Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. prosinca 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Sloboda izražavanja u Vijetnamu, posebno slučaj Nguyena Vana Hoe
 Kambodža: zabrana oporbe
 Salvador: slučajevi žena kazneno gonjenih zbog spontanog pobačaja
 Stanje u Afganistanu
 Položaj naroda Rohingya
 Provedba Direktive o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije
 Razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2016.
 Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije

Sloboda izražavanja u Vijetnamu, posebno slučaj Nguyena Vana Hoe
PDF 259kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o slobodi izražavanja u Vijetnamu, posebno o slučaju Nguyena Vana Hoe (2017/3001(RSP))
P8_TA(2017)0496RC-B8-0685/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijetnamu,

–  uzimajući u obzir sedmi dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama od 1. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji EU-a i Vijetnama potpisan 27. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz 2008.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojem je Vijetnam pristupio 1982.,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana od 26. veljače 2016. u slučaju 1409/2014/MHZ o propustu Europske komisije da provede prethodnu procjenu učinka Sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a i Vijetnama na ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU Vijetnam smatra važnim partnerom u Aziji; budući da je 2015. obilježena 25. obljetnica odnosa između EU-a i Vijetnama; budući da se opseg tih odnosa brzo proširio s područja trgovine i pomoći na sveobuhvatnije partnerstvo;

B.  budući da je obitelj 22-godišnjeg videografa i blogera Nguyena Vana Hoe 11. siječnja 2017. prijavila njegov nestanak te je kasnije otkriveno da ga je policija zadržala bez službenog naloga;

C.  budući da je Nguyen Van Hoa isprva uhićen u skladu s člankom 258. vijetnamskog kaznenog zakona i optužen za „zloupotrebu demokratskih sloboda u namjeri kršenja interesa države”; budući da su te optužbe u travnju 2017. proširene na kršenje članka 88.; budući da se članak 88. kaznenog zakona često upotrebljava protiv branitelja ljudskih prava koji ukazuju na zlouporabe u Vijetnamu;

D.  budući da je Nguyen Van Hoa 27. studenoga 2017. osuđen na sedam godina zatvora za širenje informacija na internetu, uključujući videozapise, o ekološkoj katastrofi u provinciji Ha Tinh koja se dogodila u travnju 2016., kada je tajvansko poduzeće čelika Formosa Ha Tinh nezakonito ispustilo otrovan industrijski otpad u ocean, što je imalo razorne učinke na okoliš duž 200 km obale i dovelo do uništavanja morskih organizama i oboljenja ljudi;

E.  budući da je ta katastrofa izazvala rašireno ogorčenje među vijetnamskim stanovništvom, opsežne reakcije na društvenim mrežama i masovne mirne prosvjede u svim velikim gradovima u Vijetnamu; budući da je uhićenje Nguyena Vana Hoe bilo tek jedno u nizu uhićenja koja su vijetnamske vlasti naredile u danima uoči vijetnamske nove godine (tet);

F.  budući da je Narodni sud provincije Ha Tinh nakon dva i pol sata suđenja Nguyena Vana Hou proglasio krivim za širenje propagande protiv države na temelju članka 88. kaznenog zakona; budući da Nguyenu Vanu Hoi nije dopušten pristup odvjetniku koji bi ga zastupao na saslušanju;

G.  budući da je vijetnamski sud 30. studenoga 2017. potvrdio kaznu od 10 godina zatvora drugoj blogerici, Nguyen Ngoc Nhu Quynh, za širenje protudržavne propagande nakon što je napisala kritičke priloge o uništavanju okoliša, politici i smrtnim slučajevima u policijskom pritvoru;

H.  budući da je Ured UN-a za ljudska prava u okviru svojih posebnih postupaka i mehanizama opetovano osudio članak 88. kaznenog zakona, zajedno s nekoliko drugih odredbi tog zakona, jer se njima krši međunarodno pravo o ljudskim pravima;

I.  budući da je većina medija u vlasništvu države i pod njezinom kontrolom; budući da je sloboda tiska vrlo ograničena; budući da se Vijetnam nalazi na 175. mjestu od 180 zemalja na Svjetskom indeksu slobode medija 2017. koji su objavili Reporteri bez granica; budući da su kao odgovor na sveopću ogorčenost među vijetnamskim stanovništvom nakon katastrofe u provinciji Ha Tinh, nadležne vlasti odmah blokirale pristup društvenim mrežama, nasilno potisnule prosvjede i uhitile prosvjednike;

J.  budući da je u travnju 2016. Vijetnam donio zakon o pristupu informacijama i izmijenjeni zakon o tisku kojim se ograničava sloboda izražavanja i jača cenzura, kao i uredbe kojima se zabranjuju prosvjedi ispred sudova tijekom suđenja;

K.  budući da se u Vijetnamu sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja ne poštuje te su Katolička crkva i nepriznate religije, kao što su Ujedinjena budistička crkva Vijetnama, nekoliko protestantskih crkava i drugi, uključujući pripadnike etničko-vjerske manjine Montagnard, i dalje izloženi teškim vjerskim progonima;

L.  budući da se tijekom sedmog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama raspravljalo o slobodi izražavanja, udruživanja, okupljanja, vjeroispovijesti i uvjerenja te o pristupu informacijama; budući da je EU naglasio pogoršanje građanskih i političkih prava u Vijetnamu; budući da je potaknuo Vijetnam da uputi trajne pozive izvršiteljima posebnih postupaka UN-a;

1.  osuđuje izricanje kazne Nguyenu Vanu Hoi od sedam godina zatvora; naglašava da se Nguyen Van Hoa koristio svojim pravom na slobodno izražavanje; apelira na vijetnamske vlasti da Nguyena Vana Hou odmah i bezuvjetno puste na slobodu;

2.  izražava zabrinutost zbog porasta broja pritvaranja, uhićenja i osuda vijetnamskih građana u vezi s izražavanjem mišljenja;

3.  izražava zabrinutost zbog sve restriktivnijeg pristupa nadležnih tijela glede slobode izražavanja i drugih sloboda; u tom smislu osuđuje to što nadležna tijela posežu za fizičkim i psihološkim zlostavljanjem, izvansudskim kućnim pritvorom, pritiskom na odvjetnike, poslodavce, stanodavce i članove obitelji aktivista, kao i nametljivim metodama nadzora; osim toga izražava zabrinutost zbog ograničenja slobode kretanja za sprečavanje kako bi se spriječilo sudjelovanje blogera i aktivista u javnim događanjima kao što su rasprave o ljudskim pravima i njihovo prisustvo suđenjima kolega aktivista;

4.  poziva vijetnamske vlasti da oslobode sve građane koji su pritvoreni zbog mirnog ostvarivanja svoga prava na slobodu izražavanja;

5.  poziva vijetnamske vlasti da ukinu uznemiravanja usmjerena protiv branitelja ljudskih prava i sva ograničenja njihova djelovanja te da zajamče da u svim okolnostima mogu provoditi svoje legitimne aktivnosti povezane s ljudskim pravima bez straha od odmazde i bez ikakvih restrikcija, uključujući sudsko uznemiravanje;

6.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog opsežne primjene odredbi o nacionalnoj sigurnosti u vijetnamskom kaznenom zakonu;

7.  osuđuje korištenje smrtne kazne u Vijetnamu za određene prijestupe u vezi s nacionalnom sigurnosti, kako je propisano u izmijenjenom kaznenom zakonu te zemlje, kao i činjenicu da se u Vijetnamu i dalje izriču smrtne kazne; ponovno ističe da se EU snažno protivi smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez iznimke; ponovno poziva vijetnamske vlasti da uvedu moratorij na smrtnu kaznu kao prvi korak prema njezinu ukidanju za sva kaznena djela;

8.  apelira na vladu Vijetnama da izmijeni određene članke u svom kaznenom zakonu, uključujući članak 88. o propagandi i članak 79. o aktivnostima u cilju svrgavanja vlasti, koje je osudio Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava kao kršenje međunarodnog prava o ljudskim pravima, te da zajamči da se pitanja nacionalne sigurnosti ne koriste kao izgovor za ograničavanje ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja i slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja; izražava zabrinutost zbog novog zakona o udruživanju i zakona o uvjerenju i vjeroispovijesti koji nisu u skladu s međunarodnim standardima;

9.  apelira na Vijetnam da uputi trajni poziv izvršiteljima posebnih postupaka UN-a, a osobito posebnom izvjestitelju za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja i posebnom izvjestitelju za stanje boraca za ljudska prava te da im omogući slobodan i neometan pristup svim osobama s kojima se žele savjetovati;

10.  pozdravlja to što je Vijetnam ratificirao Konvenciju UN-a protiv mučenja te ga poziva da se u tom okviru smisleno založi, uključujući pružanjem redovitih i detaljnih podnesaka u skladu s njezinim odredbama; ustraje u tome da se ni jedna izjava iznuđena mučenjem ili drugim oblicima lošeg postupanja ne koristi kao dokaz kako bi se osudili pojedinci koji su optuženi za širenje propagande ili iz drugih politički motiviranih razloga;

11.  pozdravlja pojačano partnerstvo i dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama i podsjeća na važnost dijaloga kao ključnog instrumenta koji se treba koristiti na učinkovit način u okviru praćenja i poticanja Vijetnama u provedbi potrebnih reformi;

12.  pozdravlja činjenicu da je EU tijekom sedmog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama ukazao na pitanja slobode izražavanja i udruživanja i sve većeg broja pritvaranja, uhićenja i osuda; snažno potiče Komisiju da prati napredak u okviru dijaloga uvođenjem mjerila i mehanizama za praćenje; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da i dalje tematiziraju pitanje slobode izražavanja u redovitom dijalogu s Vijetnamom, uključujući tijekom sljedećeg sastanka na vrhu ASEM-a (Azijsko-europski sastanak) u Bruxellesu 2018.;

13.  poziva vijetnamske vlasti da se pozabave ekološkom katastrofom u provinciji Ha Tinh, koja je uzrokovala masovni pomor ribe u regiji i utjecala na živote tisuća ljudi, putem zakonodavnih mjera kojima je cilj ponovna uspostava i obnova lokalnog gospodarstva;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) te vladi i Narodnoj skupštini Vijetnama.


Kambodža: zabrana oporbe
PDF 258kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o Kambodži: osobito o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa (2017/3002(RSP))
P8_TA(2017)0497RC-B8-0686/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kambodži, osobito onu od 14. rujna 2017.(1),

–  uzimajući u obzir posjet izaslanstva Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) Europskom parlamentu od 30. do 31. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz 2008.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 16. studenoga 2017. o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Kraljevine Kambodže iz 1997.,

–  uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a od 22. veljače 2017. o političkom stanju u Kambodži te izjave glasnogovornika Delegacije EU-a od 3. rujna 2017. i 25. kolovoza 2017. o ograničenjima političkog prostora u Kambodži,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju (A/RES/53/144) koju je 8. ožujka 1999. usvojila Opća skupština UN-a o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih tijela da promiču i štite univerzalno priznata ljudska prava i temeljne slobode,

–  uzimajući u obzir Pariški mirovni sporazum iz 1991., u čiji je članak 15. uvrštena obveza poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Kambodži, među ostalim i od strane međunarodnih potpisnika,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

–  uzimajući u obzir Ustav Kambodže, a posebno njegov članak 41. kojim se propisuju pravo i sloboda izražavanja i udruživanja, članak 35. o pravu na sudjelovanje u političkom životu i članak 80. o zastupničkom imunitetu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 2017. došlo do pogoršanja stanja ljudskih prava u Kambodži, uz porast broja uhićenja članova političke oporbe, aktivista za ljudska prava i predstavnika civilnog društva;

B.  budući da je 2017. parlament Kambodže usvojio dva skupa represivnih amandmana na Zakon o političkim strankama, koji sadrže brojna ograničenja namijenjena stvaranju prepreka za oporbene stranke;

C.  budući da je 6. listopada 2017. Ministarstvo unutarnjih poslova u skladu sa Zakonom o političkim strankama podnijelo zahtjev Vrhovnom sudu za raspuštanje Kambodžanske stranke nacionalnog spasa (CNRP);

D.  budući da je 16. studenoga 2017. Vrhovni sud nakon jednodnevne rasprave najavio raspuštanje CNRP-a; budući da je Vrhovni sud, osim toga, 118 članova CNRP-a zabranio političko djelovanje u sljedećih pet godina; budući da nakon te odluke, koja se temelji na dvije skupine spornih amandmana na Zakon o političkim strankama, više ne postoji oporba vladi uoči općih izbora predviđenih za srpanj 2018.;

E.  budući da vlasti Kambodže godinama progone i uznemiruju članove oporbenih stranaka; budući da je manje od 40 % članova CNRP-a koji su zastupnici u parlamentu i dalje u Kambodži, nakon što su ostali članovi primili prijetnje o uhićenju, zbog čega su bili prisiljeni pobjeći iz zemlje;

F.  budući da Ministarstvo unutarnjih poslova ima široke ovlasti za obustavu rada političkih stranaka na temelju nejasno određenih kriterija; budući da je 2. listopada 2017. Ministarstvo unutarnjih poslova raspustilo 20 političkih stranaka u skladu s člancima 19. i 20. Zakona o političkim strankama;

G.  budući da je 3. rujna 2017. Kem Sokha, predsjednik CNRP-a, uhićen i optužen za izdaju u skladu s člankom 443. Kaznenog zakonika Kambodže, usprkos tome što ima zastupnički imunitet; budući da je 26. rujna 2017. odbijen zahtjev Kema Sokhe za puštanje na slobodu uz jamčevinu, nakon što je zatvorska uprava izjavila da ne može jamčiti njegovu sigurnost, zbog čega nije bio u mogućnosti pojaviti se na ročištu; budući da je prema navodima organizacija ljudskih prava ispitan 24. studenoga 2017., iako nije imao adekvatan pristup pravnom zastupniku niti privatnoj liječničkoj skrbi; budući da je njegov pravni status potrebno razjasniti; budući da se pred Vrhovnim sudom trenutačno razmatra njegov zahtjev za puštanje na slobodu uz jamčevinu; budući da mu, bude li proglašen krivim, prijeti do 30 godina zatvora; budući da je predsjednik Vrhovnog suda Dith Munty ujedno i član stalnog odbora vladajuće stranke;

H.  budući da je pitanje utrke za zemljištem i dalje velik izvor zabrinutosti u Kambodži; budući da dolazi do stalnog povećanja broja uhićenih i pritvaranja članova političke oporbe, političkih komentatora, sindikalista, aktivista za ljudska prava i predstavnika civilnog društva u Kambodži, primjerice, petero članova udruge ADHOC; budući da je aktivistica za ljudska prava Tep Vanny, iz zajednice Boeung Kak, i dalje u zatvoru nakon što joj je izrečena kazna u trajanju od dvije i pol godine u vezi s mirnim prosvjedom održanim 2013.; budući da je 8. prosinca 2017. Vrhovni sud potvrdio presudu protiv Tep Vanny;

I.  budući da je prethodni predsjednik CNRP-a Sam Rainsy bio prisiljen na ostavku uslijed pravnih prijetnji; budući da je osuđen u odsutnosti zbog kaznenog djela klevete i sada živi u egzilu; budući da je nakon raspuštanja oporbe sve veći broj članova CNRP-a koji su zastupnici u parlamentu pobjeglo iz Kambodže; budući da prema navodima organizacija za ljudska prava neki od njih traže azil;

J.  budući da Kina ima važan utjecaj na politički život u Kambodži te na njezinu vladu;

K.  budući da je za Kambodžu na snazi najpovoljniji mogući režim u okviru općeg sustava povlastica EU-a, točnije sustav „Sve osim oružja”; budući da je EU izdvojio do 410 milijuna EUR za Kambodžu u financijskom razdoblju od 2014. do 2020., od čega je 10 milijuna EUR namijenjeno pružanju potpore procesu izborne reforme u Kambodži;

L.  budući da je pravo na sudjelovanje u političkom životu propisano u članku 41. Ustava Kambodže; budući da je odluka o raspuštanju CNRP-a značajan korak unatrag na putu pluralizma i demokracije utvrđenog u Ustavu Kambodže;

M.  budući da je 55 nevladinih organizacija poslalo poziv za održavanje nove konferencije o Kambodži u Parizu kako bi se sa svim relevantnim dionicima raspravilo o vladavini prava i demokraciji u Kambodži i potaknulo vladu Kambodže da ponovno razmotri svoje politike povezane s oporbenim strankama;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog raspuštanja CNRP-a; izražava duboko žaljenje zbog zabrane te stranke, što je još jedan dokaz autokratskog djelovanja premijera Huna Sena; potiče vladu da poništi odluku o raspuštanju CNRP-a, da izabrane zastupnike u nacionalnom parlamentu i općinskim vijećima vrati na njihove položaje, da omogući neometano sudjelovanje oporbenih stranaka u javnom životu, da zajamči slobodan prostor za djelovanje medijima i organizacijama civilnog društva te da stane na kraj ozračju straha i zastrašivanja, s obzirom na to da je riječ o preduvjetima za slobodne, uključive i transparentne izbore;

2.  ponovno izražava duboku zabrinutost spomenutu u prethodnim rezolucijama o dodatnom pogoršanju ozračja za oporbene političare, aktiviste za ljudska prava i članove civilnog društva u Kambodži;

3.  slaže se sa stajalištem visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava da su optužbe protiv CNRP-a i njegovih članova nejasne, baš kao i zakonske odredbe na temelju kojih je podnesen zahtjev za raspuštanje stranke;

4.  smatra da Vrhovni sud u Phnom Penhu u neprihvatljivoj mjeri ometa prava stanovnika Kambodže na slobodan izbor svojih političkih predstavnika i glasovanje na nacionalnim izborima 2018.; izražava žaljenje zbog nepostojanja neovisnog i nepristranog pravosuđa u Kambodži;

5.  poziva vladu Kambodže da stavi izvan snage sve nedavne amandmane na Zakon o političkim strankama te izborne zakone kojima se ograničavaju sloboda govora i političke slobode;

6.  snažno osuđuje uhićenje Kema Sokhe i drugih političkih aktivista; potiče vlasti Kambodže da smjesta povuku nalog za uhićenje čelnika oporbe Sama Rainsyja, da odbace sve optužbe protiv njega, te da smjesta i bezuvjetno oslobode Kema Sokhu iz zatvora i odbace sve optužbe protiv njega i drugih oporbenih zastupnika u parlamentu;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog provedbe vjerodostojnih i transparentnih izbora 2018. u Kambodži nakon odluke Vrhovnog suda o raspuštanju CNRP-a; ističe da izborni proces iz kojeg je glavna oporbena stranka proizvoljno isključena nije legitiman te da su transparentni i konkurentni izbori ključni instrument za jamčenje mira i stabilnosti u zemlji i cijeloj regiji;

8.  pozdravlja odluku EU-a o povlačenju izborne pomoći dok Kambodža ne počne provoditi reforme u skladu s međunarodnim izbornim standardima u cilju jačanja demokracije i zaštite prostora civilnog društva;

9.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini da upotrijebi sva sredstva koja ima na raspolaganju kako bi se zaštitila temeljna prava naroda Kambodže da biraju i budu izabrani te kako bi se zajamčili pluralizam i demokratska načela koja su strogo u skladu s Ustavom Kambodže;

10.  podsjeća vladu Kambodže da treba ispuniti svoje obveze u pogledu demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava, koje su ključan element Sporazuma o suradnji;

11.  ističe da je poštovanje temeljnih ljudskih prava preduvjet za to da Kambodža nastavi profitirati od sustava povlastica EU-a „Sve osim oružja”; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i povjerenicu Malmström da što prije revidiraju obveze Kambodže koje proizlaze iz konvencija iz članka 19. uredbe o sustavu „Sve osim oružja”; naglašava da ako Kambodža ne izvršava svoje obveze u okviru te uredbe, carinske povlastice koje trenutačno uživa moraju se privremeno povući;

12.  poziva ESVD i Komisiju da pripreme popis pojedinaca odgovornih za raspuštanje oporbe i druge ozbiljne povrede ljudskih prava u Kambodži u cilju uvođenja mogućih viznih ograničenja i zamrzavanja njihove imovine;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku ASEAN-a, vladama i parlamentima država članica te vladi i Narodnoj skupštini Kambodže.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0348.


Salvador: slučajevi žena kazneno gonjenih zbog spontanog pobačaja
PDF 279kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o Salvadoru: slučajevi žena kazneno gonjenih zbog spontanog pobačaja (2017/3003(RSP))
P8_TA(2017)0498RC-B8-0695/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8., 19., 157. i 216. te članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a),

–  uzimajući u obzir poglavlje 7. Akcijskog plana EU-a i CELAC-a (Zajednice latinsko-američkih i karipskih država) o rodnoj ravnopravnosti,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedništava EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija) od 19. srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1567/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o potpori politikama i mjerama za reproduktivno i spolno zdravlje i s tim povezanim pravima u zemljama u razvoju(2),

–  uzimajući u obzir peti Milenijski razvojni cilj UN-a – poboljšanje zdravlja majki,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir reviziju iz veljače 2017. koju je Odbor UN-a za ukidanje diskriminacije žena proveo u vezi s pravima žena u Salvadoru i njezine zaključne primjedbe;

–  uzimajući u obzir članke 6., 24. i 39. Konvencije UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja, koju je Salvador potpisao 1996.,

–  uzimajući u obzir članak 144. Ustava Republike Salvador, u kojem se navodi da međunarodni ugovori koji su sklopljeni s drugim državama ili međunarodnim organizacijama predstavljaju zakone Republike, te da je, u slučaju nesukladnosti ugovora i zakona, mjerodavan ugovor,

–  uzimajući u obzir okvir za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: vanjskim djelovanjem EU-a do preobrazbe života djevojčica 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izjavu radne skupine UN-a od 11. svibnja 2015. o pitanju diskriminacije žena u zakonodavstvu i u praksi,

–  uzimajući u obzir Međuameričku konvenciju o sprečavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama („Konvencija iz Belem do Para”),

–  uzimajući u obzir salvadorski Zakonodavni dekret br. 520 („Poseban sveobuhvatni zakon o životu žena bez nasilja”),

–  uzimajući u obzir članke 133., 135. i 136. salvadorskog kaznenog zakona,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein dao 17. studenoga 2017. povodom završetka svojeg posjeta Salvadoru,

–  uzimajući u obzir članak 1. Ustava Republike Salvador,

–  uzimajući u obzir Zakon Salvadora o ravnopravnosti, pravičnosti i uklanjanju diskriminacije protiv žena koji je donesen 2016., Zakon o životu žena bez nasilja donesen 2012. i Zakon o sveobuhvatnoj zaštiti djece i adolescenata donesen u travnju 2009. godine, u kojem se od ministarstva obrazovanja traži da osigura edukaciju o spolu i reproduktivnom zdravlju te da se pozabavi problemom diskriminacije žena u obrazovnom sustavu;

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima te da se treba potpuno poštovati, promicati i primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i svakodnevnom životu;

B.  budući da Odbor UN-a za ukidanje svih oblika diskriminacije žena u člancima 36. i 37. zaključnih primjedbi iz revizije koju je proveo u vezi s poštovanjem prava žena u Salvadoru poziva da se represivni salvadorski zakon o pobačaju stavi izvan snage;

C.  budući da je od 2000. najmanje 120 žena u Salvadoru kazneno gonjeno zbog pobačaja ili ubojstva u slučajevima smrti fetusa u posljednjim mjesecima trudnoće, te je njih 26 osuđeno za ubojstvo i 23 za pobačaj, a su sve osuđene žene dobile iznimno duge zatvorske kazne, iako prema međunarodnim standardima nisu počinile zločin; budući da su te žene većinom bile mlade, siromašne, s ograničenim obrazovanjem te iz zabačenih zajednica; budući da se trenutačno vode dva slučaja kaznenog progona; budući da je drugostupanjski sud preispitao slučaj Teodore del Carmen Vásquez 13. prosinca 2017. te je njezina žalba odbijena, dok je kazna za Evelyn Beatriz Hernandez Cruz potvrđena u listopadu 2017., a obje su žene posljednjih deset godina provele u zatvoru;

D.  budući da su skupini žena poznatoj pod nazivom „Las 17” između 2000. i 2011. izrečene najstrože kazne, tj. desetljeća zatvorske kazne; budući da je nekoliko njih također pušteno na slobodu nakon što su sudovi odbacili prethodne odluke;

E.  budući da je rodno uvjetovano nasilje velik problem u Salvadoru, te da podaci govore da svaka tri sata jedna žena bude žrtva seksualnog napada, da slučajevi silovanja često rezultiraju neželjenim trudnoćama, te da je stopa femicida zapanjujuće visoka, pri čemu je samo za 5 % slučajeva pokrenut sudski postupak;

F.  budući da zaposlenici u svim javnim tijelima, uključujući bolnice i klinike, imaju obvezu prijaviti pacijentice u slučaju opstetričkih hitnih slučajeva, što predstavlja kršenje prava na povjerljivost pacijenata i stvara okruženje u kojem žene trpe stigmatizaciju; budući da zbog te obveze prijavljivanja pacijenata žene s ozbiljnim komplikacijama u trudnoći ne žele tražiti medicinsku pomoć jer se boje kaznenog progona i zatvorske kazne; budući da se neprijavljivanje smatra kaznenim djelom opće prirode;

G.  budući da je stopa rodno uvjetovanih ubojstava žena i djevojčica u Salvadoru uznemirujuće visoka; budući da je tijekom 2015. i 2016. ubijeno 1097 žena, a između siječnja i lipnja 2017. ubijena je 201 žena; budući da je, prema salvadorskoj Organizaciji žena za mir, državna policija u Salvadoru prošle godine zaprimila 3947 prijava seksualnog napada, od čega se 1049 prijava odnosilo na silovanje, uključujući unutar obitelji, a 1873 žrtve bile su maloljetne ili klasificirane kao „nemoćne osobe”;

H.  budući da je stupa adolescentske trudnoće u Salvadoru visoka, što je također posljedica nedostatka spolnog obrazovanja u školama; budući da su spolno zlostavljanje i silovanje glavni faktori u ranim trudnoćama; budući da je, prema podacima ministarstva zdravlja, 2015. zabilježeno 1445 slučajeva trudnoće kod djevojčica u dobi između 10 i 14 godina;

I.  budući da je u Salvadoru pobačaj od 1998. kazneno djelo bez obzira na okolnosti, što uključuje trudnoće žena ili djevojčica s po život opasnim komplikacijama, te slučajeve silovanja, incesta ili neodrživog fetusa; budući da je, povrh toga, 1999. izglasan ustavni amandman prema kojem se embrij smatra ljudskim bićem „od trenutka začeća”; budući da stoga svaka osoba koja napravi ili izazove pobačaj, čak i prije faze fetusa, može biti kazneno gonjena i osuđena na između dvije i osam godina zatvora, ali su tužitelji u mnogim slučajevima tražili presudu za „teško ubojstvo”, koja podrazumijeva do 50 godina zatvora; budući da je zakonodavstvo kojim bi se potencijalno mogao dozvoliti pobačaj u tim okolnostima zablokiran na razini Narodne skupštine još od listopada 2016., ali su u tijeku rasprave čiji je cilj ostvariti daljnji napredak;

