nakon izbijanja krize;

15.  smatra da bi se reformama kojima se uklanjanju uska grla za privatna i javna ulaganja omogućilo trenutačno poticanje gospodarske aktivnosti i istodobno omogućilo uspostavljanje uvjeta za dugoročni održivi rast; ističe da bi se ulaganjima u obrazovanje, inovacije, istraživanje i razvoj omogućila lakša prilagodba gospodarstvu znanja; nadalje, naglašava da je dovršetak procesa stvaranja unije tržišta kapitala ključan faktor za privlačenje i povećanje ulaganja i povećanje financiranja rasta i zapošljavanja;

16.  smatra da su istraživanja, tehnologija i obrazovanje od ključne važnosti za dugoročni gospodarski razvoj europodručja; ističe nejednakosti koje postoje među državama članicama kad je riječ o ulaganjima u tim područjima i naglašava da bi se ulaganjima doprinijelo razvoju inovacija i omogućila lakša prilagodba gospodarstvu znanja u skladu sa strategijom Europa 2020.;

17.  pozdravlja činjenicu što će se pravovremenim sporazumom o revidiranom Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) doprinijeti poboljšanju učinkovitosti tog instrumenta i rješavanju nedostataka primijećenih pri njegovoj dosadašnjoj primjeni tako što će se olakšati financiranje više projekata s velikim potencijalom, zajamčiti stroga provedba načela dodatnosti i povećati zemljopisna pokrivenost i korištenje, čime će se poduprijeti ulaganja koja se u protivnom ne bi ostvarila;

18.  podsjeća na razliku u ciljevima europskih strukturnih i investicijskih fondova i EFSU-a, a u skladu s tim i na važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova ubuduće, uključujući i radi potpore održivim strukturnim reformama;

19.  ističe da potpuno funkcionalna unija tržišta kapitala može u dugoročnoj perspektivi pružiti nove izvore financiranja za mala i srednja poduzeća, kao dopunu onima iz bankovnog sektora; naglašava da su mala i srednja poduzeća osnova europskog gospodarstva i da bi jedan od ključnih prioriteta trebao biti da im se olakša pristup financijskim sredstvima i suzbije poslovna neizvjesnost povezana s njihovim aktivnostima kako bi se povećala konkurentnost u europodručju; ističe potrebu da se smanji birokracija i urede javne usluge te učine učinkovitijima;

Fiskalne politike

20.  smatra da oprezne i dalekovidne fiskalne politike imaju temeljnu ulogu za stabilnost europodručja i Unije kao cjeline; naglašava da snažna koordinacija fiskalnih politika, dobra provedba i usklađenost s pravilima Unije u tom području, uključujući puno poštovanje postojećih odredbi o fleksibilnosti, predstavljaju pravni zahtjev i ključ za pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije;

21.  pozdravlja u tom smislu činjenicu da se javne financije oporavljaju s obzirom na to da se predviđa smanjenje javnog deficita u europodručju; međutim, trebaju se nastaviti nastojanja da se smanji dug uz istovremeno promicanje gospodarskog rasta kako bi se spriječila osjetljivost država članica na vanjske šokove;

22.  slaže se s Komisijom da je javni dug nekih država članica i dalje velik i da postoji potreba da se jave financije učine održivima uz istodobno promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja; u tom kontekstu ističe da su plaćanje niskih kamatnih stopa, prilagodljive monetarne politike, jednokratne mjere i ostali čimbenici kojima se olakšava postojeći teret duga samo privremene prirode te stoga ističe da postoji potreba da se javne financije učine održivima i da se njima uzimaju u obzir buduće obveze i predvidi dugoročan rast; ističe da je postoji mogućnost rasta troškova servisiranja duga; naglašava važnost smanjenja ukupnih razina duga;

23.  naglašava da se smjerovima fiskalne politike na nacionalnoj razini i razini europodručja treba uravnotežiti dugoročna održivost javnih financija koje su u cijelosti usklađene s Paktom o stabilnosti i rastu, poštujući njegove odredbe o fleksibilnosti, s kratkotrajnom makroekonomskom stabilizacijom;

24.  ističe da je trenutačni opći smjer fiskalne politike europodručja tijekom 2016. uglavnom bio neutralan i da će tako ostati i u 2017.; podsjeća da se Komisija u svojoj komunikaciji iz 2016. založila za pozitivni smjer fiskalne politike dok se euroskupina, nakon što je zaključeno da je uglavnom neutralan smjer fiskalne politike tijekom 2017. omogućio odgovarajuću ravnotežu, složila s tim da se istakne važnost osiguravanja odgovarajuće ravnoteže između potrebe za jamčenjem održivosti i potrebe za poticanjem ulaganja u cilju jačanje oporavka doprinoseći na taj način uravnoteženijoj kombinaciji politika; u tom smislu prima na znanje prvu procjenu budućeg smjera fiskalne politike za europodručje od 20. lipnja 2017. koju je proveo neovisni Europski fiskalni odbor; poziva Komisiju i države članice da predvide smjer fiskalne politike koji će odgovarati okolnostima ovisno o slučaju;

25.  međutim, naglašava da se općim smjerom treba uzeti u obzir heterogena situacija među državama članicama i potreba za razlikovanjem fiskalnih politika koje su potrebne svakoj pojedinoj državi članici; naglašava da načelo zajedničkog smjera fiskalne politike ne podrazumijeva da će se deficiti i suficiti u različitim državama članicama međusobno poništiti;

Preporuke za pojedine države

26.  prima na znanje da su države članice s vremenom ostvarile barem „određeni napredak” u pogledu dvije trećine preporuka za 2016.; stajališta je međutim da provedba preporuka za pojedine države još uvijek kasni i time ugrožava proces konvergencije u europodručju; stajališta je da države članice snose odgovornost za posljedice izostanka provedbe preporuka za pojedine države i stoga očekuje od država članica da s većom odlučnošću poduzmu potrebne političke korake na temelju dogovorenih preporuka;

27.  prepoznaje da su države članice napredovale u provedbi preporuka za pojedine države u području fiskalne politike i aktivnih politika tržišta rada, dok u područjima kao što su tržišno natjecanje u pružanju usluga i poslovno okruženje nije ostvaren dovoljan napredak; očekuje veću predanost država članica poduzimanju potrebnih političkih mjera temeljenih na preporukama za pojedine države čija je provedba ključna za rješavanje problema neravnoteža u europodručju;

28.  pozdravlja preporuke Komisije za zatvaranje postupaka u slučaju prekomjernog deficita za nekoliko država članica; pozdravlja prijašnje i tekuće fiskalne napore i napore u cilju provedbe reformi kako bi te države članice izišle iz postupka u slučaju prekomjernog deficita, ali ipak ustraje na tome da će se ti napori trebati nastaviti kako bi se i dugoročno osigurale održive javne financije uz promicanje rasta i zapošljavanja; poziva Komisiju da dosljednom primjenom pravila Pakta o stabilnosti i rastu osigura njegovu dobru provedbu;

29.  napominje da se 12 država članica suočava s makroekonomskim neravnotežama koje se razlikuju po naravi i ozbiljnosti, dok u šest država članica postoje prekomjerne neravnoteže; prima na znanje zaključak Komisije da trenutačno ne postoji osnova za intenziviranje postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže ni za jednu državu članicu;

30.  naglašava da je cilj postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže sprječavanje neravnoteža unutar država članica radi sprječavanja negativnih učinaka prelijevanja na ostale države članice;

31.  stoga smatra da je od ključne važnosti da sve države članice poduzmu potrebne političke mjere kako bi se riješile makroekonomske neravnoteže, osobito visoke razine zaduženosti, trenutačni suficiti na tekućem računu platne bilance i neravnoteže u konkurentnosti, i da se obvežu na socijalno usklađene i uključive strukturne reforme kojima se osigurava gospodarska održivost svake pojedine države članice, čime se osigurava opća konkurentnost i otpornost europskog gospodarstva;

Sektorski doprinosi za Izvješće o ekonomskim politikama europodručja

Politike zapošljavanja i socijalne politike

32.  smatra da su potrebni stalni napori kako bi se postigla ravnoteža između gospodarske i socijalne dimenzije procesa Europskog semestra te kako bi se promicale socijalno i ekonomski uravnotežene strukturne reforme kojima se smanjuju nejednakosti i potiče otvaranje pristojnih radnih mjesta koja rezultiraju kvalitetnim zapošljavanjem, održivim rastom i socijalnim ulaganjem; podržava primjenu Pregleda socijalnih pokazatelja u okviru Europskog semestra; poziva da se u preporukama za pojedine države stavi veći naglasak na strukturne neravnoteže na tržištu rada;

33.  ponavlja svoj poziv da se tri nova glavna pokazatelja zaposlenosti izjednače s postojećim ekonomskim pokazateljima te da se na taj način zajamči bolja procjena unutarnjih neravnoteža i poveća uspješnost strukturnih reformi; predlaže da se u pripremu preporuka za pojedine države uvede nerepresivni postupak u slučaju socijalne neravnoteže kako bi se izbjegla utrka do dna u pogledu socijalnih standarda te da se na taj način nadoveže na djelotvornu upotrebu socijalnih pokazatelja i pokazatelja zaposlenosti u okviru makroekonomskog nadzora; primjećuje da se nejednakost povećala u otprilike deset država članica te da predstavlja jedan od glavnih društveno-gospodarskih izazova u EU-u(14);

34.  naglašava činjenicu da se društveno i gospodarski odgovorne reforme moraju temeljiti na solidarnosti, integraciji i socijalnoj pravdi; ističe da bi se u reformama trebalo voditi računa i o pružanju stalne potpore gospodarskom i društvenom oporavku, da bi se zahvaljujući njima trebala otvoriti kvalitetna radna mjesta, poticati socijalna i teritorijalna kohezija, zaštititi ugrožene skupine i poboljšati životni standardi za sve građane;

35.  smatra da bi proces Europskog semestra trebao pomoći u suočavanju ne samo s postojećim, već i s novim društvenim izazovima kako bi se zajamčila veća gospodarska učinkovitost i veća socijalna kohezija Europske unije; u tom smislu prepoznaje potrebu za procjenom socijalnog učinka politika EU-a;

36.  poziva Komisiju da osigura odgovarajuće financiranje za borbu protiv nezaposlenosti mladih, koja je i dalje na neprihvatljivo visokoj razini u EU-u, da nastavi primjenjivati Inicijativu za zapošljavanje mladih i nakon završetka aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) te da istovremeno poboljša njezino funkcioniranje i primjenu, uzimajući pritom u obzir najnovije zaključke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o zapošljavanju mladih i primjeni Inicijative za zapošljavanje mladih; traži od država članica da provedu preporuke Europskog revizorskog suda i da zajamče potpunu dostupnost Garancije za mlade; žali zbog toga što je proračun preusmjeren iz Europskog socijalnog fonda, uključujući i Inicijativu za zapošljavanje mladih, na Europske snage solidarnosti, koje bi se umjesto toga trebale financirati svim dostupnim sredstvima u skladu s postojećom Uredbom o VFO-u; ističe da je potrebno i kvalitativno i kvantitativno ocijeniti otvorena radna mjesta; naglašava da se financiranje EU-a ne bi trebalo koristiti kao zamjena za nacionalne socijalne naknade;

37.  ističe da bi provedbu Garancije za mlade trebalo ojačati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te naglašava njezinu važnost za ulazak na tržište rada nakon školovanja; ističe da se posebna pozornost mora posvetiti mladim ženama i djevojkama, koje bi se pri dobivanju kvalitetne ponude za posao, nastavka školovanja, naukovanja ili pripravništva mogle suočiti sa spolno uvjetovanim preprekama; ističe da treba zajamčiti da se Garancijom za mlade dopre do mladih osoba koje su izložene višestrukom isključenju i krajnjem siromaštvu;

38.  poziva države članice da provedu prijedloge iz Preporuke Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada(15);

39.  smatra da bi se područje primjene, učinkovitost i djelotvornost aktivnih i održivih politika tržišta rada trebali povećati s pomoću odgovarajućeg i prilagođenog financiranja usmjerenog na zaštitu okoliša, poslodavca, radnika, zdravlje i potrošača; drži da bi se pozornost trebala posvetiti pojavi siromaštva zaposlenih;

