Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 17. studenoga 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata u pogledu regulatornih tehničkih standarda o obvezi trgovanja za određene izvedenice (C(2017)07684 – 2017/2979(DEA))

P8_TA(2017)0489 B8-0667/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2017)07684),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 29. studenog 2017. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 4. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012(1) (MiFIR), a posebno njezin članak 32. stavak 1. i članak 50. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. i članak 13. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ(2),

–  uzimajući u obzir nacrt regulatornih tehničkih standarda o obvezi trgovanja za izvedenice u skladu s uredbom MiFIR, koji je 28. rujna 2017. podnijelo Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), u skladu s člankom 32. stavkom 1. MiFIR-a,

–  uzimajući u obzir pismo priloženo uz nacrt regulatornih tehničkih standarda o obvezi trgovanja za izvedenice u skladu s uredbom MiFIR, koje je 28. rujna 2017. ESMA uputila Komisiji,

–  uzimajući u obzir preporuku za odluku Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 12. prosinca 2017.,

A.  budući da su u prilogu delegiranoj uredbi određene vrste izvedenica koje bi trebale podlijegati obvezi trgovanja uvedenoj člankom 28. MiFIR-a; budući da se izvedenicama koje podliježu obvezi trgovanja može trgovati samo na uređenom tržištu, multilateralnom mjestu trgovanja, organiziranoj trgovinskoj platformi ili mjestu trgovanja u trećoj zemlji, koje Komisija smatra jednakovrijednim;

B.  budući da je ESMA 28. rujna 2017. Komisiji podnijela nacrt regulatornih tehničkih standarda i popratno pismo, u kojima je od svih uključenih strana zatražila da se obvežu na skraćivanje rokova kako bi se zajamčilo postizanje političkog cilja o primjeni obveze trgovanja od 3. siječnja 2018.; budući da ESMA nadalje napominje da je prije nego što obveza trgovanja stupi na snagu potrebno donijeti još znatan broj odluka o jednakovrijednosti;

C.  budući da Parlament smatra da usvojeni regulatorni tehnički standardi zbog izmjena koje je unijela Komisija nisu istovjetni nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je podnijela ESMA te budući da Parlament smatra da ima na raspolaganju tri mjeseca da uloži prigovor na regulatorne tehničke standarde („razdoblje kontrole”);

D.  budući da bi se delegirana uredba trebala primjenjivati od 3. siječnja 2018., tj. od datuma početka primjene Direktive 2014/65/EU („MiFID II”) i uredbe MiFIR, te da bi se u slučaju da Parlament u potpunosti iskoristi tromjesečno razdoblje kontrole koje ima na raspolaganju prekoračio datum na koji obveza trgovanja stupa na snagu;

E.  budući da je obveza trgovanja za izvedenice važan element obveza oko kojih su se složili čelnici skupine G20 u Pittsburghu 2009.;

F.  budući da bi se brzom objavom delegirane uredbe u Službenom listu omogućila pravovremena provedba i pravna sigurnost odredbi primjenjivih na obvezu trgovanja za izvedenice;

G.  budući da Parlament ističe da je važno da Komisija finalizira odgovarajuće odluke o istovrijednosti prije nego što obveza trgovanja stupi na snagu;

H.  budući da Parlament napominje da regulatorni tehnički standardi ne uključuju nikakve posebne odredbe u pogledu paketa transakcija i da bi Komisija i ESMA možda trebale izdati dodatne smjernice o postupanju s tim paketima; budući da bi te smjernice trebale biti u skladu s odredbama utvrđenim u prijedlogu o djelomičnoj izmjeni direktive MiFID II.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 173, 12.6.2014., str. 84. (2) SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. prosinca 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom (2017/2964(RSP))

P8_TA(2017)0490 B8-0677/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije(1) te Rezoluciju od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom(2),

–  uzimajući u obzir smjernice Europskog vijeća (članak 50.) od 29. travnja 2017. slijedom obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a i Prilog Odluci Vijeća od 22. svibnja 2017. kojom se utvrđuju smjernice za pregovore o sporazumu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće pregovarača Europske unije i vlade Ujedinjene Kraljevine od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom u prvoj fazi pregovora u skladu s člankom 50. UEU-a o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je cilj pregovora između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine koji se odvijaju u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji osigurati uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, uzimajući u obzir okvir za budući odnos Unije s Ujedinjenom Kraljevinom, nakon što ona prestane biti država članica;

B.  budući da uredno povlačenje iziskuje strogo definiranje faza pregovora kako bi se sporna pitanja koja proizlaze iz predstojećeg povlačenja Ujedinjene Kraljevine riješila u prvoj fazi, nakon čega pregovori mogu prijeći u drugu fazu;

C.  budući da se tri daleko najvažnija sporna pitanja odnose na prava građana EU-a s boravištem u Ujedinjenoj Kraljevini i državljana Ujedinjene Kraljevine s boravištem u državama EU-27, na granicu između Irske i Sjeverne Irske i jedinstvene i posebne okolnosti koje vladaju na irskom otoku, te na podmirivanje financijskih obveza Ujedinjene Kraljevine prema EU-u;

D.  budući da prije prelaska u drugu fazu pregovora treba ostvariti dovoljan napredak u sva tri sporna pitanja te budući da se to mora dogoditi što prije kako bi za drugu fazu pregovora ostalo dovoljno vremena;

E.  budući da se u zajedničkom izvješću pregovarača Europske unije i vlade Ujedinjene Kraljevine navodi da je ostvaren dovoljan napredak;

F.  budući da je Ujedinjena Kraljevina, kad je riječ o pravima građana:

G.  budući da je u pogledu Irske/Sjeverne Irske Ujedinjena Kraljevina preuzela potrebne obveze kako bi putem regulatornog usklađivanja osigurala da ne dođe do uvođenja strogih kontrola na granici, među ostalim:

H.  budući da je, kad je riječ o podmirivanju financijskih obveza, Ujedinjena Kraljevina na odgovarajući način obrazložila koje će financijske obveze poštovati kao država članica koja napušta Uniju;

I.  budući da to ne znači da su sva ostala sporna pitanja riješena, niti kakvo će stajalište Parlament zauzeti kad je riječ o postupku suglasnosti o konačnom sporazumu o povlačenju;

J.  budući da bi druga faza pregovora, temeljena na stabilnim i nedvosmislenim načelima, trebala biti posvećena finaliziranju aranžmana o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Unije, uključujući moguće prijelazne aranžmane potrebne za povlačenje Ujedinjene Kraljevine; budući da u tom kontekstu treba postići općeniti dogovor o okviru budućeg odnosa;

K.  budući da će Ujedinjena Kraljevina i EU ostati bliski susjedi te će i dalje imati mnoge zajedničke interese, premda Ujedinjena Kraljevina više neće biti država članica;

L.  budući da bi se tako blizak odnos u obliku sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mogao smatrati prikladnim okvirom u kojemu bi se ti zajednički interesi mogli štititi i promicati, uključujući nove trgovinske odnose;

M.  budući da je prednost sporazuma o pridruživanju u tome što je riječ o fleksibilnom instrumentu koji omogućava suradnju u raznim područjima politika;

N.  budući da će prijelazni aranžmani biti potrebni kako bi se izbjegao neuređeni izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a te kako bi se pregovaračima EU-a i Ujedinjene Kraljevine pružila mogućnost pregovaranja o sporazumu o budućim odnosima;

O.  budući da bez obzira na ishod pregovora o budućim odnosima ne smije biti nikakve razmjene ustupaka između, s jedne strane, unutarnje i vanjske sigurnosti, uključujući suradnju na području obrane, te, s druge strane, budućih gospodarskih odnosa;

P.  budući da komentari poput onoga Davida Davisa, koji je ishod prve faze pregovora opisao kao običnu „izjavu o namjeri”, dovode u pitanje dobru vjeru izgrađenu tijekom vođenja pregovora;

1.  pozdravlja zajedničko izvješće o napretku pregovarača EU-a i Ujedinjene Kraljevine, u kojemu je zaključeno da je postignut dovoljan napredak u pregovorima oko sporazuma o povlačenju, te čestita pregovaračima Unije na vođenju dosadašnjih pregovora;

2.  smatra da izvješće omogućava da pregovori prijeđu u drugu fazu te preporučuje da Europsko vijeće postupi u skladu s tim, no mišljenja je da se pregovori trebaju odvijati u dobroj vjeri te da je napredak u drugoj fazi moguć jedino ako vlada Ujedinjene Kraljevine bude u potpunosti poštovala obveze iz zajedničkog izvješća te ako se te obveze budu u potpunosti prenijele u nacrt sporazuma o povlačenju;

3.  ističe, međutim, da i dalje postoje neriješena pitanja u pogledu urednog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, koja se moraju riješiti prije finaliziranja sporazuma o povlačenju te napominje da pravni tekst konačnog sporazuma mora biti jasan i nedvosmislen; ističe sljedeća neriješena pitanja:

4.  zadržava, stoga, sva svoja prava u odnosu na konačni sporazum o povlačenju za koji će, u skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a, morati dati suglasnost prije nego što sporazum stupi na snagu;

Okvir za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine

5.  podsjeća da članak 50. stavak 2. UEU-a pruža okvir za budući odnos EU-a s državom članicom koja napušta Uniju koji Unija treba uzeti u obzir prilikom pregovora i sklapanja sporazuma o povlačenju;

6.  predlaže da, bude li postignut općeniti dogovor o okviru budućeg odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, taj dogovor bude u obliku političke izjave priložene sporazumu o povlačenju;

7.  napominje da se o sporazumu o novim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, utemeljenom na spomenutom okviru, može službeno pregovarati nakon što Ujedinjena Kraljevina napusti EU i postane treća zemlja;

8.  ističe da će prihvatiti okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine kao dio sporazuma o povlačenju jedino ako bude strogo usklađen sa sljedećim načelima:

9.  poziva na uspostavu okvira budućeg odnosa, uz dosljedno pridržavanje navedenih načela, kako bi odnosi između EU-a i Ujedinjene Kraljevine bili što bliži;

10.  ponavlja da bi sporazum o pridruživanju o kojemu bi se pregovaralo i koji bi bio sklopljen između EU-a i Ujedinjene Kraljevine nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine, u skladu s člankom 217. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, mogao ponuditi odgovarajući okvir za budući odnos; predlaže da takav sporazum, osim upravnog okvira koji bi trebao uključivati stabilan i neovisan mehanizam za rješavanje sporova, obuhvati sljedeća četiri ključna područja:

11.  podsjeća da su brojni građani Ujedinjene Kraljevine izrazili snažno protivljenje gubitku prava koja u ovom trenutku uživaju sukladno članku 20. UFEU-a; predlaže da EU-27 istraži kako tu situaciju ublažiti u okviru primarnog zakonodavstva Unije i uz puno poštovanje načela reciprociteta, pravičnosti, simetrije i nediskriminacije;

Prijelazni aranžmani

12.  ponavlja da se dogovor oko prijelaznih aranžmana kojima se jamče pravna sigurnost i kontinuitet može postići jedino pod uvjetom da sadrže pravi omjer prava i obveza, da su vremenski ograničeni, i to do najviše tri godine, te da uključuju produljenje pravne stečevine EU-a, među ostalim i prava građana, čime bi se zajamčilo da se postojeći regulatorni, proračunski, nadzorni, pravosudni i provedbeni instrumenti i strukture i dalje primjenjuju u Ujedinjenoj Kraljevini; napominje da Ujedinjena Kraljevina više neće sudjelovati u institucijama i tijelima EU-a;

13.  potvrđuje da se promjene u pravnoj stečevini EU-a koje stupe na snagu tijekom prijelaznog razdoblja moraju automatski primjenjivati u Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s prijelaznim aranžmanima dogovorenima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

14.  ustraje u tome da do budućih trgovinskih sporazuma oko kojih Ujedinjena Kraljevina bude pregovarala s trećim zemljama nakon povlačenja počnu tek nakon što istekne razdoblje tijekom kojeg se primjenjuju prijelazni aranžmani;

15.  ističe da prijelazno razdoblje u obliku u kojem je dogovoreno u sklopu sporazuma o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine može nastupiti tek nakon što taj sporazum stupi na snagu;

o
o   o

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima i vladi Ujedinjene Kraljevine.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0102. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0361.

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (2016/3044(RSP))

P8_TA(2017)0491 B8-0660/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 116. i 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Odluku 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. travnja 1995. o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 8. lipnja 2016. o osnivanju Istražnog odbora za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, njegovim ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata(2),

–   uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. studenoga 2015.(3) i 6. srpnja 2016.(4) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 26. lipnja 2017. o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti (COM(2017)0340),

–   uzimajući u obzir evidentiranje i analizu razlika platforme EU-a za financijsko-obavještajne jedinice (platforma EU-a za FOJ-eve) u pogledu ovlasti financijsko-obavještajnih jedinica EU-a i prepreka prikupljanju i razmjeni informacija od 15. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir Nacrt preporuke Istražnog odbora za pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Istražnog odbora za pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza (A8-0357/2017),

–  uzimajući u obzir članak 198. stavak 12. Poslovnika,

1.Općenito

1.  sa zabrinutošću primjećuje da su Panamski dokumenti potresli povjerenje građana u naš financijski i porezni sustav; naglašava koliko je ključno vratiti povjerenje javnosti i osigurati poštene i transparentne porezne sustave te poreznu i socijalnu pravdu; u tom cilju poziva Europsku uniju i njezine države članice da pravilno provedu i ojačaju svoje pravne alate kako bi tajnovitost pretvorile u transparentnost, uzajamnu suradnju i razmjenu informacija i kako bi se učinkovitije borile protiv pranja novca, a države članice poziva da pojednostavne svoje porezne sustave kako bi osigurale poštenije oporezivanje i da ulažu u realno gospodarstvo;

2.  naglašava da je hitno potrebno redefinirati europski porezni model da bi se ograničilo nepošteno natjecanje između država članica;

3.  žali zbog brojnih slučajeva nepravilnosti u postupanju koje je otkrio Istražni odbora za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza u pogledu provedbe zakonodavstva EU-a te ističe svoju ozbiljnu zabrinutost zbog slučajeva kršenja Treće direktive o sprečavanju pranja novca (AMLD III)(6) povezanih sa suradnjom financijsko-obavještajnih jedinica; poziva i Komisiju i države članice da pojačaju napore, angažman i suradnju te da posvete više resursa unapređenju nadzora i provedbe ne samo za učinkovitije sprečavanje i borbu protiv nezakonitih praksi poput pranja novca, utaje i porezne prijevare, već i za sprečavanje i borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja, koje je možda u skladu sa zakonom, ali krši njegov duh; podsjeća na načelo predvidljivosti optuživanja; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se kršenje zakona primjereno kazni; ustraje u tome da se takvi napori isplate;

4.  poziva države članice da poduzmu mjere u pogledu prijavljenih slučajeva pranja novca i prijava sumnjivih transakcija kako bi se provele adekvatne istrage čim nadležna tijela zaprime informacije;

5.  upućuje na okvir EU-a za prijave sumnjivih transakcija te ističe da je potrebna bolja međunarodna suradnja između financijsko-obavještajnih jedinica izvan i unutar EU-a; također traži da europska tijela, posebice Europol i Eurojust, dobiju veće istražne ovlasti kada je riječ o slučajevima pranja novca;

6.  podsjeća da je pravilna provjera krajnjih stvarnih vlasnika nužna kako bi se izbjeglo da se fiktivna poduzeća koriste u svrhe pranja novca (kao što se pokazalo u slučaju pranja novca u Azerbajdžanu); isto tako poziva na učinkovitu primjenu i provedbu europske direktive o sprečavanju pranja novca;

7.  poziva države članice da se suzdrže od ponude agresivnog poreznog planiranja oglašavanjem i pružanjem odluka o porezima, poreznih prednosti ili ad hoc pravila;

8.  poziva sve jurisdikcije koje su u svoje nacionalno pravo prenijele preporuke OECD-a protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, ili će to tek učiniti, da djeluju ne samo u skladu sa sadržajem, već i u duhu preporuka; podsjeća da je transparentnost važan instrument za borbu protiv utaje poreza, a osobito za borbu protiv agresivnog poreznog planiranja;

9.  žali što u aktualnom zakonodavstvu o utaji poreza i borbi protiv pranja novca postoje još mnoge zakonske rupe i na razini EU-a i na nacionalnim razinama te smatra da je postojeće zakonodavstvo potrebno provoditi temeljito i dodatno ojačati; pozdravlja pojačane napore i napredak koji je nakon objavljivanja Panamskih dokumenata postignut u području izrade novih zakonodavnih prijedloga kojima se uvode uključive strategije, ali žali zbog izostanka političke volje u nekim državama članicama za postizanjem napretka u reformama i provedbi koje bi donijele stvarne promjene;

10.  žali zbog činjenice da pojedine države članice na razini Vijeća često blokiraju pitanja povezana s poreznom politikom; ponavlja upozorenja odbora TAXE1 prema kojima se davanjem prava veta u poreznim pitanjima svakoj državi članici zbog pravila jednoglasnosti u Vijeću smanjuju poticaji za promjenu postojećeg stanja i pronalazak kooperativnijeg rješenja; ponovno poziva Komisiju da primijeni postupak utvrđen u članku 116. UFEU-a kojim se omogućuje da se, u slučaju kada Komisija smatra da razlika između odredbi utvrđenih zakonima i drugim mjerama u državama članicama narušava uvjete natjecanja na unutarnjem tržištu, odstupi od pravila o jednoglasnosti;

11.  napominje da su utaja poreza, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca i dalje globalne pojave za koje je stoga potreban sveobuhvatan, jasan i usklađen odgovor utemeljen na međusobnoj podršci i pojačanoj suradnji kako na razini EU-a tako i na globalnoj razini; potiče Komisiju da preuzme vodeću ulogu u globalnoj borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i pranja novca;

12.  sa zabrinutošću primjećuje nedostatak ambicioznih i konkretnih mjera za suzbijanje poreznih oaza; u tom smislu skreće pozornost na činjenicu da povećanje transparentnosti samo po sebi neće biti dovoljno za rješavanje tog problema; stoga naglašava da se treba hitno zauzeti za međunarodnu suradnju i multilateralni pristup u kojem moraju sudjelovati i razvijene zemlje i zemlje u razvoju;

13.  poziva države članice i institucije EU-a da podupru i promiču međuvladin sastanak na vrhu na razini UN-a čiji će cilj biti utvrđivanje koncepta i zajedničkog akcijskog plana kako bi se stalo na kraj poreznim oazama;

14.  naglašava da je potrebno definirati koncept digitalnih poslovnih jedinica digitalnog poslovnog nastana kako bi se digitalizacija u poslovnom okruženju u potpunosti uzela u obzir i kako bi se zajamčilo da se s poduzećima koja ostvaruju prihod u određenoj državi članici u kojoj nemaju fizičku poslovnu jedinicu postupa jednako kao i s poduzećima koja u njoj imaju fizičku poslovnu jedinicu; stoga poziva Komisiju da obuhvati digitalna poduzeća u okviru svih europskih mjera protiv izbjegavanja plaćanja poreza i mjera povezanih s porezom;

15.  poziva Komisiju i države članice da budu proaktivne i da ne čekaju medijske vijesti o otkrićima kako bi rješavanje tih problema postalo politički prioritet; podsjeća da transparentnost ne može biti sektorska;

16.  naglašava da je potreban oprez kako Brexit ne bi pogodovao poreznoj konkurenciji između 27 preostalih država članica u pokušaju privlačenja pojedinih sektora i usluga smještenih u Ujedinjenoj Kraljevini niti vodio slabljenju napora u sprečavanju utaje poreza u Ujedinjenoj Kraljevini, uključujući njezine prekomorske i povezane teritorije; skreće pozornost Komisije na činjenicu da o tome treba voditi računa tijekom druge faze Brexita i pregovora o svakom obliku partnerstva ili trgovinskog sporazuma s Ujedinjenom Kraljevinom;

17.  žali zbog odluke Komisije da prestane s dvogodišnjim izvješćem o borbi protiv korupcije u svim državama članicama; uviđa da će se antikorupcijski nadzor Komisije nastaviti u okviru postupka Europskog semestra; smatra da bi u tom postupku druge ekonomske i financijske teme mogle zasjeniti borbu protiv korupcije; poziva Komisiju da povede vlastitim primjerom i ponovo počne objavljivati to izvješće te da se obveže na puno vjerodostojniju i sveobuhvatniju antikorupcijsku strategiju;

18.  poziva Komisiju i države članice da provedu procjenu učinka mogućeg uvođenja obvezne registracije ili zabrane vlasništva, uključujući stvarnog vlasništva, nad financijskim računima i fiktivnim poduzećima za državljane EU-a i poduzeća iz EU-a u zemljama koje su na EU-ovu popisu nekooperativnih poreznih jurisdikcija i na EU-ovu popisu zemalja sa strateškim nedostacima u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma kako bi se spriječile utaje poreza i porezne prijevare;

2.Utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza

2.1.Offshore strukture

19.  naglašava hitnu potrebu za uspostavljanjem zajedničke međunarodne definicije za pojmove offshore financijskog centra, porezne oaze, oaze bankovnih tajni, nekooperativnih poreznih jurisdikcija i zemalja u kojima postoji visok rizik od pranja novca; poziva na to da se te definicije dogovore na međunarodnoj razini ne dovodeći u pitanje hitnu objavu zajedničke crne liste EU-a; ističe da te definicije pretpostavljaju uspostavu jasnih i objektivnih kriterija;

20.  podsjeća države članice na važnost primjene načela općeg pravila o zabrani zlouporabe (GAAR) u poreznoj politici te potiče porezna tijela da dosljedno primjenjuju to načelo kako bi se izbjeglo stvaranje struktura čija je svrha omogućivanje poreznih prijevara i utaje poreza;

21.  vjeruje da je u cilju promicanja bolje međunarodne suradnje isto tako ključno zadržati pravnu objektivnost tih definicija i njihove primjene budući da jurisdikcije mogu pristati na interno dogovorene standarde, ali ih ne provoditi u praksi; ističe da te definicije ne bi trebale biti podložne političkoj pristranosti i da bi trebale motivirati jurisdikcije koje se nalaze na popisu da usvajaju mjere koje bi vodile njihovom uklanjanju s njega;

22.  podsjeća da je formalno obvezivanje na međunarodno dogovorene standarde prvi korak, no samo će ispravna provedba tih standarda te stvarni i istinski trud ublažiti rizične faktore i dovesti do uspješne borbe protiv pranja novca, porezne prijevare i utaje poreza;

23.  podsjeća da se slobodne zone i slobodne luke ne smiju zloupotrebljavati kako bi se postigli učinci isti kao oni u poreznim oazama ili kako bi se zaobišla međunarodna pravila o transparentnosti u cilju pranja novca; poziva Komisiju da riješi pitanje slobodnih luka u Europskoj uniji;

24.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog kojim bi se zajamčilo da se na offshore strukture sa stvarnim vlasnicima u nekoj od država članica primjenjuju slični zahtjevi za reviziju i objavu podataka o računu kao oni koji su na snazi u europskoj jurisdikciji u kojoj se nalazi stvarni vlasnik;

25.  smatra da bi EU trebao zabraniti održavanje trgovinskih odnosa s pravnim strukturama uspostavljenim u poreznim oazama ako se ne može utvrditi identitet krajnjeg korisnika;

26.  poziva Komisiju da objavljuje godišnje izvješće o korištenju fondova EU-a te novčanih transfera Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj prema offshore strukturama, uključujući broj i vrstu blokiranih projekata, objašnjenje razloga blokiranja projekata te naknadne radnje poduzete kako bi se osiguralo da se sredstvima EU-a izravno ili neizravno ne potiče izbjegavanje plaćanja poreza ni utaja poreza;

2.1.1.Zajednički EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija

27.  pozdravlja vodeću ulogu Komisije u sastavljanju kriterija za zajednički EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija; žali što taj postupak predugo traje; poziva Vijeće da ne umanjuje ambicije za kriterije tog popisa, već da ih poveća; ustraje u tome da se svi kriteriji koje je predložila Komisija uzmu u obzir, uključujući, ali ne isključivo, nepostojanje poreza na dobit korporacija ili gotovo nultu stopu oporezivanja dobiti te naglašava njihovu važnost za učinkovitost i neproizvoljnost tog popisa; smatra da bi se kriteriji transparentnosti trebali u potpunosti primjenjivati te da bi se njima na odgovarajući način trebale uzimati u obzir i provedba i primjena; poziva Vijeće da za zemlje na popisu uvede snažne, razmjerene i odvraćajuće zajedničke sankcije te ističe da bi se procjena pojedinih zemalja trebala provesti na transparentan način, kako bi taj popis bio učinkovit i vjerodostojan; poziva Vijeće i Komisiju da za buduće ažuriranje popisa uspostavi transparentan i objektivan mehanizam pregleda u koji će biti uključen Europski parlament; podsjeća da cilj takvog popisa promijeniti ponašanje takvih jurisdikcija u pogledu pranja novca i omogućavanja porezne prijevare;

28.  izražava žaljenje zbog činjenice da EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija, koji je odobrilo i objavilo Vijeće, uključuje samo jurisdikcije izvan EU-a, a ne obuhvaća i zemlje unutar EU-a koje su imale sustavnu ulogu u promicanju i omogućavanju štetnih poreznih praksi i koje ne ispunjavaju kriterij poštenog oporezivanja; naglašava da bi se barem četiri države članice nalazile na navedenom popisu da su analizirane prema istim kriterijima EU-a, kako je pokazala simulacija koju je proveo Oxfam; izražava zabrinutost zbog toga što a priori isključenje zemalja EU-a iz analize utječe na legitimnost, vjerodostojnosti i učinkovitosti cijelog postupka;

29.  smatra da bi Komisija, jednom kada se uspostavi EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija, trebala predložiti prateće zakonodavstvo kojim bi se uvela obveza da porezne uprave svih država članica jednom godišnje objavljuju podatke o ukupnoj vrijednosti i odredištu novčanih prijenosa iz svake države članice i svaku od jurisdikcija s tog popisa;

30.  poziva na to da se sankcije također primjenjuju na poduzeća, banke, računovodstvena i odvjetnička društva te porezne savjetnike za koje je dokazano da su umiješani u nezakonite, štetne ili kažnjive aktivnosti s nekooperativnim jurisdikcijama ili za koje je dokazano da su omogućavali nezakonite, štetne ili kažnjive korporativne porezne aranžmane koji uključuju pravna sredstva tih jurisdikcija;

31.  žali što se u Panamskim dokumentima spominje nekoliko građana, subjekata i politički izloženih osoba iz EU-a; potiče države članice da razjasne jesu li ti slučajevi primjereno istraženi i, ako jesu, predstavljaju li kršenje nacionalnog prava; ističe da su, nažalost, slično tome mnogi građani, subjekti i politički izložene osobe odbili zahtjev da Istražnom odboru za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza daju informacije koje bi bile korisne za ispunjavanje ciljeva Odbora;

32.  napominje da, prema najnovijim podacima o izravnim stranim ulaganjima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Luksemburg i Nizozemska zajedno imaju više ulaznih ulaganja od SAD-a, pri čemu se ta ulaganja velikom većinom odnose na subjekte posebne namjene bez znatne gospodarske aktivnosti, a Irska ima više ulaznih ulaganja od Njemačke ili Francuske; ističe da, prema podacima malteškog ureda za državnu statistiku, strana ulaganja u Malti iznose 1 474 % veličine malteškog gospodarstva; napominje da je istraživanje Sveučilišta u Amsterdamu pokazalo da je 23 % svih korporativnih ulaganja koja su završila u poreznim oazama prošlo kroz Nizozemsku; smatra da navedeni podaci jasno pokazuju da neke države članice olakšavaju intenzivno premještanje dobiti na štetu drugih država članica;

33.  poziva Komisiju da do kraja 2018. podnese izvješće o analizi poreznih režima država članica i njihovih zavisnih jurisdikcija, regija ili drugih administrativnih struktura koji omogućuju utaju poreza i porezne prijevare i koji mogu negativno utjecati na jedinstveno tržište;

2.1.2.EU-ov popis trećih zemalja u kojima postoji veliki rizik od pranja novca

34.  žali zbog činjenice da Komisija do danas nije provela vlastitu neovisnu procjenu u cilju identificiranja visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim manama kako je određeno u Direktivi o sprečavanju pranja novca, već se oslonila samo na popis koji je sastavila Stručna skupina za financijsko djelovanje, čiji je član i Komisija; žali zbog činjenice da Komisija nije u tom pogledu na zadovoljavajući način odgovorila na zahtjeve Parlamenta;

35.  poziva Komisiju da ubrza rad na sastavljanju vlastitog popisa i da izvijesti Parlament o provedbi svojeg plana te posebno o svojoj posvećenosti povećanju izdvajanja za sve resurse koji su Stručnoj skupini potrebni za sprečavanje financijskog kriminala;

36.  vjeruje da je od najveće važnosti da su ciljevi EU-a po tom pitanju ambiciozniji od ciljeva Radne skupine za financijsko djelovanje; ističe u tom pogledu da postoji potreba za više ulaganja u ljudske i financijske resurse ili optimizaciju njihove raspodjele unutar Komisije kako bi se ojačao postupak provjere;

37.  vjeruje da je od cilj tog popisa potaknuti promjenu ponašanja takvih jurisdikcija u pogledu pranja novca ili financiranja terorizma i odvratiti druge zemlje od provedbe slične politike koja bi mogla biti štetna;

38.  poziva Komisiju da bude središnja institucija i u pogledu popisa trećih zemalja u kojima postoji veliki rizik od pranja novca i u pogledu revizije europskog popisa poreznih oaza radi dosljednosti i dopunjavanja;

2.2.Ostalo porezno zakonodavstvo

39.  pozdravlja novo zakonodavstvo koje je doneseno u protekle dvije godine kao odgovor na aferu LuxLeaks; pozdravlja predanost EU-a projektima OECD-a protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti; poziva države članice da hitro prenesu zakonodavstvo EU-a u svoje pravne sustave i da se pobrinu za njegovu primjenu;

40.  poziva na uvođenje ambicioznog režima izvješćivanja po zemljama kako bi se unaprijedila porezna transparentnosti i javni nadzor multinacionalnih poduzeća, a to bi široj javnosti omogućilo pristup informacijama o njihovoj dobiti, dobivenim subvencijama i porezima koje multinacionalna poduzeća plaćaju u jurisdikcijama u kojima obavljaju djelatnosti; poziva Vijeće na postizanje općeg sporazuma o prijedlogu za pokretanje pregovora s drugim institucijama EU-a u cilju donošenja javnog izvješćivanja po zemljama, što je jedna od ključnih mjera za postizanje veće transparentnosti u pogledu poreznih podataka poduzeća za sve građane;

41.  ističe da će javno izvješćivanje po zemljama ulagačima i dioničarima omogućiti da u intervencijama na sastancima dioničara i pri donošenju odluka o ulaganjima uzmu u obzir porezne politike poduzeća;

42.  podsjeća da bi podaci o porezu trebali postati osnovnom komponentom financijskog izvješćivanja poduzeća;

43.  poziva Vijeće da postigne brz i ambiciozan sporazum o oba koraka zajedničke konsolidirane osnovica poreza; podsjeća da bi se time, osim smanjenja troškova za poduzeća i porezne uprave država članica, riješio i problem transfernih cijena i osiguralo poštenije tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu; naglašava da je usklađivanje porezne osnovice najbolje rješenje za legalno ukidanje porezne optimizacije i agresivnog poreznog planiranja; podsjeća da je potrebna nova obvezujuća definicija „poslovnog nastana kako bi se osiguralo da se oporezivanje vrši tamo gdje se odvija gospodarska aktivnost i stvara vrijednost; ističe da bi to trebalo biti popraćeno minimalnim obvezujućim kriterijima kako bi se odredilo je li gospodarska aktivnost dovoljno izražena da bi se oporezivala u određenoj državi članici kako bi se izbjegao problem „fiktivnih poduzeća”, posebice u vezi s izazovima koje postavlja digitalno gospodarstvo;

44.  potiče Komisiju i države članice da prijeđu na mnogo ambicioznije reforme u području oporezivanja;

45.  ističe da jedinstveno oporezivanje mora biti globalno kako bi funkcioniralo kao sredstvo za okončanje prakse premještanja dobiti i da provedbi zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit na razini EU-a prijeti rizik od zaključivanja trenutačnih gubitaka iz država članica EU-a prema ostatku svijeta i od iskorištavanja ostatka svijeta od strane nekih država članica; napominje da bi se pristupom koji uključuje samo EU mogli ukloniti poticaji za premještanje dobiti unutar EU-a, a mogli bi se stvoriti uvjeti za poticaje i prilike za premještanje dobiti izvan EU-a;

46.  podsjeća na svoje preporuke prema kojima se automatska razmjena informacija o odlukama o porezima treba proširiti na sve odluke, a Komisiji se treba osigurati pristup svim relevantnim informacijama kako bi se osiguralo poštovanje europskih pravila tržišnog natjecanja(7);

47.  poziva Komisiju da što prije predstavi zakonodavni prijedlog izmjene Direktive o administrativnoj suradnji(8) kako bi se uvođenjem obveze odgovaranja na grupne zahtjeve u poreznim pitanjima dodatno poboljšala porezna suradnja među državama članicama i kako bi jedna europska država mogla drugima pružiti sve informacije koje su potrebne za gonjenje onih koji izbjegavaju plaćanje poreza izvan nacionalnih granica; podsjeća na svoj prijedlog da se Direktiva o administrativnoj suradnji u području oporezivanja(9) izmijeni radi bolje koordinacije država članica pri poreznim revizijama;

48.  izražava žaljenje zbog činjenice da, prema pravilima EU-a o državnim potporama, neplaćeni porezi koji se naplate od korisnika nezakonite porezne potpore pripadaju zemlji koja je dodijelila potporu, a ne zemljama u kojima je zbog štetnih poreznih praksi došlo do smanjenja porezne osnovice; s tim u vidu poziva Komisiju da razvije odgovarajuće metodologije za kvantificiranje izgubljenih prihoda u oštećenim državama članicama i primjerene postupke povrata kako bi se zajamčilo da neplaćeni porez dobiju države članice u kojima se gospodarska aktivnost zaista odvijala;

49.  smatra da porezne reforme građanima uvijek moraju omogućiti stalan nadzor, a civilnom društvu pristup, informacije i osposobljavanje kako bi se ono moglo produktivno uključiti u oblikovanje tih politika, što trenutačno nije slučaj;

50.  osim toga, naglašava da se porezno zakonodavstvo, na nacionalnoj ili na europskoj razini, mora pojednostavniti i sastavljati na način da bude dostupno svakom građanu i da se izbjegne složenost koja služi sektorima koji izbjegavaju poreze;

51.  poziva Komisiju da iznese prijedlog izmjene Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi(10) koja uključuje mjere za sprječavanje suradnje javnih uprava s poduzećima koja se služe poreznim oazama;

52.  poziva Komisiju da pokrene sveobuhvatnu evaluaciju 19 godina rada Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja te da se usredotoči na rezultate postignute u području sprečavanja štetnih prekograničnih režima poreza na dobit; traži da se na temelju rezultata te evaluacije provede reforma Skupine za Kodeks o postupanju koja će dovesti do veće transparentnosti i učinkovitosti njezina rada s obzirom na to da ta skupina mora imati središnju ulogu u naporima koje EU ulaže u poboljšanja u tom području; poziva da se Parlamentu daju ovlasti kontrole i odgovornosti za Skupinu;

53.  poziva Komisiju da sastavi popis štetnih režima u čijem slučaju se Skupina za Kodeks o postupanju još nije uspjela dogovoriti za djelovanje i da ga objavi; poziva Komisiju da do 2020. procijeni utjecaj povlaštenih poreznih režima za patente sukladnih s povezanim pristupom i da, ako je moguće, odredi veličinu njihova utjecaja na inovacije i gubitak kod ubiranja poreza;

54.  žali što se nekoliko država članica EU-a spominje u Panamskim dokumentima; poziva Komisiju da u suradnji s poreznim tijelima pokrene opsežnu analizu štetnih poreznih mjera u državama članicama koje narušavaju tržišno natjecanje i protumjera koje su trenutačno u primjeni, kao i analizu učinaka prelijevanja tih mjera na druge jurisdikcije; poziva na uspostavljanje učinkovitog mehanizma nadzora država članica kako ne bi uvodile nove štetne porezne mjere;

55.  poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog kako bi se riješio problem prekograničnih pretvorbi i prijenosa sjedišta društva te uvela jasna pravila o prijenosu sjedišta određenog društva u EU-u, uključujući pravila za sprečavanje osnivanja fiktivnih poduzeća;

56.  poziva Komisiju i sve države članice da se pobrinu za ukidanje prakse korporativnih poreznih inverzija kod kojih manje poduzeće smješteno u poreznoj oazi kupuje multinacionalno poduzeće koje preuzima pravnu rezidentnost manjeg poduzeća kako bi „premjestilo” svoje sjedište i smanjilo ukupno porezno opterećenje tvrtke, a nakon tog postupka slijedi „smanjenje dobiti” isplatama prema poreznoj oazi koje se mogu odbiti od poreza (primjerice u obliku zajmova, naknada za licenciju i usluga) u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza na dobit tog multinacionalnog poduzeća u matičnoj državi;

57.  ističe da je potrebno posvetiti posebnu pozornost štetnim poreznim praksama koje se sve više koriste, a među kojima su zlouporaba povlaštenih poreznih režima za patente, izvedenice, ugovori o razmjeni i čiji je cilj izbjegavanje plaćanja poreza;

58.  pozdravlja rezultate Komisijine istrage o državnim potporama iz kolovoza 2016. u kojoj je otkriveno da je Irska poduzeću Apple protuzakonito osigurala 13 milijardi EUR nepripadajućih poreznih olakšica; dovodi u pitanje odluku irske vlade o žalbi na tu odluku kako ne bi preuzela iznos koji joj pripada;

59.  poziva države članice da identificiraju i prestanu primjenjivati sve oblike poreznih amnestija koje bi mogle dovesti do pranja novca i utaje poreza ili mogle onemogućiti nacionalna tijela da koriste pribavljene podatke kako bi istraživala financijski kriminal;

60.  izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da vlasti Sjedinjenih Američkih Država namjeravaju promicati porezne olakšice za velika trgovačka društva i financijsku deregulaciju; poziva Komisiju da pomno nadzire prijedlog porezne reforme u SAD-u, tzv. Blueprint, i mogućnost da se u toj zemlji provede oprost poreza kako bi se omogućio povratak dobiti koju ostvaruju velika tehnološka poduzeća po veoma niskoj poreznoj stopi;

61.  poziva države članice da, s obzirom da su nedostatak resursa i smanjenje broja zaposlenika u kombinaciji s neadekvatnom izobrazbom, neadekvatnim tehničkim alatima i istražnim ovlastima umnogome ograničili porezne uprave u nekim državama članicama, ojačaju svoje porezne uprave zadovoljavajućim brojem zaposlenika kako bi se osiguralo učinkovito ubiranje poreznih prihoda i riješio problem štetnih poreznih praksi;

62.  skreće pozornost na jedan od primjera sustava izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u, tzv. dvostruku irsku strukturu, koji će se postupno ukinuti do 2020.; poziva države članice da kontroliraju svoje ugovore o dvostrukom oporezivanju kako bi se osiguralo da se porezne neusklađenosti ne iskorištavaju za izbjegavanje plaćanja poreza;

63.  žali zbog izostanka pouzdanih i nepristranih statističkih podataka o razmjerima porezne utaje i izbjegavanja plaćanja poreza; ističe važnost razvijanja odgovarajućih i transparentnih metodologija za kvantificiranje razmjera takvih pojava, kao i utjecaja tih aktivnosti na javne financije, gospodarske aktivnosti i javnih ulaganja zemalja;

64.  poziva Komisiju da u pogledu praksi utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza razjasni što je zakonito, pa čak i ako je u suprotnosti s duhom zakona, a što nezakonito, kako bi se osigurala pravna sigurnost za sve uključene strane; poziva države članice i treće zemlje da osiguraju da se novčane kazne i sankcije koje plaćaju oni koji izbjegavaju poreze i oni koji pritom imaju ulogu posrednika ne mogu odbiti od poreza;

65.  ističe da se primjena odgovorne porezne strategije treba smatrati stupom društveno odgovornog poslovanja i da prakse porezne utaje, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja nisu u skladu s društveno odgovornim poslovanjem; ponovno poziva Komisiju da taj element uključi u reviziju strategije EU-a za društveno odgovorno poslovanje;

66.  poziva poduzeća da potpuno ispunjavanje svojih poreznih obveza bez ikakvog izbjegavanja poreza učine sastavnim dijelom svojeg društveno odgovornog poslovanja;

67.  ponavlja poziv koji je uputio odbor TAXE2 da se osnuje novi Centar Unije za dosljednost i koordinaciju poreznih politika u okviru struktura Komisije koji bi mogao ocjenjivati i nadzirati porezne politike država članica na razini Unije i koji bi osigurao da države članice ne provode nove štetne porezne mjere; smatra da bi takav Centar trebao nadzirati drže li se države članice zajedničkog EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija te osiguravati i poticati suradnju između nacionalnih poreznih uprava (npr. u pogledu obučavanja i razmjene najboljih praksi);

68.  ponavlja preporuke(11) Parlamenta o sastavljanju kataloga protumjera koje bi Unija i države članice, kao financijeri i dioničari javnih tijela, banaka i programa financiranja, trebale primijeniti na poduzeća koja se služe poreznim oazama za uvođenje sustava agresivnog poreznog planiranja te stoga ne poštuju standarde dobrog poreznog planiranja koje preporuča Unija;

69.  ponovno upućuje poziv Komisiji da izmijeni europsko zakonodavstvo, uključujući odredbe koje se odnose na Statut Europske investicijske banke (EIB), Uredbu o Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSI), četiri uredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) te pet europskih strukturnih i investicijskih fondova (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo) kako bi se zabranilo da financijska sredstva EU-a idu krajnjim korisnicima ili financijskim posrednicima za koje je dokazano da su sudjelovali u utaji poreza ili agresivnom poreznom planiranju;

70.  poziva Komisiju i Vijeće da kreiraju obvezni standardizirani javni europski registar poslovnih subjekata radi pridobivanja ažuriranih i vjerodostojnih informacija o poduzećima te postizanja transparentnosti putem prekograničnog pristupa usporedivim i pouzdanim informacijama o poduzećima u EU-u;

71.  predlaže da Komisija ispita utjecaj prekograničnih transfera nogometaša na ubiranje prihoda u državama članicama i da provede sve mjere koje se smatraju relevantnima za rješavanje problema znatnih gubitaka prihoda, uključujući mjere koje se odnose na posrednike u takvim transferima;

72.  poziva Komisiju da se suzdrži od zaključivanja trgovinskih sporazuma s jurisdikcijama koje je EU definirao kao porezne oaze;

2.3.Razmjena informacija

73.  žali što se odredbe Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja, koje su bile na snazi kada su otkriveni Panamski dokumenti, nisu učinkovito provodile i što je količina razmijenjenih informacija bila mala; podsjeća da je automatska razmjena informacija među poreznim tijelima ključna kako bi države članice osigurale uzajamnu pomoć u prikupljanju poreznih prihoda i kako bi se uspostavili ravnopravni uvjeti; poziva Komisiju da iznese prijedloge kako bi se uvođenjem obveze odgovaranja na grupne zahtjeve u poreznim pitanjima potaknula bolja porezna suradnja među državama članicama i kako bi jedna europska država mogla drugima pružiti sve informacije koje su potrebne za gonjenje onih koji izbjegavaju plaćanje poreza izvan nacionalnih granica;

74.  zabrinut je činjenicom da je posljednjih godina broj poreznih odluka koje su države članice donijele u korist multinacionalnih poduzeća narastao, unatoč društvenim pitanjima koje je izazvao skandal LuxLeaks;

75.  ustraje u tome da bi Komisija u skladu s pravilima o zaštiti podataka trebala imati pristup svim informacijama razmijenjenima na temelju Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja kako bi mogla adekvatno nadzirati njezinu provedbu; ističe da su bi te informacije trebale biti pohranjene u središnjem registru kojim bi upravljala Komisija, s obzirom na njezinu isključivu nadležnost u području tržišnog natjecanja;

76.  potiče na učinkovitiju globalnu razmjenu, obranu i korištenje informacija i poziva na učinkovitu i dosljednu provedbu odredbi zajedničkih standarda izvješćivanja prijelazom s politike javnog prozivanja u okviru sustava stručne ocjene na sustav sankcioniranja; ukazuje na činjenicu da je u razmjeni informacija između Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj i zemalja potpisnica potreban reciprocitet; poziva države članice da pruže potporu zemljama sudionicama u razvoju u primjeni tih standarda; ističe potrebu da se zemlje obvežu ne samo na provođenje zajedničkih standarda izvješćivanja, već i na provedbu sustava te na osiguranje visoke kvalitete dostavljenih podataka; ističe da sadašnji zajednički standardi izvješćivanja imaju nedostatke i pozdravlja činjenicu da OECD radi na poboljšavanju standarda kako bi bili učinkovitiji; poziva Komisiju da doprinese uklanjanju utvrđenih nedostataka;

77.  poziva da se poboljšaju javni registri trgovačkih društva i registri stvarnog vlasništva, kao i javno izvješćivanje po zemljama, kako bi se prevladala ograničenja nametnuta razmjenom informacija u okviru Multilateralne konvencije OECD-a za provedbu mjera povezanih s poreznim ugovorima u svrhu sprječavanja smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti iz lipnja 2017. kojom se zemljama omogućava da odaberu partnere, čime se zapravo dopušta bilateralizam;

78.  naglašava da obvezna automatska razmjena informacija u vezi s mehanizmima potencijalno agresivnog poreznog planiranja prekograničnog karaktera ne bi trebala biti dostupna samo poreznim tijelima;

79.  poziva Komisiju da osigura recipročnost u razmjeni informacija između država članica EU-a i trećih zemalja koje se nisu obvezale na primjenu međunarodno dogovorenih standarda; ističe da je potrebno uvesti stvarne sankcije za financijske institucije koje imaju europske klijente, a ne poštuju standarde automatske razmjene informacija; smatra da bi u taj prijedlog trebalo uvrstiti mehanizam za rješavanje sporova kako bi se riješili potencijalni sporovi između EU-a i trećih zemalja; podsjeća na preporuku da se uvede porez po odbitku ili mjere sličnog učinka kako bi se izbjeglo da se dobit iznosi iz EU-a bez oporezivanja;

80.  smatra da tijela koja su obvezna proslijediti informacije poreznim tijelima moraju biti ista kao u Direktivi o borbi protiv pranja novca, odnosno:

3.Pranje novca

3.1.Zakonodavstvo o sprečavanju pranja novca

81.  ističe da bi sve države članice trebale učinkovito i dosljedno provoditi odredbe Direktive o sprečavanju pranja novca; poziva Komisiju i države članice da osiguraju ispravnu provedbu zakonodavstva; poziva Komisiju da stavi na raspolaganje adekvatna sredstva za postojeće nadzorne sustave; poziva Komisiju da dodijeli više resursa svojoj radnoj skupini za sprječavanje financijskog kriminala;

82.  naglašava da se pravnim okvirom Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca u potpunosti zabranjuju anonimne dionice koje glase na donositelja, koje su se, osim u slučaju da su propisno registrirane, pokazale kao koristan instrument za stvaranje međunarodnih shema pranja novca; poziva države članice da pravilno provode i primjenjuju Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca, koja je stupila na snagu 26. lipnja 2017.; poziva Komisiju da kontrolira pravilnost prenošenja i provedbe te direktive;

83.  poziva Komisiju da protiv država članica pokrene postupke zbog povrede zakona zbog nepoštovanja prava Unije, o kojemu svjedoče Panamski dokumenti i druge informacije;

84.  ističe da postoji potreba za registrom krajnjeg stvarnog vlasništva trgovačkih društava, zaklada, trustova i sličnih pravnih oblika koji bi se redovito ažurirali, standardizirali, bili međupovezani i dostupni javnosti kako bi se onemogućila anonimnost krajnjih stvarnih vlasnika; poziva na to da se u definiciji krajnjeg stvarnog vlasništva smanji sadašnji prag za udjele u dionicama; smatra da EU i države članice moraju preuzeti vodstvo na međunarodnoj sceni u promicanju standarda transparentnosti za krajnje stvarne vlasnike;

85.  ističe poziv koji su predstavnici francuske financijsko-obavještajne jedinice uputili Istražnom odboru Parlamenta za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, prema kojem bi se, u skladu s preporukom 26 o financijskom nadzoru Radne skupine za financijske mjere, na europskoj razini nadziranje koje vrši nadležno tijelo za nadzor proširilo i na matične subjekte grupe;

86.  poziva Komisiju da nadzire uspostavu javno dostupnih zemljišnih registara;

87.  poziva na utvrđivanje krajnjeg stvarnog vlasništva koje uključuje sve fizičke osobe koje u konačnici posjeduju ili kontroliraju pravni subjekt, osim društava uvrštenih na uređena tržišta koja podliježu obvezi otkrivanja u skladu s pravom Unije ili jednakovrijednim međunarodnim standardima koji osiguravaju odgovarajuću transparentnost informacija o vlasništvu, putem izravnog ili neizravnog vlasništva barem jedne dionice ili jednakovrijednog najmanjeg udjela u tom subjektu, uključujući putem udjela dionica koje glase na donositelja ili putem kontrole drugim sredstvima;

88.  primjećuje da se nezakonit novac koji proizlazi iz tih transakcija pretvara u zakonita sredstva koji potječe iz zakonitih transakcija; poziva da se pravila o sprečavanju pranja novca prošire i na tržište nekretnina ne bi li se spriječile nove nezakonite pojave;

89.  ističe potrebu za unapređenjem postupka dubinske analize stranke kako bi se osigurala ispravna procjena rizika koji proizlaze iz profila klijenata; ističe da bi dubinsku analizu stranke uvijek trebali provoditi obveznici, čak i kada je ta analiza eksternalizirana; zahtijeva da u slučaju eksternaliziranja ta odgovornost bude jasna i da budu predviđene sankcije u slučaju nemara ili sukoba interesa; isto tako vjeruje da bi u skupinu obveznika trebalo između ostalog uključiti i agencije za nekretnine kako bi se osiguralo da se odredbe o dubinskoj analizi stranke jednako primjenjuju i na regulirane i neregulirane aktere; poziva da se postupak dubinske analize stranke uskladi na razini EU-a te da se ti postupci koncipiraju tako da se jamči njihovo poštovanje;

90.  vjeruje da bi sankcije za pranje novca, utaju poreza i poreznu prijevaru trebale biti ozbiljnije i odvraćajuće te da bi se države članice prilikom usmjeravanja resursa na suzbijanje nezakonitih praksi trebale služiti pristupom koji se temelji na procjeni rizika; u vezi s tim pozdravlja Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju pranja novca sredstvima kaznenog prava (COM(2016)0826); poziva države članice da ispitaju poželjnost zabrane primjene nagodbe u veoma ozbiljnim slučajevima porezne prijevare; međutim, napominje da bi EU i države članice u isto vrijeme trebali razviti poticaje za svaku kategoriju obveznika kako bi ih odvratili od takvih aktivnosti i učinili ih neisplativima; poziva države članice da za preispitaju primjenu razdoblja zastare u slučajevima pranja novca kako bi se izbjeglo da zastara nastupi zbog nedjelovanja nadležnih tijela;

91.  poziva na to da se na europskoj razini primijeni efektivan nadzorni mehanizam koji bi se mogao primjenjivati i u povezanim jurisdikcijama, s obzirom na to da politički dosluh ili dosluh druge vrste može vrlo lako utjecati na stručne procjene FATF-a i redovite uzajamne procjene;

92.  ističe potrebu za postizanjem zajedničkog dogovora i zajedničke definicije politički izložene osobe na razini EU-a;

93.  poziva na donošenje usklađene definicije poreznog kaznenog djela na razini EU-a te na stvaranje posebnog instrumenta kaznenog prava koji bi se usvojio u skladu s člankom 83. stavkom 2. UFEU-a ili u krajnjoj liniji u skladu s člankom 116. UFEU-a ako države članice ne mogu postići dogovor kojim bi se uklonilo narušavanje uvjeta tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu; poziva da se definicija predikatnih kaznenih djela pranja novca uskladi u cijelom EU-u i da se ograniče izuzeci kojima se države članice mogu koristiti za odbijanje suradnje i razmjene informacija; podsjeća na stajalište o revidiranju Četvrte i Pete direktive o sprečavanju pranja novca prema kojima je potrebno odvojiti porezna kaznena djela od obveze kažnjavanja tih djela lišavanjem slobode ili stavljanjem u pritvor;

94.  zabrinut je zbog pokretanja programa državljanstva za osobe koje nisu rezidenti EU-a, takozvanih zlatnih viza ili ulagačkih programa za državljane trećih zemalja, u zamjenu za financijska ulaganja bez provođenja prethodne pravilne, ili u nekim slučajevima ikakve, dubinske analize stranke; poziva Komisiju da ocijeni pridržavaju li se države članice Direktive o sprečavanju pranja novca i drugog povezanog zakonodavstva EU-a u slučajevima u kojima se državljanstvo daje u sklopu takvih programa;

95.  poziva Komisiju i Vijeće da ozbiljno shvate ambicioznu reviziju Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca (COM(2016)0450) o kojoj su parlamentarni Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove glasovali 28. veljače 2017.(12) kojom bi se ispravili mnogi postojeći nedostaci i znatno ojačalo aktualno zakonodavstvo u području suzbijanja pranja novca, na primjer pojašnjenjem definicije stvarnog vlasnika, sprečavanjem navođenja viših rukovoditelja, nominalnih upravitelja i drugih opunomoćenih predstavnika kao stvarnih vlasnika osim ako ne ispunjavaju kriterije, osiguranjem cjelovitog javnog pristupa registrima stvarnog vlasništva trgovačkih društava i trustova te primjenom djelotvornijeg mehanizma za kršenja Direktive o sprečavanju pranja novca; stoga poziva Komisiju i Vijeće da ne ublažavaju ambiciozan prijedlog Parlamenta na tekućim pregovorima u okviru trijaloga;

96.  poziva na veći politički i regulatorni fokus na nove rizike povezane s novim tehnologijama i financijskim proizvodima poput izvedenica, ugovora o razmjeni i virtualnih valuta(13);

97.  poziva Komisiju da procijeni mogućnost iskorištavanja potencijala novih tehnologija poput jedinstvenih digitalnih identiteta kako bi se olakšalo utvrđivanje ozbiljnih slučajeva financijskog kriminala, uz istodobno jamstvo poštovanja temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost;

98.  poziva Komisiju da provede hitnu procjenu o povezanosti pranja novca i poreznog kriminala s elektronskim igrama, virtualnim valutama, tehnologijama lanca blokova i financijskim tehnologijama; nadalje, poziva Komisiju da razmotri moguće mjere, uključujući donošenje zakonodavstva, za stvaranje regulatornog okvira za te aktivnosti kako bi se ograničili alati koji se koriste za pranje novca;

99.  poziva na zapljenu sredstava dobivenih kriminalnim aktivnostima; u tom cilju poziva na brzo usvajanje uredbe o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje kako bi se olakšao prekogranični povrat imovine stečene kriminalnim aktivnostima; naglašava da će se pravnim instrumentom koji je predložila Komisija omogućiti bolja suradnja i lakše prepoznavanje takvih naloga, uz poštovanje načela supsidijarnosti;

100.  ističe da je potrebno poduzeti korake i u pogledu usklađivanja nacionalnih strategija sa strategijama europskih agencija i tijela kao što su Europol, Eurojust i OLAF; poziva na uklanjanje pravnih prepreka razmjeni informacija u cilju olakšavanja navedene suradnje;

101.   pozdravlja nedavnu odluku vlade Portugala da zabrani izdavanje novih dionica na donositelja i da pretvori postojeće dionice na donositelja u nominalne vrijednosne papire te traži od Komisije da predloži da se u tom pogledu donesu propisi na razini EU-a;

102.   poziva nadležna tijela na stroži nadzor nad ocjenjivanjem poslovnog ugleda i iskustva članova upravljačkog odbora i dioničara kreditnih institucija u EU-u; smatra da je potrebno stvoriti uvjete kako bi nadležna tijela imala mogućnost provedbe kontinuiranog nadzora nad uvjetima ocjenjivanja i dioničara i članova upravljačkog odbora zbog kojih je trenutačno jako teško opozvati odobrenje nakon što ga se izda; osim toga, vjeruje da bi se trebali proširiti vremenski rasporedi i povećati fleksibilnost u pogledu protivljenja preuzimanju, posebno kada je nužno da nadležna tijela provedu vlastite istrage u pogledu informacija koje prime u vezi s događajima u trećim zemljama i politički izloženim osobama;

3.2.Financijsko-obavještajne jedinice

103.  vjeruje da bi se usklađivanjem statusa i funkcioniranja europskih financijsko-obavještajnih jedinica unaprijedila razmjena informacija; poziva Komisiju da u okviru platforme za financijsko-obavještajne jedinice pokrene projekt za utvrđivanje kojim izvorima informacija financijsko-obavještajne jedinice trenutačno imaju pristup; poziva Komisiju da izda smjernice o tome kako osigurati veću konvergenciju dužnosti i ovlasti europskih financijsko-obavještajnih jedinica te da u njima utvrdi minimalno zajedničko područje primjene i sadržaj financijskih, administrativnih i kaznenopravnih informacija koje bi te jedinice trebale primati i međusobno razmjenjivati; smatra da bi te smjernice trebale sadržavati i objašnjenja zajedničkog poimanja funkcija strateške analize financijsko-obavještajnih jedinica;

104.  vjeruje da bi, kako bi bile učinkovitije, sve financijsko-obavještajne jedinice trebale imati neograničen i izravan pristup informacijama koje potpadaju pod njihovu funkciju, a koje potječu od obveznika i iz registara; financijsko-obavještajne jedinice trebale bi moći dobiti te informacije na temelju zahtjeva koji je podnijela neka druga financijsko-obavještajna jedinica u Uniji i razmijeniti te informacije s jedinicom koja je podnijela zahtjev;

105.  predlaže državama članicama da kod provedbe Direktive o sprečavanju pranja novca u cilju poticanja razmjene informacija između financijsko-obavještajnih jedinica izbace zahtjev u skladu s kojim financijsko-obavještajne jedinice moraju dobiti suglasnost treće strane kako bi u obavještajne svrhe proslijedile informacije drugoj financijsko-obavještajnoj jedinici; poziva Komisiju da u Direktivi o sprečavanju pranja novca izda smjernice u pogledu općih odredbi, posebno u vezi s potrebom da se informacije s drugim financijsko-obavještajnim jedinicama dijele „spontano i brzo”;

106.  ističe potrebu za učinkovitom komunikacijom između relevantnih nadležnih tijela na nacionalnoj razini, ali i između financijsko-obavještajnih jedinica u različitim državama članicama; poziva Komisiju da uspostavi sustav referentnih vrijednosti EU-a kao alat za standardiziranje informacija koje se moraju prikupiti i razmijeniti i da poboljša suradnju između financijsko-obavještajnih jedinica; ističe da bi to trebalo uključivati jačanje mreže FIU.net u sklopu Europola, ali i samog Europola, posebice u cilju prikupljanja informacija i statističkih podataka o toku informacija, aktivnostima i ishodu analize koju provode financijsko-obavještajne jedinice, ali i povećanja nadležnosti i resursa Europola i Eurojusta kako bi se te agencije mogle nositi s pranjem novca i utajom poreza; isto tako poziva države članice da povećaju ljudske, financijske i tehničke resurse koji se dodjeljuju financijsko-obavještajnim jedinicama kako bi se povećali kapaciteti za provođenje istraga i za suradnju u cilju ispravne obrade i korištenja sve većeg broja prijava sumnjivih transakcija;

107.  napominje da bi trebalo preispitati načelo ograničavanja svrhe u pogledu upotrebe informacija koje razmjenjuju financijsko-obavještajne jedinice te ga ujednačiti na razini EU-a i globalnoj razini kako bi se omogućilo korištenje informacija za rješavanje problema poreznog kriminala i u svrhe dokazivanja;

108.  ustraje u tome da imenovanja na upraviteljske položaje financijsko-obavještajnih jedinica moraju biti neovisna, politički nepristrana, da se moraju temeljiti na stručnim kvalifikacijama i da postupak odabira mora biti transparentan i nadziran; ističe da je potrebno imati zajednička pravila za neovisnost institucija nadležnih za provedbu pravila u pogledu utaje poreza i pranja novca i potpuno neovisna tijela za provedbu zakonodavstva u fazi postupanja po izvješćima financijsko-obavještajnih jedinica;

109.  traži od Komisije da provjeri poštuje li se ta obveza u svim državama članicama;

110.  ponavlja svoje stajalište o Petoj direktivi o sprečavanju pranja novca u pogledu stvaranje europske financijsko-obavještajne jedinice u cilju osiguravanja učinkovitog i koordiniranog sustava za razmjenu informacije te centraliziranih baza podataka; ističe da je potrebno podržavati financijsko-obavještajne jedinice država članica, posebice u prekograničnim slučajevima;

111.  ustraje u činjenici da nadležna tijela ne bi trebala čekati da ih preplave slučajevi u kojima se porezni savjetnici i obveznici sve češće počinju koristiti digitalnim tehnologijama; vjeruje da bi u skladu s tim nadležna tijela trebala razvijati vlastite alate i istražne kapacitete; vjeruje da bi to otvorilo nove prilike nadležnim tijelima u pogledu problema raspodjele resursa koji se ponavlja ili da bi pomoglo u unapređeunju suradnje između njih;

4.Posrednici

112.  žali što se posrednici trenutačno reguliraju na različite načine diljem EU-a; poziva Vijeće da brzo ispita i usvoji prijedlog Komisije o obveznoj automatskoj razmjeni informacija u području oporezivanja, a u pogledu prekograničnih dogovora koji se mogu prijaviti (COM(2017)0335), i to u cilju jačanja obveza posrednika da prijave informacije; potiče države članice da razmotre potencijalne prednosti širenja područje primjene Direktive isključivo na slučajeve unutar države;

113.  ističe potrebu da se ovim prijedlogom zatvore zakonske rupe koje omogućuju potencijalno agresivno porezno planiranje tako što će se osmisliti nova pravila za sve subjekte koji doprinose toj pojavi;

114.  napominje da je upravljanje bogatstvom i dalje najvećim dijelom neregulirano i da bi trebalo uspostaviti obvezujuća međunarodna pravila i standarde kako bi se izjednačili uvjeti i kako bi se ta profesija mogla bolje regulirati i definirati; u tom pogledu poziva Komisiju da preuzme inicijativu na svim relevantnim međunarodnim forumima za uspostavljanje takvih standarda i pravila;

115.  prepoznaje da bi se državni nadzor trebao provoditi u okviru samoorganizacije i samoregulacije; poziva Komisiju da procijeni je li potrebno ciljano djelovanje EU-a, uključujući mogućnost sastavljanja zakonodavnih akata, kako bi se osigurao prikladan nadzor samoregulacije obveznika, to jest preko odvojenog i neovisnog nacionalnog regulatornog/nadzornog tijela;

116.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama i nadzornicima izda smjernice kako bi se standardizirali oblici izvješćivanja za obveznike u cilju olakšavanja obrade i razmjene informacija među financijsko-obavještajnim jedinicama;

117.  poziva na reguliranje poreznih posrednika uz pomoć poticaja s kojima će ih se odvratiti od bavljenja utajom poreza i izbjegavanjem plaćanja poreza i štićenja krajnjih stvarnih vlasnika;

118.  traži da se, u slučaju da posrednik ima središte izvan EU-a, od poreznog obveznika zahtijeva da svoje potencijalno agresivne porezne planove prije no što ih provede pošalje izravno poreznim tijelima u zemlji poreznog obveznika tako da vlasti mogu odgovoriti na porezne rizike poduzimanjem odgovarajućih koraka;

119.  smatra da bi čitava industrija imala koristi od strožih pravila o ulozi posrednika jer se iskreni posrednici više neće stavljati u nepovoljan položaj zbog nepoštenog tržišnog natjecanja te će se time odvojiti žito od kukolja;

120.  poziva na uvođenje učinkovitih, razuvjeravajućih i razmjernih sankcija i na razini EU-a i na razini država članica za banke i posrednike koji su svjesno, namjerno i sustavno uključeni u protuzakonite porezne režime ili režime pranja novca; ističe da bi se te sankcije trebale odnositi na sama poduzeća i na zaposlenike u višoj upravi i članove odbora odgovorne za te režime; ističe da su visoke novčane kazne ključne i vjeruje da bi korištenje režima javnog prozivanja moglo odvratiti posrednike od zaobilaženja obveza te potaknuti poštovanje pravila;

121.  poziva države članice da osiguraju da se sektori koji su najizloženiji rizicima od netransparentnih mehanizama stvarnog vlasništva (a koje je utvrdila Komisija u svojoj procjeni rizika od pranja novca) učinkovito prate i nadziru; poziva države članice da pruže smjernice o faktorima rizika povezanima s transakcijama u kojima sudjeluju porezni savjetnici, revizori, vanjski računovođe, javni bilježnici i drugi neovisni pravni stručnjaci;

122.  poziva na bolju provedbu pravila povezanih s pranjem novca, izbjegavanjem plaćanja poreza i utajom poreza i njihovim odvraćajućim učinkom tako što će se povećati njihova vidljivost u javnosti, prije svega boljim objavljenim statističkim podacima o provedbenim mjerama u pogledu profesionalnih savjetodavaca u području poreza i pranja novca;

123.  ističe potrebu za boljim nadzorom i koordinacijom nacionalnih programa certificiranja za posrednike koji se bave profesionalnim poreznim djelatnostima u EU-u; u vezi s tim poziva države članice da povlače licence ako se dokaže da su posrednici umiješani u aktivno promicanje ili omogućavanje utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca;

124.  poziva Komisiju da ocijeni usklađenost nadležnih tijela u državama članicama s postupcima izdavanja licenci za posrednike koji je već predviđen u pravu Unije, to jest u Četvrtoj direktivi o kapitalnim zahtjevima;

125.  poziva da struka iznađe metodologiju u okviru koje profesionalna povjerljivost odnosa klijent-odvjetnik ne bi otežavala adekvatno prijavljivanje sumnjivih transakcija ili drugih potencijalno protuzakonitih aktivnosti, ne dovodeći u pitanje prava zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i opća načela kaznenog prava, ili da unaprijedi postojeću metodologiju kako bi imala isti takav učinak;

126.  poziva države članice da uvedu mjere kojima će se posrednike koji djeluju u EU-u odvraćati od poslovanja u jurisdikcijama koje se nalaze na EU-ovu popisu nekooperativnih poreznih jurisdikcija i na EU-ovu popisu zemalja sa strateškim nedostacima u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, primjerice tako da ih se isključi iz poziva za javnu nabavu; nadalje, poziva Komisiju da provede procjenu učinka za mogućnost da se posrednicima koji djeluju u EU-u zabrani poslovanje u jurisdikcijama koje su na EU-ovu popisu nekooperativnih poreznih jurisdikcija i na EU-ovu popisu zemalja sa strateškim nedostacima u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma;

127.  ističe da bi zahtjevi za reviziju i računovodstvo trebali biti koordinirani na globalnoj razini kako bi se poboljšala međunarodna suradnja i kako bi se računovodstvena i revizijska poduzeća obeshrabrilo u sudjelovanju u nezakonitim poreznim režimima; vjeruje da bi se u tom pogledu bolja provedba međunarodnih računovodstvenih standarda trebala smatrati učinkovitim alatom;

4.1.Banke

128.  potiče sve države članice da uspostave, kako je preporučeno u Četvrtoj direktivi Europske unije o borbi protiv pranja novca, registre bankovnih računa ili elektronske sustave za dohvat podataka koji bi financijsko-obavještajnim jedinicama i nadležnim tijelima omogućili pristup podacima o bankovnim računima; preporučuje da se razmisli o standardiziranju i povezivanju registra nacionalnih bankovnih računa u kojem bi se nalazili svi računi povezani s pravnim ili fizičkim osobama u svrhu jednostavnog pristupa za nadležna tijela i financijsko-obavještajne jedinice;

129.  preporučuje da se u tom registru pohranjuju i objavljuju statistički podaci o transakcijama s poreznim oazama i zemljama visokog rizika te da se podaci raščlane po transakcijama s povezanim strankama i nepovezanim strankama, i po pojedinim državama članicama;

130.  prepoznaje da su banke bile uključene u četiri raširene aktivnosti, tj. pružanje offshore struktura i upravljanje njima, otvaranje bankovnih računa offshore subjektima, pružanje ostalih financijskih proizvoda i korespondentno bankarstvo(14); ističe važnost pojašnjavanja i postroženja zakonodavstva o korespondentnom bankarstvu u pogledu doznaka sredstava u offshore i nekooperativne jurisdikcije, uz obvezu prekidanja aktivnosti ako nisu pružene korisne informacije;

131.  poziva na strogu primjenu učinkovitih sankcija za banke, koje uključuju privremeno ukidanje ili oduzimanje bankovnih licenci financijskim institucijama za koje se dokaže da su sudjelovale u promicanju ili omogućavanju pranja novca, utaje poreza ili agresivnog poreznog planiranja;

132.  ističe važnost bolje koordinacije između sjedišta banaka i njihovih podružnica kako unutar EU-a tako i u odnosu na treće zemlje kako bi se osiguralo potpuno poštovanje internih kodeksa ponašanja i zakonodavstva o sprečavanju pranja novca;

133.  ističe da bi provjere u sklopu nacionalnog nadzora banaka trebale biti sustavno i nasumično provjeravane kako bi se zajamčila potpuna provedba pravila o sprečavanju pranja novca;

134.  poziva da se Europskoj središnjoj banci i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo dodijele šire ovlasti kojima će mu se omogućiti da provodi redovite provjere usklađenosti sa zakonodavstvom (i najavljene i nenajavljene) u cijelom bankovnom sektoru EU-a što bi zamijenilo trenutačni sustav provjera koje se provode samo kada je određeni slučaj pod istragom ili je postao javan;

135.  traži da se analizira izvedivost da se nadzorna tijela ovlaste za provođenje bankovne istrage ako se ne zna ime vlasnika računa;

136.  pozdravlja postojeću analizu rizika i ranjivosti u financijskom sustavu EU-a; ističe važnost prepoznavanja novih tehnologija i financijskih proizvoda koji bi se potencijalno mogli iskoristiti kao sredstva za pranje novca; poziva da se na temelju te analize u sve nove prijedloge koji se odnose na nove tehnologije, uključujući financijske tehnologije, uključe odredbe o pranju novca;

137.  poziva na uspostavljanje bankarske zakletve u okviru koje bi se sektor obvezao da neće poslovati s poreznim oazama, slijedeći nizozemski primjer;

4.2.Odvjetnici

138.  ističe da se poslovna tajna ne može koristiti kako bi se zaštitile ili prikrile nezakonite prakse niti kako bi se zaobišao zakon; poziva da povjerljivost odnosa klijent-odvjetnik ne otežava adekvatno prijavljivanje sumnjivih transakcija ili drugih potencijalno protuzakonitih aktivnosti, ne dovodeći u pitanje prava zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i opća načela kaznenog prava; poziva države članice da izdaju smjernice o tumačenju i primjeni načela imuniteta za stručnjake i odrede jasnu crtu razgraničenja između tradicionalnog pravnog mišljenja i situacija u kojima odvjetnici djeluju kao financijski subjekti;

139.  ističe da se od odvjetnika koji provode aktivnost koja izlazi izvan okvira specifičnih dužnosti obrane, pravnog zastupanja ili pravnog savjetovanja, u određenim okolnostima povezanima s očuvanjem javnog reda može zahtijevati da nadležnim tijelima proslijede neke informacije koje su primili na znanje;

140.  ističe da bi odvjetnici koji pružaju savjetodavne usluge klijentima trebali zakonski odgovarati ako osmišljavaju režime utaje poreza i agreisvnog poreznog planiranja koji su kažnjivi zakonom, kao i režime pranja novca; naglašava da odvjetnici koji sudjeluju u prijevari moraju podlijegati i kaznenim sankcijama i disciplinskim mjerama;

4.3.Računovodstvo

141.  ističe da bi zahtjevi za reviziju i računovodstvo trebali biti koordinirani na globalnoj razini, poštujući pritom europske standarde demokratske legitimnosti, transparentnosti, odgovornosti i integriteta, kako bi se poboljšala međunarodna suradnja i kako bi se računovodstvena i revizijska poduzeća te pojedinačne savjetnike odvratilo od planiranja porezne utaje, agresivnog poreznog planiranja ili struktura za pranje novca; poziva na ispravnu provedbu nedavno usvojenog revizijskog paketa(15) i Odbor europskih tijela za nadzor revizora kao novi okvir za suradnju između nacionalnih tijela za nadzor revizora na razini EU-a u cilju jačanja nadzora revizora diljem EU-a; vjeruje da bi se u tom pogledu bolja provedba međunarodnih računovodstvenih standarda trebala smatrati učinkovitim alatom za osiguravanje poštovanja standarda transparentnosti i odgovornosti EU-a;

142.  napominje da bi se postojeća definicija EU-a o kontroli potrebnoj za stvaranje skupine poduzeća trebala primjenjivati na računovodstvena poduzeća koja su članovi mreže trgovačkih društava povezane pravno provedivim ugovornim odnosima koji sadrže odredbe o dijeljenju imena ili marketinga, profesionalnih standarda, klijenata, službama podrške, osiguranja od financijske ili profesionalne odgovornosti, kao što je predviđeno Direktivom 2013/34/EU(16) o godišnjim financijskim izvještajima;

143.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za odvajanje računovodstvenih poduzeća i pružatelja financijskih ili poreznih usluga te za sve savjetodavne usluge, uključujući pravila Unije o nespojivosti dužnosti za porezne savjetnike, kako bi im se onemogućilo da pružaju savjetodavne usluge i javnim poreznim vlastima i poreznim obveznicima i kako bi se spriječili drugi sukobi interesa;

4.4.Trustovi, fiducijarna poduzeća i slični pravni oblici

144.  snažno osuđuje zloupotrebu trustova, fiducijarnih poduzeća i sličnih pravnih oblika kao sredstava za pranje novca; stoga poziva na uspostavljanje jasnih pravila na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi krajnje stvarne vlasnike, uključujući obvezu da trustovi postoje u pisanom obliku i da budu upisani u državi članici u kojoj je trust osnovan, u kojoj se njime upravlja ili u kojoj posluje;

145.  poziva na uspostavljanje standardiziranog, redovito ažuriranog, javno pristupačnog i povezanog registra krajnjeg stvarnog vlasništva komercijalnih i nekomercijalnih trustova, fiducijarnih poduzeća, zaklada i sličnih pravnih oblika i fiducijarnih ustanova na razini EU-a;

146.  tim registrom na razini EU-a trebalo bi obuhvatiti:

147.  poziva Komisiju da ocijeni u kojoj se mjeri slobodne luke i licence za brodove mogu zloupotrebljavati u svrhu utaje poreza te da, prema potrebi, predstavi adekvatan prijedlog za ublažavanje takvih rizika;

5.Aspekt trećih zemalja

148.  ističe potrebu za pojačanom globalnom suradnjom u području oporezivanja i pranja novca, i to pod pokroviteljstvom UN-a zbog njihove međunarodne prirode; ističe da se učinkovita rješenja mogu pronaći samo koordiniranim i globalnim odgovorom koji se temelji na suradnji i poziva EU-a da bude pokretačka sila u prijelazu na pošteniji globalni porezni sustav; ističe da će bilo koje djelovanje EU-a na međunarodnoj razini biti učinkovito i vjerodostojno samo ako se nijedna država članica EU-a ili prekomorska zemlja ili teritoriji ne budu ponašali kao porezni raj ili tajnovita jurisdikcija;

149.  sa zabrinutošću napominje veliku podudarnost između niza fiktivnih poduzeća i odluka o porezima između određenih trećih poreznih jurisdikcija i država članica EU-a; pozdravlja automatsku razmjenu informacija između država članica EU-a o odlukama o porezima; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što neke države članice ili neke od njihovih poreznih oaza izdaju usmene odluke o porezima kako bi zaobišle tu obvezu; poziva Komisiju da dodatno istraži tu praksu;

150.  ističe da bi EU trebao ponovno pregovarati o uvjetima svojih trgovinskih, gospodarskih i drugih relevantnih bilateralnih sporazuma sa Švicarskom i uskladiti ih s politikom EU-a o suzbijanju poreznih prijevara, sa zakonodavstvom o sprečavanju pranja novca i zakonodavstvom u vezi s financiranjem terorizma kako bi se uklonili ozbiljni nedostatci u švicarskom nadzornom sustavu koji omogućuju nastavljanje politike unutarnjih bankovnih tajni, stvaranje offshore struktura diljem svijeta, porezne prijevare, utaje poreza koje nisu kazneno djelo, slab nadzor, neadekvatnu samoregulaciju obveznika te agresivan progon i zastrašivanje zviždača;

151.  vjeruje da bi EU preko Komisije trebao nastupati jedinstveno u pregovorima o poreznim sporazumima s trećim zemljama, a ne nastaviti praksu bilateralnih pregovora kojima se ostvaruju neoptimalni rezultati; vjeruje da bi EU trebao usvojiti isti pristup u pregovaranju o budućim sporazumima o slobodnoj trgovini te partnerstvu i suradnji tako da se u njih uključe klauzule o dobrom upravljanju, zahtjevi za transparentnost i odredbe o sprečavanju pranja novca;

152.  ističe važnost jačanja odredbi o suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza koje su dio konsolidirane osnovice poreza na dobit kako bi se izbjeglo korištenje transfernih cijena prema zemljama s niskim poreznim opterećenjem za poduzeća, što vodi smanjenju porezne osnovice poduzeća u Uniji;

153.  posebno smatra da bi budući sporazumi o trgovini ili partnerstvu trebali, u trenutku kada se o njima pregovara ili kada se revidiraju postojeći sporazumi, sadržavati obvezujući poreznu klauzulu kojom se uvjetuje poštovanje međunarodnih standarda OECD-a protiv BEPS-a te preporuka FATF-a;

154.  traži da se o poglavljima o investicijama ili financijskim uslugama budućih sporazuma o trgovini ili partnerstvu pregovara na temelju popisa pozitivnih načela kako bi samo financijski sektori potrebni za komercijalni razvoj, realno gospodarstvo i kućanstva osjetili korist olakšavanja i liberalizacije uslijed sporazuma između Unije i treće strane;

155.  poziva na bolju provedbu svih međunarodnih sporazuma o razmjeni informacija među poreznim tijelima kako bi se osigurala njihova prikladna provedba u svim jurisdikcijama te primjena jasnih, učinkovitih, odvraćajućih i razmjernih postupaka za uvođenje automatskih sankcija u slučaju neprovedbe;

156.  ističe važnost punog reciprociteta u praksi u okviru sporazuma poput američkog zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama i drugih sličnih sporazuma;

157.  poziva relevantne države članice da iskoriste izravne odnose s relevantnim zemljama kako bi poduzele potrebne korake da izvrše pritisak na svoje prekomorske zemlje i područja(17) i najudaljenije regije(18) koje ne poštuju međunarodne standarde u području suradnje u poreznim pitanjima, transparentnosti i sprečavanja pranja novca; smatra da bi se na tim teritorijima trebali primjenjivati zahtjevi EU-a u pogledu transparentnosti i dužne pažnje;

158.  ističe važnost jasnog definiranja „offshore jurisdikcija”, „prekomorskih zemalja” i „najudaljenijih regija” jer se svaki od tih termina odnosi na drugačije pravne sustave, prakse i režime; ističe da je potrebno boriti se protiv svih oblika poreznih prijevara i utaje poreza, bez obzira na to gdje se događaju; napominje da postojeći režimi u najudaljenijim regijama primjenjuju zakonodavstvo Unije i poštuju standarde Unije i međunarodne standarde u skladu sa svojim posebnim statusom koji je utvrđen člankom 349. UFEU-a i potvrđen presudom Suda Europske unije u predmetu br. C132/14(19);

159.  vjeruje da se zloupotreba zakona o zaštiti privatnosti i podataka ne može koristiti kako bi se od punog učinka zakona zaštitili oni koji se bave nezakonitim aktivnostima;

160.  poziva na održavanje svjetskog sastanka na vrhu o borbi protiv pranja novca, porezne prijevare i utaje kako bi se stalo na kraj tajnosti u financijskom sektoru, unaprijedila međunarodna suradnja i prisilile treće zemlje, a posebice njihova financijska središta, da se pridržavaju globalnih standarda, a Komisiju poziva da preuzme inicijativu organiziranja takvog sastanka na vrhu;

161.  traži od Europske komisije da analizira odnos troškova i opće dobiti kao i mogući učinak visokih razina oporezivanja na repatrijaciju kapitala iz trećih zemalja s niskim poreznim opterećenjem; poziva Komisiju i Vijeće da ocijene pravila o odgođenom plaćanju poreza u Sjedinjenim Američkim Državama, moguće oslobođenje od plaćanja poreza koje je najavila nova vlada i moguće ugrožavanje međunarodne suradnje;

162.  ističe važnost bolje bilateralne razmjene informacija između trećih zemalja i financijsko-obavještajnih jedinica EU-a;

163.  podsjeća da je iznos potpore za mobilizaciju domaćih resursa i dalje nizak, te poziva Komisiju da pruži potporu zemljama u razvoju u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i da poveća financijsku i tehničku pomoć za njihove nacionalne porezne uprave, u skladu s obvezama iz Akcijskog plana iz Addis Abebe;

Zemlje u razvoju

164.  poziva EU da uzme u obzir specifične pravne značajke i povezane slabosti zemalja u razvoju, primjerice potkapacitiranost tijela zaduženih za borbu protiv porezne prijevare, utaje i pranja novca; ističe potrebu postojanja adekvatnih prijelaznih razdoblja za zemlje u razvoju koje nemaju kapacitete za prikupljanje i dijeljenje potrebnih informacija, kao ni za upravljanje njima, u kontekstu automatske razmjene informacija;

165.  ističe činjenicu da je prilikom osmišljavanja mjera i politika za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini potrebno obratiti posebnu pozornost na stanje u zemljama u razvoju, a posebice u najslabije razvijenim zemljama, koje su često najviše pogođene izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit i imaju vrlo usku poreznu osnovicu i nizak omjer poreza i BDP-a; ističe da bi se tim mjerama i politikama trebalo doprinijeti stvaranju javnih prihoda koji su razmjerni dodanoj vrijednosti ostvarenoj na teritoriju dotičnih zemalja kako bi se na odgovarajući način financirale njihove razvojne strategije;

166.  traži od Komisije da surađuje s Afričkom unijom kako bi se osiguralo da se u Konvenciju Afričke unije o sprječavanju korupcije i borbu protiv nje uvrste mjere za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova;

167.  poziva EU i njegove države članice da u tom području ojačaju usklađenost politika u interesu razvoja i ponovno upućuje poziv da se provede analiza prelijevanja nacionalnih poreznih politika i poreznih politika EU-a kako bi se utvrdio njihov utjecaj na zemlje u razvoju u pogledu dogovorenih sporazuma o porezima i gospodarskom partnerstvu;

168.  poziva države članice da zajamče pravedno postupanje prema zemljama u razvoju u pregovorima za potpisivanje poreznih sporazuma i da pritom uzmu u obzir posebnosti položaja u kojem se one nalaze i zajamče pravednu raspodjelu prava oporezivanja između zemalja izvora dohotka i zemalja rezidentnosti; poziva u tom pogledu na osiguravanje poštovanja predloška porezne konvencije UN-a te da se zajamči transparentnost pregovora o tim sporazumima;

169.  poziva na pružanje veće međunarodne potpore zemljama u razvoju u borbi protiv korupcije i tajnovitosti koje olakšavaju nezakonite financijske tokove; ističe da borba protiv nezakonitih financijskih tokova iziskuje usku međunarodnu suradnju i koordinirane napore razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, u suradnji s privatnim sektorom i civilnim društvom; naglašava da je nužno potaknuti jačanje kapaciteta poreznih uprava i prijenos znanja u partnerske zemlje;

170.  traži da se javna razvojna pomoć više usmjeri na provedbu odgovarajućeg regulatornog okvira i na jačanje porezne uprave i institucija koje su nadležne za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova; traži da se ta pomoć pruži u obliku tehničkog znanja o upravljanju resursima, financijskih informacija i pravila u području borbe protiv korupcije;

171.  žali što aktualni sastav poreznog odbora OECD-a nije dovoljno uključiv; podsjeća na svoje stajalište(20) u pogledu stvaranja globalnog tijela u sklopu UN-a koje bi bilo dobro opremljene i imalo dovoljno resursa da osigura da sve zemlje pod jednakim uvjetima mogu sudjelovati u formuliranju i reformi svjetskih poreznih politika;

172.  izražava žaljenje zbog činjenice da zemlje u razvoju, kako ih se ne bi klasificiralo kao nekooperativne jurisdikcije, moraju platiti da bi sudjelovale u Svjetskom forumu OECD-a o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe, u okviru kojeg su zemlje podvrgnute evaluaciji njihovih praksi prema referentnim vrijednostima u čijem određivanju nisu u punoj mjeri sudjelovale;

173.  naglašava ključnu ulogu regionalnih organizacija i regionalne suradnje u provedbi transnacionalnih poreznih revizija, uz poštovanje načela supsidijarnosti i komplementarnosti; poziva na zajednički razvoj modela porezne konvencije u cilju izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, a time i zloporaba; ističe da su u tom pogledu od ključne važnosti suradnja i razmjena informacija između različitih obavještajnih službi;

174.  podsjeća da porezne oaze otimaju globalne prirodne resurse, posebno u zemljama u razvoju; poziva na to da EU podrži zemlje u razvoju u njihovoj borbi protiv korupcije, kriminala, porezne prijevare i pranja novca; traži od Komisije da preko suradnje i razmjene informacija pomogne tim zemljama da se bore protiv smanjenja porezne osnovice i prijenosa dobiti u porezne oaze te protiv banaka koje pribjegavaju bankarskoj tajni; naglašava da sve te zemlje moraju poštovati zajedničke globalne norme koje upravljaju automatskom razmjenom informacija o bankovnim računima;

175.  poziva Komisiju da u predstojeći sporazum o odnosima između EU-a i zemlja AKP-a nakon 2020. uvrsti odredbe o borbi protiv utaje poreza, porezne prijevare i pranja novca;

176.  traži od Komisije da bez odlaganja donese dodatne mjere u okviru europskog zakonodavstva u pogledu minerala iz područja pogođenih sukobima; tim se mjerama mora uspostaviti integrirani pristup kojim će se ojačati tekući dijalog sa zemljama koje su bogate mineralima i na taj način promicati međunarodni standardi u području dužne pažnje i transparentnosti po uzoru na standarde iz Smjernica OECD-a;

177.  smatra da međunarodna zajednica, uključujući parlamente, treba poduzeti sve potrebne korake za uspostavu učinkovite i transparentne porezne i trgovinske politike; poziva na veću dosljednost i bolju usklađenost mjera koje na međunarodnoj razini poduzimaju OECD, G20, G8, G77, AU, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Azijska razvojna banka;

6.Zviždači

178.  boji se da bi progon zviždača kako bi se zaštitila povjerljivost mogao obeshrabriti otkrivanje nedopuštenih praksi; ističe da bi se trebalo zaštititi osobe koje djeluju u javnom interesu i izbjegavati ušutkavanje zviždača, a da se pritom uzimaju u obzir i prava trgovačkih društava;

179.  apelira na Komisiju da što ranije dovrši detaljnu analizu moguće pravne osnove za daljnje djelovanje na razini EU-a te da, prema potrebi, predstavi sveobuhvatno zakonodavstvo i za javni i za privatni sektor, uključujući alate za pružanje potpore zviždačima kako bi se zajamčila njihova učinkovita zaštita i adekvatna financijska pomoć; tvrdi da bi zviždači trebali slobodno moći podnositi anonimne prijave ili pritužbe, i to prioritetno mehanizmima upozoravanja unutar dotične organizacije ili nadležnim tijelima te da bi ih trebalo zaštiti, bez obzira na kanal prijavljivanja kojima se koriste;

180.  preporučuje Komisiji da prouči najbolje prakse iz postojećih programa namijenjenih zviždačima u drugim zemljama diljem svijeta i da provede javno savjetovanje kako bi se dionici mogli izjasniti o mehanizmima prijavljivanja;

181.  ističe važnu ulogu istraživačkog novinarstva i poziva Komisiju da osigura da njezin prijedlog pruža istu zaštitu istraživačkim novinarima kao i zviždačima;

182.  smatra da bi poslodavce trebalo potaknuti na uspostavu postupaka za interno prijavljivanje i da bi u svakoj organizaciji trebala postojati jedna osoba zadužena za prikupljanje prijava; smatra da bi predstavnici zaposlenika trebali biti uključeni u imenovanje te osobe; preporučuje da institucije EU-a povedu primjerom tako što će brzo uvesti internu mrežu za zaštitu zviždača;

183.  ističe važnost podizanja svijesti o pozitivnoj ulozi zviždača i o postojećim zakonskim okvirima za zviždače među zaposlenicima i drugim pojedincima; potiče države članice da provode kampanje senzibiliziranja javnosti; smatra da je potrebno uvesti zaštitne mjere protiv odmazda i praksi destabiliziranja usmjerenih na zviždače kao i punu naknadu sve štete koju su pretrpjeli;

184.  poziva Komisiju da razvije instrumente za osiguravanje zaštite protiv neosnovanih kaznenih progona, novčanih sankcija i diskriminacije zviždača, te u tom kontekstu poziva na uspostavu općeg fonda koji će se dijelom financirati naplaćenim zatajenim sredstvima ili prihodima od novčanih kazni kako bi se osigurala odgovarajuća financijska potpora za zviždače čiji su prihodi ugroženi zbog objave važnih činjenica;

7.Međuinstitucijska suradnja

7.1.Suradnja s Istražnim odborom za pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza (PANA)

185.  ponavlja važnost poštovanja načela lojalne suradnje među institucijama EU-a;

186.  vjeruje da bi trebalo poboljšati razmjenu informacija među institucijama EU-a, posebice u pogledu odredbi o relevantnim informacija koje se stavljaju na raspolaganje istražnim odborima;

187.  žali što se Vijeće, njegova Skupina za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja i neke države članice nisu pokazali spremnijima odazvati pozivima odbora PANA na suradnju; vjeruje da je veća predanost država članica ključna kako bi se udružili napori i postigli bolji rezultati; odlučuje da će pratiti aktivnosti i napredak Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja tako da redovito organizira saslušanja; poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog na temelju članka 116. UFEU-a do sredine 2018. ako države članice dotad ne usvoje reformu mandata Skupine za Kodeks o postupanju;

188.  kritizira to što su čak i dokumenti koji su u međuvremenu postali dostupni javnosti njegovom istražnom odboru dostupni samo djelomično;

189.  podsjeća da je Vijeće ECOFIN u prosincu 2015. pozvalo Radnu skupinu na visokoj razini za porezna pitanja da donese zaključak o potrebi poboljšanja općih metoda upravljanja, transparentnosti i rada te da tijekom nizozemskog predsjedanja dovrši reformu skupine za Kodeks o postupanju; podsjeća da je Vijeće ECOFIN u ožujku 2016. pozvalo radnu skupinu na visokoj razini da preispita nove metode upravljanja, transparentnosti i rada, posebno učinkovitost postupka odlučivanja u pogledu primjene pravila širokog konsenzusa tijekom 2017.; s nestrpljenjem čeka rezultate tih nastojanja;

7.2.Pravo Europskog parlamenta na istragu

190.  ističe da je aktualni pravni okvir za rad istražnih odbora Europskog parlamenta zastario i nije dovoljan za osiguravanje uvjeta potrebnih za učinkovito izvršavanje istražnih ovlasti Parlamenta;

191.  ističe da je nedostatak ovlasti značajno otežao i odužio rad istražnog odbora u svjetlu privremene prirode njegove istrage i spriječio punu procjenu navodnog kršenja zakonodavstva EU-a;

192.  napominje da, kada je riječ o nekoliko novijih istražnih odbora i posebnih odbora (uključujući odbor PANA), Komisija i Vijeće u nekim slučajevima nisu dostavili tražene dokumente, dok su u drugim slučajevima dostavili tražene dokumente tek nakon dugog odgađanja; poziva na uvođenje mehanizma odgovornosti kako bi se osiguralo da se Parlamentu brzo i zajamčeno dostave dokumenti koje zatraži istražni odbor ili posebni odbor, a kojima oni imaju pravo pristupiti;

193.  smatra da je pravo na istragu jedna od ključnih nadležnosti Parlamenta; poziva institucije EU-a da Parlamentu daju veće istražne ovlasti na temelju članka 226. Ugovora; čvrsto vjeruje da su ovlast za uručivanje obvezujućeg poziva za svjedočenje osobama od interesa i pristup relevantnim dokumentima ključni za ispravno funkcioniranje parlamentarnih istražnih odbora;

194.  ističe da je za demokratski nadzor nad tijelima izvršne vlasti važno da se Parlamentu dodijele istražne ovlasti jednake onima koje imaju nacionalni parlamenti u državama članicama EU-a; smatra da za izvršenje demokratskog nadzora Parlament mora imati ovlasti za pozivanje svjedoka i da treba moći od njih zahtijevati da se odazovu tom pozivu, kao i zahtijevati da mu se dostave dokumenti; smatra da se za ostvarenje tih prava države članice moraju složiti da će uvesti sankcije za pojedince koji se ne odazovu ili ne dostave dokumente u skladu s nacionalnim pravom u području istraga nacionalnih parlamenata; ponavlja da podržava svoje stajalište izneseno u izvješću iz 2012. na tu temu(21);

195.  namjerava uspostaviti stalni istražni odbor po uzoru na američki Kongres;

196.  poziva klubove zastupnika u Parlamentu da donesu odluku o osnivanju privremenog posebnog odbora u okviru aktualnog parlamentarnog saziva koji će se svojim radom nastaviti na rad odbora PANA i koji će provesti istragu o nedavnim otkrićima iz Rajskih dokumenata;