J.  budući da Salvador, iz vjerskih, kulturnih i drugih razloga, ženama i djevojčicama i dalje onemogućuje pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, čime krši njihovo pravo na zdravlje, život i fizički te psihički integritet;

K.  budući da je ministarstvo obrazovanja nedavno pripremilo materijale za integriranje spolnog i reproduktivnog zdravlja u nacionalni nastavni program, ali su konačni editirani materijali, zbog otpora s raznih strana, umjesto toga ograničeni na seksualnu apstinenciju, usprkos činjenici da je 42 % djevojčica bilo trudno s manje od 20 godina;

L.  budući da je rizik od smrti žena pri porodu u Latinskoj Americi četiri puta veći među adolescenticama mlađima od 16 godina; budući da se 65 % slučajeva opstetričkih fistula događa u trudnoći adolescentica, s ozbiljnim posljedicama na njihov život, u što spadaju teški zdravstveni problemi i socijalna isključenost; budući da su rane trudnoće također opasne za dijete, uz 50 % veću stopu smrtnosti od prosjeka; budući da je oko 40 % žena u toj regiji pretrpjelo seksualno nasilje; budući da 95 % pobačaja provedenih u Latinskoj Americi nije sigurno;

M.  budući da je, prema ministarstvu zdravlja, između 2011. i 2015. 14 žena umrlo zbog komplikacija povezanih s pobačajem, 13 žena umrlo je zbog ektopijske trudnoće, a 63 smrtna slučaja žena povezana su s trenutačnim zakonodavstvom o pobačaju; budući da je u 57 % smrtnih slučajeva trudnica u dobi između 10 i 19 godina uzrok smrti samoubojstvo; budući da se mnoge žene boje tržiti liječničku pomoć u slučaju komplikacija povezanih s trudnoćom, a koje su uzrok mnogih smrtnih slučajeva koji su se mogli spriječiti; budući da se to posebice odnosi na žene najslabijeg imovinskog položaja koje nemaju pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima;

N.  budući da Human Rights Watch i Amnesty Internationala navode da su žene koje su imale spontani pobačaj ili koje su rodile mrtvorođenče u Salvadoru često kazneno gonjene pod sumnjom da su se podvrgnule pobačaju; budući da medicinsko osoblje u takvim slučajevima žene često prijavi te su one zatim uhićene dok su još u bolnici;

O.  budući da su stručnjaci UN-a upozorili na to da odluka salvadorskih vlasti dovodi do grubog kršenja prava žena i djevojčica na život, zdravlje, te fizički i mentalni integritet, čime se ugrožavaju njihove ekonomske i socijalne mogućnosti;

P.  budući da je u ožujku 2015. Odbor UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava tražio od Salvadora da revidira i izmijeni svoje zakonodavstvo o pobačaju kako bi se zajamčila njegova usklađenost s drugim pravima kao što su pravo na zdravlje i život; budući da fizičko, seksualno i psihološko nasilje nad ženama predstavlja kršenje ljudskih prava;

Q.  budući da je Salvador aktivno sudjelovao na 61. sjednici Komisije UN-a o statusu žena; budući da bi sve strane trebale nastaviti promicati Pekinšku platformu za djelovanje UN-a u vezi s, među ostalim, pristupom obrazovanju i zdravstvu kao temeljnim ljudskim pravima te seksualnim i reproduktivnim pravima;

R.  budući da su nadzorna tijela UN-a, među kojima su Odbor za ljudska prava i Odbor za ukidanje diskriminacije žena, pozvala razne države Latinske Amerike da odrede iznimke restriktivnih zakona o pobačaju ako su ugroženi život ili zdravlje žene, ako postoji teško oštećenje fetusa i ako je trudnoća posljedica silovanja ili incesta;

S.  budući da je Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein izrazio zabrinutost zbog položaja žena i djevojčica u Salvadoru nakon posjeta toj zemlji u studenom 2017.; budući da je pozvao Salvador da uvede moratorij na primjenu članka 133. Kaznenog zakona i da preispita slučajeve žene koje se nalaze u zatvoru zbog kaznenih djela povezanih s pobačajem;

T.  budući da Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Konvencija o pravima djeteta i Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava izričito potvrđuju povezanost nesigurnog ilegalnog pobačaja i visoke stope smrti žena pri porodu; budući da se u Konvenciji protiv mučenja navodi da su u državama u kojima je na snazi opća zabrana pobačaja bez obzira na okolnosti žene i djevojčice izvrgnute poniženju i okrutnostima;

U.  budući da Univerzalni periodični pregled UN-a sadržava 10 preporuka vladi Salvadora o tome da svoj zakon o pobačaju uskladi s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, ali je vlada sve preporuke odbila;

V.  budući da bi se, prema pravilima UN-a o postupanju sa zatvorenicama i nezatvorskim mjerama za počiniteljice kaznenih djela (Pravila iz Bangkoka), ženama koje skrbe za djecu ili su trudne trebalo, kad god je to moguće i prikladno, odrediti nezatvorske kazne;

W.  budući da je sprečavanje neplaniranih trudnoća i smanjenje broja slučajeva adolescentskih trudnoća preko univerzalnog pristupa zdravstvenim uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja jedan od ciljeva koji su uključeni u ciljeve održivog razvoja;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja ljudskih prava djevojčica i žena u Salvadoru, što uključuje spolno i reproduktivno zdravlje, te osuđuje sve oblike nasilja nad ženama; podsjeća da ono predstavlja kršenje ljudskih prava i dostojanstva žena i djevojčica; naglašava da je u članku 7. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda (koji je Salvador ratificirao 3. ožujka 2016.), prisilna trudnoća definirana kao kazneno djelo protiv čovječnosti i kao rodno uvjetovano nasilje nad ženama, koje predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva žena i djevojčica;

2.  snažno osuđuje izricanje kazni i pritvaranje žena i djevojčica koje su rodile mrtvorođenče ili imale spontani pobačaj i poziva da ih se odmah i bezuvjetno oslobodi; smatra da se nikog ne smije pritvoriti na temelju takvih osuda;

3.  osuđuje kazneni progon žena zbog pobačaja, dugi pritvor prije suđenja i nerazmjerne kazne za žene koje žele pobaciti, kao i zatvaranje žena koje su otišle u bolnicu jer im je bila potrebna pomoć, a koje je zdravstveno osoblje prijavilo jer se i sami boje da će biti kažnjeni;

4.  osuđuje opću kriminalizaciju pobačaja prema člancima 133., 135. i 136. Kaznenog zakona, i njezine ozbiljne i diskriminirajuće učinke na žene koje su prisiljene na nesigurne metode pobačaja, koje predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i život; poziva Zakonodavnu skupštinu Salvadora da slijedi preporuke Visokog povjerenika UN-a Zeida Ra’ad Al Husseina i preporuke Odbora o Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena o stavljanju moratorija na primjenu tih propisa;

5.  poziva Salvador da ženama i djevojčicama osigura pristup sigurnom i zakonitom pobačaju; poziva Zakonodavnu skupštinu Salvadora da u tom kontekstu podupre nacrt zakona o izmjenama članaka 133., 135. i 136. Kaznenog zakona kako bi se pobačaj dekriminalizirao barem u slučajevima kad trudnoća predstavlja rizik za život ili fizičko ili mentalno zdravlje žene ili djevojčice, kad postoji ozbiljno ili smrtonosno oštećenje fetusa, ili kad je trudnoća posljedica silovanja ili incesta;

6.  poziva tijela u Salvadoru da uvedu moratorij na provedbu postojećeg zakonodavstva i da preispitaju pritvaranje žena optuženih za spontani pobačaj, mrtvorođenje ili kaznena djela povezana s pobačajem kako bi se osiguralo njihovo oslobađanje i pravičnost postupaka u predmetima povezanima s pobačajem, kako bi se optuženicama omogućilo da suđenje čekaju izvan zatvora i kako bi se zajamčila profesionalna tajna za sve zdravstvene djelatnike i povjerljivost za pacijente; osuđuje sve kaznene mjere protiv žena i djevojčica koje žele pobaciti, kao i protiv zdravstvenih djelatnika i drugih osoba koje im pomognu organizirati pobačaj ili koje izvedu takav zahvat, te poziva na ukidanje takvih mjera;

7.  podsjeća na dužnost vlade Salvadora da štiti prava svojih građana i da poštuje vladavinu prava u pogledu načela pretpostavke nedužnosti, tj. da pojedince kojima se sudi treba smatrati nedužnima dok se ne dokaže suprotno i da je teret dokazivanja krivnje na tužilaštvu, a ne na pojedinačnom optuženiku, u skladu s Rimskim statutom kojeg je Salvador ratificirao; poziva vlasti Salvadora da javnim službenicima, uključujući članove sudstva, pruže osposobljavanje u području rodnih pitanja; poziva ESVD i Komisiju da financiraju i podržavaju te napore;

8.  osuđuje nehumane uvjete u zatvorima, poput mučenja, stavljanja zatvorenika u izolaciju i suspenzije obiteljskih posjeta; poziva vladu Salvadora da ratificira Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja kao mjeru za sprečavanje mučenja te nehumanog i ponižavajućeg postupanja u svim zatvorima i mjestima pritvora; poziva na to da se međunarodnim neovisnim organizacijama dozvoli pristup centrima za pritvor; potiče vlasti Salvadora da poboljšaju uvjete pritvorenih žena, među ostalim tako da im pruže pristup proizvodima za higijenu i da poštuju njihova osnovna ljudska prava;

9.  podsjeća vladu i sudstvo u toj zemlji da su obvezani poštovati međunarodne standarde jednakog pristupa pravosuđu i načela kojima se svim pojedincima jamči pošteno suđenje te da se krivnja može utvrditi samo na temelju konkretnih i dostatnih dokaza; zahtijeva da vlada osigura dostatna sredstva kako bi stavila na raspolaganje pravno zastupanje onima koji si ne mogu to sami omogućiti;

10.  poziva pravosudni sustav da zajamči pošteno suđenje sa svim jamstvima za Teodoru del Carmen Vásquez i Evelyn Beatriz Hernandez Cruz te da odbaci njihove presude; izražava solidarnost s kampanjom „Las 17”, odnosno skupinom žena koje su nepravedno pritvorene u trajanju do 40 godina zbog spontanih pobačaja, mrtvorođenja i drugih porodnih komplikacija; izražava svoju solidarnost svim ženama u Salvadoru koje se kazneno goni na temelju sličnih razloga ili koje su osuđene zbog „teškog ubojstva”; traži od nadležnih tijela da preispitaju sve te predmete u cilju amnestiranja;

11.  izražava duboku zabrinutost zbog velikog broja trudnoća djevojčica u Salvadoru; apelira na vlasti u Salvadoru da ispune svoje međunarodne obveze i da štite ljudska prava tako što će svim djevojčicama zajamčiti pristup svim mogućim informacijama i medicinskim uslugama za upravljanje visokorizičnim trudnoćama koje su posljedica silovanja;

12.  žali što su tijela žena i djevojčica, konkretno njihovo spolno zdravlje i reproduktivna prava, i dalje poprište ideoloških borbi te poziva Salvador da prizna neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka u pogledu, između ostaloga, prava na pristup dobrovoljnom planiranju obitelji te sigurnom i zakonitom pobačaju; vjeruje da opća zabrana pobačaja iz medicinskih razloga i pobačaja u slučaju trudnoća koje su posljedica silovanja ili incesta te uskraćivanje besplatne medicinske skrbi u slučajevima silovanja predstavljaju oblik mučenja;

13.  pohvaljuje donošenje „Posebnog sveobuhvatnog zakona o životu žena bez nasilja” nakon ujedinjenog međustranačkog glasovanja ženskih zastupnica u Zakonodavnoj skupštini Salvadora te podsjeća vlasti u Salvadoru da moraju u potpunosti provesti taj zakon, osobito u pogledu obveze na zaštitu žena i djevojčica od nasilja;

14.  pozdravlja nedavno donošenje politike Salvadora o spolnom i reproduktivnom zdravlju te novi program pod nazivom „Ciudad Mujer” kojim su uspostavljene usluge za 1,5 milijuna žena diljem zemlje, posebno putem podizanja svijesti i pružanja informacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, podržava napore u tom pogledu te potiče vladu Salvadora da zajamči pristup suvremenim informacijama i uslugama u području kontracepcije te da uloži napore za pružanje sveobuhvatnog spolnog odgoja u javnim školama;

15.  apelira na Vijeće da ubrza svoj rad kako bi omogućilo EU-u da ratificira i provede Istanbulsku konvenciju kako bi se zajamčila usklađenost unutarnjih i vanjskih aktivnosti EU-a u vezi s nasiljem nad djecom, ženama i djevojčicama;

16.  poziva Vijeće da uključi pitanje sigurnog i zakonitog pobačaja u smjernice EU-a o silovanju žena i djevojčica i nasilju nad njima; naglašava činjenicu da su univerzalan pristup zdravlju, posebno spolnom i reproduktivnom zdravlju, i pripadajuća prava osnovno ljudsko pravo;

17.  poziva šefove država ili vlada EU-a i CELAC-a da na svom sastanku na vrhu prošire poglavlje o rodno uvjetovanom nasilju u okviru Akcijskog plana EU-a i CELAC-a u cilju određivanja jasnog rasporeda aktivnosti i provedbenih mjera namijenjenih jamčenju dužne pažnje u vezi sa sprečavanjem, istraživanjem i kažnjavanjem svih činova nasilja nad ženama te ponuđivanja primjerene naknade žrtvama;

18.  pozdravlja napore delegacije EU-a u Salvadoru u pogledu stupanja u kontakt s nacionalnim tijelima u vezi s pravima žena, uključujući pitanje kriminalizacije pobačaja; inzistira na tome da se to pitanje smatra visokim prioritetom i poziva ESVD da redovito izvješćuje Parlament o svojim djelovanjima u tom području; inzistira na tome da delegacija EU-a pruži svu odgovarajuću podršku ženama koje se trenutno nalaze u zatvoru zbog kaznenih djela povezanih s pobačajem, među ostalim putem redovitih posjeta, podrške njihovim obiteljima i pružanja pravne pomoći;

19.  podsjeća EU na njegove obveze u sklopu okvira za rodnu jednakost i osnaživanje žena preko vanjskih odnosa EU-a u razdoblju 2016. – 2020.; traži od ESVD-a da na licu mjesta pomno prati preispitivanje tih predmeta i traži od Komisije da zajamči da se u okviru europske razvojne suradnje slijedi pristup temeljen na ljudskim pravima, s posebnim naglaskom na rodnoj jednakosti i borbi protiv svih vrsta seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama; poziva države članice i institucije EU-a da povećaju potporu, uključujući financiranje, koju pružaju lokalnim borcima za ljudska prava i nevladinim organizacijama koje se bore za prava žena i djevojčica u Salvadoru, osobito u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava te planiranja obitelji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, tijelima vlasti Salvadora, Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, Srednjeameričkom parlamentu, Latinskoameričkom parlamentu, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502.
(2) SL L 224, 6.9.2003., str. 1.


Stanje u Afganistanu
PDF 194kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o stanju u Afganistanu (2017/2932(RSP))
P8_TA(2017)0499RC-B8-0678/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir ishod Međunarodne konferencije o Afganistanu održane u Bruxellesu 5. listopada 2016. pod supredsjedanjem Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Afganistanu, osobito Rezoluciju od 26. studenog 2015. o stanju u Afganistanu, posebno o ubojstvima u provinciji Zabul(1) i Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o pregovorima o sporazumu o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i Afganistana(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Afganistanu od 16. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u Afganistanu od 14. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2210 (2015), Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2344 (2017) i mandat Misije UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju od 24. srpnja 2017. Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o elementima strategije EU-a za Afganistan (JOIN(2017)0031),

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch od 13. veljače 2017. naslovljeno „Pod prisilom Pakistana, uz sudioništvo UN-a: prisilno masovno vraćanje afganistanskih izbjeglica” (engl. Pakistan Coercion, UN Complicity: The Mass Forced Return of Afghan Refugees),

–  uzimajući u obzir tromjesečno izvješće posebnog glavnog inspektora SAD-a za obnovu Afganistana (SIGAR) Kongresu Sjedinjenih Američkih Država od 30. siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajednički plan postupanja EU-a i Afganistana u vezi s migracijskim pitanjima potpisan 3. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj između EU-a i Afganistana potpisan 18. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a iz travnja 2017. o postupanju prema osobama pritvorenima u Afganistanu zbog povezanosti sa sukobom,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da Europska unija i njezine države članice od 2001. godine surađuju s Afganistanom i širom međunarodnom zajednicom u borbi protiv terorizma i ekstremizma, istovremeno nastojeći postići održivi mir i razvoj; budući da su ti ciljevi i velik ostvareni napredak u opasnosti zbog sve većeg pritiska pobunjenika i terorista, gospodarstva u problemima i nestabilnosti u političkom životu;

B.  budući da su Europska unija i njezine države članice od 2002. donirale milijarde eura humanitarne i razvojne pomoći Afganistanu; budući da je EU najveći partner Afganistana kad je riječ o razvojnoj suradnji i da se očekuje da će izdvojiti 5 milijardi EUR od ukupno 13,6 milijardi EUR koliko je obećano Afganistanu za razdoblje 2016. – 2020. na Konferenciji o Afganistanu održanoj u Bruxellesu u listopadu 2016.;

C.  budući da je od ključne važnosti za uspostavu stabilne i prosperitetne države osigurati demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava i dobro upravljanje tijekom tranzicijskog razdoblja u Afganistanu i u desetljeću transformacije (2015. – 2024.);

D.  budući da je tijekom posljednjih 15 godina, od 2001., došlo do velikog povećanja životnog standarda s obzirom na to da je pristupom osnovnoj zdravstvenoj skrbi i obrazovanju te osnaživanjem žena BDP po stanovniku peterostruko povećan, a da je prosječni očekivani životni vijek produžen za 15 godina; budući da je, prema tvrdnjama posebnog glavnog inspektora SAD-a za obnovu Afganistana, nakon pada talibanskog režima 2001. broj učenika u školama općeg usmjerenja porastao s jedan milijun učenika, od čega su većina bili dječaci, na gotovo devet milijuna 2015. godine, pri čemu učenice čine približno 39 % ukupnog broja učenika;

E.  budući da su Komisija i visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 24. srpnja 2017. objavile zajedničku komunikaciju o strategiji EU-a za Afganistan; budući da za Europsku uniju postoje četiri prioritetna područja koja su ključna za ostvarenje napretka u Afganistanu: (a) pomicanje mira, stabilnosti i regionalne sigurnosti, (b) jačanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava te promicanje dobrog upravljanja i osnaživanja žena, (c) potpora gospodarskom i ljudskom razvoju te (d) suočavanje s izazovima povezanima s migracijama;

F.  budući da je nakon krize s predsjedničkim izborima 2014. vlada nacionalnog jedinstva imala usporen napredak na planu reformi, što je dovelo do sve nestabilnijeg političkog stanja; budući da stopa nezaposlenosti u Afganistanu iznosi 39 % i da više od 39 % stanovništva živi u siromaštvu;

G.  budući da zbog raširene korupcije, duboko ukorijenjenog sustava pokroviteljstava i nemogućnosti politički podijeljene afganistanske vlade da nastavi s reformama postoji opasnost da se smanji napredak ili da se ponište prethodna postignuća;

H.  budući da Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Afganistanu, koja je uspostavljena 2002., podupire afganistansku vladu u njezinim naporima u cilju postizanja mira, zaštite ljudskih prava i dobrog upravljanja; budući da Vijeće sigurnosti UN-a svake godine produljuje njezin mandat koji je nedavno gotovo jednoglasno produljen za 2018.;

I.  budući da unatoč određenom društveno-ekonomskom i političkom napretku ostvarenom posljednjih godina ponovno jačanje talibana, Al-Kaide i nova prisutnost Islamske države u Afganistanu, u obliku njezina novonastalog lokalnog afganistanskog ogranka, tzv. Islamske države pokrajine Horasan, prijete pretvaranjem nestabilnosti u sukob velikih razmjera; budući da je prema nedavnom izvješću misije UNAMA broj žrtava dosegnuo rekordnu razinu od 2009., da je 2016. bilo 11 318 civilnih žrtava, dok je u razdoblju od siječnja 2017. do rujna 2017. broj žrtava već dosegnuo 8019; budući da je to, osim toga, dovelo do povećane migracije u Europu;

J.  budući da će se u okviru nove strategije SAD-a za Afganistan i južnu Aziju postojećem kontingentu SAD-a od 8 400 vojnika pridružiti dodatnih 4 000 vojnika; budući da se novom strategijom SAD-a od Pakistana traži da prestane pružati utočište i podršku teroristima, a od Republike Indije da intenzivnije sudjeluje u pružanju pomoći za stabilizaciju regije; budući da će se broj vojnika u okviru misije Odlučna potpora (engl. Resolute Support) pod vodstvom NATO-a povećati sa sadašnjih 13 000 na 16 000; budući da se nova strategija SAD-a razvija uz poticanje uvjetovanog pristupa prema kojem će se diplomatski i gospodarski sporazumi integrirati u okvir vojnih napora;

K.  budući da se Afganistan suočava s dosad nezabilježenim povećanjem broja afganistanskih državljana koji se vraćaju u državu, s dokumentima ili bez njih, uglavnom iz Pakistana; budući da u Iranu živi oko dva milijuna neregistriranih Afganistanaca i jedan milijun Afganistanaca s priznatim izbjegličkim statusom i da se oni vraćaju u Afganistan; budući da je prema tvrdnjama posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava interno raseljenih osoba u Afganistanu zbog sukoba više od 1,8 milijuna interno raseljenih osoba, uz rekordnih 650 000 ljudi koji su 2016. u potrazi za sigurnošću pobjegli u druga područja zemlje, što je u prosjeku 1 500 osoba dnevno; budući da je u drugoj polovici 2016. zabilježen najveći porast broja afganistanskih izbjeglica koje se vraćaju iz Pakistana u zadnjih deset godina (370 000 u odnosu na 55 000 2015. godine);

L.  budući da je Republika Indija najveći regionalni donator pomoći Afganistanu, s oko 3 milijarde USD pomoći od svrgavanja talibanske vlade 2001. godine; budući da je tom pomoću, među ostalim, financirana izgradnja više od 200 škola u Afganistanu, osigurano više od 1 000 stipendija za afganistanske studente i mogućnost studiranja u Indiji za otprilike 16 000 Afganistanaca; budući da je Indija također pružila pomoć u izgradnji ključne infrastrukture, kao što su oko 4 000 km cesta u Afganistanu, primjerice, autocesta Zaranj – Dilaram, te brana Salma, dalekovodi i zgrada afganistanskog parlamenta;

M.  budući da nestabilnost u Afganistanu ima negativne gospodarske i sigurnosne posljedice za Iran i širu regiju u cjelini; budući da je afganistansko gospodarstvo u velikoj mjeri ovisno o proizvodnji maka, koja je posljednjih godina znatno povećana, što je dovelo do porasta konzumacije droga u susjednom Iranu; budući da talibani za financiranje svojih operacija koriste nedozvoljenu trgovinu drogom; budući da bi ograničavanje trgovine drogom i pronalaženje ekonomske alternative bilo korisno i za Iran i za Afganistan; budući da je opijum iz Afganistana glavni izvor heroina u Europskoj uniji; budući da je suradnja s Iranom i drugim susjednim zemljama kao što su Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan potrebna radi daljnjeg ograničavanja dotoka opijata na ruska i europska tržišta;

N.  budući da je nova infrastrukturna dimenzija ključna za budućnost Afganistana kako bi se omogućilo stvaranje potpuno novih gospodarskih i društvenih prilika za jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu; budući da će novi nacionalni program za razvoj infrastrukture privući pozitivna i sve veća regionalna ulaganja u okviru novog Puta svile;

O.  budući da prema nekim tvrdnjama Afganistan ima nerazvijene mineralne rezerve u vrijednosti između jednog i tri bilijuna USD; budući da je nezakonito rudarenje velik problem zbog kojeg bi ono što ima potencijal za pokretanje afganistanskog razvoja moglo prerasti u izvor sukoba i nestabilnosti; budući da je rudarstvo drugi po važnosti izvor prihoda za talibane;

1.  priznaje da se, unatoč znatnim međunarodnim naporima tijekom dugog vremenskog razdoblja, Afganistan još uvijek suočava s ozbiljnim sukobom koji znatno koči njegov gospodarski i društveni razvoj; podsjeća da Afganistan već gotovo četrdeset godina razaraju sukobi i ratovi; ponavlja ciljeve Europske unije – promicanje mira, stabilnosti i regionalne sigurnosti, jačanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, promicanje dobrog upravljanja i osnaživanja žena, kao i podupiranje gospodarskog i ljudskog razvoja te rješavanje problema povezanih s migracijama;

2.  podsjeća da je Afganistan u posljednjih petnaestak godina ostvario napredak u političkom, sigurnosnom, gospodarskom području i području razvoja; ističe da se BDP po glavi stanovnika povećao pet puta, da se očekivani životni vijek produljio za 15 godina, a da je broj djevojčica koje pohađaju školu znatno porastao u usporedbi s 2001. i da danas iznosi oko 40 % od ukupno 8 do 9 milijuna djece; ističe da ništa od navedenog ne bi bilo moguće bez predanosti afganistanskog stanovništva i zalaganja međunarodne zajednice te osiguravanja sredstava, znanja i iskustva te ljudskih resursa na terenu; ističe da je ostvareni napredak veoma nestabilan i reverzibilan; naglašava da će za jačanje tog napretka biti potrebne dodatne reforme, stabilni odnosi sa susjednim zemljama i trajno osiguravanje potrebne razine sigurnosti i stabilnosti;

3.  priznaje napore i odaje počast za žrtve međunarodne zajednice koja je više od deset godina kroz operaciju Trajna sloboda (engl. Enduring Freedom) i misiju ISAF-a u Afganistanu, tijekom koje je poginulo gotovo 3500 pripadnika i pripadnica, omogućila sigurnost u toj zemlji; pozdravlja NATO-ovu misiju Odlučna potpora koja djeluje od 1. siječnja 2015. i u kojoj sudjeluju pripadnici 39 nacija, a ima mandat za obučavanje, savjetovanje i pružanje pomoći afganistanskim sigurnosnim snagama i institucijama; iskazuje pohvalu afganistanskim nacionalnim sigurnosnim snagama koje svake godine trpe velike gubitke u borbi protiv pobunjenika; podsjeća na godišnji doprinos međunarodne zajednice u iznosu od oko 1 milijarde USD kako bi se održalo financiranje afganistanskih nacionalnih sigurnosnih snaga do 2020.;

4.  pozdravlja predanost afganistanske vlade nastavku provedbe nacionalne strategije usmjerene na političko, društveno, gospodarsko i sigurno okruženje koje će omogućiti postojanje mirnog, sigurnog i održivog Afganistana, kao što je navedeno u zaključcima ministarske konferencije o Afganistanu u Bruxellesu od 5. listopada 2016.; poziva da se položaj predsjednika vlade unese u Ustav Afganistana radi veće političke stabilnosti u Afganistanu; poziva afganistansku vladu da zajamči transparentan izborni proces 2018. godine; poziva afganistanskog predsjednika Ašrafa Ganija da svoj snažan javni angažman za zaštitu prava i sloboda udruži s brzom i čvrstom provedbom zakonodavstva radi njihove zaštite;

5.  naglašava da je mirovni proces pod afganistanskim vodstvom i afganistanskom odgovornošću jedini način da se, bez ograničenja, obuhvati čitavo civilno društvo i sve sukobljene strane; podsjeća afganistansku vladu da unutarnji politički sukobi moraju prestati da bi se omogućio razvoj i promicanje mira i stabilnosti; poziva Europsku uniju da aktivno podupre program razoružanja, demobilizacije i ponovnog uključenja bivših pobunjenika pod afganistanskim vodstvom;

6.  ističe važnost Afganistana za regionalnu stabilnost; naglašava da je siguran, stabilan i prosperitetan Afganistan ključan za mir i stabilnost regije u cjelini; u tom kontekstu ponovno ističe važnost regionalnih partnera kao što su zemlje središnje Azije, Iran, Kina, Indija i Pakistan; potiče ih na konstruktivnu suradnju u cilju promicanja bezuvjetnog istinskog pregovaračkog procesa; prima na znanje aktivnosti kvadrilateralne koordinacijske skupine za Afganistan osnovane u prosincu 2015. u čijem radu sudjeluju SAD, Kina, Afganistan i Pakistan;

7.  izražava veliku zabrinutost zbog toga što se, unatoč političkom dogovoru nakon predsjedničkih izbora 2014. godine, sigurnosna situacija u Afganistanu pogoršala i što se povećao broj terorističkih napada; izuzetno je zabrinut zbog postojećeg teritorijalnog širenja talibana i novog jačanja terorističkih skupina Al-Kaide i Islamske države; ističe da je prema podacima posebnog glavnog inspektora SAD-a za obnovu Afganistana između siječnja i studenog 2016. ubijeno 6 785 pripadnika afganistanskih snaga, a da ih je 11 777 ranjeno, te da je misije UNAMA isto tako izvijestila o porastu civilnih žrtava 2016. za 3 % (3 498 ubijenih, 7 920 ranjenih) u odnosu na prethodnu godinu; žali zbog pogoršanja sigurnosnog stanja koje kriminalnim skupinama omogućuje otmice i afganistanskih i stranih državljana, uključujući humanitarne radnike;

8.  izražava duboku zabrinutost zbog pojave Islamske države kao posljednjeg elementa koji će doprinijeti sve većoj nestabilnosti sigurnosnog okruženja u Afganistanu; ističe da ta organizacija osim uporišta na istoku zemlje (Nangarhar) uz pomoć Islamskog pokreta Uzbekistana pokušava ostvariti prisutnost na sjeveru zemlje; naglašava da će se, ako se to dogodi, stvoriti okruženje povoljno za pružanje utočišta stranim borcima i militantima koji bježe iz Iraka i Sirije zbog vojnih neuspjeha Islamske države u tim dvjema zemljama;

9.  ističe važnost istinskog procesa unutarnjeg pomirenja; ističe potrebu za borbom protiv radikalizacije, ekstremizma i novačenja u terorističke organizacije; ističe da je borba protiv terorizma i njegova financiranja ključan element za izgradnju okruženja povoljnog za sigurnost u Afganistanu;

10.  upozorava da je loša osposobljenosti afganistanskih nacionalnih obrambenih i sigurnosnih snaga te nacionalnih policijskih snaga i dalje jedan od najvećih problema koji ugrožava sigurnost i obnovu u Afganistanu; pozdravlja kontinuirani naglasak EU-a na jačanje uloge i prava afganistanskih žena i prepoznaje potrebu za osposobljavanjem policijskih službenica; pozdravlja predanost Republike Indije u pružanju pomoći Afganistanu dostavom vojne opreme afganistanskoj vojsci u prosincu 2015. i vojnim osposobljavanjem tisuća pripadnika afganistanskih sigurnosnih službi, što je znatno pridonijelo poboljšanju vojne sposobnosti Afganistana, u skladu s ciljem misije pod vodstvom NATO-a „Odlučna potpora”, pokrenute u siječnju 2015. godine, da osposobi i savjetuje afganistanske snage sigurnosti i institucije i pruži im pomoć; ohrabren je radom i suradnjom Republike Indije i Afganistana u infrastrukturnim projektima i humanitarnoj pomoći;

11.  smatra da borba protiv korupcije unutar afganistanskih vladinih institucija mora biti stalni prioritet s obzirom na ukupne izravne negativne utjecaje korupcije na kvalitetu upravljanja u zemlji; poziva afganistansku vladu da poveća političku uključivost, ojača odgovornost i aktivno suzbija kulturu korupcije i nepotizma; u tom smislu posebno pozdravlja uspostavu pravosudnog centra za suzbijanje korupcije u lipnju 2016.; primjećuje, osim toga, poziv UNAMA-e na kontinuiranu podršku i pomoć međunarodne zajednice afganskoj vladi u naporima u borbi protiv korupcije;

12.  poziva afganistansku vladu i njezine regionalne partnere, posebno Iran, na borbu protiv nedozvoljene trgovine drogom i nezakonitog rudarenja i na međusobnu koordinaciju radi uklanjanja navedenih nedozvoljenih praksi koje negativno utječu na stabilnost regije; podsjeća sve strane da su to glavni izvori financiranja terorističkih organizacija u regiji; konstatira da svaki daljnji oblik razvoja rudarenja mora biti održiv i biti od koristi za cjelokupno stanovništvo, u skladu s međunarodnim standardima; osuđuje represiju, nedozvoljenu trgovinu drogom, jagmu za zemljištem te nezakonito oduzimanje imovine i iznude koje provode ratni vođe; podsjeća da proizvodnja opijuma i njegova trgovina u Afganistanu imaju razarajuće posljedice za lokalno stanovništvo i sveukupnu sigurnosti zemlje;

13.  pozdravlja članstvo Afganistana u Inicijativi za transparentnost ekstraktivnih industrija; odlučno poziva afganistansku vladu da poveća transparentnost u rudarstvu i da uvede čvrste uvjete za izdavanje licenci i nadzor kako bi ekstraktivne industrije bile održive; apelira na vladu da pojača napore za zaštitu vitalnih javnih resursa, kao što su zemlja i minerali, od iskorištavanja od strane kriminalnih i pobunjeničkih mreža;

14.  podržava narod Afganistana i ustraje na tome da sve strane uključene u sukob poštuju međunarodno humanitarno pravo i prava svih članova društva, posebno manjina, žena i djece, koji su nerazmjerno pogođeni situacijom; potiče afganistanske vlasti da u potpunosti provedu akcijski plan UN-a i Afganistana potpisan u Kabulu 30. siječnja 2011. o praksi „bacha bazi” kojim se omogućuje rehabilitacija djece žrtava seksualnog zlostavljanja; osuđuje napade na bolnice i zdravstvene ustanove, škole i humanitarne operacije; najoštrije osuđuje nastavak nepoštovanja ljudskih prava i barbarskog nasilja koje talibani, Islamska država i Al-Kaida provode protiv naroda Afganistana; skreće pozornost na rizik povezan s povratkom bivših ratnih zločinaca, osobito Gulbuddina Hekmatyara, osnivača organizacije Hizb-e-Islami koju je SAD 2003. proglasio terorističkom organizacijom i koja je povezana s povećanom prisutnošću Islamske države u Afganistanu;

15.  iznimno je zabrinut zbog sve izraženije obnove nasilja nad ženama i ukidanja prava žena i pogoršanja njihovih životnih uvjeta u područjima pod kontrolom talibana u Afganistanu; ponavlja svoj poziv afganistanskom parlamentu i afganistanskoj vladi da ukinu sve zakone koji sadržavaju elemente diskriminacije nad ženama, koji su protivni međunarodnim ugovorima koje je Afganistan potpisao; pozdravlja činjenicu da je pomoć EU-a Afganistanu usmjerena na osnaživanje žena i uvođenje načela ravnopravnosti spolova, a osobito činjenicu da je ravnopravnost spolova važan cilj 53 % programa EU-a; u potpunosti podupire cjelovitu provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti te ostalih nacionalnih mjera za promicanje jednakosti spolova i osnaživanja žena i djevojčica u Afganistanu te za suzbijanje nasilja nad ženama;

16.  poziva vlade regionalnih partnera kao što su zemlje Središnje Azije, Irana, Indije, Rusije i Pakistana da rade zajedno na postizanju mirnog rješenja u Afganistanu, kontinuiranog socioekonomskog razvoja i povećane unutarnje stabilnosti, kao i da surađuju u pitanjima sigurnosti i terorizma, te potiče na razmjenu obavještajnih informacija i suradnju u borbi protiv terorista i ekstremista na obje strane granice; poziva sve regionalne aktere u Afganistanu da se bezrezervno obvežu na transparentnu suradnju u borbi protiv terorizma;

17.  ponavlja da međunarodna zajednica mora nastaviti svoj angažman u Afganistanu i doprinijeti izgradnji zemlje, razvoju gospodarstva i borbi protiv terorizma; pozdravlja financijski angažman koji su EU i države članice potvrdili na Briselskoj konferenciji; poziva u prvom redu na potporu inicijativama koje se bave prioritetnim potrebama interno raseljenih osoba i izbjeglica koji se vraćaju;

18.  prepoznaje odgovornost Europske unije i njezinih država članica da poštuju pravo na traženje međunarodne zaštite i na sudjelovanje u programima UNHCR-a za preseljenje; naglašava da su pravo i mogućnost korisnika da traže utočište sigurnim i zakonitim putovima ključni za sprečavanje smrtnih slučajeva među tražiteljima azila;

19.  podsjeća na zaključke neformalnog sporazuma o ponovnom prihvatu migranata, tzv. Zajedničkog plana postupanja, između EU-a i Afganistana; žali zbog nedostatka parlamentarnog nadzora i demokratske kontrole kad je riječ o zaključcima tog sporazuma; poziva vlade u regiji da se suzdrže od vraćanja Afganistanaca; ističe da to predstavlja izravno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i da sve veći broj izbjeglica s kojima se postupa na taj način samo dovodi do jačanja terorističkih skupina i stvara veću nestabilnost u regiji; ističe da su životi povratnika koji se vraćaju u Afganistan u velikoj opasnosti, osobito onih koji su sami i koji nemaju obitelj i prijatelje u Afganistanu pa imaju slabe šanse za preživljavanje; ističe da pomoć i suradnja EU-a moraju biti prilagođeni za ostvarivanje razvoja i rasta u trećim zemljama i za smanjivanje, a naposljetku i iskorjenjivanje siromaštva, a ne za poticanje trećih zemalja na suradnju u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata, prisilnog odvraćanja ljudi od preseljenja ili zaustavljanja migracijskih tokova prema Europi (Rezolucija Parlamenta od 5. travnja 2017. o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: uloga vanjskog djelovanja EU-a(3));

20.  prima na znanje odluku tužitelja Međunarodnog kaznenog suda da pokrene istragu o mogućim zločinima protiv čovječnosti počinjenih u Afganistanu od 2003. godine;

21.  poziva afganistanske vlasti da preinače sve smrtne osude i da ponovo uvedu moratorij na smaknuća u cilju trajnog ukidanja smrtne kazne; apelira na vladu Afganistana da u potpunosti provede svoj Nacionalni plan o ukidanju mučenja i izražava žaljenje zbog navoda o mučenju i zlostavljanju osoba zatočenih tijekom sukoba u Afganistanu, koje provode sve strane;

22.  izražava duboku zabrinutost zbog velikog povećanja broja interno raseljenih osoba tijekom 2016. s više od 600 000 novih slučajeva, što bi moglo dovesti do humanitarne krize velikih razmjera; potiče sve uključene strane da se pobrinu za tu ugroženu skupinu Afganistanaca i poziva afganistansku vladu da pomogne u njihovoj ponovnoj integraciji u afganistansko društvo; ističe da će prema procjenama afganistanskih vlasti, agencija UN-a i drugih humanitarnih agencija više od 9,3 milijuna osoba do kraja 2017. trebati humanitarnu pomoć;

23.  pozdravlja privremeno stupanje na snagu Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i Afganistana 1. prosinca 2017., koji predstavlja prvi pravno obvezujući okvir za odnose između dviju strana; dodatno potiče države članice EU-a da bez odgode ratificiraju Sporazum kako bi u potpunosti stupio na snagu;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Afganistana.

(1) SL C 366, 27.10.2017., str. 129.
(2) SL C 65, 19.2.2016., str. 133.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0124.


Položaj naroda Rohingya
PDF 272kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o položaju naroda Rohingya (2017/2973(RSP))
P8_TA(2017)0500RC-B8-0668/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i o položaju muslimana Rohingya, posebno one od 14. rujna 2017.(1), 7. srpnja 2016.(2) i 15. prosinca 2016.(3) te od 13. lipnja 2017. o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Mjanmaru/Burmi od 16. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir napomene potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini iznesene 19. studenoga 2017. u Cox’s Bazaru u Bangladešu,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. rujna 2017. o stanju u državi Rakhine, izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 11. rujna 2017. o najnovijem razvoju događaja u državi Rakhine, Mjanmaru i pograničnoj regiji u Bangladešu, izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice u ime Europske unije od 20. studenog 2017. o Mjanmaru/Burmi i izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 23. studenog 2017. o potpisivanju bilateralnog sporazuma o repatrijaciji između vlade Mjanmara i vlade Bangladeša,

–  uzimajući u obzir posjet povjerenika EU-a za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa sjevernim dijelovima države Rakhine u svibnju 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 1. lipnja 2016. pod nazivom „Elementi za strategiju EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu: posebno partnerstvo za demokraciju, mir i napredak” (JOIN(2016)0024),

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije o trećem dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara od 25. studenog 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o apatridnosti od 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između Mjanmara i Bangladeša o repatrijaciji Rohingya iz Bangladeša u Mjanmar, potpisan 23. studenog 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 6. studenog 2017. o nasilju u saveznoj državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir nacrt rezolucije o stanju ljudskih prava u Mjanmaru koji je 16. studenog 2017. odobrio Treći odbor Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava naslovljeno „Stanje ljudskih prava muslimana Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru” od 20. lipnja 2016. i izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir 27. posebno zasjedanje Vijeća UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava manjinske skupine muslimana Rohingya i drugih manjina u saveznoj državi Rakhine u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

–  uzimajući u obzir Opći akcijski plan UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće savjetodavnog povjerenstva o saveznoj državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Povelju ASEAN-a,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da u državi Rakhine živi oko milijun pripadnika naroda Rohingya, pretežno muslimanske manjinske skupine koja se suočava s represijom i stalnim teškim kršenjem ljudskih prava, uključujući prijetnje životu i sigurnosti, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, pothranjenost i nesigurnost opskrbe hranom, prisilni rad, seksualno nasilje i ograničenja njihovih političkih prava;

B.  budući da su pripadnici naroda Rohingya jedna od najprogonjenijih manjina na svijetu i budući da im se uskraćuju potpuna građanska prava te su u skladu sa zakonom o državljanstvu Mjanmara iz 1982. postali osobe bez državljanstva; budući da su pripadnici naroda Rohingya uglavnom zatvoreni u kampovima i strogo im je ograničeno slobodno kretanje unutar i izvan savezne države Rakhine;

C.  budući da su najnoviji napadi na postaje snaga sigurnosti u kolovozu 2017. izazvali iznimno neprimjerene reakcije mjanmarske vojske, koja je počinila teška kršenja ljudskih prava nad narodom Rohingya;

D.  budući da je od kolovoza 2017. više od 646 000 pripadnika naroda Rohingya pobjeglo i sigurnost potražilo u susjednom Bangladešu gdje žive u strašnim uvjetima; budući da će prema procjenama do kraja 2017. ukupni broj izbjeglica Rohingya u Bangladešu biti veći od jednog milijuna; budući da su na putu umrli deseci osoba, uključujući žene i djecu, te da više od 400 000 ljudi treba zdravstvenu skrb i pomoć u hrani; budući da se ubojstva, silovanje i mučenje naroda Rohingya te spaljivanje njihovih sela koriste kao sredstvo za nanošenje trajne štete socijalnoj strukturi naroda Rohingya i traumatiziranje stanovništva;

E.  budući da je granica između Mjanmara i Bangladeša militarizirana i da su postavljene mine kako bi se spriječio prelazak ljudi preko granice;

F.  budući da je prema podacima agencija UN-a humanitarnim organizacijama i dalje vrlo ograničen pristup, među ostalim radi dostave hrane, vode i lijekova narodu Rohingya;

G.  budući da je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein 10. rujna 2017. izjavio da stanje u Mjanmaru „izgleda kao školski primjer etničkog čišćenja”, a 5. prosinca 2017. da se ne može isključiti mogućnost da mjanmarske državne snage provode genocid nad muslimanima Rohingya; budući da je Amnesty International stanje manjina u saveznoj državi Rakhine okarakterizao kao „aparthejd” te da je Vijeće UN-a za ljudska prava osudilo „vrlo vjerojatno počinjenje zločina protiv čovječnosti” u Mjanmaru;

H.  budući da su na donatorskoj konferenciji održanoj u Ženevi 23. listopada 2017. na kojoj su sudjelovali UNHCR, OCHA, IOM, Europske unija i vlada Kuvajta osigurane donacije za pomoć u iznosu od 344 milijuna USD, pri čemu je više od polovine tog iznosa osigurao EU;

I.  budući da su vlada Mjanmara i vlada Bangladeša potpisale neobvezujući memorandum o razumijevanju koji bi trebao jamčiti siguran povratak izbjeglica iz naroda Rohingya koje su pobjegle u Bangladeš; budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije nazvala potpisivanje memoranduma važnim korakom prema rješavanju jedne od najgorih humanitarnih kriza i kriza u području ljudskih prava našeg doba; budući da nije jasno koliko će mogućih povratnika Rohingya biti smješteno u kampove i privremena prihvatilišta; budući da ne postoje jasni rokovi za ponovnu uspostavu odgovarajuće sigurnosti i povratak u uvjete sigurnog stanovanja ili priznanje njihovih građanskih prava;

1.  snažno osuđuje kontinuirano nasilje i ubojstva, sustavnu upotrebu sile i gubitak života, sredstava za život i utočišta u saveznoj državi Rakhine; izražava duboku zabrinutost zbog humanitarne situacije i stanja ljudskih prava i izražava duboko suosjećanje i snažnu podršku pripadnicima naroda Rohingya; podsjeća da su vlasti u Mjanmaru dužne, bez diskriminacije, zaštititi sve civile od zlostavljanja te povesti istrage o teškim kršenjima ljudskih prava i kazneno goniti odgovorne, u skladu s normama i obvezama u području ljudskih prava;

2.  poziva na to da se smjesta prekine s nasiljem, ubijanjima, uznemiravanjem i silovanjem pripadnika naroda Rohingya te uništavanjem njihovih domova od strane snaga sigurnosti Mjanmara;

3.  apelira na vlasti Mjanmara da surađuju s međunarodnim organizacijama za pomoć, EU-om i UN-om kako bi se omogućio trenutan i neometan humanitarni pristup saveznoj državi Rakhine i okolnim područjima, uključujući posebnu potporu ugroženim skupinama kao što su djeca, starije osobe i žrtve seksualnog nasilja; potiče vladu Mjanmara da provede mjere u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2106 (2013) kako bi se spriječili slučajevi seksualnog nasilja i odgovorilo na njih;

4.  poziva vlasti Mjanmara da omoguće pristup neovisnim promatračima, a posebno misiji UN-a za utvrđivanje činjenica koju je u ožujku 2017. osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava, u cilju jamčenja neovisnih i nepristranih istraga u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane; apelira na sve strane da zajamče da kršenja ljudskih prava neće ostati nekažnjena; ustraje u tome da se protiv pojedinaca za koje postoje dokazi da su prekršili međunarodno pravo o ljudskim pravima moraju pokrenuti pravični kazneni postupci pred neovisnim civilnim sudovima i bez izricanja smrtne kazne; odlučno poziva Vijeće sigurnosti UN-a na kontinuirano djelovanje, uključujući upućivanje Međunarodnom kaznenom sudu, ako Mjanmar ne može ili ne želi izvršiti kazneni progon ili se sam obratiti Sudu;

5.  poziva vladu Mjanmara da domaćim i međunarodnim medijskim kućama omogući potpun i neometan pristup saveznoj državi Rakhine te da zajamči sigurnost predstavnika medija;

6.  ponavlja svoj poziv vladi Mjanmara da smjesta prestane upotrebljavati mine te da ukloni sve mine koje je već postavila, uključujući one koje su nedavno postavljene duž granice s Bangladešom; apelira na međunarodnu zajednicu da s tim u vezi pruži tehničku pomoć; pohvaljuje napore koje Bangladeš ulaže u rješavanje humanitarne krize u jednoj od susjednih zemalja; pozdravlja činjenicu da Bangladeš pruža zaštitu pripadnicima naroda Rohingya koji bježe iz Mjanmara te ga potiče da i dalje pruža pomoć u suradnji s UNHCR-om; poziva Bangladeš da dodatno olakša humanitarne operacije međunarodnih nevladinih organizacija pojednostavljenjem birokratskog opterećenja, postupka registracije i ograničenja kretanja;

7.  prima na znanje memorandum o razumijevanju dogovoren između Mjanmara i Bangladeša u pogledu repatrijacije; apelira na sve strane da u potpunosti poštuju dobrovljan, siguran i dostojanstven povratak naroda Rohingya u njihova mjesta podrijetla, bez ikakve diskriminacije i uz potpun nadzor UN-a; ustraje u tome da vlasti Mjanmara pruže vjerodostojna jamstva da se povratnike neće kazneno goniti niti prisilno smještati u segregirane kampove prema etničkoj ili vjerskoj pripadnosti te da zajamče neovisno i nepristrano praćenje koje će provoditi tijela za ljudska prava; ponovno potvrđuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i podupire procjenu UNHCR-a od 24. studenog 2017. da „trenutačno, uvjeti u saveznoj državi Rakhine u Mjanmaru ne omogućuju siguran i održiv povratak”; poziva Europsku uniju bude predvodnik u međunarodnim naporima tako da zajedno s UN-om organizira međuvladin sastanak na vrhu; predlaže da se na tom sastanku na vrhu preispita napredak u postupku repatrijacije naroda Rohingya i ponovnoj uspostavi građanskih prava te da se pokrene postupak za neovisnu istragu zločina protiv čovječnosti;

8.  poziva EU i njegove države članice da povećaju financijsku i materijalnu potporu za smještaj izbjeglica te da se pobrinu da se sredstva za pomoć ne koriste za neprihvatljiva rješenja za izbjeglice i povratnike; poziva međunarodne aktere da osiguraju financijsku potporu kojom bi se ponudio održiv odgovor na potrebe raseljenih pripadnika naroda Rohingya i zajednica domaćina pružanjem pristupa odgovarajućim i kvalitetnijim uslugama; posebno skreće pozornost na hitnu potrebu za financijskim sredstvima u iznosu od otprilike 10 milijuna USD, i to za pružanje specijalističkih medicinskih usluga, među ostalim i u području mentalnog zdravlja, za žrtve silovanja i rodno utemeljenog nasilja; poziva Komisiju da pruži potporu provedbi temeljite istrage o tome u kojoj su mjeri pripadnici naroda Rohingya bili žrtve seksualnog nasilja i drugih zločina;

9.  izražava duboku zabrinutost u vezi s izvješćima o trgovanju ženama i djevojčicama pripadnicama naroda Rohingya u Mjanmaru i Bangladešu te apelira na vlasti obiju zemalja da surađuju s UNHCR-om i organizacijama za zaštitu ljudskih prava kako bi se zaustavilo trgovanje ljudima te pogođenim ženama i djevojčicama pružila zaštita i potpora;

10.  apelira na vladu Mjanmara da se uhvati u koštac s dugotrajnom i sustavnom diskriminacijom; ističe da bez rješavanja temeljnih uzroka nije moguće stati na kraj njihovim nedaćama; u tom pogledu napominje da se uskraćivanje prava manjina u Mjanmaru ne odnosi samo na narod Rohingya, već se također tiče etničkih skupina, među ostalim u saveznim državama Kachin i Shan;

11.  pozdravlja završno izvješće savjetodavnog povjerenstva o saveznoj državi Rakhine koje je osnovano na zahtjev državne savjetnice; snažno potiče mjanmarske vlasti da što prije imenuju provedbeno tijelo koje će u potpunosti provesti preporuke Annanova povjerenstva; potiče EU, UN i druge međunarodne aktere da podrže taj proces;

12.  ističe preporuku savjetodavnog povjerenstva o potrebi usklađivanja pravnih odredbi o državljanstvu s međunarodnim normama i ugovorima kojih je Mjanmar stranka; apelira na vladu Mjanmara da izmijeni zakon o državljanstvu i da rezidentima pripadnicima naroda Rohingya pruži pravno priznate dokumente o državljanstvu kako bi bili prihvaćeni kao etnička manjina i kako bi se poštovalo njihovo pravo na samoidentifikaciju; potiče vladu da izda osobne iskaznice na kojima neće biti označena vjerska pripadnost;

13.  insistira na tome da se mora zaustaviti segregacija pripadnika naroda Rohingya u Mjanmaru; poziva na ukidanje policijskog sata za pripadnike naroda Rohingya kao i na uklanjanje svih kontrolnih točaka, osim onih koje su nužne; poziva vladu Mjanmara da osigura da rezidenti pripadnici naroda Rohingya mogu slobodno putovati diljem savezne države Rakhine i ostatka zemlje, a posebno da poštuje njihovo pravo na pristup zdravstvenoj skrbi, hrani, obrazovanju i zapošljavanju;

14.  poziva sve strane da podupru izgradnju djelotvornih demokratskih institucija i snažnog civilnog društva, poštuju osnovna prava i slobode te promiču dobro upravljanje, vladavinu prava i neovisno i nepristrano sudstvo;

15.  poziva EU i njegove države članice da što prije donesu usmjerene kaznene sankcije protiv pojedinaca u vojnim i sigurnosnim službama odgovornih za brojne povrede ljudskih prava u Mjanmaru;

16.  osuđuje činjenicu da Vijeće sigurnosti UN-a nije donijelo odlučne mjere te poziva EU i države članice da pojačaju pritisak na one koji blokiraju konkretno djelovanje, uključujući Kinu i Rusiju;

17.  poziva EU i njegove države članice da prošire postojeći embargo na oružje protiv Mjanmara; nadalje, poziva Vijeće sigurnosti UN-a da uvede globalni sveobuhvatni embargo na oružje protiv Mjanmara, da obustavi svu izravnu i neizravnu opskrbu oružjem, njegovu prodaju ili prijenos, uključujući provoz i pretovar oružja, streljiva i druge vojne i sigurnosne opreme, kao i pružanje obuke ili drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći;

18.  poziva vladu Mjanmara kao i državnu savjetnicu Aung San Suu Kyi da bezrezervno osude svako poticanje na rasnu ili vjersku mržnju te da se bore protiv socijalne diskriminacije i netrpeljivosti prema manjini Rohingya i da poštuju opće pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;

19.  poziva ASEAN i regionalne vlade da i dalje poduzimaju mjere za povećanje pritiska na vladu i vojsku Mjanmara kako bi se zaustavile zloupotrebe te zaštitili svi civili u saveznoj državi Rakhine i cijelom Mjanmaru;

20.  podsjeća da se Nagrada Saharov dodjeljuje onima koji se, među ostalim kriterijima, bore za ljudska prava, štite prava manjina i poštuju međunarodno pravo; skreće pozornost na razmatranje mogućnosti oduzimanja Nagrade Saharov ako dobitnici prekrše te kriterije nakon što im je nagrada dodijeljena;

21.  potiče glavne međunarodne i regionalne aktere, osobito Kinu, da iskoriste sve bilateralne, multilateralne i regionalne platforme koje imaju na raspolaganju kako bi zatražili da se stane na kraj okrutnostima i omogućili mirno rješenje sukoba;

22.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da znatno povećaju pritisak na mjanmarske vlasti i sigurnosne službe kako bi se okončalo nasilje i diskriminacija nad narodom Rohingya te da u suradnji s UN-om, ASEAN-om i regionalnim vladama stanu na kraj segregaciji unutar Mjanmara;

23.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da obavijesti Parlament o mjerama koje je izaslanstvo EU-a poduzelo na sastanku ministara vanjskih poslova ASEM-a održanog 21. studenog 2017. u Nay Pyi Tawu; poziva na ponovno oživljavanje dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara kako bi se raspravljalo o konkretnim pitanjima koja se odnose na narod Rohingya;

24.  poziva Komisiju da razmotri posljedice u kontekstu trgovinskih povlastica koje Mjanmar uživa, među ostalim da razmotri pokretanje istrage u skladu s mehanizmima predviđenima sustavom „Sve osim oružja”;

25.  poziva EU i države članice da podrže Opći akcijski plan UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Mjanmara, vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0351.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0316.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0506.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0247.


Provedba Direktive o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije
PDF 379kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o provedbi Direktive 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije (2015/2129(INI))
P8_TA(2017)0501A8-0368/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 82. stavak 2. te članak 83. stavak 1. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 7., 8., 24., 47., 48. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja od 25. listopada 2007.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu od 23. studenoga 2001.,

–  uzimajući u obzir Strategiju za prava djeteta (2016. – 2021.) koju je donijelo Vijeće Europe,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o seksualnom zlostavljanju djece na internetu(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2012. o europskoj strategiji za bolji internet za djecu (COM(2012)0196) te izvješće Komisije od 6. lipnja 2016. naslovljeno „Konačna ocjena višegodišnjeg programa EU-a o zaštiti djece koja se koriste internetom i drugim komunikacijskim tehnologijama (Sigurniji internet)” (COM(2016)0364),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 16. prosinca 2016. o ocjeni u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s Direktivom 2011/93/EU (COM(2016)0871) i izvješće Komisije od 16. prosinca 2016. o ocjeni provedbe mjera iz članka 25. Direktive 2011/93/EU (COM(2016)0872),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o ocjeni prijetnje organiziranog kriminala na internetu (iOACTA) za 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava od 27. veljače 2017. naslovljeno „Pravosuđe prilagođeno djeci: Stajališta i iskustva djece koja sudjeluju u sudskim postupcima kao žrtve, svjedoci ili stranke u devet država članica EU-a”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. travnja 2017. naslovljenu „Zaštita djece migranata” (COM(2017)0211),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0368/2017),

A.  budući da seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece predstavljaju teška kršenja temeljnih prava, posebno prava djece na zaštitu i skrb kakva im je potrebna za njihovu dobrobit, kao što je utvrđeno Konvencijom UN-a o pravima djeteta iz 1989. i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

B.  budući da pri provedbi mjera za suzbijanje tih kaznenih djela u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta prvenstveno treba voditi računa o zaštiti interesa djeteta;

C.  budući da je Direktiva 2011/93/EU sveobuhvatni pravni instrument koji sadrži odredbe o kaznenom materijalnom pravu i kaznenim postupcima, mjerama za pomoć i pružanje zaštite žrtvama i mjerama prevencije, uključujući administrativne mjere, te njezina provedba zahtijeva blisku uključenost dionika iz različitih sektora, kao što su tijela za izvršavanje zakonodavstva, pravosuđe, udruge roditelja i obiteljske udruge koje imaju aktivnu ulogu u zaštiti maloljetnika, nevladine organizacije, pružatelji internetskih usluga i drugi;

D.  budući da se u izvješću Komisije o provedbi ne navode statistički podaci o uklanjanju internetskih stranica koje sadrže ili na kojima se širi sadržaj koji prikazuje seksualno zlostavljanje djece i sprečavanju pristupa takvim stranicama, a posebno statistički podaci o brzini uklanjanja sadržaja, učestalosti slučajeva u kojima tijela za izvršavanje zakonodavstva poprate prijavu, kašnjenju u uklanjanju kako bi se izbjeglo uplitanje u istrage u tijeku ili učestalosti korištenja takvih pohranjenih podataka od strane pravosudnih tijela ili tijela za izvršavanje zakonodavstva;

E.  budući da je jedan od glavnih izazova u istrazi slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i kaznenog progona počinitelja činjenica da žrtve rijetko prijavljuju takvo zlostavljanje; budući da je za dječake manja vjerojatnost da će prijaviti zlostavljanje;

F.  budući da djeca koja su žrtve seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja pate od višestrukih i dugotrajnih fizičkih i/ili psiholoških trauma koje se mogu nastaviti i u odrasloj dobi;

G.  budući da je seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece na internetu pojava koja se razvija i da se na internetu pojavljuju novi oblici kriminala, kao što su osvetnička pornografija i seksualno iznuđivanje, te da se države članice trebaju konkretnim mjerama suprotstaviti takvoj vrsti kriminala;

H.  budući da su tijela za izvršavanje zakonodavstva suočena s izazovima u obliku mreža ravnopravnih članova (peer-to-peer) i privatnih mreža na kojima se razmjenjuju materijali povezani sa seksualnim zlostavljanjem djece; budući da je potrebno među djevojčicama i dječacima od rane dobi podizati razinu osviještenosti o rizicima te o važnosti poštovanja dostojanstva i privatnosti drugih u digitalnom dobu;

I.  budući da su djeca migranti, posebno djevojčice, ali i znatan postotak dječaka(5), osobito izloženi seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju od strane trgovaca ljudima, krijumčara ljudima, trgovaca drogom, lanaca prostitucije, kao i drugih pojedinaca i lanaca koji iskorištavaju njihovu ranjivost, tijekom putovanja, pa i kad stignu u Europu;

J.  budući da industrija seksualnog turizma pogađa znatan broj djece, posebno djevojčica, ali i znatan postotak dječaka;

K.  budući da se, radi usklađivanja s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, mjerama koje se poduzimaju na temelju uvodne izjave 47. Direktive 2011/93/EU o sprečavanju pristupa internetskim stranicama i njihovu uklanjanju moraju poštovati zaštitne mjere navedene u članku 25. Direktive;

L.  budući da su sustavni pregled i meta-analiza pokazali da su djeca s invaliditetom, u usporedbi s vršnjacima bez invaliditeta, tri puta češće žrtve fizičkog ili seksualnog nasilja;

M.  budući da uporaba termina „dječja pornografija” nije primjerena za utvrđivanje kaznenih djela u članku 5. i članku 2. točki (c) Direktive 2011/93/EU te da može biti štetna za djecu žrtve;

Glavni zaključci i preporuke

1.  jednoglasno osuđuje sve oblike seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djece kao i nasilnu i zlostavljačku viktimizaciju djece na svim razinama; pozdravlja usvajanje Strategije za prava djeteta (2016. – 2021.) od strane Vijeća Europe; poziva sve institucije EU-a i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje i zaštitu djece od svih oblika fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje te seksualno iskorištavanje; poziva sve institucije EU-a i države članice na ujedinjeno i djelotvorno djelovanje kako bi se iskorijenilo seksualno zlostavljanje i iskorištavanje te općenito sva kaznena djela seksualnog nasilja nad djecom; poziva institucije EU-a i države članice da im pri programiranju i provedbi politika koje bi mogle negativno utjecati na djecu izričit prioritet bude njihova zaštita;

2.  smatra da je Direktiva 2011/93/EU čvrst i potpun pravni okvir za borbu protiv seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece; žali zbog velikih izazova s kojima su se države članice susrele u prenošenju i provedbi Direktive, posebno u pogledu odredbi o sprečavanju, istrazi i progonu, kao i o pružanju zaštite i pomoći žrtvama te zbog toga što potencijal Direktive još uvijek nije u potpunosti iskorišten; poziva države članice da pojačaju svoje napore u cilju potpunog i ispravnog prenošenja Direktive; poziva države članice da se pobrinu za učinkovitu provedbu prenesenog zakonodavstva kako bi se osigurala zaštita i pomoć za dječje žrtve i nulta tolerancija za seksualno zlostavljanje djece;

3.  žali zbog toga što Komisija nije bila u mogućnosti podnijeti izvješća o provedbi u roku utvrđenom u članku 28. Direktive 2011/93/EU i što je u dvama izvješćima o evaluaciji koja je Komisija predstavila samo zabilježeno prenošenje u nacionalno pravo država članica, a nije u potpunosti ocijenjeno njihovo poštovanje Direktive; poziva države članice na suradnju te traži od njih da proslijede Komisiji sve relevantne informacije o provedbi Direktive, uključujući statističke podatke;

4.  ističe da je za takva kaznena djela počinjena protiv djece termin „materijal povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece” prikladniji od termina „dječja pornografija”; poziva Komisiju i države članice da prihvate korištenje termina „materijal povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece” umjesto termina „dječja pornografija”; međutim, naglašava da nova terminologija ni na koji način ne ograničava kaznena djela klasificirana kao „dječja pornografija” u članku 5. Direktive 2011/93/EU u vezi s člankom 2. točkom (c);

5.  žali zbog toga što Komisija u svojem u izvješću o provedbi ne spominje je li ocijenila učinkovitost sustava INHOPE pri prijenosu prijava svojim partnerima u trećim zemljama;

6.  žali zbog toga što Komisija nije prikupila podatke o korištenim načinima sprečavanja pristupa; žali zbog toga što nisu objavljeni podaci o broju internetskih stranica na popisima stranica kojima je spriječen pristup u svakoj zemlji; žali zbog toga što ne postoji ocjena uporabe sigurnosnih metoda, kao što je šifriranje, kako bi se osiguralo da se ti popisi ne otkriju i tako postanu izrazito kontraproduktivni; pozdravlja činjenicu da je Komisija, koja je 2011. promicala obvezno sprječavanje pristupa, sada izrazito odbacila to stajalište;

Kazneno materijalno pravo (članci 3., 4. i 5. Direktive)

7.  prima na znanje činjenicu da su države članice prenijele odredbe kaznenog materijalnog prava iz Direktive 2011/93/EU; međutim, zabrinut je da neke države članice nisu u potpunosti prenijele odredbe o kaznenim djelima seksualnog iskorištavanja (članak 4.), kaznenim djelima seksualnog zlostavljanja zlouporabom priznatog položaja povjerenja, autoriteta ili utjecaja (članak 3. stavak 5. točka i.) ili zlouporabom posebno osjetljivog stanja djeteta (članak 3. stavak 5. točka ii.), te o odgovornosti pravnih osoba (članak 12.);

8.  osobito smatra da države članice trebaju učiniti sve što mogu u cilju borbe protiv nekažnjavanja počinitelja seksualnog zlostavljanja djece, kao i pojedinaca ili pravnih osoba uključenih u pomaganje ili poticanje bilo koje vrste kaznenih djela seksualnog iskorištavanja ili zlostavljanja; smatra da je od iznimne važnosti da države članice osiguraju odgovornost kako fizičkih tako i pravnih osoba u slučajevima u kojima je nedostatkom praćenja ili nadzora od strane osobe koja je član tog pravnog subjekta omogućeno ili olakšano počinjenje kaznenih djela;

9.  posebno je zabrinut zbog prijetnji i rizika koje internet predstavlja za djecu, prije svega u pogledu angažiranja djece na internetu, navođenja djece na seksualne aktivnosti putem interneta („grooming”) i drugih oblika poticanja; smatra da se stoga moraju pronaći načini za otkrivanje takvih opasnih praksi te za njihovo prijavljivanje i provođenje istraga o njima; naglašava da je potrebno povećati razinu zaštite djece na internetu i istodobno pokrenuti programe podizanja razine svijesti i informiranja u pogledu opasnosti na internetu;

10.  podsjeća Komisiju da bi se ograničenja sadržaja na internetu trebala temeljiti na pravu i biti dobro definirana, razmjerna i opravdana te imati jasan cilj;

11.  zabrinut je zbog sve većeg broja slučajeva seksualnog zlostavljanja djece koje se prenosi uživo na internetu, pri čemu su počinitelji tog kaznenog djela jako dobro upoznati s naprednim tehnologijama i inovativni u njihovoj uporabi; smatra da bi sve države članice stoga trebale nastojati razviti inovativne tehničke aplikacije za otkrivanje takvog sadržaja i sprečavanje pristupa istom te istovremeno uvesti ograničenje plaćanja za usluge te vrste;

12.  ističe potrebu za hvatanjem u koštac s novim oblicima kaznenih djela na internetu, kao što su osvetnička pornografija i seksualno iznuđivanje, koji utječu na mnoge mlade osobe, posebno adolescentice; poziva tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela država članica da usvoje konkretne mjere za borbu protiv ovog novog oblika kriminala te poziva internetski sektor, pozivne centre, nevladine organizacije i sva relevantna tijela da preuzmu zajedničku odgovornost i pokušaju iznaći rješenja za borbu protiv tih zločina, uključujući bolje korištenje raspoloživih tehnologija i razvoj novih tehnologija, kako bi se olakšala identifikacija počinitelja kaznenih djela na internetu;

13.  ponovno ističe pravo svakog pojedinca da odlučuje o sudbini svojih osobnih podataka, a osobito isključivo pravo na kontrolu nad korištenjem i otkrivanjem osobnih podataka te „pravo na zaborav” koje se definira kao mogućnost ishođenja brzog uklanjanja sadržaja koji bi mogao biti štetan za dostojanstvo pojedinca;

14.  ističe da je potrebno da države članice koje to još nisu učinile osim navođenja djece na seksualne aktivnosti putem interneta („grooming“) kažnjivim proglase i uhođenje na internetu i mamljenje djece na internetu; podsjeća da se termin „uhođenje na internetu” odnosi na komunikaciju odrasle osobe s maloljetnom osobom ili osobom koju smatra maloljetnom preko interneta s ciljem počinjenja kaznenog djela protiv te osobe;

15.  žali zbog toga što nisu pruženi statistički podaci o upotrebi kaznenopravnih postupaka u cilju zapljene opreme u relevantnim slučajevima;

Istraga i kazneni progon

16.  napominje da nekoliko država članica nije provelo zahtjev za omogućavanje kaznenog progona u dovoljno dugom razdoblju nakon što žrtva postane punoljetna; stoga potiče države članice da se pobrinu za dovoljno duge zakonske rokove u kojima se takva kaznena djela mogu prijavljivati i kazneno goniti te da oni u najmanju ruku počnu teći kad žrtva dosegne punoljetnost kako bi se zajamčila mogućnost kaznenog progona:

17.  ističe važnost provedbe članka 17. kako bi se zajamčilo da države članice imaju nadležnost za kaznena djela počinjena uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije kojoj je pristupljeno s njihova državnog područja, neovisno o tome jesu li same tehnologije smještene na njihovu državnom području; ističe potrebu za razvojem konkretne osnove za zajednički pristup EU-a u pogledu jurisdikcije u kiberprostoru, utvrđenu na neformalnom sastanku ministara pravosuđa i unutarnjih poslova održanom 26. siječnja 2016.;

18.  žali zbog toga što nisu sva kaznena djela navedena u Direktivi 2011/93/EU uvrštena u nacionalna zakonodavstva država članica kad je riječ o izvanteritorijalnoj nadležnosti; žali zbog toga što neke države članice jamče da će se kaznena djela povezana sa seksualnim zlostavljanjem počinjena u inozemstvu kazneno goniti bez podnošenja pritužbe žrtve; poziva države članice da se na djelotvoran način uhvate u koštac s tim nedostacima;

19.  poziva sve države članice da dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse tijelima za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnim tijelima u cilju borbe protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, uključujući posebno osposobljavanje policijskih službenika i istražitelja; traži od Komisije i država članica da povećaju resurse namijenjene utvrđivanju identiteta žrtava i poziva devet država članica koje još nisu prenijele članak 15. stavak 4. Direktive 2011/93/EU o identifikaciji žrtava da to učine bez odgode i da ga provedu tako što će u tu svrhu uspostaviti posebne istražne timove koji će raspolagati prikladnim instrumentima i resursima;

20.  žali zbog toga što su precizna statistika i podaci o broju kaznenih djela počinjenih prije svega u području seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i dalje manjkavi zbog visokog postotka neprijavljenih slučajeva, novog karaktera kaznenih djela i razlika u definicijama i metodologijama koje se koriste u različitim državama članicama;

21.  ističe da se neki od najvećih izazova s kojima se suočavaju tijela za kazneni progon i pravosudna tijela u istragama i progonu kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece na internetu u prvom redu javljaju pri prekograničnim istragama ili pak proizlaze iz ovisnosti o elektroničkim dokazima; posebno napominje da je potrebno poboljšati digitalne istražne tehnike kako bi održale korak s brzim tehnološkim razvojem;

22.  poziva države članice da ojačaju suradnju među svojim tijelima za izvršavanje zakonodavstva, među ostalim češćim korištenjem zajedničkih istražnih timova; potiče vlasti da uvide kako preveliko oslanjanje na pozivne centre i internetski sektor može biti kontraproduktivno jer se tako samo eksternalizira borba protiv materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece;

23.  poziva države članice da primjenjuju odredbe Direktive 2011/93/EU na način koji će biti održiv u budućnosti; poziva internetski sektor i pružatelje internetskih usluga da primjenjuju najnovije tehnologije i da ulažu u inovativna rješenja za povećanje mogućnosti identifikacije i kaznenog progona počinitelja, uništavanje kriminalnih mreža na internetu te zaštitu žrtava;

24.  izražava zabrinutost zbog toga što pružatelji internetskih usluga upotrebljavaju tehnologije prevođenja mrežnih adresa velike pouzdanosti (CGN), što im omogućuje da više korisnika istovremeno dijeli jednu IP adresu i što ugrožava sigurnost i mogućnost utvrđivanja odgovornosti na internetu; poziva države članice da potiču pružatelje internetskih usluga i mrežne operatore da poduzmu mjere potrebne za ograničavanje broja korisnika po IP adresi, da postupno ukinu tehnologije CGN i da izvrše potrebna ulaganja kako bi se što prije usvojila nova generacija adresa internetskog protokola (verzija 6 – IPv6);

25.  poziva države članice da pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju, kao i da u potpunosti iskoriste postojeće instrumente EU-a za suradnju koje pružaju Europol, prije svega u kontekstu projekta analize „Twins” i Europskog centra za kibernetički kriminal, te Eurojust, kako bi se osigurala uspješna istraga i kazneni progon počinitelja i mogućih supočinitelja; ističe da bi Europolu i Eurojustu trebalo pružiti odgovarajuća sredstva za ispunjavanje njihovih zadaća u tom pogledu i potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse;

26.  poziva države članice da pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u cilju borbe protiv trgovanja djecom migrantima i krijumčarenja djece migranata, koja su posebno izložena riziku od zlostavljanja, trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja, prije svega djevojčice, ali i dječaci; poziva na unapređenje suradnje i brzu razmjenu informacija među relevantnim tijelima kako bi se pronašla nestala djeca, kao i na interoperabilnost baza podataka; poziva države članice da usvoje holistički pristup koji uključuje sve predmetne subjekte i da pojačaju suradnju s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, socijalnim službama i civilnim društvom; uviđa važnu ulogu civilnog društva u identifikaciji ranjive djece, s obzirom na nedostatak povjerenja koji su djeca migranti pokazala prema tijelima za izvršavanje zakonodavstva;

27.  potiče države članice da ulažu više napora u borbu protiv dječjeg seksualnog turizma i da kazneno gone počinitelje i supočinitelje, uzimajući u obzir odgovornost svih uključenih aktera;

28.  smatra da bi države članice trebalo potaknuti na razvoj specijaliziranih međunarodnih mreža za borbu protiv seksualnog turizma te da bi one trebale biti popraćene politikama vlade, primjerice uvođenjem programa financiranja za pomoć obiteljima i djeci koja žive u opasnim područjima;

Prevencija (članci 22., 23. i 24. Direktive)

29.  poziva države članice da uspostave djelotvorne preventivne i intervencijske programe, uključujući redovite programe obuke, kako bi svi službenici, nastavnici, udruge roditelja i dionici koji su u kontaktu s djecom mogli bolje ocijeniti rizik od počinjenja kaznenih djela;

30.  apelira na sve države članice da provedu odgovarajuće mjere poput podizanja razine osviještenosti javnosti, preventivnih kampanja, namjenskih programa osposobljavanja i obrazovanja za nadležna tijela, roditelje, učitelje, djecu i maloljetnike, među ostalim u suradnji s udrugama roditelja aktivnima u zaštiti djece i maloljetnika te s relevantnim organizacijama civilnog društva, kako bi se promicale medijska pismenost, sigurnost na internetu i važnost obiteljskih vrijednosti (npr. uzajamna odgovornost, poštovanje i skrb), ljudskog dostojanstva, samopouzdanja, nenasilja i općenito prava djece da budu zaštićena od svih oblika seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja;

31.  poziva institucije EU-a i države članice da uspostave sustav od više faza za zaštitu djece koji će se temeljiti na najboljim interesima djeteta i punom poštovanju njegovih temeljnih prava kako bi se poslala jasna poruka da su svi oblici fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja djece neprihvatljivi i po zakonu kažnjivi;

32.  potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse povezane s nastavnim materijalima i programima osposobljavanja za sve uključene aktere kao što su učitelji, roditelji, odgajatelji i tijela za izvršavanje zakonodavstva, kako bi se podigla razina osviještenosti o navođenju na seksualne aktivnosti i drugim oblicima rizika za sigurnost djece na internetu; potiče države članice da uspostave ambiciozne nastavne programe namijenjene za osnaživanje i roditelja i djece njihovim informiranjem o opasnostima povezanima s internetom i poticanjem da preko posebnih pozivnih centara za djecu prijavljuju incidente čiji su svjedoci ili žrtve; smatra da je vrlo važno roditeljima dati smjernice za procjenu rizika s kojima se mogu suočiti njihova djeca i otkrivanje ranih znakova mogućeg seksualnog zlostavljanja na internetu; poziva pružatelje usluga da rade na jačanju aktivnosti informiranja o opasnostima na internetu, osobito za djecu, i to razvojem interaktivnih alata i informativnih materijala;

33.  potiče države članice da u svoje zakonodavstvo uvedu obavezne provjere osoba koje se prijavljuju ili javljaju za volontiranje za aktivnosti ili poslove u kojima imaju izravan pristup djeci ili autoritet nad njima te da sustavno razmjenjuju informacije o pojedincima koji predstavljaju opasnost za djecu;

34.  poziva države članice da razmjenjuju informacije o počiniteljima kaznenih djela seksualnog nasilja nad djecom kako bi se spriječilo njihovo neopaženo kretanje iz jedne države članice u drugu radi posla ili volontiranja koji uključuju rad s djecom ili u dječjim ustanovama; potiče države članice da unaprijede razmjenu informacija o kaznenim osudama i zabranama obavljanja određenih djelatnosti kako bi se zajamčilo sustavno i dosljedno prikupljanje podataka u nacionalnim evidencijama počinitelja; potiče države članice da ispune svoje obveze u skladu s člankom 22. Direktive 2011/93/EU te da osiguraju djelotvorne intervencijske programe i mjere, provjerene na akademskoj razini, za osobe koje se pribojavaju da bi mogle počiniti kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece i druga kaznena djela iz članaka od 3. do 7. te direktive;

35.  primjećuje da su neke države članice razvile posebne operativne sustave i forenzičke kapacitete za istraživanje seksualnog zlostavljanja djece; napominje, međutim, da većina država članica nema ni specijalizirane istražne službe ni financijska sredstva za nabavu forenzičkih alata kao što je poseban softver za omogućavanje istraga na internetu; stoga preporučuje da EU podrži te usluge pružanjem odgovarajućih sredstava gdje je to potrebno;

36.  prima na znanje činjenicu da se većina slučajeva seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece najčešće ne prijavljuje tijelima kaznenog progona; traži od Komisije i država članica da poduzmu odgovarajuće korake kako bi djeca češće i lakše prijavljivala ta kaznena djela te da razmotre uspostavu mehanizama za sustavno izravno prijavljivanje;

37.  poziva države članice da razviju ili ojačaju pozivne centre za pomoć djeci koji pružaju pomoć i potporu djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja i jamče temeljno pravo djece da budu saslušana; traži od država članica za zajamče dostupnost tih pozivnih centara za pomoć 24 sata na dan te njihovu dostupnost preko različitih sredstava komunikacije, njihovu povjerljivost, kao i da budu besplatni za djecu, ali i da pozivnim centrima zajamče njihovo jasno pozicioniranje u okviru nacionalnih sustava za zaštitu djece te da osiguraju njihovo dugoročno financiranje iz strukturnih fondova;

Pomoć žrtvama i njihova zaštita (članci 18., 19. i 20. Direktive)

38.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2012/29/EU o pravima žrtava kaznenih djela, da usvoje posebne mjere za zaštitu djece žrtava i da međusobno razmjenjuju najbolje prakse kako bi se osiguralo da djeca primaju primjerenu pomoć i potporu tijekom cijelog kaznenog postupka i nakon njega;

39.  pozdravlja najbolje prakse usvojene u nekim državama članicama u cilju zaštite djece, kao na primjer, među ostalim, Barnhuset u Švedskoj; poziva države članice da se usredotoče na jamčenje pravne pomoći i psihološke podrške i pomoći te da izbjegavaju sekundarnu viktimizaciju djece; potiče države članice da pokrenu kampanje za podizanje razine osviještenosti i na regionalnoj i na nacionalnoj razini u cilju poticanja pružanja podrške djeci žrtvama te kako bi se potaknula kulturna promjena javnog mišljenja da bi se izbjeglo ponašanje kojim se krivica svaljuje na žrtvu, koje može izazvati dodatne traume za djecu koja su žrtve zlostavljanja;

Uklanjanje sadržaja i sprečavanje pristupa sadržaju (članak 25.)

40.  pozdravlja činjenicu da su države članice uspostavile zakonodavstvo i administrativne mjere za uklanjanje internetskih stranica s materijalom povezanim sa seksualnim zlostavljanjem djece smještenih na njihovu državnom području; poziva države članice da u potpunosti primjenjuju članak 25. Direktive 2011/93/EU i da kao prioritet postave brzo uklanjanje materijala o seksualnom zlostavljanju djece na izvoru, uz odgovarajuće zaštitne mjere; žali zbog činjenice da je samo pola država članica u svoje zakonodavstvo uključilo odredbe koje omogućavaju sprečavanje pristupa takvim internetskim stranicama za korisnike na njihovu državnom području; podsjeća na to da su u borbi protiv širenja materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece mjere uklanjanja učinkovitije od sprečavanja pristupa sadržaju jer se potonjim sadržaj ne briše;

41.  žali i zabrinut je zbog toga što, iako je Komisija u svojem izvješću spomenula činjenicu da neke države članice nemaju funkcionalne postupke prijave i uklanjanja sadržaja, šesnaest godina nakon stupanja na snagu Direktive 2000/31/EZ (Direktiva o e-trgovini) nije navela da će se poduzeti bilo kakve mjere kojima bi se od tih država zahtijevalo da se usklade s pravom EU-a;

42.  poziva Komisiju da uloži dodatne napore za prikupljanje informacija potrebnih da bi se utvrdilo kako se postupa u državama članicama u kojima ne postoje funkcionalni postupci prijave i uklanjanja sadržaja ni kaznene sankcije te da pokrene postupak zbog povrede prava protiv država članica u slučaju da ne poštuju obveze u pogledu tih pitanja, utvrđene u Direktivi 2000/31/EZ;

43.  žali zbog činjenice da Komisija nije procijenila sigurnost popisa stranica kojima je spriječen pristup, tehnologije korištene za sprečavanje pristupa sadržaju u zemljama koje provode te mjere i provedbu mjera sigurnosti, kao što je šifriranje, za pohranu i priopćavanje popisa stranica kojima je spriječen pristup, kao i zbog toga što nije provela smislenu analizu učinkovitosti te mjere;

44.  napominje da se Direktivom 2011/93/EU ne zahtijeva obvezno sprečavanje pristupa; uviđa da sprečavanje pristupa nije jedinstvena ni pouzdana tehnika; preporučuje uklanjanje materijala povezanog sa zlostavljanjem djece, iskorištavanjem djece i seksualnim zlostavljanjem djece na izvoru u kontekstu efikasnih pravosudnih mjera i mjera u području provedbe zakona;

45.  poziva države članice da u suradnji s internetskim sektorom ubrzaju postupak prijave i uklanjanja sadržaja, koji još uvijek predugo traje, te da uspostave partnerstva s internetskom industrijom, Europolom i Eurojustom kako bi se spriječilo hakiranje i zloupotreba mreža i sustava za distribuciju materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece;

46.  poziva države članice da u slučajevima u kojima je sadržaj dostupan iz trećih zemalja pojačaju suradnju s tim trećim zemljama i s Interpolom kako bi osigurale žurno uklanjanje dotičnog sadržaja;

47.  preporučuje da nadležna tijela redovito ažuriraju crne liste internetskih stranica koje sadrže materijal povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece i da ih podijele s pružateljima internetskih usluga kako bi se izbjeglo, primjerice, pretjerano sprečavanje pristupa te zajamčila proporcionalnost; preporučuje da se takve crne liste internetskih stranica razmjenjuju među državama članicama, s Europolom i njegovim Europskim centrom za kibernetički kriminal te Interpolom; u tom pogledu smatra da bi se mogla primjenjivati nova tehnologija algoritama za izračunavanje sažetka (hashing) koja obuhvaća automatsko detektiranje i prepoznavanje slike; naglašava da sva tehnologija koja se primjenjuje trebala proći stroga testiranja kako bi se uklonila ili barem smanjila na najmanju mjeru mogućnost hakiranja, zloupotrebe ili kontraproduktivnih učinaka;

48.  potiče mrežu INHOPE da sa svojim članovima radi na stvaranju mehanizma sigurne anonimne prijave za mreže „deep web”, kao što su mreže „dark net” pronađene na mreži TOR, koji bi pružao jednako visoke standarde anonimnosti kao što su oni koje tiskovne organizacije nude zviždačima da bi se osobama koje koriste takve mreže pružila mogućnost za iznošenje informacija ili prijavljivanje materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece;

49.  potiče države članice da uvedu obvezu prema kojoj pružatelji internetskih usluga moraju proaktivno tijelima za izvršavanje zakonodavstva i nacionalnim pozivnim centrima prijavljivati sadržaje povezane sa seksualnim zlostavljanjem djece uočene u njihovoj infrastrukturi; poziva Komisiju da nastavi s financiranjem u okviru Instrumenta za povezivanje Europe kako bi se pozivnim centrima omogućili primjereni resursi za ispunjenje njihova mandata u vezi s rješavanjem problema povezanih s nezakonitim internetskim sadržajem;

50.  prepoznaje aktivnu ulogu organizacija civilnog društva u pružanju podrške borbi protiv sadržaja povezanih sa seksualnim zlostavljanjem djece na internetu, poput pozivnog centra mreže INHOPE, uključujući Zakladu za praćenje interneta u Ujedinjenoj Kraljevini („Internet Watch Foundation”); apelira na Komisiju da u suradnji s mrežom INHOPE utvrdi i provede najbolje prakse, posebno u pogledu statističkog izvještavanja i učinkovite interakcije s tijelima kaznenog progona; potiče države članice koje to još nisu učinile da uspostave pozivne centre i smatra da bi im trebalo dopustiti da aktivno traže sadržaje povezane sa seksualnim zlostavljanjem djece na internetu;

51.  potiče države članice koje to još nisu učinile da bez odgađanja uspostave sigurne mehanizme za prijavu i savjetovanje prilagođene djeci, kao što su pozivni ili internetski centri s adresama elektroničke pošte ili aplikacijama za tablete ili pametne telefone s pomoću kojih korisnici internetskih usluga mogu prijaviti, čak i anonimno, internetski sadržaj povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece, koji mogu brzo procijeniti takav prijavljeni sadržaj u cilju provedbe brzog postupka prijave i uklanjanja sadržaja te uklanjanja sadržaja smještenog izvan njihova državnog područja; traži da ti pozivni centri budu jasno prepoznatljivi i da se ojačaju te potiče države članice da im osiguraju odgovarajuća sredstva, uključujući prikladan proračun i osposobljeno osoblje sa stručnim znanjem; smatra da bi takvim pozivnim centrima trebalo dozvoliti da uz zaprimanje prijava od javnosti proaktivno traže materijal povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece na internetu;

52.  ističe da je potrebno promicati i podupirati programe informiranja EU-a kojima bi se građanima omogućilo da pozornost vlasti skrenu na internetski sadržaj koji je nezakonit ili štetan za djecu;

53.  poziva Komisiju da nastavi redovito obavještavati Parlament o stanju u pogledu usklađenosti država članica s Direktivom pružajući mu usporedive podatke o uspješnosti država članica u sprečavanju i suzbijanju seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu i izvan njega, a koji su razvrstani po spolu; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatnije izvješće o provedbi Direktive, koje bi trebalo sadržavati dodatne informacije i statističke podatke o uklanjanju internetskih stranica sa sadržajem povezanim sa seksualnim zlostavljanjem djece i sprečavanju pristupa takvim stranicama, statističke podatke o brzini uklanjanja nezakonitih sadržaja nakon razdoblja od 72 sata, o daljnjem postupanju tijela kaznenog progona u pogledu prijavljenih kaznenih djela i o kašnjenjima u uklanjanju sadržaja zbog potrebe da se izbjegne ometanje istraga u tijeku te podatke o korištenju takvih pohranjenih podataka od strane pravosudnih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva i o mjerama koje poduzimaju pozivni centri nakon što obavijeste tijela za izvršavanje zakonodavstva da kontaktiraju pružatelja usluga smještaja na poslužitelju; nalaže svojem nadležnom odboru da održi saslušanje o trenutačnom stanju u vezi s provedbom i da po mogućnosti razmotri donošenje dodatnog izvješća o mjerama nakon provedbe Direktive;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(2) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(3) SL C 289, 9.8.2016., str. 57.
(4) SL C 316, 30.8.2016., str. 109.
(5) Studije pokazuju da dječaci mogu biti posebno neskloni prijavljivanju seksualnog zlostavljanja, među ostalim i zbog društvenih pretpostavki u pogledu muškog roda. Vidjeti, primjerice, studiju koju je izradio Odjel za naknadnu procjenu učinka Službe Europskog parlamenta za istraživanja, PE 598.614, str. 16. i Schaefer, G.A., Mundt, I.A, Ahlers, C.J., i Bahls, C., „Seksualno zlostavljanje i psihičko oštećenje žrtava: rezultati internetskog istraživanja koje su pokrenule žrtve”, Journal of Child Sex Abuse, sv. 21., br. 3., 2012., str. 343. – 360.


Razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2016.
PDF 215kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o razmatranjima Odbora za predstavke tijekom 2016. godine (2017/2222(INI))
P8_TA(2017)0502A8-0387/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ishodu razmatranja Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2016. godinu,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 24. i 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 228. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 44. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o pravu na podnošenje predstavki Europskom parlamentu,

–  uzimajući o obzir odredbe UFEU-a u vezi s postupkom zbog povrede, posebno njegove članke 258. i 260.,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 216. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8-0387/2017),

A.  budući da je 2016. zaprimljeno 1 569 predstavki, u odnosu na 1 431 predstavku zaprimljenu 2015., od kojih je njih 1 110 (70,8 %) ocijenjeno dopuštenima;

B.  budući da je 6 132 korisnika internetskog portala Parlamenta za predstavke tijekom 2016. podržalo jednu ili više predstavki, u usporedbi s njih 902 tijekom 2015., i budući da je broj podrški po predstavci i korisniku 2016. iznosio 18 810, u usporedbi s njih 1 329 tijekom 2015.;

C.  budući da je broj zaprimljenih predstavki skroman u usporedbi s brojem ukupnog stanovništva EU-a; budući da taj broj upućuje na činjenicu da je dio građana EU-a svjestan prava na podnošenje predstavke i da to pravo koristi te očekuju da će postupkom podnošenja predstavki skrenuti pozornost institucijama EU-a na pitanja koja ih brinu i koja pripadaju području nadležnosti EU-a; budući da je, međutim, potrebno uložiti veće napore kako bi se podigla razina osviještenosti i kako bi se promicalo pravo na podnošenje predstavke Europskom parlamentu;

D.  budući da pravo na podnošenje predstavke Europskom parlamentu građanima EU-a i osobama koje u njemu borave daje priliku da svojim izabranim predstavnicima izravno podnesu službeni zahtjev te bi se to pravo stoga na odgovarajući način trebalo zaštiti i promicati; budući da je to pravo ključno za aktivno sudjelovanje građana i rezidenata EU-a u područjima djelovanja Europske unije;

E.  budući da je Europski parlament već dugo predvodnik razvoja postupka obrade predstavki na međunarodnoj razini te da i dalje ima najotvoreniji i najtransparentniji sustav u Europi, koji omogućuje, između ostalog, puno sudjelovanje podnositelja predstavki u njegovim aktivnostima;

F.  budući da je uloga odbora u osnaživanju građana Europe jedna je od glavnih značajki koje pridonose jačanju slike i utjecaja Parlamenta u očima birača, omogućivanjem instituciji da poziva na odgovornost i bolje nadzire način na koji države članice i druge institucije EU-a provode zakonodavstvo EU-a;

G.  budući da je aktivno sudjelovanje moguće samo na temelju demokratskog i transparentnog postupanja svih institucija EU-a kojim se Parlamentu i Odboru za predstavke omogućuje da približe svoj rad građanima i učine ga značajnijim;

H.  budući da su oni koji podnose i podržavaju predstavke angažirani građani koji zauzvrat od institucija EU-a očekuju da u rješavanje njihovih problema doprinesu dodanu vrijednost; budući da bi neodgovarajući odgovori na predstavke vjerojatno doveli do nezadovoljstva i otuđenja u odnosu na Uniju;

I.  budući da je primijećeno da se građani obraćaju Odboru za predstavke u krajnjoj mjeri kad druga tijela i institucije na regionalnoj i nacionalnoj razini ne mogu riješiti njihove probleme;

J.  budući da putem predstavki Parlament može saslušati probleme koji brinu građane i pomoći u njihovu rješavanju te da se putem tih predstavki treba ocijeniti učinak zakonodavstva EU-a na svakodnevni život njegovih stanovnika;

K.  budući da su porast izravnog sudjelovanja građana u postupku donošenja odluka na razini EU-a kao i poboljšanje kvalitete istog mogući samo ako su utemeljeni na demokratskom upravljanju kojim je moguće jamčiti transparentnost, učinkovitu zaštitu temeljnih prava i uključivanje zahtjeva građana EU-a među političke prioritete EU-a;

L.  budući da su predstavke vrijedan izvor informacija, među ostalim, s obzirom na otkrivanje povreda prava EU-a i nedostataka te neusklađenosti zakonodavstva EU-a kada je riječ osiguravanju zaštite temeljnih prava svih građana;

M.  budući da se predstavkama pruža širok niz informacija iz različitih područja koje su korisne drugim odborima Parlamenta, i u vezi s njihovim zakonodavnim aktivnostima; budući da je ispunjavanje temeljnog prava na podnošenje predstavki odgovarajućim postupanjem s predstavkama odgovornost Parlamenta kao cjeline;

N.  budući da bi svaku predstavku trebalo pažljivo razmotriti i obraditi i da svaki podnositelj predstavke ima pravo primiti prvi odgovor od Odbora za predstavke u kojem se u potpunosti rješavaju postavljena pitanja u skladu s pravom građana na dobru upravu sadržanim u članku 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije; budući da su često potrebne daljnje komunikacije i odgovori kao rezultat početnog razmatranja predstavki ili interakcija s Komisijom i nacionalnim tijelima kao daljnji koraci za traženje rješenja;

O.  budući da prema kriterijima za dopuštenost predstavki iz članka 227. UFEU-a i članka 215. Poslovnika Parlamenta predstavke moraju zadovoljiti formalne uvjete za dopuštenost, odnosno moraju se odnositi na pitanja koja su u području djelovanja EU-a i koja se tiču podnositelja predstavke, koji mora biti građanin ili rezident EU-a; budući da se podrazumijeva da ta područja djelovanja uvelike nadilaze puki zbroj isključivih nadležnosti EU-a; budući da je 459 predstavki proglašeno nedopuštenima jer ne zadovoljavaju formalne uvjete;

P.  budući da je, kako bi se osigurao učinkoviti rad Odbora za predstavke, neutemeljene ili nedopuštene predstavke potrebno riješiti i podnositelju poslati obrazloženje; budući da postupak za razmatranje predstavki uvijek treba biti utemeljen na najboljem interesu podnositelja predstavki;

Q.  budući da specifična interaktivna narav postupka podnošenja predstavki i činjenica da građani u njemu imaju središnju ulogu čini svaki slučaj jedinstvenim i isključuje unaprijed određeni vremenski okvir; budući da takvi postupci zahtijevaju posebnu fleksibilnost uprave i njezin smisao za odnose s javnošću;

R.  budući da se o znatnom broju predstavki javno raspravlja na sastancima Odbora za predstavke; budući da podnositelji predstavki imaju pravo predstaviti svoje predstavke i često ravnopravno sudjelovati u raspravi te tako aktivno pridonijeti radu Odbora; budući da je tijekom 2016. godine 201 podnositelj predstavki prisustvovao raspravama Odbora, a 61 podnositelj predstavki aktivno sudjelovao u njima;

S.  budući da su informacije koje građani iznose u predstavkama i tijekom sjednica Odbora, a koje su upotpunjene stručnim mišljenjem koje je dostavila Komisija, država članica ili drugo tijelo, ključne za rad Odbora;

T.  budući da su se glavne teme predstavljene u predstavkama 2016. odnosile na unutarnje tržište (posebno na pružanje usluga i slobodno kretanje osoba), temeljna prava (posebno prava djeteta i prava osoba s invaliditetom), socijalna pitanja (radni uvjeti), pitanja okoliša (gospodarenje otpadom, onečišćenje i zaštita okoliša) i specifična pitanja u vezi s Brexitom (gubitak stečenih prava i mandat referenduma);

U.  budući da je internetska stranica portala EP-a za predstavke, koji je počeo s radom krajem 2014. godine, u funkciji; budući da je 1 067 predstavki (68 % primljenih predstavki) podneseno preko portala, u odnosu na 992 predstavke koje su na taj način podnesene tijekom 2015.; budući da su uvedena tehnička poboljšanja, uključujući poboljšanja funkcije pretraživanja, od kojih korist imaju i korisnici i administratori portala; budući da se sažeci predstavki učitavaju nedugo nakon usvajanja predstavki; budući da su izmijenjene postavke povjerljivosti i izjave o zaštiti osobnih podataka te budući da je uvedena rubrika s najčešćim pitanjima (FAQ); budući da su sažeci predstavki iz 2015. i 2016. učitani s pomoću novog alata za preseljenje; budući da je proveden postupak optimizacije internetskih pretraživača (SEO); budući da je velik broj pojedinačnih zahtjeva korisnika za potporu uspješno obrađen; budući da su daljnje faze projekta u tijeku, omogućujući značajke kao što su automatska elektronička obavijest o uključivanju svake dotične predstavke u dnevni red Odbora zajedno s poveznicom za izravan internetski prijenos te naknadno učitavanje povezanih zapisnika i videozapisa relevantnih rasprava, što je korisno podnositelju predstavke i onima koji je podržavaju;

V.  budući da je europska građanska inicijativa (ECI) važan instrument za jačanje sudjelovanja građana u postupku donošenja političkih odluka u EU-u koju je potrebno u potpunosti iskoristiti kako bi se povećalo povjerenje građana u institucije EU-a te doprinijelo izgradnji istinske i uključive Europske unije; budući da zakonodavni prijedlog koji je Komisija iznijela 13. rujna 2017. za reviziju aktualne Uredbe (EU) br. 211/2011 o europskoj građanskoj inicijativi (COM(2017)0482) predstavlja pokretanje vrlo potrebnog postupka revizije kako bi taj instrument postao dostupniji i korisniji za građane EU-a;

W.  budući da su u skladu s člankom 216.a Poslovnika Parlamenta planirana četiri posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica; budući da posjeti u svrhu utvrđivanja činjenica predstavljaju ključni alat Odbora za predstavke, s jedne strane zbog toga jer su jedinstvena prilika za prikupljanje informacija od različitih dionika o složenim pitanjima, a s druge jer istodobno omogućuju konkretnu vidljivost rada Parlamenta među građanima u različitim dijelovima Europe; budući da su organizirana dva posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica, jedan u Španjolsku, nakon zaprimanja nekoliko predstavki građana EU-a o mogućim kršenjima Okvirne direktive o vodama, i jedan u Slovačku, u vezi s korištenjem europskih strukturnih fondova za centre za dugotrajni smještaj osoba s invaliditetom; budući da su druga dva planirana posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica, u Irsku i u Italiju, otkazana;

X.  budući da Odbor za predstavke ima odgovornost u pogledu odnosa s Uredom europskog ombudsmana, koji je nadležan za istraživanje pritužbi građana EU-a o mogućim nepravilnostima u djelovanju institucija i tijela EU-a;

Y.  budući da je europska ombudsmanica Emily O’Reilly Odboru za predstavke predstavila svoje Godišnje izvješće za 2015. na sjednici održanoj 20. lipnja 2016. i budući da se godišnje izvješće Odbora za predstavke djelomično temelji na godišnjem izvješću Ombudsmana;

Z.  budući da je Odbor za predstavke član Europske mreže pučkih pravobranitelja kojom su obuhvaćeni Europski ombudsman, nacionalni i regionalni pravobranitelji i slična tijela država članica, zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u te drugih zemalja Europskog gospodarskog prostora, a čiji je cilj promicanje razmjene informacija o zakonodavstvu i politikama EU-a te razmjena najboljih praksi;

AA.  budući da se 147 primljenih predstavki (od čega 120 tijekom 2016.) odnosilo na različita pitanja – uglavnom na zaštitu prava građana – povezana s referendumom o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije;

AB.  budući da se smjernicama Odbora za predstavke, donesenima u siječnju 2016. i u primjeni od tog trenutka, omogućila veća jasnoća i poboljšala struktura rada Odbora te obrada predstavki;

AC.  budući da su izmjenama Poslovnika Parlamenta, usvojenima na plenarnoj sjednici u prosincu 2016., također uvedene promjene i pojašnjenja u vezi s postupkom za podnošenje predstavki;

AD.  budući da potpuno formalistički pristup obradi predstavki u vezi s procjenama utjecaja na okoliš ugrožava pravilnu provedbu zakonodavstva EU-a o okolišu u državama članicama i vjerodostojnost Komisije, koja bi trebala provoditi učinkoviti nadzor kako bi se osigurala potpuna zaštita temeljnih prava građana;

1.  ističe važnu ulogu Odbora za predstavke kao mjesta za kontakt gdje građani i rezidenti EU-a mogu podnijeti svoje pritužbe o povredama i nedostacima u provedbi zakonodavstva EU-a u državama članicama te o svim propustima i nedosljednostima u zakonodavstvu EU-a; naglašava potrebu za punim jamstvom da će institucija iscrpno, brzo, nepristrano i objektivno obraditi postavljena pitanja;

2.  priznaje da su predstavke važan izvor informacija iz prve ruke, ne samo o kršenju prava EU-a i nedostatcima u njegovoj primjeni u državama članicama, nego i o potencijalnim nedorečenostima u zakonodavstvu EU-a i prijedlozima građana o novom zakonodavstvu koje bi se moglo donijeti, ili mogućim poboljšanjima zakonodavnih tekstova koji su na snazi;

3.  podsjeća da predstavke omogućuju Parlamentu i drugim institucijama EU-a da se ponovno približe građanima na koje utječe primjena zakonodavstva EU-a na različitim administrativnim razinama; smatra da su sposobnost jamčenja transparentnosti, izravna uključenost građana, potpuna zaštita njihovih temeljnih prava, jasno poboljšanje odgovora europskih institucija kada je riječ o rješavanju problema na koje su ih uputili građani, uz pojačanu suradnju institucija EU-a i drugih tijela EU-a s nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, ključni za jačanje demokratske legitimnosti i odgovornosti u okviru postupka donošenja odluka u Uniji;

4.  potvrđuje da se učinkovitim obrađivanjem predstavki potiče i, na kraju, povećava mogućnost Komisije i Parlamenta da reagiraju na probleme u vezi s prijenosom zakonodavstva i njegovom pogrešnom primjenom te da ih riješe; konstatira da Komisija smatra da je provedba prava EU-a prioritet, tako da građani u svakodnevnom životu mogu imati korist od njega;

5.  poziva na definiranje jasne razlike između statusa i prava podnositelja predstavki i onih koji ih podržavaju u skladu s načelima transparentnosti;

6.  i dalje smatra da je posebno važno jamčiti da, u slučaju nedopuštenih ili neutemeljenih predstavki, ne prođe nerazmjerno puno vremena prije nego što su one proglašene nedopuštenima ili su zatvorene; u tom kontekstu ističe da je potrebno nedopuštenost ili zaključenje predstavke zbog njezine neutemeljenosti pažljivo opravdati u odnosu na podnositelja predstavke;

7.  priznaje utjecaj djelotvorne primjene zakonodavstva EU-a na jačanje vjerodostojnosti institucija Europske unije; podsjeća da je pravo na podnošenje predstavki sadržano u Ugovoru iz Lisabona važan element europskog građanstva i pravi pokazatelj u pogledu primjene zakonodavstva EU-a i utvrđivanja mogućih propusta; poziva Odbor za predstavke da uspostavi redovite sastanke s odgovarajućim nacionalnim tijelima kako bi se proširila svijest o brigama europskih građana povezanih s EU-om i s državama članicama te kako bi se njihova prava dodatno ojačala boljom izradom i provedbom europskog zakonodavstva; stoga poziva na snažnu predanost svih uključenih tijela na nacionalnoj i europskoj razini u rukovanju i rješavanju predstavki kao prioriteta;

8.  podsjeća Komisiju da su predstavke jedinstveni način upućivanja na situacije nepoštovanja zakonodavstva EU-a te istraživanja tih situacija uz pomoć političkog nadzora Europskog parlamenta; podsjeća Komisiju da sa zahtjevima za pomoć Odbora za predstavke treba postupati na odgovarajući način i ponovno je poziva da poboljša kvalitetu svojih odgovora, uključujući tijekom sjednica odbora, i u pogledu sadržaja i u pogledu detaljnosti, kako bi se osiguralo da se problemi europskih građana riješe na odgovarajući i transparentan način; ističe da način rješavanja problema navedenih u predstavkama ima ključan učinak na građane, na to je li poštovanje njihova prava na podnošenje predstavki ugrađeno u pravo EU-a učinkovito i na njihovo mišljenje o institucijama EU-a; ustraje u tome da Komisija utvrdi načine za jačanje suradnje s nadležnim tijelima država članica kad je riječ o odgovaranju na upite u vezi s provedbom zakonodavstva EU-a i usklađenosti s njim;

9.  smatra da činjenica da su nacionalni sudovi prvenstveno nadležni za jamčenje pravilne provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama ni na koji način ne bi smjela spriječiti proaktivniju ulogu Komisije, kao čuvarice Ugovorâ, kad je riječ o jamčenju poštovanja prava EU-a, posebno u slučajevima koji se odnose na zaštitu okoliša i javnog zdravlja u kojima bi načelo predostrožnosti trebalo prevladati;

10.  naglašava da je potrebno da predstavnici Vijeća i Komisije od najvišeg mogućeg ranga budu prisutni na sastancima i saslušanjima Odbora za predstavke na kojima sadržaj pitanja o kojima se raspravlja zahtijeva sudjelovanje spomenutih institucija;

11.  poziva dužnosnike Komisije koji su prisutni na sjednicama Odbora za predstavke da budu spremni uključiti se u istinski dijalog s podnositeljima predstavki, a ne ograničiti se na čitanje prethodno sastavljenog odgovora koji je poslan prije sjednice;

12.  poziva na ispitivanje mogućnosti korištenja usluga telekonferencije; potiče na upotrebu novih audiovizualnih tehnologija kako bi se podnositeljima predstavki omogućilo da imaju veću ulogu u radu Odbora i da sudjeluju u razmatranje svoje predstavke u stvarnom vremenu;

13.  ne slaže se s Komisijom kada je riječ o njezinom ponovnom tumačenju 27. godišnjeg izvješća o praćenju primjene prava Europske Unije (2009.) na temelju kojeg bi ona trebala imati pravo zatvoriti predmete u pogledu kojih još nisu poduzeti formalni koraci za pokretanje postupka zbog povrede prava ili suspendirati aktivne postupke zbog povrede prava koji su u tijeku pred nacionalnim sudovima; podsjeća da je u stavku 11. svoje godišnje rezolucije od 15. prosinca 2016.(1) o aktivnostima Odbora za predstavke, Parlament ponovo izrazio svoje neslaganje s izvornom namjerom Komisije u spomenutom izvješću, kako je već izrazio u svojoj rezoluciji(2) od 14. rujna 2011., kada je, osobito u točkama 1., 23. i 32., od Komisije zatraženo da poduzme više napora kako bi zajamčila dosljednu primjenu zakonodavstva EU-a u okviru svojih kapaciteta, te da iskoristi mehanizme za slučajeve povrede prava neovisno o sudskim postupcima na nacionalnoj razini;

14.  sa zabrinutošću napominje, pozivajući se na Godišnje izvješće Komisije od 6. srpnja 2017. o praćenju primjene zakonodavstva Europske Unije za 2016. (COM(2017)0370), znatno povećanje, od 21 %, otvorenih predmeta zbog povrede prava u usporedbi s prethodnom godinom; poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u vezi s pozivima Parlamenta da razmjenjuju informacije o trenutačnom stanju tekućih postupaka zbog povrede prava; naglašava važnu ulogu predstavki u utvrđivanju loše provedbe ili zakašnjelog prenošenja europskog zakonodavstva; podsjeća Komisiju da se Odbor za predstavke obvezao odgovoriti na očekivanja građana na pravovremen i odgovoran način, istovremeno osiguravajući demokratski nadzor i ispravnu primjenu zakonodavstva EU-a;

15.  od Komisije traži da pruži precizne statističke podatke o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupaka zbog povrede; nadalje, želi primati izvješća o slučajevima u vezi s postupcima koji su u tijeku i dokumentima koji su razmijenjeni u okviru projekta EU Pilot i postupaka zbog povrede prava kada su ti isti zaključeni primjenom sudske prakse Suda Europske unije, kako bi se olakšao strukturirani dijalog i smanjio vremenski okvir za rješavanje sporova; poziva Komisiju da o tim izvješćima održi raspravu s Odborom za predstavke i da proaktivno uključi potpredsjednika nadležnog za primjenu prava i pojednostavnjenje;

16.  poziva Komisiju da na odgovarajući način iskoristi svoje ovlasti koje proizlaze iz njezine uloge čuvarice Ugovora s obzirom na to da je ta ulog, od iznimne važnosti za funkcioniranje EU-a u pogledu građana i europskih zakonodavaca; poziva na pravodobnu obradu postupaka zbog povrede prava kako bi se bez odlaganja stalo na kraj situacijama u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a;

17.  smatra da je nužna suradnja s drugim odborima Parlamenta; u tom smislu poziva na donošenje smjernica Odbora za predstavke kojima se utvrđuje načelo o uspostavi mreže za predstavke s drugim odborima; pozdravlja činjenicu da su smjernice za takvu mrežu već donesene; skreće pozornost na upitnik dostavljen svim odborima radi boljeg razumijevanja njihovih postupaka za rješavanje predstavki koje su im upućene radi davanja mišljenja ili pružanja informacija; sa zadovoljstvom napominje da se prvi sastanak mreže na razini osoblja održao 2016., a na razini zastupnika dva puta 2017.; sa zadovoljstvom prima na znanje napredak postignut u suradnji između Odbora za predstavke i drugih odbora i tematsku rasčlambu područja politika u svakom dotičnom odboru koja će omogućiti bolje praćenje predstavke upućene drugim odborima; poziva na jačanje mreže Odbora PETI u cilju racionalizacije predstavki u tekućem zakonodavnom radu; preporučuje da se osoblju zastupnika Europskog parlamenta daju konkretne smjernice o pravu na podnošenje predstavki kako bi im se omogućilo da zainteresiranim biračima bolje pomognu u postupku;

18.  žali zbog činjenice da se Povelja o temeljnim pravima primjenjuje u državama članicama samo kada one provode zakonodavstvo EU-a; ponovno ističe da mnogi građani njezinu provedbu smatraju nejasnom i nezadovoljavajućom; izražava žaljenje zbog činjenice da se Sud Europske unije odlučio za oprezno tumačenje članka 51. Povelje o temeljnim pravima, ali u njemu ipak dopušta da se područje primjene Povelje proširi na nacionalne odredbe kojima se provodi zakonodavstvo EU-a, kao i na one kojima se osigurava učinkovita primjena odredaba EU-a; smatra da očekivanja većine građana EU-a u pogledu prava priznatih Poveljom nadilaze njihovu trenutačnu primjenu; ukazuje na činjenicu da se pretjerano uskim ili nedosljednim tumačenjem članka 51. potkopava povjerenje građana u Uniju; poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi osigurala da tumačenje područja primjene članka 51.bude što dosljednije i šire; pozdravlja činjenicu da je Agencija za temeljna prava uvela interaktivni alat kojim se omogućuje jednostavan pristup informacijama o tome kojem se nadležnom tijelu obratiti u pojedinoj državi članici u slučaju pitanja o temeljnim pravima;

19.  primjećuje da su podnositelji predstavki zabrinuti za budućnost svojih prava nakon referenduma o istupanju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, što je vidljivo iz velikog broja predstavki na temu Ujedinjene Kraljevine; podsjeća na svoju rezoluciju od 5. travnja 2017.(3) kojom Parlament ističe da se sporazum o povlačenju može sklopiti samo uz njegovu suglasnost i na svoj zahtjev za pravedno postupanje prema građanima EU-27 koji žive ili su živjeli u Ujedinjenoj Kraljevini i prema državljanima Ujedinjene Kraljevine koji žive ili su živjeli u EU-27 te smatra da njihova prava i interesi obje skupine moraju biti apsolutan prioritet u pregovorima; napominje da su neriješena pitanja o pravu glasovanja i oduzimanju glasačkih prava građanima Ujedinjene Kraljevine koji žive u ostatku EU-a više od 15 godina; podsjeća na to da Odbor za predstavke ima aktivnu ulogu u zaštiti prava EU-a i britanskih građana te da je doprinio rezolucijama Parlamenta od 5. travnja 2017. i od 3. listopada 2017.(4) o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o povlačenju iz EU-a kao i da je naručio studiju o utjecaju Brexita u pogledu prava podnošenja predstavki i nadležnosti, odgovornosti i aktivnosti Odbora za predstavke kao i da je na svojoj sjednici od 21. lipnja 2017. razmatrao predstavke koje se tiču Brexita i prava građana; podržava predanost Komisije da u potpunosti jamči prava građanima EU-a koji borave u Ujedinjenoj Kraljevini tijekom pregovora o Brexitu i nakon njezina izlaska iz EU-a i poziva Komisiju da državljanima Ujedinjene Kraljevine koji žive u ostatku Europske unije zajamči puna stečena prava kako bi se osiguralo da se građanima ne „trguje” ili da se ne naruše njihova prava kao rezultat pregovora;

20.  ističe važan posao koji Odbor za predstavke obavlja u pogledu predstavki koje se odnose na pitanja u vezi s invaliditetom i naglašava spremnost Odbora da nastavi podupirati napore za jačanje prava osoba s invaliditetom; poziva europske institucije da kada je riječ o ovoj temi budu primjer i da zajamče da su provedbene mjere nacionalnih tijela u potpunosti i dosljedno usklađene sa zakonodavstvom EU-a i s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD); naglašava da je u Slovačkoj 22. i 23. rujna 2016. održan posjet u svrhu utvrđivanja činjenica kako bi se prikupile informacije o pitanju ulaganja u institucije za osobe s invaliditetom i preporučuje da Komisija razmotri trenutačno stanje; ističe da je potrebno poboljšati političko sudjelovanje osoba s invaliditetom, osobito u sklopu priprema za sljedeće europske izbore te svim osobama s invaliditetom priznati pravo na glasovanje u skladu s člancima 12. i 29. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom;

21.  ističe djelovanje Odbora kojim podržava ratifikaciju i provedbu Ugovora iz Marakeša o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima; naglašava važnost, u tom pogledu, svoje kratke rezolucije od 3. veljače 2016.(5) o ratifikaciji Ugovora iz Marakeša, kojom je pozvao sve uključene strane na brz odgovor kako bi se riješio problem dugotrajne situacije u cilju olakšavanja ratifikacija na razini EU-a; prima na znanje sporazum Parlamenta i Vijeća o zakonskim prijedlozima Komisije o provedbi Ugovora iz Marakeša (COM(2016)0595 i COM(2016)0596), koji su postali obvezujući(6);

22.  skreće pozornost na dva godišnja izvješća, Godišnje izvješće o aktivnostima Odbora tijekom 2015.(7) i Godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2015. godine(8), te na nekoliko mišljenja Odbora, kao što su mišljenja o prekograničnom priznavanju posvojenja(9), o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(10), o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, s posebnim osvrtom na zaključna zapažanja Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom (CRPD)(11), o praćenju primjene zakonodavstva Unije: Godišnje izvješće za 2014. Godinu(12) i o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(13);

23.  ukazuje na podršku Odbora europskoj građanskoj inicijativi; prima na znanje prijedlog Komisije za reviziju uredbe u cilju povećanja njezine važnosti kao sredstva za demokratsko sudjelovanje; žali zbog činjenice da Komisija nije propisno uzela u obzir nedavni rad na nezakonodavnoj rezoluciji o europskoj građanskoj inicijativi, posebno mišljenje Odbora za predstavke, čime također nije u potpunosti poštovala međuinstitucijski sporazum; poziva Komisiju da tijekom nadolazećeg zakonodavnog postupka uzme u obzir mišljenje Odbora za predstavke kako bi se kroz europsku građansku inicijativu ostvarilo puno i djelotvorno sudjelovanje građana EU-a u postupku donošenja odluka EU-a;

24.  žali zbog toga što Komisija nije odlučnije provela svoje ovlasti kontrole kako bi se spriječilo da na unutarnje tržište uđu vozila na dizelski pogon koja zagađuju i znatno pridonose oslobađanju NO2 u atmosferu iznad graničnih vrijednosti te nisu u skladu s propisima EU-a o homologaciji i emisijama lakih osobnih i gospodarskih vozila; ističe da je taj aspekt sastavni dio zabrinutosti građana koji su ostvarili svoje pravo na podnošenje predstavki kako bi pozvali na učinkovitu zaštitu zdravlja ljudi, okoliša i prava potrošača;

25.  ističe da bi transparentnost i javni pristup dokumentima institucija EU-a trebali biti pravilo kako bi se osigurala najveća razina zaštite demokratskih prava građana; smatra da je u tom pogledu potrebno bez odlaganja iznijeti prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001;

26.  naglašava važnost suradnje s Europskim ombudsmanom i sudjelovanja Parlamenta u Europskoj mreži pučkih pravobranitelja; pozdravlja izvrsne odnose unutar institucionalnog okvira između Ombudsmana i Odbora za predstavke; posebno cijeni redovit doprinos Ombudsmana radu Odbora za predstavke tijekom cijele godine; naglašava ključnu ulogu Europskog ombudsmana u pomaganju poboljšanja postupaka odlučivanja i upravljanja na razini EU-a, koji bi trebali, što je prije moguće, postati u potpunosti transparentni, nepristrani i prikladni za djelotvornu i učinkovitu zaštitu prava građana; podupire trenutačan rad Ombudsmana u različitim područjima nadležnosti, uključujući strateške istrage na vlastitu inicijativu koje su od koristi ne samo u smislu dobre uprave, nego i u smislu boljeg demokratskog funkcioniranja Unije; pozdravlja inicijative koje je poduzeo Europski ombudsman kako bi se bolje iskoristio potencijal mreže i povećala njezina vidljivost;

27.  pozdravlja Nagradu za dobru upravu koju je uveo Ured europskog ombudsmana 2016. godine kao način davanja priznanja članovima osoblja, agencijama i tijelima EU-a koji sudjeluju u promicanju dobre uprave pri obavljanju svakodnevnih dužnosti; poziva na to da se trenutačni Kodeks dobrog administrativnog postupanja na radnom mjestu unaprijedi u obvezujuću uredbu, uključujući, među ostalim, konkretne odredbe za sprečavanje sukoba interesa na svim razinama u institucijama, agencijama i tijelima EU-a;

28.  ističe različitost tematskih područja predstavki koje građani podnose, od unutarnjeg tržišta, pravosuđa, energije i prijevoza do temeljnih prava, zdravlja, zakona o okolišu, invaliditetu i dobrobiti životinja, te o različitim utjecajima Brexita na građane; naglašava povećanje za 10 % u broju predstavki zaprimljenih 2016. (1569) i poziva europske institucije da u službama zaduženim za postupanje s predstavkama zaposle odgovarajuće osposobljeno osoblje, posebno u tajništvo Odbora za predstavke;

29.  poziva Komisiju da osigura provedbu sveobuhvatnih analiza o usklađenosti, u odnosu na zakonodavstvo EU-a, procjena utjecaja na okoliš koje provode države članice, s obzirom na odobrenje izdano infrastrukturnim projektima u vezi s kojima su građani u svojim predstavkama istaknuli ozbiljne rizike za zdravlje ljudi i za okoliš; ustraje na važnosti tih analiza i mogućih izvedenih proaktivnih ex ante aktivnosti koje Komisija provodi u cilju sprečavanja nepovratnog uništavanja okoliša, u skladu s načelom predostrožnosti;

30.  skreće pozornost na brojne predstavke o postupcima tijela odgovornih za dobrobit djece i zaštitu prava djece, posebice u prekograničnom kontekstu; pozdravlja rad radne skupine Odbora za dobrobit djece; skreće pozornost na kratki Prijedlog Rezolucije o prekograničnoj zaštiti najboljih interesa djeteta u Europi, usvojen u ožujku 2016.; prima na znanje prijedlog preinake Uredbe Bruxelles II.a o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, i napominje da je potrebno temeljito ispitati, u cilju rješavanja postojećih poteškoća, velik broj pitanja postavljenih u predstavkama, poput onih koja se odnose na postupke i prakse kojih se posebno moraju pridržavati mjerodavna tijela u državama članicama u odlukama povezanima s djecom s prekograničnim učincima ili kao što je pitanje učinkovitosti postupaka predaje nakon međunarodnih otmica djece koje su počinili roditelji, treba ;

31.  naglašava redovito velik broj predstavki koje se odnose na dobrobit životinja i ponavlja svoje žaljenje zbog odgađanja do kojih je došlo u provedbi Strategije Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. – 2015.; smatra da je od ključne važnosti pokrenuti nove strategije na razini EU-a kako bi se premostilo sve postojeće propuste i osiguralo potpunu i učinkovitu zaštitu dobrobiti životinja s pomoću jasnog i sveobuhvatnog zakonodavnog okvira koji u potpunosti ispunjava zahtjeve iz članka 13. UFEU-a;

32.  izražava žaljenje zbog toga što nakon predstavke br. 0747/2016 nije postignut značajan napredak u pogledu biračkih prava nedržavljana u Estoniji i Latviji,; naglašava da bilo kakva nepotrebna kašnjenja mogu izazvati nepovjerenje u europske institucije;

33.  ističe važnu ulogu mreže SOLVIT koja građanima i poduzećima omogućuje da izraze svoju zabrinutost zbog mogućih kršenja zakonodavstva EU-a od strane tijela javne vlasti u drugim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da promiču mrežu SOLVIT kako bi je učinile korisnijom i vidljivijom za građane; u tom pogledu pozdravlja akcijski plan za jačanje mreže SOLVIT koji je objavila Komisija u svibnju 2017.; poziva Komisiju da osigura brzu provedbu tog akcijskog plana i izvijesti Parlament o rezultatima;

34.  ističe poboljšanja uvedena na internetskom portalu za predstavke; naglašava potrebu za daljnjim tehničkim poboljšanjima portala kako bi se osiguralo da Odbor za predstavke bude u potpunosti spreman suočiti se s neočekivanim situacijama, kao što je naglo povećanje broja podnesenih predstavki; smatra da su trenutačni tehnički razvoj i poboljšane tehničke sposobnosti portala nužni za nesmetan postupak podnošenja predstavke; naglašava važnost portala kao lako dostupnog komunikacijskog sredstva za građane i podnositelje predstavki, kao i za korisnike mobilnih uređaja i osobe s invaliditetom; sa zadovoljstvom iščekuje brzu provedbu preostalih faza projekta, koje će omogućiti poboljšano interaktivno iskustvo i više informacija u stvarnom vremenu za podnositelje predstavki i one koji ih podržavaju;

35.  poziva na usredotočenije i aktivnije medijske i komunikacijske usluge i na veću prisutnost na društvenim mrežama, kako bi odbor u svom radu postao reaktivniji na zabrinutost javnosti;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu te vladama i parlamentima država članica, njihovim odborima za predstavke i nacionalnim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0512.
(2) SL C 51E, 22.2.2013., str. 66.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0102.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0361.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0037.
(6) SL L 242, 20.9.2017., str. 1 i str.6.
(7) Mišljenje je usvojeno 30. studenog 2016.
(8) Mišljenje je usvojeno 11. studenog 2016.
(9) Mišljenje je usvojeno 21. travnja 2016.
(10) Mišljenje je usvojeno 15. studenog 2016.
(11) Mišljenje je usvojeno 27. travnja 2016.
(12) Mišljenje je usvojeno 22. travnja 2016.
(13) Mišljenje je usvojeno 12. listopada 2016.


Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije
PDF 421kWORD 77k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2017. o Europskoj strategiji za mobilnost s niskom razinom emisije (2016/2327(INI))
P8_TA(2017)0503A8-0356/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. o Europskoj strategiji za mobilnost s niskom razinom emisije (COM(2016)0501),

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 28. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 31. ožujka 1998. naslovljenu „Promet i CO2 – razvoj pristupa Zajednice” (COM(1998)0204), koja je objavljena nakon donošenja Protokola iz Kyota, no nije u dovela do poduzimanja dostatnih mjera,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. veljače 2017. o komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 20. srpnja 2016. naslovljenoj „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije”,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila(4) i Uredbu (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 1999/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostupnosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o homologaciji motornih vozila i motora s obzirom na emisije iz teških vozila (EURO VI) i o pristupu informacijama za popravak i održavanje vozila i izmjenama Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Direktive 2007/46/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 80/1269/EEZ, 2005/55/EZ i 2005/78/EZ(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora(12),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. naslovljenu „Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti” (COM(2016)0766),

–  uzimajući u obzir glavni plan za uvođenje kooperativnih usklađenih inteligentnih sustava prijevoza u EU-u,

–  uzimajući u obzir Direktivu Komisije 1999/52/EZ od 26. svibnja 1999. o prilagođavanju Direktive Vijeća 96/96/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na tehničke preglede motornih vozila i njihovih prikolica tehničkom napretku(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici(14) i Odluku Komisije 2009/750/EZ od 6. listopada 2009. o definiranju europske elektroničke naplate cestarine i njezinih tehničkih elemenata(15),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe(16),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica(17),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006(18),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva(19),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta(20),

–  uzimajući u obzir zaključke 39. zasjedanja Skupštine Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) održane u Montrealu 2016.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju mora s brodova i uvođenju sankcija za kršenja(21), kako je izmijenjena Direktivom 2009/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009.(22),

–  uzimajući u obzir izvješće Istražnog odbora Europskog parlamenta za mjerenje emisija u automobilskom sektoru o rezultatima rada odbora (A8-0049/2017),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. prosinca 2015. o održivoj gradskoj mobilnosti(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2016. o Izvješću o napretku u području obnovljive energije(24),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ(25),

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću i Komisiji od 4. travnja 2017. nakon istrage mjerenja emisija u automobilskom sektoru(26),

–  uzimajući u obzir svoj mandat za međuinstitucijske pregovore o izmjeni homologacije i nadzora tržišta usvojen 4. travnja 2017. godine(27),

–  uzimajući u obzir paket o kružnom gospodarstvu koji je Komisija usvojila 2. prosinca 2015. godine,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0356/2017),

A.  budući da su se od 151 stranke Pariškog sporazuma, koji je EU ratificirao 4. studenoga 2016. i koji je stupio na snagu istog dana, sve obvezale na ograničavanje porasta globalne temperature na razinu znatno manju od 2°C iznad predindustrijskih razina i na poduzimanje napora za ograničenje porasta temperature na 1,5°C iznad predindustrijskih razina;

B.  budući da je cestovni promet odgovoran za više od 70 % emisija stakleničkih plinova iz prometa i velik dio onečišćenja zraka tim plinovima, djelovanje treba prvenstveno usmjeriti na to područje, iako napore za smanjenje emisija treba pojačati u svim prometnim sektorima;

C.  budući da prirodni plin (kao što su stlačeni prirodni plin (SPP) i ukapljeni prirodni plin (UPP)), a posebno biometan, sintetički metan i ukapljeni naftni plin (LPG), mogu pripomoći dekarbonizaciji prometnog sektora, posebice kada je riječ o pomorskom prometu i teškim teretnim vozilima;

D.  budući da je u svojoj bijeloj knjizi iz 2011. Komisija navela da je njezin cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 60 % do 2050. u usporedbi s razinama iz 1990. godine; budući da je potrebno do sredine stoljeća drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova koje su posljedica prometa kako bi se poštovale obveze Pariškog sporazuma;

E.  budući da se pouzdanim dugoročnim planom za smanjenje emisija proizvođačima vozila može pružiti sigurnost neophodna za planiranje ulaganja u nove tehnologije;

F.  budući da dugoročna dekarbonizacija prometnog sektora iziskuje široku upotrebu obnovljivih izvora energije, diversificiranu u skladu s različitim načinima prijevoza;

G.  budući da sustavi električnog prijevoza, bilo privatni ili javni, mogu pomoći u rješavanju glavnih problema povezanih s urbanom mobilnošću smanjenjem emisija CO2 i potpunim uklanjanjem onečišćivača i buke na održiv način; budući da stupanj održivosti električnih vozila također ovisi o upotrebi električne energije iz obnovljivih izvora;

H.  budući da je promet odgovoran za više od 25 % emisija stakleničkih plinova u EU-u, od čega na cestovni promet otpada više od 70 %; budući da je promet glavni uzročnik onečišćenja zraka u gradskim područjima; budući da takvo onečišćenje zraka godišnje u EU-u uzrokuje 400 000 slučajeva preuranjene smrti(28) i zdravstvene troškove u iznosu između 330 milijardi EUR i 940 milijardi EUR(29), što predstavlja između 3 % i 9 % BDP-a EU-a; budući da čestice i dušikovi oksidi posebno negativno utječu na javno zdravlje;

I.  budući da je prometni sektor i dalje najmanje dekarboniziran i da više od 94 % svojih energetskih potreba namiruje fosilnim gorivima; budući da emisije stakleničkih plinova već čine gotovo četvrtinu ukupnih emisija CO2 u EU-u i da se neprestano povećavaju;

J.  budući da je razvoj putničkog i teretnog prometa u velikoj mjeri ovisan o učinkovitom korištenju različitim načinima prijevoza te da bi europska prometna politika stoga trebala biti utemeljena na djelotvornoj komodalnosti, u okviru koje bi se, gdje je to moguće, prednost trebala davati energetski najučinkovitijim i najodrživijim načinima prijevoza;

K.  budući da će promjena načina prijevoza dovesti do optimalne preraspodjele među različitim načinima prijevoza te da će se tako omogućiti interoperabilnost unutar njih i među njima, promicati održiviji prometni i logistički lanci te unaprijediti neometan protok prometa među svim načinima prijevoza i prometnim čvorištima;

L.  budući da se prema podacima Posebnog izvješća Eurobarometra br. 406 objavljenog 2013. oko 50 % stanovnika EU-a svakodnevno koristi osobnim automobilom, a samo 16 % javnim prijevozom i 12 % biciklom;

M.  budući da je loživo ulje koje se koristi u pomorskom prometu jedno goriva koja najviše zagađuju, što znači da u tom sektoru ima mnogo prostora za smanjenje emisija promicanjem i upotrebom alternativnih sustava goriva;

N.  budući da bi zaštita javnog zdravlja i okoliša trebala biti zajednička društvena briga i odgovornost u okviru koje svi dionici imaju važnu ulogu;

O.  budući da se u Sedmom programu djelovanja za okoliš jasno ističe uloga prometa u postizanju vizije Unije za 2050. godinu „dobar život u okviru granica našeg planeta”;

P.  budući da se od donošenja Direktive o biogorivima 2003. zakonodavni okvir neprestano mijenja; budući da zakonodavni okvir mora imati određenu razinu stabilnosti kako bi se privukla ulaganja u napredna biogoriva;

Q.  budući da prelazak na kružno gospodarstvo također znači da će potrošači sve više postajati korisnici usluga i da bi taj prelazak na nove poslovne modele mogao imati velik utjecaj na resursnu učinkovitost prometnog sektora;

R.  budući da je više od 100 milijuna Europljana izloženo razinama buke koje su iznad praga EU-a od 55 decibela (dB), od čega je njih otprilike 32 milijuna izloženo „vrlo glasnoj” buci, odnosno razinama iznad 65 dB;

S.  budući da je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) buka od cestovnog prometa drugi najštetniji izvor stresa za okoliš u Europi, odmah nakon onečišćenja zraka, te da se najmanje 9 000 slučajeva preuranjene smrti svake godine može pripisati srčanim bolestima uzrokovanima bukom prometa;

T.  budući da bi primjenom smjernica WHO-a na ljudsku izloženost česticama PM2,5 prosječni očekivani životni vijek stanovnika porastao za oko 22 mjeseca te bi se godišnje ostvarila ušteda od oko 31 milijarde EUR;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije pod naslovom „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije” i slaže se da je prelazak na mobilnost s niskom razinom emisije presudan za širi prelazak na održivo kružno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika; poziva Komisiju i nadležna tijela u državama članicama da se u potpunosti posvete toj strategiji;

2.  ističe činjenicu da će radi pridržavanja Pariškog sporazuma emisije stakleničkih plinova iz prometa do sredine stoljeća morati biti blizu nule te da će se emisije onečišćivača zraka iz prometa morati drastično smanjiti kako bi se u najmanju ruku smjernice WHO-a za javno zdravlje poštovale bez odgode;

3.  napominje da prelazak na mobilnost s niskom razinom emisije nije samo od koristi za javno zdravlje i okoliš već on također nudi velike izazove i prilike za proizvođače i dobavljače u sektoru vozila, željeznica, pomorskog prometa i aeronautike, kao i za pružatelje inovativne energije, prijevoza, logistike i usluga, posebno kad je riječ o malim i srednjim poduzećima; naglašava da je za postizanje djelotvornog smanjenja emisija stakleničkih plinova u prometnom sektoru potrebna odgovarajuća podrška za poticanje novih tehnologija i poslovnih modela kojima se potiču inovativna partnerstva između velikih poduzeća, malih i srednjih poduzeća te novoosnovanih poduzeća, koja bi se pružala na temelju troškovno učinkovitog pristupa;

