Rezolucija Europskog parlamenta od 8. veljače 2018. o Rusiji, slučaju Ojuba Titijeva i Centru za ljudska prava „Memorial” (2018/2560(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoja prethodne rezolucije o Rusiji, posebno rezolucije od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(1), od 13. ožujka 2014. o Rusiji: izricanje presude prosvjednicima koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(2), od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorial” (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(3); od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji(4) od 24. studenoga 2016.o slučaju Ildara Dadina, zatvorenika savjesti u Rusiji(5) te od 6. travnja 2017. o Rusiji, uhićenju Alekseja Navaljnog i drugih prosvjednika(6),,
– uzimajući u obzir izjavu predsjednika Odbora Parlamenta za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava od 12. siječnja 2018. u kojoj se traži trenutačno puštanje na slobodu branitelja ljudskih prava Ojuba Titijeva,
– uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,
– uzimajući u obzir izjavu EU-a od 19. siječnja 2018. o kršenjima ljudskih prava u vezi s Centrom za ljudska prava „Memorial” u Rusiji i izjavu glasnogovornice ESVD-a od 11. siječnja 2018. o pritvaranju direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Republici Čečeniji Ojuba Titijeva,
– uzimajući u obzir posjet Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja Republici Čečeniji Ruske Federacije u studenom i prosincu 2017.,
– uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,
– uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ruske Federacije, s druge strane, te privremeno obustavljene pregovore o novom sporazumu između EU-a i Rusije,
– uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće o Ruskoj Federaciji koje je razmatrao Odbor za ljudska prava UN-a na svojoj 3136. i 3137. sjednici, koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir smjernice Europskog vijeća od 24. lipnja 2013. o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI),
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, potpisnica Opće deklaracije o pravima čovjeka i Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da Rusija ima obvezu istražiti kaznena djela koja provode čečenske vlasti kao i sredstva potrebna za takvu istragu; budući da je Ruska Federacija ratificirala 11 od 18 međunarodnih ugovora o ljudskim pravima;
B. budući da je Ojuba Titijeva, direktora čečenskog ureda organizacije za ljudska prava koja je 2009. dobila nagradu Saharov, Centra za ljudska prava „Memorial” (poznatog pod nazivom „Memorial”) 9. siječnja 2018. uhitila čečenska policija i optužila ga za posjedovanje droga; budući da je Ojub Titijev odbacio te optužbe, kao i da su ih nevladine organizacije i drugi branitelji ljudskih prava odbacili kao lažne;
C. budući da je 25. siječnja 2018. Vrhovni sud Republike Čečenije potvrdio odluku Gradskog suda okruga Šalinski da se Ojub Titijev zadrži u pritvoru dva mjeseca;
D. budući da je Kazneni zakon Ruske Federacije izmijenjen i da je uveden novi članak 212.1, prema kojem se osoba može kazniti u slučaju kršenja Zakona o javnom okupljanju bez obzira na činjenicu da se tom izmjenom ograničava sloboda govora i okupljanja;
E. budući da su ruske vlasti sklone nepoštovanju prava na slobodno okupljanje te da su samo u Gradu Moskvi pritvorile više od 1000 prosvjednika i još mnogo više njih u nekoliko drugih gradova Ruske Federacije nakon mirnih prosvjeda održanih 26. ožujka 2017.;
F. budući da je, prema Centru za ljudska prava „Memorial”, broj političkih zatvorenika u toj zemlji posljednjih godina znatno porastao te da ih je u 2016. bilo 102;
G. budući da je zakonom o nevladinim organizacijama iz 2012. ozbiljno ograničena sposobnost nevladinih organizacija da rade neovisno i djelotvorno; budući da je, u skladu s tim zakonom, rusko ministarstvo pravosuđa proglasilo „Memorial” „stranim agentom”;
H. budući da je Jurij Dmitrijev, povjesničar iz „Memoriala”, bio dio ekipe koja je u Sandarmohu pronašla masovnu grobnicu više od 9000 ljudi, od kojih su mnogi bili pripadnici sovjetske intelektualne elite; budući da je „Memorial” posljednjih godina postao posljednja neovisna organizacija za ljudska prava koja i dalje djeluje u Republici Čečeniji; budući da je vrlo vjerojatno da su napadi na branitelje ljudskih prava u Republici Čečeniji, uključujući lažnu optužbu protiv Ojuba Titijeva za kazneno djelo i podmetanja požara u susjednim republikama, orkestrirani u znak odmazde protiv „Memoriala” zbog razotkrivanja i traženja pravde za kršenja ljudskih prava u Čečeniji;
I. budući da je Parlament 2009. dodijelio nagradu Saharov za slobodu mišljenja skupini za ljudska prava „Memorial”;
J. budući da, prema indeksu demokracije časopisa „The Economist” za 2017., Rusija zauzima 135. mjesto od njih 167, što predstavlja znatno nazadovanje u usporedbi sa 102. mjestom 2006. godine;
K. budući da vlada velika zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava osoba iz skupine LGBTI u Čečeniji; budući da je Ruska Federacija potpisnica nekoliko međunarodnih ugovora o ljudskim pravima i kao članica Vijeća Europe potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima te stoga ima dužnost zajamčiti sigurnost svih osoba koje bi mogle biti u opasnosti; budući da je Europska unija u više navrata ponudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogla Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak, u skladu sa standardima Vijeća Europe, te da ga se pridržava; budući da Rusija ima obvezu istražiti kaznena djela koja provode čečenske vlasti kao i sredstva potrebna za takvu istragu; budući da je u Ruskoj Federaciji homoseksualnost dekriminalizirana 1993.;
1. poziva na trenutačno puštanje na slobodu direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Republici Čečeniji Ojuba Titijeva, koji je pritvoren 9. siječnja 2018. te zatim službeno optužen i zadržan u pritvoru na temelju lažnih optužbi za nezakonito nabavljanje i posjedovanje opojnih droga; snažno potiče ruske vlasti da osiguraju potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava Ojuba Titijeva, uključujući pristup odvjetniku i medicinskoj skrbi, tjelesni integritet i dostojanstvo te zaštitu od sudskog uznemiravanja, kriminalizacije i samovoljnog uhićenja;
2. žali zbog izjave čečenskih vlasti u kojoj se optužuje rad branitelja ljudskih prava i organizacija za ljudska prava; sa zabrinutošću napominje da je do uhićenja došlo netom nakon javnih komentara Magomeda Daudova, predsjednika čečenskog parlamenta, za kojeg se čini da tolerira nasilje nad braniteljima ljudskih prava;
3. mišljenja je da je uhićenje Ojuba Titijeva dio zabrinjavajućeg trenda uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i branitelja ljudskih prava koji djeluju u Čečeniji; ističe da drugi slučajevi koji su dio tog zabrinjavajućeg trenda uključuju uhićenje predsjednika Skupštine naroda Kavkaza Ruslana Kutajeva i novinara Žalaudija Gerijeva, koji su 2014., odnosno 2016., osuđeni na temelju sumnjivih optužbi u vezi s drogom;
4. izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da još nitko nije priveden pravdi za ubojstvo prethodnice Ojuba Titijeva u „Memorialu” i aktivistice za ljudska prava u Čečeniji, Natalije Estemirove, koja je oteta ispred svojeg doma u Groznom u srpnju 2009. i kasnije tog dana pronađena mrtva, ubijena vatrenim oružjem, blizu sela Gazi-Jurt u susjednoj Ingušetiji; snažno potiče ruske vlasti da provedu istinski temeljitu istragu tog zločina; u tom kontekstu podsjeća na to da je još jedan odvjetnik i aktivist za ljudska prava, Stanislav Markelov, poznat po svojem radu na kršenjima ljudskih prava u Čečeniji, nasmrt ustrijeljen u središtu Moskve 2009.;
5. potiče ruske vlasti da smjesta stanu na kraj zabrinjavajućem trendu uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i branitelja ljudskih prava koji djeluju u toj regiji Ruske Federacije jer to predstavlja kršenje njihova prava na slobodu izražavanja; osuđuje napade čečenskih vlasti na branitelje ljudskih prava te apelira na Moskvu da stane na kraj tim napadima i da potiče normalno radno okruženje za branitelje ljudskih prava i organizacije za ljudska prava u Čečeniji i drugim dijelovima Ruske Federacije;
6. izražava duboku zabrinutost zbog sve lošijih uvjeta za kritično civilno društvo u Rusiji, osobito za organizacije čiji je rad usredotočen na ljudska prava i demokratske slobode, te koje u tom pogledu kritiziraju državne politike; ističe da je „Memorial”, dobitnik nagrade Saharov 2009., i dalje jedan od najvjerodostojnijih glasova u vezi s ljudskim pravima u današnjoj Rusiji i da je postao posljednja neovisna organizacija za ljudska prava koja još uvijek djeluje u Republici Čečeniji, te izražava solidarnost i snažnu potporu njegovu predanom radu;
7. poziva ruske vlasti da zaštite sve ruske građane od nezakonitog zlostavljanja; poziva ruske vlasti da smjesta stanu na kraj pritisku na slobodu izražavanja u Čečeniji, da pruže djelotvorna sigurnosna jamstva žrtvama i svjedocima zlostavljanja te da privedu počinitelje zlostavljanja pravdi; naglašava da Rusija i njezina vlada snose krajnju odgovornost za istraživanje tih kaznenih djela, za privođenje počinitelja pravdi i za zaštitu svih građana Rusije od nezakonitog zlostavljanja;
8. ističe da je još jedan znak progona i uznemiravanja organizacija za ljudska prava u regiji sjevernog Kavkaza požar podmetnut 17. siječnja 2018. u uredima „Memoriala” u susjednoj Republici Ingušetiji te napad 22. siječnja 2018., kada su nepoznati počinitelji zapalili automobil u vlasništvu lokalnog ureda „Memoriala” u Dagestanu; osuđuje te napade i potiče ruske vlasti da ih učinkovito istraže, kao i druge napade na imovinu „Memoriala” i prijetnje njegovu osoblju, te da osiguraju da počinitelji snose odgovornost;
9. poziva ruske vlasti da smjesta provedu hitnu, neovisnu, objektivnu i temeljitu istragu žaljenja vrijednih događaja u Čečeniji; poziva čečenske vlasti i vlasti Ruske Federacije da poštuju domaće zakonodavstvo i međunarodne obveze, da se pridržavaju vladavine prava i općih standarda ljudskih prava te da se pobrinu za sigurnost i demokratske slobode svih osoba koje su možda u opasnosti;
10. prima na znanje zahtjev „Memoriala” da se slučaj Titijeva istraži izvan Čečenije;
11. osuđuje napade na druge skupine civilnog društva i nevladine organizacije u Čečeniji, uključujući napad i kampanju sramoćenja protiv zajedničke mobilne skupine branitelja ljudskih prava u Čečeniji, koji su doveli do povlačenja te skupine iz Čečenije iz sigurnosnih razloga 2016.;
12. izražava duboku zabrinutost zbog navoda o samovoljnom pritvaranju i mučenju osoba za koje se smatra da su pripadnici skupine LGBTI u Republici Čečeniji; poziva vlasti da stanu na kraj toj kampanji progona i dozvole međunarodnim organizacijama za ljudska prava da provedu vjerodostojnu istragu navodnih zločina; također osuđuje ubijanje pojedinaca koje vrše članovi njihovih obitelji, odnosno tzv. „ubojstva iz časti” te žali zbog potpore čečenskih vlasti tim zločinima i poticanja na njih;
13. poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da pruže pomoć osobama koje su pobjegle iz Čečenije te da razotkriju tu kampanju zlostavljanja; pozdravlja činjenicu da je velik broj država članica takvim žrtvama odobrio azil te poziva sve države članice da nastave ili ubrzaju procedure za podnošenje zahtjeva za azil za žrtve, novinare i branitelje ljudskih prava, u skladu s europskim i nacionalnim pravom;
14. poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD da se pobrinu da se u okviru savjetovanja između EU-a i Rusije o ljudskim pravima (kada se ta savjetovanja nastave) iznesu svi slučajevi osoba koje se progoni iz političkih razloga i da se od ruskih predstavnika na tim savjetovanjima službeno zatraže odgovori u vezi sa svakim pojedinim slučajem, kao i da izvijeste Parlament o razmjenama informacija s ruskim vlastima;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, Vladi i parlamentu Ruske Federacije i čečenskim vlastima.