40.  žali zbog toga što je Komisija zanemarila socijalnu ekonomiju u svojem paketu ocjena/preporuka; naglašava da taj sektor obuhvaća 2 milijuna poduzeća koja zapošljavaju više od 14 milijuna ljudi i doprinose postizanju ciljeva do 2020.; poziva Komisiju i države članice da preko Europskog akcijskog plana za socijalnu ekonomiju poduzećima socijalne ekonomije daju veće priznanje i bolju vidljivost; smatra da im taj nedostatak priznanja otežava pristup financiranju; poziva Komisiju da podnese prijedlog za europski statut udruga, zaklada i uzajamnih društava;

41.  podsjeća da je potrebno podržavati i poboljšati socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i položaj radnika u sustavima određivanja plaća, koji imaju ključnu ulogu kada je riječ o ostvarenju uvjeta rada na visokoj razini; naglašava da zakon o radu i visoki socijalni standardi imaju ključnu ulogu u socijalnom tržišnom gospodarstvu jer se zahvaljujući njima podupiru prihodi i potiču ulaganja u kapacitete; ističe da se zakonodavstvom EU-a moraju poštovati prava i slobode sindikata te kolektivni ugovori u skladu s praksama država članica te da se mora podržavati jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju radnih zadataka;

42.  traži od Komisije da se nadoveže na rezoluciju Parlamenta i da donese ambiciozne prijedloge za snažan europski stup socijalnih prava te da u potpunosti slijedi socijalne ciljeve Ugovora kako bi se poboljšali uvjeti rada i života za sve i kako bi se svima pružile dobre prilike;

43.  upozorava na sve manji udio plaća u EU-u, na sve veće nejednakosti u pogledu plaća i prihoda te na sve češću pojavu siromaštva zaposlenih; podsjeća da je i u Općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. i u Ustavu Međunarodne organizacije rada iz 1919. prepoznato da bi radnici trebali primati plaću dostatnu za život, kao i da su sve deklaracije o ljudskim pravima suglasne u tome da bi plaća trebala biti dovoljna za uzdržavanje obitelji;

44.  ističe da se plaćama radnicima mora omogućiti da zadovolje svoje potrebe i potrebe svojih obitelji te da bi svaki radnik u Europskoj uniji trebao primati plaću dostatnu za život koja mu ne osigurava samo zadovoljenje osnovnih potreba kao što su osnovna hrana, smještaj i odjeća već može pokriti i zdravstvenu skrb, obrazovanje, prijevoz i rekreaciju te se od nje nešto može i uštedjeti kako bi se lakše prebrodili nepredviđeni događaji kao što su bolesti i nesreće; naglašava da je to pristojan životni standard koji bi plaće dostatne za život trebale pružati radnicima i njihovim obiteljima u EU-u;

45.  poziva Komisiju da prouči način na koji bi se moglo utvrditi što bi mogla obuhvaćati plaća dostatna za život i kako bi je trebalo mjeriti i to kako bi se uveo referentni alat za socijalne partnere i doprinijelo razmjeni najboljih praksi u tom pogledu;

46.  podsjeća da su pristojne plaće važne ne samo za društvenu koheziju nego i za održavanje snažnog gospodarstva i produktivne radne snage; poziva Komisiju i države članice da provedu mjere za poboljšanje kvalitete radnih mjesta i smanjenje disperzije plaća;

47.  skreće pozornost na stalnu potrebu za time da se na europskoj razini bolje koordiniraju sustavi socijalne sigurnosti, za koje su nadležne države članice; naglašava da je prijeko potrebno osigurati održivost i pravednost sustava socijalne sigurnosti jer su oni okosnica europskog socijalnog modela; ističe da su odgovarajuće i održive mirovine univerzalno pravo; poziva države članice da osiguraju odgovarajuće i održive mirovine u svjetlu stalnih demografskih promjena; naglašava da bi mirovinski sustavi trebali osigurati odgovarajuću mirovinu koja je iznad granica siromaštva kako bi se umirovljenicima omogućilo da zadrže prikladan standard života; smatra da se održive, sigurne i odgovarajuće mirovine za žene i muškarce najbolje mogu zajamčiti povećanjem ukupne stope zaposlenosti i broja pristojnih radnih mjesta dostupnih u svim dobnim skupinama kao i poboljšanjem uvjeta rada i zapošljavanja; ističe da su razlike u mirovinama između žena i muškaraca i dalje velike i da imaju negativne socijalne i ekonomske posljedice; u tom smislu naglašava važnost integracije žena na tržište rada i drugih odgovarajućih mjera za smanjenje razlike u plaćama između žena i muškaraca i smanjenje siromaštva u starijoj dobi; smatra da bi reforme mirovinskih sustava, posebno u pogledu dobi umirovljenja, trebale odražavati i kretanja na tržištu rada, stopu nataliteta, zdravlje i bogatstvo, uvjete rada i omjer ekonomske ovisnosti;

48.  smatra da se u okviru tih reformi u obzir treba uzeti i situacija u kojoj se nalaze milijuni radnika u Europi, posebno žene, mladi i samozaposlene osobe, koji su suočeni s nesigurnim oblicima zaposlenja, razdobljima nedobrovoljne nezaposlenosti i skraćenim radnim vremenom;

49.  traži od Komisije da i dalje posvećuje posebnu pozornost poboljšanju usluga dječje skrbi i fleksibilnom radnom vremenu, potrebama starijih muškaraca i žena te drugih ovisnih osoba u pogledu dugoročne skrbi;

50.  ističe da nedostatno i neodgovarajuće usmjereno ulaganje u razvoj vještina i cjeloživotno učenje, posebno kada je riječ o digitalnim vještinama i programiranju te drugim vještinama koje su nužne u rastućim sektorima poput zelenog gospodarstva, može ugroziti konkurentni položaj Unije; traži od država članica da zajamče bolju razmjenu znanja, najbolje prakse i suradnje na razini EU-a kako bi ažuriranjem kvalifikacija te odgovarajućim obrazovanjem, programima osposobljavanja i nastavnim programima potaknule razvoj vještina; skreće pozornost na važnost vještina i sposobnosti stečenih u neformalnim i informalnim obrazovnim okruženjima; stoga ističe važnost uspostave sustava vrednovanja neformalnih i informalnih oblika znanja, posebno onih koji su stečeni u okviru volontiranja;

51.  smatra da je za rješavanje problema nedostatka kvalificirane radne snage i neusklađenosti postojećih i traženih kvalifikacija nužno bolje usklađivanje i uzajamno priznavanje kvalifikacija; ističe ulogu koju u tom pogledu mogu imati strukovno obrazovanje i osposobljavanje te naukovanje; poziva Komisiju da razvije alat za predviđanje potreba za vještinama na razini cijele Europe, koji će obuhvaćati i vještine koje se traže u rastućim sektorima; vjeruje da predviđanje vještina koje će biti potrebne u budućnosti iziskuje snažno sudjelovanje svih dionika tržišta rada na svim razinama;

52.  traži od Komisije da uspostavi sve prikladne mehanizme za veću mobilnost među mladima, uključujući i naukovanje; poziva države članice da podrže naukovanje i da u potpunosti koriste sredstva iz programa Erasmus + koja su raspoloživa za naučnike kako bi se zajamčile kvaliteta i privlačnost te vrste osposobljavanja; poziva na bolju provedbu Uredbe o EURES-u; ističe da bi bolja suradnja javnih uprava i dionika na lokalnoj razini te bolja sinergija između različitih razina vlade povećala doseg i utjecaj tih programa;

53.  smatra da bi se trebao poboljšati pristup obrazovanju i kvaliteta obrazovanja; podsjeća da je uloga država članica da osiguraju cjenovno pristupačan pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju, ne dovodeći u pitanje potrebe tržišta rada diljem EU-a; napominje da je u mnogim državama članicama potreban pojačan trud u cilju obrazovanja radne snage, što obuhvaća obrazovanje odraslih i mogućnosti za strukovno osposobljavanje; stavlja poseban naglasak na cjeloživotno učenje, uključujući za žene, jer ono pruža priliku za stjecanje drugih vještina u kontekstu tržišta rada koje se neprestano mijenja; poziva da se djevojčice i djevojke i dalje ciljano potiče kada je riječ o predmetima u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), kako bi se uhvatilo u koštac s postojećim obrazovnim stereotipima i razlikama u dugotrajnom zaposlenju, plaćama i mirovinama između žena i muškaraca;

54.  naglašava potrebu da se što ranije u životnom ciklusu ulaže u ljude kako bi se smanjila nejednakost i potaklo socijalno uključivanje u ranoj dobi; stoga poziva da se svoj djeci u svim državama članicama omogući pristup kvalitetnim, uključivim i cjenovno pristupačnim uslugama odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu; također ističe da se od najranije dobi u školama treba boriti protiv stereotipa promicanjem ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja; poziva Komisiju i države članice da u cijelosti provedu preporuku o ulaganju u djecu i da pozorno prate napredak u toj provedbi; poziva Komisiju i države članice da osmisle i uvedu inicijative poput Garancije za djecu, čime će se djeci dati središnje mjesto u postojećim politikama za borbu protiv siromaštva;

55.  skreće pozornost na korjenite promjene koje će u budućnosti utjecati na tržište rada kao posljedica razvoja umjetne inteligencije; poziva države članice i Komisiju da osmisle instrumente i inicijative za suradnju, koji će uključivati socijalne partnere, kako bi se preliminarnim, početnim i trajnim osposobljavanjem poboljšale vještine u tom sektoru;

56.  u tom kontekstu i u cilju ostvarenja ravnoteže između poslovnog i privatnog života traži da se u suradnji sa socijalnim partnerima pozornost posveti fleksigurnosti, koja obuhvaća i rad na daljinu te fleksibilno radno vrijeme;

57.  ističe važnost ulaganja u ljudski kapital, koji je pokretačka snaga razvoja, konkurentnosti i rasta;

58.  ističe da su bolja usklađenost poslovnog i privatnog života i veća jednakost između spolova ključni za pružanje potpore sudjelovanju žena na tržištu rada; ističe da je za ekonomsko osnaživanje žena ključno da se tržište rada i sustav socijalne pomoći izmijene i prilagode kako bi se u obzir uzeli životni ciklusi žene;

59.  pozdravlja prijedlog direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te ga smatra pozitivnim prvim korakom prema pomirenju poslovnog i privatnog života za muškarce i žene koji skrbe o svojoj djeci i drugim ovisnim osobama te prema većem sudjelovanju žena na tržištu rada; ustraje u tome da je jamčenje odgovarajuće naknade te snažne socijalne sigurnosti i zaštite ključno za ostvarenje tih ciljeva;

60.  poziva Komisiju i države članice da osmisle transformativne politike i ulažu u kampanje za podizanje razine osviještenosti u svrhu prevladavanja rodnih stereotipa i promicanja veće jednakosti u pogledu podjele skrbi i kućanskih poslova te da naglasak stave na to da muškarci imaju pravo i obvezu preuzeti odgovornosti, a da ih se pritom ne stigmatizira ili kažnjava;

61.  poziva države članice da uspostave proaktivne politike i primjerena ulaganja koji će biti prilagođeni i osmišljeni kako bi se njima podržalo žene i muškarce koji nakon roditeljskog dopusta i dopusta povezanih sa skrbi ulaze na tržište rada, vraćaju se na njega i ostaju na njemu, i to preko stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta, u skladu s člankom 27. Europske socijalne povelje;

62.  poziva države članice da povećaju zaštitu protiv diskriminacije i nezakonitog otpuštanja povezanog s usklađivanjem poslovnog i privatnog života; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da predlože politike za poboljšanje provedbe mjera za borbu protiv diskriminacije na radnom mjestu, uključujući podizanje razine osviještenosti o zakonskim pravima na jednako postupanje putem vođenja informativnih kampanja, prebacivanje tereta dokazivanja i ovlaštenje nacionalnih tijela za jednakost da na vlastitu inicijativu provedu službene istrage o pitanjima jednakosti i pomognu potencijalnim žrtvama diskriminacije;

63.  naglašava da je integracija dugotrajno nezaposlenih osoba uz pomoć individualno prilagođenih mjera ključan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da će naposljetku doprinijeti održivosti nacionalnih sustava socijalnog osiguranja; smatra da je ta integracija nužna uzimajući u obzir društvene okolnosti tih građana i njihove potrebe u pogledu dostatnih prihoda, odgovarajućeg stanovanja, javnog prijevoza, zdravstva i skrbi za djecu; ističe da je potrebno na europskoj razini učinkovitije pratiti politike koje se provode na nacionalnoj razini;