4.  prima na znanje da su za neophodni prelazak na multimodalni pristup potrebne znatne promjene u pogledu upravljanja prometnom potražnjom i prostornog planiranja; ponavlja da bi se prijevoz trebao smatrati važnom uslugom, a ne ciljem kao takvim; u tu svrhu podupire uspostavu transeuropskih prometnih mreža (TEN-T); ponavlja da prelazak na održiv, kružan i niskougljični prometni sektor podrazumijeva veću svijest korisnika usluga o resursnoj učinkovitosti; smatra da je jedan od najvažnijih čimbenika u pogledu promjene ponašanja koja uključuje prelazak na održivije načine prijevoza pristupačan, dobro razvijen i multimodalan sustav javnog prijevoza koji pokriva urbana čvorišta i omogućava povezivanje s ruralnim područjima;

5.  podsjeća na to da je u vezi s Bijelom knjigom o prometu iz 2011. godine Parlament naglasio da se europska politika održive mobilnosti treba temeljiti na širokom rasponu političkih mjera kako bi se ostvario ekonomičan prelazak na načine prijevoza koji su najmanje štetni za okoliš te energetski najučinkovitiji; ističe da je potrebna promjena u ravnoteži među načinima prijevoza kako bi se u aktualnom prometnom sustavu mobilnost odvojila od negativnih učinaka kao što su prometne gužve, onečišćenje zraka, buka, nesreće i klimatske promjene; u tom pogledu priznaje da politika promjene načina prijevoza dosad nije dala zadovoljavajuće rezultate;

6.  potiče Komisiju da preuzme vodeću ulogu u pogledu globalnih i usklađenih mjera usmjerenih na održiviji i učinkovitiji promet;

7.  poziva Komisiju da osigura potpunu provedbu postojećeg zakonodavstva i da u cilju ostvarenja dogovorenih klimatskih ciljeva EU-a po potrebi predloži dodatne konkretne mjere u prometnom sektoru, koje bi obuhvaćale sve načine prijevoza, uključujući i urbanu mobilnost, i kojima se ne bi ugrozila konkurentnost prometnog sektora; poziva Komisiju i da promiče tržišno prihvaćanje tehnologija koje doprinose mobilnosti s niskom razinom emisije povećanjem učinkovitosti vozila uz očuvanje sigurnosti; poziva Komisiju da u kontekstu poštovanja Pariškog sporazuma predstavi ažuriranu verziju svoje Bijele knjige o prometu iz 2011. godine;

8.  uvjeren je da pri ocjeni održivosti treba uzeti u obzir cjelokupni otisak, od proizvodnje preko upotrebe do odlaganja vozila i potrebne infrastrukture, te stoga naglašava da samo tehnološki neutralna miješana struktura izvora energije može dovesti do realnih i istinski održivih rješenja;

9.  napominje da održiva tranzicija u području prometu zahtijeva sustavno djelovanje više zainteresiranih strana: civilnog društva, potrošača, socijalnih partnera, malih i srednjih poduzeća, inovativnih noovoosnovanih poduzeća, globalnih velikih korporacija te političara i službenih tijela na svim razinama vlasti;

10.  poziva Komisiju da uključivanjem inicijativa za obračun emisija tijekom životnog ciklusa prepozna sve veću važnost ugrađenih emisija;

11.  poziva Komisiju da prepozna sve veću važnost mjerenja emisija tijekom životnog ciklusa, od opskrbe energijom do proizvodnje i odlaganja u otpad, iznošenjem holističkih prijedloga kojima se proizvođače usmjerava na optimalna rješenja kako bi se osiguralo da emisije prije i poslije upotrebe ne ponište prednosti povezane s boljom potrošnjom energije tijekom rada vozila;

12.  poziva Komisiju da hitno uvede i poboljša standarde za emisije CO2 za sve vrste cestovnog prijevoza jer su standardi troškovne učinkovitosti vozila po svoj prilici najučinkovitija mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u EU-u u razdoblju do 2030.;

13.  podsjeća da energetsku učinkovitost treba smatrati najboljom energetskom alternativom te da stoga treba dati prednost svim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti na ekonomičan način i mjerama za smanjenje potražnje za energijom te da ih je potrebno promicati i na odgovarajući način integrirati u prometnu politiku i europsko klimatsko djelovanje;

Optimizacija prometnog sustava

Poboljšanje učinkovitosti

14.  poziva Komisiju i države članice da revidiraju povezanost različitih regija EU-a, među ostalim i kad je riječ o udaljenim regijama Unije te njezinim regijama u nepovoljnom položaju i graničnim regijama; poziva Komisiju da u tom pogledu preispita pristup EU-a povezanosti zračnim prijevozom i da istraži mogućnost razvoja indeksa povezanosti, uzimajući u obzir i njegov međuodnos s drugim načinima prijevoza; naglašava da bi to trebalo kombinirati s ulaganjima u održive alternative i njihovim promicanjem;

15.  snažno potiče države članice da ubrzaju provedbu jedinstvenog europskog neba jer sadašnja fragmentacija uzrokuje duže vrijeme leta, kašnjenja, dodatnu potrošnju goriva i veće emisije CO2; ističe da bi to doprinijelo postizanju smanjenja emisija za 10 %;

16.  poziva Komisiju da zadrži visoku razinu ambicija kad je riječ o inovacijama poticanjem istraživanja o upotrebi fotonaponske tehnologije u zrakoplovstvu (na primjer Solar Impulse 2) i o alternativnim tekućim gorivima iz obnovljivih izvora;

Pravedne i učinkovite cijene

17.  smatra da su jasniji cjenovni signali u svim načinima prijevoza kojima bi se bolje odražavala načela „onečišćivač plaća” i „korisnik plaća” ključni za osiguravanje pravednosti i jednakih uvjeta za različite načine prijevoza u Europi; ističe da treba preispitati postojeće politike iz te perspektive;

18.  smatra da svaki način prijevoza treba pokriti svoje granične troškove i za trošenje infrastrukture („korisnik plaća”) i za vanjske troškove, npr. za onečišćenje zraka i onečišćenje bukom („onečišćivač plaća”); smatra da će primjena ta dva načela u cijelom EU -u pomoći pri rješavanju sadašnjih nejednakosti u naplati među različitim načinima prijevoza;

19.  naglašava da zakonodavstvo o cijenama u prometu ne bi trebalo dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja, kojim bi se naštetilo održivijim načinima prijevoza, poput željeznice, i poziva Komisiju da podnese prijedloge na temelju kojih bi zajamčila pošteno tržišno natjecanje;

20.  pozdravlja napore Komisije u pogledu određivanja standarda za interoperabilne sustave za elektroničku naplatu cestarina u EU-u te predstojeću reviziju Direktive o eurovinjeti, koja bi trebala uključivati naplatu na temelju udaljenosti i razlikovanje na temelju emisija CO2, kao i mogućnost razlikovanja naplate na temelju ažuriranih standarda Euro; smatra da bi proširenje naplate na temelju udaljenosti trebalo obuhvaćati sve osobne automobile i kombije, uz istodobno omogućivanje određenog oblika fleksibilnosti za udaljena i rijetko naseljena područja;

21.  naglašava da je za prelazak na druge oblike prijevoza potrebno poticanje multimodalnosti i javnog prijevoza te ulaganje u ta područja;

22.  traži od Komisije da hitno ažurira svoj „priručnik o vanjskim troškovima prijevoza”, uzimajući u obzir podatke o emisijama u stvarnim uvjetima vožnje;

23.  naglašava da je zrakoplovstvo najdalje od internalizacije svojih vanjskih troškova te stoga poziva Komisiju da poštuje Pariški sporazum i istraži mogućnosti za usklađene međunarodne mjere za oporezivanje kerozina u zrakoplovstvu te za ukidanje oslobođenja od plaćanja PDV-a na putničke karte u zračnom prometu;

Logistika i digitalizacija

24.  uviđa da logistika može imati ključnu ulogu u smanjenju ugljika iz prometa zahvaljujući strategijama suradnje koje su ekološki prihvatljive i koje su usmjerene na integraciju opskrbnog lanca, multimodalni prijevoz, konsolidaciju isporuka i povratnu logistiku; smatra da su digitalne tehnologije ključne za postizanje tih ciljeva;

25.  smatra da inteligentni prometni sustavi, vožnja u konvoju (platooning) te autonomna i umrežena vozila mogu biti važno sredstvo za unapređenje učinkovitosti osobnog i komercijalnog prijevoza u cestovnom, željezničkom, pomorskom i zračnom sektoru;

26.  uviđa da se tehnologijom umreženih vozila neće samo poboljšati cestovna sigurnost već da ona ima i znatan utjecaj na okoliš te napominje da je potrebna gusta infrastrukturna mreža kako bi se mogle ispuniti potrebe za velikim kapacitetom i niskom latencijom za mrežu 5G da bi se na najbolji način iskoristila prilika da se umreženim i autonomnim vozilima poboljša mobilnost u urbanom okružju; prepoznaje da će u skladu sa širim procesom digitalizacije u europskoj industriji brojna poduzeća morati svoje strategije transformacije temeljiti na mobilnosti, što će malim i srednjim poduzećima te novoosnovanim poduzećima u prometnom sektoru pružiti značajne prilike te smatra da to treba podržati;

27.  naglašava da javni prijevoz u okviru koncepta mobilnosti kao usluge ima golem potencijal za smanjenje opsega prometa i s njim povezanih emisija te poziva Komisiju da potiče digitalizaciju i povezivost javnih prometnih sustava kako bi se uklonile prepreke među načinima i sustavima prijevoza te kako bi se potaknulo njihovo korištenje; istovremeno smatra da bi mjere trebalo prilagoditi posebnostima predmetnih područja, bila ona gradska ili ruralna, jer je u ruralnim područjima teže ostvariti gospodarsku održivost; stoga poziva Komisiju i države članice da razviju posebne inicijative za učinkovitiji prijevoz u ruralnim i teško dostupnim sredinama, uzimajući u obzir i obveze pružanja javnih usluga;

28.  podržava inicijative u pogledu upravljanja mobilnošću za postizanje učinkovitijih i ekološki prihvatljivih intermodalnih prometnih usluga i pametne mobilnosti, što može biti od ključne važnosti za promicanje koncepta mobilnosti kao usluge i sinhronizirane intermodalnosti („sinhromodalnost”); smatra da, kako bi se dodatno poboljšala mobilnost kao usluga, u budućim propisima treba na odgovarajući način uzeti u obzir inteligentne prometne sustave (ITS), razvoj sposobnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija, interoperabilnost sustava, zajedničke usluge i integrirano multimodalno izdavanje karata;

29.  napominje da teretna vozila u gradovima nerazmjerno doprinose onečišćenju zraka i onečišćenju bukom te da negativno utječu na prometne gužve; stoga poziva na bolju optimizaciju opskrbnog lanca u gradskim područjima; poziva Komisiju da potiče korištenje lakih gospodarskih vozila, autobusa, vozila za odvoz otpada, taksija i teretnih bicikala bez emisija u okviru tzv. logistike posljednje milje;

30.  naglašava potencijalne prednosti smanjivanja težine vozila te učinkovitijeg korištenja postojećom infrastrukturom, uključujući bolju distribuciju prometa i poboljšana intermodalna rješenja;

31.  poziva Komisiju da u sklopu zakonodavnog okvira u području jedinstvenog digitalnog tržišta istakne potencijal sigurnijih, pametnijih i zelenijih prijevoznih sredstava u cestovnom prometu te da promiče projekte povezane s uređajima za komunikaciju među vozilima te između vozila i ceste u okviru poticanja inovacija u gospodarstvu i otvaranja novih poslovnih prilika za europska poduzeća u području informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija;

32.  naglašava važnost ulaganja u optimalne veze sa zaleđem kako bi se smanjio ekološki otisak prometa u unutrašnjosti poticanjem korištenja multimodalnih veza, održivog željezničkog prijevoza, unutarnjih plovnih putova, podataka o prijevozu u stvarnom vremenu i informacijsko-tehnoloških aplikacija duž koridora transeuropskih prometnih mreža;

33.  uvjeren je da inicijative u pogledu upravljanja mobilnošću u regijama i gradovima, institucijama i industriji ima znatan potencijal za smanjenje potrebe građana za brzim i dugim putovanjima;

34.  poziva države članice da podupru pilot-projekte kojima će se poticati veća upotreba električnih vozila i alternativnih naprednih vozila s pogonom na biogorivo;

35.  ističe potrebu za cjelovitim pristupom EU-a kako bi se omogućila brza digitalizacija prometa, koja će zajedno s boljim planiranjem prometa i promjenom u smjeru „mobilnosti kao usluge” uvelike doprinijeti poboljšanju učinkovitosti i utjecati na društvo;

36.  smatra da su bolje planiranje prometa, bolja upotreba digitalizacije i logistika područja u kojima je potencijal za smanjenje emisija golem te da bi se brzo mogle uvesti jeftine i jednostavne mjere s mjerljivim učinkom, kao što su optimizacija protoka i opterećenja te e-teret; stoga poziva Komisiju da utvrdi takve mjere i sastavi njihov popis radi njihova poticanja u bliskoj budućnosti; poziva da se donesu usklađen zakonodavni okvir i standardi koji će omogućiti primjenu inovativnih logističkih i prometnih rješenja u cijeloj Europi;

37.  podupire Komisiju i prijevoznike u razradi projekata kojima se putem publikacija, pružanja informacija te rezervacije i izdavanja karata pružaju dosljedne informacije o usporedivom otisku CO2 iz različitih načina prijevoza;

38.  naglašava da je nužno politiku standardizacije informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija prilagoditi razvoju tržišta i politike kako bi se postigla interoperabilnost e-tereta i inteligentnih prometnih sustava;

39.  naglašava važnost interoperabilnosti u smanjenju emisija teških vozila i u gradskom i u međugradskom prometu;

Alternativna energija s niskom razinom emisije

40.  naglašava činjenicu da sustavi električne mobilnosti iz održivih izvora energije imaju velik potencijal u pogledu dekarbonizacije prometa; međutim, smatra da se optimizacija te tehnologije i izgradnja infrastrukture na široj razini ne očekuje prije 2030.; ponavlja svoj poziv na tehnološke inovacije;

41.  pozdravlja napore za širenje i jamčenje sveobuhvatne i interoperabilne infrastrukture za opskrbu vozila na alternativni pogon energijom iz obnovljivih izvora i/ili održivim alternativnim gorivima; u tom pogledu poziva Komisiju da se uskladi s državama članicama kako bi se osiguralo potpuno prenošenje relevantnih odredaba Direktive 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, kao i članka 8. Direktive 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada kako je izmijenjena Direktivom (EU) .../... (postupak 2016/0381(COD));

42.  poziva Komisiju da usvoji ambiciozan akcijski plan za povećanje prisutnosti električnih vozila na tržištu i da državama članicama izda usmjeravajuće preporuke kako bi ih potaknula na uvođenje fiskalnih poticaja za vozila s niskom razinom emisije i bez emisija; naglašava da su za povećanje prihvaćenosti kod potrošača ključne raspoloživost i pristupačnost infrastrukture za punjenje, među ostalim u privatnim i javnim zgradama u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti zgrada (Direktiva 2010/31/EU), te konkurentnost električnih vozila; ističe važnost jamstva da struja za električna vozila potječe iz održivih izvora energije; s tim u vezi poziva na donošenje dugoročne europske inicijative o sljedećoj generaciji baterija te na izgradnju potrebne infrastrukture kako bi se potaknuli održivi standardi proizvodnje energije i vozila s niskom razinom emisije;

43.  poziva Komisiju da brzo predstavi svoju ocjenu provedbe Direktive o čistoj energiji u prometu (Direktiva 2014/94/EU) od strane država članica te da poduzme mjere u pogledu država članica koje još nisu predstavile nacionalnu strategiju;

44.  smatra da bi za smanjenje učinka cestovnog prijevoza na klimu jedan od najučinkovitijih pristupa bio uvođenje obveze za dobavljače goriva da smanje emisije stakleničkih plinova u pružanju energije korištenjem električne energije iz obnovljivih izvora, vodika, održivih naprednih biogoriva, sintetičkih goriva ili drugih goriva s niskom emisijom ugljika (npr. SPP, UPP);

45.  podsjeća Komisiju koliko je u svjetlu konkretnih mjera za prelazak cjelokupnog društva na održivu energiju hitno preusmjeriti ekonomske poticaje koji se i dalje daju za fosilna goriva na alternativne i održive izvore energije;

46.  poziva na to da se u vezi s obnovljivom energijom u sektoru prometa primijeni ambiciozniji pristup od onog koji je predložen u preinačenoj Direktivi o obnovljivoj energiji kako bi se dugoročno postigla dekarbonizacija prometnog sektora;

47.  poziva na to da se uvedu posebni poticaji za razvoj održivih alternativnih goriva za one načine prijevoza za koje trenutačno nema alternativa tekućem gorivu; smatra da bi se takvi poticaji trebali uključiti u novu Direktivu o obnovljivoj energiji i u integrirane nacionalne energetske i klimatske planove, kao što je predviđeno u Prijedlogu uredbe o upravljanju energetskom unijom;

48.  podsjeća na to da se 94 % europskog prometa oslanja na naftne proizvode i smatra da se održivim domaćim biogorivima smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih goriva i time osnažuje energetska sigurnost EU-a;

49.  poziva Komisiju da najkasnije do 2020. predloži ukidanje izravnih i neizravnih poticaja za fosilna goriva;

50.  poziva Komisiju i države članice da podupru potencijal ukapljenog prirodnog plina (UPP) kako bi se mobilnost, gospodarstvo i zapošljavanje učinili održivima(30);

51.  ističe ulogu koju prirodni plin (na primjer SPP i UPP), a posebno biometan, sintetički metan i LPG, može imati u tranziciji prema dekarbonizaciji prometnog sektora, posebno kad je riječ o pomorskom prometu, teškim vozilima i gradskim autobusima;

52.  prima na znanje ograničenja predložena u preinačenoj Direktivi o energiji iz obnovljivih izvora kako bi se do 2030. postupno smanjila prva generacija biogoriva te dugoročno postigla dekarbonizacija prometnog sektora; poziva Komisiju da s tim u vezi pravi razliku između prve generacije biogoriva s visokom učinkovitošću emisija stakleničkih plinova i niskim rizikom od neposredne promjene uporabe zemljišta i onih biogoriva koja ne ispunjavaju te kriterije, te da što prije poduzme mjere za ukidanje uporabe sirovina, uključujući palmino ulje, kojima se potiče krčenje šuma ili upotreba tresetnog zemljišta, kao sastavnog dijela biogoriva; naglašava važnost stabilnog i predvidljivog zakonodavnog okruženja u kojem se u obzir uzimaju ciklusi ulaganja kako bi se privukla potrebna ulaganja u napredna biogoriva; prima na znanje potencijalne klimatske poljoprivredne proizvodnje u EU-u temeljene na biogorivima s visokom učinkovitošću stakleničkih plinova i niskim rizikom od neposredne promjene uporabe zemljišta, posebno u vezi s emisijama iz rasprostranjenog uvoza životinjskih bjelančevina iz zemalja koje nisu članice EU-a;

53.  potiče Komisiju da izradi objektivne kriterije za priznavanje naprednih biogoriva radi poticanja inovacija i njihova prihvaćanja na tržištu;

54.  naglašava da je važno postići dugoročnu dekarbonizaciju prometnog sektora i poziva Komisiju da potiče veći prodor na tržište naprednih biogoriva s visokom učinkovitošću emisija stakleničkih plinova koja su u skladu s hijerarhijom otpada kao dijelom kružnog gospodarstva i kojima se poštuju strogi ekološki kriteriji i kriteriji društvene održivosti kako bi se dodatno smanjila upotreba fosilnih goriva i emisije stakleničkih plinova; pozdravlja prijedlog Komisije za uvođenjem strožih zahtjeva za uštedom emisija stakleničkih plinova za biogoriva kako bi se osiguralo da ona i dalje udovoljavaju klimatskim ciljevima EU-a; naglašava da je važno strogo i vjerodostojno obračunavati emisije i uklanjanja koji proizlaze iz bioenergije u okviru predložene Uredbe o korištenju zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu (LULUCF) (COM(2016)0479);

55.  naglašava da bi se samo ona biogoriva proizvedena od usjeva koja zadovoljavaju kriterije održivosti trebala ubrajati u klimatske ciljeve država članica u okviru predložene Uredbe o raspodjeli tereta COM(2016)0482);

56.  poziva Komisiju da izbliza prati napredak tehnologije vodika iz obnovljivih izvora energije i da provede studiju izvedivosti o ulozi i mogućnostima vodika u europskom prometnom sustavu;

57.  ističe da bi sintetička goriva (tekuća i plinovita) koja potječu od viška obnovljive energije, posebno solarne i energije vjetra na vrhuncu proizvodnje koja se u suprotnom ne bi iskoristila, iz perspektive životnog ciklusa mogla doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova postojećeg voznog parka, a istovremeno povećati proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

58.  poziva Komisiju i države članice da u kontekstu kružnog gospodarstva, politike o emisijama i klimatske politike te ciljeva Unije u pogledu obnovljive energije, povećaju i pruže punu podršku proizvodnji zelenog bioplina preradom gnojiva;

59.  pozdravlja činjenicu da su poduzeća iz EU-a trenutačno svjetski lideri u tehnologiji sintetičkih goriva te to smatra prilikom za jačanje ekonomskog rasta i visokokvalitetnog zapošljavanja u EU-u; stoga ističe važnost stvaranja okvira kojim se potiče budući razvoj i uvođenje takvih tehnologija;

60.  smatra da bi promicanje jamstava o podrijetlu moglo dovesti do bitnog povećanja udjela obnovljive energije u prometnom sektoru;

61.  napominje da bi pristup EU-a održivoj energiji trebao biti tehnološki neutralan i da bi ciljevi politika EU-a o održivosti trebali biti usmjerene na smanjenje emisija štetnih za klimu i zdravlje;

62.  poziva Komisiju da za provođenje istraživanja o čistoj energiji za promet u potpunosti iskoristi potencijal Zajedničkog istraživačkog centra (JRC);

63.  pozdravlja potporu u okviru programa Obzor 2020. za istraživanje, razvoj i inovacije u području čistog prometa i održivih izvora energije te traži da se ta potpora nastavi i u idućem višegodišnjem financijskom okviru (VFO);

64.  naglašava važnost istraživanja i razvoja u odgovaranju na tehnološke izazove u pogledu mobilnosti s niskom razinom emisije; potiče Komisiju da nastavi pružati snažnu potporu istraživačkim programima kao što su Clean Sky i SESAR (istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba);

Prometna infrastruktura i ulaganja

65.  poziva Komisiju i države članice da u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i TEN-T-a EU izdvoji više sredstava za sufinanciranje prometnih projekata koji doprinose borbi protiv klimatskih promjena i kvaliteti zraka te smanjenju ostalih vanjskih troškova;

66.  smatra da su projekti Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) ključni za europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije i žali zbog toga što je proračun tog instrumenta iskorišten za EFSU; stoga traži ponovnu uspostavu proračuna CEF-a i ponavlja da bi EFSU II trebalo financirati iz drugih izvora; nadalje, smatra da bi trebalo izbjegavati financiranje projekata koji imaju pravo na sredstva CEF-a sredstvima iz EFSU-a;

67.  ističe važnost uspješne upotrebe EFSU-a ili kombiniranja EFSU-a s europskim strukturnim i investicijskim fondovima; smatra da bi države članice trebale više ulagati u svoje željezničke sustave i učiniti više da povećaju stope apsorpcije financiranja u okviru kohezijske politike kad je riječ o željezničkim projektima;

68.  ističe da je važno održavati visoku kvalitetu i dobro stanje infrastrukturne mreže, što olakšava protok prometa i omogućava smanjenje zagušenja, a tako i manje razine emisija CO2 i drugih onečišćujućih tvari;

69.  potiče Komisiju da stavi na raspolaganje više sredstava za gradove kako bi oni podnosili zajedničke zahtjeve za infrastrukturu ili tehnologiju koje će doprinijeti dekarbonizaciji gradskog prijevoza i smanjenju onečišćenja zraka iz cestovnih vozila; napominje da to uključuje, među ostalim, javne stanice za punjenje električnih vozila, sustave dijeljenja automobila i bicikala te razvoj javnog prijevoza;

70.  naglašava važnost mjera za financijsku potporu za inovacije u tom sektoru i očuvanja okoliša tijekom infrastrukturnih radova;

Poticanje promjene ponašanja građana i donositelja odluka

71.  potiče gradove da uključe ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova i strategije za čisti zrak u svoje planove mobilnosti (npr. u planove održive gradske mobilnosti (SUMP)) te poziva Komisiju da prednost da sufinanciranju projekata gradske mobilnosti koji doprinose postizanju takvih ciljeva, među ostalim pružanjem podrške za inovacije koje gradovima omogućavaju da djeluju u tom smjeru;

72.  smatra da je promicanje javnog prijevoza jedan od najučinkovitijih načina za smanjenje emisija i poboljšanje učinkovitosti prometa; smatra da je važno ojačati ulogu usluga javnog prijevoza; također poziva Komisiju i države članice da potiču kupnju čišćih vozila koja manje zagađuju te da javnim tijelima i privatnim voznim parkovima pruže poticaje za njihovu kupnju;

73.  naglašava mogućnosti koje nudi zelena javna nabava u pogledu održivijeg prometa, posebno za gradske i prigradske autobuse;

74.  poziva Komisiju da ojača mreže gradova predvodnika koji pri urbanističkom planiranju prednost daju održivoj mobilnosti, među ostalim hodanju, vožnji biciklom, poboljšanju javnog prijevoza, zajedničkom prijevozu automobilom i dijeljenju automobila, te da u tom pogledu omogući lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima da dijele najbolje prakse u području smanjenja emisija stakleničkih plinova i strategija za čisti zrak; poziva Komisiju i da potiče lokalne, regionalne i nacionalne vlasti da u potpunosti integriraju potrebe i procedure u području planiranja prometa, stanovanja i korištenja zemljišta kako bi se bolje ostvarili ciljevi klimatske politike;

75.  s obzirom na to da europski standardi za laka vozila ne odražavaju stvarne emisije tijekom vožnje, poziva Komisiju i države članice da razmotre koje su koristi uvođenja oznake ili standarda za vozila s iznimno niskom razinom emisije koja bi zadovoljavala vrijednosti ograničenja emisija u stvarnim uvjetima tijekom vožnje;

76.  smatra da treba posvetiti više pozornosti povećanju integracije i privlačnosti nemotoriziranih načina prijevoza jer bi to moglo smanjiti privlačnost osobnog prijevoza;

77.  poziva Komisiju da prometne potrebe građana u ruralnim i udaljenim područjima uključi u svoje strategije mobilnosti s niskom razinom emisije;

78.  potiče sva javna tijela da u javnu nabavu uvrste kriterij održivosti;

79.  podupire veća ulaganja Komisije, država članica i regija u kombinaciju i integraciju biciklističke mreže EuroVelo Cycling sa željezničkim mrežama TEN-T;

80.  naglašava da prijedlog za reviziju Uredbe o općoj sigurnosti kasni i poziva Komisiju da ga objavi do kraja 2017.; smatra da je tehnologija za „inteligentnu prilagodbu brzine” spremna i da može spasiti mnoge živote pa bi je trebalo uvesti u sva vozila bez daljnje odgode; ističe da je „izravna vidljivost” za kamione vrlo djelotvorno rješenje za izbjegavanje nesreća s osjetljivim sudionicima u prometu i da bi obvezujuće norme u tom pogledu trebale biti dio prijedloga;

Zahtjevi iz određenih sektora

Motocikli, automobili i kombiji

81.  poziva Komisiju da iznese prijedlog standarda za 2025. za automobile i kombije u skladu sa stajalištem koje je Parlament izrazio u postupcima u vezi s dvama zakonodavnim aktima 2013.(31) i koje je potvrđeno u povezanim izjavama Komisije o cilju za 2025.(32); naglašava da te prosječne standarde za vozni park treba izračunati na temelju novog Svjetski usklađenog postupka testiranja za laka vozila (WLTP) i da bi oni trebali odražavati dugoročan plan smanjenja emisija iznesen u klimatskom i energetskom okviru EU-a za 2030. i dugoročne ciljeve Pariškog sporazuma;

82.  pozdravlja uvođenje novog postupka testiranja WLTP; međutim, s obzirom na činjenicu da istraživanja pokazuju da će novi laboratorijski ciklus ispitivanja WLTP i dalje za okvirno 20 % odstupati od emisija u stvarnim okolnostima i da će biti podložan optimizaciji i manipulaciji testova, naglašava da je za emisije CO2 potrebno razviti ciljanu ex-post metodologiju za emisije u stvarnim uvjetima vožnje kao nadopunu WLTP-u; konstatira da bi se ta metodologija trebala temeljiti na mjernim uređajima koji već postoje u vozilima, na primjer mjeračima potrošnje goriva; osim toga primjećuje da je u tu je svrhu te kako bi se prikupili pouzdani podaci, potrebno razviti standardni pristup za prikupljanje, pohranjivanje, korištenje i komuniciranje vrijednosti potrošnje goriva te bi se pri tome u najvećoj mogućoj mjeri trebali koristiti senzori koji već postoje u automobilima, a istovremeno potpuno poštovati pravila o privatnosti; poziva Komisiju da razmotri dodatna rješenja kako bi se ograničile emisije CO2 iz prometnog sektora i da posebno više uzme u obzir doprinos lakih vozila izravnom smanjenju emisija CO2 iz vozila;

83.  podsjeća da, kako bi se ispitivanjima stvarnih emisija tijekom vožnje učinkovito smanjila razlika između emisija izmjerenih u laboratoriju i na cesti, specifikacije postupaka ispitivanja i ocjene potrebno je vrlo pažljivo definirati te bi one trebale obuhvaćati širok raspon uvjeta vožnje, uključujući različite temperature, opterećenja motora, brzine vozila, nadmorske visine, tipove cesta i ostale parametre s kojima se susrećemo u vožnji u Uniji;

84.  poziva da se brzo uspostavi usklađen, obvezan i transparentan sustav označavanja u EU-u koji bi potrošačima pružao točne, iscrpne i usporedive podatke o potrošnji goriva, životnom vijeku, emisijama CO2 i emisijama onečišćivača zraka iz automobila koji su stavljeni na tržište; poziva na reviziju Direktive o označavanju vozila (1999/94/EZ), koju bi se moglo izmijeniti tako da obuhvati i obavezno informiranje o drugim emisijama onečišćivača zraka, kao što su NOx i čestice;

85.  poziva Komisiju da revidira Direktivu o čistoj energiji u prometu (Direktiva 2014/94/EU) i da izradi prijedlog uredbe o standardima za CO2 za vozne parkove koji stižu na tržište nakon 2025. u cilju postupnog ukidanja novih automobila s emisijama CO2;

86.  poziva Komisiju da za sve proizvođače uvede minimalni cilj u pogledu udjela vozila s nultom stopom emisije;

87.  ističe koristi ranog prelaska na vozila za koja je u ocjeni životnog ciklusa (LCA) potvrđeno da imaju najmanji utjecaj na okoliš za europsko gospodarstvo; ističe da će se tim prelaskom zajamčiti da europski proizvođači automobila ostanu konkurentni na svjetskoj razini, a da pritom zadrže postojeća radna mjesta i stvore nova;

88.  nada se dodjeli sve većih financijskih sredstava za tehnološka istraživanja u vezi s proizvodnjom i odlaganjem akumulatora električnih vozila te njihovim upravljanjem kako bi i oni postajali ekološki sve održiviji;

89.  napominje da je Komisija pokrenula niz postupaka zbog povrede prava protiv država članica koje krše Direktivu 2008/50/EZ o kvaliteti zraka trajnim prekoračenjem graničnih vrijednosti za NO2 i čestice PM10; potiče Komisiju da vrši svoju ovlast nadzora kako bi se spriječilo stavljanje na tržište vozila na dizelski pogon koji zagađuju i znatno doprinose emisijama NO2 i čestica PM10 u atmosferu i koja nisu usklađena s pravilima EU-a o homologaciji i emisijama za putnička i laka vozila;

90.  naglašava potrebu za promicanjem širokog sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u proizvodnji vozila i njihovih sastavnih dijelova kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti na tržištu prijevoza i poticalo istraživanje i inovacije;

91.  poziva Komisiju da u Uredbi o CO2 nakon 2020. po mogućnosti uzme u obzir sve tehnološke mogućnosti za smanjenje emisija CO2 u cestovnom prometu; napominje da u Uredbi posebno treba razmotriti mogućnosti koje nude najnovija alternativna goriva (na primjer elektrogoriva, sintetička goriva, pretvaranje električne energije u plin (Power to Gas) i pretvaranje električne energije u tekućinu (Power to Liquid));

Teška teretna vozila

92.  napominje da će teška vozila biti odgovorna za 40 % ukupnih emisija CO2 u cestovnom prometu ako se do 2030. ne poduzmu dodatne mjere; stoga apelira na Komisiju da do kraja 2017. osmisli prijedlog za certificiranje i praćenje teških vozila te izvještavanje o njima, kao i da do 2018. na temelju najkvalitetnijih dostupnih podataka iznese ambiciozne standarde za CO2 za 2025. godinu; pozdravlja simulator učinkovitosti prijevoza tereta VECTO i ističe potrebu za daljnjom mogućnošću pristupa transparentnim, realističnim i ažuriranim podacima o praćenju;

93.  poziva Komisiju da na temelju komparativne studije počne s izradom europske strategije za kamione s niskim emisijama ugljika kako bi se olakšalo uvođenje energetski učinkovitih autobusa i kamiona bez emisija na tržište; ističe da već postoje inicijative država članica usmjerene na cestovni prijevoz tereta bez emisija;

94.  smatra da treba poduprijeti sve veću upotrebu motora s čistim pogonom za teška vozila, na primjer onih s električnim pogonom ili pogonom na ukapljeni prirodni plin, te da za to su potrebna velika i strateška ulaganja u infrastrukturu;

95.  poziva Komisiju da uvede poticaje i prioritet za promet vozila s niskim emisijama ili bez emisija u cijeloj transeuropskoj prometnoj mreži (TEN-T) te da isto omogući i državama članicama;

96.  ističe da bi gradski autobusi bez emisija ili s niskim razinama emisija mogli znatno doprinijeti smanjenju emisija onečišćivača u urbanim područjima; stoga poziva da se uvedu gradski autobusi bez emisija dodavanjem europskih kriterija za zelenu javnu nabavu u Direktivu o čistim vozilima (Direktiva 2009/33/EZ), koja je trenutačno u postupku revizije; poziva Komisiju i države članice da olakšaju i promiču uporabu dostupnih fondova EU-a, kao što su europski strukturni i investicijski fondovi, kako bi se podržale odgovarajuće mjere;

97.  naglašava da je važno stvoriti prave uvjete za poticanje alternativne energije s niskom razinom emisije u prometu te napominje da se to može omogućiti tako da se osigura da industrija ima jasan i dugoročan okvir na kojem se mogu temeljiti ulaganja u pogledu dekarbonizacije goriva i drugih novih tehnologija; poziva Komisiju da razmotri mogućnost provedbe studije izvedivosti o dostupnim mogućim rješenjima, na kojoj bi se mogla temeljiti strategija za smanjenje emisija ugljika za cestovni prijevoz tereta;

98.  podržava plan Komisije za platformu autobusa s čistim pogonom koja bi okupljala autobusne prijevoznike, tijela lokalne vlasti, autobusne proizvođače i opskrbljivače energijom kako bi se potaknulo brzo prihvaćanje vozila s čišćim pogonom i poziva Komisiju da promiče autobuse kao ekološki održiv oblik javnog prijevoza;

99.  napominje da postojeće tehnologije obuhvaćaju mnoge nove tehnologije i inovacije koje mogu pružiti znatnu korist za okoliš, kao što su bolje gume, poboljšana sredstva za podmazivanje, učinkovitiji prijenos i hibridni motori te da bi Europa trebala nastojati biti tehnološki predvodnik u tom pogledu; poziva Komisiju da istraži ulogu takvih tehnologija u poboljšanju djelotvornosti i ekološke učinkovitosti;

100.  ističe važnost poboljšanja kvalitete zraka u EU-u i pridržavanja graničnih vrijednosti EU-a u pogledu kvalitete zraka, kao i razina koje preporuča Svjetska zdravstvena organizacija; poziva Komisiju da s tim u vezi preispita granične vrijednosti emisija utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila te da po potrebi iznese prijedloge za nova tehnološki neutralna ograničenja emisija Euro 7 primjenjiva do 2025. na sva laka vozila obuhvaćena tom Uredbom;

101.  ističe činjenicu da ciljevi o smanjenju emisija i kvaliteti zraka iziskuju mjere koji se odnose i na starija vozila te u tom smislu podsjeća da je naknadno opremanje najbrži i najpovoljniji način smanjenja emisija i onečišćenja iz starijih vozila s obzirom na to da sustavna ugradnja naprednih sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova iz dizelskih motora omogućuje uporabu starih, teških vozila, kao što su autobusi i kamioni, na ekološki prihvatljiv način te se time čak ispunjavaju najstroži uvjeti o emisijama i ostvaruje najveće moguće smanjenje NOx, NO2 i čestica; stoga poziva Komisiju da donese zajedničke smjernice na razini EU-a kako bi se države članice potaknulo da u potpunosti iskoriste mogućnosti naknadnog opremanja te također da jamči dostupnost sredstava za financiranje u okviru financijskih instrumenata EU-a za dekarbonizaciju prometnog sustava;

Homologacija tipa i nadzor tržišta

102.  poziva da se na razini EU-a uvede sveobuhvatniji i koordiniraniji sustav homologacije i nadzora tržišta, koji bi uključivao snažan i pouzdan nadzor EU-a i sustav kontrole, ne bi li se riješili nedostaci i rupe u zakonodavstvu utvrđeni nakon skandala Dieselgate; ističe da je važno brzo usvojiti Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (COM(2016)0031); u vezi s tim podsjeća na pregovarački mandat Parlamenta usvojen 4. travnja 2017.; potvrđuje da će se budućim usvajanjem spomenute Uredbe zajamčiti usklađeni i transparentniji uvjeti poslovanja za sve dionike iz sektora motornih vozila, uspostaviti djelotvorni propisi za zaštitu potrošača i zajamčiti potpuna provedba novog okvira za homologaciju i nadzor tržišta;

103.  pozdravlja Smjernice za evaluaciju pomoćnih strategija za ograničavanje emisija i prisutnost uređaja za ometanje, koje je Komisija objavila 26. siječnja 2017. radi pružanja podrške državama članicama i nadležnim tijelima za otkrivanje uređaja za ometanje;

104.  žali zbog donošenja visokih faktora sukladnosti za emisije NOx kao rupe u zakonu koja omogućuje prekomjerne emisije, uključujući i one iz automobila u razdoblju nakon 2020.; apelira na Komisiju da 2017. preispita faktor sukladnosti za ispitivanja stvarnih emisija NOx tijekom vožnje, kao što je predviđeno drugim paketom o stvarnim emisijama tijekom vožnje, te da ga zatim preispituje na godišnjoj osnovi u skladu s tehnološkim razvojem kako bi se on smanjio na 1 najkasnije do 2021. godine;

105.  poziva na brzo usvajanje četvrtog paketa o stvarnim emisijama tijekom vožnje kako bi se dopunio regulatorni okvir za novi postupak homologacije, kao i na brzu primjenu tog okvira;

Željeznice

106.  snažno podupire nove pozive Komisije za podnošenje prijedloga na temu prekograničnih željezničkih veza koje nedostaju na regionalnoj razini i pozdravlja perspektivu svođenja na minimum ili smanjenja utjecaja na klimu; poziva Komisiju da nastavi uzimati u obzir takve projekte i objavljivati pozive za podnošenje prijava u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, kao i u okviru izmjene Uredbe (EU) br. 913/2010 o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe, kako bi se bolje uzela u obzir stvarna učinkovitost različitih vrsta željezničkog prijevoza u smislu njihova utjecaja na energetsku učinkovitost u prometnom sektoru;

107.  podupire prednost koju je Komisija dala ulaganjima u željezničku infrastrukturu, posebno ondje gdje nedostaju prometne i prekogranične veze; u tom kontekstu podsjeća na to da željeznica predstavlja učinkovit i održiv vid masovnog prijevoza, posebice kad je riječ o teretu;

108.  podupire ostvarivanje prelaska s cestovnog prometa na željeznički (Shift2Rail) povećanjem interoperabilnosti raznih vidova prijevoza;

109.  apelira na ambiciozne prijedloge Direktive o kombiniranom prijevozu kojima bi se bolje promicao učinkovit teretni prijevoz te potaknuo prelazak na željeznički prijevoz i prijevoz unutarnjim plovnim putovima kako bi se ostvarili ciljevi o promjeni načina prijevoza za 2030. i 2050. navedeni u „deset ciljeva za konkurentni prometni sustav u kojem se učinkovito gospodari resursima” Bijele knjige o prometu iz 2011.;

110.  poziva države članice, Komisiju i dionike iz željezničkog sektora da poduzmu sve potrebne korake za provedbu Zajedničkog poduzeća Shift2Rail kako bi se ubrzala integracija naprednih tehnologija u inovativna rješenja za željezničke proizvode, povećala privlačnost željezničkog prometa i ojačao položaj europske željezničke industrije;

111.  poziva države članice da bez odgađanja temeljito i učinkovito provedu Direktivu 2012/34/EU, Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/909 i 4. željeznički paket kako bi se osiguralo konkurentno utvrđivanje naknada za pristup pruzi, što bi omogućilo pošteno međumodalno natjecanje;

112.  poziva Komisiju da razmotri nepovoljne posljedice koje proizlaze iz željezničkog prijevoza putnika (npr. one povezane s oporezivanjem, naplatom pruga, izravnim i neizravnim subvencijama) u usporedbi s drugim načinima prijevoza i da uspostavi ravnopravne uvjete;

113.  ponavlja važnost interoperabilnosti i koordinacije s drugim načinima prijevoza, bolje pouzdanosti i smanjenja buke, kao i neometanog multimodalnog prijevoza;

114.  ističe potrebu za cjelovitom, učinkovitom i usklađenom primjenom Uredbe (EU) br. 913/2010 o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe, od koje će koristi imati i teretni prijevoz i industrija;

Zrakoplovstvo

115.  poziva Komisiju da poboljša učinkovitost zrakoplovstva, među ostalim tako da zajamči brzu provedbu jedinstvenog europskog neba od strane država članica, tako da aktivno sudjeluje u radu ICAO-a da bi se osigurali ambiciozni međunarodni standardi za emisije CO2 te tako da pruži odgovarajuća sredstva Zajedničkom poduzeću za istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR) i zajedničkoj tehnološkoj inicijativi Joint Sky;

116.  podsjeća da je zračni prostor također dio jedinstvenog tržišta EU-a i da sva fragmentacija koja je rezultat njegove neučinkovite uporabe ili različitih nacionalnih praksi (u pogledu, primjerice, operativnih postupaka, poreza, pristojbi, itd.) prouzročuje dulje letove, kašnjenja, dodatnu potrošnju goriva, veće emisije CO2 te negativan učinak na ostatak tržišta i sputavanje konkurentnosti EU-a;

117.  naglašava da bi zrakoplovni sektor trebao primjereno, pošteno i efektivno doprinositi postizanju klimatskih ciljeva za razdoblje do 2030. i ciljeva Pariškog sporazuma te stoga i cilju održivog razvoja koji se odnosi na klimatsku politiku (SDG);

118.  prima na znanje odluku s 39. sjednice Skupštine ICAO-a o uspostavi sustava mjera za međunarodno zrakoplovstvo utemeljenih na globalnom tržištu; poziva Komisiju da ocijeni tu odluku, uključujući i dobrovoljne obveze i suzdržanost država, te da nadzire razvoj provedbe te odluke, uključujući i međunarodnu i domaću provedbu u 67 država koje planiraju dobrovoljno sudjelovati u tom globalnom sustavu; poziva Komisiju da pravovremeno provede procjenu prikladnosti odredaba tog sustava, čime se predviđa ugljično neutralan rast, kako bi se ograničio rast emisija u sektoru zrakoplovstva u skladu s ciljevima iz Pariza; napominje da je preispitivanje sustava ICAO-a predviđeno svake tri godine, čime bi se trebala omogućiti veća ambicioznost i otpornost njegova područja primjene;

119.  prima na znanje Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 3. veljače 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (COM(2017)0054), u kojem se predlaže da se za zrakoplovstvo zadrži ograničeno geografsko područje primjene sustava EU-a za trgovanje emisijama; poziva Komisiju da provede daljnju procjenu i preispitivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama za razdoblje nakon 2020. nakon što se postigne veća jasnoća u pogledu provedbe globalne tržišno utemeljene mjere;

120.  naglašava važnost poticanja najboljih i najkraćih ruta letova radi uštede goriva i smanjenja štetnih emisija u odnosu na duže rute koje se koriste s ciljem izbjegavanja zračnih prostora s višim troškovima;

121.  ističe važnost daljnjeg poticanja istraživanja u tom sektoru kako bi se ubrzala ulaganja u tehnologije za razvoj održivog zrakoplovstva – poticanjem projektiranja lakših zrakoplova, upotrebe digitalne i satelitske tehnologije za potporu učinkovitijem upravljanju letovima te proizvodnje i upotrebe alternativnih goriva nove generacije, posebno s obzirom na činjenicu da u tom sektoru ne postoji mnogo alternativa za tradicionalna tekuća goriva – između ostalog i razvojem javno-privatnih partnerstava;

122.  poziva Komisiju da potraži nove načine podupiranja uvođenja obnovljivih goriva za zračni promet kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova u sektoru zrakoplovstva;

123.  poziva države članice i zrakoplovnu industriju da potiču razvoj daljnjih mjera za promicanje pametnih inicijativa čiji je cilj smanjenje emisija u sektoru zrakoplovstva u zračnim lukama te na putu iz njih i prema njima;

Pomorski promet

124.  prima na znanje napore koji se poduzimaju na razini Međunarodne pomorske organizacije (IMO) za ograničenje emisija iz međunarodnog pomorskog prometa i stoga potiče IMO da bez odgađanja postavi jasne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjere; ipak, ističe da bi, s obzirom na nepostojanje usporedivog sustava u okviru IMO-a, emisije CO2 koje nastaju u lukama Unije te tijekom putovanja prema lukama u Uniji i iz njih od 2023. godine trebale podlijegati sustavu EU-a za trgovanje emisijama; potiče Komisiju da uspostavi uvjete za promicanje korištenja alternativnih goriva, kao što su prirodni plin, ukapljeni naftni plin i vodik, te da promiče integraciju obnovljivih tehnologija (na primjer jedra, baterija, solarnih panela i generatora za prikupljanje energije vjetra) u pomorski sektor; s tim u vezi ističe da se na razini država članica i EU-a moraju razmotriti financijski instrumenti kako bi se ubrzala ulaganja u zelene flote;

125.  naglašava da bi trebalo dosljedno izmijeniti sustav EU-a za praćenje, izvještavanje i provjeru i uskladiti ga s nedavno usvojenim sustavom za prikupljanje podataka Međunarodne pomorske organizacije (IMO), a istovremeno očuvati transparentnost, provjeru i prikupljanje stvarnih radnih podataka o prometu kako bi se osiguralo učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa na globalnoj razini u skladu s ispunjenjem cilja „znatno manje od 2 °C” dogovorenog u okviru Pariškog klimatskog sporazuma sklopljenog na konferenciji COP21, kao i uklanjanje postojećih tržišnih prepreka za projektiranje i operativnu učinkovitost brodova;

126.  ističe važnost potpunog prenošenja i provedbe Direktive o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (Direktiva 2014/94/EU), uključujući uspostavu točaka za punjenje UPP-a duž koridora TEN-T i u morskim lukama. smatra da bi šira upotreba UPP-a u teretnom prometu mogla doprinijeti mobilnosti s niskom razinom emisije, uzimajući u obzir dugoročne međunarodne klimatske i energetske ciljeve;

127.  smatra potrebnim stvaranje europske makroregije za Crno more kako bi se zajamčilo iskorištavanje mogućnosti koje proizlaze iz prekogranične suradnje;

128.  ističe da bi inovativna rješenja u pogledu financiranja i korištenje struktura za potporu ulaganjima Unije u okviru Europske investicijske banke trebali osigurati korisne alate koji bi pomogli vlasnicima brodova da preuzmu i/ili pokriju početni trošak djelovanja u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova;

129.  pozdravlja činjenicu da je IMO nedavno usvojio opće ograničenje sumpora na 0,5 %, zahvaljujući kojem bi se trebalo spriječiti 250 000 slučajeva preuranjene smrti u svijetu;

130.  podržava uvođenje više područja kontrole emisija sumpora i NOx diljem Europe;

131.  podsjeća da je smanjenje emisija crnog ugljika u pomorskom prometu, posebno u arktičkoj regiji, ključno za smanjenje globalnog zagrijavanja;

132.  ističe važnu ulogu koju kombinirani prijevoz može imati u smanjenju emisija; prima na znanje prijedloge Komisije za modernizaciju Direktive o kombiniranom prijevozu (COM(2017)0648), kojom bi se trebao potaknuti prelazak na prijevoz tereta željeznicama i unutarnjim plovnim putovima;

Unutarnji plovni putovi

133.  smatra da su potrebne dodatne mjere kojima bi se zajamčio klimatski prihvatljiv i učinkovit sektor prijevoza unutarnjim plovnim putovima; ponavlja važnost mjera financijske potpore za inovacije u tom sektoru kako bi se povećala energetska učinkovitost brodova i očuvao okoliš tijekom infrastrukturnih radova;

134.  poziva Komisiju da 2018. iznese reviziju Direktive o riječnim informacijskim servisima (RIS)(33) u cilju promicanja upotrebe RIS-a za smanjenje emisija na unutarnjim plovnim putovima te da na razini EU-a uspostavi pravnu osnovu za prekograničnu razmjenu podataka kojom bi se omogućila sveobuhvatna provedba prekograničnih riječnih informacijskih servisa i digitalno povezivanje s drugim načinima prijevoza;

135.  naglašava da prijevoz unutarnjim plovnim putovima u Europi treba poticati i iskorištavati te poziva Komisiju na dodjelu sredstava za čišćenje potopljenih plovila s obzirom na visoke troškove tih djelatnosti te na prilike koje se tako stvaraju za regionalni razvoj te širenje prijevoza unutarnjim plovnim putovima i prijevoznih aktivnosti na unutarnjem tržištu;

136.  potiče Komisiju i države članice da predlože mjere za upotrebu energije vjetra i solarne energije, kao i za ekologizaciju motora i goriva za plovila unutarnje plovidbe, među ostalim pokazivanjem dobre prakse predvodnika i pružanjem potpore financiranju čistih unutarnjih plovnih putova postojećim fondom za rastavljanje brodova i alatima EFSU-a/EIB-a;

137.  naglašava da je s obzirom na stvarne potrebe tržišta potrebna snažna potpora na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a kako bi se zajamčilo da dovoljan broj luka unutarnjih plovnih putova osnovne mreže TEN-T bude opremljen alternativnom energetskom infrastrukturom i javno dostupnim točkama za opskrbu gorivom te mjestima skladištenja za prijevoz unutarnjim vodnim putovima u okviru odgovarajućih udaljenosti;

o
o   o

138.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 316, 22.9.2017., str. 155.
(2) SL L 120, 15.5.2009., str. 5.
(3) SL L 348, 20.12.2013., str. 1.
(4) SL L 140, 5.6.2009., str. 1.
(5) SL L 145, 31.5.2011., str. 1.
(6) SL L 12, 18.1.2000., str. 16.
(7) SL L 188, 18.7.2009., str. 1.
(8) SL L 123, 19.5.2015., str. 55.
(9) SL L 275, 25.10.2003., str. 32.
(10) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.
(11) SL L 350, 28.12.1998., str. 58.
(12) SL L 239, 15.9.2015., str. 1.
(13) SL L 142, 5.6.1999., str. 26.
(14) SL L 166, 30.4.2004., str. 124.
(15) SL L 268, 13.10.2009., str. 11.
(16) SL L 276, 20.10.2010., str. 22.
(17) SL L 368, 17.12.1992., str. 38.
(18) SL L 300, 14.11.2009., str. 88.
(19) SL L 307, 28.10.2014., str. 1.
(20) SL L 332, 28.12.2000., str. 81.
(21) SL L 255, 30.9.2005., str. 11.
(22) SL L 280, 27.10.2009., str. 52.
(23) SL C 399, 24.11.2017., str. 10.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0292.
(25) SL L 344, 17.12.2016., str. 1.
(26) Usvojeni tekstovi: P8_TA(2017)0100.
(27) Usvojeni tekstovi: P8_TA(2017)0097.
(28) https://www.eea.europa.eu/soer-2015/europe/air
(29) https://www.eea.europa.eu/publications/air-quality-in-europe-2015/download
(30) Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina, (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0406).
(31) SL L 103, 5.4.2014., str. 15.; SL L 84, 20.3.2014., str. 38.
(32) Vidjeti dokumente Vijeća 5584/14 i 6642/14.
(33) Direktiva 2005/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o usklađenim riječnim informacijskim servisima (RIS) na unutarnjim vodnim putovima u Zajednici (SL L 255, 30.9.2005., str. 152.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti