Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma kojima se priznaju lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija promjene klime i mjera u području klime;

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 4. listopada 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2017. održati u Bonnu u Njemačkoj (COP23)(3),

–  uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 11: učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima,

–  uzimajući u obzir odredbe Amsterdamskog pakta kojima se uspostavlja Plan EU-a za gradove,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(4),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016 „Prilagodba europskih gradova klimatskim promjenama 2016.” i br. 1/2017 „Klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2016.”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma” (COM(2016)0110),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 8. veljače 2017. naslovljeno „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa”(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir članak 8. Uredbe o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013.(6)), u kojem je utvrđeno da se ciljevi ESI fondova ostvaruju u skladu s načelom održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu i programe u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, kojima se u skladu s člankom 8. te Uredbe promiče učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima,

–  uzimajući u obzir određene tematske ciljeve koji se podupiru svakim od fondova ESI, uključujući tehnološki razvoj i inovacije, prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, prilagodbu klimatskim promjenama i promicanje učinkovitosti resursa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0045/2018),

A.  budući da je porast broja slučajeva ekstremnih vremenskih uvjeta izravna posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem i da će oni i dalje sve češće negativno utjecati na mnoge dijelove Europe, čime se povećava ranjivost njezinih nastanjenih ekosustava; budući da bi prema scenarijima Međuvladinog tijela za klimatske promjene temperatura na Zemlji do 2100. mogla porasti za 0,9 do 5,8 ºC;

B.  budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš, prema kojem će se oblikovati europska politika zaštite okoliša do 2020., kao prioritetni cilj utvrđeno poboljšanje održivosti gradova Unije, uz tri ključna horizontalna cilja: zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije, pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 te zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem;

C.  budući da bi se klimatske promjene mogle negativno odraziti i na društvene promjene, ako se ne poduzmu daljnji koraci; budući da treba uzeti u obzir znatne migracijske tokove koji se očekuju kao rezultat tih globalnih klimatskih promjena i kao posljedica velikih kretanja stanovništva koja će postaviti nove izazove za infrastrukture gradova;

D.  budući da je, prema ključnim nalazima izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016, EU već suočen s posljedicama klimatskih promjena, u obliku ekstremnih klimatskih pojava i postupnih dugoročnih učinaka kao što su uragani, oluje, dezertifikacija, suše, erozije zemljišta i obala, jaki pljuskovi, toplinski valovi, poplave, podizanje razine mora, nestašice vode, šumski požari i širenje tropskih bolesti;

E.  budući da je, kao rezultat klimatskih promjena, prisutan povećan rizik od nestanka nekih biljnih i životinjskih vrsta i pojave zaraznih bolesti prouzrokovanih klimatskim faktorima; budući da su područja poput najudaljenijih regija i drugih regija EU-a koje su potencijalno topografski ranjiva osobito izložena posljedicama klimatskih promjena;

F.  nadalje, budući da najnovije studije pokazuju da su razne zabilježene promjene u okolišu i društvu, kao što su promjene u šumskim vrstama, nastanjivanje invazivnih stranih vrsta i slučajevi izbijanja bolesti, prouzročene ili dodatno pojačane klimatskim promjenama, zbog kojih će se, ako se ne poduzmu konkretne mjere, povećati izloženost ljudi te prirode i ekosustava koje nastanjuju; budući da bi se integriranom potporom na razini EU-a radi jačanja solidarnosti i razmjene najboljih praksi među državama članicama pomoglo zajamčiti da regije koje su u najvećoj mjeri pogođene klimatskim promjenama budu u stanju poduzeti potrebne mjere prilagodbe;

G.  budući da se klimatske promjene odražavaju na socijalne razlike, koje se u EU-u tijekom posljednjeg desetljeća već ionako povećavaju, i da se time povećava ranjivost najslabijih slojeva društva koji su u manjoj mjeri sposobni suprotstaviti se učincima klimatskih promjena i koji za to na raspolaganju imaju manje sredstava; budući da je izloženost pojedinaca učincima klimatskih promjena velikim dijelom uvjetovana njihovom mogućnošću pristupa temeljnim resursima i budući da bi javne vlasti trebale zajamčiti pristup tim temeljnim resursima;

H.  budući da gotovo 72,5 % stanovništva EU-a, otprilike 359 milijuna ljudi, živi u gradovima; budući da je, nadalje, EU odgovoran za 9 % globalnih emisija i da se između 60 i 80 % globalne potrošnje energije odnosi na urbana područja, koja imaju otprilike jednak udio i u globalnim emisijama CO2;