64.  ističe da je važno razumjeti nove oblike zapošljavanja i rada te prikupljati usporedive podatke o tom pitanju, kako bi zakonodavstvo u području tržišta rada bilo učinkovitije i kako bi se naposljetku povećali zaposlenost i održivi rast;

65.  poziva na donošenje integrirane strategije za borbu siromaštva kako bi se postigao cilj strategije Europa 2020. koji se odnosi na siromaštvo; naglašava ulogu sustava minimalnog dohotka u državama članicama kojima se nastoji smanjiti siromaštvo, posebno kada su popraćeni mjerama za socijalno uključivanje koje obuhvaćaju korisnike; traži da države članice rade na postupnom uvođenju sustava minimalnog dohotka koji neće biti samo primjereni, već će se njima osigurati i dovoljna pokrivenost i iskorištenost; smatra da je odgovarajući minimalni dohodak dohodak koji je nužan za dostojan život i za potpuno sudjelovanje u društvu tijekom cijelog životnog vijeka; ističe da je minimalni dohodak odgovarajući samo ako je iznad granice siromaštva kako bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe, uključujući i nenovčane aspekte, npr. pristup obrazovanju i cjeloživotno učenje, pristojno stanovanje, kvalitetne zdravstvene usluge, društvene aktivnosti i društveni angažman;

66.  poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti na učinkovitije, usmjerenije i pažljivije praćenje korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se potaknulo ulaganje u kvalitetne socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge te usluge zapošljavanja i kako bi se riješio problem energetskog siromaštva, rastućih troškova života, socijalne isključenosti, nedostatka mjesta za stanovanje te nedovoljne kvalitete postojećih stambenih prostora;

67.  poziva Komisiju da podupre države članice u uspostavi posebnih programa ulaganja u svoje regije u kojima stope nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti premašuju 30 %;

68.  poziva Komisiju da predstojeću proljetnu sjednicu Vijeća posveti socijalnom ulaganju u sektore za koje postoje snažni dokazi da promiču socijalnu i gospodarsku dobit (npr. obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, osposobljavanje i aktivne politike tržišta rada, pristupačno i socijalno stanovanje te zdravstvena skrb);

69.  poziva na donošenje plana u kojemu će se stajalištu Parlamenta dati veća važnost i u kojemu će se ono uzeti u obzir prije donošenja odluke; poziva da se u okviru Europskog semestra ojača uloga Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO);

70.  poziva na dodatne zajedničke napore za poboljšanje integracije migranata i osoba s migrantskim podrijetlom na tržište rada;

Regionalne politike

71.  pozdravlja činjenicu da financiranje iz kohezijske politike u aktualnim cijenama iznosi 454 milijardi EUR za razdoblje 2014. – 2020.; međutim, ističe da kohezijska politika EU-a nije samo instrument, nego dugoročna strukturna politika usmjerena na smanjivanje nejednakosti u regionalnom razvoju i promicanje ulaganja, zapošljavanja, konkurentnosti, održivog razvoja i rasta te je jedna od najvažnijih i najsveobuhvatnijih politika za jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim državama članicama, bez obzira na to jesu li članice europodručja; podsjeća da je proračun EU-a 50 puta manji od ukupne državne potrošnje 28 država članica EU-a te iznosi otprilike 1 % BDP-a 28 država članica EU-a; stoga ističe da bi trebalo uspostaviti sinergije između proračuna EU-a i država članica te političkih prioriteta, mjera i projekata koji su usmjereni na postizanje ciljeva EU-a, uz istovremeno održavanje ravnoteže između ekonomske i socijalne dimenzije političkog okvira EU-a; ističe da su zahtjevi za sufinanciranja iz fondova ESI važan mehanizam za postizanje sinergija; smatra da je potrebno očuvati jedinstvo proračuna EU-a; pozdravlja mjere uvedene u tekućem programskom razdoblju radi boljeg usklađivanja kohezijske politike sa strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima država članica, kao i Europskoj središnjoj banci.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0038.
(2) SL C 92, 24.3.2017., str. 1.
(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.
(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.
(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.
(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.
(7) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.
(8) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.
(9) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.
(10) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.
(11) Employment and Social Developments in Europe (Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi), Godišnji pregled za 2017., str. 11.
(12) Ibid, str. 46.
(13) Izvješće Eurofounda o nezaposlenosti mladih.
(14) Employment and Social Developments in Europe (Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi), Godišnji pregled za 2017., str. 47.
(15) SL C 67, 20.2.2016., str. 1.


Pregovarački mandat za trgovinske pregovore s Australijom
PDF 348kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. s preporukom Europskog parlamenta Vijeću o predloženom pregovaračkom mandatu za trgovinske pregovore s Australijom (2017/2192(INI))
P8_TA(2017)0419A8-0311/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska i premijera Australije Malcolma Turnbulla od 15. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir Okvir za partnerstvo EU-a i Australije od 29. listopada 2008. te Okvirni sporazum između EU-a i Australije sklopljen 5. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir ostale bilateralne sporazume između EU-a i Australije, a osobito Sporazum o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti, potvrda i oznaka te Sporazum o trgovini vinom,

–  uzimajući u obzir trgovinski paket koji je Komisija objavila 14. rujna 2017. u kojemu se Komisija obvezala da će u budućnosti učiniti sve mandate za pregovore o trgovini javnima,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito rezoluciju o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom(1) od 25. veljače 2016. i zakonodavnu rezoluciju o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Australije o izmjeni Sporazuma o uzajamnom priznavanju od 12. rujna 2012.(2),

–  uzimajući u obzir priopćenje objavljeno nakon sastanka čelnika država ili vlada skupine G20 održanoga 15. i 16. studenoga 2014. u Brisbaneu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 22. travnja 2015. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i australskog ministra vanjskih poslova naslovljenu „Prema bliskijem partnerstvu EU-a i Australije”,

–  uzimajući u obzir mišljenje 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017. o nadležnosti Unije za potpisivanje i sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa Singapurom(3),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije od 15. studenoga 2016. o kumulativnom učinku budućih trgovinskih sporazuma na poljoprivredu EU-a,

–  uzimajući u obzir članak 207. stavak 3. i članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj(A8-0311/2017),

A.  budući da EU i Australija surađuju u rješavanju zajedničkih izazova u vezi s nizom pitanja te na nekoliko međunarodnih foruma, kao i u pogledu pitanja koja se odnose na trgovinsku politiku u multilateralnim okvirima;

B.  budući da je EU treći po veličini trgovinski partner Australije, s godišnjom bilateralnom trgovinom koja je 2015. iznosila više od 45,5 milijardi EUR i pozitivnom tržišnom bilancom EU-a većom od 19 milijardi EUR;

C.  budući da su izravna strana ulaganja EU-a u Australiji 2015. iznosila 145,8 milijardi EUR;

D.  budući da je Australija u postupku pristupanja Sporazumu o javnoj nabavi;

E.  budući da je EU 22. travnja 2015. zaključio pregovore o Okvirnom sporazumu između EU-a i Australije;

F.  budući da su europski poljoprivredni sektor i određeni poljoprivredni proizvodi, kao što su govedina, janjetina, mliječni proizvodni, žitarice i šećer, uključujući posebne šećere, posebno osjetljiva pitanja u tim pregovorima;

G.  budući da je Australija treći po veličini svjetski izvoznik i govedine i šećera, te važan akter na globalnom izvoznom tržištu mliječnih proizvoda i žitarica;

H.  budući da EU i Australija sudjeluju u plurilateralnim pregovorima čiji je cilj daljnja liberalizacija trgovine zelenim proizvodima (Sporazum o ekološkim dobrima) i trgovine uslugama (Sporazum o trgovini uslugama);

I.  budući da je Australija stranka u zaključenim pregovorima o Transpacifičkom partnerstvu (TPP), čija je budućnost i dalje neizvjesna, i tekućim pregovorima o regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu u azijsko-pacifičkoj regiji, čime se ujedinjuju najvažniji trgovinski partneri Australije; budući da Australija od 2015. ima sporazum o slobodnoj trgovini s Kinom;

J.  budući da se Australija u sklopu Transpacifičkog partnerstva u znatnoj mjeri obvezala na promicanje dugoročnog očuvanja određenih vrsta i na rješavanje problema nezakonite trgovine divljom florom i faunom uz pomoć boljih mjera očuvanja te da je utvrdila zahtjeve za učinkovitu provedbu mjera zaštite okoliša i poboljšanu regionalnu suradnju; budući da bi takve obveze trebale služiti kao mjerilo za odredbe u sporazumu o slobodnoj trgovini između Australije i EU-a;

K.  budući da je Australija među najstarijim i najbližim partnerima EU-a, da dijele zajedničke vrijednosti i predanost promicanju blagostanja i sigurnosti u okviru globalnog sustava utemeljenog na pravilima;

L.  budući da je Australija ratificirala i provela glavne međunarodne paktove o ljudskim, socijalnim i radničkim pravima te o zaštiti okoliša i u potpunosti poštuje vladavinu prava;

M.  budući da je Australija jedna od samo šest država članica WTO-a koje još nemaju povlašten pristup tržištu EU-a odnosno ne sudjeluju u pregovorima s tim ciljem;

N.  budući da su nakon zajedničke izjave od 15. studenoga 2015. započete pripremne radnje kako bi se istražila izvedivost i zajedničke težnje u pogledu pokretanja pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije; budući da su pripremne radnje zaključene;

O.  budući da će Parlament morati odlučiti hoće li dati suglasnost za mogući sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije;

Strateški, politički i gospodarski kontekst

1.  ističe, među ostalim, važnost produbljivanja odnosa između EU-a i azijsko-pacifičke regije za poticanje gospodarskog rasta u Europi i naglašava da se to odražava i u trgovinskoj politici EU-a; uviđa da je Australija ključan dio te strategije i da proširenje i produbljenje trgovinskih odnosa može pomoći u postizanju tog cilja;

2.  pohvaljuje Australiju na snažnoj i dosljednoj predanosti multilateralnom trgovinskom planu;

3.  smatra da se puni potencijal bilateralnih i regionalnih strategija suradnje Unije može ostvariti samo ako počiva na trgovini utemeljenoj na pravilima i vrijednostima te da je za te strategije ključno sklapanje visokokvalitetnog, ambicioznog, uravnoteženog i pravednog sporazuma o slobodnoj trgovini s Australijom u duhu uzajamnosti i koristi za obje strane, a da se pritom ni u kojem slučaju ne ugroze ambicija za postizanje multilateralnog napretka, kao ni provedba već sklopljenih multilateralnih i bilateralnih sporazuma; smatra da produbljena bilateralna suradnja može biti prvi korak k daljnjoj multilateralnoj i plurilateralnoj suradnji;

4.  smatra da su pregovori o modernom, produbljenom, ambicioznom, uravnoteženom, pravednom i sveobuhvatnom sporazumu o slobodnoj trgovini prikladan način za produbljivanje bilateralnog partnerstva i dodatno jačanje postojećih i već razvijenih odnosa u području bilateralne trgovine i ulaganja; smatra da bi ti pregovori mogli poslužiti kao primjer za novu generaciju sporazuma o slobodnoj trgovini, naglašavajući važnost daljnjeg podizanja razine ambicija i pomicanja granica onoga što podrazumijeva moderni sporazum o slobodnoj trgovini s obzirom na iznimno razvijeno australsko gospodarstvo i regulatorno okruženje;

Pripremne radnje

5.  prima na znanje da su pripremne radnje između EU-a i Australije zaključene 6. travnja 2017. na obostrano zadovoljstvo Komisije i vlade Australije;

6.  pozdravlja to što je Komisija pravovremeno završila i objavila procjenu učinka kako bi se moglo sveobuhvatno ocijeniti moguće prednosti i nedostatke jačanja trgovinskih i ulagačkih odnosa između EU-a i Australije u korist građana i poduzeća obiju strana, pa i u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima, pridajući pritom posebnu pozornost učinku sporazuma na društvo i okoliš, kao i na tržište radne snage u EU-u, ali i kako bi se predvidjelo i uzelo u obzir učinak koji bi Brexit mogao imati na trgovinske i ulagačke tokove iz Australije u EU, naročito pri pripremi razmjene ponuda i izračunu kvota;

Pregovarački mandat

7.  poziva Vijeće da ovlasti Komisiju da započne s pregovorima o sporazumu za trgovinu i ulaganja s Australijom na osnovi rezultata pripremnih radnji, preporuka iz ove Rezolucije, procjene učinka i jasnih ciljeva;

8.  pozdravlja odluku Komisije da naglasi da isplate preko „zelenih kutija” ne narušavaju trgovinu i da se antidampinške ili antisubvencijske mjere na njih ne bi trebale odnositi;

9.  poziva Vijeće da u svojoj odluci o usvajanju pregovaračkih smjernica u cijelosti poštuje raspodjelu nadležnosti između EU-a i država članica, u skladu s mišljenjem 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017.;

10.  poziva Komisiju i Vijeće da čim prije iznesu prijedlog o općoj budućoj arhitekturi trgovinskih sporazuma, uzimajući u obzir mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura, te da jasno razlikuju sporazum o trgovini i liberalizaciji izravnih stranih ulaganja, koji sadrži samo područja u isključivoj nadležnosti EU-a, od mogućeg drugog sporazuma koji pak obuhvaća područja u podijeljenoj nadležnosti s državama članicama; naglašava da bi takvo razlikovanje moglo imati posljedice za parlamentarni postupak ratifikacije te da mu nije namjera zaobići nacionalne demokratske procese, nego da je riječ o demokratskom delegiranju odgovornosti na temelju europskih ugovora; traži da Parlament bude u svim fazama postupka usko uključen u sve tekuće i buduće pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini;

11.  poziva Komisiju da pri predstavljanju konačnih sporazuma radi potpisivanja i sklapanja, kao i Vijeće pri donošenju odluke o potpisivanju i sklapanju, u cijelosti poštuje raspodjelu nadležnosti između EU-a i njegovih država članica;

12.  poziva Komisiju da vodi pregovore na što transparentniji način, pazeći pritom da se ne podriva pregovaračko stajalište Unije i jamčeći najmanje onu razinu transparentnosti i javnih savjetovanja provedenih za Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP) s SAD-om u okviru stalnog dijaloga sa socijalnim partnerima i civilnim društvom, te da u potpunosti poštuje najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima; pozdravlja inicijativu Komisije da objavljuje sve svoje preporuke za pregovaračke smjernice o trgovinskim sporazumima te smatra da je to dobar presedan; apelira na Vijeće da slijedi taj primjer i objavljuje pregovaračke smjernice odmah po njihovu donošenju;

13.  naglašava da sporazum o slobodnoj trgovini mora dovesti do boljeg pristupa tržištu i olakšavanja trgovine na terenu, stvaranja kvalitetnih radnih mjesta, jamčenja rodne jednakosti u korist građana obiju strana, poticanja održivog razvoja, poštovanja standarda EU-a, zaštite usluga od općeg interesa i poštovanja demokratskih postupaka, pri čemu se povećavaju prilike EU-a za izvoz;

14.  naglašava da se ambiciozan sporazum mora na svrsishodan način baviti ulaganjima, trgovinom robom i uslugama (oslanjajući se na najnovije preporuke Parlamenta u pogledu očuvanja političkog prostora i osjetljivih sektora), carinom i olakšavanjem trgovine, digitalizacijom, e-trgovinom i zaštitom podataka, tehnološkim istraživanjem i potporom inovacijama, javnom nabavom, energijom, poduzećima u državnom vlasništvu, tržišnim natjecanjem, održivim razvojem, regulatornim pitanjima kao što su visokokvalitetni sanitarni i fitosanitarni standardi i ostale norme za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji ne ugrožavaju visoke standarde EU-a, snažnim i provedivim obvezama u pogledu radnih i okolišnih standarda, kao i borbom protiv izbjegavanja plaćanja poreza i korupcije, ostajući pritom u isključivoj nadležnosti Unije i posvećujući posebnu pozornost potrebama mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća;

15.  poziva Vijeće da u pregovaračkim smjernicama izrijekom prizna obveze druge strane prema autohtonom stanovništvu i da dopusti zadrške u pogledu domaćih sustava povlastica u tom pogledu; naglašava da bi se sporazumom trebala potvrditi predanost obiju strana primjeni Konvencije Međunarodne organizacije rada 169 o pravima autohtonih naroda;

16.  naglašava da neodgovarajuće upravljanje ribarstvom te nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (NNN) ribolov mogu imati znatne negativne učinke na trgovinu, razvoj i okoliš, te da obje strane moraju preuzeti stvarne obveze u cilju zaštite morskih pasa, raža, kornjača i morskih sisavaca i sprečavanja prelova, prekomjernih kapaciteta i ribolova NNN;

17.  naglašava da je načelo nadomještavanja, smanjivanja i poboljšanja upotrebe životinja u znanstvene svrhe čvrsto ugrađeno u zakonodavstvo EU-a; ističe da je ključno da se postojeće mjere EU-a o testiranjima i istraživanjima na životinjama ne ukinu ili oslabe, da se budući propisi o upotrebi životinja ne ograniče i da se istraživačke ustanove EU-a ne nađu u nepovoljnom položaju u smislu konkurentnosti; smatra da strane moraju težiti regulatornom usklađivanju s najboljim praksama spomenutog načela radi povećanja učinkovitosti istraživanja, smanjenja troškova ali i smanjenja potrebe za upotrebom životinja;

18.  ustraje u tome da je potrebno uvesti mjere za suzbijanje krivotvorenja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda;

19.  naglašava da se, kako bi sporazum o slobodnoj trgovini bio zaista koristan za gospodarstvo EU-a, u pregovaračke smjernice trebaju uvrstiti sljedeći aspekti:

   (a) liberalizacija trgovine robom i uslugama te stvarne mogućnosti pristupa tržištu za obje strane u pogledu njihovih tržišta robe i usluga, s pomoću uklanjanja nepotrebnih regulatornih prepreka, pazeći pritom da sporazum ni na koji način ne sprečava strane da na razmjeran način donose propise u cilju postizanja legitimnih ciljeva politike; i. tim se sporazumom ne smije sprečavati strane od utvrđivanja, reguliranja, pružanja i podupiranja usluga od općeg interesa i mora sadržavati izričite odredbe koje se na to odnose; ii. njime se od vlada ne smije zahtijevati privatizacija bilo koje usluge niti ih se smije sprečavati u proširenju opsega usluga koje pružaju javnosti; iii. njime se vlade nije smije sprečavati u tome da pod javnu kontrolu vrate usluge koje su prethodne vlade odlučile privatizirati, kao što su vodoopskrba, obrazovanje, zdravstvo i socijalne usluge, niti se smiju umanjiti visoki europski standardi u području zdravlja, hrane, zaštite potrošača, okoliša, rada i sigurnosti, niti ograničiti javno financiranje umjetnosti i kulture, obrazovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga, kao što je to bio slučaj s prethodnim trgovinskim sporazumima; obveze bi se trebale preuzimati na temelju Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS); u tom pogledu ističe da se standardi koji se zahtijevaju od europskih proizvođača moraju očuvati;
   (b) budući da bi sporazum mogao sadržavati poglavlje o domaćim propisima, pregovarači ne smiju uvrstiti provjere nužnosti;
   (c) obveze u pogledu antidampinških i kompenzacijskih mjera koje nadilaze pravila WTO-a u tom području, uz moguće isključenje njihove primjene kada postoje dostatni zajednički standardi tržišnog natjecanja i suradnje;
   (d) smanjenje nepotrebnih necarinskih prepreka te jačanje i proširenje dijaloga o regulatornoj suradnji na dobrovoljnoj osnovi kad god je to moguće i na obostranu korist, a da se pritom sposobnost svake strane da izvršava regulatorne, zakonodavne i političke aktivnosti ne ograničava s obzirom na to da je cilj regulatorne suradnje težiti donošenju koristi za upravljanje globalnim gospodarstvom s pomoću intenzivnije konvergencije i suradnje oko međunarodnih standarda, primjerice donošenjem i provedbom standarda Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE), jamčeći pritom najveću razinu zaštite potrošača (npr. prehrambena sigurnost), okoliša (npr. zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja) te socijalne i radne zaštite;
   (e) znatne koncesije u području javne nabave na svim razinama vlasti, uključujući poduzeća u državnom vlasništvu i poduzeća s posebnim ili isključivim pravima koja europskim poduzećima jamče pristup tržištu u strateškim sektorima i istu razinu otvorenosti kao na tržištima javne nabave EU-a, s obzirom na to da pojednostavnjeni postupak i transparentnost za ponuđače, pa i one iz drugih zemalja, može biti učinkovito sredstvo za sprečavanje korupcije i poticanje integriteta u javnoj upravi pružajući vrijednost za novac za porezne obveznike u pogledu kvalitete isporuke, učinkovitosti, djelotvornosti i odgovornosti; sporazumom se jamči primjena ekoloških i socijalnih kriterija pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi;
   (f) zasebno poglavlje u kojem se uzimaju u obzir potrebe i interesi MSP-ova u pogledu olakšavanja pristupa tržištu, uključujući, ali ne isključivo, povećanu kompatibilnost tehničkih standarda, i pojednostavnjenje carinskih postupaka u cilju stvaranja konkretnih poslovnih prilika i poticanja internacionalizacije MSP-ova;
   (g) imajući u vidu mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura, u kojemu se navodi da su trgovina i održivi razvoj u isključivoj nadležnosti EU-a te da održivi razvoj čini sastavni dio zajedničke trgovinske politike EU-a, postojano i ambiciozno poglavlje o održivom razvoju neizostavan je dio svakog potencijalnog sporazuma; odredbe za učinkovite instrumente dijaloga, praćenja i suradnje, uključujući obvezujuće i provedive odredbe koje podliježu primjerenim i djelotvornim mehanizmima rješavanja sporova, koje među ostalim provedbenim metodama uzimaju u obzir i konkretan mehanizam koji se temelji na sankcijama, te koje omogućuju socijalnim partnerima i civilnom društvu da sudjeluju na odgovarajući način, kao i blisku suradnju sa stručnjacima iz relevantnih multilateralnih organizacija; odredbe u poglavlju koje obuhvaćaju aspekte trgovine koji se tiču rada i okoliša te relevantnost održivog razvoja u kontekstu trgovine i ulaganja, kao i odredbe kojima se promiče pridržavanje i učinkovita provedba relevantnih međunarodno dogovorenih načela i pravila, primjerice temeljni radni standardi, četiri prioritetne konvencije Međunarodne organizacije rada o upravljanju te multilateralni sporazumi o okolišu, među ostalim oni povezani s klimatskim promjenama;
   (h) zahtjev prema kojemu stranke moraju promicati društveno odgovorno poslovanje, među ostalim kad je riječ o međunarodno priznatim instrumentima, prihvaćanju sektorskih smjernica OECD-a i Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;
   (i) sveobuhvatne odredbe o liberalizaciji ulaganja u okviru nadležnosti Unije, uzimajući u obzir nedavna zbivanja u području te politike, primjerice mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura od 16. svibnja 2017.;
   (j) snažne i provedive mjere kojima se obuhvaćaju priznavanje i zaštita prava intelektualnog vlasništva, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla za vina i jaka alkoholna pića te druge poljoprivredne i prehrambene proizvode, uzimajući kao referentnu vrijednost odredbe sporazuma između EU-a i Australije o sektoru vina, istovremeno nastojeći poboljšati postojeći pravni okvir i osigurati visoku razinu zaštite svih oznaka zemljopisnog podrijetla; pojednostavnjeni carinski postupci i jednostavnija i fleksibilnija pravila podrijetla koji su prikladni za složeni svijet globalnih lanaca vrijednosti, pa i u pogledu povećanja transparentnosti i odgovornosti unutar njih, i kad god je to moguće, multilateralna pravila podrijetla ili u drugim slučajevima pravila o podrijetlu koja ne predstavljaju opterećenje, kao što je „promjena tarifnog podbroja”;
   (k) uravnotežen i ambiciozan ishod u poglavljima o poljoprivredi i ribarstvu kojima se samo može ojačati konkurentnost i pogodovati i potrošačima i proizvođačima, uzmu li se njime u obzir interesi svih europskih proizvođača i potrošača, poštujući pritom činjenicu da postoji niz poljoprivrednih proizvoda osjetljive naravi s kojima treba postupati na odgovarajući način, na primjer, uz pomoć carinskih kvota ili dodjele odgovarajućih prijelaznih razdoblja, vodeći računa o kumulativnim učincima trgovinskih sporazuma na poljoprivredu i potencijalno isključujući najosjetljivije sektore iz pregovora; uvrštenje primjenjive, učinkovite, prikladne i brze bilateralne zaštitne klauzule kojom se omogućuje privremeno ukidanje povlastica ako, kao posljedica stupanja na snagu trgovinskog sporazuma, povećanje uvoza nanese štetu odnosno može nanijeti ozbiljnu štetu ugroženim sektorima;
   (l) ambiciozne odredbe koje omogućuju potpuno funkcioniranje digitalnog ekosustava i promicanje prekograničnog protoka podataka, uključujući načela kao što su pošteno tržišno natjecanje i ambiciozna pravila za prekogranične prijenose podataka, u potpunosti u skladu s trenutačnim i budućim pravilima EU-a o zaštiti podataka i privatnosti, te ih ne dovodeći u pitanje, s obzirom na to da su podatkovni tokovi ključni zamašnjaci gospodarstva utemeljenog na uslugama i središnji element globalnih lanaca vrijednosti za tradicionalna proizvodna poduzeća, zbog čega bi neopravdane zahtjeve za lokalizaciju trebalo što je više moguće ograničiti; zaštita podataka i privatnost nisu trgovinska prepreka nego temeljna prava sadržana u članku 39. UEU-a i člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;
   (m) konkretne i nedvosmislene odredbe o postupanju s prekomorskim zemljama i područjima te najudaljenijim regijama kako bi se zajamčilo da se u pregovorima vodi računa o njihovim posebnim interesima;