197.  traži od glavnog tajnika da, ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu adekvatnu mjeru, u skladu s člankom 116.a stavkom 3. Poslovnika Parlamenta, povuče odobrenje za dugoročni pristup svakom trgovačkom društvu koje se odbilo odazvati na poziv istražnog povjerenstva;

198.  poziva države članice da hitno unaprijede transparentnost, odgovornost i učinkovitost radnih postupaka Skupine za kodeks o postupanju;

199.  traži od Skupine za kodeks o postupanju da sastavi godišnje izvješće u kojem se prepoznaju i opisuju najštetnije porezne mjere u državama članicama i donesene protumjere;

200.  poziva na provedbu potrebne reforme Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja kojom će se osigurati potpuna transparentnost i uključenost svih institucija EU-a i civilnog društva; poziva na to da se u sklopu te reforme iz korijena redefinira struktura upravljanja i transparentnost Skupine za kodeks o postupanju, uključujući njezin mandat i poslovnik, kaoi njezine postupke odlučivanja i kriterije za utvrđivanje štetnih poreznih mjera koje donose države članice;

7.3.Ostale institucije

201.  pozdravlja osnivanje jedinstvenog neovisnog Ureda europskog javnog tužitelja, kao prvi korak, te poziva države članice da se pridruže inicijativi;

202.  poziva na to da se Komisiji daju veće provedbene ovlasti kako bi se osigurala ispravna i dosljedna provedba zakonodavstva EU-a u državama članicama te bolji nadzor koji bi provodio Europski parlament;

203.  poziva na stvaranje novog Centra Unije za dosljednost i koordinaciju poreznih politika u okviru Komisije kako bi se uklonile manjkavosti sustava suradnje nadležnih tijela u EU-u;

204.  poziva na značajno jačanje suradnje u okviru mreže FIU.net u sklopu Europola i predlaže da se njezine aktivnosti povežu s aktivnostima koje bi imao spomenuti Centar ne bi li se uspostavila neka vrsta Europola za poreze koji bi bio sposoban i za koordiniranje poreznih politika država članica i jačanje ovlasti država članica u istraživanju i otkrivanju protuzakonitih poreznih režima;

205.  poziva države članice da tijekom reforme Ugovora podupru zahtjev da se odluke o poreznoj politici donose kvalificiranom većinom u Vijeću i to u okviru redovnog zakonodavnog postupka;

o
o   o

206.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku i konačno izvješće Istražnog odbora proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 113, 19.5.1995., str. 1. (2) SL L 166, 24.6.2016., str. 10. (3) SL C 366, 27.10.2017., str. 51. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310. (5) SL C 399, 24.11.2017., str. 74. (6) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.). (7) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji; Preporuka A4. (8) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.). (9) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji; Preporuka B5. (10) SL L 94, 28.3.2014., str. 65. (11) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji; Preporuka C3. (12) Vidjeti izvješće A8-0056/2017. (13) Saslušanje odbora PANA uz sudjelovanje Brooke Harrington i drugih stručnjaka održano 24. siječnja 2017. (14) ‘The Panama Papers: Breaking the Story of How the World’s Rich and Powerful Hide their Money’, Obermayer and Obermaier, 2016. (15) Direktiva 2014/56/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (SL L 158, 27.5.2014., str. 196.) i Uredba (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 77.). (16) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.). (17) Grenland, Nova Kaledonija i kolonije, Francuska Polinezija, Francuski južni i antarktički teritoriji, otoci Wallis i Futuna, Mayotte, Saint Pierre i Miquelon, Aruba, Nizozemski Antili (Bonaire, Curacao, Saba, Sint Eustatius, Sint Maarten), Anguilla, Kajmanski otoci, Falklandsko otočje, Južna Georgia i otočje Južni Sandwich, Montserrat, Pitcairn, Sveta Helena i kolonije, Britanski antarktički teritorij, Britanski teritorij u Indijskom oceanu, Otoci Turks i Caicos, Britanski Djevičanski otoci i Bermuda. (18) ORs: Najudaljenije regije: Kanarski otoci, Réunion, Francuska Gvajana, Martinique, Guadaloupe, Mayotte, Saint Martin, Azori i Madeira. (19) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:62014CJ0132&from=HR (20) Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310). (21) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 41.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. prosinca 2017. o Godišnjem izvješću o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (2017/2123(INI))

P8_TA(2017)0492 A8-0351/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016. i 22. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2017. o Godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 25. studenoga 2013., 18. studenoga 2014., 18. svibnja 2015., 27. lipnja 2016., 14. studenoga 2016. i 18. svibnja 2017. i zaključke Vijeća o globalnoj strategiji EU-a od 17. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir 19. sastanak francusko-njemačkog Vijeća ministara u Parizu 13. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir neslužbeni sastanak ministara obrane i neslužbeni sastanak ministara vanjskih poslova (Gymnich) u Tallinnu od 6. do 9. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir sastanak ministara obrane EU-a od 30. studenoga 2011.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o vojnim strukturama EU-a: trenutno stanje stvari i izgledi za budućnost(3),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2017. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2018.(7),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku.”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Provedbeni plan za sigurnost i obranu”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica predstavila 14. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajednički skup prijedloga koji su 6. prosinca 2016. podržali Vijeće NATO-a i Vijeće EU-a te Izvješće o napretku u provedbi tih prijedloga doneseno 14. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bratislave od 16. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir novi obrambeni paket koji je Komisija predstavila 7. lipnja 2017. u priopćenju za medije naslovljenom „Europa koja brani: Komisija pokreće raspravu o uspostavljanju sigurnosne i obrambene unije”,

–  uzimajući u obzir dokument za razmatranje o budućnosti europske obrane od 7. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir rezultate Eurobarometra 85.1 od lipnja 2016., prema kojima polovica ispitanih građana EU-a smatra da je djelovanje EU-a nedostatno, a dvije trećine ispitanih građana voljelo bi vidjeti veći angažman EU-a kroz predanost država članica pitanjima sigurnosne i obrambene politike,

–  uzimajući u obzir koncept upravljanja kriznim situacijama koji je Vijeće odobrilo za novu civilnu misiju zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u Iraku od 17. srpnja 2017. i Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/1425 od 4. kolovoza 2017. o akciji Europske unije za stabilizaciju u malijskim regijama Moptiju i Segouu,

–  uzimajući u obzir politiku EU-a o osposobljavanju za ZSOP koju je 3. travnja 2017. donijelo Vijeće za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 23. listopada 2017. o stajalištu koje u ime Europske unije treba zauzeti u okviru Zajedničkog odbora EGP-a u pogledu izmjene Protokola 31. uz Sporazum o EGP-u (pripremno djelovanje Unije za istraživanja u području obrane),

–  uzimajući u obzir obavijest o stalnoj strukturiranoj suradnji (PESCO) od 13. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice / Visoke predstavnice od 10. studenog 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o poboljšanju vojne mobilnosti u Europskoj uniji (JOIN(2017)0041),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0351/2017),

Strateško okruženje Unije

1.  ističe da su međunarodni poredak temeljen na pravilima i vrijednosti koje zastupaju zapadne demokracije, kao i mir, blagostanje i slobode koje jamči taj poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata i koje odgovaraju temeljima na kojima je Europska unija izgrađena, suočeni s dosad neviđenim brojem konvencionalnih i hibridnih izazova s obzirom na to da socijalni, ekonomski, tehnološki i geopolitički trendovi upućuju na sve veću ugroženost svjetskog stanovništva šokovima i stresovima, kao što su međudržavni sukobi, prirodne katastrofe, ekstremne vremenske pojave, nestašice vode, raspadi državnih struktura i kibernapadi, a koji iziskuju ujedinjen i koordiniran odgovor; podsjeća da europske građane najviše zabrinjava sigurnost; tvrdi da se vanjsko djelovanje Unije treba voditi vrijednostima i načelima utvrđenima u članku 21. UEU-a;

2.  ističe da nijedna država članica ne može sama riješiti složene sigurnosne probleme s​kojima smo danas suočeni te da EU treba uložiti više napora u konkretnu jaku suradnju u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike / zajedničke sigurnosne i obrambene politike i biti učinkovit akter na svjetskoj razini, što podrazumijeva jedinstveno stajalište i zajedničko djelovanje, kao i da treba usredotočiti svoja sredstva na strateške prioritete kako bi mogao odgovoriti na te unutarnje i vanjske izazove; smatra da se treba uhvatiti u koštac s temeljnim uzrocima nestabilnosti, odnosno sa siromaštvom, sve većim nejednakostima, lošim upravljanjem, raspadima državnih struktura i klimatskim promjenama;

3.  žali zbog činjenice da transnacionalne terorističke i zločinačke organizacije jačaju i da ih ima sve više, što može biti potaknuto porazom ISIL-a/Daiša i bijegom njegovih boraca, dok se istovremeno u južnim regijama i na Bliskom istoku širi nestabilnost jer nestabilne države i države u raspadu, kao što je Libija, napuštaju velika područja bez uprave koja ugrožavaju vanjske sile; izražava svoju trajnu zabrinutost zbog transnacionalne dimenzije terorističke prijetnje u regiji Sahela; duboko žali zbog toga što su tekuće nuklearne aktivnosti Demokratske Narodne Republike Koreje i njezine aktivnosti povezane s balističkim projektilima dovele do povećanja napetosti u toj regiji i izvan nje te predstavljaju očitu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti;

4.  ističe da se na istoku nastavlja ruski rat protiv Ukrajine, da nisu provedeni sporazumi iz Minska, bez kojih se taj sukob ne može riješiti, da je Krim i dalje nezakonito pripojen te da se i dalje provodi njegova militarizacija, kao i da se nameću sustavi onemogućivanja pristupa i uskraćivanja područja; vrlo je zabrinut zbog toga što prekomjerne ruske vježbe i vojne akcije koje se izvode bez međunarodnih promatrača, hibridne taktike, koje uključuju kiberterorizam, lažne vijesti i dezinformacijske kampanje te gospodarsko i energetsko ucjenjivanje, destabiliziraju zemlje Istočnog partnerstva i zapadni Balkan, kao i zbog toga što su usmjerene na zapadne demokracije i povećavaju napetosti u njima; zabrinut je da će sigurnosno okruženje EU-a još godinama biti vrlo nestabilno; ponovno ističe stratešku važnost zapadnog Balkana za sigurnost i stabilnost EU-a te da je potrebno usmjeriti političko djelovanje EU-a na tu regiju i jačati ga, među ostalim jačanjem ovlasti misija u okviru naše zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); čvrsto je uvjeren da je za prevladavanje ranjivosti EU-a potrebna veća integracija, kao i koordinacija;

5.  žali zbog terorističke prijetnje koja se ubrzano širi unutar i izvan europskih granica; smatra da će nepotpun odgovor na vojnoj razini neizbježno dovesti do sve većih prijetnji unutarnjoj sigurnosti; hitno poziva na sklapanje europskog pakta o borbi protiv džihadista koji može učinkovito odgovoriti na te prijetnje;

6.  smatra da terorizam danas predstavlja jedan od ključnih problema u pogledu sigurnosti građana EU-a, koji zahtijeva brzo, čvrsto i koordinirano rješavanje na unutarnjoj i vanjskoj razini kako bi se spriječili daljnji teroristički napadi i suzbili temeljni uzroci terorizma; posebno ističe potrebu za sprečavanjem radikalizacije, blokiranjem svih izvora financiranja terorističkih organizacija, rješavanjem problema terorističke propagande i onemogućivanjem uporabe interneta i društvenih medija u tu svrhu, među ostalim s pomoću usluge automatskog uklanjanja, i za poboljšanjem razmjene obavještajnih podataka između država članica, kao i s trećim zemljama, NATO-om i drugim relevantnim partnerskim organizacijama; smatra da ovlasti naših misija u okviru zajedničke vanjske i obrambene politike trebaju obuhvaćati borbu protiv terorizma kako bi se značajnije pridonijelo programima deradikalizacije, osobito u slučaju misije EULEX na Kosovu i operacije ALTHEA EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, zemljama koje su suočene sa znatnim brojem boraca koji se vraćaju iz inozemstva;

7.  duboko je zabrinut zbog sve smrtonosnije terorističke prijetnje u pojasu Sahela, kao i njezina širenja na srednju Afriku, te zbog nesigurnosti na istoku (Sirija, Irak, Palestina); poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da osigura da su za misije ZSOP-a zajamčene izvršne ovlasti te da intervenira na odlučujući i odlučan način;

8.  smatra da je u trenutačnoj politici proširenja EU-a vjerodostojan proces pristupanja utemeljen na opsežnim i pravednim uvjetima i dalje važno sredstvo za promicanje sigurnosti jačanjem otpornosti zemalja u jugoistočnoj Europi;

9.  smatra da će u zahtjevnom sigurnosnom okruženju, te u trenutku kada EU i NATO nastoje proširiti i produbiti suradnju, EU zbog Brexita izgubiti dio svojih vojnih sposobnosti te se možda više neće moći koristiti stručnim znanjem UK-a i obrnuto; napominje da Brexit daje novi zamah inicijativama koje su dugo bile blokirane te da bi mogao otvoriti vrata novim prijedlozima; naglašava važnost nastavka bliske suradnje u području obrane između EU-a i Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita, među ostalim, u području razmjene obavještajnih podataka i području borbe protiv terorizma, ali ne ograničavajući se na njih; smatra da bi Ujedinjena Kraljevina, ako to zatraži, također trebala moći sudjelovati u misijama ZSOP-a u okviru nove obrambene suradnje između EU-a i UK-a;

10.  pozdravlja obnovljenu predanost SAD-a europskoj sigurnosti; naglašava da je EU nepokolebljivo predan transatlantskoj zajednici, s kojom dijeli vrijednosti i interese; istovremeno je uvjeren da je potreban odgovoran i samopouzdan ZVSP te da u tom kontekstu EU mora postati suveren vanjskopolitički akter;

Institucijski okvir

11.  čvrsto vjeruje da bi, kad god je to potrebno, EU trebao poduzeti odlučne korake kako bi odredio svoju budućnost s obzirom na to da se unutarnja i vanjska sigurnost sve više isprepliću, a to izravno utječe na sve europske građane; upozorava na to da bi nepostojanje zajedničkog pristupa moglo dovesti do neusklađenog i fragmentiranog djelovanja te da omogućuje višestruka udvostručivanja i neučinkovitost, što bi Uniju i njezine države članice učinilo ranjivima; stoga je mišljenja da bi EU trebao moći učinkovito djelovati s pomoću cijelog niza instrumenata u području unutarnje i vanjske sigurnosti, sve do razine iz članka 42. stavka 7. UEU-a; ističe da oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije iz članka 42. stavka 2. UEU-a ima za cilj uspostavu zajedničke obrane i osiguravanje strateške autonomije Unije kako bi joj omogućila da promiče mir i sigurnost u Europi i u svijetu; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih sposobnosti;

12.  naglašava da EU, kako bi se mogao nositi s novim izazovima, treba primijeniti sve dostupne političke instrumente, u rasponu od mekih do tvrdih sila, te od kratkoročnih mjera do dugoročnih politika u području klasične vanjske politike kojom su obuhvaćeni bilateralni i multilateralni napori u području diplomacije, razvojna suradnja, civilni i ekonomski instrumenti, hitna potpora, strategije sprečavanja kriza i strategije nakon sukoba, ali i održavanje i provođenje mira, također u skladu s civilnim i vojnim sredstvima opisanim u članku 43. stavku 1. UEU-a; smatra da bi se ZSOP trebao temeljiti na načelu da se europska sigurnost ne može zajamčiti oslanjanjem isključivo na vojne kapacitete; smatra da vanjsko djelovanje EU-a treba obuhvaćati procjenu učinka tog djelovanja na strateške interese EU-a kojima su u središtu ljudi, a koji obuhvaćaju unaprjeđenje ljudske sigurnosti i ljudskih prava, jačanje međunarodnog prava i promicanje održivog mira; naglašava da je potrebno da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) pojača svoje kapacitete za bolje predviđanje kriza i suočavanje sa sigurnosnim izazovima na mjestu njihova nastanka; naglašava potrebu za usklađenijim i bolje koordiniranim međudjelovanjem vojnih, civilnih, razvojnih i humanitarnih dionika;

13.  pozdravlja vidljiv napredak u oblikovanju čvršćeg stava u pogledu europske obrane otkako je u lipnju 2016. usvojena Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije; posebno pozdravlja pokretanje europskog obrambenog fonda, predloženo pojačanje pripremnog djelovanja za istraživanja u području obrane te zakonodavni prijedlog za uspostavu Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane; poziva države članice da povećaju svoje buduće financijske doprinose proračunu EU-a kako bi se pokrili svi dodatni troškovi EU-a nastali u vezi s europskim obrambenim fondom;

14.  pozdravlja priključenje EFTA-e pripremnom djelovanju za istraživanja u području obrane te posebice pozdravlja norveški doprinos u iznosu od 585 000 EUR za 2017.; izražava želju da Norveška može nastaviti sudjelovati u programima koje financira Unija, a koji utječu na obranu ili pripadaju području obrane;

15.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u svim fazama smjesta i u cijelosti obavještavaju Parlament o svakom sklapanju ili izmjeni međunarodnih sporazuma koji utječu na obranu ili pripadaju području obrane; smatra da svaki financijski doprinos trećih zemalja ima važan proračunski utjecaj na Uniju jer bi treće zemlje mogle utjecati na financijske interese Unije na način koji uvelike nadilazi veličinu njihova doprinosa – uskraćivanjem potrebnih izvoznih dozvola; ističe da u slučajevima kada treće strane doprinose programima koje financira Unije i koji utječu na obranu ili pripadaju području obrane, Parlament očekuje od Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice da ocijene utjecaj takvog sudjelovanja u pogledu strateških politika i interesa Unije prije podnošenja prijedloga te da obavijeste Parlament o toj ocjeni;

16.  ističe činjenice da se Komisija i sve veći broj država članica obvezuju na pokretanje Europske obrambene unije i da za to postoji jaka potpora među europskim građanima; naglašava da je to u skladu sa zahtjevom građana EU i Parlamenta, izraženom ponajprije preko brojnih poziva navedenih u njegovim prethodnim rezolucijama; ističe veću učinkovitost te uklanjanje udvostručivanja i smanjenje troškova koji će proizaći iz jače integracije europske obrane; naglašava, međutim, da je za pokretanje stvarne Europske obrambene unije potrebna kontinuirana politička volja i odlučnost; potiče države članice da se obvežu na zajedničku i autonomnu europsku obranu te da nastoje osigurati da njihovi nacionalni proračuni za obranu dosegnu najmanje 2 % BDP-a unutar jednog desetljeća;

17.  uvjeren je da je znatno jačanje učinkovitosti u vezi sa svim aspektima postupka koji stvara vojne kapacitete jedini način da se poveća sposobnost Unije da izvršava svoje vojne zadaće; podsjeća na to da, u usporedbi sa SAD-om, države EU-28 troše 40 % na obranu, ali uspijevaju postići samo 15 % sposobnosti koje SAD postiže tim postupkom, što upućuje na vrlo ozbiljan problem u pogledu učinkovitosti;

18.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da postupe u skladu s pozivom Parlamenta da se izradi bijela knjiga EU-a o sigurnosti i obrani u kontekstu pripreme sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), kao što je Parlament zatražio u rezolucijama od 22. studenoga 2016., 23. studenoga 2016. i 16. ožujka 2017.; smatra da su izgradnja Europske obrambene unije, povezivanje njezine strateške orijentacije s doprinosima EU-a razvoju sposobnosti i oblikovanje europskog institucijskog okvira za obranu elementi koji se trebaju temeljiti na međuinstitucijskom sporazumu; naglašava da je sveobuhvatnim i vjerodostojnim trudom svih dionika moguće povećati opseg i učinkovitost potrošnje u području obrane; poziva na definiranje jake uloge neutralnih država, kao što su Austrija i Švedska, u tom procesu, ne dovodeći u pitanje neutralnost pojedinih država članica;

19.  naglašava da, osim opisa strateškog okruženja i strateških ambicija, bijelom knjigom o sigurnosti i obrani EU-a za sljedeći VFO treba utvrditi tražene i dostupne sposobnosti, kao i sve nedostatke u pogledu sposobnosti u obliku Plana razvoja sposobnosti EU-a (CDP), te je u nju potrebno dodati opsežan opis predviđenih mjera država članica i Unije u okviru VFO-a i dugoročno;

20.  pozdravlja nedavno iskazanu političku volju da se ZSOP učini učinkovitijim; podupire svaki pokušaj ostvarivanja punog potencijala Ugovora iz Lisabona omogućavanjem uspješne suradnje između država članica te pokušaje stavljanja na raspolaganje operativno bitnih sposobnosti za ostvarenje zadaća iz članka 43. stavka 1. UEU-a sljedećim aktivnostima:

21.  pozdravlja namjeru Komisije da u okviru sljedećeg VFO-a predloži poseban program za istraživanja u području obrane s namjenskim proračunom i vlastitim pravilima; naglašava da bi za taj program države članice trebale staviti na raspolaganje dodatna sredstva, bez ometanja postojećih okvirnih programa za financiranje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, kao što je Parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2017.; ponovno poziva Komisiju da omogući sudjelovanje Unije u programima istraživanja i razvoja koje provode države članice ili u suradnji s industrijom kada je to prikladno, kao što je navedeno u člancima 185. i 187. UFEU-a;

22.  pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavu Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane; ističe da bi svaka mjera Unije u pogledu potpore, koordinacije ili dopune djelovanja država članica u području obrane trebala biti usmjerena na doprinos postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike, kao što je, među ostalim, navedeno u članku 2. stavku 4. UFEU-a, a time i na obuhvaćanje zajedničkog razvoja, standardizacije, certifikacije i održavanja, što će dovesti do programa suradnje i većeg stupnja interoperabilnosti; poziva Komisiju na promicanje novog Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane u što većoj mjeri, a osobito na poticanje malih i srednjih poduzeća da sudjeluju u zajedničkim prekograničnim projektima;

23.  smatra da je izvoz oružja, streljiva te robe i usluga povezanih s obranom iz država članica sastavni dio vanjske, sigurnosne i obrambene politike EU-a;

24.  potiče Vijeće da poduzme konkretne korake prema usklađivanju i standardizaciji europskih oružanih snaga, u skladu s člankom 42. stavkom 2. UEU-a, kako bi se olakšala suradnja osoblja oružanih snaga pod okriljem nove Europske obrambene unije kao korak prema postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike EU-a;

25.  ističe da bi primjena svih mogućnosti predviđenih u Ugovoru poboljšala konkurentnost i funkcioniranje obrambene industrije unutar jedinstvenog tržišta dodatnim poticanjem obrambene suradnje s pomoću pozitivnih poticaja, usmjeravajući se na projekte koje države članice ne mogu provoditi, smanjujući nepotrebno udvostručivanje te promičući učinkovitiju uporabu javnog novca; smatra da rezultati takvih strateških programa suradnje imaju velik potencijal postati tehnologije dvojne namjene i kao takvi pružiti posebnu dodanu vrijednost državama članicama; ističe važnost razvoja europskih sposobnosti i integriranog obrambenog tržišta;

26.  poziva na uspostavu preciznih i obvezujućih smjernica kojima će se pružiti dobro razrađen okvir za buduće pokretanje i provedbu članka 42. stavka 7. UEU-a;

27.  poziva Komisiju, Vijeće i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da se zajedno s Parlamentom angažiraju u međuinstitucijskom dijalogu o postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike; naglašava da bi se u okviru sljedećeg VFO-a trebao uspostaviti potpuno formiran proračun EU-a za obranu za sve unutarnje aspekte ZSOP-a te da bi se strategija za njegovu provedbu trebala razviti u okviru Ugovora iz Lisabona; ističe potrebu za revizijom mehanizma Athena kako bi se proširio raspon operacija koje se smatraju zajedničkim troškom i potaknulo sudjelovanje u misijama i operacijama ZSOP-a;

28.  ističe da će se taj novi proračun za obranu morati financirati novim sredstvima u okviru sljedećeg VFO-a;

29.  smatra da bi donošenje odluka o pitanjima ZSOP-a moglo biti demokratičnije i transparentnije; stoga poziva Parlament da pretvori svoj Pododbor za sigurnost i obranu (SEDE) u punopravni parlamentarni odbor, čime bi mu omogućio veće ovlasti u pogledu nadzora nad zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom i odgovornosti u vezi s njom, kao i istaknutu ulogu u njezinoj provedbi, posebice preko nadzora nad pravnim aktima povezanima sa sigurnošću i obranom;

30.  žali zbog nedostatka suradnje i razmjene informacija između sigurnosnih i obavještajnih službi u Europi; smatra da bi veća suradnja između obavještajnih službi mogla pomoći u borbi protiv terorizma; u tom pogledu poziva na uspostavu cjelovitog europskog obavještajnog sustava;

Stalna strukturirana suradnja

31.  pozdravlja obavijest o stalnoj strukturiranoj suradnji (PESCO) i njezinu predviđenu aktivaciju na temelju spremnosti država članica da preuzmu obvezujuće obveze u okviru ZSOP-a, provodeći time ambiciozan i uključiv PESCO i poziva Vijeće da je brzo uspostavi; ističe da željena uključivost u pogledu sudjelovanja ne smije ugroziti ni potpunu predanost ZSOP-u ni visoku razinu ambicije među sudjelujućim državama članicama; ističe potrebu za uspostavom jasnog skupa kriterija za sudjelovanje, ostavljajući drugim državama članicama mogućnost kasnijeg pridruživanja; smatra da bi aktivnosti u okviru PESCO-a uvijek trebale biti u skladu sa ZSOP-om;

32.  ističe da bi se PESCO trebao razviti u okviru EU-a i da bi trebao uživati efektivnu potporu Unije, u potpunosti poštujući nadležnosti država članica u području obrane; ponovno poziva na to da se PESCO-u dodijele odgovarajuća sredstva iz proračuna Unije; smatra da bi sudjelovanje u svim agencijama i tijelima Unije u okviru ZSOP-a, uključujući Europsku akademiju za sigurnost i obranu, trebalo postati uvjet u okviru PESCO-a; ponovno poziva na to da se sustav borbenih skupina EU-a smatra zajedničkim troškom u okviru revidiranog mehanizma Athena;

33.  naglašava da je potrebno pojednostavniti administrativne postupke koji nepotrebno usporavaju formiranje snaga za misije ZSOP-a i prekogranično kretanje snaga za brz odgovor unutar EU-a; poziva države članice da na razini EU-a uspostave sustav za koordinaciju brzog kretanja osoblja, opreme i materijala obrambenih snaga u svrhe ZSOP-a ako dođe do pozivanja na klauzulu o solidarnosti i kada postoji obveza svih država članica u pogledu pružanja pomoći i potpore svim raspoloživim sredstvima, u skladu s člankom 51. Povelje UN-a; u tom pogledu pozdravlja zajedničku komunikaciju o poboljšanju vojne mobilnosti; poziva Komisiju da Parlamentu i državama članicama do ožujka 2018. predstavi temeljit akcijski plan koji je u potpunosti u skladu s trajnim naporima u okviru NATO-a;

34.  zahtijeva uspostavu punopravnog civilno-vojnog strateškog stožera EU-a u okviru PESCO-a, koji će biti sastavljen od postojeće Službe za vojno planiranje i provođenje (MPCC), Službe za planiranje i vođenje civilnih operacija (CPCC) i Uprave za upravljanje krizama i planiranje (UUKP) i koji će omogućiti platformu za integriranu operativnu potporu u cijelom ciklusu planiranja, od početne političke ideje do razrade detaljnih planova;

35.  potiče države članice koje sudjeluju u PESCO-u da uspostave stalne „europske integrirane snage” koje će se sastojati od postrojbi njihovih nacionalnih vojski i biti dostupne Uniji radi provedbe ZSOP-a kako je predviđeno u članku 42. stavku 3. UEU-a;

36.  smatra da zajednička politika kiberobrane treba biti jedna od prvih sastavnica Europske obrambene unije; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izradi prijedloge za uspostavu odjela EU-a za kiberobranu u okviru PESCO-a;

Glavna uprava za obranu

37.  poziva na to da se, u bliskoj suradnji s potpredsjednicom Komisije / Visokom predstavnicom, ispita mogućnost uspostave glavne uprave za obranu unutar Komisije (GU za obranu), koja bi upravljala djelovanjima Unije u pogledu potpore, koordinacije ili dopune djelovanja država članica usmjerenih na postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike, kao što je predviđeno člankom 2. UFEU-a;

38.  smatra da bi predložena glavna uprava za obranu trebala biti odgovorna za jamčenje otvorenih granica za slobodno kretanje postrojbi i opreme, što je nužan preduvjet za osiguranje razine strateške autonomije, interoperabilnosti, sigurnosti opskrbe, standardizacije i vojnog certificiranja, potrebnih za: doprinose EU-a programima u okviru ZSOP-a i PESCO-a, istraživanja u području obrane financirana sredstvima EU-a, stratešku autonomiju EU-a, konkurentnost europske obrambene industrije, uključujući mala i srednja poduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije koja čine europski obrambeni lanac opskrbe te međuinstitucijske sporazume u području obrane, uključujući bijelu knjigu EU-a o sigurnosti i obrani; naglašava da predložena glavna uprava za obranu treba pridonositi boljoj koordinaciji zadaća između raznih dionika kako bi se postigla veća usklađenost i dosljednost politika;

39.  ističe da bi predložena glavna uprava za obranu trebala djelovati u suradnji s Europskom obrambenom agencijom; smatra da bi Europska obrambena agencija trebala biti provedbena agencija za djelovanja Unije u okviru europske politike kapaciteta i naoružanja, kada je to predviđeno Ugovorom iz Lisabona; ponovno poziva Vijeće da zajamči financiranje administrativnih i operativnih rashoda Europske obrambene agencije iz proračuna Unije; napominje da bi sve veći broj uloga i odgovornosti Europske obrambene agencije trebao biti popraćen povećanjem njezina proračuna, istovremeno naglašavajući da moguće osnivanje glavne uprave za obranu i novi napori da se ZSOP učini djelotvornijim ne bi smjeli dovesti do preusmjeravanja resursa za rast administrativnih struktura i udvostručenje struktura;

Koordinirana strateška i godišnja preispitivanja u području obrane

40.  pozdravlja strateški pregled Plana razvoja sposobnosti EU-a (CDP), koji bi trebao biti dovršen u proljeće 2018.; naglašava da će CDP služiti za poticanje suradnje između država članica u naporima za rješavanje propusta u pogledu sposobnosti u kontekstu Europske obrambene agencije;

41.  pozdravlja uspostavu procesa Koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane (CARD); smatra da bi CARD trebao djelotvorno pridonositi standardizaciji i usklađivanju ulaganja i sposobnosti nacionalnih oružanih snaga, osiguravajući stratešku i operativnu autonomiju i dosljednost Unije i omogućavajući državama članicama da zajedno učinkovitije ulažu u obranu; pozdravlja prijedlog za pokretanje probnog rada u 2017.;

42.  potiče države članice da istraže mogućnost zajedničke nabave obrambenih resursa;