I.  budući da će infrastrukturna rješenja u gradovima utjecati na sposobnost gradova da se odupru klimatskim promjenama; budući da gradovi, poduzeća i drugi nedržavni akteri imaju potencijal za ublažavanje klimatskih promjena u rasponu od 2,5 do 4 milijarde tona CO2 do 2020. godine; budući da regije i gradovi imaju priliku smanjiti globalne emisije za 5 %, čime bi se ispunili uvjeti iz Pariškog sporazuma, i budući da time imaju mogućnost znatno smanjiti globalne emisije;

J.  budući da se ciljem održivog razvoja br. 11 („učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima”) želi do 2020. znatno povećati broj gradova i ljudskih naselja koji donose i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovitu uporabu resursa, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te otpornost na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje od 2015. do 2030., cjelovito upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama;

K.  budući da su općinske vlasti među najvećim korisnicima europskih sredstava;

L.  budući da se člankom 7. stavkom 2. Pariškog sporazuma priznaje da je „prilagodba globalni izazov s kojim se suočavaju svi dionici na lokalnoj, podnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini”; budući da je djelovanje lokalnih nadležnih tijela i nedržavnih aktera ključno kako bi vlade mogle ispuniti svoje obveze u okviru globalne klimatske politike;

M.  budući da su u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0216) te u uredbama EU-a koje se odnose na europske strukturne i investicijske fondove utvrđeni ključni ciljevi i s njima povezana politička djelovanja, posebno uvođenje mehanizama kao što su ex ante uvjeti i tematskih ciljeva u području klime u okviru Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. – 2020., primjerice TC 4.: „potpora prijelazu na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika u svim sektorima”; TC 5.: „promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime” i TC 6.: „očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa”, koji su doveli do većih i bolje usmjerenih financijskih sredstava za klimatske aktivnosti, barem u nekim europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

N.  budući da su regije i gradovi pokazali predanost procesu UNFCCC-a svojim sudjelovanjem u akcijskom programu Lima – Pariz (LPAA) i inicijativama Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA);

Opći okvir

1.  pozdravlja ulogu koju Europska unija ima u okviru Pariškog sporazuma/COP21, kao i njezinu ulogu globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da je u pogledu borbe protiv klimatskih promjena Europa postavila neke od najambicioznijih ciljeva na svijetu; poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena postavi kao važan prioritet u okviru kohezijskih politika EU-a, kako bi se ispunile obveze iz Pariškog sporazuma (COP21) promicanjem inovacija u području čiste energije, kružnog gospodarstva, upotrebe obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, ne dovodeći pritom u pitanje potrebne mjere prilagodbe i imajući na umu osnovnu ulogu i ciljeve kohezijske politike u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

2.  podržava pristup ublažavanju klimatskih promjena koji je uspostavljen na temelju ciljeva održivog razvoja (Ujedinjeni narodi) i Amsterdamskog pakta (Plan EU-a za gradove); naglašava da Europa, kako je to predložila Komisija, mora postati istinski svjetski predvodnik u području obnovljive energije i podsjeća da se planom EU-a za gradove, postavljanjem uključivih, sigurnih i održivih gradova za cilj, pridonosi provedbi Programa UN-a održivog razvoja do 2030.; uzima u obzir činjenicu da u tom smislu postoje razlike među europskim lokalnim tijelima, odnosno da je njihov potencijal različit; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se potpun iskoristio potencijal gradova;

3.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(7) pozvao države članice da razmotre mogućnost preuzimanja dodatnih obveza u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova; ističe potrebu za najvećom mogućom razinom transparentnosti i nadzora procesa u sklopu COP21;

4.  poziva Komisiju i države članice da u skladu sa zakonodavstvom EU-a provedu ambiciozne ciljeve za ublažavanje i prilagodbe u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a u području klime te sa zahtjevom koji je Odbor regija iznio u svojem mišljenju od 9. veljače 2017. naslovljenom „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama ­ na temelju integriranog pristupa”;

5.  žali zbog neodgovornih strategija kojima se ugrožava okoliš, primjerice u nekim gospodarskim aktivnostima i industrijskim sektorima koji uzrokuju visoke razine onečišćenja, i naglašava da su za doprinos mjerama nužnim za promjenu trenda koji dovodi u opasnost život na planetu odgovorni svi dijelovi društva; naglašava činjenicu da nedostaju informacije o mjerama koje određeni industrijski sektori poduzimaju za borbu protiv učinaka onečišćenja i pronalaženje manje onečišćujućih rješenja; žali zbog toga što neki pojedinci iz područja znanosti, medija i politike s utjecajem na javno mnijenje i dalje niječu dokaze o klimatskim promjenama;

6.  žali zbog činjenice da je SAD izrazio namjeru povući se iz Pariškog sporazuma i pozdravlja brojne nesavezne aktere, osobito savezne države i gradove SAD-a, koji su iznova potvrdili svoju predanost ispunjenju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu; potiče lokalna i regionalna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama koja se žele uključiti u borbu protiv klimatskih promjena da surađuju i udruže se s drugim javnim i privatnim partnerima u njihovim projektima i da u tom pogledu razmjenjuju dobre prakse; poziva na novi način upravljanja kojim bi se zajamčila sredstva za klimatsku politiku i na bolju integraciju regija i gradova te njihovih predstavničkih tijela;

7.  ističe da gradovi moraju imati odlučujuću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, u koordiniranoj međuovisnosti s nacionalnim vlastima i regijama u kojima se nalaze; potiče daljnju suradnju između čelnika podnacionalnih jedinica i nacionalnih vlada na međunarodnoj razini putem platformi kao što je Prijatelji gradova; smatra da bi, u konkretnim slučajevima integriranog održivog urbanog razvoja, lokalne vlasti trebale biti ovlaštene ne samo za odabir projekata, nego i za pripremu, izradu i provedbu lokalnih razvojnih programa; naglašava moguće pozitivne aspekte za rast i zelena radna mjesta;

8.  napominje da su lokalna nadležna tijela odgovorna za provedbu većine mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i za provedbu većine zakonodavstva EU-a na tu temu; ističe da je, kako bi se proveo Pariški sporazum, potrebno djelovati u području urbanističkog planiranja, mobilnosti, javnog prijevoza i infrastrukture, energetske učinkovitosti zgrada, obrazovnih kampanja, pametnih gradova, pametnih mreža i regionalnih subvencija;

9.  napominje da gradonačelnici za svoje odluke izravno odgovaraju svojim izbornim jedinicama te da mogu djelovati učinkovitije i brže i ,često, s neposrednim rezultatima s izraženim učinkom;

10.  poziva nacionalne vlade da pomognu gradovima i regijama pri ispunjavanju međunarodnih obveza povezanih s podupiranjem klimatskih i energetskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini;

11.  podsjeća na to da su klimatske promjene povezane sa socijalnim i ekonomskim faktorima i da je zbog toga potrebna uključiva vizija koja će biti djelotvorna na lokalnoj razini;

12.  upozorava na društveni trošak i gospodarski učinak emisija stakleničkih plinova koje trenutačno utječe na urbanu infrastrukturu, javni sustav zdravstvene zaštite i socijalne pomoći koji su, u određenim razdobljima te u određenim gradova i regijama, preopterećeni i suočeni s teškom gospodarskom situacijom; napominje da će ti sustavi biti izloženi još većem opterećenju te da će oni morati biti u stanju odgovoriti na sve veće i složenije potrebe; pozdravlja potencijalnu veću gospodarsku korist u gradovima koji ulažu i koji su predvodnici u području niskoemisijske infrastrukture, uključujući smanjenje troškova energije, troškova održavanja i potrošnje u području javnog zdravlja, što je rezultat smanjenja količine onečišćujućih tvari;

13.  uviđa da su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama dugoročni procesi koji nadilaze i izborne cikluse i odluke na lokalnoj i regionalnoj razini te poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima razmotre kao izvor mogućnosti za rješavanje drugih problema kao što su zapošljavanje i poboljšanje zdravlja te kvaliteta života i javnih usluga; napominje da se Pariškim sporazumom predviđa aktivno sudjelovanje dionika koji nisu stranke putem postupaka tehničkog ispitivanja ublažavanja i prilagodbe;

14.  prepoznaje ključnu ulogu regija i gradova u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju i poticanju na ispunjenje ciljeva povezanih s klimom i energijom pristupom odozdo prema gore; napominje da su regije i gradska područja najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj suradnji s građanima; ističe potrebu za poticanjem energetskog prijelaza i lokalnog ulaganja u mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima; naglašava da bi inovacije u području čiste energije i mali projekti u području energije iz obnovljivih izvora mogli imati ključnu ulogu za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da djeluju kako bi se omogućio pristup financijskim mjerama kojima se uzimaju u obzir specifičnosti i dugoročna važnost lokalnih energetskih zajednica za energetsko tržište, okoliš i društvo te da potiču ulogu pojedinačnih proizvođača-potrošača u području obnovljive energije radi postizanja veće razine samostalnosti i samoproizvodnje; poziva gradove i regije da budu predvodnici u promicanju energetske učinkovitosti i proizvodnje obnovljive energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka;

15.  ističe da regije trebaju provesti Direktivu 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i poziva da se strukturni fondovi EU-a više usmjere i pojačaju kako bi se poticala energetska učinkovitost javnih zgrada, odnosno samoopskrba općina obnovljivom energijom; poziva da se pruži potpora zadružnim energetskim projektima građana, u okviru strukturnih fondova i s pomoću smanjenja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

16.  napominje da prema najnovijim statistikama udio Europske unije u globalnim emisijama stakleničkih plinova iznosi otprilike 10 % te da se negativni klimatski trendovi ne mogu preokrenuti bez globalnog djelovanja; ističe, međutim, da bi EU u tom pogledu mogao imati vodeću ulogu, osobito promicanjem rješenja i tehnologija u području čiste energije;

17.  podsjeća da se planom EU-a za gradove promiče nova metoda rada kojom se u potpunosti iskorištava potencijal gradova za pružanje odgovora na izazove globalnih klimatskih promjena te osobitu pozornost posvećuje boljoj regulaciji, pristupu financiranju i razmjeni znanja;

EU i kohezijska politika

18.  smatra da bi u sklopu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) trebalo, gdje je to moguće, povećati razinu ambicioznosti VFO-a u pogledu postizanje klimatskih ciljeva te da bi trebalo povećati udio sredstava namijenjenih toj svrsi;

19.  podsjeća na to da je preuzeta obveza najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. (otprilike 212 milijardi EUR) namijeniti za mjere u području klime; traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir nalaze iz tematskog izvješća br. 31 Europskog revizorskog suda u kojem se upozorava da postoji ozbiljan rizik da taj cilj od 20 % neće biti postignut ako se ne poduzmu dodatne mjere i poziva Komisiju da stalno obavješćuje Parlament o napretku u tom važnom području; naglašava da u Europskom socijalnom fondu, kao i u politikama u području poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva, nije bilo značajnijeg pomaka prema poduzimanju mjera u području klime i da još nisu potpuno istražene potencijalne prilike za financiranje djelovanja u području klime;

20.  ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u suočavanju s izazovima u pogledu klimatskih promjena na regionalnoj i lokalnoj razini; ponavlja da je potrebno povećati proračun za kohezijsku politiku nakon 2020.; naglašava da u okviru kohezijske politike treba posvetiti osobitu pozornost ulaganju gradova u kvalitetu zraka, kružno gospodarstvo, prilagodbu na klimatske promjene, rješenja za razvoj zelene infrastrukture i energetsku i digitalnu tranziciju;

21.  podržava stvaranje alata za analizu koristi i troškova kako bi se omogućilo lokalnoj vlasti da razumije učinke projekata u smislu smanjenja emisija ugljika te da im se omogući potpuno iskorištavanje mogućnosti financiranja dostupnih na razini EU-a;

22.  smatra da bi u okviru kohezijske politike trebalo provoditi i načelo ublažavanja klimatskih promjena i načelo prilagodbe klimatskim promjenama te ih razlikovati, ali i voditi računa o tome da je potrebna koordinacija među njima, uz uspostavu jasnih mehanizama financiranja kako bi se u oba područja dali poticaji za odgovarajuće mjere i politike; smatra da bi se ti mehanizmi mogli provesti s pomoću jasnih i mjerljivih planskih ulaganja uz sudjelovanje gradova i regija (uključujući, vlasti, industrijske sektore, dionike i civilno društvo) koje bi trebalo obuhvaćati i faze provedbe i evaluacije;

23.  napominje da je samo 15 država članica donijelo akcijski plan i strategiju prilagodbe te da se na terenu poduzima malo konkretnih mjera; vjeruje da bi buduće planiranje za fondove ESI trebalo biti bolje integrirano u nacionalne energetske i klimatske planove za 2030.; naglašava da bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru trebalo dodatno poboljšati uključivanje klimatskih ciljeva, primjerice jačim povezivanjem ulaganja u kohezijsku politiku s općim planovima država članica da se postigne cilj za 2030. godinu; ističe stoga da bi sporazume o partnerstvu trebalo procjenjivati s obzirom na klimatske ciljeve EU-a, dok operativni programi i dalje moraju biti usko povezani sa strategijama i planovima prilagodbe svake države članice kako bi se na svim razinama planiranja i upravljanja ostvarili koordinacija i usklađenost, osobito kada sredstva EU-a predstavljaju visok udio dostupne javne potrošnje; primjećuje da će stoga pri ocjenjivanju operativnih programa trebati razmotriti učinkovitost njihova doprinosa smanjenju stakleničkih plinova i pritom težiti uspostavi zajedničke metodologije i postupaka praćenja, kako bi se izbjegla lažna ekologizacija;

24.  potiče na to da ulaganja u sklopu kohezijske politike radi jamčenja ekološka održivost budu usklađena s djelotvornom klimatskom politikom;

25.  ističe da su politika inovacija i urbanistička dimenzija prikladna područja za ostvarivanje sinergija između klimatskih ciljeva i širih gospodarskih ciljeva kohezijske politike; poziva stoga na izradu posebnih odredbi za potrebe održivog urbanog razvoja i inovacije u urbanizmu kako bi se ta područja financijski pojačala u kohezijskoj politici nakon 2020.;

26.  poziva razna partnerstva koja rade na problemima povezanima s ublažavanjem klimatskih učinaka u okviru Plana EU-a za gradove da brzo usvoje i predstave svoje akcijske planove; poziva nadalje Komisiju da uzme u obzir prijedloge iz ovoga dokumenta, osobito u pogledu bolje regulacije, financiranja i znanja u budućim zakonodavnim prijedlozima;

27.  osim toga, naglašava da je nužna veća usklađenost ulaganja s dugoročnom okvirnom smjernicom za dekarbonizaciju za regiju/državu članicu/tržište EU-a u cjelini i poziva da se donesu mjere za olakšani pristup financiranju kojim će se manjim gradovima i regijama omogućiti pristup sredstvima; nadalje naglašava da je potrebno izdvojiti prioritetna sredstva za regije ovisne o ugljiku kako bi se omogućio neometan prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija te da bi prioritet trebalo dati nalaženju alternativnih zaposlenja za radnike u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika; poziva Europsku komisiju da u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. predloži da očekivana ostvarenja u smanjenju emisija (zajedno s drugim mjerama kao što su melioracija ili aktivnosti usmjerene na obnovu i dekontaminaciju napuštenih lokacija) trebaju biti važan element u ocjeni uspješnosti operativnih programa;

28.  naglašava važnost upotrebe dodatnih financijskih instrumenata i politika, kao što su Europski fond za strateška ulaganja, Instrument za povezivanje Europe i Obzor 2020., kako bi se financirali projekti koji će pomoći ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi njima;

29.  ustraje na tome da bespovratna sredstva za regije i gradove i dalje budu glavni instrument kojim Zajednica financira kohezijsku politiku, a osobito mjere borbe protiv klimatskih promjena; međutim, naglašava da unatoč poboljšanoj usklađenosti i preciznosti pokazatelja učinka i rezultata u području klime, sami pokazatelji nisu dovoljni za utvrđivanje razine doprinosa kohezijske politike u ispunjenju općih ciljeva klimatske politike EU-a i smatra da je važno poboljšati sustav nadzora i praćenja troškova u području borbe protiv klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da rashodi EU-a pružaju konkretan, mjerljiv doprinos postizanju ciljeva EU-a; poziva na donošenje plana prilagodbe kojim će se pratiti regionalno i lokalno djelovanje u području klimatske politike i poziva Komisiju da utvrdi koji postotak sredstava države članice na lokalnoj razini troše za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prostornu prilagodbu klimatskim promjenama;

30.  prepoznaje ulogu instrumenata integriranog teritorijalnog razvoja, kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, koje gradovi mogu iskoristi kao dodatne instrumente za financiranje održivih strategija urbanog razvoja ili funkcijskih područja; poziva na uvođenje integriranih lokalnih pristupa i strategija u skladu modelom „odozdo prema gore”, radi jamčenja učinkovitije upotrebe resursa, izgradnje otpornosti i prilagodbe učincima klimatskih promjena u najugroženijim područjima;