Uloga Parlamenta

20.  naglašava da bi uloga Parlamenta s obzirom na mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura trebala biti osnažena u svakoj fazi pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a od donošenja mandata pa sve do konačnog sklapanja sporazuma; sa zadovoljstvom iščekuje pokretanje pregovora s Australijom, koje će pomno pratiti i doprinositi njihovu uspješnom ishodu; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu da odmah i u cijelosti obavještava Parlament u svim fazama pregovora (prije i nakon krugova pregovora); predan je, bez dovođenja u pitanje svojih ovlasti kao suzakonodavca, ispitivanju zakonodavnih i regulatornih pitanja koja se mogu pojaviti u kontekstu pregovora i budućeg sporazuma; ponovno ističe da je njegova temeljna odgovornost zastupanje građana EU-a te sa zadovoljstvom iščekuje da tijekom pregovaračkog procesa omogući uključive i otvorene rasprave;

21.  podsjeća da će se od Parlamenta tražiti suglasnost za budući sporazum, kako je utvrđeno UFEU-om, te da bi stoga njegova stajališta u svim fazama trebalo propisno uzimati u obzir; poziva Komisiju i Vijeće da zatraže suglasnost Parlamenta prije primjene sporazuma, te da uvrste tu praksu u međuinstitucijski sporazum;

22.  podsjeća na to da će Parlament nadzirati provedbu budućeg sporazuma;

o
o   o

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Australije.

(1) Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0064.
(2) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 210.
(3) ECLI:EU:C:2017:376.


Pregovarački mandat za trgovinske pregovore s Novim Zelandom
PDF 351kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. s preporukom Europskog parlamenta Vijeću o predloženom pregovaračkom mandatu za trgovinske pregovore s Novim Zelandom (2017/2193(INI))
P8_TA(2017)0420A8-0312/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 29. listopada 2015. predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska i premijera Novog Zelanda Johna Keya,

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju EU-a i Novog Zelanda o odnosima i suradnji od 21. rujna 2007. i Sporazum o partnerstvu u odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda potpisan 5. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir trgovinski paket koji je Komisija objavila 14. rujna 2017. i u kojemu se obvezala da će u budućnosti sve mandate za trgovinske pregovore učiniti javnima,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima između EU-a i Novog Zelanda potpisan 3. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir ostale bilateralne sporazume između EU-a i Novog Zelanda, a osobito Sporazum o sanitarnim mjerama primjenjivima u trgovini živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te Sporazum o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito rezoluciju o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom od 25. veljače 2016.(1) i zakonodavnu rezoluciju od 12. rujna 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Novog Zelanda o izmjeni Sporazuma o uzajamnom priznavanju(2),

–  uzimajući u obzir priopćenje objavljeno nakon sastanka čelnika država i vlada skupine G20 održanoga 15. i 16. studenoga 2014. u Brisbaneu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 25. ožujka 2014. predsjednika Van Rompuya, predsjednika Barrosa i premijera Keya o produbljivanju partnerstva između Novog Zelanda i Europske unije,

–  uzimajući u obzir Mišljenje Suda Europske unije br. 2/15 od 16. svibnja 2017. o nadležnosti Unije za potpisivanje i sklapanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Singapurom(3),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije objavljenu 15. studenoga 2016. o kumulativnom učinku budućih trgovinskih sporazuma na poljoprivredu EU-a,

–  uzimajući u obzir nacrt izvješća Odbora za međunarodnu trgovinu o strategiji digitalne trgovine (2017/2065(INI)),

–  uzimajući u obzir članak 207. stavak 3. i članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0312/2017),

A.  budući da EU i Novi Zeland surađuju u rješavanju zajedničkih izazova u vezi s nizom pitanja te na nekoliko međunarodnih foruma, kao i u pogledu pitanja koja se odnose na trgovinsku politiku u multilateralnim okvirima;

B.  budući da je 2015. EU bio drugi po veličini partner Novog Zelanda u trgovini robom, odmah iza Australije, s robnom razmjenom EU-a i Novog Zelanda u visini od 8,1 milijardi EUR te s trgovinom uslugama u vrijednosti od 4,3 milijarde EUR;

C.  budući da su izravna strana ulaganja EU-a u Novom Zelandu 2015. iznosila gotovo 10 milijardi EUR;

D.  budući da je Novi Zeland stranka Sporazuma o javnoj nabavi;

E.  budući da je EU 30. srpnja 2014. zaključio pregovore o Sporazumu o partnerstvu u odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda;

F.  budući da su europski poljoprivredni sektor i određeni poljoprivredni proizvodi, primjerice goveđe, teleće i ovčje meso, mliječni proizvodi, žitarice i šećer, uključujući posebne šećere, posebno osjetljiva pitanja u tim pregovorima;

G.  budući da je Novi Zeland vodeći svjetski izvoznik maslaca, drugi po redu najveći izvoznik mlijeka u prahu te jedan od vodećih aktera na globalnom izvoznom tržištu za ostale mliječne proizvode kao i za goveđe, teleće i ovčje meso;

H.  budući da EU i Novi Zeland sudjeluju u plurilateralnim pregovorima čiji je cilj daljnja liberalizacija trgovine zelenim proizvodima (Sporazum o ekološkim dobrima) i trgovine uslugama (Sporazum o trgovini uslugama);

I.  budući da EU uviđa da je zaštita osobnih podataka u Novom Zelandu na odgovarajućoj razini;

J.  budući da je Novi Zeland stranka u zaključenim pregovorima o Transpacifičkom partnerstvu, čija je budućnost i dalje neizvjesna, i tekućim pregovorima o regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu u istočnoj Aziji, čime se ujedinjuju njegovi najvažniji trgovinski partneri; budući da Novi Zeland od 2008. ima sporazum o slobodnoj trgovini s Kinom;

K.  budući da se Novi Zeland u sklopu Transpacifičkog partnerstva u znatnoj mjeri obvezao na promicanje dugoročnog očuvanja određenih vrsta i na rješavanje problema nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama uz pomoć boljih mjera očuvanja te da je iznio zahtjeve za učinkovitu provedbu mjera zaštite okoliša i poboljšanu regionalnu suradnju; budući da bi takve obveze trebale služiti kao mjerilo za sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda;

L.  budući da je Novi Zeland među najstarijim i najbližim partnerima EU-a, da dijele zajedničke vrijednosti i predanost promicanju blagostanja i sigurnosti u okviru globalnog sustava utemeljenog na pravilima;

M.  budući da je Novi Zeland ratificirao i proveo glavne međunarodne paktove o ljudskim, socijalnim i radničkim pravima te o zaštiti okoliša i u potpunosti poštuje vladavinu prava;

N.  budući da je Novi Zeland jedna od samo šest država članica WTO-a koje još nemaju povlašten pristup tržištu EU-a i ne sudjeluju u pregovorima s tim ciljem;

O.  budući da su nakon zajedničke izjave od 29. listopada 2015. pokrenute pripremne radnje kako bi se istražila izvedivost i zajedničke težnje u pogledu pokretanja pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda; budući da su pripremne radnje zaključene;

P.  budući da će Parlament morati odlučiti hoće li dati suglasnost za mogući sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda;

Strateški, politički i gospodarski kontekst

1.  ističe, među ostalim, važnost produbljivanja odnosa između EU-a i azijsko-pacifičke regije za poticanje gospodarskog rasta u Europi i naglašava da se to odražava i u trgovinskoj politici EU-a; uviđa da je Novi Zeland ključan dio te strategije i da proširenje i produbljenje trgovinskih odnosa može pomoći u postizanju tog cilja;

2.  pohvaljuje Novi Zeland na snažnoj i dosljednoj predanosti multilateralnom trgovinskom planu;

3.  smatra da se puni potencijal bilateralnih i regionalnih strategija suradnje Unije može ostvariti samo ako počiva na trgovini utemeljenoj na pravilima i vrijednostima te da je za te strategije ključno sklapanje visokokvalitetnog, ambicioznog, uravnoteženog i pravednog sporazuma o slobodnoj trgovini s Novim Zelandom u duhu uzajamnosti i koristi za obje strane, a da se pritom ni u kojem slučaju ne ugroze ambicija za postizanje multilateralnog napretka, kao ni provedba već sklopljenih multilateralnih i bilateralnih sporazuma; smatra da produbljena bilateralna suradnja može biti prvi korak k daljnjoj multilateralnoj i plurilateralnoj suradnji;

4.  smatra da su pregovori o modernom, produbljenom, ambicioznom, uravnoteženom, pravednom i sveobuhvatnom sporazumu o slobodnoj trgovini prikladan način za produbljivanje bilateralnog partnerstva i dodatno jačanje postojećih i već razvijenih bilateralnih odnosa u području trgovine i ulaganja; smatra da bi ti pregovori mogli poslužiti kao primjer za novu generaciju sporazuma o slobodnoj trgovini, naglašavajući važnost daljnjeg podizanja razine ambicija i pomicanja granica onoga što podrazumijeva moderni sporazum o slobodnoj trgovini s obzirom na iznimno razvijeno gospodarstvo i regulatorno okruženje u Novom Zelandu;

5.  ističe da su EU i Novi Zeland među svjetskim predvodnicima kad je riječ o održivim politikama u području okoliša te da u tom pogledu imaju priliku pregovarati i provesti izrazito ambiciozno poglavlje o održivom razvoju;

6.  upozorava na opasnost od velike neravnoteže u poljoprivrednim odredbama sporazuma na štetu EU-a te na iskušenje da poljoprivreda bude predmet trgovine za stjecanje većeg pristupa novozelandskom tržištu u pogledu industrijskih proizvoda i usluga;

Pripremne radnje

7.  prima na znanje da su pripremne radnje između EU-a i Novog Zelanda zaključene 7. ožujka 2017. na obostrano zadovoljstvo Komisije i vlade Novog Zelanda;

8.  pozdravlja to što je Komisija pravovremeno završila i objavila procjenu učinka kako bi se moglo sveobuhvatno procijeniti moguće prednosti i nedostatke jačanja trgovinskih i ulagačkih odnosa između EU-a i Novog Zelanda u korist građana i poduzeća obiju strana, pa i u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima, pridajući pritom posebnu pozornost učinku sporazuma na društvo i okoliš, kao i na tržište radne snage u EU-u, ali i kako bi se predvidjelo i uzelo u obzir učinak koji bi Brexit mogao imati na trgovinske i ulagačke tokove iz Novog Zelanda u EU, naročito pri pripremi razmjene ponuda i izračunu kvota;

Pregovarački mandat

9.  poziva Vijeće da ovlasti Komisiju da započne s pregovorima o sporazumu za trgovinu i ulaganja s Novim Zelandom na osnovi rezultata pripremnih radnji, preporuka iz ove Rezolucije, procjene učinka i jasnih ciljeva;

10.  poziva Vijeće da u svojoj odluci o usvajanju pregovaračkih smjernica u cijelosti poštuje raspodjelu nadležnosti između EU-a i država članica, u skladu s mišljenjem 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017.;