43.  ističe da bi se CARD trebao temeljiti na bijeloj knjizi EU-a o sigurnosti i obrani i CDP-u te da bi trebao obuhvatiti cijeli spektar sposobnosti povezanih sa ZSOP-om, osobito sposobnosti država članica koje sudjeluju u PESCO-u; smatra da bi CARD trebao izraditi niz konkretnih prijedloga kojima bi se riješili propusti i utvrdila područja u kojima bi djelovanje Unije bilo prikladno, a koji bi se trebao uzeti u obzir u planiranju proračuna EU-a za sljedeću godinu; ističe potrebu da Komisija i Europska obrambena agencija surađuju u pripremi godišnjih programa rada u okvirima sposobnosti i istraživanja predloženog europskog obrambenog fonda; ističe da Europska obrambena agencija treba imati istaknutu ulogu ne samo u osmišljavanju programa nego i u upravljanju projektima koji se financiraju iz okvira sposobnosti;

44.  naglašava potrebu za dobrom koordinacijom svih aktivnosti povezanih sa ZSOP-om, osobito CARD-a, PESCO-a i europskog obrambenog fonda;

45.  smatra da bi Komisija trebala iskoristiti rezultate CARD-a i inicirati međuinstitucijski sporazum kojim se uspostavlja opseg i financiranje naknadnih djelovanja Unije; smatra da bi Vijeće i Komisija, na temelju međuinstitucijskog sporazuma, trebali donijeti potrebne odluke u okviru svojih nadležnosti kako bi odobrili takva djelovanja; poziva na to da se u okviru međuparlamentarne suradnje u području obrane preispita CARD te da se nakon toga redovito razvijaju obrambene sposobnosti;

Misije i operacije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike

46.  zahvaljuje više od šest tisuća žena i muškaraca koji su dobro i odano služili u civilnim i vojnim misijama Unije na tri kontinenta; cijeni te misije kao zajednički europski doprinos miru i stabilnosti u svijetu; međutim, žali zbog toga što učinkovitost tih misija i dalje mogu ugroziti strukturni nedostaci, nejednaki doprinosi država članica i neprikladnost operativnog okruženja, a posebice ne odobrava ograničenja ovlasti misija ZSOP-a; u tom kontekstu naglašava potrebu za stvarnom djelotvornošću koja se može postići samo pružanjem odgovarajuće vojne opreme te snažno potiče Vijeće i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u tu svrhu iskoristi mogućnosti predviđene člankom 41. stavkom 2. UEU-a; pozdravlja povećanje potrošnje država članica na obranu kao potporu pripadnicima naše vojne službe; smatra da taj trend treba održati, ojačati i koordinirati na razini EU-a; poziva na donošenje učinkovitih mjera za procjenu stečenog znanja i iskustva na razini ljudskih resursa u okviru misija ZSOP-a te njihovo uključivanje u buduće misije ZSOP-a;

47.  pozdravlja predstavljanje prvog godišnjeg izvješća potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice o ZSOP-u; smatra, međutim, da to izvješće ne bi trebalo biti isključivo kvantitativne prirode, opisujući postignuća statističkim podacima i detaljnim informacijama, već da se u njemu također treba usredotočiti na buduće ocjenjivanje političkog učinka aktivnosti u okviru ZSOP-a na poboljšanje sigurnosti naših građana;

48.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Komisiju i države članice da misije i operacije ZSOP-a više usmjere prema prioritetima Globalne strategije EU-a, kao i prema stvarnoj situaciji na lokalnoj i regionalnoj razini;

49.  smatra da je potrebno dodatno doprinijeti upravljanju kriznim situacijama i njihovu sprečavanju, a konkretno pružiti pomoć za obnovu i stabilizaciju Iraka; pozdravlja nedavnu odluku Vijeća da pokrene novu civilnu misiju ZSOP-a za potporu reformi sigurnosnog sektora u Iraku te očekuje da će EU preuzeti međunarodno vodstvo u tom području, među ostalim u borbi protiv terorizma i civilnoj obnovi; poziva EU da ovaj put osigura bolju suradnju između država članica koje sudjeluju, kao i s regionalnim i lokalnim dionicima;

50.  pozdravlja aktivnosti u okviru operacije EU NAVFOR MED i traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i država članica da povećaju potporu lokalnim sigurnosnim dionicima na južnoj obali Sredozemlja;

51.  očekuje od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i Vijeća da će se misija EUBAM Libya ponovno pokrenuti u trenutku obnove ovlasti kojom će se obuhvatiti lokalni sigurnosni dionici na južnoj granici Libije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da predlože nove zamisli o tome kako riješiti sigurnosna pitanja u zoni Sahela povezujući je s misijom EUBAM Libya u okviru njezina sveobuhvatnog i integriranog pristupa te podržavajući njemačko-francusku inicijativu; pozdravlja odluku Vijeća od 4. kolovoza 2017. o akciji Europske unije za stabilizaciju Malija u regijama Moptiju i Segouu; u tom pogledu poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da obavijesti Parlament o tome kakvo je međudjelovanje te mjere s misijama i operacijama ZSOP-a u toj regiji;

52.  pozdravlja uspjeh operacije EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini u postizanju krajnjeg vojnog ishoda; međutim, zabrinut je da krajnji politički ishod još nije postignut;

53.  pozdravlja nedavnu uspostavu jezgre za stalno operativno zapovjedništvo EU-a (služba za vojno planiranje i provođenje (MPCC)), kao što je Parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 12. rujna 2013., s obzirom na to da je ona preduvjet za učinkovito planiranje, upravljanje i nadziranje zajedničkih operacija; poziva države članice da za tu službu osiguraju odgovarajući broj zaposlenika kako bi mogla u potpunosti funkcionirati i da joj povjere zadatak planiranja i upravljanja izvršnim vojnim operacijama ZSOP-a, kao što je operacija EUFOR ALTHEA;

54.  smatra da se zbog najave povlačenja UK-a iz Unije treba preispitati opcija upravljanja operacijom EU NAVFOR u Somaliji / operacijom Atalanta; ističe uspjeh te operacije, zahvaljujući kojoj od 2014. pirati nisu pristupili nijednom brodu; pozdravlja produljenje te operacije do 2018.;

55.  napominje da je u civilnim misijama ZSOP-a popunjeno samo 75 % radnih mjesta; u tom pogledu žali što se propisi EU-a o osoblju, kojima bi se pružili bolji uvjeti i zaštita osoblju misije, ne primjenjuju na osoblje zaposleno u okviru misija iako se one financiraju iz proračuna Unije; uvjeren je da to smanjuje djelotvornost misija; potiče države članice da se pobrinu za brzo popunjavanje svih praznih radnih mjesta u svim misijama;

56.  pozdravlja donošenje politike EU-a o osposobljavanju za ZSOP i važnu ulogu Europske akademije za sigurnost i obranu (ESDC) kao središnje institucije za osposobljavanje integrirane u strukture ZSOP-a; poziva države članice da osiguraju odgovarajuće financijske, ljudske i infrastrukturne resurse za Europsku akademiju za sigurnost i obranu;

57.  žali zbog toga što države članice ne uspijevaju brzo rasporediti osoblje koje je potrebno za pripremnu fazu i fazu uspostave civilnih misija ZSOP-a; u tom kontekstu pozdravlja prijedlog koji su zajedno razvili ESVD i službe Komisije u pogledu višeslojnog pristupa za brže raspoređivanje civilnih misija ZSOP-a;

58.  potiče daljnje napore da se ubrza realizacija financiranja civilnih i civilno-vojnih misija te da se pojednostavni postupak donošenja i provedbe odluka; u tom kontekstu smatra da bi Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 210. Financijske uredbe trebala uvesti posebna pravila javne nabave za mjere upravljanja krizom u sklopu ZSOP-a kako bi se omogućilo brzo i fleksibilno provođenje operacija;

59.  pozdravlja uspostavu platforme za potporu misijama (MSP) u 2016.; žali zbog ograničene veličine i opsega MSP-a te ponavlja svoj poziv na daljnji napredak prema uspostavi centra zajedničkih službi, koji bi omogućio dodatno povećanje učinkovitosti pružanjem centralizirane koordinacijske točke za sve usluge potpore misijama;

60.  potiče ESVD i Vijeće da pojačaju trenutačne napore kojima bi se poboljšala kibersigurnost, osobito za misije ZSOP-a, među ostalim poduzimanjem mjera na razini EU-a i država članica kako bi se ublažile prijetnje za ZSOP, na primjer, izgradnjom otpornosti s pomoću obrazovanja, osposobljavanja i vježbi te pojednostavljenjem obrazovanja u području kiberobrane EU-a i okruženja u kojemu se provodi osposobljavanje;

61.  smatra da su EU i njegove države članice suočeni s dosad neviđenom prijetnjom u obliku kibernapada koje sponzoriraju države, kao i u obliku kiberkriminala i terorizma; smatra da su kibernapadi sami po sebi prijetnja koja zahtijeva odgovor na razini EU-a; potiče države članice da si međusobno pružaju pomoć u slučaju kibernapada usmjerenog na jednu od njih;

62.  poziva države članice da progresivnim povećanjem zajedničkih sredstava u smjeru potpuno zajedničkih sredstava u cijelosti podijele opterećenje u vojnim misijama ZSOP-a, čime bi se veći broj država članica potaknuo na doprinos sposobnostima i snagama ili samo sredstvima te čime bi im se to omogućilo; ističe važnost revizije mehanizma Athena u tom pogledu i pokrivanja svih troškova povezanih s financiranjem vojnih operacija ZSOP-a;

63.  potiče Vijeće da djeluje u skladu s člankom 41. stavkom 3. UEU-a i da bez odgađanja donese odluku o osnivanju početnog fonda za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija za zadaće iz članka 42. stavka 1. i članka 43. UEU-a; potiče Vijeće da riješi trenutačne probleme s financiranjem hibridnih misija; poziva na veću fleksibilnost u financijskim pravilima EU-a kako bi se pružila potpora njegovoj sposobnosti da odgovori na krize i za provedbu postojećih odredbi Ugovora iz Lisabona;

Suradnja EU-a i NATO-a

64.  smatra da je u trenutačnom kontekstu strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a ključno za rješavanje sigurnosnih izazova s kojima su suočeni Europa i njezino susjedstvo; smatra da bi se zajedničkom izjavom EU-a i NATO-a te naknadnim provedbenim mjerama mogli unaprijediti suradnja i nadopunjavanje te da bi se time mogao označiti početak nove, konkretne faze strateškog partnerstva; pozdravlja zajednički skup 42 prijedloga, od kojih se čak s njih deset nastoji povećati otpornost na hibridne prijetnje, a usmjereni su na jačanje i suradnje i koordinacije između tih dviju organizacija; napominje da će se taj rad nastaviti u duhu potpune otvorenosti i transparentnosti te uz potpuno poštovanje samostalnog odlučivanja i postupaka obiju organizacija i da će se temeljiti na načelima uključivosti i uzajamnosti, ne dovodeći u pitanje posebnu prirodu sigurnosne i obrambene politike bilo koje države članice; pozdravlja suradnju u borbi protiv kiberprijetnji, razvoju strateške komunikacije i koordinaciji pomorskih aktivnosti i zajedničkih vježbi te ističe izvrsnu suradnju i nadopunjavanje u pogledu operacije Sophia, koju je pokrenuo EU, i operacije „Morski čuvar”, koju je pokrenuo NATO; također pozdravlja objavu prvog zajedničkog izvješća o provedbi tih dviju organizacija u lipnju 2017. i napredak postignut u provedbi zajedničkog skupa prijedloga te poziva na kontinuirani napredak; naglašava da je EU potpuno predan transatlantskoj zajednici, s kojom dijeli vrijednosti i interese;

65.  napominje da pojedinačno jačanje EU-a i NATO-a znači i njihovo uzajamno jačanje; smatra da države članice moraju povećati napore u djelovanju unutar Europske obrambene unije i kao autonomni regionalni pružatelji sigurnosti, a po potrebi i u dopunskoj ulozi unutar NATO-a; napominje da, kao što je utvrđeno u Globalnoj strategiji EU-a, EU mora pridonijeti: (a) odgovoru na vanjske sukobe i krize (b) izgradnji sposobnosti partnera i (c) zaštiti Unije i njezinih građana; pozdravlja skup inicijativa pokrenutih za provedbu Globalne strategije u području sigurnosti i obrane, za razvoj snažnijih odnosa između EU-a i NATO-a te za omogućavanje državama članicama EU-a da sudjeluju u istraživanjima u području obrane i zajedno razviju obrambene sposobnosti; mišljenja je da će sigurnost i zaštita Europe sve više ovisiti o objema organizacijama, koje djeluju u okviru njihovih nadležnosti; poziva na ulaganje napora u poboljšanje suradnje u suzbijanju hibridnih prijetnji, uključujući u okviru Europskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, te razmjeni informacija i obavještajnih podataka;

66.  naglašava važnost suradnje i integracije u području kibersigurnosti ne samo između država članica EU-a, ključnih partnera i NATO-a nego i između raznih dionika u društvu;

Partnerstva u okviru ZSOP-a

67.  ističe da partnerstva i suradnja sa zemljama koje dijele vrijednosti EU-a pridonose učinkovitosti i učinku ZSOP-a; pozdravlja u tom pogledu doprinose Albanije, Australije, Crne Gore, Čilea, Gruzije, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Moldove, Novog Zelanda, Norveške, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Švicarske, Turske i Ukrajine;

68.  pozdravlja potpisivanje Sporazuma o nabavi i uzajamnim uslugama između EU-a i SAD-a od 7. prosinca 2016.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da obavijesti Parlament o tome kako je taj sporazum poboljšao uvjete rada i zaštitu osoblja zaposlenog u okviru misija ZSOP-a;

69.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da u veleposlanstvima EU-a uspostave vojne atašee EU-a pridonoseći time provedbi strateških ciljeva Unije;

70.  pozdravlja prijedlog Komisije za reviziju Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) kako bi poduprla aktivnosti koje se provode u okviru inicijative izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju (CBSD), što će EU-u omogućiti financiranje izgradnje kapaciteta i otpornosti te potpomaganje jačanja sposobnosti partnerskih zemalja; potiče ESVD i Komisiju da bez odgađanja provedu inicijativu CBSD, poboljšaju učinkovitost i održivost misija ZSOP-a te osiguraju fleksibilniji i integriraniji pristup EU-a koji iskorištava civilno-vojne sinergije;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku NATO-a, agencijama EU-a u područjima svemira, sigurnosti i obrane te vladama i nacionalnim parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0344. (3) SL C 93, 9.3.2016., str. 144. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0092. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0302.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (2017/2121(INI))

P8_TA(2017)0493 A8-0350/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz 2016. o globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i zajedničku komunikaciju Komisije i ESVD-a naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” iz 2017.,

–  uzimajući u obzir ključna načela sadržana u globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, posebice ona koja se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet država i nepovredivost granica, koja jednako poštuju sve države sudionice,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema djelotvornijem pristupuˮ (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0350/2017),

Uvod

1.  uvjeren je da izazove s kojima se danas suočavamo nijedna država članica ne može rješavati sama; ističe da je zajedničko djelovanje EU-a najučinkovitiji način da se zaštite europski interesi i obrane njezine vrijednosti, da se u ostatku svijeta djeluje kao jedinstven i utjecajan globalni akter te da se zaštite njezini građani i države članice od sve većih prijetnji njihovoj sigurnosti, među ostalim i u globalnoj digitalnoj sferi; zabrinut je zbog sigurnosne strukture EU-a koja se, krhka i fragmentirana, svakodnevno suočava sa starim i novim izazovima i u kojoj je „hibridni mir” postao nezadovoljavajuća realnost; apelira na države članice da poduzmu korake kako bi djelovali u skladu sa željama europskih građana koji su u više navrata naglasili da je vanjska i sigurnosna politika EU-a koja se temelji na temeljnim vrijednostima i ljudskim pravima među najvažnijim i najnužnijim politikama EU-a; smatra da je krajnje vrijeme da države članice provedu alate, instrumente i politike zajedničke vanjske i sigurnosne politike kako bi se omogućilo da EU pruži odgovor na vanjske sukobe i krize, izgradili kapaciteti partnera i zaštitila Europska unija;

2.  podsjeća na to da se EU obvezao na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike nadahnute načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; smatra da EU i države članice, ako žele ispuniti tu obvezu i pridonijeti promicanju ljudskih prava i demokracije u svijetu, moraju istupati usuglašeno i pobrinuti se da njihova poruka ima odjeka;

3.  smatra da EU, kako bi mogao uspjeti u rješavanju izazova s kojima se suočava, posebno kada je riječ o sigurnosnim prijetnjama, treba biti djelotvoran i vjerodostojan globalni akter čije se djelovanje temelji na vrijednostima i koji je sposoban djelovati i stupiti u učinkovit dijalog s drugim globalnim akterima, što podrazumijeva jedinstveno stajalište i zajedničko djelovanje na razini EU-a te usmjeravanje resursa na strateške prioritete;

4.  podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te da budu usmjerene prema ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji;

5.  smatra da su važni koraci Europske unije za ispunjenje očekivanja njezinih građana:

Koordinacija procjene znatnih prijetnji i izazova: suočavanje s trenutačnim političkim i sigurnosnim okruženjem

6.  naglašava da su ključni uvjeti za stabilnost EU-a jamčenje sigurnosti njegovih građana i cjelovitosti njegova područja, stabilizacija susjedstva, posebno na zapadnom Balkanu uz posebnu pozornost na bolju vidljivost EU-a u toj regiji, promicanje reformi radi očuvanja međunarodnog poretka koji se temelji na pravilima i suradnji, rješavanje osnovnih uzroka oružanih sukoba i unapređivanje politika sprečavanja sukoba, mirno rješavanje sukoba te dijalog s pluralističkim demokracijama koje su se obvezale na zaštitu ljudskih prava; poziva na aktivniju javnu diplomaciju EU-a i veću vidljivost projekata koje provodi EU;

7.  smatra da se u sve nestabilnijem međunarodnom okruženju koje je u sve većoj mjeri obilježeno sukobima samo kombiniranjem učinkovitog multilateralizma te istovremeno meke i vjerodostojne tvrde sile može uhvatiti u koštac s velikim sigurnosnim izazovima, osobito širenjem oružja za masovno uništenje, narušavanjem sigurnosnog poretka u Europi, terorizmom, sukobima u istočnom i južnom susjedstvu, ratovima preko posrednika, hibridnim i informacijskim ratovanjem, među ostalim i digitalnim napadima, te energetskom nesigurnošću; naglašava da su među tim izazovima i izbjeglička kriza s istaknutom humanitarnom dimenzijom, izazovno agresivno postupanje Sjeverne Koreje, kršenja međunarodnog prava od strane Rusije i sve veća vojna moć Kine te da je za njih nužan snažan diplomatski odgovor;

8.  stajališta je da učinkovitija zajednička vanjska politika i sigurnosna politika prvenstveno počiva na utvrđivanju zajedničkih strateških prioriteta i vizija; smatra da je potrebno rješavati temeljne uzroke nestabilnosti koji se šire zbog propalih ili krhkih država te prisilnih i nezakonitih migracija: siromaštvo, nedostatak ekonomskih prilika i otežan pristup obrazovanju, oružane sukobe, nedemokratsko i nedjelotvorno upravljanje, korupciju, klimatske promjene, porast sektaštva, opasnost koju predstavlja radikalizacija i širenje ekstremističkih ideologija; podsjeća na akcijski plan donesen na sastanku na vrhu u Valletti kojim se poziva na zajedničku odgovornost zemalja podrijetla, tranzita i odredišta: ističe važnost razbijanja gospodarskog modela na kojem se temelje krijumčarske mreže;

9.  ističe da je potrebno suprotstaviti se autokratskim i nepotističkim trendovima, pojačati podršku demokratskim snagama i boriti se protiv islamističkog terorizma u južnom susjedstvu i među susjedima naših susjeda i partnera te se pritom usmjeriti na one skupine koje nastoje potaknuti građane EU-a da se bore za njihove ekstremističke ciljeve; podsjeća da regija Sahela i ostala povezana zemljopisna područja predstavljaju prioritetne regije za jamčenje sigurnosti Europske unije; ponovno ističe da je potrebno da EU, SAD i ostali međunarodni partneri poduzmu zajedničke diplomatske napore kako bi s akterima u regiji, kao što su Turska, zemlje Perzijskog zaljeva i Iran, poradili na zauzimanju jasnog stajališta protiv vjerskog ekstremizma i terorizma, kao i da uspostave zajedničke strategije za rješavanje tog globalnog izazova u skladu s na razini UN-a preuzetom obvezom poštovanja međunarodnog prava i univerzalnih vrijednosti; smatra da bi te diplomatske napore trebao popratiti široki raspon drugih alata i instrumenata koji su EU-u na raspolaganju, uključujući i one koji su namijenjeni poboljšanju političkih, socijalnih i gospodarskih uvjeta koji omogućuju postizanje i održavanje mira;

10.  smatra da bi se borba protiv nasilnog ekstremizma trebala odvijati uz poštovanje univerzalnih ljudskih prava; ističe da se EU mora suprotstaviti državnim sponzorima radikalizacije i terorizma i osuditi ih, posebice ako se takva potpora daje subjektima koje EU navodi kao terorističke organizacije; ističe važnost jačanja suradnje s partnerima koju imaju iskustvo u borbi protiv terorizma;

11.  ističe da se održivo rješenje sirijske krize može postići samo unutar postojećeg, na razini UN-a dogovorenog okvira te da se ono treba temeljiti na uključivom političkom dogovoru koji će voditi Sirijci i u kojem će sudjelovati svi relevantni dionici; i dalje poziva sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da poštuju svoje obveze u pogledu te krize; podržava poziv posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju upućen zemljama koje su jamci prekida vatre da bez odgode poduzmu napore kako bi se prekid vatre poštovao;

12.  pozdravlja strategiju EU-a za Siriju donesenu u travnju 2017. kojem se sankcije šire na osobe koje su sudjelovale u razvoju i uporabi kemijskog oružja; poziva na daljnje proširenje sankcija EU-a i na odgovorne za kršenja ljudskih prava; naglašava da svi koji su odgovorni za kršenja međunarodnog prava moraju biti pozvani na odgovornost; ponavlja poziv EU-u i njegovim državama članicama da u suradnji s partnerima razmotre osnivanje sirijskog suda za ratne zločine, dok predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu; ističe da EU treba pokazati punu predanost pružanju pomoći u obnovi Sirije nakon sukoba;

13.  poziva sve uključene strane, unutar i izvan Libije, da poštuju libijski politički dogovor potpisan 17. prosinca 2015. te Predsjedničko vijeće koje iz njega proizlazi, koje je jedino tijelo koje su priznali međunarodna zajednica i UN; naglašava da je rješavanje krize u Libiji preduvjet za stabilnost na Sredozemlju; ističe važnost južnog susjedstva i potrebu za uspostavom euromediteranskog prostora mira, blagostanja, stabilnosti i integracija; ističe svoju snažnu potporu dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba prema kojemu bi neovisna, demokratska, održiva i cjelovita palestinska država živjela u miru i sigurnosti usporedo sa sigurnom državom Izraelom; ističe važnost jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o okupacijama ili pripajanjima teritorija;

14.  pozdravlja činjenicu da sve strane i dalje uspješno provode Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP) koji je EU3 +3 dogovorio s Iranom; ističe da je radi globalnih napora da se zaustavi širenje oružja i riješi sukob na Bliskom istoku ključno da sve strane nastave u cijelosti provoditi taj sporazum; ističe da je ZSAP multilateralni sporazum potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a i da ga nije moguće jednostrano mijenjati; ističe da iranski program balističkih projektila predstavlja sigurnosni rizik i naglašava da je potrebno u potpunosti provesti Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2231 (2015) u kojoj se Iran poziva da se suzdrži od bilo koje aktivnosti povezane s balističkim projektilima projektiranima za nuklearno oružje, što se odnosi i na lansiranja pri kojima je upotrijebljena takva tehnologija balističkih projektila;

15.  napominje da je Ministarstvo financija SAD-a službeno ažuriralo svoj protuteroristički popis (SDN) i na njega stavilo Iransku revolucionarnu gardu;

16.  izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne humanitarne katastrofe u Jemenu; ponovno ističe da ne postoji vojno rješenje za dugotrajni sukob u Jemenu i podupire napore koje poduzimaju EU i UN kako bi se postigao prekid vatre i postavili temelji za mirovne pregovore; stajalište je da EU mora djelovati u cilju jamčenja daljnjeg opstanka etničko-vjerskih manjina na Bliskom istoku, osobito u Iraku i Siriji;

17.  osuđuje opetovano rusko korištenje prava na veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i smatra ga narušavanjem međunarodnih nastojanja za postizanje mira i rješavanje sukoba u Siriji i, šire gledano, južnom susjedstvu Europske unije;

18.  potvrđuje da treba uložiti dodatne napore, među ostalim i na bilateralnoj razini, kako bi se poticanjem dobrog upravljanja mobilnošću unutar kontinenata i među njima, kao i politika koje promiču zakonite migracijske kanale, omogućile zakonita migracija i mobilnost i vodila borba protiv ilegalnih mreža koje profitiraju od ranjivih osoba; ističe napore koje su u tom pogledu poduzele pojedine države članice i smatra da je ključno ojačati zakonit i siguran pristup Europi; u tom smislu izražava žaljenje zbog nedostatka istinske, uravnotežene i vjerodostojne europske politike za migracije i azil, kao što pokazuje trenutačna kriza na Sredozemlju, te poziva Vijeće i države članice da poduzmu mjere u tom smislu;

19.  čvrsto je uvjeren da je potreban novi pristup u okviru odnosa EU-a s njegovim istočnim susjedstvom; smatra da glavni prioritet vanjske politike EU-a mora biti pružanje potpore onim zemljama koje teže bliskijoj povezanosti s EU-om; smatra da je produljenje sankcija protiv pojedinaca i tijela u Rusiji neizbježan ishod neuspjeha u provedbi sporazumâ iz Minska te i dalje smatra da je opća provedba tih sporazumâ temelj za održivo političko rješenje sukoba u istočnoj Ukrajini;

20.  ističe da je mogućnost bolje suradnje s Rusijom uvjetovana njezinim punim poštovanjem europskog sigurnosnog poretka i međunarodnog prava; ustraje u tome da bi EU trebao ostaviti otvorenom mogućnost uvođenja daljnjih postupnih sankcija ako Rusija nastavi kršiti međunarodno pravo; ponovno ističe svoju predanost neovisnosti, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine i svih ostalih zemalja Istočnog partnerstva u njihovim međunarodno priznatim granicama; naglašava da je odluka Rusije od 21. ožujka 2014. o pripajanju Krima i dalje nezakonita prema međunarodnom pravu te žali zbog naknadne odluke ruskih vlasti da svim stanovnicima Krima na silu izdaju ruske putovnice; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu i Vijeće da preuzmu aktivniju i djelotvorniju ulogu u rješavanju dugotrajnih, zamrznutih sukoba;

21.  žali zbog činjenice da Rusija višestruko krši međunarodno pravo i vodi hibridni rat; uviđa, međutim, da postoji mogućnost promišljenog i koherentnog selektivnog angažmana i dijaloga s Rusijom u područjima od zajedničkog interesa, kako bi se zajamčila odgovornost i poštovanje međunarodnog prava; ističe da je potrebno ostaviti otvorenom i poticati mogućnost buduće suradnje u rješavanju globalnih kriza u slučajevima u kojima postoji izravan ili neizravan interes EU-a ili prilika za promicanje vrijednosti EU-a;

22.  smatra da je normalizacija odnosa nužna i za EU i za Rusiju te da bi u bilo kojoj budućoj strategiji odnosa EU-a i Rusije naglasak trebalo staviti na pojačanu predanost i potporu istočnim partnerima EU-a; smatra da bi EU trebao ostaviti otvorena vrata za produbljene bilateralne političke i gospodarske odnose s Rusijom, pod uvjetom da se Rusija bude pridržavala međunarodnog prava i potpisanih sporazuma i da se suzdrži od izraženo samosvjesnog postupanja prema svojim susjedima i Europi;

23.  ponovno ističe da su suverenost, neovisnost i mirno rješavanje sporova ključna načela europskog sigurnosnog poretka koja se odnose na sve države; stoga bezrezervno osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, uključujući nezakonito pripajanje Krima i rusku umiješanost u sukobe na istoku Ukrajine; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da zahtijevaju od Rusije prekid agresije i puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika; poziva međunarodnu zajednicu da preuzme aktivniju i učinkovitiju ulogu u rješavanju toga sukoba i da pruži potporu svi naporima za postizanje miroljubivog rješenja kojima bi se poštovalo jedinstvo, suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, posebice slanjem, uz suglasnost ukrajinskih vlasti, misije za izgradnju i očuvanje mira koja bi pokrivala cijeli teritorij te zemlje;

24.  ponovno ističe da je potrebno strateški se preusmjeriti na zapadni Balkan, uviđajući potrebu da EU u cijelosti ostvari svoje ambicije u regiji, s obzirom na to da bi se tako dao novi poticaj vjerodostojnoj politici proširenja EU-a temeljenoj na kriterijima iz Kopenhagena i jačanju vladavine prava te otpornosti državnih institucija; i dalje smatra da je stabilnost zapadnog Balkana jedan od glavnih prioriteta; poziva da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšali socioekonomski i politički uvjeti u toj regiji; uvjeren je da su europske integracije i regionalno pomirenje najbolji način za rješavanje opasnosti koje proizlaze iz destabilizirajućeg vanjskog uplitanja i utjecaja, financiranja velikih salafističkih i vehabijskih mreža i novačenja stranih boraca, ozbiljnih sporova među državama, dezinformacija i hibridnih prijetnji; naglašava da je potrebno i dalje biti posvećen promicanju visoko djelotvornih političkih društava u regiji; ističe da je važno da se zemlje zapadnog Balkana usklade s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, bez obzira na napredak koji su ostvarile u procesu pridruživanja EU-u; potiče na hitno otvaranje odgovarajućeg poglavlja za sve zemlje kandidatkinje zapadnog Balkana;

25.  ponovno ističe da su nakon ispunjenja svih tih kriterija vrata EU-a otvorena za članstvo; pozdravlja napore koji su uloženi u okviru Berlinskog procesa i sastanka na vrhu u Trstu kako bi se dodatno potaknulo približavanje zemalja zapadnog Balkana članstvu u EU-u; ponovno ističe da je potrebno posvetiti posebnu pozornost i pružiti potporu provedbi ključnih institucionalnih i političkih reformi na zapadnom Balkanu i poziva Komisiju da razmotri mogućnost dodjele dodatnih financijskih sredstava za Instrument pretpristupne pomoći (IPA), koji je jedan od najvažnijih instrumenata za pomoć pri provedbi tih reformi;

26.  podsjeća da je pri reviziji europske politike susjedstva upućen poziv da se uključe i susjedne treće zemlje; poziva na snažnije pružanje potpore susjedima našim susjeda na temelju zajedničkih vrijednosti i interesa, kako bi se pristupilo rješavanju globalnih problema i zajedničkih izazova; ističe potrebu da se promiče jačanje uloge žena, ugroženih društvenih skupina i manjina te njihova zaštita, posebno u Africi, u kojoj su potrebni bliska suradnja između europskih i lokalnih malih i srednjih poduzeća u partnerstvu s civilnim društvom, kao i pružanje potpore u izgradnji demokratskih, transparentnih i učinkovitih institucija te promicanje globalnog poretka koji se temelji na pravilima;

27.  smatra da su međunarodna suradnja i razvojne politike temeljni instrumenti za postizanje tih ciljeva te poziva na poboljšanu, učinkovitu i djelotvornu raspodjelu i uporabu sredstava EU-a te na postizanje bolje sinergije s drugim međunarodnim organizacijama; ističe potrebu za rješavanjem glavnih sigurnosnih prijetnji u Africi kako bi se iskorijenila teroristička prijetnja koju predstavljaju terorističke skupine, kako bi se zajamčilo da će se spriječiti novačenje pojedinaca, povela borba protiv radikalnih ideologija i riješilo pitanje energetske sigurnosti korištenjem ekološki prihvatljivih i održivih izvora energije, uz istodobno promicanje samostalnih (off-grid) rješenja;

28.  izričito osuđuje sve pokušaje predsjednikâ koji su trenutačno na vlasti da prekorače dopušteno trajanje mandata kršenjem, izbjegavanjem ili nezakonitim izmjenama izbornih zakona, a posebice ustava; isto tako osuđuje sve strategije koje za cilj imaju ukinuti ili zaobići ograničenja trajanja mandata; poziva sve vlade da poduzmu mjere kako bi zajamčile transparentnost i integritet cjelokupnog izbornog procesa te da poduzmu sve potrebne mjere opreza kako bi spriječile počinjenje prijevara i sve ostale nezakonite postupke; u tom smislu izražava svoju zabrinutost zbog političkih kriza te posljedičnog nasilja i kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebice u zemljama u regiji Velikih jezera; ponovno ističe svoje uvjerenje da snažne misije za promatranje izbora te, po potrebi, financijska, tehnička i logistička potpora predstavljaju sredstva za ostvarivanje pravednih, vjerodostojnih i demokratskih izbornih procesa;

29.  potiče razvoj dosljedne i pouzdane strategije za regiju Sahela u cilju poboljšanja upravljanja, jačanja odgovornosti i legitimnosti državnih i regionalnih institucija, povećanja sigurnosti, hvatanja u koštac s radikalizacijom, trgovinom ljudima, oružjem i drogama te jačanja gospodarskih i razvojnih politika;

30.  ponovno naglašava potrebu za ažuriranjem strategije za odnose između EU-a i Azije; u tom kontekstu izražava potporu snažnijoj suradnji u okviru azijsko-europskih sastanaka, uključujući u pogledu njihove parlamentarne dimenzije; potiče pružanje potpore tješnjoj regionalnoj suradnji i mjerama za izgradnju povjerenja u južnoj Aziji s ciljem smanjenja napetosti između Indije i Pakistana; preporučuje nastavak potpore EU-a mirovnom posredovanju u okviru mirovnog procesa pod afganistanskim vodstvom i s afganistanskom odgovornošću; ističe da je očuvanje mira, stabilnosti i blagostanja u azijsko-pacifičkoj regiji od velikog interesa za EU i njegove države članice; smatra, u svjetlu kontinuiranog jačanja njezine vojne prisutnosti te agresivnih i neodgovornih radnji Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK), da je razvoj ažurirane strategije EU-a za regiju sjeveroistočne Azije hitno potreban i od presudne važnosti; osuđuje testiranja i provokacije Demokratske Narodne Republike Koreje te njezina višestruka kršenja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i preuzetih međunarodnih obveza; poziva da se diplomatska snaga EU-a upotrijebi kako bi se izvršio pritisak na DNRK kojim bi se njegovi čelnici uvjerili da odustanu od oružja za masovno uništenje; poziva da se, kako bi se spriječila eskalacija krize, upotrijebe sva diplomatska sredstva, što uključuje i sankcije; poziva na konačnu denuklearizaciju Korejskog poluotoka mirnim putem i potpunu provedbu svih relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a;

31.  ističe da je očuvanje mira, stabilnosti i blagostanja u azijsko-pacifičkoj regiji od velikog interesa za EU i njegove države članice; poziva sve zainteresirane strane da pomire razlike mirnim putem te da se suzdrže od poduzimanja jednostranih mjera u cilju promjene statusa quo, među ostalim u Istočnokineskom i Južnokineskom moru te u Tajvanskom tjesnacu, kako bi se zaštitila regionalna sigurnost; ponovno naglašava svoju potporu značajnom sudjelovanju Tajvana u međunarodnim organizacijama i aktivnostima;

32.  podsjeća na to da Latinska Amerika i EU dijele zajedničke vrijednosti, načela i povjerenje u djelotvoran multilateralni sustav te smatra da je je partnerstvo EU-a i Latinske Amerike važno i da bi ga trebalo ojačati kako bi se zajedničkim snagama rješavali najveći globalni izazovi; izražava veliku zabrinutost zbog napada na suce i demokratski izabrane čelnike oporbe i civilnog društva u Venezueli; ističe da su poštovanje vladavine prava, borba protiv korupcije, napredak prema demokraciji, temeljne slobode i ljudska prava temelj za dublju integraciju i suradnju sa zemljama Latinske Amerike i Kariba;

33.  ponovno ističe svoju potporu mirovnom procesu u Kolumbiji, koji ima kritičnu ulogu za budućnost Kolumbijaca i stabilizaciju regije; zahtijeva da se sva imovina FARC-a, uključujući blago stečeno krijumčarenjem droge, upotrijebi za naknadu štete žrtvama sukoba;

Konsolidacija i produbljenje europskog projekta preko jačanja sposobnosti EU-a

34.  apelira na Komisiju, ESVD i države članice da u svakoj relevantnoj prilici primjenjuju sveobuhvatan pristup EU-a i smatra da bi se dosljedno i usklađeno djelovanje u svim politikama EU-a, uzimajući u obzir i provodeći ciljeve UN-a u području održivog razvoja, posebno u područjima humanitarne pomoći, poljoprivrede, razvoja, trgovine, energetike, klime, znanosti, kiberobrane i kibersigurnosti, trebalo primjenjivati i u vanjskom djelovanju EU-a, kako bi se iskoristila snaga zajedništva EU-a; smatra da su energetska sigurnost, poštovanje ljudskih prava i klimatska diplomacija i dalje važni dodatni aspekti zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a kojima treba pristupiti u okviru sveobuhvatnog pristupa te da bi energetsku uniju trebalo dodatno unaprijediti;

35.  prepoznaje da bi klimatske promjene mogle imati ozbiljan učinak na regionalnu i globalnu stabilnost s obzirom na činjenicu da sporovi o teritoriju, hrani, vodi i drugim resursima uslijed globalnog zagrijavanja oslabljuju gospodarstva i stvaraju prijetnju regionalnoj sigurnosti te su jedan od razloga migracijskih tokova; dodatno potiče EU i njegove države članice da razmotre na koji se način u nacionalne vojne planove i vojne planove EU-a mogu uključiti strategije za prilagodbu klimatskim promjenama i što bi se moglo smatrati odgovarajućim kapacitetima, prioritetima i odgovorima;

36.  ističe da je budućnost europske obrambene suradnje znatno obilježena odlukom Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz EU-a i poziva na nastavak suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine, kao važnih međunarodnih partnera, radi očuvanja europske sigurnosti; naglašava da su predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama unijeli nesigurnost u transatlantsko partnerstvo i ističe potrebu da se stvori protuteža u pogledu obrane EU-a i uspostavi strateška autonomija;

37.  smatra da bi EU, kako bi zajednička vanjska i sigurnosna politika postala odlučnija, učinkovitija i u većoj mjeri utemeljena na vrijednostima, trebao poboljšati svoju energetsku sigurnost na način da se odmah počne smanjivati ovisnost o nafti i plinu koje dobavljaju autoritarni režimi, a zatim, srednjoročno, da se ona u potpunosti ukine;

38.  ističe da je ključna prepreka učinkovitom i pravodobnom vanjskom djelovanju EU-a trenutačni postupak donošenja odluka u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike koji se temelji na jednoglasju unutar Vijeća EU-a; smatra da bi i u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike trebalo primjenjivati glasovanje kvalificiranom većinom; stajališta je da institucije EU-a, kako bi uklonile temeljne uzroke problema, moraju poboljšati svoju sposobnost predviđanja sukoba i kriza, među ostalim vršenjem procjena kratkoročnog i dugoročnog učinka svojih politika; smatra da EU treba biti u mogućnosti brže i djelotvornije reagirati na krize u trenutku njihova razvoja te da bi trebao staviti veći naglasak na sprečavanje sukoba, prvenstveno korištenjem civilnih instrumenta u ranoj fazi; poziva države članice da provedu preporuke Parlamenta i prihvate načelo odgovornosti za pružanje zaštite; naglašava da je potrebno produbiti suradnju među državama članicama, partnerskim zemljama i međunarodnim organizacijama i ističe važnost stvarne razmjene informacija i koordinacije preventivnih djelovanja;

39.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da ulože više truda kako bi se povećala sposobnost EU-a za borbu protiv hibridnih prijetnji i kiberprijetnji, da dodatno pojačaju kapacitete EU-a i partnerskih zemalja za borbu protiv lažnih vijesti i dezinformacija te da dodijele više sredstava i pretvore Radnu skupinu EU-a za stratešku komunikaciju (Stratcom) u punopravni odjel u okviru ESVD-a; u tom pogledu poziva na razvoj zajedničkih sveobuhvatnih kapaciteta i metoda za analizu rizika i ranjivosti te na jačanje otpornosti EU-a i njegovih kapaciteta za stratešku komunikaciju; naglašava ulogu nezavisnih medija na internetu i izvan njega u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih kompetencija te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u EU-u i njegovu susjedstvu, te ističe da bi trebalo dodatno unaprijediti zajedničke televizijske i radijske postaje EU-a; poziva Komisiju da se o tim pitanjima bolje uskladi s ESVD-om i državama članicama;

40.  stajališta je da snaga Europe leži u njezinoj sposobnosti da ojača zajednicu vrijednosti i poštovanje raznolikosti kultura koji povezuje sve Europljane; u tom smislu smatra da EU ima važnu ulogu kao promicatelj demokracije, slobode, vladavine prava, ljudskih prava i jednakih mogućnosti te da bi trebao nastaviti promicati svoje vrijednosti izvan EU-a; podsjeća da su ljudska prava sastavni dio ZVSP-a i da bi ona trebala predstavljati središnji uvjet u okviru vanjskih politika te nadalje ističe da te politike moraju biti dosljedne i principijelne; ističe da bi kulturna diplomacija trebala postati značajan dio vanjskog djelovanja EU-a i apelira na Komisiju da proširi program Erasmus+ i da potakne razvoj ambiciozne znanstvene diplomacije; poziva na tješnju koordinaciju s UNESCO-om i Odborom za svjetsku baštinu te s nedržavnim akterima i organizacijama civilnog društva kao ključnim partnerima EU-a;

41.  podsjeća da Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1820 (2008) od 19. lipnja 2008. potvrđuje da se silovanje i seksualno nasilje mogu smatrati ratnim zločinom, zločinom protiv čovječnosti ili sastavnim dijelom zločina genocida, te da u oružanim sukobima žene moraju imati humanitarnu zaštitu;

42.  smatra da se razvojem snažne obrambene industrije jača tehnološka neovisnost EU-a; poziva na razvijanje industrijskih i tehnoloških resursa potrebnih za poboljšanje kibersigurnosti, pa i promicanjem jedinstvenog tržišta za proizvode u području kibersigurnosti; poziva na znatno povećanje financijskih i ljudskih resursa koji će biti na raspolaganju unutar institucija EU-a kako bi se povećao kapacitet EU-a za kiberobranu i kibersigurnost; naglašava potrebu za većim uključivanjem kiberobrane u vanjsko djelovanje i zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i potrebu da se poboljša sposobnost identificiranja slučajeva kiberkriminala;

43.  napominje da informacijsko ratovanje i kiberratovanje, usmjereno na države članice Europske unije i ostale zemlje Zapada, predstavlja namjeru da se destabiliziraju i diskreditiraju političke, gospodarske i socijalne strukture; podsjeća da je sigurnost onih država članica EU-a koje su i članice NATO-a zajamčena člankom 5. Saveza; poziva na bolju koordinaciju u području kiberobrane među državama članicama EU-a, institucijama EU-a, NATO-om, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim pouzdanim partnerima;

44.  naglašava ulogu nezavisnih medija u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih kompetencija te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija, osobito u EU-u i njegovu susjedstvu, te za dodatnim jačanjem sposobnosti EU-a da se bori protiv lažnih vijesti i dezinformacija; u tom kontekstu naglašava da je potrebno na razini EU-a razviti veću otpornost protiv širenja takvih informacija preko interneta; poziva Komisiju da se o tim pitanjima bolje uskladi s ESVD-om;

45.  smatra da bi Europa trebala dodatno ojačati suradnju u području zajedničke obrane radi zaštite zajedničkih vrijednosti, načela i strateške autonomije; ističe važnost veze između vanjske i unutarnje sigurnosti, boljeg iskorištavanja resursa i kontrole rizika na periferiji Europe; podsjeća na to da je povezanost razvoja i sigurnosti ključno načelo na kojem se temelji pristup Unije vanjskim krizama i sukobima; poziva države članice da iskoriste puni potencijal Ugovora iz Lisabona u pogledu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) te u tom kontekstu pozdravlja provedbeni plan za sigurnost i obranu; potiče preispitivanje pristupa EU-a civilnim misijama u okviru ZSOP-a, kako bi se osiguralo da budu pravilno osmišljene, provedene i podržane; smatra da bi trebalo iskoristiti puni potencijal kapaciteta Europske obrambene agencije (EDA), stalne strukturirane suradnje i borbenih skupina EU-a; potiče države članice da u tu svrhu osiguraju dodatna sredstva;

46.  smatra da Europska unija i njezine države članice moraju razviti učinkovitu vanjsku i sigurnosnu politiku te surađivati s NATO-om i drugim međunarodnim partnerima, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama, borcima za ljudska prava i ostalima u pogledu pitanja od zajedničkog interesa radi promicanja mira, blagostanja i stabilnosti diljem svijeta; ističe važnost podizanja razine svijesti i jačanje političke predanosti hitnoj provedbi ambiciozne, učinkovite i strukturirane zajedničke vanjske i obrambene politike; poziva Vijeće, Komisiju i države članice da komunikacijske probleme EU-a riješe tako da vanjsko djelovanje EU-a učine odgovornijim i vidljivijim; poziva države članice i institucije EU-a da ispune očekivanja u pogledu obrane s obzirom na Globalnu strategiju EU-a i planove Komisije da poboljša razvoj kapaciteta i istraživanja u području obrane EU-a;

47.  poziva Komisiju da u svojem prijedlogu za idući višegodišnji financijski okvir (VFO) u potpunosti odrazi rastuće sigurnosne izazove; smatra da se veličina i fleksibilnost proračuna za ZSVP moraju podudarati s očekivanjima koja građani EU-a imaju u pogledu uloge EU-a kao pružatelja sigurnosti; ustraje u tome da je u području sigurnosti potrebna globalna vizija politike i instrumenata EU-a, uključujući produktivnu koordinaciju s predloženim europskim obrambenim fondom; poziva države članice da uznastoje ispuniti cilj prema kojemu se 2 % BDP-a troši na obranu te da 20 % svojih proračuna za obranu troše na opremu koju je Europska obrambena agencija utvrdila kao nužnu; osim toga, podsjeća na to da svaku novu politiku treba popratiti novim izvorima financiranja; napominje da brojne države članice, većinom zbog financijskih ograničenja, imaju poteškoća pri održavanju širokog raspona potpuno operativnih obrambenih kapaciteta; stoga poziva na snažniju suradnju i koordinaciju u pogledu toga koje bi kapacitete trebalo zadržati, tako da se države članice mogu specijalizirati za određene kapacitete i učinkovitije trošiti resurse; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; podsjeća na to da su odobrena sredstva za ZVSP 2016. činila 3,6 % sredstava za preuzimanje obveza u naslovu 4. i 0,2 % ukupnog proračuna EU-a; žali zbog toga što veličina i nedovoljna iskorištenost te sustavni prijenosi sredstava iz poglavlja za ZVSP upućuju na trajan manjak ambicije EU-a da djeluje kao globalni akter;

48.  napominje da blokade u Vijeću sigurnosti UN-a utječu na djelovanje međunarodne zajednice i sprečavaju rješavanje kriza; ponovno poziva države članice da podrže reformu sastava i načina funkcioniranja Vijeća sigurnosti;

Suradnja u okviru koalicija i s institucijama za pružanje sigurnosti

49.  ističe da je u strateškom interesu EU-a da održava i produbljuje transatlantske odnose na temelju poštovanja zajedničkih vrijednosti, međunarodnog prava i multilateralizma; poziva EU da nastavi razvijati stratešku autonomiju i da uspostavi vlastite kapacitete za bolje rješavanje regionalnih i međunarodnih sukoba koji imaju utjecaja na Uniju; smatra da bi se EU i SAD trebali usmjeriti na prilagodbu transatlantskih struktura današnjim izazovima kao što su obrana ljudskih prava, rješavanje problema klimatskih promjena, borba protiv međunarodnog terorizma i korupcije, sprečavanje radikalizacije i širenja oružja za masovno uništenje te suprotstavljanje nastojanjima trećih zemalja da destabiliziraju EU i NATO; naglašava nadalje važnost nastavka i jačanja suradnje između EU-a i SAD-a, bilateralno i kroz NATO, oko pitanja od zajedničkog interesa; podsjeća na to da su EU i SAD jedan drugome najvažniji partneri i da je jedino što se postiže jednostranim potezima slabljenje transatlantskog partnerstva; smatra da Europa mora dodatno poboljšati etičan savez između privatnog i javnog sektora te da bi trebala ojačati strateški odnos s SAD-om; poziva Vijeće i ESVD da u dijalogu s vladom SAD-a sustavno pokrenu pitanje ekstrateritorijalnih sankcija koje nameće ta vlada;

50.  snažno podupire deklaraciju sa sastanka na vrhu u Varšavi iz 2016., osobito o suradnji EU-a i NATO-a, te pozdravlja odluke o tješnjoj suradnji između NATO-a i EU-a u brojnim područjima, kao i postavljanje američkih, kanadskih i drugih multinacionalnih snaga na istočno krilo EU-a;

51.  poziva na jačanje razmjene obavještajnih podataka među državama članicama, jačanje međuinstitucionalne razmjene obavještajnih podataka i koordinaciju između EU-a, država članica i NATO-a te ustraje u tome da oni moraju nastaviti sa što tješnjom suradnjom te se pritom međusobno nadopunjavati, poštujući u potpunosti europske temeljne vrijednosti i norme; potvrđuje da će razmjena informacija i koordinirano djelovanje EU-a, država članica i NATO-a dati rezultate u područjima kao što su odgovor na terorističke hibridne prijetnje, situacijska osviještenost, izgradnja otpornosti, strateška komunikacija, kibersigurnost i izgradnja kapaciteta u odnosu na partnere EU-a; smatra da su, kako bi se povećala sigurnost EU-a, potrebni dodatno usklađivanje i tješnja suradnja s drugim postojećim multilateralnim subjektima kao što je Eurocorps; ponovno ističe da bi revitalizacija strateških partnerstava trebala biti prioritet EU-a;

52.  ističe ulogu Parlamenta u oblikovanju istinski zajedničke vanjske politike u skladu s očekivanjima europskih građana; poziva Vijeće da surađuje s Parlamentom tijekom glavnih faza u procesu donošenja vanjskopolitičkih odluka;

53.  prima na znanje djelovanje potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i poziva je da se pobrine da buduća godišnja izvješća budu jezgrovitija i više usmjerena na budućnost te da se u njima usredotoči na najvažnije prioritete nadolazeće godine i na evaluaciju mjera pokrenutih prethodne godine, uključujući u pogledu njihovih financijskih implikacija, kako bi se pružio sveobuhvatan pregled uspješnosti EU-a u tom pogledu;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. i politici Europske unije u tom području (2017/2122(INI))

P8_TA(2017)0494 A8-0365/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979.(1),

–  uzimajući u obzir opće preporuke Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i to br. 12, 19 i 35 o nasilju nad ženama, 26 o radnicama migrantkinjama i 32 o rodnim dimenzijama izbjegličkog statusa, azila, državljanstva i apatridnosti žena,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 69/167 Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 2014.(2) o zaštiti i promicanju ljudskih prava i temeljnih sloboda svih migranata, bez obzira na njihov migracijski status,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji od 18. prosinca 1990.(3),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325, 1820, 1888, 1889, 1960, 2106, 2122 i 2242 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz 1951. i Protokol iz 1967. o statusu izbjeglica(4), kao i konvencije Međunarodne organizacije rada br. 43 i br. 97,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima(5),

–  uzimajući u obzir Njujoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima koja je donesena na Općoj skupštini UN-a 19. rujna 2016.(6),

–  uzimajući u obzir 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i plan za održivi razvoj 2030. kojima je cilj izgradnja mira i blagostanja za građane i planet(7),

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od 12. travnja 2011. koju je EU potpisao 13. lipnja 2017.(8),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća koje su donesene 1976. i revidirane 2011.(9),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.,(10)

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(11),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i unutarnju politiku naslovljen „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.): Revizija sredinom provedbenog razdoblja u lipnju 2017.” (SWD(2017)0254),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i unutarnju politiku naslovljen „Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: Promijeniti život djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.”, usvojen 2015. godine (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini(12), kao i prvo izvješće o napretku provedbe koje je predstavljeno 2017. pod naslovom „Od zajedničke vizije do zajedničkog djelovanja: provedba Globalne strategije EU-a”(13),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/CFSP od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2003/444/ZVSP(14),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program od 13. svibnja 2015. (COM(2015)0240) i Komunikaciju Komisije o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa od 7. lipnja 2016. (COM(2016)0385),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti prava djeteta, koje su usvojene 2007. i revidirane 2017.(15),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije naslovljenu „Novi europski konsenzus o razvoju: Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”(16), koju su 7. lipnja 2017. usvojili Vijeće, Parlament i Komisija;

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega usvojene 2014.(17),

–  uzimajući u obzir zaštitu slobode izražavanja na internetu i izvan njega utvrđenu u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i članku 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja usvojene 2013.(18),

–  uzimajući u obzir međunarodnu zaštitu slobode vjeroispovijesti i uvjerenja utvrđenu u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Deklaraciji o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja iz 1981., članku 9. Europske konvencije o ljudskim pravima i članku 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o netoleranciji, diskriminaciji i nasilju koje se temelji na religiji ili uvjerenju, donesene 21. veljače 2011.(19),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni usvojene 2013.(20),

–  uzimajući u obzir smjernice politike EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje su usvojene 2001. i revidirane 2012.(21),

–  uzimajući u obzir Protokol UN-a o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, koji je priložen Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala(22) i Konvenciji Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI) usvojene 2013.(23),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a za dijaloge s trećim zemljama o ljudskim pravima usvojene 2001. i revidirane 2009.(24),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom usvojene 2005. i revidirane 2009.(25),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojkama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojaka usvojene 2008.(26),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima usvojene 2003. i revidirane 2008.(27),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(28),

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava usvojene 2005. i revidirane 2008.(29),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu(30),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP(31),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. i politici Europske unije u tom području(32) te prethodne rezolucije na tu temu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(33),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(34),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovanja ljudima u vanjskim odnosima EU-a(35),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHCR) u 2016.(36),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu(37) u kojoj se poziva potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica da pokrene inicijativu s ciljem uvođenja embarga na oružje Saudijskoj Arabiji od strane EU-a,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koja je 2016. godine dodijeljena Nadiji Murad i Lamiji Adži Bašar,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste(38), izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za pitanja manjima o manjinama i diskriminaciji na temelju kaste(39) od 28. siječnja 2016. i UN-ove smjernice o diskriminaciji na temelju podrijetla,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenoga 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća(40),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0365/2017),

A.  budući da članak 21. UEU-a obvezuje EU na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) vođene načelima koja su nadahnula njezino stvaranje te koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta, kao što su demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načelâ Povelje Ujedinjenih naroda, poštovanje Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava; budući da će Unija pristupiti Europskoj konvenciji za ljudska prava;

B.  budući da današnje povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda diljem svijeta, kao i zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i genocidi, zahtijevaju odlučne napore cjelokupne međunarodne zajednice;

C.  budući da su poštovanje, promicanje, nedjeljivost i zaštita univerzalnosti ljudskih prava temelj ZVSP-a; budući da u svojoj funkciji nadzora nad ZVSP-om, Parlament ima pravo da ga se obavještava i da se s njime savjetuje o njegovim glavnim gledištima i osnovnom smjeru (članak 36. UEU-a);

D.  budući da Globalna strategija Europske unije o vanjskoj i sigurnosnoj politici koju je u lipnju 2016. usvojilo Vijeće potvrđuje da se ljudska prava moraju sustavno uključiti u sve sektore politike i institucije, uključujući međunarodnu trgovinu i trgovinsku politiku;

E.  budući da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a, ali i među vanjskim politikama međusobno, temeljna pretpostavka uspješne i učinkovite politike EU-a u području ljudskih prava; budući da bi veća dosljednost trebala omogućiti EU-u da brže djeluje u ranim fazama kršenja ljudskih prava te da u određenim slučajevima predvidi i spriječi njihovo kršenje, uključujući u području međunarodne trgovine i trgovinske politike;

F.  budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

G.  budući da se člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da se trgovinska politika Unije temelji na načelima i ciljevima vanjskog djelovanja Unije; budući da se trgovina i ljudska prava mogu međusobno utjecati u trećim zemljama i budući da, u okviru sustava korporativne odgovornosti, o kojem se trenutno raspravlja u UN-u, i globalnih vrijednosnih lanaca, poslovna zajednica ima važnu ulogu u pružanju pozitivnih poticaja u pogledu promicanja ljudskih prava, demokracije i korporativne odgovornosti; budući da dobro upravljanje i javna tijela koja djeluju u općem interesu imaju važnu ulogu u poslovnom ponašanju; budući da EU sudjeluje u naporima povezanima sa sastavljanjem obvezujućeg ugovora o ljudskim pravima i poslovanju;

H.  budući da je potrebno posvetiti posebnu pozornost zaštiti ljudskih prava najranjivijih skupina kao što su etničke, jezične i vjerske manjine, osobe s invaliditetom, pripadnici zajednice LGBTI, žene, djeca, tražitelji azila i migranti;

I.  budući da su žene i djeca izloženi prijetnjama, diskriminaciji i nasilju, posebice u ratnim područjima i autoritarnim režimima; budući da je rodna ravnopravnost u srži europskih vrijednosti te je sadržana u pravnom i političkom okviru EU-a; budući da se tijekom posljednjih godina povećali nasilje i diskriminacija prema ženama i djevojčicama;

J.  budući da države imaju krajnju odgovornost u očuvanju svih ljudska prava kroz donošenje i provedbu međunarodnih uredbi i konvencija o ljudskim pravima, praćenje kršenja ljudskih prava i jamčenje učinkovitog pravnog lijeka za žrtve;

K.  budući da raste broj slučajeva kršenja ljudskih prava, koja se smatraju ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, uključujući genocid, a koja su počinili državni i nedržavni subjekti;

L.  budući da sloboda misli, savjesti, vjeroispovijedi, uključujući slobodu na vjerovanje ili nevjerovanje i na prakticiranje ili ne prakticiranje vjere koju osoba sama odabere, na promjenu vjere ili napuštanje vjere, mora biti zajamčena u svim dijelovima svijeta i bezuvjetno podržana među ostalim međukulturnim i međuvjerskim dijalogom; budući da su zakoni protiv bogohuljenja široko rasprostranjeni, a države primjenjuju kazne koje se kreću od zatvorskih kazni do bičevanja i smrtne kazne;

M.  budući da su sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda okupljanja i udruživanja i održavanja redovitih, transparentnih i vjerodostojnih izbora ključni elementi demokracije; budući da izbori u nestabilnim, represivnim društvima u kojima često izbijaju sukobi ponekad mogu potaknuti rašireno nasilje;

N.  budući da je suradnja s trećim zemljama u svim bilateralnim i multilateralnim forumima, primjerice tijekom dijaloga o ljudskim pravima, jedan od najučinkovitijih alata za rješavanje pitanja ljudskih prava;

O.  budući da za jačanje promicanja ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama treba osigurati odgovarajuća sredstva te ih rasporediti na najučinkovitiji mogući način;

P.  budući da je pristup vodi i odvodnji temeljno pravo, a ograničavanje tog prava jedan je od uzroka geopolitičkih tenzija u određenim regijama;

Q.  budući da su područja kulturne baštine u sve većoj opasnosti od nezakonite pljačke i vandalizma, posebno na Bliskom istoku;

R.  budući da obrazovanje ima ključnu ulogu u sprečavanju kršenja ljudskih prava i sukoba te pomaže povećati sudjelovanje građana u postupcima donošenja odluka unutar demokratskog sustava; budući da bi obrazovne ustanove koje promiču ljudska prava, poštovanje i raznolikost trebale moći dobiti potporu država članica; budući da je sve veći broj komunikacijskih kanala važan instrument koji omogućuje brzo saznanje o kršenjima ljudskih prava i koji može doprijeti do velikog broja žrtava ili potencijalnih žrtava kršenja ljudskih prava u trećim zemljama te im pružiti informacije i pomoć; budući da je prikupljanje opsežnih podataka iskazanih po spolu nužno za zaštitu ljudskih prava, posebice najugroženijih i marginaliziranih skupina i onih kojima prijeti marginalizacija; budući da je korištenje odgovarajućih pokazatelja učinkovit način procjene napretka u provedbi obveza država koje proizlaze iz međunarodnih ugovora;

Opća razmatranja

1.  izražava duboku zabrinutost zbog odmaka od demokracije, ljudskih prava i vladavine prava; podsjeća da se Europska unija obvezala na promicanje univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava, temeljnih sloboda i vrijednosti, kao i na unaprjeđenje demokratskih načela koja je potrebno unaprijediti diljem svijeta;

2.  ponovno ističe svoje čvrsto uvjerenje da EU i države članice moraju aktivno težiti načelu uključivanja ljudskih prava i demokracije, kao uzajamno osnažujućih osnovnih načela u srži EU-a, u sve politike EU-a, uključujući one koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, kao što su razvoj, migracije, sigurnost, borba protiv terorizma, proširenje i trgovina; u tom smislu ponovno ističe da je iznimno važno osigurati povećanu usklađenost između vanjskih i unutarnjih politika EU-a te veću koordiniranost vanjskih politika država članica; naglašava da sve veća složenost sukoba diljem svijeta zahtijeva integriran, ujedinjen i aktivan međunarodni pristup i suradnju; ponavlja da ostvarenje cilja EU-a, koji želi povećati svoj međunarodni utjecaj kao pouzdan i legitiman akter, uvelike ovisi o njegovoj sposobnosti da štiti ljudska prava i demokraciju u unutar EU-a i u inozemstvu, u skladu sa svojim obvezama iz osnivačkih ugovora;

3.  naglašava važnost suradnje između Komisije, Vijeća i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), Parlamenta i izaslanstava EU-a radi promicanja i osiguranja dosljednog i usuglašenog istupanja u obranu ljudskih prava i demokratskih načela; nadalje naglašava važnost snažne predanosti u promicanju tih vrijednosti na međunarodnim forumima, uključujući i kroz pravovremenu koordinaciju na razini EU-a i kroz aktivan pristup tijekom pregovora; u tom kontekstu podupire EU da inicira i podrži rezolucije te da pojača provedbu međuregionalnih inicijativa u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava;

4.  pozdravlja činjenicu da se tijekom 2016. o vladavini prava, demokratskim načelima i kršenju ljudskih prava redovito raspravljalo na njegovim plenarnim sjednicama te da su ona bila ciljana tema raznih parlamentarnih rezolucija kao i sastanaka odbora i međuparlamentarnih izaslanstava;

5.  ističe rad svojeg Pododbora za ljudska prava (DROI), koji blisko surađuje s ESVD-om, drugim institucijama EU-a, civilnim društvom, multilateralnim institucijama za ljudska prava i posebnim predstavnikom EU-a (PPEU) za ljudska prava;

6.  podsjeća da je 2016. godine DROI izradio tri izvješća, o ljudskim pravima i migraciji u trećim zemljama, korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama i borbi protiv trgovanja ljudima u vanjskim odnosima Unije; poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere nakon tih izvješća o vlastitoj inicijativi;

7.   napominje da je pododbor DROI 2016. godine organizirao brojna službena putovanja u različite države kako bi prikupio i razmijenio informacije s lokalnim vladinim i nevladinim akterima u području ljudskih prava, predstavio stajalište Europskog parlamenta i potaknuo poboljšanja u pogledu bolje zaštitu i većeg poštovanja ljudskih prava;

Suočavanje s izazovima u području ljudskih prava

8.  izražava ozbiljnu zabrinutost u pogledu sve većeg broja napada na vjerske manjine koje često provode nedržavni subjekti kao što je ISIS/Daiš; osuđuje činjenicu da mnoge države imaju i provode zakone protiv vjerskog preobraćenja i blasfemije koji učinkovito ograničavaju slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja i slobodu izražavanja vjerskih manjina i ateista te im čak uskraćuju te slobode; poziva na poduzimanje konkretnih mjera kako bi se zaštitile vjerske manjine, nevjernici i ateisti koji su žrtve zakona o bogohuljenju te poziva EU i države članice da se uključe u političke rasprave kako bi takve zakone stavili izvan snage; poziva EU i države članice da više rade na unapređenju poštovanja slobode misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja te na promicanju međukulturnog i međureligijskog dijaloga u odnosima s trećim zemljama; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera u cilju učinkovite provedbe smjernica EU-a za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja, između ostalog, jamčenjem sustavnog i dosljednog osposobljavanja osoblja EU-a u središnjici i u delegacijama; u potpunosti podupire praksu EU-a koji preuzima vodeću ulogu u oblikovanju tematskih rezolucija o slobodi vjeroispovijedi i uvjerenja na Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHCR) i Općoj skupštini UN-a; u potpunosti podupire rad Jána Figela, posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja izvan EU-a;

9.  ponovno ističe činjenicu da je sloboda izražavanja na internetu i izvan njega ključan element svakog demokratskog društva jer pomaže pri poticanju kulture pluralizma kojom se jača uloga civilnog društva i građana u pozivanju vlada i donositelja odluka na odgovornost i kojom se podupire vladavina prava; naglašava da ograničavanje slobode izražavanja na internetu i izvan njega, kao što je uklanjanje sadržaja na internetu, mora biti iznimno i samo pod posebnim okolnostima, propisano zakonom i u svrhu postizanja legitimnog cilja; stoga naglašava da bi EU trebao uložiti još veće napore u promicanje slobode izražavanja u sklopu svojih vanjskih politika i instrumenata; ponavlja svoj zahtjev EU-u i državama članicama da pojačano prate sve oblike ograničenja slobode izražavanja i slobode medija u trećim zemljama te da takva ograničenja hitro i sustavno osuđuju i da koriste sva raspoloživa diplomatska sredstva i instrumente kako bi se ta ograničenja uklonila; naglašava da je važno zajamčiti učinkovitu provedbu smjernica EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te redovito pratiti njihov učinak; osuđuje smrt i zatvaranje velikog broja novinara i blogera u 2016. godini i poziva EU da ih uspješno zaštiti; pozdravlja novi Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) pokrenut 2016., s njegovim posebnim naglaskom na osposobljavanje delegacija EU-a i medijskih čimbenika u trećim zemljama u vezi s primjenom smjernica; ističe važnost razotkrivanja i osuđivanja govora mržnje i poticanja na nasilje na internetu i izvan njega jer je riječ o izravnoj prijetnji vladavini prava i vrijednostima koja utjelovljuju ljudska prava;

10.  duboko je zabrinut zbog toga što se u svijetu sve češće odvijaju napadi na civilno društvo, uključujući vjerske organizacije, kroz, između ostalog, sve veći broj represivnih zakona koji se diljem svijeta donose u nekim slučajevima pod izlikom borbe protiv terorizma ili otkrivanja „stranih agenata”; naglašava da je sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva globalan fenomen; podsjeća da neovisno civilno društvo ima ključnu ulogu u zaštiti i promicanju ljudskih prava u funkcionalnim demokratskim društvima, prije svega promičući transparentnost, odgovornost i diobu vlasti; poziva EU i države članice da stalno prate i skreću pozornost na slučajeve kršenja slobode okupljanja i udruživanja, uključujući razne oblike zabrana i ograničenja organizacija civilnog društva i njihovih aktivnosti, kao što su zakoni koji ograničavaju prostor djelovanja civilnog društva ili promicanje nevladinih organizacija koje financira autoritarna vlada (nevladine organizacije kojima upravlja vlada); također poziva EU, države članice i delegacije EU-a da se koriste svim raspoloživim sredstvima, kao što su dijalozi o ljudskim pravima, politički dijalozi i javna diplomacija, u cilju sustavnog skretanja pozornosti na pojedinačne slučajeve ugroženih branitelja ljudskih prava ili aktivista civilnog društva, a osobito onih koji su pritvoreni ili zatvoreni arbitrarno i/ili zbog svojih političkih uvjerenja ili društvenog angažmana, te da jednoglasno osude represiju, zlostavljanje i ubijanje branitelja ljudskih prava, uključujući onih koji se bave ekologijom; poziva na uvođenje sustava za učinkovito praćenje prostora civilnog društva s jasnim referentnim vrijednostima i pokazateljima kako bi se stvorilo poticajno i pogodno pravno okruženje za civilno društvo;

11.  potiče delegacije EU-a i diplomatsko osoblje država članica da nastave aktivno podupirati branitelje ljudskih prava sustavnim praćenjem sudskih postupaka, posjećivanjem pritvorenih aktivista i, po potrebi, davanjem izjava o pojedinačnim slučajevima; u tom pogledu naglašava važnost sredstava tihe diplomacije; pozdravlja činjenicu da je EU tijekom 2016. godine skrenuo pozornost na slučajeve branitelja ljudskih prava u dijalozima i savjetovanjima s više od 50 zemalja na razini EU-a; naglašava činjenicu da je tijekom 2016. godine na razini EU-a pružena podrška više od 250 branitelja ljudskih prava iz sredstva za hitne slučajeve EIDHR-a, što predstavlja povećanje od 30 % u usporedbi s 2015. godinom; pozdravlja osnivanje i uspješno djelovanje mehanizma EU-a za borce za ljudska prava, ProtectDefenders.eu, koji provodi civilno društvo i koji je bio od ključne pomoći velikom broju boraca za ljudska prava; poziva Komisiju da zajamči nastavak djelovanja programa nakon listopada 2018. te da poveća njegove mogućnosti kako bi mogao pružati još više podrške borcima za ljudska prava diljem svijeta;

12.  duboko žali što mučenje, neljudsko ili ponižavajuće ponašanje i smrtne kazne i dalje postoje u mnogim zemljama diljem svijeta te poziva EU da uloži dodatne napore za njihovo iskorjenjivanje; u tom smislu pozdravlja reviziju zakonodavstva EU-a o trgovini određenim proizvodima koji bi se mogli koristiti za provođenje smrtne kazne, mučenje ili druge okrutne, nehumane ili ponižavajuće oblike postupanja ili kažnjavanja; potiče ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da ojačaju svoju ulogu u borbi protiv mučenja i ostalih oblika okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, uključujući smrtnu kaznu, snažnijim diplomatskim aktivnostima i sustavnijim javnim izražavanjem stajališta; ističe u vezi s time zabrinjavajuće uvjete u nekim zatvorima, uključujući uskraćivanje liječničke skrbi, i preporučuje ESVD-u, delegacijama EU-a i državama članicama da se u najvećoj mogućoj mjeri koriste svim postojećim instrumentima, kao što su smjernice EU-a o mučenju; pozdravlja činjenicu da je Opća skupština UN-a u prosincu 2016. usvojila Rezoluciju UN-a o moratoriju na primjenu smrtne kazne uz podršku 117 zemalja; prima na znanje da je 2016. broj smaknuća zabilježenih u svijetu opao u usporedbi s prethodnom godinom te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da je ukupan broj smaknuća i dalje veći od prosjeka koji je zabilježen u prethodnom desetljeću; naglašava da su meta često neistomišljenici i ugrožene skupine društva; poziva države u kojima je takva praksa još uvijek prisutna da uvedu moratorij i ukinu smrtnu kaznu;

13.  priznaje potencijalno veliku važnost modernih informacijskih i komunikacijskih tehnologija u promicanju, obrani i kažnjavanju kršenja ljudskih prava diljem svijeta te poziva institucije EU-a i države članice da upotrebljavaju svoje informacijske kanale kako bi unutar svojih posebnih okvira i nadležnosti sustavno ponavljale stajalište Parlamenta o različitim pitanjima u području ljudskih prava, pridonoseći pritom djelotvornosti i vidljivosti zajedničkih napora EU-a; izražava zabrinutost zbog sve veće uporabe određenih tehnologija za kibernetički nadzor s dvojnom namjenom koje se upotrebljavaju protiv političara, aktivista i novinara; u tom pogledu pozdravlja trenutačni rad institucija EU-a na ažuriranju Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(41); snažno osuđuje činjenicu da je sve veći broj branitelja ljudskih prava suočen s digitalnim prijetnjama, uključujući kompromitiranje podataka zapljenom opreme, daljinskim nadzorom i curenjem podataka; izražava zabrinutost zbog toga što internetske platforme brišu videosnimke koje su legitimni dokaz o potencijalnim ratnim zločinima u okviru svojeg nastojanja da uklone teroristički sadržaj i propagandu s platformi;

14.  izražava zabrinutost zbog sve veće privatizacije vladavine prava na internetu gdje privatna poduzeća na temelju svojih uvjeta poslovanja, umjesto na temelju demokratski usvojenih zakona, donose odluke o ograničenjima temeljnih prava kao što je sloboda govora;

15.  poziva Komisiju da usvoji direktive obavješćivanja i djelovanja kojima se povećava transparentnost i razmjernost uklanjanja postupaka, uz istodobno pružanje učinkovitih pravnih lijekova za korisnike čiji je sadržaj neopravdano uklonjen;

16.  osuđuje primjenu seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama kao ratnog oružja, što obuhvaća masovna silovanja, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, rodno utemeljene oblike progona, trgovanje ženama, seksualni turizam te psihološko nasilje; skreće pozornost na činjenicu da su kaznena djela na rodnoj osnovi i kaznena djela seksualnog nasilja definirana u Rimskom statutu kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili zločini koji su sastavni dio genocida ili mučenja; naglašava važnost zaštite prava žena, uključujući seksualna i reproduktivna prava, s pomoću zakonodavstva, obrazovanja i pružanjem potpore organizacijama civilnog društva; pozdravlja donošenje Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost 2016. – 2020. u kojemu je utvrđen sveobuhvatan popis mjera za poboljšanje položaja žena u pogledu jednakih prava i jačanja njihove uloge; ističe važnost njegove učinkovite provedbe; osim toga, pozdravlja donošenje dokumenta pod nazivom „Strateško djelovanje za rodnu ravnopravnost 2016. – -2019.”, kojim se promiču rodna ravnopravnost i prava žena diljem svijeta; ističe da je važno da sve države članice ratificiraju i uspješno provedu Istanbulsku konvenciju; ističe da je obrazovanje najbolje sredstvo za borbu protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i djecom; zahtijeva da Komisija, ESVD i potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica pojačaju ispunjavanje dužnosti i obveza u području prava žena u skladu s Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i potiče treće zemlje da također tako postupe; vjeruje da EU treba nastaviti usmjeravati u glavni tok potporu za žene u okviru aktivnosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), sprečavanja sukoba i obnove nakon sukoba; ponovno ističe važnost Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti; ističe važnost sustavnog, ravnopravnog, potpunog i aktivnog sudjelovanja žena u sprječavanju i rješavanju sukoba, u promicanju ljudskih prava i demokratskih reformi te u operacijama potpore miru, humanitarnoj pomoći, obnovi nakon sukoba te procesima demokratske tranzicije koji vode do trajnih i stabilnih političkih rješenja; podsjeća da je nagrada Saharov za 2016. godinu dodijeljena Nadiji Murad i Lamiji Adži Bašar, koje su preživjele seksualno ropstvo koje su počinili pripadnici ISISa/Daiša;

17.  naglašava da su pristupačna zdravstvena skrb i univerzalno poštovanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, kao i pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju, planiranje obitelji i pristup odgovarajućim ženskim higijenskim proizvodima te neonatalnoj i prenatalnoj zdravstvenoj skrbi i zdravstvenoj skrbi za rodilje te sigurne usluge pobačaja važni elementi za spašavanje života žena, koji doprinose izbjegavanju visokorizičnih porođaja te smanjenju smrtnosti novorođenčadi i djece; smatra neprihvatljivim što se oko tijela žena i djevojčica, posebno s obzirom na njihovo spolno i reproduktivno zdravlje i prava, i dalje vode ideološke borbe; poziva EU i države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka i osuđuje često kršenje spolnih i reproduktivnih prava žena, uključujući i uskraćivanje pristupa uslugama planiranja obitelji, kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju;

18.  snažno osuđuje ponovno uvođenje i širenje tzv. pravila globalnog blokiranja i njegov utjecaj na globalno pružanje zdravstvene skrbi ženama i djevojčicama te na njihova prava; ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da popune financijski jaz koji je SAD ostavio u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, koristeći i nacionalna i europska sredstva namijenjena financiranju razvoja;

19.  podsjeća da je ravnopravnost žena i muškaraca jedno od temeljnih načela Europske unije i njezinih država članica te da je rodno osviještena politika jedan od glavnih ciljeva Unije, kako je utvrđeno u Ugovorima; poziva stoga Komisiju da rodno osviještenu politiku kao temeljno načelo EU-a integrira u svo zakonodavstvo, smjernice, djelovanja i financijske programe EU-a, s posebnim naglaskom na politike EU-a u području vanjskih odnosa; ističe da je potrebno ojačati ulogu delegacija EU-a, kao i ulogu glavne savjetnice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) za rodna pitanja na način da se za njezino područje nadležnosti zajamče namjenska proračunska sredstva;

20.  poziva ESVD da zajamči da će rezultati 61. sjednice Komisije o statusu žena biti uključeni u njegove politike te da će se njima pružiti novi poticaj promicanju jačanja ekonomskog položaja žena radi rješavanja problema rodnih nejednakosti u radnom okruženju koje se mijenja;

21.  prima na znanje pozitivan doprinos osnaživanja žena kad je riječ o postizanju uključivog, pravednog i miroljubivog društva i održivog razvoja; naglašava da je naglasak na rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena vrlo jasan u ciljevima održivog razvoja i da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se u potpunosti ostvarila prava žena i učinkovito provele politike kojima se promiče jačanje gospodarske i društvene uloge žena i njihovo sudjelovanje u donošenju odluka; naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti osnaživanju pripadnica autohtonih naroda;

22.  ističe da je potrebno ohrabrivati žene da se udruže, u okviru sindikata, te da ih se ne smije diskriminirati pri traženju sredstava za financiranje poduzeća;

23.  poziva EU da podrži sve udruge žena čiji je svakodnevni rad usmjeren na potporu ženama koje se nalaze u područjima pogođenim humanitarnim krizama i sukobima;

24.  potvrđuje da je na globalnoj razini hitno potrebno ratificirati i učinkovito provesti Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezine fakultativne protokole kako bi se djeci pružila pravna zaštita; naglašava da su djeca često izložena posebnim zlostavljanjima poput dječjih brakova ili genitalnog sakaćenja i da im je stoga potrebna pojačana zaštita; ističe da su dječji rad, novačenje djece u oružanim sukobima te rani i prisilni brakovi još uvijek kritični problemi u nekim zemljama; zahtijeva da se EU sustavno savjetuje s relevantnim lokalnim i međunarodnim organizacijama za prava djeteta te da skrene pozornost, u svojim političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama, na obvezu država članica da provode Konvenciju; pozdravlja Strategiju Vijeća Europe za prava djeteta (2016. – 2021.); zahtijeva da EU preko svojih vanjskih delegacija nastavi promicati skup alata EU-a i UNICEFA za integriranje dječjih prava u razvojnu suradnju te da na odgovarajući način osposobi osoblje delegacija EU-a za te aktivnosti; ponovno ističe svoj zahtjev da Komisija predloži sveobuhvatnu strategiju za prava djeteta i akcijski plan za narednih pet godina kako bi se prava djeteta postavila kao prioritet vanjskih politika EU-a; pozdravlja činjenicu da su tijekom 2016. u okviru instrumenta za razvojnu suradnju dodijeljena sredstva za potporu agencija UN-a pri provedbi mjera usmjerenih na prava djeteta kojima cilj mora biti maksimalno povećanje stvarne koristi za djecu kojoj je potrebna pomoć, posebno kada je riječ o sustavima zdravstva i pristupu obrazovanju, vodi i odvodnji; poziva na hitno rješavanje pitanja djece bez državljanstva, posebno one rođene izvan zemlje podrijetla njihovih roditelja i djece migranata;

25.  najoštrije osuđuje sve oblike diskriminacije, uključujući i one utemeljene na rasi, boji kože, vjeroispovijedi, spolu, spolnoj orijentaciji, rodnim obilježjima, jeziku, kulturi, socijalnom podrijetlu, kasti, rođenju, dobi, invaliditetu ili bilo kojem drugom statusu; naglašava da bi EU trebala intenzivnije raditi na iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije otvaranjem političkih dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima te radom delegacija EU-a i javne diplomacije; osim toga, naglašava da EU treba nastaviti promicati ratifikaciju i punu provedbu svih konvencija UN-a koje podupiru ovaj cilj;

26.  ponavlja da trgovanje ljudima podrazumijeva njihovo vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba uporabom prijetnji, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, prijevarom, obmanom, zlouporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi kako bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja; poziva EU i države članice da poduzmu mjere za suzbijanje potražnje koja potiče sve oblike iskorištavanja osoba, osobito žena i djece, i koja dovodi do trgovine ljudima, zadržavajući istovremeno pristup temeljen na ljudskim pravima i usredotočen na žrtve; ponavlja potrebu da sve države članice EU-a provedu strategije za iskorjenjivanje trgovine ljudima i Direktive 2011/36/EU(42) koja se bavi tim pitanjem; izražava duboku zabrinutost zbog krajnje ranjivog položaja migranata i izbjeglica u pogledu iskorištavanja, krijumčarenja i trgovanja ljudima; ističe potrebu održavanja razlike između pojmova trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata;

27.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava nad ljudima koji pate zbog kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju temeljnih ljudskih prava i razvoja uzrokovane kastinskim sustavima; ponavlja svoj poziv na razvoj politike EU-a o diskriminaciji na temelju kaste te poziva EU da iskoristi svaku priliku na izražavanje ozbiljne zabrinutosti zbog tog kršenja ljudskih prava; potiče EU i države članice da provedbom i praćenjem ciljeva održivog razvoja do 2030., praćenjem novih UN-ovih smjernica o diskriminaciji na temelju podrijetla i pružanjem potpore provedbi od strane države preporuka mehanizama UN-a za ljudska prava o diskriminaciji na temelju kaste povećaju napore i potporu koju pružaju povezanim inicijativama na razini UN-a i delegacija;

28.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što i dalje postoji povećani rizik od diskriminacije manjina, koje su posebno osjetljive na političke, gospodarske i ekološke promjene i poremećaje te na promjene i poremećaje povezane s radom; napominje da mnoge osobe imaju slab ili nikakav pristup političkom predstavljanju te da su snažno pogođene siromaštvom; naglašava da EU treba pojačati svoje napore koje ulaže za iskorjenjivanje kršenja ljudskih prava manjina; naglašava da manjinske zajednice imaju posebne potrebe te da bi im trebalo omogućiti potpuni pristup i jednako postupanje u svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života;

29.  pozdravlja ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i ponavlja da je važno da je države članice i institucije EU-a ratificiraju i učinkovito provode; naglašava da invaliditet ljude ne lišava ljudskog dostojanstva, što podrazumijeva dužnost države da ih zaštiti; posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema; poziva EU da uključi borbu protiv diskriminacije zbog invaliditeta u svoje vanjsko djelovanje i politike za pomoć u razvoju; pozdravlja u vezi s time uključivanja prava osoba s invaliditetom u novi Europski konsenzus o razvoju;

30.  ponovno ističe svoju potporu sustavnom uvođenju klauzula o ljudskim pravima u međunarodne sporazume između EU-a i trećih zemalja, uključujući trgovinske i ulagačke sporazume; podsjeća da se ljudska prava moraju smatrati jednakovrijednima, nedjeljivima, međuovisnima i međusobno povezanima; poziva Komisiju da učinkovito i sustavno prati provedbu takvih klauzula te da Parlamentu redovno podnosi izvješća o poštovanju ljudskih prava u partnerskim zemljama; poziva Komisiju da u okviru budućih sporazuma usvoji bolje strukturiran i strateški pristup dijalozima o ljudskim pravima; pozitivno ocjenjuje sustav povlastica OSP+ kao sredstva za poticanje učinkovite provedbe 27 glavnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i standardima rada; poziva na istinsku provedbu sustava OSP+ i očekuje od Komisije da Parlamentu i Vijeću podnese izvješće o statusu njegove ratifikacije i napretku postignutom u okviru tog programa; ponovno ističe važnost pravilne provedbe Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

31.  potvrđuje činjenicu da bi aktivnosti svih poduzeća, uključujući ona europska, koja posluju u trećim zemljama trebala biti potpuno usklađena s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava i poziva EU i njegove države članice da se pobrinu da tako i bude; također potvrđuje važnost promicanja korporativne društvene odgovornosti i važnost toga da europska poduzeća imaju vodeću ulogu u promicanju međunarodnih standarda u području poslovanja i ljudskih prava, naglašavajući da bi suradnja između organizacija za ljudska prava i poslovnih organizacija osnažila lokalne aktere i promicala civilno društvo; potvrđuje da globalni vrijednosni lanci mogu pridonijeti jačanju ključnih međunarodnih radnih, ekoloških i socijalnih standarda te da predstavljaju mogućnosti i izazove za održivi napredak i promicanje ljudskih prava osobito u zemljama u razvoju; poziva EU da preuzme aktivniju ulogu u postizanju odgovarajućeg, pravednog, transparentnog i održivog upravljanja globalnim vrijednosnim lancima te ublaži bilo kakav negativan učinak na ljudska prava, uključujući kršenje radnih prava; međutim, navodi da u slučajevima povreda ljudskih prava povezanih s poslovanjem valja zajamčiti učinkovit pristup pravnim lijekovima za žrtve; potiče Komisiju da zajamči usklađenost projekata koje podupire EIB s politikom EU-a i njegovim obvezama u pogledu ljudskih prava; prima na znanje tekuće pregovore o obvezujućem sporazumu o transnacionalnim korporacijama i drugim poduzećima u vezi s ljudskim pravima; potiče EU da konstruktivno sudjeluje u takvim pregovorima;

32.  poziva EU i njegove države članice da iskoriste svu svoju političku važnost kako bi spriječili svaku radnju koja bi se mogla smatrati genocidom, ratnim zločinom ili zločinom protiv čovječnosti te u slučajevima takvih zločina na njih odgovorili na učinkovit i usklađen način i upotrijebili sva potrebna sredstva radi privođenja svih odgovornih osoba pravdi, uključujući primjenom načela opće nadležnosti, te pružali pomoć žrtvama i potporu procesima stabilizacije i pomirenja; poziva međunarodnu zajednicu da uspostavi instrumente kojima bi se na najmanju moguću mjeru smanjilo vrijeme između upozorenja i odgovora u cilju sprečavanja izbijanja, ponovnog izbijanja i eskalacije nasilnih sukoba, kao što je sustav ranog upozoravanja EU-a;

33.  poziva EU da pruži potporu organizacijama (uključujući nevladine organizacije, organizacije koje djeluju u području istraživanja otvorenog koda i civilno društvo) koje prikupljaju, čuvaju i štite dokaze, digitalne i ostale, o počinjenim zločinima radi olakšavanja njihova kaznenog progona na međunarodnoj razini;

34.  izražava duboku zabrinutost zbog uništavanja kulturne baštine u Siriji, Iraku, Jemenu i Libiji; napominje da se 22 od 38 svjetskih ugroženih lokaliteta kulturne baštine nalazi na Bliskom istoku; podržava djelovanje Inicijative za kulturnu baštinu i njezino djelovanje u svrhu prikupljanja informacija o uništenju arheološke i kulturne baštine u Siriji i Iraku;

35.  pozdravlja napore EU-a da podrži Međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam koji je uspostavio UN radi pružanja pomoći u istragama teških zločina počinjenih u Siriji; naglašava potrebu za uspostavom sličnog neovisnog mehanizma u Iraku; poziva EU i države članice EU-a koje to još nisu učinile da daju financijski doprinos Međunarodnom, nepristranom i neovisnom mehanizmu;

36.  snažno osuđuje okrutne zločine i kršenja ljudskih prava koje su počinili državni subjekti, kao i nedržavni subjekti; zgrožen je golemim brojem počinjenih zločina, uključujući ubojstva, mučenje, silovanje, porobljavanje i seksualno ropstvo kao oružje u ratu, novačenje djece vojnika, prisilna vjerska preobraćenja i sustavna ubojstva pripadnika vjerskih manjina; podsjeća da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu Islamske države(43), nazvao situaciju u kojoj se nalaze vjerske manjine na područjima kojima upravlja ISIS/Daiš genocidom; naglašava da bi EU i njegove države članice trebali podupirati kazneni progon pripadnika nedržavnih skupina kao što su ISIS/Daiš tražeći od Vijeća sigurnosti UN-a da se nadležnost nad time prenese na Međunarodni kazneni sud, ili zajamčiti zadovoljenje pravde s pomoću ad hoc suda ili opće nadležnosti;

37.  ponavlja svoju punu potporu Međunarodnom kaznenom sudu, Rimskom statutu, Uredu tužitelja, tužiteljevim ovlastima propio motu i napretku u pokretanju novih istraga, što je ključno sredstvo u borbi protiv nekažnjavanja najtežih zločina; poziva sve države članice da ratificiraju izmjenu iz Kampale o zločinu agresije i da dodaju „najteže zločine” na popis zločina za koje je EU nadležan; osuđuje svaki pokušaj ugrožavanja njegove legitimnosti ili neovisnosti i poziva EU i države članice da dosljedno surađuju kako bi pružali potporu istragama i odlukama Međunarodnog kaznenog suda radi suzbijanja nekažnjavanja najtežih međunarodnih zločina, uključujući kada se radi o uhićenju osoba za koje je Međunarodni kazneni sud izdao uhidbeni nalog; potiče EU i njegove države članice da dosljedno pružaju potporu ispitivanjima, istragama i odlukama Međunarodnog kaznenog suda te da poduzmu korake u svrhu sprečavanja i djelotvornog reagiranja na slučajeve nesurađivanja s Međunarodnim kaznenim sudom i da pruže odgovarajuća financijska sredstva; pozdravlja sastanak predstavnika Međunarodnog kaznenog suda i EU-a koji je održan u Bruxellesu 6. srpnja 2016. kao priprema za drugi okrugli stol Međunarodnog kaznenog suda i EU-a kako bi se relevantnom osoblju Međunarodnog kaznenog suda i europskih institucija omogućilo da utvrde zajednička područja interesa, razmijene informacije o relevantnim aktivnostima i osiguraju bolju suradnju između tih dviju strana; s velikim žaljenjem prima na znanje nedavne najave nekih zemalja o povlačenju iz Rimskog statuta, što predstavlja problem u pogledu pristupa pravdi za žrtve i što treba čvrsto osuditi; smatra da Komisija, ESVD i države članice moraju nastaviti poticati treće zemlje da ratificiraju i primjenjuju Rimski statut; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da imenuje posebnog predstavnika EU-a za međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravosuđe s mandatom da svim vanjskim politikama EU-a promiče, obuhvati i zastupa iskazanu predanost EU-a borbi protiv nekažnjavanja te Međunarodnom kaznenom sudu; poziva EU i njegove države članice da podrže mehanizme odgovornosti UN-a i rezolucije na multilateralnim forumima UN-a, uključujući Vijeće UN-a za ljudska prava;

38.  potiče EU da ojača svoje napore u promicanju vladavine prava i neovisnosti pravosuđa na multilateralnoj i bilateralnoj razini kao temeljno načelo za jačanje demokracije; potiče EU da pruži podršku poštenom pravosuđu diljem svijeta pružanjem pomoći u procesima zakonodavnih i institucijskih reformi u trećim zemljama; osim toga, potiče delegacije EU-a i veleposlanstva država članica da u cilju promicanja neovisnosti pravosuđa sustavno prate sudske postupke;

39.  izražava duboku zabrinutost i solidarnost s rastućim brojem migranata, izbjeglica i tražitelja azila, uključujući sve veći broj žena, kao žrtvama sukoba, nasilja, progona, propusta u upravljanju, siromaštva, nezakonitih migracija, mreža krijumčarenja i trgovanja ljudima; naglašava hitnu potrebu za poduzimanjem pravih koraka za hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima nezakonitih migracijskih tokova i pronalaženjem dugoročnih rješenja utemeljenih na poštovanju ljudskih prava i dostojanstvu te ujedno za rješavanjem vanjske dimenzije izbjegličke krize, između ostalog, pronalaskom održivih rješenja za sukobe u našem susjedstvu, primjerice razvijajući suradnju i partnerstvo s uključenim trećim zemljama koje poštuju međunarodno pravo i jamče poštovanje ljudskih prava na svojem teritoriju; izražava duboku zabrinutost zbog nasilja nad djecom migrantima, uključujući nestanke maloljetnih migranata bez pratnje, i poziva na preseljenje, programe spajanja obitelji i humanitarne koridore; duboko je zabrinut zbog teškog položaja i sve većeg broja interno raseljenih osoba i poziva na njihov sigurni povratak, preseljenje ili integraciju u lokalno društvo; poziva EU i države članice da pružaju humanitarnu pomoć u područjima obrazovanja, stambenog zbrinjavanja i područjima humanitarnog djelovanja u kojima se pruža pomoć izbjeglicama koji se nalaze najbliže svojim zemljama i da ispravno provedu politike o povratku; naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom migraciji utemeljenom na ljudskim pravima te poziva EU da i dalje surađuje s UN-om, regionalnim organizacijama, vladama i nevladinim organizacijama; poziva države članice da u cijelosti provedu paket o zajedničkom europskom sustavu azila i zajedničko zakonodavstvo o migracijama, prije svega radi zaštite tražitelja azila koji se nalaze u nepovoljnom položaju; naglašava da se pojmovima „sigurne zemlje” i „sigurne zemlje podrijetla” ne smije onemogućivati pojedinačno razmatranje zahtjeva za azil; upozorava na instrumentalizaciju vanjske politike EU-a kao „upravljanje migracijama”; poziva EU i države članice da uspostave potpunu transparentnost u pogledu sredstava koja se dodjeljuju trećim zemljama za suradnju u području migracija te da zajamče da takva suradnja ne bude na korist kršenja ljudskih prava, već da bude usklađena s poboljšanjem ljudskih prava u tim zemljama;

40.  smatra da bi se razvojna suradnja i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela, uključujući vladavinu prava i dobro upravljanje, trebali međusobno nadopunjavati; u tom kontekstu podsjeća na izjavu UN-a da se bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima razvojni ciljevi ne mogu u potpunosti postići; osim toga, podsjeća na to da se EU obvezao na pružanje podrške partnerskim zemljama, uz istovremeno vođenje računa o njihovu stupnju razvoja te napretku postignutom u području ljudskih prava i demokracije;

41.  ističe da je stopa osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost viša među ženama i traži od Komisije da u okviru svojih razvojnih politika pojača napore u provedbi mjera za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti.

42.  podsjeća da su države članice drugim kriterijem Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP obvezane ispitati svaku dozvolu za izvoz oružja s obzirom na poštovanje ljudskih prava u odredišnoj zemlji; podsjeća, u vezi s time, na obvezu koju je Komisija preuzela u okviru Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju u vezi sa sigurnosnim snagama i provedbom politike o ljudskim pravima EU-a, uključujući izradu i provedbu politike postupanja s dužnom pažnjom u tom području;

43.  ponavlja svoj poziv na zajedničko stajalište EU-a o uporabi naoružanih bespilotnih letjelica, kojim se poštuju ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, te se rješavaju pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost; ponovno ustraje u tome da EU zabrani razvoj, proizvodnju i uporabu potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog djelovanja;

44.  smatra da bi EU trebao nastaviti ulagati napore kako bi se više poštovala ljudska prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba u skladu s tim povezanim smjernicama EU-a; poziva na potpunu provedbu smjernica, što uključuje i osposobljavanje osoblja EU-a u trećim zemljama; osuđuje činjenicu da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 72 zemlje, zabrinut je zbog toga što je u 13 od tih zemalja za nju predviđena smrtna kazna te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije, kao što su prisilno razotkrivanje seksualnosti, zločini iz mržnje i govor mržnje na internetu i izvan njega i korektivna silovanja ne smiju proći nekažnjeno; prima na znanje zakonodavstvo o istospolnim brakovima i istospolnim građanskim zajednicama u nekim zemljama i potiče njihovo daljnje priznavanje; osuđuje povrede tjelesnog integriteta žena i pripadnika manjina; poziva države da zabrane takve prakse, kazneno progone počinitelje i pruže podršku žrtvama;

45.  ponovno ističe ključnu važnost borbe protiv korupcije u svim njezinim oblicima kako bi se zajamčila vladavina prava, demokracija i poštovanje ljudskih prava; snažno osuđuje svako ponašanje kojim se pogoduje takvim koruptivnim praksama;

46.  podsjeća da korupcija predstavlja prijetnju jednakom uživanju ljudskih prava te se njome narušavaju demokratski procesi kao što su vladavina prava i pošteno pravosuđe; smatra da bi EU u svim svojim platformama za dijalog s trećim zemljama trebao naglasiti važnost integriteta, odgovornosti i pravilnog upravljanja u području javnih pitanja, financija i vlasništva, kako je određeno u Konvenciji UN-a protiv korupcije (UNCAC); preporučuje EU-u da dosljednije i sustavnije upotrebljava svoje stručno znanje za podupiranje trećih zemalja u njihovim naporima u vezi s borbom protiv korupcije putem osnivanja i osnaživanja neovisnih i djelotvornih institucija za suzbijanje korupcije; poziva, među ostalima, Komisiju da pregovara o odredbama o borbi protiv korupcije u svim budućim trgovačkim sporazumima o kojima će voditi pregovore s trećim zemljama;

47.  naglašava ključne odgovornosti i obveze država i drugih nositelja dužnosti za ublažavanje klimatskih promjena, sprečavanje njihovih negativnih posljedica za ljudska prava i jačanje koherentnosti politika kako bi se osiguralo da su napori u vezi s ublažavanjem i prilagodbom klimatskih promjena prikladni, dostatno ambiciozni, nediskriminirajući i inače u skladu s obvezama u području ljudskih prava; ističe da UN procjenjuje da će do 2050. biti mnogo osoba raseljenih zbog ekoloških razloga; ističe da postoji poveznica između trgovinskih politika, politika zaštite okoliša i razvojnih politika te pozitivnih i negativnih učinaka koje takve politike mogu imati na poštovanje ljudskih prava; pozdravlja posvećenost međunarodne zajednice kada je riječ o povezivanju pitanja ekoloških i prirodnih katastrofa i klimatskih promjena s pitanjem ljudskih prava;

48.  naglašava da je otimanje zemlje proteklih godina znatno poraslo u zemljama u razvoju; smatra da rješavanje problema iskorištavanja i otimanja resursa treba biti prioritet; osuđuje prakse kao što su otimanje zemljišta i nekontrolirano korištenje prirodnih resursa; poziva Europsku komisiju da što prije intervenira te da slijedi zahtjeve Parlamenta izražene u brojnim nedavnim rezolucijama o toj temi;

49.  ističe kako je važno pobrinuti se da ljudska prava i pristup robi i uslugama kao što su voda i odvodnja budu obuhvaćeni socijalnim, obrazovnim, zdravstvenim i sigurnosnim politikama;

50.  poziva međunarodne institucije, nacionalne vlade, nevladine organizacije i pojedince da surađuju radi uspostave odgovarajućeg regulatornog okvira i time zajamče da svi ljudi na svijetu imaju zajamčen pristup barem najmanjoj potrebnoj količini vode; ističe da se voda ne bi smjela smatrati robom, već pitanjem razvoja i održivosti te da privatizacija vode ne oslobađa zemlje njihovih odgovornosti u području ljudskih prava; poziva zemlje u kojima je voda jedan od uzroka napetosti ili sukoba da surađuju u cilju dijeljenja vode kako bi se u pogledu održivosti postigla situacija koja će svima odgovarati i miran razvoj regije;

Rješavanje izazova pružanja potpore demokraciji i s time povezane aktivnosti

51.  naglašava da bi EU i dalje trebao aktivno podupirati demokratske i učinkovite institucije za ljudska prava i civilno društvo u njihovim nastojanjima da promiču demokraciju; pozdravlja neprocjenjivu pomoć pruženu organizacijama civilnog društva diljem svijeta u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, koji i dalje predstavlja vodeću inicijativu EU-a u provedbi njegove vanjske politike u području ljudskih prava; također pozdravlja stalna nastojanja Europske zaklade za demokraciju da promiče demokraciju i poštovanje temeljnih prava i sloboda u istočnim i južnim susjedima EU-a;

52.  podsjeća na to da bi iskustvo i znanje stečeno tijekom tranzicije k demokraciji u okviru politike proširenja i susjedstva moglo pozitivno pridonijeti utvrđivanju najboljih praksi koje bi se mogle upotrijebiti za podupiranje i osnaživanje drugih demokratskih procesa diljem svijeta;

53.  u tom kontekstu ponovno poziva Komisiju da izradi smjernice EU-a za potporu demokraciji;

54.  predlaže EU-u da uloži veće napore u razvijanje sveobuhvatnijeg pristupa procesima demokratizacije, imajući na umu da su slobodni i pošteni izbori samo jedna od dimenzija demokratizacije, kako bi se na pozitivan način pridonijelo jačanju demokratskih institucija i povjerenja javnosti u izborne postupke diljem svijeta;

55.  pozdravlja osam misija za promatranje izbora i osam misija izbornih stručnjaka koje je EU proveo 2016. diljem svijeta; naglašava činjenicu da je EU od 2015. godine proveo 17 misija za promatranje izbora i 23 misije izbornih stručnjaka; ponavlja svoje pozitivno mišljenje o kontinuiranoj podršci koju EU pruža izbornim postupcima te o njegovoj pomoći i potpori domaćim promatračima tijekom održavanja izbora; u tom pogledu pozdravlja i u potpunosti podupire rad Skupine za podršku demokraciji i koordinaciju izbora (DEG);

56.  podsjeća na važnost poduzimanja odgovarajućih daljnjih koraka u vezi s izvješćima i preporukama misija za promatranje izbora, kako bi se pojačao njihov učinak i osnažila potpora EU-a demokratskim standardima dotičnih zemalja;

57.  pozdravlja činjenicu da su se Komisija, ESVD i države članice u okviru postojećeg Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju obvezali na čvršću i dosljedniju suradnju s tijelima za upravljanje izborima, parlamentarnim institucijama i organizacijama civilnog društva u trećim zemljama, u cilju jačanja njihove uloge te slijedom toga i osnaženju demokratskih procesa;

58.  naglašava da je politika proširenja EU-a jedan od najjačih alata za jačanje poštovanja demokratskih načela i ljudskih prava s obzirom na trenutačna politička kretanja u zemljama kandidatkinjama i zemljama potencijalnim kandidatkinjama; poziva Komisiju da ojača svoje napore u pružanju potpore jačanju demokratskih političkih kultura, poštovanju vladavine prava, neovisnosti medija i pravosuđa te borbi protiv korupcije u tim zemljama; izražava svoje uvjerenje da bi se revidirana europska politika susjedstva i dalje trebala temeljiti na zaštiti, aktivnom promicanju i provedbi ljudskih prava i demokratskih načela; ponavlja činjenicu da su zaštita, aktivna potpora i provedba ljudskih prava i demokracije u interesu kako partnerskih zemalja tako i EU-a; također podsjeća da Unija mora nastaviti ispunjavati obvezu prema svojim partnerima, osobito u svojemu susjedstvu, u pružanju podrške gospodarskim, socijalnim i političkim reformama, zaštiti ljudskih prava, pružanju podrške uspostavi vladavine prava kao najboljim sredstvima za jačanje međunarodnog poretka i jamčenje stabilnosti svojega susjedstva; podsjeća da Unija za Mediteran može i treba oblikovati politički dijalog u tom području i ustrajati u provedbi snažnog programa ljudskih prava i demokracije u regiji; podsjeća da sve zemlje koje se žele pridružiti EU-u moraju u cijelosti zajamčiti ljudska prava i strogo poštovati kriterije iz Kopenhagena, dok bi njihovo nepridržavanje moglo dovesti do zamrzavanja pregovora;

59.  naglašava da izgradnja mira podrazumijeva ulaganje napora u cilju sprečavanja i smanjenja sukoba te jačanja otpornosti političkih, socioekonomskih i sigurnosnih institucija u svrhu postavljanja temelja za dugoročan održivi mir i razvoj; ističe da je promicanje vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava temeljno za održavanje mira;

Osiguranje sveobuhvatnog i dosljednog pristupa ljudskim pravima i pružanju potpore demokraciji u okviru politika EU-a

60.  prima na znanje usvajanje godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu; smatra da je godišnje izvješće nezaobilazno za nadzor politike EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu te za obavješćivanje i raspravu o njoj, kao i vrijedan instrument kojim se pruža sveobuhvatan pregled prioriteta EU-a, napora i izazova u ovom području, koji se također može koristiti za utvrđivanje daljnjih učinkovitih načina za njihovo rješavanje;

61.  ponovno odlučno upućuje poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da sudjeluje u raspravi sa zastupnicima u Europskom parlamentu na dvjema plenarnim sjednicama godišnje, jednom u vrijeme predstavljanja godišnjeg izvješća EU-a, a drugi put tijekom odgovora na izvješće Parlamenta; ponovno naglašava važnost neprestanog međuinstitucijskog dijaloga, osobito u pogledu daljnjeg postupanja na temelju hitnih rezolucija Parlamenta o ljudskim pravima; podsjeća da pisani odgovori imaju važnu ulogu u međuinstitucijskim odnosima, s obzirom na to da omogućuju da se na sva pitanja koja je Parlament postavio sustavno i potanko odgovori i time pridonose jačanju djelotvorne koordinacije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i ESVD da daju iscrpne odgovore na pisana pitanja i da se pitanjima koja se odnose na ljudska prava bave na najvišoj razini dijaloga s uključenim zemljama;

62.  pohvaljuje ESVD i Komisiju za iscrpno izvješćivanje o aktivnostima koje je EU poduzeo u području ljudskih prava i demokracije u 2016. godini; međutim, smatra da bi trenutačan oblik godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji bilo moguće poboljšati pružanjem jasnije slike o istinskom učinku djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama;

63.  ponovno izražava svoje stajalište da donošenje Strateškog okvira EU-a i prvog Akcijskog plana za ljudska prava i demokraciju 2012. godine, u kojima su ljudska prava i demokracija postavljeni kao temeljne odrednice njezinih vanjskih odnosa, predstavlja ključan trenutak za EU; pozdravlja to što je Vijeće u srpnju 2015. usvojilo novi Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. i reviziju sredinom provedbenog razdoblja 2017. godine; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije, ESVD, Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče učinkovitu i dosljednu provedbu trenutačnog Akcijskog plana, uključujući u okviru istinske suradnje s organizacijama civilnog društva; naglašava da države članice trebaju izvješćivati o svojim provedbama plana; posebno ističe važnost jačanja učinkovitosti i povećanja lokalnog učinka alata koji se koriste diljem svijeta za promicanje poštovanja ljudskih prava i demokracije;

64.  ponovno iznosi svoje stajalište da je za dosljedno i postojano unaprjeđivanje programa za ljudska prava i demokraciju potrebno postići visoku razinu usuglašenosti i pojačati koordinaciju među državama članicama i institucijama EU-a, kao i istinsku suradnju s organizacijama civilnog društva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini; snažno naglašava da bi države članice trebale u većoj mjeri sudjelovati u provedbi Akcijskog plana i Strateškog okvira EU-a i koristiti ih kao predložak za promicanje ljudskih prava i demokracije u svojim bilateralnim i multilateralnim aktivnostima;

65.  prepoznaje ključnu ulogu PPEU-a za ljudska prava, g. Lambrinidisa, u povećanju vidljivosti i učinkovitosti EU-a u zaštiti i promicanju ljudskih prava i demokratskih načela diljem svijeta te naglašava njegovu ulogu u promicanju dosljedne i postojane provedbe politike ljudskih prava EU-a; pozdravlja produljenje mandata PPEU-a do 28. veljače 2019. i ponavlja svoj zahtjev da taj mandat postane trajan; predlaže u tom smislu da se PPEU-u pojača vidljivost u javnosti, da mu se dodijeli ovlast pokretanja vlastitih inicijativa te odgovarajuće osoblje i financijska sredstva kako bi mogao djelovati u punom opsegu; preporučuje uz to PPEU-u da poveća transparentnost svojih aktivnosti, planova, izvješća o napretku i pregleda;

66.  primjećuje da se radu i učinku PPEU-a za ljudska prava može pristupiti samo djelomično, i to pregledom godišnjeg izvješća o ljudskim pravima, njegovih profila na društvenim mrežama i dostupnih govora;

67.  u potpunosti podupire strategije o ljudskim pravima za pojedine zemlje, koje prilagođavaju mjere EU-a konkretnoj situaciji i potrebama svake pojedine države; ponovno poziva da se zastupnicima u EP-u omogući pristup strateškom sadržaju; snažno ističe važnost uzimanja u obzir strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje na svim razinama donošenja politika u pogledu pojedinačnih trećih zemalja; ponavlja da strategije zemalja o ljudskim pravima trebaju biti u skladu s djelovanjem EU-a koje se provodi u svakoj zemlji ovisno o konkretnoj situaciji te da trebaju sadržavati mjerljive pokazatelje napretka i mogućnost njihove prilagodbe, ako je to potrebno;

68.  pozdravlja to što su sve delegacije EU-a te misije u sklopu ZSOP-a uspostavile kontaktne točke za ljudska i rodna prava; podsjeća na svoju preporuku potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD-u prema kojoj je potrebno razviti jasne operativne smjernice u pogledu uloge osoba zaduženih za kontaktne točke u delegacijama tako da se oni mogu poboljšati i djelovati kao istinski savjetnici na području ljudskih prava i da pritom budu učinkoviti;

69.  potvrđuje da dijalozi o ljudskim pravima s trećim zemljama mogu biti djelotvorno sredstvo za bilateralno djelovanje i suradnju u promicanju i zaštiti ljudskih prava; pozdravlja uspostavu dijaloga o ljudskim pravima sa sve većim brojem zemalja; pozdravlja i dalje potiče uključivanje civilnog društva u pripremne dijaloge; ponovno poziva na razvijanje sveobuhvatnog mehanizma za praćenje i procjenu odvijanja dijaloga o ljudskim pravima;

70.  podsjeća da se EU obvezao da će u središte svojih odnosa s trećim zemljama staviti ljudska prava i demokraciju; stoga naglašava da treba podupirati unapređivanje ljudskih prava i demokratskih načela, uključujući uvjetne klauzule o ljudskim pravima u međunarodnim sporazumima, u sklopu svih politika EU-a koje imaju vanjsku dimenziju, kao što su primjerice politika proširenja i susjedstva, ZSOP i okoliš, te politike koje se odnose na razvoj, sigurnost, borbu protiv terorizma, trgovinu, migracije, pravosuđe i unutarnje poslove;

71.  podsjeća da su sankcije osnovni alat ZVSP-a; potiče Vijeće da, kada je to potrebno radi ostvarenja ciljeva ZVSP-a, donese sankcije predviđene zakonodavstvom EU-a , prije svega radi zaštite ljudskih prava i konsolidacije i pružanja potpore demokraciji, brinući se istovremeno o tome da one ne utječu na civilno stanovništvo; traži da te sankcije budu usmjerene na službenike za koje je utvrđeno da su odgovorni za povrede ljudskih prava kako bi bili kažnjeni za svoje zločine i zloupotrebe;

72.  prima na znanje nastojanje Komisije da ispuni svoju obvezu uključivanja odredbi o ljudskim pravima u svoje procjene učinka zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga, provedbenih mjera i trgovinskih i ulagačkih sporazuma; potiče Komisiju da poboljša kvalitetu i sveobuhvatnost procjena učinka te da time zajamči sustavno uključivanje pitanja povezanih s ljudskim pravima u tekst zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga;

73.  ponovno izražava svoju punu podršku odlučnom djelovanju EU-a u promicanju napretka u području ljudskih prava i demokratskih načela kroz suradnju sa strukturama UN-a i njegovim specijaliziranim agencijama, Vijećem Europe, Organizacijom za europsku sigurnost (OSCE) Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i s regionalnim organizacijama kao što su Udruženje država jugoistočne Azije (ASEAN), Južnoazijsko udruženje za regionalnu suradnju (SAARC), Afrička unija, Arapska liga i druge organizacije, u skladu s člancima 21. i 22. UEU-a;

74.  naglašava da je za ispunjavanje ambicioznih ciljeva iznesenih u novom Akcijskom planu nužno da EU zajamči dostatnu razinu sredstava i stručnosti, i u pogledu ljudskih resursa u delegacijama i središnjici, i u pogledu financijskih sredstava;

75.  nadalje, ponovno ističe važnost aktivnog i dosljednog sudjelovanja EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, a osobito na sjednici Trećeg odbora Opće skupštine UN-a i UNHCR-a; priznaje napore koje su ESVD, delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u povećanje usuglašenosti EU-a o pitanjima ljudskih prava na razini UN-a; potiče EU da uloži više truda u izražavanje svojeg stajališta, među ostalim jačanjem sve češće primjene međuregionalnih inicijativa i sudjelovanjem te preuzimanjem vodeće uloge u oblikovanju i donošenju rezolucija; naglašava da je nužno da vodstvo EU-a ustraje na reformama UN-a s ciljem jačanja utjecaja i snage multilateralnog sustava koji se temelji na pravilima te osiguravanja učinkovitije zaštite ljudskih prava i unapređenja međunarodnog prava;

o
o   o

76.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 70. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.

(1) http://www.ohchr.org/Documents/ProfessionalInterest/cedaw.pdf (2) http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/167 (3) https://treaties.un.org/doc/source/docs/A_RES_45_158-E.pdf (4) http://www.unhcr.org/3b66c2aa10 (5) http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf (6) http://www.un.org/en/development/desa/population/migration/generalassembly/docs/globalcompact/A_RES_71_1.pdf (7) https://sustainabledevelopment.un.org/post2015/transformingourworld (8) https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/rms/090000168008482e (9) http://www.oecd.org/corporate/mne/oecdguidelinesformultinationalenterprises.htm (10) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf (11) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf (12) http://europa.eu/globalstrategy/sites/globalstrategy/files/regions/files/eugs_review_web_0.pdf (13) http://europa.eu/globalstrategy/sites/globalstrategy/files/full_brochure_year_1.pdf (14) SL L 76, 22.3.2011., str. 56. (15) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_guidelines_rights_of_child_0.pdf (16) https://ec.europa.eu/europeaid/sites/devco/files/european-consensus-on-development-final-20170626_en.pdf (17) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_human_rights_guidelines_on_freedom_of_expression_online_and_offline_en.pdf (18) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/137585.pdf (19) http://www.ceceurope.org/wp-content/uploads/2015/08/CofEU_119404.pdf (20) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/guidelines_death_penalty_st08416_en.pdf (21) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/20120626_guidelines_en.pdf (22) https://www.osce.org/odihr/19223?download=true (23) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/137584.pdf (24) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_guidelines_on_human_rights_dialogues_with_third_countries.pdf (25) SL C 303, 15.12.2009., str. 12. (26) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/16173_08_en.pdf (27) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/10019_08_en.pdf (28) SL L 130, 19.5.2017., str. 1. (29) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_guidelines_hrd_en.pdf (30) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10255-2016-INIT/hr/pdf (31) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0344. (32) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502. (33) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0404. (34) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0405. (35) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0300. (36) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0020. (37) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0066. (38) SL C 181, 19.5.2016., str. 69. (39) http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session31/Documents/A_HRC_31_56_en.doc (40) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115. (41) SL L 134, 29.5.2009., str. 1. (42) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (43) SL C 310, 25.8.2016., str. 35.

Preporuka Europskog parlamenta od 13. prosinca 2017. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Hong Kongu, 20 godina nakon primopredaje (2017/2204(INI))

P8_TA(2017)0495 A8-0382/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Temeljni zakon o Posebnom upravnom području Hong Kongu, koji je usvojen 4. travnja 1990., a na snagu je stupio 1. srpnja 1997.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju vlade Ujedinjene Kraljevine i vlade Narodne Republike Kine o pitanju Hong Konga od 19. prosinca 1984., poznatu i kao Zajednička kinesko-britanska deklaracija,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. travnja 2017. o Posebnom upravnom području Hong Kongu ­ Godišnje izvješće za 2016. (JOIN(2017)0016), od 25. travnja 2016. o Posebnom upravnom području Hong Kongu ­ Godišnje izvješće 2015. (JOIN(2016)0010) i od 24. travnja 2015. o Posebnom upravnom području Hong Kongu ­ Godišnje izvješće 2014. (JOIN(2015)0012),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. lipnja 2016. o elementima nove strategije EU-a za Kinu (JOIN(2016)0030), komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497) te zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o strategiji EU-a za Kinu,

–  uzimajući u obzir politiku EU-a o „jedinstvenoj Kini”,

–  uzimajući u obzir Sporazum o carinskoj suradnji između EU-a i Posebnog upravnog područja Hong Konga(1),

–  uzimajući u obzir mogućnost ulaska bez vize u schengensko područje(2) i u ostatak Europske unije za nositelje putovnice Posebnog upravnog područja Hong Konga, i obrnuto,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima koji je započeo 1995.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Hong Kongu, osobito onu od 24. studenog 2016. o slučaju Guija Minhaija, izdavača koji se nalazi u zatvoru u Kini(3), onu od 4. veljače 2016. o slučaju nestalih izdavača knjiga u Hong Kongu(4), onu od 15. prosinca 2005. o stanju ljudskih prava u Tibetu i Hong Kongu(5), onu od 8. travnja 2003. o trećem i četvrtom godišnjem izvješću Komisije upućenom Vijeću i Europskom parlamentu o Posebnom upravnom području Hong Kongu(6), onu od 19. prosinca 2002. o Hong Kongu(7), onu od 26. listopada 2000. o prvom i drugom godišnjem izvješću Komisije o Posebnom upravnom području Hong Kongu(8), onu od 8. listopada 1998. o komunikaciji Komisije Vijeću o Europskoj uniji i Hong Kongu: razdoblje nakon 1997.(9), te onu od 10. travnja 1997. o stanju u Hong Kongu(10),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kini, osobito one od 16. prosinca 2015.(11) i 14. ožujka 2013. o odnosima između EU-a i Kine(12),

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0382/2017),

A.  budući da je 1. srpnja 1997. suverenitet nad Hong Kongom prenesen s Ujedinjene Kraljevine na Narodnu Republiku Kinu;

B.  budući da je Zajedničkom kinesko-britanskom deklaracijom iz 1984. te Temeljnim zakonom o Posebnom upravnom području Hong Kongu iz 1990. utvrđeno da će Hong Kong zadržati autonomiju i neovisnost izvršne, zakonodavne i sudske vlasti 50 godina nakon primopredaje suvereniteta;

C.  budući da EU i Europski parlament i dalje snažno podupiru načelo „jedne zemlje, dva sustava” i visok stupanj autonomije koji Hong Kong ima u odnosu na Kinu;

D.  budući da od 2005. godine EU i Hong Kong održavaju godišnji sastanak na visokoj razini pod nazivom strukturirani dijalog; budući da se 17. studenog 2016. u Bruxellesu održao deseti godišnji strukturirani dijalog;

E.  budući da bilateralni odnosi EU-a i Hong Konga i dalje postaju sve čvršći; budući da je EU drugi po veličini trgovinski partner Hong Konga nakon Kine i da je Hong Kong 14. po veličini trgovinski partner EU-a u trgovini robom i ključni partner u trgovini uslugama; budući da bi potreba Hong Konga za dodatnom gospodarskom diversifikacijom, povezanost s Novim putom svile i snažnija integracija s regijom delte Biserne rijeke trebali pogodovati budućim bilateralnim odnosima; budući da je prema Konferenciji UN-a o trgovini i razvoju (UNCTAD) Hong Kong drugo po veličini svjetsko odredište za izravna strana ulaganja;

F.  budući da su obrana i vanjski poslovi Hong Konga u nadležnosti vlade Narodne Republike Kine;

G.  budući da prema Temeljnom zakonu Posebno upravno područje Hong Kong ima pravo na samostalno formiranje vanjskih gospodarskih odnosa i članstvo u međunarodnim organizacijama;

H.  budući da su se i nakon 1. srpnja 1997. nastavili primjenjivati postojeći sporazumi o građanskim, političkim, gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i međunarodni sporazumi o ljudskim pravima; budući da je Narodna Republika Kina također potpisala i ratificirala međunarodne sporazume kojima se ta prava jamče te je na taj način priznala značaj i univerzalnost ljudskih prava; budući da je Kina s EU-om i ostalim međunarodnim partnerima pokrenula forume za dijalog o pitanjima u vezi s vladavinom prava;

I.  budući da je Hong Kong član ili pridruženi član više od 20 međunarodnih organizacija kao što su Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Međunarodni monetarni fond (MMF), Organizacija za gospodarsku suradnju Azije i Pacifika (APEC), Interpol, Banka za međunarodne namire (BIS), Azijska razvojna banka, Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu (AIIB), Međunarodni olimpijski odbor, Međunarodna trgovinska komora i Međunarodna konfederacija sindikata;

J.  budući da je Hong Kong stranka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

K.  budući da su u Temeljnom zakonu utvrđene odredbe o zaštiti ljudskih prava i individualnih sloboda;

L.  budući da se člankom 27. Temeljnog zakona jamči sloboda govora, medija i objavljivanja, udruživanja, okupljanja i prosvjedovanja;

M.  budući da je člancima 45. i 68. Temeljnog zakona utvrđeno da se izvršni upravitelj i svi članovi Zakonodavnog vijeća naposljetku biraju neposrednim glasovanjem;

N.  budući da je Državno vijeće Narodne Republike Kine 10. lipnja 2014. objavilo bijelu knjigu o provedbi politike „jedna zemlja, dva sustava” u Hong Kongu, u kojoj je istaknuto da je autonomija Posebnog upravnog područja Hong Konga na koncu podložna odobrenju središnje vlasti Narodne Republike Kine;

O.  budući da je tradicionalna otvorenost hongkonškog društva utrla put razvoju istinskog i nezavisnog civilnog društva koje aktivno i konstruktivno sudjeluje u javnom životu Posebnog upravnog područja Hong Konga;

P.  budući da je civilno društvo Hong Konga podiglo razinu osviještenosti javnosti kad je riječ o građanskim i političkim pravima, vjeroispovijesti, zdravstvenoj skrbi, okolišu, klimatskim promjenama, političkoj participaciji žena, pravima domaćih radnika, pravima pripadnika skupine LGBTI te akademskim i kulturnim slobodama;

Q.  budući da se u Hong Kongu razvio istinski višestranački sustav; budući da su tijekom godina građani Hong Konga svjedočili masovnim prodemokratskim prosvjedima na kojima se tražila cjelovita provedba Temeljnog zakona, među kojima su i prosvjedi u sklopu tzv. pokreta kišobrana iz 2014., kao i medijske slobode te na kojima se prosvjedovalo, među ostalim, zbog nestanka djelatnika jedne knjižare u Hong Kongu;

R.  budući da je tijekom posljednjih 20 godina nekolicina novinara i drugih medijskih djelatnika, često osoba koje podržavaju demokraciju i izražavaju kritička stajališta, bilo prisiljeno na ostavku, premješteno na manje osjetljiva tematska područja te su u nekim slučajevima čak doživjeli prijetnje nasiljem;

S.  budući da je krajem 2015. nestalo pet osoba povezanih s izdavačkom kućom Mighty Current i njezinom knjižarom, četiri od njih s boravištem u Hong Kongu te jedna s boravištem izvan njega, te da su se nekoliko mjeseci poslije pojavile informacije da su spomenute osobe lišene slobode na području kontinentalne Kine na neutvrđenim lokacijama i da je jedan od oslobođenih djelatnika izjavio da je priznao prijestup pod prisilom;

T.  budući da je posljednjih nekoliko godina u hongkonškim medijima sve primjetnija autocenzura kad je riječ o temama koje se odnose na kontinentalnu Kinu, što je potvrđeno anketama i izvješćima Udruge novinara Hong Konga;

U.  budući da Hong Kong nudi mogućnosti izobrazbe na visokoj razini i stjecanja visokih akademskih titula, ali da je akademska sloboda u opasnosti zbog stalnog upletanja kineske središnje vlasti, posebno kad je riječ o imenovanjima u sveučilišna vijeća;

V.  budući da anketa koja se redovito provodi u sklopu programa za praćenje javnog mnijenja Sveučilišta u Hong Kongu bilježi znatno smanjenje identifikacije s Kinom;

W.  budući da je u siječnju 2017. Ured za okoliš Hong Konga objavio međusektorski „Akcijski plan Hong Konga u području klime nakon 2030.” koji je u skladu s Pariškim sporazumom postavio nove ciljeve za emisije ugljika, točnije, smanjenje intenziteta ugljika za dvije trećine i apsolutnih emisija ugljika za jednu trećinu do 2030., u usporedbi s početnim vrijednostima iz 2005.;

X.  budući da je hongkonška luka važna za Narodnu Republiku Kinu i međunarodnu trgovinu;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te, radi obavijesti, vladi Posebnog upravnog područja Hong Konga i vladi Narodne Republike Kine.

(1) SL L 151, 18.6.1999., str. 20. (2) SL L 81, 21.3.2001., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0444. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0045. (5) SL C 286 E, 23.11.2006., str. 523. (6) SL C 64 E, 12.3.2004., str. 130. (7) SL C 31 E, 5.2.2004., str. 261. (8) SL C 197, 12.7.2001., str. 387. (9) SL C 328, 26.10.1998., str. 186. (10) SL C 132, 28.4.1997., str. 222. (11) SL C 399, 24.11.2017., str. 92. (12) SL C 36, 29.1.2016., str. 126.