31.  svjestan je da golema većina europskih društava koja se bave istraživanjem i razvojem usredotočenim na klimatske promjene sjedište ima u gradovima EU-a; traži od Komisije da gradovima i regijama pruži veću podršku u području osposobljavanja i osvješćivanja, financijskog savjetovanja, širenja znanja, komunikacije, istraživanja i razvoja, obrazovanja o zaštiti klime i savjetovanja o mjerama ublažavanja i prilagodbe, osobito jačanjem postojećih instrumenata kao što su URBIS, URBACT i inicijativa UIA; poziva Komisiju da se pobrine da te industrije u potpunosti iskoriste globalnu suradnju u istraživanjima i da pojača te instrumente kako bi pomogla lokalnim vladama u izvedbi projekata s ciljanom svrhom, kao i da pristupi opcijama financiranja radi testiranja inovativnih rješenja u strategijama urbanog razvoja; traži da podnacionalna tijela izvan EU-a imaju mogućnost dobrovoljnog formalnog i neformalnog sudjelovanja u europskim inicijativama za znanost, istraživanje i tehnologiju kao što je H2020, kako bi se ostvarili zajednički ciljevi; smatra da financijski instrumenti kao što su svjetski fondovi za klimu trebaju biti izravno dostupni lokalnim vlastima; stajališta je da treba pojačati sinergije između kohezijske politike i politika u području istraživanja i inovacija kako se zajamčilo brzo uvođenje tehnologija s niskim emisijama ugljika;

32.  poziva Komisiju da se u okviru programa Obzor 2020. više pozornosti i sredstava usmjeri na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva i održivih gradova; potiče države članice da, uz potporu Komisiju i Europske investicijske banke (EIB), ojačaju administrativne kapacitete regija i gradova kako bi im omogućili da u potpunosti iskoriste javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a;

33.  poziva nadležna tijela vlasti da se suoče s problemom otpada u cilju ostvarenja kružnog gospodarstva i promicanja tehnika zbrinjavanja koje su alternativa spaljivanju za otpad koji se ne može opet iskoristiti ili reciklirati;

34.  stajališta je da je u budućem programskom razdoblju problem klimatskih promjena potrebno integrirati u programe teritorijalne suradnje; naglašava važnu ulogu teritorijalne suradnje, prekogranične suradnje i makroregionalnih strategija u aktivnostima regija i gradova, i unutar i izvan granica EU-a, te ponavlja da je potrebno ojačati taj instrument u političkom i financijskom smislu, i u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama; naglašava da je okvir za provedbu zajedničkih aktivnosti i razmjena politika između nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera iz različitih država članica, kao što je Interreg, osobito pogodan za rješavanje klimatskih promjena i provedbu odgovarajućih aktivnosti usmjerenih prema ublažavanju njihova učinka; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se iz 7 od 15 transnacionalnih programa Interrega diljem Europe financiraju strategije, pilot-mjere, osposobljavanje i alati za pomoć gradovima u izgradnji kapaciteta za smanjenje emisija CO2 i ublažavanje učinaka klimatskih promjena radi postizanja ciljeva EU-a;

Gradovi i regije

35.  pozdravlja inicijative kao što je Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i ulogu koju brojni gradovi i regije imaju u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša; poziva gradove i regije da međusobno surađuju i borbu protiv klimatskih promjena hitno i u još većoj mjeri uključe u institucijske programe; preporučuje da gradske vlasti primjenjuju i redovito ažuriraju pametne strategije urbanističkog planiranja i inovativne pristupe poput inicijative za pametne gradove; naglašava potrebu za projektima održivog i energetski učinkovitog stanovanja i pametnih zgrada s pomoću kojih će se uštedjeti energija, ulaganjima u obnovljive izvore energije, ekološkim sustavima javnog prijevoza, dodatnom potporom za projekte kojima se promiču gradovi i regije s niskim emisijama ugljika te savezima gradova i lokalnih i regionalnih vlada za suradnju u borbi protiv globalnog zatopljenja;

36.  ističe važnost primjene okvira izvješćivanja koji se temelje na objektivnim parametrima i prokušanim metodologijama te praćenja mjera u području klime koje su poduzeli gradovi i regije kako bi se dijelili podaci o preuzetim obvezama u području klime i povećala transparentnost među akterima u cilju postizanja klimatskih ciljeva;

37.  podsjeća da je sektor prometa također odgovoran za emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zraku opasnih za zdravlje, a čija je koncentracija u zraku u gradovima uređena Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari; smatra da regije i gradovi imaju veliki potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa i ističe potrebu za financiranjem inicijativa kojima se omogućuje mobilnost s niskom razinom emisija ugljika na lokalnoj i regionalnoj razini; ističe da je važno da gradovi preuzmu vodeću ulogu u promicanju korištenja javnog prijevoza i elektrifikacije javnog i privatnog prijevoza te poziva da se odredi više oglednih regija u svrhu istraživanja inteligentnih i umreženih prometnih sustava između urbanih i ruralnih područja;

38.  pozdravlja gradske inicijative kao što su pametni gradovi i pametne mreže, koje za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova i učinkovitije korištenje resursa; ističe da regije trebaju poboljšati mehanizme zelenih gradova promicanjem energetske i digitalne transformacije te ističe da rješenja poput pametnih mreža imaju potencijal za učinkovitiju isporuku energije u kuće i zgrade; svjestan je da suradnja među tvrtkama i gradovima pomaže u stvaranju inovativnih i uključivih rješenja i poziva da se primiču takva rješenja; ističe da je potrebno povećati ulaganja u druga održiva rješenja poput zelene infrastrukture i, posebno, povećanja drvenastog vegetacijskog pokrova u gradovima; podsjeća da je potrebno ne samo smanjiti emisije nego i povećati sposobnost apsorpcije CO2 u tlu te poziva na bolju zaštitu postojećih i novoposađenih urbanih šuma u regijama EU-a;

39.  ističe da se lokalnom proizvodnjom sezonske hrane smanjuju emisije stakleničkih plinova iz prometa te se time smanjuje i ukupni ugljični otisak prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju na suradnju s prehrambenim sektorom radi povećanje održive lokalne i regionalne proizvodnje hrane i pozdravlja dobrovoljne mjere (označavanje bojama semafora) s pomoću kojih se jamči vidljivost utjecaja na klimu i ugljičnog otiska prehrambenih i drugih proizvoda; poziva na utvrđivanje zajedničkih pokazatelja na razini EU-a koji bi omogućili dobrovoljno, ali i usporedivo označavanje te poziva lokalne vlasti da provedu kampanje informiranja za podizanje razine osviještenosti o ugljičnom otisku prehrambenih proizvoda;

40.  ističe da se mjere ublažavanja klimatskih promjena trebaju planirati na temelju pravedne raspodjele uloženih napora i koristi među različitim akterima i da mjere prilagodbe klimatskim promjenama trebaju biti usmjerene na zaštitu najranjivijih skupina stanovništva kao cjeline;

41.  uviđa raznolikost i specifičnu prirodu regionalnih osjetljivih točaka i potencijala te ističe da se izazovi, sredstva i najučinkovitije mjere mogu razlikovati ovisno o području; stoga podsjeća na svoju posvećenost načelu supsidijarnosti i ističe da gradovi i regije moraju raspolagati potrebnim kompetencijama i dostatnom razinom političke, upravne i financijske autonomije kako bi mogle planirati i provoditi zasebne mjere; naglašava da je potrebno da gradovi sami oblikuju svoje prostorno planiranje ulaganjem u zelenu infrastrukturu, mobilnost, javni prijevoz i pametne mreže, kako bi postigli ciljeve utvrđene u Pariškom sporazumu; ponavlja da lokalne i regionalne vlasti, kao razine upravljanja koje su najbliže građanima, ali i učincima izazova povezanih s klimatskim promjenama, imaju sveobuhvatan uvid u veliki broj problema i stoga ističe da je važno tim vlastima pružiti administrativne kapacitete i financijske instrumente za razvoj prilagođenih rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

42.  poziva na potpuno transparentno i djelotvornije višerazinsko upravljanje kojim bi se lokalne vlasti, regije i gradovi te njihova predstavnička tijela bolje integrirali u postupak donošenja odluka EU-a i proces UNFCCC-a; poziva na to da se promiče i zajamči koordinacija među svim razinama javne vlasti, potiče uključenost javnosti te društvenih i gospodarskih dionika i poziva Komisiju da promiče koordinaciju te razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, regijama, lokalnim zajednicama i gradovima; ističe da treba potaknuti participativne modele lokalnog upravljanja;

43.  pozdravlja odluku Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. te napominje da će se preuzimanjem te obveze potaknuti intenzivnije istraživanje o važnosti gradova u borbi protiv klimatskih promjena; smatra da bi gradovi trebali dati svoj doprinos globalnom izvješću o klimi za 2018.; smatra, nadalje, da gradovi i regije mogu utjecati na donošenje politika nakon Pariškog sporazuma primjenom strateškog pristupa u cilju djelovanja protiv globalnog zatopljenja te mogu podržati mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima u gradskim područjima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva; poziva Komisiju da se založi za višerazinsko poimanje klimatskih mjera u tom procesu kako bi se promicao uključiv klimatski režim u kojemu se priznaju mjere koje poduzimaju lokalna i podnacionalna tijela;

44.  poziva nacionalne vlasti na provedbu decentralizacije i kvalitetniju implementaciju principa supsidijarnosti kako bi dodatno osnažili lokalnu i regionalnu razinu vlasti u borbi s klimatskim promjenama;

45.  napominje da mnogi elementi industrije ulažu u zelenu preobrazbu te da su preuzeli obvezu provoditi politike dekarbonizacije; prepoznaje da suradnja između poduzeća i gradova dovodi do inovativnih i uključivih rješenja za djelovanje u području klime i pomaže EU-u u postizanju njegovih ciljeva; podsjeća da industrijski sektor ima ključnu ulogu u financiranju i zatvaranju investicijskog jaza u urbanim područjima; poziva na promicanje partnerstava između gradova i poduzeća;

46.  naglašava da pametno planiranje i ulaganje u niskougljičnu urbanu infrastrukturu otpornu na klimatske promjene može poboljšati okoliš i kvalitetu života građana, otvoriti radna mjesta i dati poticaj lokalnom i regionalnom gospodarstvu;

47.  poziva gradove i regije da iskoriste inicijative EU-a kao što su urbane inovativne mjere za pokretanje pilot-projekata u području održivog urbanog razvoja;

48.  pozdravlja inicijativu „Women4Climate” i sudjelovanje privatnog sektora u toj inicijativi koja bi trebala pridonijeti većoj uključenosti žena na istaknutim položajima u borbi protiv klimatskih promjena, kako bi se poboljšale njihove rukovoditeljske vještine i potaknula sljedeća generacija istaknutih žena da sudjeluju u borbi protiv klimatskih promjena;

49.  uviđa da gradovi imaju posebnu odgovornost u pogledu rješavanju problema povezanih s klimatskim promjenama jer njihov udio u globalnim emisijama CO2 iznosi 70 % i ponovno ističe da se Parlament zalaže za globalni uspjeh Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju, što se odnosi i na Inicijativu za prilagodbu klimatskim promjenama (inicijativa Mayors Adapt), Memorandum o razumijevanju u pogledu ograničavanja zagrijavanja zemlje na manje od 2 ºC, Amsterdamski pakt i inicijativu Regions Adapt; smatra da će se obveze preuzete u okviru Pariške deklaracije iz 2015. (Paris City Hall Declaration) moći ispuniti samo suradnjom u okviru Globalnog sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju i poziva sve gradove u EU-u i izvan njega da se pridruže tom sporazumu gradonačelnika i da se­, ne dovodeći pritom u pitanje njihovo sudjelovanje u drugim sektorskim ili institucijskim mrežama sličnih namjena,­ obvežu na ambiciozno djelovanje u području klime te organiziraju razmjene iskustava i dobrih praksi; napominje da niz akcijskih planova koje su podnijeli gradovi sadrži obveze preuzete do 2020. godine i stoga potiče te gradove na poduzimanje dodatnih aktivnosti za razdoblje do 2030.; smatra da bi EU trebao nastaviti davati autonomiju gradovima u planiranju njihovih strategija ublažavanja klimatskih promjena jer to obično rezultira ambicioznijim ciljevima;

50.  ističe potrebu da se u Pariškom sporazumu jasno navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčilo dugoročno djelovanje za rješavanje problema klimatskih promjena; naglašava da EU mora raditi na terenu s gradovima i regijama kako bi se regije i gradovi EU-a bolje povezali te bili održiviji, kako bi se osnovale energetski učinkovite općine i razvile pametnije mreže gradskog prijevoza;

51.  smatra da treba poticati razmjenu znanja i iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini, s obzirom na bitna iskustva pojedinih regija i gradova, ali i određenih regionalnih agencija za zaštitu okoliša, odnosno za energiju;

52.  smatra da europske, međunarodne, ali i svjetske organizacije, udruge ili mreže gradova, općina i regija treba iskoristiti kao instrument za kvalitetniju suradnju prilikom rješavanja problema klimatskih promjena na lokalnoj i regionalnoj razini;

53.  napominje da su tijekom konferencije COP 22 u Marakešu lokalna i regionalna tijela razvila akcijski plan Marrakesh Roadmap for Action, u kojemu se ističe potreba za izravnijim sudjelovanjem lokalnih tijela i koji bi trebalo i formalno smatrati dijelom službene rasprave o klimatskim promjenama, a ne držati da su ona na istoj razini kao i drugi nedržavni akteri poput nevladinih organizacija i privatnog sektora;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, državama članicama te nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380. (4) SL C 316, 22.9.2017., str. 124. (5) SL C 207, 30.6.2017., str. 51. (6) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (7) SL C 349, 17.10.2017., str. 67.