11.  poziva Komisiju i Vijeće da čim prije iznesu prijedlog o općoj budućoj arhitekturi trgovinskih sporazuma, uzimajući u obzir mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura, te da jasno razlikuju sporazum o trgovini i liberalizaciji izravnih stranih ulaganja, koji sadrži samo područja u isključivoj nadležnosti EU-a, od mogućeg drugog sporazuma koji pak obuhvaća područja u podijeljenoj nadležnosti s državama članicama; naglašava da bi takvo razlikovanje moglo imati posljedice za parlamentarni postupak ratifikacije te da mu nije namjera zaobići nacionalne demokratske procese, nego da je riječ o demokratskom delegiranju odgovornosti na temelju europskih ugovora; traži da Parlament u svim fazama postupka bude usko uključen u sve tekuće i buduće pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini;

12.  poziva Komisiju, pri predstavljanju finaliziranih sporazuma radi potpisivanja i sklapanja, kao i Vijeće, pri donošenju odluke o potpisivanju i sklapanju, da u cijelosti poštuju raspodjelu nadležnosti između EU-a i njegovih država članica;

13.  poziva Komisiju da vodi pregovore na što transparentniji način, pazeći pritom da se ne podriva pregovaračko stajalište Unije i jamčeći najmanje onu razinu transparentnosti i javnih savjetovanja provedenih za Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja s SAD-om u okviru stalnog dijaloga sa socijalnim partnerima i civilnim društvom, te da u potpunosti poštuje najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima; pozdravlja inicijativu Komisije da objavi sve svoje preporuke za pregovaračke smjernice o trgovinskim sporazumima te smatra da je to dobar presedan; apelira na Vijeće da slijedi taj primjer i objavi pregovaračke smjernice odmah po njihovu donošenju;

14.  naglašava da sporazum o slobodnoj trgovini mora dovesti do boljeg pristupa tržištu i olakšavanja trgovine na terenu, stvaranja kvalitetnih radnih mjesta, jamčenja rodne jednakosti u korist građana obiju strana, poticanja održivog razvoja, poštovanja standarda EU-a, zaštite usluga od općeg interesa i poštovanja demokratskih postupaka, pri čemu se povećavaju prilike EU-a za izvoz;

15.  naglašava da se ambiciozan sporazum mora na svrsishodan način baviti ulaganjima, trgovinom robom i uslugama (oslanjajući se na najnovije preporuke Parlamenta u pogledu očuvanja političkog prostora i osjetljivih sektora), carinom i olakšavanjem trgovine, digitalizacijom, e-trgovinom i zaštitom podataka, tehnološkim istraživanjem i potporom inovacijama, javnom nabavom, energijom, poduzećima u državnom vlasništvu, tržišnim natjecanjem, održivim razvojem, regulatornim pitanjima kao što su visokokvalitetni sanitarni i fitosanitarni standardi i ostale norme za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji ne ugrožavaju visoke standarde EU-a, snažnim i provedivim obvezama u pogledu radnih i okolišnih standarda, kao i borbom protiv izbjegavanja plaćanja poreza i korupcije, ostajući pritom u isključivoj nadležnosti Unije i posvećujući posebnu pozornost potrebama mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća;

16.  poziva Vijeće da eksplicitno prepozna obveze druge strane prema autohtonom stanovništvu;

17.  ističe da je EU svjetski predvodnik u unapređenju politike o dobrobiti životinja te da se, s obzirom na to da će sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda utjecati na milijune životinja iz uzgoja, Komisija mora pobrinuti da se stranke čvrsto obvežu na poboljšanje dobrobiti i zaštite životinja iz uzgoja;

18.  ističe da nezakonita trgovina divljom florom i faunom ima znatan utjecaj na okoliš, gospodarstvo i društvo te da se ambicioznim sporazumom mora promicati očuvanje svih divljih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa te snažno boriti protiv nezakonitog prisvajanja, trgovine i prekrcaja divlje flore i faune;

19.  naglašava da neodgovarajuće upravljanje ribarstvom te nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov (NNN) mogu imati znatne negativne učinke na trgovinu, razvoj i okoliš, te da obje strane moraju preuzeti stvarne obveze u cilju zaštite morskih pasa, raža, kornjača i morskih sisavaca i sprečavanja prelova, prekomjernih kapaciteta i ribolova NNN;

20.  naglašava da se, kako bi sporazum o slobodnoj trgovini bio zaista koristan za gospodarstvo EU-a, u pregovaračke smjernice trebaju uvrstiti sljedeći aspekti:

   (a) liberalizacija trgovine robom i uslugama te stvarne mogućnosti pristupa tržištu za obje strane u pogledu njihovih tržišta robe i usluga, s pomoću uklanjanja nepotrebnih regulatornih prepreka, pazeći pritom da sporazum ni na koji način ne sprečava strane da na razmjeran način donose propise u cilju postizanja legitimnih ciljeva politike; i. tim se sporazumom ne smije sprečavati strane od utvrđivanja, reguliranja, pružanja i podupiranja usluga od općeg interesa i mora sadržavati izričite odredbe koje se na to odnose; ii. njime se od vlada ne smije zahtijevati privatizacija bilo koje usluge niti ih se smije sprečavati u proširenju opsega usluga koje pružaju javnosti; iii. njime se vlade ne smije sprečavati u tome da pod javnu kontrolu vrate usluge koje su prethodne vlade odlučile privatizirati, kao što su vodoopskrba, obrazovanje, zdravstvo i socijalne usluge, niti se smiju umanjiti visoki europski standardi u području zdravlja, hrane, zaštite potrošača, okoliša, rada i sigurnosti, niti ograničiti javno financiranje umjetnosti i kulture, obrazovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga, kao što je to bio slučaj s prethodnim trgovinskim sporazumima; obveze bi se trebale preuzimati na temelju Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS); u tom pogledu ističe da se standardi koji se zahtijevaju od europskih proizvođača moraju očuvati;
   (b) budući da bi sporazum mogao sadržavati poglavlje o domaćim propisima, pregovarači ne smiju uvrstiti provjere nužnosti;
   (c) obveze u pogledu antidampinških i kompenzacijskih mjera koje nadilaze pravila WTO-a u tom području, uz moguće isključenje njihove primjene kada postoje dostatni zajednički standardi tržišnog natjecanja i suradnje;
   (d) smanjenje nepotrebnih necarinskih prepreka te jačanje i proširenje dijaloga o regulatornoj suradnji na dobrovoljnoj osnovi kad god je to moguće i na obostranu korist, a da se pritom sposobnost svake stranke da izvršava regulatorne, zakonodavne i političke aktivnosti ne ograničava s obzirom na to je cilj regulatorne suradnje težiti donošenju koristi za upravljanje globalnim gospodarstvom s pomoću intenzivnije konvergencije i suradnje oko međunarodnih standarda i usklađivanja propisa, primjerice donošenjem i provedbom standarda Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE), jamčeći pritom najveću razinu zaštite potrošača (npr. prehrambena sigurnost), okoliša (npr. zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja) te socijalne i radne zaštite;
   (e) značajne koncesije u području javne nabave na svim razinama vlasti, uključujući poduzeća u vlasništvu države i poduzeća sa specijalnim ili ekskluzivnim pravima koja europskim poduzećima jamče pristup tržištu u strateškim sektorima i istu razinu otvorenosti kao na tržištima javne nabave EU-a, s obzirom na to da pojednostavnjeni postupci i transparentnost za ponuđače, pa i one iz drugih zemalja, može biti učinkovito sredstvo za sprečavanje korupcije i poticanje integriteta u javnoj upravi uz pružanje vrijednosti za novac za porezne obveznike u pogledu kvalitete isporuke, učinkovitosti, djelotvornosti i odgovornosti; sporazumom se jamči primjena ekoloških i socijalnih kriterija pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi;
   (f) zasebno poglavlje u kojem se uzimaju u obzir potrebe i interesi MSP-ova u pogledu olakšavanja pristupa tržištu uključujući, ali ne isključivo, povećanu kompatibilnost tehničkih standarda, i pojednostavnjenje carinskih postupaka u cilju stvaranja konkretnih poslovnih prilika i poticanja internacionalizacije MSP-ova;
   (g) imajući u vidu mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapora, u kojemu se navodi da su trgovina i održivi razvoj u isključivoj nadležnosti EU-a te da održivi razvoj čini sastavni dio zajedničke trgovinske politike EU-a, postojano i ambiciozno poglavlje o održivom razvoju neizostavan je dio svakog potencijalnog sporazuma; odredbe za učinkovite instrumente dijaloga, praćenja i suradnje, uključujući obvezujuće i provedive odredbe koje podliježu primjerenim i djelotvornim mehanizmima rješavanja sporova, koje među ostalim provedbenim metodama uzimaju u obzir i konkretan mehanizam koji se temelji na sankcijama, te koje omogućuju socijalnim partnerima i civilnom društvu da sudjeluju na odgovarajući način, kao i blisku suradnju sa stručnjacima iz relevantnih multilateralnih organizacija; odredbe u poglavlju koje obuhvaćaju aspekte trgovine koji se tiču rada i okoliša te relevantnost održivog razvoja u kontekstu trgovine i ulaganja, kao i odredbe kojima se promiče pridržavanje i učinkovita provedba relevantnih međunarodno dogovorenih načela i pravila, primjerice temeljni radni standardi, četiri prioritetne konvencije Međunarodne organizacije rada o upravljanju te multilateralni sporazumi o okolišu, među ostalim oni povezani s klimatskim promjenama;
   (h) zahtjev prema kojemu stranke moraju promicati društveno odgovorno poslovanje, među ostalim kad je riječ o međunarodno priznatim instrumentima, prihvaćanju sektorskih smjernica OECD-a i Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;
   (i) sveobuhvatne odredbe o liberalizaciji ulaganja u okviru nadležnosti Unije, uzimajući u obzir nedavna zbivanja u području te politike, primjerice mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura od 16. svibnja 2017.;
   (j) snažne i provedive mjere kojima se obuhvaćaju priznavanje i zaštita prava intelektualnog vlasništva, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla za vina i jaka alkoholna pića te druge poljoprivredne i prehrambene proizvode; pojednostavnjeni carinski postupci i jednostavna i fleksibilna pravila podrijetla koja su prikladna za složeni svijet globalnih lanaca vrijednosti, pa i u pogledu povećanja transparentnosti i odgovornosti unutar njih, i kad god je to moguće, multilateralna pravila podrijetla ili u drugim slučajevima pravila o podrijetlu koja ne predstavljaju opterećenje, kao što je „promjena tarifnog podbroja”;
   (k) uravnotežen i ambiciozan ishod u poglavljima o poljoprivredi i ribarstvu kojima se samo može ojačati konkurentnost i pogodovati i potrošačima i proizvođačima, uzmu li se njime u obzir interesi svih europskih proizvođača i potrošača, poštujući pritom činjenicu da postoji niz poljoprivrednih proizvoda osjetljive naravi s kojima treba postupati na odgovarajući način, na primjer, uz pomoć carinskih kvota ili dodjele odgovarajućih prijelaznih razdoblja, vodeći računa o kumulativnim učincima trgovinskih sporazuma na poljoprivredu i potencijalno isključujući najosjetljivije sektore iz pregovora; uvrštenje primjenjive, učinkovite, prikladne i brze bilateralne zaštitne klauzule kojom se omogućuje privremeno ukidanje povlastica ako, kao posljedica stupanja na snagu trgovinskog sporazuma, povećanje uvoza nanese štetu odnosno može nanijeti ozbiljnu štetu ugroženim sektorima;
   (l) ambiciozne odredbe koje omogućuju potpuno funkcioniranje digitalnog ekosustava i promicanje prekograničnog protoka podataka, uključujući načela kao što su pošteno tržišno natjecanje i ambiciozna pravila za prekogranične prijenose podataka, u potpunosti u skladu s trenutačnim i budućim pravilima EU-a o zaštiti podataka i privatnosti, te ih ne dovodeći u pitanje, s obzirom na to da su podatkovni tokovi ključni zamašnjaci gospodarstva utemeljenog na uslugama i središnji element globalnih lanaca vrijednosti za tradicionalna proizvodna poduzeća, zbog čega bi neopravdane zahtjeve za lokalizaciju trebalo što je više moguće ograničiti; zaštita podataka i privatnost nisu trgovinska prepreka nego temeljna prava sadržana u članku 39. UEU-a i člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;
   (m) konkretne i nedvosmislene odredbe o postupanju s prekomorskim zemljama i područjima te najudaljenijim regijama kako bi se zajamčilo da se u pregovorima vodi računa o njihovim posebnim interesima;

21.  poziva Komisiju da kao ključni element uravnoteženog sporazuma zajamči zaštitu u pogledu označivanja, sljedivosti i stvarnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda kako bi se izbjeglo da se potrošačima pruža lažna ili obmanjujuća predodžba proizvoda;

22.  ističe razliku u veličini europskog jedinstvenog tržišta i tržišta Novog Zelanda, što se mora uzeti u obzir u okviru potencijalnog sporazuma o slobodnoj trgovini između tih dviju strana;

Uloga Parlamenta

23.  naglašava da bi uloga Parlamenta s obzirom na mišljenje 2/15 Suda Europske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura trebala biti osnažena u svakoj fazi pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a od donošenja mandata pa sve do konačnog sklapanja sporazuma; sa zadovoljstvom iščekuje pokretanje pregovora s Novim Zelandom, koje će pomno pratiti i doprinositi njihovu uspješnom ishodu; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu da odmah i u cijelosti obavještava Parlament u svim fazama pregovora (prije i nakon krugova pregovora); predan je, bez dovođenja u pitanje svojih ovlasti kao suzakonodavca, ispitivanju zakonodavnih i regulatornih pitanja koja se mogu pojaviti u kontekstu pregovora i budućeg sporazuma; ponovno ističe da je njegova temeljna odgovornost zastupanje građana EU-a te sa zadovoljstvom iščekuje da tijekom pregovaračkog procesa omogući uključive i otvorene rasprave;

24.  podsjeća da će se od Parlamenta tražiti suglasnost za budući sporazum, kako je propisano UFEU-om, te da bi stoga njegova stajališta u svim fazama trebalo propisno uzimati u obzir; poziva Komisiju i Vijeće da zatraže suglasnost Parlamenta prije primjene sporazuma te da uključe tu praksu u međuinstitucijski sporazum;

25.  podsjeća na to da će Parlament nadzirati provedbu budućeg sporazuma;

o
o   o

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Novog Zelanda.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0064.
(2) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 210.
(3) ECLI:EU:C:2017:376.


Praćenje primjene prava EU-a tijekom 2015.
PDF 378kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015. (2017/2011(INI))
P8_TA(2017)0421A8-0265/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 32. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2014.) (COM(2015)0329),

–  uzimajući u obzir 33. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2015.) (COM(2016)0463),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014.(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. naslovljenu „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem zahtjeva u pogledu primjene prava Unije” (COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2016. naslovljenu „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(2),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012-2013)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije(8),

–  uzimajući u obzir članke 267. i 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0265/2017),

A.  budući da se člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) definira temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovora”;

B.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima pokrivenima pravom EU-a;

C.  budući da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, države članice moraju Komisiji dostaviti jasne i precizne informacije o načinu njihova prenošenja direktiva EU-a u nacionalno zakonodavstvo(9);

D.  budući da, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(10) i Zajedničkom političkom izjavom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(11) države članice mogu, prilikom obavješćivanja Komisije o nacionalnim mjerama za prenošenje, imati obvezu, u opravdanim slučajevima, pružiti i dodatne podatke u obliku „dokumenata s objašnjenjima” kojima se utvrđuje način na koji su prenijele direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo(12);

E.  budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima);

F.  budući da Unija raspolaže brojnim instrumentima i postupcima koji omogućuju potpunu i ispravnu primjenu načela i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima, ali se u praksi ti instrumenti čine ograničenog dosega, neprikladnim ili neučinkovitim;

G.  budući da je stoga potrebno uspostaviti novi mehanizam koji pruža jedinstven i dosljedan okvir na temelju postojećih instrumenata i mehanizama i koji bi se trebao primjenjivati na jedinstven način na sve institucije EU-a i sve države članice;

H.  budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

I.  budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju pisama službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;

J.  budući da je cilj postupaka EU Pilot suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi s pomoću bilateralnog dijaloga ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem formalnog postupka zbog povrede prava;

K.  budući da je Komisija 2015. godine zaprimila 3450 pritužbi o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Italija (637), Španjolska (342) i Njemačka (274) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;

L.  budući da se člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

1.  pozdravlja godišnje izvješće Komisije o primjeni zakonodavstva Unije 2015. s naglaskom na provedbi zajedničke pravne stečevine EU-a i napominje da su prema tom izvješću mobilnost i promet, energetika te okoliš tri područja u kojima je tijekom 2015. protiv država članica pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo; ističe da su ta područja ujedno bila predmet većine istraga pokrenutih u okviru sustava EU Pilot tijekom 2015., pri čemu su u prvom redu bile u pitanju Italija, Portugal i Njemačka; poziva Komisiju da detaljnije navede posebne razloge za tu situaciju;

2.  posebno napominje da je Komisija riješila problem loše kvalitete zraka u Europi pokretanjem nekoliko postupaka zbog povrede prava koji se odnose na kršenje Direktive 2008/50/EZ u vezi s trajnim prekoračenjem graničnih vrijednosti NO2; međutim, žali zbog toga što Komisija tijekom 2015. nije provodila iste ovlasti kontrole kako bi se izbjeglo da na unutarnje tržište uđu vozila na dizelski pogon koja zagađuju i znatno pridonose oslobađanju NO2 u atmosferu iznad tih graničnih vrijednosti te nisu u skladu s pravilima EU-a o homologaciji i emisijama lakih osobnih i gospodarskih vozila;

3.  smatra da veliki broj postupaka zbog povrede tijekom 2015. pokazuje da osiguravanje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja veliki izazov i prioritet u EU-u; tvrdi da građani EU-a imaju više povjerenja u pravo Unije kad se ono provodi na učinkovit način u državama članicama; poziva države članice da pojačaju napore u pogledu učinkovitog i pravovremenog prenošenja i provedbe prava EU-a;

4.  primjećuje da je na kraju 2015. ostalo otvoreno 1 368 predmeta povezanih s povredom, što predstavlja neznatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu, ali je i dalje ispod razine iz 2011.;

5.  priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a; naglašava, međutim, da Komisija državama članicama daje na raspolaganje cijeli niz instrumenata osmišljenih kako bi im se pomoglo da pronađu zajednička rješenja, kao što su priručnici, skupine stručnjaka i posebne internetske stranice, od dijaloga o planovima za prenošenje sve do dokumenata u kojima se objašnjava način ranog prepoznavanja problema u vezi s prenošenjem i njihovo rješavanje; poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi ispunile svoje obveze, kako je dogovoreno u Zajedničkoj političkoj izjavi država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, uključujući pružanje korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak;

6.  poziva Komisiju još jednom da spoji sve različite portale, pristupne točke i informativne internetske stranice u jedinstveni portal kojim će se građanima omogućiti jednostavan pristup obrascima za podnošenje pritužbe na internetu i lako razumljivim informacijama o postupcima za utvrđivanje povrede;

7.  primjećuje da Komisija ustraje u tome da je države članice obavješćuju ako se pri prenošenju direktiva u nacionalno pravo odluče dodati elemente kojima se javnosti pojašnjava koje su odredbe u odgovornosti EU-a, a koje u odgovornosti država članica; ističe istovremeno da to ne dovodi u pitanje pravo država članica da propisuju, na primjer, veće socijalne i ekološke standarde na nacionalnoj razini;

8.  naglašava potrebu za time da se Parlamentu omogući da prati Komisijinu provedbu uredaba na isti način kao što mu je to omogućeno za direktive; zahtijeva da Komisija osigura da se podatci o provedbi uredaba uključe u njezina buduća godišnja izvješća o praćenju primjene prava EU-a; poziva države članice da Komisiji dostave nacionalne propise kojima se prenose ili provode uredbe kako bi se osigurala njihova pravilna provedba te da navedu koji dijelovi proizlaze iz zakonodavstva EU-a, a koji dijelovi su dodani na nacionalnoj razini;

9.  ističe da rokovi za prijenos u nacionalno pravo moraju biti izvršeni; potiče institucije EU-a da postave realne rokove za izvršenje;

10.  naglašava da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); naglašava da su vrijednosti iz članka 2. UEU-a kamen temeljac Unije i da bi stoga trebalo kontinuirano ocjenjivati poštovanje tih vrijednosti u državama članicama; ponavlja da je od krajnje važnosti pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a te izražava zabrinutost zbog broja predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi Komisiji;

11.  ističe da zviždači EU-u i nacionalnim institucijama mogu ponuditi korisne informacije o slučajevima pogrešne primjene prava EU-a; ponavlja da bi ih se trebalo poticati, a ne ometati u tome;

12.  priznaje da su predstavke važan izvor informacija iz prve ruke, ne samo o kršenju prava EU-a i nedostatcima u njegovoj primjeni u državama članicama, nego i o potencijalnim nedorečenostima u zakonodavstvu EU-a i prijedlozima građana o novom zakonodavstvu koje bi se moglo donijeti, ili mogućim poboljšanjima zakonodavnih tekstova koji su na snazi; potvrđuje da se učinkovitim obrađivanjem predstavki potiče i, na kraju, povećava mogućnost Komisije i Parlamenta da reagiraju na probleme u vezi s prijenosom zakonodavstva i njegovom pogrešnom primjenom te da ih riješe; konstatira da Komisija smatra da je provedba prava EU-a prioritet, tako da građani u svakodnevnom životu mogu imati korist od njega; ističe da je potrebno zajamčiti transparentnost, nepristranost i neovisnost postupaka donošenja odluka, kao i administracije;

13.  žali zbog činjenice što se ne pružaju precizni statistički podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupka zbog povrede; stoga poziva Komisiju da redovno dostavlja izvješća o slučajevima u vezi s postupcima koji su u tijeku kako bi se olakšao strukturirani dijalog i smanjio vremenski okvir za rješavanja sporova; poziva Komisiju da o tim izvješćima održi raspravu s Odborom za predstavke i da proaktivno uključi potpredsjednika nadležnog za primjenu prava i pojednostavnjenje; traži od Komisije da uključi podnositelje predstavki u postupke EU Pilot koji su pokrenuti zbog njihovih predstavki u cilju, između ostalog, pojednostavnjenja dijaloga među podnositeljima predstavki i nacionalnih tijela kojih se to tiče;

14.  žali zbog sve većih kašnjenja u provedbi strategije EU-a za zaštitu i dobrobit životinja 2012. – 2015. čime se u stvari sprječava pokretanje nove strategije na razini EU-a koja je potrebna kako bi se zajamčila potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću ažuriranog, sveobuhvatnog i jasnog zakonodavnog okvira koji je u potpunosti usklađen sa zahtjevima članka 13. UFEU-a;

15.  napominje da je Odbor za predstavke primio mnoge predstavke koji se odnose na dobrobit djece te izražava nadu da će aktualna revizija Uredbe Bruxelles II.a doprinijeti ispravljanju nedostataka uredbe i da će se riješiti propusti u pogledu njezine provedbe;

16.  ističe da su zadnjih godina utvrđeni nedostatci u primjeni mjera za suzbijanje prijevare i pranja novca; traži od Komisije da udvostruči svoje napore u cilju jamčenja stroge primjene relevantnih propisa EU-a;

17.  napominje da bi pravovremeno i ispravno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva i njegova primjena, kao i jasan nacionalni zakonodavni okvir, uz puno poštovanje temeljnih vrijednosti, načela i prava utvrđenih u Ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima, trebali biti prioritet državama članicama kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, uz ostvarivanje svih zacrtanih prednosti koje proizlaze iz učinkovite i djelotvorne primjena prava EU-a; u tom kontekstu naglašava da sve institucije EU-a u svom djelovanju ili nedjelovanju podliježu Ugovorima EU-a i Povelji Europske unije o temeljnim pravima(13);

18.  poziva Komisiju da potakne države članice na strogu provedbu pravila EU-a o slobodnom kretanju osoba, posebno jamčenjem pune zaštite povezanih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava; podsjeća na to da je, osim što predstavlja jednu od temeljnih sloboda EU-a i sastavni dio građanstva EU-a, slobodno kretanje osoba, u kontekstu u kojem su temeljna prava u potpunosti zaštićena, od velike važnosti za građane EU-a i njihove obitelji, posebno u pogledu pristupa socijalnoj sigurnosti, kao i za njihovo viđenje EU-a te se često pojavljuje kao predmet u predstavkama;

19.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. i poziva Komisiju da djeluje u skladu s preporukama iz te rezolucije;

20.  priznaje da Parlamentu također pripada ključna uloga u vezi s političkim nadzorom nad mjerama Komisije za izvršenje zakonodavstva, s pomoću analiza godišnjih izvješća o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a i usvajanja relevantnih parlamentarnih rezolucija; preporučuje da Parlament da dodatni doprinos pravovremenom i točnom prenošenju zakonodavstva EU-a tako što će svoje stručno znanje o zakonodavnom procesu donošenja odluka zahvaljujući prethodno uspostavljenim vezama podijeliti s nacionalnim parlamentima;

21.  ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i drugih dionika u stvaranju zakonodavstva te praćenju i bilježenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama; u tom pogledu naglašava načelo transparentnosti utvrđeno u Ugovorima EU-a, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima; podsjeća da bi ta prava i načela, između ostalog, također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata kojima se primjenjuje pravo EU-a;

22.  pozdravlja smanjenje broja novih spisa u EU Pilotu otvorenih 2015. za 30 % u odnosu na 2014. (881 u usporedbi s 1208 tijekom 2014.); međutim, napominje da prosječna stopa riješenih spisa ostaje stabilna 2015. te je istovjetna onoj iz 2014. (75 %);

23.  pozdravlja činjenicu da je po prvi put nakon 2011. broj novih pritužbi smanjen, i to na ukupno 3450, što je za oko 9 % manje u usporedbi s 2014.; međutim, s velikom zabrinutošću napominje da je najveći broj novih pritužbi zabilježen u području zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti; napominje da se 72 % svih podnesenih pritužbi protiv država članica tijekom 2015. odnose na područja zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti, unutarnjeg tržišta, industrije, poduzetništva te malih i srednjih poduzeća, pravosuđa i potrošača, oporezivanja i carinske unije te okoliša;

24.  žali zbog toga što tijekom 2015. države članice nisu u svim slučajevima ispunile svoju obvezu da uz nacionalne mjere kojima se direktive prenose u njihove pravne poretke dostave i dokumente s objašnjenjima; smatra da bi Komisija trebala pružiti veću podršku državama članicama u postupku sastavljanja tih dokumenata s objašnjenjima i korelacijskih tablica; potiče Komisiju da nastavi izvještavati Parlament i Vijeće o dokumentima s objašnjenjima u godišnjim izvješćima o primjeni zakonodavstva EU-a;

25.  smatra da bi novčane kazne zbog nepoštovanja zakona EU-a trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te da bi se pri njihovu određivanju trebalo uzimati u obzir ponovljeno nepoštovanje zakona i poštovati zakonska prava država članica;

26.  ističe da su sve institucije EU-a, obvezane Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima(14);

27.  ponavlja da zadaće dodijeljene Komisiji ili drugim institucijama EU-a u okviru Ugovora o ESM-u (ili drugih relevantnih ugovora) obvezuju iste, kao što je predviđeno člankom 13. stavcima 3. i 4. Ugovora o ESM-u, da zajamče da su memorandumi o razumijevanju zaključeni u okviru navedenih ugovora u skladu s pravom EU-a; naglašava da bi se kao rezultat toga institucije EU-a trebale suzdržati od potpisivanja memoranduma o razumijevanju u čiju usklađenost s pravom EU-a sumnjaju(15);

28.  ističe važnost prenošenja u domaće zakonodavstvo i praktične provedbe propisa za azil na razini EU-a, na primjer u pogledu provedbe Direktive o uvjetima za prihvat u državama članicama (Direktiva 2013/33/EU(16))(17); žali zbog nedovoljne primjene i upotrebe mehanizma premještanja koji je predložila Komisija kako bi države članice mogle prevladati izbjegličku krizu; stoga poziva Komisiju da obrati posebnu pažnju na provedbu mjera donesenih u području azila i migracije kako bi se zajamčilo da one budu usklađene s načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima i da, po potrebi, pokrene potrebne postupke zbog povrede;

29.  sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne poštuju svoje obveze u pogledu azila i migracije; pozdravlja čvrst stav Komisije prema državama članicama u pogledu primjene prava EU-a u području azila i migracije; podsjeća na to da je EU zbog migracijskih tokova prema Europi suočen s nezabilježenim pravnim, političkim i humanitarnim izazovima; poziva države članice da prilikom primanja i raspodjele izbjeglica uzmu u obzir i međunarodne konvencije o ljudskim pravima; izražava nadu da će Komisija sustavno nadzirati primjenu Europskog migracijskog programa u državama članicama; podsjeća na to da se učinkovita migracijska politika EU-a mora temeljiti na ravnoteži između odgovornosti i solidarnosti među državama članicama;

30.  žali zbog činjenice da u nekim državama članicama i dalje postoje znatni nedostatci u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu; napominje da je to posebno slučaj u vezi s gospodarenjem otpadom, infrastrukturom pročišćavanja otpadnih voda i usklađenosti s graničnim vrijednostima kvalitete zraka; u tom kontekstu smatra da bi Komisija trebala nastojati utvrditi uzroke te situacije u državama članicama;

31.  potiče institucije EU-a da u svakom trenutku preuzmu svoju dužnost poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi propisa sekundarnog prava EU-a, odlučivanju o politikama ili potpisivanju sporazuma ili ugovora s institucijama izvan EU-a te da preuzmu svoju dužnost da svim raspoloživim sredstvima pruže pomoć državama članicama EU-a u njihovim nastojanjima da se prenese zakonodavstvo EU-a u svim područjima te poštuju vrijednosti i načela Unije, osobito u vezi s nedavnim događanjima u državama članicama;

32.  žali zbog činjenice da i dalje ne prima transparentne i pravovremene informacije o provedbi prava EU-a; podsjeća da u revidiranom Okvirnom sporazumu o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije „Komisija Parlamentu daje na raspolaganje sažete podatke o svim postupcima povrede sadržane u pismu službene opomene, uključujući, ako tako zatraži Parlament, podatke o pitanjima na koje se postupak povrede odnosi” i očekuje da se ta klauzula u praksi primjenjuje u dobroj vjeri;

33.  poziva Komisiju da usklađivanje s pravom EU-a učini istinskim političkim prioritetom koji treba provoditi kroz usku suradnju s Parlamentom, čija je obaveza pozivati Komisiju na odgovornost i osigurati da kao suzakonodavac bude u cijelosti obaviješten kako bi stalno poboljšavao svoj zakonodavni rad; stoga zahtijeva da Komisija osigura praćenje svih rezolucija Europskog parlamenta o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a;

34.  podsjeća na to da je u svojim rezolucijama od 15. siječnja 2013.(18) i 9. lipnja 2016. Parlament pozvao na donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije na temelju članka 298. UFEU-a te poziva Komisiju da dodatno razmotri prijedlog uredbe priložen potonjoj rezoluciji;

35.  ističe da nedostatak usklađenog i sveobuhvatnog niza kodificiranih pravila dobre uprave diljem Unije građanima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih administrativnih prava u okviru prava Unije te također doprinosi pogoršanju njihove pravne zaštite; stoga naglašava da je kodificiranje pravila dobre uprave u obliku uredbe kojom se utvrđuju razni aspekti upravnog postupka, uključujući notifikacije, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; pojašnjava da se tim pravilima, u slučaju pravnih nedostataka ili problema s tumačenjem, nadopunjuje postojeće pravo Unije i doprinosi njegovoj većoj pristupačnosti; stoga ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament već poduzeo u tom području, kao i aktualni razvoj u Uniji i njezinim državama članicama;

36.  podsjeća na to da prethodne odluke doprinose pojašnjenju načina na koji se pravo Europske unije treba primjenjivati; smatra da primjena tog postupka omogućuje jedinstveno tumačenje i provedbu europskog zakonodavstva; stoga potiče nacionalne sudove da u slučaju sumnje upućuju pitanja Sudu Europske unije i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede prava;

37.  smatra da je pravilna primjena pravne stečevine EU-a ključna kako bi politike EU-a bile korisne kako za pojedince tako i za poduzeća; stoga poziva Komisiju da ojača provedbu prava EU-a na temelju strukturiranog i sustavnog prenošenja i provjera usklađenosti nacionalnog zakonodavstva, u skladu s Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima; ističe da je zakonodavstvo EU-a rezultat slobodnog i demokratskog procesa; pozdravlja praksu Komisije da pri praćenju primjene prava EU-a u državama članicama u obzir uzima načela bolje izrade zakonodavstva;

38.  naglašava kako je važno da institucije EU-a i države članice izrađuju i primjenjuju pravo EU-a na transparentan način; ističe da zakonodavstvo EU-a mora biti jasno, razumljivo, dosljedno i precizno kako bi se državama članicama olakšala primjena prava EU-a i kako bi ono bilo dostupno građanima EU-a, a u njemu se također treba uzeti u obzir sudska praksa Suda Europske unije, koji ustraje u tome da je potrebno da norme EU-a budu predvidive i da se mogu unaprijed procijeniti(19);

39.  smatra da će uključivanje nacionalnih parlamenata u dijalog o sadržaju zakonodavnih prijedloga, kada je to prikladno, potaknuti učinkovitu primjenu prava EU-a; ističe da će pomniji nadzor nacionalnih parlamenata nad njihovim vladama kad one budu sudjelovale u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitiju primjenu prava EU-a, kako je predviđeno Ugovorima; iz tog razloga ističe da je potrebno da nacionalni parlamenti imaju pravo glasa u ranim fazama europskih zakonodavnih postupaka te apelira na europske institucije i države članice da pokrenu debatu o Protokolu br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji i Protokolu br. 2 o supsidijarnosti i proporcionalnosti, na primjer tako da pokrenu reviziju takozvanog sustava ranog upozoravanja i na taj način osiguraju bolju primjenu postupka „žutog kartona”;

40.  potiče užu suradnju i jačanje veza između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; podsjeća da nacionalni parlamenti imaju funkciju nadzora nad sudjelovanjem njihovih vlada u postupku donošenja odluka u Vijeću Europske unije te naglašava potrebu za savjetovanjima i redovitim razmjenama gledišta između Europskog parlamenata i nacionalnih parlamenata, naročito u početnim fazama zakonodavnog procesa;

41.  podsjeća da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu u nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva ih da tu ulogu ispunjavaju na proaktivan način; ističe ulogu nacionalnih parlamenata u izbjegavanju prakse prekomjernog donošenja propisa u vezi sa zakonodavstvom EU-a na nacionalnoj razini, čime se sprječava prekomjerno reguliranje i nepotrebno administrativno opterećenje; očekuje od država članica da jasno naznače i dokumentiraju nacionalne obveze kad su one dodane u zakonodavstvo EU-a u postupku provedbe; zabrinut je zbog toga što se prekomjernim nacionalnim mjerama dodanim zakonodavstvu EU-a nepotrebno pojačava euroskepticizam;

42.  napominje da sustav razmjene informacija i suradnje među odborima nacionalnih parlamenata koji rade s EU-om može pomoći u postizanju učinkovitog zakonodavstva te da bi se taj sustav također trebao upotrebljavati za podupiranje učinkovitije primjene prava EU-a u državama članicama; promiče upotrebu platforme IPEX kao sredstva za međusobnu razmjenu informacija između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče nacionalne parlamente da aktivno sudjeluju u redovitim međuparlamentarnim sjednicama odbora u organizaciji Europskog parlamenta;

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0385.
(2)SL C 18, 19.1.2017., str. 10.
(3)SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(4)SL L 174, 27.6.2001., str. 25.
(5)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(6)SL C 316, 22.9.2017., str. 246.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0279.
(9)Predmet C-427/07, Komisija protiv Irske, točka 107.
(10)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(11)SL C 369, 17.12.2011., str. 15.
(12)U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
(13)Vidjeti, među ostalim: Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. – Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P), ECLI:EU:C:2016:701, stavak 67. i dalje.
(14)Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016., spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P, stavak 67. i dalje.
(15)Ibid, stavci 58. i dalje; u tu svrhu vidjeti presudu od 27. studenog 2012., Pringle, C-370/12, stavak 164.
(16)Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju normi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).
(17)Vidjeti, među ostalim: S. Carrera, S. Blockmans, D. Gross, E. Guild, „The EU’s Response to the Refugee Crisis – Taking Stock and Setting Policy Priorities” (Odgovor EU-a na izbjegličku krizu – analiza i uspostava političkih prioriteta), Centar za europske političke studije (CEPS), članak br. 20, 16. prosinca 2015. – https://www.ceps.eu/system/files/EU%20Response%20to%20the%202015%20Refugee%20Crisis_0.pdf
(18)Rezolucija od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu Europske unije o upravnom postupku (SL C 440, 30.12.2015., str. 17.).
(19)Presuda Suda Europske unije od 10. rujna 2009., Plantanol GmbH & Co. KG protiv Hauptzollamt Darmstadt, C-201/08, ECLI:EU:C:2009:539, stavak 46.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti