Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1) i njezine naknadne izmjene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. naslovljenu „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije”(4),

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije od 28. lipnja 2017. o budućnosti financija EU-a. (COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(5),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(6),

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament ratificirao Pariški sporazum 4. listopada 2016.(7) a Vijeće 5. listopada 2016.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva u području ljudskih prava u EU-u”,

–  uzimajući u obzir samoinicijativno mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor, stajališta u obliku amandmana Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0048/2018),

A.  budući da trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) dogovoren 2013. godine prvi put obuhvatio smanjenje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u realnim iznosima u usporedbi s prethodnim financijskim programskim razdobljem unatoč sve većim nadležnostima i ciljevima EU-a utvrđenima u Ugovoru iz Lisabona i strategiji Europa 2020.; budući da je to također podrazumijevalo znatan raskorak između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja, što je doprinijelo gomilanju nepodmirenih računa u prve dvije godine VFO-a; budući da su zakašnjelo usvajanje VFO-a i povezane pravne osnove pridonijeli kašnjenju u provedbi, a posljedice toga još se uvijek osjećaju te bi mogle dovesti do gomilanja zahtjeva za plaćanja pri kraju trenutačnog VFO-a, što će utjecati na sljedeće razdoblje; budući da su, na inzistiranje Parlamenta, u VFO uključene nove odredbe kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristile njegove ukupne gornje granice i osigurali mehanizmi fleksibilnosti;

B.  budući da je brzo izašla na vidjelo neprikladnost VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. u pogledu ispunjavanja stvarnih potreba i političkih ambicija jer ga se od samog početka koristilo za rješavanje niza kriza i novih izazova u područjima ulaganja, socijalne isključenosti, migracija i izbjeglica, zapošljavanja mladih, sigurnosti, poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, pri čemu te krize nisu bile predviđene u vrijeme njegova donošenja; budući da je, kao posljedica toga, trenutačni VFO već iskorišten do svojih granica nakon samo dvije godine provedbe kada su raspoložive razlike do gornje granice iscrpljene, odredbe o fleksibilnosti i posebni instrumenti mobilizirani su u znatnoj mjeri, postojeće politike i programi bili su pod pritiskom, ili su čak smanjeni, a neki su izvanproračunski mehanizmi uspostavljeni kao način da se nadoknadi nedovoljna razina sredstava iz proračuna EU-a i njegova nedovoljna fleksibilnost;

C.  budući da su ti nedostaci bili očiti već u trenutku preispitivanja i revizije VFO-a u sredini razdoblja započetih krajem 2016., te su iziskivali hitne mjere, kao što je Parlament naveo u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016.; budući da je dogovorenom revizijom u sredini razdoblja u određenoj mjeri proširen potencijal postojećih odredbi o fleksibilnosti, ali se nisu revidirale gornje granice VFO-a;

D.  budući da će Komisija u svibnju 2018. predstaviti svoj paket prijedloga za VFO za razdoblje nakon 2020., dok je Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 naglašeno da ih je trebala predstaviti do 1. siječnja 2018.; budući da se očekuje da će ubrzo nakon toga uslijediti nacrti zakonodavnih prijedloga za financijske programe i instrumente;

1.  donosi ovu Rezoluciju kako bi se iznijelo stajalište Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020., s posebnim naglaskom na očekivanim prioritetima, veličini, strukturi, trajanju, fleksibilnosti i drugim horizontalnim načelima te kako bi se istaknule posebne proračunske smjernice za odgovarajuće politike EU-a obuhvaćene sljedećim financijskim okvirom; očekuje od Komisije da predstavi zakonodavni prijedlog za sljedeći VFO kao i novi nacrt međuinstitucijskog sporazuma kojim se u obzir uzimaju stajališta Parlamenta i njegovi prijedlozi; naglašava da ova Rezolucija također pruža osnovu za angažman Parlamenta u postupku koji vodi do donošenja sljedećeg VFO-a;

2.  istodobno donosi zasebnu rezoluciju(9) u kojoj iznosi svoje stajalište o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u, uzme u obzir stajalište Parlamenta; naglašava da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima i da se neće postići dogovor o VFO-u bez odgovarajućeg napretka u vezi s vlastitim sredstvima;

I.Prioriteti i izazovi sljedećeg VFO-a

3.  pozdravlja raspravu o sljedećem VFO-u kao priliku da se pripremi teren za snažniju i održiviju Europu s pomoću jednog od njezinih najpraktičnijih instrumenata, proračuna Unije; smatra da bi se sljedeći VFO trebao uklopiti u širu strategiju i promišljanje za budućnost Europe; smatra da VFO mora biti odraz političkog projekta i političkih prioriteta EU-a u proračunskim sredstvima;

4.  uvjeren je da bi se sljedeći VFO trebao temeljiti na ustaljenim politikama i prioritetima Unije, čiji je cilj promicanje mira, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, povećanje socijalnih prava, dugoročan i održiv gospodarski rast i održivi razvoj i inovacije, pružanje kvalitetnih radnih mjesta, borba protiv klimatskih promjena te poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije kao i solidarnosti među državama članicama i građanima; smatra da su ti stupovi preduvjet za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te ekonomske i monetarne unije, kao i za jačanje položaja Europe u svijetu; vjeruje da su oni danas važniji nego ikad prije za buduće europske projekte;

5.  smatra da bi sljedeći VFO trebao Uniji omogućiti da pruži rješenja i da osnažena izađe iz kriza ovog desetljeća: gospodarske i financijske krize, nezaposlenosti mladih, trajnog siromaštva i socijalne isključenosti, fenomena migracija i izbjeglica, klimatskih promjena i prirodnih katastrofa, uništavanja okoliša i gubitka biološke raznolikosti, terorizma, nestabilnosti itd.; ističe da ti globalni, prekogranični izazovi s posljedicama na Uniju potvrđuju međuovisnost naših gospodarstava i društava i ukazuju na potrebu za zajedničkim djelovanjem;

6.  naglašava da EU mora ispuniti svoju obvezu da bude predvodnik u provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a kojima se osigurava globalni plan za održivija, uravnoteženija i naprednija društva u okviru ograničenja planeta; ističe da sljedeći VFO mora biti usklađen s ciljevima održivog razvoja; pozdravlja obvezu Komisije da se ciljevi održivog razvoja uključe u sve politike i inicijative EU-a; očekuje od EU-a da ispuni svoje obveze u pogledu tih ciljeva; nadalje ističe da bi proglašenje europskog stupa socijalnih prava te predanost EU-a i država članica jamčenju Europe koja je socijalno osjetljivija trebalo poduprijeti odgovarajućim financijskim sredstvima; smatra da bi nakon Pariškog sporazuma rashodi povezani s klimom trebali znatno porasti u usporedbi s trenutačnim VFO-om i to što prije, a najkasnije do 2027., dostići 30 %;

7.  naglašava da sljedeći VFO pruža priliku u kojoj Unija može dokazati da je ujedinjena i sposobna nositi se s političkim zbivanjima, kao što su Brexit, jačanje populističkih i nacionalističkih pokreta i promjene vodstva na globalnoj razini; ističe da podjele i usredotočenost samo na sebe nisu odgovor na globalna pitanja i brige građana; smatra da pregovori o Brexitu naročito pokazuju da prednosti članstva u Uniji uvelike premašuju troškove doprinosa njezinu proračunu; traži u tom kontekstu potpuno poštovanje okvira prethodno preuzetih obveza, kao u slučaju Sporazuma na Veliki petak u pogledu poštovanja vladavine prava i demokracije;

8.  stoga poziva na stalnu potporu postojećim politikama, posebno dugotrajnim politikama EU-a utvrđenima u Ugovorima, odnosno zajedničkoj poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici i kohezijskoj politici, jer građanima EU-a donose praktične koristi od europskog projekta; odbacuje sve pokušaje ponovne nacionalizacije tih politika jer se time ne bi smanjilo financijsko opterećenje za porezne obveznike i potrošače niti bi se ostvarili bolji rezultati, već bi se naprotiv otežali rast, solidarnost i funkcioniranje jedinstvenog tržišta i istovremeno dodatno produbile nejednakosti i povećale nejednakosti među regijama i gospodarskim sektorima; namjerava osigurati istu razinu financiranja za EU-27 za te politike u sljedećem programskom razdoblju, istovremeno dodatno povećavajući njihovu učinkovitost i pojednostavljujući postupke povezane s njima;

9.  smatra da bi Europa trebala ponuditi perspektive za mlađe generacije, kao i za poduzeća okrenuta budućnosti jer oni čine EU uspješnijim na globalnoj razini; odlučan je da znatno poveća sredstva za svoja dva vodeća programa, tj. okvirni program za istraživanje i Erasmus +, koji s trenutačnim sredstvima kojima raspolažu ne mogu udovoljiti vrlo visokom broju izvrsnih kandidata; odlučan je u pružanju svoje potpore za znatno povećanje sredstava za borbu protiv nezaposlenosti mladih te u pružanju potpore mikro, malim i srednjim poduzećima programima kojima se nastavljaju Inicijativa za zapošljavanje mladih i program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME); također podržava jačanje Instrumenta za povezivanje Europe;

10.  poziva Uniju da preuzme svoju ulogu u trima novim područjima politika s unutarnjim i vanjskim dimenzijama, koja su se pojavila tijekom tekućeg VFO-a:

11.  naglašava da bi se u budući okvir trebale uvrstiti dvije nove vrste financijske potpore koje imaju važnu ulogu u ekonomskom programu Unije, odnosno nastavak programa za potporu ulaganja, kao što su Europski fond za strateška ulaganja i razvoj stabilizacijske funkcije za države članice europodručja, po mogućnosti u okviru predloženog europskog monetarnog fonda, u kombinaciji s namjenskim konvergencijskim instrumentom za države članice koje su na putu da uvedu valutu euro;

12.  naglašava da bi, kao prvi korak, posebni proračunski kapaciteti za europodručje trebali biti dio proračuna Unije, koji se trebaju računati iznad gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira, ne dovodeći u pitanje druge programe VFO-a, te bi ih trebali financirati europodručje i drugi članovi sudionici putem izvora prihoda koji će biti dogovoren među državama članicama sudionicama i koji će se smatrati dodijeljenim prihodom i jamstvima; smatra da bi se, kad bude u stabilnom stanju, fiskalni kapacitet mogao financirati istinskim vlastitim sredstvima, slijedeći preporuke iz izvješća Marija Montija o budućem financiranju EU-a;

13.  ponovno potvrđuje načelo prema kojem bi na dodatne prioritete trebalo odgovoriti dodatnim financijskim sredstvima, bez obzira na to jesu li se javili za vrijeme donošenja novog VFO-a ili tijekom njegove provedbe, i ističe da financiranje novih potreba ne bi trebalo ugroziti postojeće politike i programe; očekuje, nadalje, da će se uspostaviti odredbe o fleksibilnosti kako bi se moglo reagirati na nepredviđene okolnosti koje mogu nastati tijekom VFO-a;

14.  smatra da Europa može postati snažnija i ambicioznija samo ako joj se pruže veća financijska sredstva; u svjetlu navedenih izazova i prioriteta i uzimajući u obzir istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Unije, poziva na znatno povećanje proračuna Unije; procjenjuje da bi potrebne gornje granice rashoda VFO-a trebale iznositi 1,3 % BND-a za EU-27, neovisno o nizu instrumenata koji se trebaju računati iznad gornjih granica;

15.  uvjeren je da će, osim ako Vijeće ne odluči znatno povećati razinu nacionalnih doprinosa u proračunu EU-a, uvođenje novih izvornih vlastitih sredstava EU-a biti jedina mogućnost za adekvatno financiranje sljedećeg VFO-a;

II.Horizontalna pitanja

Načela proračuna EU-a i istinitost proračuna

16.  podsjeća na europska proračunska načela jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, univerzalnosti, specifikacije, dodatnosti, supsidijarnosti, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti koja treba poštovati pri donošenju i izvršavanju proračuna Unije;

17.  ponavlja svoj uvriježeni stav da politička nastojanja Unije moraju biti popraćena odgovarajućim financijskim sredstvima i podsjeća da prema članku 311. UFEU-a Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje ciljeva i provođenje politika;

18.  ističe, u tom kontekstu, da je potpuna provedba političkih odluka i inicijativa koje je donijelo Europsko vijeće moguća samo ako se osiguraju potrebna sredstva te naglašava da se svakim drugim pristupom dovodi u pitanje istinitost proračuna Unije i povjerenje građana;

19.  smatra da VFO kojim se politički prioriteti EU-a pretaču u konkretna ulaganja predstavlja izvrstan instrument za dugoročno planiranje europskih rashoda i za osiguravanje određene stabilne razine javnih ulaganja u državama članicama; međutim, izražava žaljenje zbog nedostatka međusobno dogovorene dugoročne strategije uoči donošenja novog VFO-a; podsjeća, nadalje, da je proračun EU-a u prvom redu investicijski proračun koji služi kao dodatni i komplementarni izvor financiranja za mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

Trajanje

20.  mišljenja je da bi se odlukom o trajanju VFO-a trebala uspostaviti ravnoteža između dva proturječna uvjeta, s jedne strane, potrebe da nekoliko politika EU-a, posebno onih u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su poljoprivreda i kohezija, funkcionira na temelju stabilnosti i predvidljivosti koje se jamče obvezom na najmanje sedam godina, i, s druge strane, potrebe za demokratskim legitimitetom i odgovornošću koja proizlazi iz svakog usklađivanja financijskog okvira s petogodišnjim ciklusom Europskog parlamenta i Komisije.

21.  ističe da je politički neophodno da svaki novoizabrani Parlament može znatno utjecati na VFO tijekom zakonodavnog ciklusa, i u pogledu iznosa i u pogledu političkih prioriteta; naglašava da se izborima za Europski parlament pruža mogućnost da građani EU-a izravno izraze svoje stajalište o proračunskim prioritetima Unije koji bi se trebali odraziti u obvezujućoj postizbornoj prilagodbi financijskog okvira; vjeruje, stoga, da tijekom svakog političkog ciklusa, Komisija mora predložiti, a Parlament i Vijeće odlučiti o uspostavi sljedećeg VFO-a ili o obaveznoj reviziji trenutačnog VFO-a u sredini razdoblja;

22.  ističe potrebu da trajanje VFO-a postupno prijeđe na razdoblje trajanja od 5 + 5 godina s obveznom revizijom u sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina; uvjeren je da se jedno petogodišnje razdoblje ne može razmatrati kao trajanje VFO-a zbog ozbiljnih prepreka koje bi nametnulo zahtjevima programiranja i provedbe nekoliko politika EU-a;

23.  međutim, uviđa da termin sljedećih izbora za Europski parlament u proljeće 2019., s obzirom na to da trenutačni VFO traje do prosinca 2020., ne omogućava provedbu financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina jer se ne može postići zadovoljavajuće usklađivanje različitih ciklusa; stoga smatra da bi sljedeći VFO trebao trajati sedam godina (2021. – 2027.), uključujući obveznu reviziju u sredini razdoblja, što bi bilo prijelazno rješenje koje se primjenjuju zadnji put;

Revizija u sredini razdoblja

24.  uvjeren je da je potrebno provesti pravno obvezujuće i obvezno preispitivanje i reviziju VFO-a u sredini razdoblja, kako je utvrđeno Uredbom o VFO-u; podsjeća da je revizija u sredini razdoblja provedena 2016. bila prva prilika kada je zaista provedena revizija Uredbe o VFO-u, što su i Vijeće i Parlament ocijenili kao pozitivno, osobito u pogledu poboljšanja odredbe o fleksibilnosti iz VFO-a;

25.  smatra da bi za VFO 2021. – 2027. u odgovarajućem roku trebalo predložiti i odlučiti o reviziji u sredini razdoblja kako bi sljedeći saziv Parlamenta i Komisija mogli u skladu s time prilagoditi financijski okvir; naglašava da bi se trebalo jamčiti sudjelovanje Parlamenta u svakoj reviziji VFO-a, kao i njegova prava kao ravnopravne grane proračunskog tijela; naglašava, nadalje, da svaka stvarna revizija također podrazumijeva reviziju gornjih granica VFO-a, ako se utvrdi njihova manjkavost za preostalo razdoblje;

Fleksibilnost

26.  naglašava da je, tijekom trenutačnog VFO-a, proračunsko tijelo odobrilo znatnu mobilizaciju mehanizama fleksibilnosti i posebnih instrumenata iz Uredbe o VFO-u kako bi se osigurala dodatna sredstva potrebna za pružanje odgovora na ozbiljne krizne situacije i financiranje novih političkih prioriteta;

27.  stoga smatra da su odredbe o fleksibilnosti u okviru aktualnog VFO-a dobro funkcionirale i da su njima pružena rješenja za znatne financijske iznose potrebne za suočavanje s izazovima migracija i izbjeglica te za premošćivanje razlike u ulaganjima; podsjeća da je Parlament bio autor nekoliko takvih odredbi koje je čvrsto branio tijekom zadnjih pregovora o VFO-u;

28.  smatra da je daljnje jačanje tih odredbi i dalje potrebno kako bi bile dorasle novim izazovima, nepredviđenim događajima i novim političkim prioritetima koji nastaju tijekom provedbe dugoročnog plana kao što je VFO; poziva na povećanu fleksibilnost za sljedeći VFO, čime bi se trebalo omogućiti najveće moguće iskorištavanje ukupnih gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja;

Mehanizmi fleksibilnosti u VFO-u

29.  smatra da bi se gornje granice VFO-a trebale utvrditi na razini kojom se omogućuje ne samo financiranje politika EU-a, već i dovoljne razlike do gornje granice za obveze za svaki naslov;

30.  uvjeren je da bi se sve neodijeljene razlike do gornje granice bez ikakvih ograničenja trebale prenijeti u sljedeće financijske godine te da ih proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka može u bilo koju svrhu mobilizirati; stoga poziva da se zadrži ukupna razlika za obveze, ali bez ograničenja u pogledu područja primjene i roka;

31.  podsjeća da se ukupnom razlikom do gornje granice za obveze nedodijeljene razlike mogu mobilizirati samo do godine N-1 nakon što ih se potvrdi provedbom tehničke prilagodbe prije iznošenja nacrta proračuna; međutim, smatra da je nužno ispitati načine mobiliziranja nedodijeljene razlike i za godinu N kako bi se i dalje mogle financirati dodatne potrebe do kojih može doći tijekom te godine;

32.  čvrsto vjeruje da bi se obveze koje odobrava proračunsko tijelo trebale koristiti za njihovu prvotnu namjenu i da je potrebno uložiti sve napore kako bi se to osiguralo u svim područjima politika; poziva prije svega Komisiju da nastavi aktivno raditi na tome; unatoč tome je uvjeren da bi se opozvana sredstva, koja su rezultat potpunog ili djelomičnog neizvršenja mjera za koje su bila namijenjena, trebala ponovno učiniti dostupnima u proračunu EU-a te bi ih proračunsko tijelo trebalo mobilizirati u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da bi se opozvana sredstva trebala izravno pretočiti u ukupnu razliku za obveze, a ne u neki posebni instrument ili pričuvu;

33.  podsjeća da opozvana sredstva proizlaze iz odobrenih sredstava koja je proračunsko tijelo već odobrilo i koja su u pravilu trebala dovesti do plaćanja, ako se aktivnost za koju su bila namijenjena odvila prema planu; naglašava stoga da je recikliranje opozvanih sredstava u proračunu EU-a opravdano, ali da ne bi trebalo biti način za zaobilaženje odgovarajućih pravila o opozivu sredstava koja su sadržana u sektorskim odredbama;

34.  ukazuje na potrebu da se ukupnom razlikom do gornje granice za plaćanja osigura potpuno prenošenje razlika do gornje granice za plaćanja u čitavom VFO-u; protivi se svakom ograničenju ili primjeni gornjih granica na razliku do gornje granice koja se može prenositi, kao što je slučaj u trenutačnom VFO-u, te podsjeća da se te razlike do gornje granice mogu mobilizirati jedino ako proračunsko tijelo tako odluči i u iznosu koji ono utvrdi; naglašava da ukupna razlika do gornje granice za plaćanja može biti ključna za suočavanje s novim krizama za plaćanja do kojih bi moglo doći;

35.  naglašava da bi revidiranje gornjih granica trebalo ostati opcija u Uredbi o VFO-u u slučaju nepredviđenih okolnosti, kad bi potrebe financiranja iscrpile ili premašile raspoložive granice i posebne instrumente; poziva da se Uredbom o VFO-u omogući pojednostavljeni postupak za ciljanu reviziju u okviru dogovorenog praga;

36.  zalaže se za održavanje mogućnosti da se financiranje bilo kojeg programa Europske unije izvrši u početku razdoblja ili s odgodom kako bi se omogućilo protucikličko djelovanje koje odgovara ritmu stvarne provedbe te pružio smislen odgovor na velike krize; nadalje, poziva da se zakonodavna fleksibilnost, trenutačno utvrđena u točki 17. Međuinstitucionalnog sporazuma, kojom se omogućuje prilagodba ukupne omotnice programa donesenih redovnim zakonodavnim postupkom do +/- -10 % dodatno poveća na +/-15 %;

37.  ističe fleksibilnost koja se može ostvariti prijenosima u okviru istog naslova VFO-a u cilju postavljanja financijskih sredstava upravo ondje gdje su potrebna i jamčenja bolje provedbe proračuna EU-a; smatra da manji broj naslova pridonosi većoj fleksibilnosti u VFO-u; međutim, zahtijeva da Komisija proaktivno obavijesti i savjetuje proračunsko tijelo pri donošenju bitnih autonomnih prijenosa;

Posebni instrumenti VFO-a

38.  odobrava cjelokupnu strukturu posebnih instrumenata VFO-a, prije svega Instrumenta fleksibilnosti, pričuve za pomoć u nuždi, Fonda solidarnosti EU-a, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i ističe njihovu opsežnu mobilizaciju u okviru trenutačnog VFO-a; poziva na to da se unaprijede njihove financijske omotnice i operativne odredbe;

39.  posebno poziva na znatno povećanje financijske omotnice Instrumenta fleksibilnosti do godišnjeg iznosa od barem 2 milijarde EUR; podsjeća da Instrument fleksibilnosti nije povezan s konkretnim područjem politike i da ga se stoga može mobilizirati u svako svrhu koja se smatra potrebnom; stoga smatra da se taj instrument može mobilizirati kako bi se pokrile nove financijske potrebe koje nastanu tijekom VFO-a;

40.  ističe ulogu pričuve za hitnu financijsku pomoć u pružanju brzog odgovora na posebne zahtjeve za pomoć trećim zemljama i nepredviđene događaje te naglašava njezinu posebnu važnost u trenutačnim okolnostima; poziva na znatno povećanje njezine financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

41.  posebno prima na znanje znatnu mobilizaciju Fonda solidarnosti EU-a radi pružanja pomoći u nizu teških prirodnih katastrofa, uz značajne proračunske posljedice; također ističe pozitivan učinak koji taj instrument ima na javno mišljenje; predlaže povećanje njegove financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

42.  smatra da korištenje EGF-a u svrhu toga da EU pruži potporu i solidarnost radnicima koji su ostali bez posla zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije ili kao rezultat globalne ekonomske i financijske krize nije iskoristilo svoj puni potencijal te bi se moglo dodatno poboljšati i uključiti u dugoročnu strategiju kako bi se učinkovito doprlo do radnika proglašenih viškom i kako bi ih se reintegriralo na tržište rada u svim državama članicama; smatra da bi u nadolazećoj reviziji VFO-a trebalo ispitati njegovo područje primjene i poboljšati njegovu koordinaciju s drugim instrumentima; vjeruje da bi revidiranom EGF-u godišnje trebao biti dodijeljen barem jednak iznos sredstava u okviru novog VFO-a;

43.  predlaže uspostavu posebne pričuve za posebne instrumente VFO-a koja se temelji na neiskorištenim odobrenim sredstvima iz svih instrumenata; smatra da bi ta pričuva trebala djelovati bez ikakvog vremenskog ograničenja; traži da se ta pričuva mobilizira u korist svakog posebnog instrumenta VFO-a koji se upotrebljava za financiranje potreba koje nadilaze njegove financijske kapacitete, nakon odluke proračunskog tijela;

44.  prima na znanje da se trenutačno primjenjuju različita pravila u pogledu vremenskog roka za prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava za svaki posebni instrument u VFO-u; smatra da ih je potrebno uskladiti kako bi se omogućilo da se jedinstveno pravilo N + 1 primjenjuje na sve instrumente;

45.  smatra da se pričuva za nepredviđene izdatke treba zadržati kao instrument za slučaj krajnje nužde; naglašava da je to posebni instrument koji se može mobilizirati isključivo za odobrena sredstva za plaćanja i da je njegova mobilizacija bila ključna u reagiranju na krizu plaćanja 2014.; stoga poziva na usklađivanje na višu vrijednost najvišeg godišnjeg iznosa koji će se dodijeliti na 0,05 % BND-a Unije;

46.  naglašava da bi se posebni instrumenti VFO-a trebali računati iznad gornjih granica VFO-a, i u pogledu obveza i u pogledu plaćanja; smatra da je pitanje izrade plana plaćanja za te instrumente riješeno na nedvosmislen način tijekom revizije u sredini razdoblja za VFO 2014. – 2020., čime je okončan dugotrajan spor u tumačenju s Vijećem; zagovara uvođenje jasnih odredbi u Uredbu o VFO-u u kojima se navodi da bi plaćanja koja proizlaze iz mobilizacije obveza posebnih instrumenata VFO-a trebalo računati iznad godišnjih gornjih granica plaćanja VFO-a;

47.  napominje da je trenutačnim Međuinstitucionalnim sporazumom za mobilizaciju triju posebnih instrumenata VFO-a potrebna posebna većina u Parlamentu; smatra tu odredbu zastarjelom jer odražava posebne većine potrebne za donošenje proračuna EU-a prije Ugovora iz Lisabona; poziva na jedinstveni pristup u pogledu zahtjeva za glasanje za mobilizaciju tih instrumenata, koji bi trebali biti jednaki kao i za donošenje proračuna EU-a;

Prihodi – posebna pričuva

48.  ponavlja svoj uvriježeni stav da svi prihodi koji proizlaze iz novčanih kazni izrečenih poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a ili povezanih sa zakašnjelim plaćanjima nacionalnih doprinosa u proračun EU-a trebaju biti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a;

49.  u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

Učinkovito i djelotvorno korištenje sredstvima EU-a

50.  potvrđuje da bi postizanje europske dodane vrijednosti trebalo biti jedno od glavnih načela europskih institucija pri odlučivanju o vrsti izdataka u sljedećem VFO-u; ističe, međutim, postojanje višestrukih tumačenja tog pojma i poziva na jedinstveno, jasno i lako razumljivo definiranje relevantnih kriterija kojima bi se trebale uzeti u obzir teritorijalne posebnosti koje uključuju, kada je moguće, mjerljive pokazatelje učinkovitosti; upozorava na svaki pokušaj korištenja takvom definicijom da dovede u pitanje relevantnost politika i programa EU-a na temelju isključivo kvantitativnih ili kratkoročnih ekonomskih razmatranja;

51.  prima na znanje upućivanje na pojam europske dodane vrijednosti u nekoliko dokumenata Komisije; ponavlja popis parametara koje je u tom kontekstu utvrdio Parlament u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 24. listopada 2017.; podsjeća da bi se sredstva EU-a trebala koristiti za financiranje europskih javnih dobara te bi ona trebala djelovati kao katalizator za pružanje poticaja državama članicama na svim administrativnim razinama kako bi poduzele mjere za ispunjenje ciljeva iz Ugovora i za postizanje zajedničkih ciljeva EU-a koji se u protivnom ne bi ostvarili; slaže se da bi se proračun EU-a trebao upotrebljavati za financiranje mjera od kojih može imati koristi EU u cijelosti, a koje nijedna država članica ne može sama učinkovito provesti i koje mogu pružiti bolju vrijednost za novac u usporedbi s mjerama poduzetima samo na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini; nadalje vjeruje da bi proračun EU-a trebao pridonijeti uspostavljanju i podupiranju mira i stabilnosti u susjedstvu EU-a i šire; smatra da se europska dodana vrijednosti stvara programima u zajedničkom i izravnom upravljanju kao dvjema komplementarnim metodama postizanja ciljeva EU-a; u tom smislu očekuje da se države članice, u okviru pregovora o idućem VFO-u, suzdrže od postupanja prema logici „pravedne dobiti” kojom se uzimaju u obzir samo nacionalni interesi u obliku neto salda;

52.  smatra da se bolja potrošnja odnosno učinkovito i nediskriminirajuće korištenje svakog eura iz proračuna EU-a može ostvariti ne samo usmjeravanjem sredstava EU-a prema aktivnostima s najvećom europskom dodanom vrijednošću i najvećim povećanjem djelotvornosti politika i programa EU-a, na temelju dubinskih procjena trenutačnih rashoda, već i postizanjem većih sinergija između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna i jamčenjem opipljivih poboljšanja u strukturi potrošnje; podupire preporuke Godišnjeg izvješća Revizorskog suda za 2016. o okviru učinkovitog mjerenja pokazatelja, jednostavnijem i uravnoteženijem izvješćivanju o učinkovitosti te jednostavnijem pristupu rezultatima procjene;

53.  poziva na stvarno pojednostavljenje proračunskog sustava EU-a u sljedećem VFO-u u cilju olakšavanja apsorpcije; posebno ističe da je potrebno smanjiti nepotrebna preklapanja između instrumenata koji služe za slične vrste aktivnosti, primjerice u područjima inovacija, malih i srednjih poduzeća ili prometa, a da se pritom ne dovede u opasnost gubitak važnih elemenata različitih programa, kao i nužnost uklanjanja konkurentnosti koja postoji između različitih oblika i izvora financiranja kako bi se osigurala najveća moguća komplementarnost i stvorio koherentan financijski okvir; vjeruje da će se time omogućiti jasnije priopćavanje prioriteta EU-a građanima;

54.  ističe da se „provjerom financijskog stanja” potrošnje EU-a ne može postići smanjenje razine ambicija EU-a ili sektorizacija politika i programa EU-a niti bi ona trebala dovesti do zamjena bespovratnih sredstava financijskim instrumentima s ciljem stvaranja određenih ušteda, s obzirom na to da velika većina mjera financiranih iz proračuna EU-a nije prikladna za financiranje financijskim instrumentima; smatra da bi „provjera financijskog stanja” umjesto toga trebala dovesti do utvrđivanja načina na koji se mogla poboljšati provedba programa EU-a o potrošnji;

55.  poziva na dalekosežno usklađivanje pravila kako bi se uspostavila jedinstvena pravila za sve proračunske instrumente EU-a, uzimajći pritom u obzir posebna obilježja pojedinih fondova i sektora; potiče Komisiju na pružanjem jasnih smjernica doprinese rješavanju problema kombiniranja različitih izvora financiranja i jamčenja jednakog pristupa svim vrstama financiranja u svim državama članicama;

56.  zagovara također stvarno pojednostavljenje sektorskih provedbenih pravila za korisnike i smanjenje administrativnog opterećenja daljnjom standardizacijom i pojednostavljenjem postupaka i programskih dokumenata; nadalje ističe potrebu pružanja veće pomoći korisnicima za izgradnju kapaciteta i tehničke pomoći; poziva na prelazak na evaluaciju temeljenu na riziku;

Jedinstvo, točnost proračuna i transparentnost

57.  podsjeća na načelo jedinstva, prema kojem se sve stavke prihoda i rashoda Unije prikazuju u proračunu, propisano Ugovorima i koje predstavlja temeljni demokratski preduvjet kako bi proračun bio transparentan, legitiman i odgovoran; izražava žaljenje zbog toga što se to načelo često zanemaruje, dok je pak porasla financijska složenost, od povijesnog nasljeđa Europskog razvojnog fonda, preko osnivanja Europskog stabilizacijskog mehanizma, do nedavne inflacije ad hoc izvanproračunskih mehanizmima u obliku inovativnih financijskih instrumenata i vanjskih uzajamnih fondova ili ustanova koji nisu zabilježeni u bilanci Unije ;

58.  dovodi u pitanje obrazloženje i dodanu vrijednost uspostave instrumenata izvan proračuna Unije; smatra da su odluke o uspostavljanju ili održavanju takvih instrumenata u stvarnosti potaknute nastojanjima da se prikriju stvarne financijske potrebe i zaobiđu ograničenja VFO-a i gornjih granica vlastitih sredstava; izražava žaljenje što se zbog toga često zaobilazi Parlament u njegovoj trostrukoj nadležnosti kao zakonodavno, proračunsko i nadzorno tijelo i time radi protiv cilja povećanja transparentnosti prema općoj javnosti i korisnicima;

59.  ponavlja stoga svoje dugogodišnje stajalište prema kojemu bi Europski razvojni fond, zajedno s ostalim instrumentima izvan VFO-a, trebalo uključiti u proračun Unije kako bi se povećao njezin legitimitet kao i učinkovitost i djelotvornost razvojne politike unije; međutim naglašava da bi se njihove financijske omotnice trebale dodati povrh dogovorenih gornjih granica VFO-a kako se uključivanjem tih instrumenata u proračun ne bi ugrozilo njihovo financiranje ili politike i programi EU-a; u načelu pozdravlja prijedlog za uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma u financije Unije u obliku Europskog monetarnog fonda, ne dovodeći u pitanje njegovu buduću strukturu;

60.  zauzima stajalište da uzajamni fondovi Unije mogu pridonijeti stvaranju dodatne vrijednosti udruživanjem sredstava različitih donatora u posebnim situacijama, ali da njihova upotreba ne bi za posljedicu trebala imati puko preimenovanje planiranog financiranja EU-a niti bi se time trebali promijeniti izvorni ciljevi instrumenata financiranja EU-a; naglašava potrebu za povećanim parlamentarnim nadzorom nad njihovom uspostavom i provedbom; ustraje u tome da bi se uzajamnim fondovima EU-a trebale podupirati isključivo mjere izvan Unije;

61.  također smatra da, kad se određeni udio izvanproračunskih operacija smatra potrebnim radi ostvarenja određenih posebnih ciljeva, na primjer putem korištenja financijskih instrumenata ili uzajamnih fondova, njih treba ograničiti u pogledu opsega i trajanja te bi trebale biti potpuno transparentne, opravdane dokazanom dodatnošću i dodanom vrijednošću i temeljiti se na čvrstim odredbama o postupku donošenja odluka i odgovornosti;

62.  smatra da bi, u okviru sljedećeg VFO-a, proračun Unije trebao s većom preciznošću prikazivati razmjer namjenskih prihoda i njihov utjecaj na stvarne izdatke, a posebno one koji proizlaze iz doprinosa trećih zemalja; ističe da je to još važnije s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina želi sudjelovati u nekim proračunskim programima Unije u okviru novog VFO-a za razdoblje nakon 2020. kao treća država, kako je izneseno u kontekstu pregovora o njezinu istupanju iz Unije;

Razina plaćanja

63.  podsjeća da su odobrena sredstva za plaćanja logična i pravna posljedica odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i poziva da se buduće gornje granice plaćanja utvrde na odgovarajućoj razini, pri čemu bi se ostavila samo ograničena i realistična razlika između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje; očekuje da se budućim gornjim granicama plaćanja uzme u obzir s jedne strane potreba da se poštuju obveze koje proizlaze iz sadašnjeg financijskog razdoblja koje će se preinačiti u plaćanja tek nakon 2020. i s druge strane potreba da se ispune obveze programa i instrumenata za razdoblje nakon 2020.;

64.  podsjeća na gomilanje zaostalih nepodmirenih računa na kraju prethodnog VFO-a koji su preneseni u trenutačni VFO i upozorava da se takva kriza plaćanja ne ponovi tijekom prelaska na sljedeći VFO jer bi to moglo imati teške posljedice za korisnike kao što su studenti, sveučilišta, mala i srednja poduzeća i znanstvenici; skreće pozornost na trenutačni trend nedovoljnog izvršenja plaćanja zbog kašnjenja u provedbi programa za razdoblje 2014. – 2020. što dovodi do sve veće razine nepodmirenih obveza koje se moraju podmiriti u okviru gornjih granica idućeg VFO-a; traži Komisiju i države članice, uključujući na razini ministara financija, da analiziraju uzroke kašnjenja i da donesu konkretne mjere za pojednostavljivanje kako bi se provedba u budućnosti olakšala;

65.  prima na znanje preliminarni ishod pregovora o financijskoj nagodbi u vezi s istupanjem Ujedinjene Kraljevine iz Unije, pri čemu se Ujedinjenoj Kraljevini omogućuje potpuno sudjelovanje u financiranju i provedbi programa za razdoblje 2014. – 2020., uz sve relevantne financijske posljedice;

Financijski instrumenti

66.  naglašava da proračun EU-a ima na raspolaganju širok raspon instrumenata kojima se financiraju aktivnosti koje se podupiru na razini EU-a i koje se mogu svrstati u dvije kategorije. Riječ je o bespovratnim sredstvima s jedne strane i financijskim instrumentima u obliku jamstava, zajmova, vlasničkih instrumenata za podjelu rizika ili vlasničkog kapitala s druge strane; također skreće pozornost na Europski fond za strateška ulaganja, čiji je cilj mobilizacija privatnog i javnog kapitala diljem EU-a kako bi se poduprli projekti u područjima ključnima za gospodarstvo EU-a radi dopunjavanja oskudnog financiranja;

67.  uviđa potencijal financijskih instrumenata u cilju povećanja gospodarskog i političkog učinka proračuna Unije; ističe, međutim, da se oni mogu primijeniti samo na projekte koji ostvaruju prihode u slučaju neoptimalnog ulaganja ili tržišnih nedostataka, i stoga predstavljaju samo nadomjestak, a ne alternativni vid financiranja u odnosu na bespovratna sredstva; ističe da svrha financijskih instrumenata ne bi trebala biti zamjena postojećih javnih ili privatnih programa financiranja i da bi oni trebali biti u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama;

68.  podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da utvrdi koja su područja najprikladnija za bespovratna sredstva, koja bi bila prikladnija za financijske instrumente i koja bi bila prikladna za kombiniranje bespovratnih sredstava s financijskim instrumentima i da razmotri kako ih uravnotežiti; uvjeren je da bi subvencije trebale i dalje ostati prevladavajući način financiranja projekta EU-a u sljedećem VFO-u; ističe da bi se zajmovi, jamstva, podjela rizika i financiranje vlasničkim kapitalom trebali koristiti s oprezom, na temelju odgovarajuće ex ante procjene i samo kada se njihovom uporabom može dokazati jasna dodana vrijednost i učinak financijske poluge; napominje da se upotreba financijskih instrumenata i sinergija s bespovratnim sredstvima može poboljšati; poziva da se poduzmu veliki napori kako bi se olakšao pristup korisnika financijskim instrumentima i na veću fleksibilnost u međusektorskoj uporabi raznih financijskih instrumenata kako bi se prevladala ograničavajuća pravila koja sprečavaju primatelje da iskoriste veći broj programa za projekte sa zajedničkim ciljevima;

69.  poziva Komisiju da u sljedećem VFO-u pojednostavi i uskladi pravila za korištenje financijskih instrumenata u cilju stvaranja sinergija među različitim instrumentima i postizanja najveće moguće; prima na znanje mogući prijedlog, koji bi iziskivao opsežnu raspravu, o uspostavi jedinstvenog fonda u kojem bi se na razini EU-a objedinili financijski instrumenti kojima se centralno upravlja; mišljenja je da je potrebno osigurati jasnu strukturu za odabir različitih vrsta financijskih instrumenata za različita područja politike i vrste aktivnosti te da bi relevantni financijski instrumenti i dalje trebali biti obuhvaćeni zasebnim proračunskim linijama radi osiguravanja jasnoće u pogledu ulaganja; ističe, međutim, da bilo koje takvo usklađivanje pravila ne može utjecati na financijske instrumente kojima upravljaju države članice u okviru kohezijske politike ili u području vanjskog djelovanja;

70.  podsjeća da je više puta zahtijevao veću transparentnost i demokratski nadzor u pogledu provedbe financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna Unije;

Struktura

71.  smatra da bi se VFO trebao strukturirati tako da se njime europskim građanima pruži veća vidljivost političkih i proračunskih prioriteta EU-a te poziva na jasniji prikaz svih područja rashoda Unije; uvjeren je da bi se glavni stupovi buduće potrošnje EU-a utvrđeni u ovoj Rezoluciji trebali na odgovarajući način uzeti u obzir;

72.  stoga smatra da bi se trebao poboljšati sadašnji prikaz naslova, ali se protivi svim neopravdanim radikalnim promjenama; u skladu s tim za VFO za razdoblje nakon 2020. predlaže sljedeću strukturu:

73.  potiče Komisiju da u prilogu europskom proračunu navede sve rashode povezane s EU-om koji nastaju izvan proračuna EU-a kao rezultat međuvladinih sporazuma i postupaka; smatra da bi takve informacije, dostavljene na godišnjoj osnovi, doprinijele stjecanju uvida o svim ulaganjima na koja su se države članice obvezale na europskoj razini;

III.Politike

Snažnije i održivo gospodarstvo

74.  naglašava važnost konačne uspostave europskog istraživačkog prostora, energetske unije, jedinstvenog europskog prometnog prostora, jedinstvenog digitalnog tržišta kao temeljnih sastavnica europskog jedinstvenog tržišta;

75.  smatra da bi se u sljedećem VFO-u proračunska sredstva trebala više usmjeriti u područja koja imaju jasnu europsku dodanu vrijednost i potiču gospodarski rast, konkurentnost, održivost i zapošljavanje u svim regijama EU-a; u tom kontekstu ističe važnost istraživanja i inovacija za stvaranje održivog gospodarstva s vodećim položajem u svijetu, koje se temelji na znanju, te žali zbog činjenice da je zbog nedostatka odgovarajućeg financiranja samo mali udio visokokvalitetnih projekata u tom području primio sredstva EU-a u okviru aktualnog VFO-a;

76.  stoga poziva na znatno povećanje ukupnog proračuna predviđenog za program FP9 u sljedećem VFO-u, koji treba odrediti na razini od najmanje 120 milijardi EUR; smatra tu razinu prikladnom za osiguranje globalne konkurentnosti Europe i vodećeg položaja u znanosti, tehnologiji i industriji, za odgovaranje na društvene izazove te za doprinos u postizanju ciljeva klimatske politike EU-a i ciljeva održivog razvoja; osobito poziva da se ulože napori za poticanje revolucionarnih tržišnih inicijativa za stvaranje inovacija, osobito za mala i srednja poduzeća;

77.  nadalje poziva na to da se veća pozornost usmjeri na provedbu istraživanja i inovacija posredstvom zajedničkih poduzeća i ostalih instrumenata te da se podupru ulaganja u ključne tehnologije radi prevladavanja jaza koji se bilježi u ulaganjima u inovacije; naglašava da povećanje sredstava mora biti povezano s pojednostavnjenjem postupaka za financiranje; pozdravlja napore Komisije u tom pogledu i ustraje u tome da bi se oni trebali nastaviti u sljedećem programskom razdoblju radi pružanja boljeg pristupa i jednakih uvjeta za podnositelje zahtjeva na temelju novog sustava za ocjenjivanje zahtjeva; ističe da je potrebno osmisliti mjere za poticanje uravnoteženog sudjelovanja svih država članica EU-a;

78.  pozdravlja nedavni prijedlog Komisije o osiguravanju financiranja Istraživačkog fonda za ugljen i čelik u nadolazećim godinama; ističe važnost tog fonda za financiranje istraživanja u tom industrijskom sektoru; stoga smatra da je potrebno dugoročnije rješenje kojim se jamči financiranje nakon 2020. i kojim se također fond uvrštava u proračun Unije kako bi se omogućilo da Parlament ispuni svoju ulogu tijela nadležnog za proračunski nadzor;

79.  naglašava da su mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća ključni pokretači gospodarskog rasta, inovacija i zaposlenosti, s obzirom na to da pružaju 85 % svih novih radnih mjesta; priznaje njihovu važnu ulogu u jamčenju gospodarskog oporavka i poticanju održivog gospodarstva EU-a; podsjeća da u EU-u postoji više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća i da ona čine 99 % ukupnog poslovanja; smatra da poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća, u svim državama članicama, treba i dalje ostati važan cilj politike za sljedeći VFO, kako bi se dodatno povećala njihova konkurentnost i održivost; stoga naglašava da je potrebno promicati poduzetništvo i poboljšati poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća kako bi im se omogućilo da ostvare svoj puni potencijal u današnjem svjetskom gospodarstvu;

80.  pozdravlja uspjeh namjenskog programa EU-a za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) u okviru aktualnog VFO-a; ističe visoku razinu provedbe tog programa i upućuje na njegov kapacitet za još veću apsorpciju; stoga poziva da se financijska omotnica programa COSME udvostruči kako bi bila u skladu sa stvarnim potrebama gospodarstva EU-a i velikim interesom za sudjelovanjem;

81.  ponavlja svoju snažnu predanost Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU), čiji je cilj mobilizacija 500 milijardi EUR u novim ulaganjima u realno gospodarstvo u okviru aktualnog VFO-a; smatra da je EFSU već pružio snažan i usmjeren poticaj gospodarskim sektorima u kojima se stimuliraju održivi rast i otvaranje radnih mjesta; ističe pozitivan učinak EFSU-a na financiranje MSP-ova diljem Unije; stoga pozdravlja namjeru Komisije da iznese zakonodavni prijedlog za nastavak i poboljšanje tog programa ulaganja sa zasebnim proračunom koji se u okviru novog VFO-a ne bi trebao financirati nauštrb postojećih politika i programa; naglašava da bi se svi zakonodavni prijedlozi trebali temeljiti na zaključcima iz pregleda koji će provesti Komisija i na neovisnoj evaluaciji; očekuje da će se novim prijedlogom učinkovito riješiti nedostatci provedbe EFSU-a i, između ostalog, poboljšati zemljopisna pokrivenost fonda kako bi mogao biti od koristi u čitavoj Uniji;

82.  inzistira na važnosti VFO-a za sektore koji se oslanjaju na dugoročna ulaganja kao što je, na primjer, sektor održivog prometa; naglašava da je prometna infrastruktura okosnica jedinstvenog tržišta te temelj za održivi rast i otvaranje radnih mjesta; napominje da dovršenje jedinstvenog europskog prometnog prostora povezanog sa susjednim zemljama iziskuje veliku prometnu infrastrukturu i da se ono mora smatrati glavnim prioritetom za konkurentnost EU-a i njegovu ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, među ostalim u rubnim i otočnim područjima; stoga smatra da se sljedećim VFO-om trebaju pružiti dostatna sredstva za projekte koji posebno doprinose dovršenju osnovne mreže Transeuropske prometne mreže (TEN-T) i njezinih koridora, koje je potrebno dodatno proširiti; podsjeća na ciljeve s konferencije COP 21 u vezi s prometom radi borbe protiv klimatskih promjena te potiče države članice da ulažu u pametan, održiv i integriran javni prijevoz;

83.  ističe da bi ažurirani i učinkovitiji Instrument za povezivanje Europe (CEF) trebao obuhvatiti sve vidove prijevoza, uključujući cestovnu i željezničku infrastrukturu te unutarnje plovne putove; smatra da bi se njime trebala dati prednost vezama između sveobuhvatnih mreža i prometnih modaliteta koji doprinose smanjenju emisija CO2, i koji će biti usmjereni na međupovezanost i dovršetak mreže u rubnim područjima; ponavlja važnost jačanja interoperabilnosti putem Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom i omogućavanja potpunog iskorištavanja inicijative jedinstvenog europskog neba; poziva na dovršenje sustava europskog digitalnog upravljanja zračnim prometom;

84.  poziva na stvaranje zasebne proračunske linije za turizam u sljedećem VFO-u kako bi se ostvario napredak u smjeru istinske europske politike turizma koja može znatno doprinijeti rastu i stvaranju radnih mjesta;

85.  poziva Komisiju da potiče ulaganja u razvoj tehnologija sljedeće generacije i promicanje njihovog uvođenja; naglašava važnost pružanja sredstava za dovršetak jedinstvenog digitalnog tržišta uz upotrebu cjelovitog spektra, jamčenja nadogradnje fiksnih mreža i povećanja gustoće pokretnih mreža, pokretanja mreže 5G i gigabitske povezivosti, te postizanja daljnjeg napretka u pogledu ujednačavanja propisa EU-a o telekomunikacijama kako bi se stvorio ispravan regulatorni okvir za poboljšanje internetske povezivosti diljem Unije; naglašava da bi Instrument za povezivanje Europe u području telekomunikacija trebao nastaviti podupirati infrastrukture digitalnih usluga i brze širokopojasne mreže omogućavanjem njihove dostupnosti, među ostalim i u udaljenim regijama i ruralnim područjima, te poboljšanjem digitalne pismenosti, interkonektivnosti i interoperabilnosti; naglašava da je potrebno pružiti potporu digitalnoj preobrazbi europskog gospodarstva i društva te ulagati u ključne tehnologije, kao što su veliki podaci, umjetna inteligencija ili računalstvo visokih performansi, kao i u infrastrukturu te u digitalne vještine za poboljšanje konkurentnosti EU-a i kvalitete života europskih građana;

86.  smatra da je ključno osigurati održivu i pristupačnu opskrbu energijom u Europi; stoga poziva na daljnju potporu ulaganjima kojima se jamči diversifikacija izvora i putova energije, povećanje energetske sigurnosti i energetske neovisnosti, poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljive energije, uključujući Instrument za povezivanje Europe u području energetike; posebno naglašava važnost pružanja sveobuhvatne podrške, osobito u regijama s visokim ugljičnim otiskom, u energetskoj tranziciji, prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika, modernizaciji proizvodnje energije, poboljšanju prekogranične povezanosti i uvođenju pametnih mreža, hvatanju i skladištenju ugljika i korištenju tehnologija, kao i modernizaciji centraliziranih sustava grijanja; smatra da bi trebalo na odgovarajući način pružiti potporu preobrazbi energetskog sustava s obzirom na klimatske ciljeve, i to naročito u regijama i zemljama koje ovise o ugljenu, kako bi se učinkovito doprinijelo strateškom prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija; poziva na uspostavu sveobuhvatnog fonda za potporu pravednom prijelazu, posebno s pomoću razvoja i uvođenja obnovljivih izvora, rješenja za energetsku učinkovitost, skladištenja energije, rješenja i infrastrukture u pogledu elektromobilnosti, modernizacije proizvodnje energije i energetskih mreža, naprednih tehnologija za proizvodnju energije, uključujući hvatanje i skladištenje ugljikova dioksida (CCS), vezanje i korištenje ugljika (CCU) te uplinjavanje ugljena, modernizacije centraliziranog grijanja, uključujući visokoučinkovitu kogeneraciju, rane prilagodbe budućim standardima zaštite okoliša, restrukturiranja energetski intenzivnih industrija te rješavanja društvenih, gospodarskih i okolišnih učinaka;

87.  naglašava da su veliki infrastrukturni projekti, točnije Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER), Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), globalni sustav za satelitsku navigaciju (Galileo), program za promatranje Zemlje (Copernicus) i buduće državne satelitske komunikacije (GOVSATCOM) strateški važni za buduću konkurentnost, sigurnost i političku moć EU-a; ističe da se financiranje tih velikih projekata treba osigurati proračunom EU-a, ali da u isto vrijeme ono mora ostati čvrsto vezano uz namjenu kako bi se osiguralo da moguća prekoračenja troškova ne ugroze financiranje i uspješnu provedbu ostalih politika Unije, kao što je vidljivo iz određenih pojedinačnih slučajeva u prethodnom VFO-u; podsjeća na to da je u tu svrhu najviši iznos za te projekte trenutačno utvrđen u Uredbi o VFO-u, te poziva na slične odredbe u novoj uredbi;

88.  ističe važnost i ključnu ulogu EU-a u očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša i u borbi protiv klimatskih promjena, uništenja ekosustava i gubitka biološke raznolikosti; smatra da je stabilno i adekvatno financiranje nužno za postizanje međunarodnih obveza EU-a, kao što su one iz Pariškog sporazuma; podsjeća da bi sljedeći VFO trebao pomoći Uniji da ostvari te ciljeve do 2030. i doprinijeti prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.; ističe da EU ne bi trebao financirati projekte i ulaganja koji su u suprotnosti s postizanjem tih ciljeva; poziva na temeljito uključivanje klimatskih aktivnosti u buduću potrošnju EU-a; u tom pogledu poziva na odgovarajuće financiranje relevantnih programa kao što je LIFE+, te da se njihova financijska sredstva udvostruče, te na uspostavu namjenskih omotnica za bioraznolikost i upravljanje mrežom Natura 2000;

Jača kohezija i solidarnost u Europi

89.  naglašava da bi kohezijska politika u razdoblju nakon 2020. trebala ostati glavna ulagačka politika Europske unije kojom su obuhvaćene sve regije EU-a, kako bi se nosilo sa složenim socioekonomskim izazovima, pri čemu bi se većina sredstava trebala usmjeriti na one regije u najnepovoljnijem položaju; smatra da se kohezijska politika, povrh cilja smanjenja nejednakosti u stupnju razvoja i jačanja konvergencije, kako je utvrđeno u Ugovoru, treba usredotočiti na ostvarenje općih političkih ciljeva EU-a i predlaže stoga da se u okviru sljedećeg VFO-a tri fonda kohezijske politike (Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Kohezijski fond) usmjere uglavnom na pružanje potpore rastu i konkurentnosti, istraživanju i inovacijama, digitalizaciji, industrijskoj tranziciji, MSP-ovima, prometu, prilagodbi na klimatske promjene i njihovom ublažavanju, održivosti okoliša i pravednoj energetskoj tranziciji, zapošljavanju, socijalnoj uključenosti, rodnoj ravnopravnosti, smanjenju siromaštva i demografskim izazovima; naglašava da ta tri fonda predstavljaju sastavne dijelove kohezijske politike EU-a te da mogu zajedno djelovati isključivo u okviru jedinstvenog okvira te politike; nadalje poziva da se poboljša teritorijalna suradnja, uključujući prekograničnu komponentu i urbanu dimenziju politike te uvođenje posebnih odredbi za ruralna, planinska, otočna i udaljena područja;

90.  smatra da je izuzetno važno zadržati iznose za financiranje kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. za EU-27 barem na razini proračuna za razdoblje 2014. – 2020. u stalnim cijenama; naglašava da bi BDP trebao ostati jedan od parametara za raspodjelu sredstava kohezijske politike, no smatra da bi ga trebalo nadopuniti dodatnim nizom socijalnih, okolišnih i demografskih pokazatelja kako bi se u većoj mjeri uzeli u obzir novi oblici nejednakosti među regijama EU-a u svim državama članicama i unutar njih; uz to podupire to da se u okviru novog programskog razdoblja nastavi s elementima kojima je u okviru aktualnog VFO-a kohezijska politika postala modernija i učinkovitija, odnosno tematskom koncentracijom, ex ante uvjetima, okvirom uspješnosti i poveznicom s gospodarskim upravljanjem;

91.  snažno se zalaže za provedbu obveza koje proizlaze iz članka 9. UFEU-a u pogledu ostvarenja socijalne dimenzije Europe i provedbe europskog stupa socijalnih prava na temelju održivog razvoja vrlo konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, usmjeravajući se pritom na potpunu zaposlenost, socijalni napredak i promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava djece kako su utvrđena Ugovorom; naglašava da takva provedba zahtijeva pravilno financiranje socijalnih politika, te ističe posljedičnu potrebu za povećanim financiranjem postojećih instrumenata koji doprinose tim ciljevima, posebno ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih, Fonda europske pomoći za najpotrebitije, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije; ustraje u tome da ih je potrebno očuvati u sljedećem VFO-u i da je potrebno nastaviti s njihovom provedbom poglavito s pomoću bespovratnih sredstava;

92.  ponavlja svoj poziv Komisiji i svim državama članicama da uspostave poseban fond namijenjen za jamstvo za djecu, čime bi se djecu postavilo u središte sve širih politika za smanjenje siromaštva i zajamčila odgovarajuća sredstva za punu provedbu potrebnih mjera politike te pomoglo roditeljima da izađu iz situacije socijalne isključenosti i nezaposlenosti s pomoću ciljanih intervencija;

93.  naglašava da bi osobito ESF trebao proširiti svoju potporu razvoju socijalnog dijaloga, osobito poboljšanjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera, uključujući europske sektorske i međusektorske razine, te da bi ta obveza trebala postati obvezujućom za države članice u svim regijama EU-a;

94.  posebno naglašava stalnu potrebu za borbom protiv nezaposlenosti mladih i isključenosti, osobito među mladima koji nisu u sustavu obrazovanja, zapošljavanja ili izobrazbe, kao dio sveobuhvatnog pristupa politikama mladih na razini EU-a; stoga poziva na to da se omotnica za Inicijativu za zapošljavanje mladih udvostruči, kao i da se u potpunosti provede Jamstvo za mlade EU-a, istovremeno osiguravajući brzu i pojednostavnjenu upotrebu sredstava te trajne i stabilne izvore financiranja u sljedećem programskom razdoblju; naglašava potrebu za poboljšanim reguliranjem kako bi se zaštitilo nediskriminatorno sudjelovanje mladih nepovoljnog socioekonomskog zaleđa u programu; smatra da su ulaganja u cilju poticanja obrazovanja i osposobljavanja, posebice za razvijanje digitalne pismenosti, i dalje jedan od glavnih prioriteta EU-a; ustraje u tome da taj program ne smije zamijeniti rashode koji su se prethodno financirali iz nacionalnih proračuna;

95.  izražava potporu programima u području kulture, obrazovanja, medija, mladih, sporta, demokracije, građanstva i civilnog društva koji su jasno dokazali svoju europsku dodanu vrijednost i koji uživaju trajnu popularnost među korisnicima; zalaže se stoga za trajno ulaganje u okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020. kroz programe Erasmus+, Kreativna Europa i Europa za građane kako bi se doprlo do osoba svih godišta, osobito mladih; ponavlja svoju potporu jačanju vanjske dimenzije kulturnih programa Erasmus+ i Kreativna Europa; nadalje preporučuje nastavak Europskih snaga solidarnosti, s adekvatnim sredstvima koja se ne dodjeljuju nauštrb drugih programa EU-a; također ističe znatan doprinos kulturnih i kreativnih industrija za rast i radna mjesta u EU-u;

96.  preporučuje uspostavu unutarnjeg Europskog fonda za demokraciju radi osnaživanja potpore civilnom društvu i nevladinim organizacijama koje djeluju u području demokracije i ljudskih prava, kojim bi trebala upravljati Komisija;

97.  posebno poziva na to da se u sljedećem VFO-u najmanje utrostruče sredstava za program Erasmus+ kako bi se doprlo do što više mladih, organizacija mladih i srednjoškolskih učenika i naučnika diljem Europe i kako bi im se pružilo dragocjene kompetencije i životne vještine u vidu prilika za cjeloživotno učenje, obrazovanje u čijem je središtu učenik, neformalno obrazovanje i informalno učenje, ali i volontiranje i rad s mladima; poziva na to da se stavi osobiti naglasak na osobe iz nepovoljnog socioekonomskog okruženja, omogućujući im pritom da sudjeluju u programu, kao i na osobe s invaliditetom;

98.  poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere u pogledu projekta „Europska propusnica za Interrail za 18. rođendan” i da predstavi poseban program u okviru sljedećeg VFO-a s dovoljnim godišnjim odobrenim sredstvima za pokrivanje svih zahtjeva za besplatnom željezničkom propusnicom koje podnesu mladi Europljani koji navrše osamnaestu u pojedinoj godini; naglašava da bi takav projekt mogao postati ključna sastavnica jačanja europske svijesti i identiteta, posebice kada smo suočeni s prijetnjama poput populizma i širenja dezinformacija; ponavlja da se od Komisije očekuje prikladan prijedlog pravne osnove kako bi se postigao cilj takvog programa;

99.  očekuje da će u razdoblju nakon 2020. Europska unija iz faze upravljanja krizom prijeći na trajnu zajedničku europsku politiku u području azila i migracija; naglašava da bi aktivnosti u tom području trebale biti obuhvaćene namjenskim instrumentom, kao što je Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI); naglašava da budući fond, kao i relevantne agencije za pravosuđe i unutarnje poslove, moraju imati na raspolaganju odgovarajuću razinu financijskih sredstava za sljedeći VFO kako bi se suočili sa složenim izazovima u tom području; nadalje smatra da bi se FAMI trebalo dopuniti dodatnim komponentama radi rješenja tog pitanja u okviru drugih politika, posebno s pomoću europskih strukturnih i investicijskih fondova i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, s obzirom na to da nijedan pojedinačni instrument nema kapacitete za rješavanje problema tolike veličine i složenosti; uviđa nadalje važnost kulturnih programa, obrazovnih programa, programa namijenjenih mladima i sportskih programa kojima se izbjeglice i migranti mogu integrirati u europsko društvo; traži od Komisije da procijeni je li ulogu europskih gradova u okviru europske politike azila moguće ojačati uvođenjem poticajnog programa kojim se gradovima izravno nudi financijska potpora za smještaj izbjeglica i gospodarski razvoj u zamjenu za prihvat izbjeglica i tražitelja azila;

100.  prepoznaje europsku dodanu vrijednost suradnje u borbi protiv zajedničkih prijetnji javnom zdravlju; napominje da nijedna država članica ne može sama savladati prekogranične zdravstvene izazove te poziva na to da se u sljedećem VFO-u odrazi odgovornost EU-a za provedbu cilja održivog razvoja o javnom zdravlju, zdravstvenim sustavima i zdravstvenim problemima povezanim s okolišem, te da se pruži potpora državama članicama u uklanjanju zdravstvenih nejednakosti; smatra da bi, na temelju pozitivnih ishoda tekućih aktivnosti na terenu, novi VFO trebao uključivati solidan zdravstveni program sljedeće generacije kojim bi se zdravstvena pitanja rješavala na prekograničnoj osnovi, primjerice postizanjem inovativnih rješenja za pružanje zdravstvene skrbi, uključujući digitalne zdravstvene usluge, kao što su Europske referentne mreže, i kojim bi se pružila potpora državama članicama u obliku stručnog znanja i razmjene podataka, dokaza i dobrih praksi; podsjeća da je dobro zdravlje preduvjet za ostvarivanje drugih ciljeva EU-a i da politike u područjima kao što su poljoprivreda, zaštita okoliša, zapošljavanje, socijalna pitanja ili uključenost također utječu na zdravlje Europljana; stoga poziva na to da se u sljedećem VFO-u unaprijedi procjena učinka na zdravlje i međusektorska suradnja u tom području;

Snažnija i održiva poljoprivreda i ribarstvo

101.  potvrđuje da je modernizirana zajednička poljoprivredna politika ključna za sigurnost i autonomiju opskrbe hranom, očuvanje ruralnoga stanovništva i zapošljavanje, održivi razvoj, održivost okoliša, poljoprivrede i šumarstva, i osiguravanje zdrave, visokokvalitetne hrane za europske potrošače po pristupačnim cijenama; ističe da su se potrebe za hranom i zdravljem povećale, kao i potreba za podupiranjem prijelaza poljoprivrednika na ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse i potreba za suzbijanjem učinaka klimatskih promjena; naglašava da je potrebno podupirati sigurnost prihoda poljoprivrednika i ojačati povezanost između ZPP-a i isporuke javnih dobara; ističe da je ZPP jedna od najviše integriranih politika i da se uglavnom financira na razini EU-a i stoga zamjenjuje nacionalnu potrošnju;

102.  ističe da bi se proračun ZPP-a u sljedećem VFO-u trebao barem zadržati na sadašnjoj razini za EU-27 u stalnim cijenama; ističe da novi izazovi s kojima se suočava sljedeći ZPP iziskuju dodjelu stabilnih financijskih sredstava na temelju analiza postojećih politika i budućih potreba; naglašava da se izravnim plaćanjima stvara jasna dodana vrijednost za EU, jača jedinstveno tržište i izbjegavaju nepravilnosti u tržišnom natjecanju među državama članicama; u tom pogledu protivi se svakoj ponovnoj nacionalizaciji i svakom nacionalnom sufinanciranju za izravna plaćanja; naglašava da je potrebno nastaviti s mjerama za očuvanje proizvodnje u sektorima koji su ključni za osjetljiva područja, reformirati pričuvu za poljoprivredne krize, povećati sredstva radi pružanja odgovora na razne cikličke krize u osjetljivim sektorima, izraditi instrumente kojima se može ublažiti nestabilnost cijena te povećati financiranje Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI); apelira na Komisiju da nastavi s postupkom konvergencije izravnih plaćanja i da zajamči potreban financijski i pravni okvir za lanac opskrbe hranom kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse; ističe da su ruralna područja u EU-u suočena s ozbiljnim problemima te im je stoga potrebna posebna potpora;

103.  naglašava socioekonomsku i ekološku važnost sektora ribarstva, morskog okoliša i „plavog gospodarstva” i njihov doprinos održivoj samoopskrbi hranom u EU-u u pogledu osiguravanja održivosti europske akvakulture i ribarstva i smanjenja utjecaja na okoliš; ističe da je zajednička ribarstvena politika u isključivoj nadležnosti EU-a; naglašava u tom pogledu važnost očuvanja posebnog, velikog, neovisnog i pristupačnog ribarstvenog fonda kako bi se provela ta politika; poziva na ponovnu uspostavu Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj u pogledu ribarstva jer je to vrlo važan program za najudaljenije regije EU-a; poziva na to da se zadrži barem razina financijskih sredstava namijenjenih za sektor ribarstva u okviru aktualnog VFO-a te da se, ako se za to pojavi potreba, povećaju financijska sredstva za pomorska pitanja; upozorava na moguće negativne posljedice „tvrdog Brexita” na taj sektor; napominje da bi drugi financijski instrumenti, uz nepovratnu pomoć, mogli pružiti dodatne mogućnosti financiranja;

Veća odgovornost u svijetu

104.  ističe da se svijet suočava s brojnim izazovima, uključujući sukobe, kibernapade, terorizam, radikalizaciju, dezinformiranje, prirodne katastrofe, klimatske promjene i uništavanje okoliša, kršenje ljudskih prava i rodnu nejednakost; smatra da Unija ima posebnu političku i financijsku odgovornost koja se temelji na istinskoj europskoj vanjskoj politici koja počiva na pravilima i vrijednostima te na potpori stabilnosti, sigurnosti, demokratskom upravljanju i održivom razvoju naših partnera, kao i na iskorjenjivanju siromaštva i odgovorima na krizu;

105.  ističe da bi se sredstva za vanjsko djelovanje trebala znatno povećati ako Unija želi preuzeti svoju ulogu u okviru svoje globalne strategije i politika proširenja, susjedstva i razvojne politike, kao i u pogledu pružanja odgovora na krize; očekuje da će se u sljedećem VFO-u odražavati dosad nezabilježene potrebe zemalja u istočnom i južnom susjedstvu koje se bore sa sukobima i posljedicama izazova koje nose migracije i izbjeglice; poziva na to da se dodijeli veći iznos sredstava za rješavanje sve veće potrebe za humanitarnom pomoći koja je posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem, uz izbjegavanje bilo kakvih razlika između obveza i plaćanja; smatra da Unija treba povećati financiranje za Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA); naglašava nadalje potrebu za dodatnim financiranjem investicijskog plana za Afriku u svrhu promicanja uključivog rasta, održivog razvoja i otklanjanja time nekih uzroka nezakonite migracije;

106.  podsjeća na to da se razvojna politika EU-a vodi nizom obveza, posebno ciljevima održivog razvoja, Akcijskim planom iz Adis Abebe o financiranju razvoja, Pariškim klimatskim sporazumom i Europskim konsenzusom o razvoju, kao i usklađenošću politika radi razvoja i načelima učinkovitosti pomoći; skreće pozornost na obvezu EU-a i njegovih država članica da povećaju službenu razvojnu pomoć na 0,7 BDP-a do 2030., uključujući 20 % službene razvojne pomoći EU-a za socijalnu uključenost i ljudski razvoj te 0,2 % BND-a EU-a za službenu razvojnu pomoć za najmanje razvijene zemlje;

107.  napominje da razvojna pomoć može imati važnu ulogu u suzbijanju temeljnih uzroka migracija i doprinošenju stabilnosti, no smatra da se službena razvojna pomoć ne bi trebala koristiti za pokrivanje troškova za pomoć izbjeglicama u donatorskim zemljama; prima na znanje potencijalnu ulogu službene razvojne pomoći za lakšu mobilizaciju financijskih sredstava iz drugih izvora, te ističe potrebu za pojačanom suradnjom s privatnim sektorom s pomoću mogućeg nastavka plana vanjskih ulaganja, oslanjajući se na njegovu procjenu;

108.  podržava izravno financiranje za organizacije civilnog društva i branitelje ljudskih prava, osobito u trećim zemljama u kojima su ugrožene demokracija i vladavina prava; u tom pogledu naglašava da instrumenti za vanjsko financiranje trebaju moći brzo odgovoriti na politička zbivanja i da se treba osnažiti načelo „više za više”;

109.  spreman je razmotriti pojednostavnjeni ustroj instrumenata za vanjsko financiranje, pod uvjetom da se njime povećava transparentnost, odgovornost, učinkovitost i fleksibilnost te poštuju ciljevi temeljnih politika; poziva na zadržavanje zasebnih namjenskih instrumenata za pretpristupnu pomoć, susjedstvo, razvoj i humanitarnu pomoć zbog njihovih posebnih političkih i financijskih obilježja; napominje da bi takav ustroj trebao podrazumijevati ERF uvršten u proračun povrh dogovorenih gornjih granica bez Instrumenta mirovne pomoći za Afriku, te transparentnije uključivanje relevantnih uzajamnih fondova i instrumenata;

110.  podsjeća na važnost povećane fleksibilnosti koja bi omogućila mobilizaciju dodatnih sredstava i brzu aktivaciju financiranja; mogao bi razmotriti kao dio ukupnog povećanja u instrumentima za vanjsko financiranje veću nedodijeljenu pričuvu čiji je cilj povećanje ugrađene fleksibilnosti; međutim ističe da se povećana fleksibilnost ne bi trebala postići nauštrb dugoročnih političkih ciljeva te geografskih i tematskih prioriteta, predvidljivosti dugoročnog financiranja, parlamentarnog nadzora i savjetovanja s partnerskim zemljama i civilnim društvom;

Sigurnost, mir i stabilnost za sve

111.  smatra da bi novi naslov „Sigurnost, mir i stabilnost za sve” bio dokaz da Unija tu novu političku odgovornost prepoznaje kao prioritet, da potvrđuje njezinu specifičnost i da bi se time postigla usklađenost njezine unutarnje i vanjske dimenzije;

112.  ističe da bi se razina i mehanizmi financiranja u području unutarnje sigurnosti trebali povećati od početka novog VFO-a i za čitavo vrijeme njegovog trajanja kako bi se izbjeglo da se svake godine sustavno pribjegava odredbama o fleksibilnosti VFO-a; poziva na to da se tijelima za izvršavanje zakonodavstva dodijele dostatna sredstva (Europol, Eurojust i Cepol) i da se Europskoj agenciji za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima (eu-LISA) dodijele sredstva za provedbu novih zadaća i upravljanje njima; ističe ulogu Agencije Europske unije za temeljna prava u razumijevanju fenomena radikalizacije, marginalizacije, govora mržnje i zločina iz mržnje i pružanju odgovora na njih;

113.  smatra da se sljedećim VFO-om mora podržati uspostava Europske obrambene unije; očekuje, nakon najave Komisije u pogledu tih područja, odgovarajuće zakonodavne prijedloge, uključujući i poseban program EU-a za istraživanja u području obrane i industrijski razvojni program nadopunjen ulaganjima država članica u zajedničku opremu; u tom pogledu potvrđuje svoje snažno uvjerenje da bi se dodatni politički prioriteti trebali povezati s dodatnim financijskim sredstvima; podsjeća na to da će povećana suradnja u području obrane, udruživanje istraživanja i opreme i uklanjanje udvostručavanja potaknuti stratešku autonomnost i konkurentnost obrambene industrije Europe, te dovesti do ušteda zahvaljujući učinkovitosti, koje se često procjenjuju na oko 26 milijardi EUR godišnje;

114.  u kontekstu sve veće pozornosti koja se posvećuje sigurnosti i obrani u Uniji, zahtijeva ponovnu procjenu svih vanjskih rashoda za sigurnost; sa zanimanjem iščekuje reformu mehanizma Athena i Instrumenta mirovne pomoći za Afriku nakon što ERF bude uvršten u proračun; pozdravlja nedavno preuzete obveze država članica u okviru stalne strukturirane suradnje i poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da objasne kako će se ona financirati u budućnosti; poziva na to da se uspostavi program koji će se nastaviti na Instrument za doprinos stabilnosti i miru, a koji će biti usredotočen na odgovor na krize i izgradnju kapaciteta za sigurnost i razvoj, uz pronalaženje pravno utemeljenog rješenja za izgradnju vojnih kapaciteta;

115.  naglašava suštinsku važnost mehanizma EU-a za civilnu zaštitu koji je omogućio koordiniranu pomoć EU-a u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem diljem Unije i šire; upućuje na neupitnu dodanu vrijednost operacija civilne zaštite u učinkovitom suzbijanju katastrofa koje postaju sve češće i složenije, uz istovremeno poticanje osjećaja europske solidarnosti među građanima EU-a kada se za to ukaže potreba; pozdravlja nedavne prijedloge Komisije u pogledu poticanja civilne zaštite EU-a jačanjem pripravnosti i mjera sprečavanja, uključujući uspostavu posebne pričuve operativnih kapaciteta na razini Unije; poziva da ojačano djelovanje u tom području bude povezano s prikladnim financiranjem u okviru sljedećeg VFO-a;

Djelotvorna administracija u službi europskih građana

116.  smatra da je snažna, učinkovita i visokokvalitetna javna uprava neophodna za provedbu politika Unije i za ponovno stjecanje povjerenja i jačanje dijaloga s organizacijama civilnog društva i građanima na svim razinama; u tom pogledu ističe ulogu institucija koje čine demokratski izabrani zastupnici; podsjeća da su, prema Revizorskom sudu, institucije, tijela i agencije EU-a provele smanjenje od 5 % broja zaposlenika, kako je određeno u njihovu planu radnih mjesta; smatra da ne bi trebalo doći do daljnjih horizontalnih smanjenja broja osoblja, snažno se suprotstavlja ponavljanju takozvanog fonda za preraspodjelu za agencije;

117.  pozdravlja inicijative koje provode institucije, tijela i agencije, koje su u cilju dodatne učinkovitosti povećale administrativnu suradnju te su udružile određene službe, stvarajući time uštedu u proračunu Unije; ističe da bi neke agencije mogle dodatno povećati učinkovitost, osobito uz povećanje suradnje među agencijama sa sličnim zadacima, primjerice u području nadzora financijskog tržišta, i agencijama s više lokacija; općenitije poziva na temeljitu procjenu mogućnosti za objedinjavanje agencija prema strateškoj prirodi njihovih zadaća i rezultata kako bi se stvorile sinergije među agencijama, npr. kada je riječ o Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta u Parizu;

118.  smatra da bi institucije i tijela EU-a trebali poštovati zemljopisnu i rodnu ravnotežu;

119.  poziva Komisiju da predloži mehanizam kojim se na države članice koje ne poštuju vrijednosti sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) mogu primjenjivati financijske posljedice; međutim upozorava na to da krajnji korisnici proračuna Unije nikako ne mogu biti žrtve kršenja pravila za koja nisu odgovorni; stoga je uvjeren da proračun Unije nije pravi instrument za rješavanje povreda članka 2. UEU-a te da bi država članica trebala snositi financijske posljedice neovisno o izvršenju proračuna;

120.  ističe da je suzbijanje diskriminacija, kao i rodne nejednakosti i rodno uvjetovanog nasilja ključno za ispunjavanje obveza EU-a prema uključivoj Europi; u tom pogledu podupire uključivanje rodno osviještenih politika i obveza rodne ravnopravnosti u sve politike EU-a u sljedećem VFO-u, kao i jačanje proračunske dimenzije u borbi protiv svih slučajeva diskriminacije, s posebnim naglaskom na rodnoj dimenziji u politikama azila i migracija i vanjskim politikama EU-a;

121.  ističe potrebu za osiguranjem pristupa uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem za žene te da je posebnu pozornost potrebno obratiti na konkretne potrebe ranjivih osoba, uključujući maloljetnike i ostale skupine, kao što je zajednica LGBTI,

122.  zalaže se za to da se posebna potpora dodijeli ciljanim skupinama u nepovoljnom položaju, izričito isključujući prakse segregacije, posebno osoba s invaliditetom i Roma, te naročito da Romi ostanu navedeni na listi korisnika ESF-a i EFRR-a;

123.  napominje da se zbog svoje izoliranosti kao posljedice udaljenosti od europskog kopna najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja suočavaju s posebnim prirodnim, ekonomskim ili socijalnim izazovima; smatra da bi se za njih trebale uspostaviti prilagođene mjere i opravdana izuzeća; poziva na kontinuitet financijske potpore EU-a za najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja u sljedećem VFO-u, posebno u okviru kohezijske politike za najudaljenije regije i u okviru posebnog instrumenta za prekomorske zemlje i područja, kada je riječ o njihovu pristupu istraživačkim programima i borbi protiv posebnih izazova povezanih s klimatskim promjenama s kojima se suočavaju;

124.  apelira na Komisiju da radi dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti proračuna Europske unije razmotri određivanje odgovarajućih uvjeta za sprječavanje korupcije i financijske prijevare u vezi s fondovima EU-a; izražava posebnu zabrinutost zbog carinskih prijevara koje su dovele do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; traži od država članica koje su se usprotivile pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije da ponovno razmotre svoje stajalište kako bi se omogućilo brzo rješenje tog problema;

IV.Postupak i proces donošenja odluka

125.  podsjeća na to da donošenje Uredbe o VFO-u zahtijeva suglasnost Parlamenta; nadalje naglašava da su Parlament i Vijeće dva jednaka dijela proračunskog tijela u donošenju godišnjeg proračuna EU-a, dok se o sektorskom zakonodavstvu kojim se utvrđuje velika većina programa EU-a, uključujući njihove financijske omotnice, odlučuje u okviru redovnog zakonodavnog postupka; stoga očekuje da će se postupkom odlučivanja o sljedećem VFO-u štititi uloga i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u ugovorima; inzistira na tome da Uredba o VFO-u nije odgovarajuće mjesto za izmjene Financijske uredbe EU-a; apelira na Komisiju da izradi zaseban prijedlog revizije Financijske uredbe EU-a kad god postoji potreba za njezinom izmjenom;

126.  izražava svoju spremnost da se odmah uključi u strukturni dijalog s Komisijom i Vijećem o VFO-u za razdoblje nakon 2020. s ciljem olakšavanja kasnijih pregovora i postizanja konačnog sporazuma prije isteka ovog parlamentarnog saziva; spreman je s Vijećem raspraviti stajališta iznesena u aktualnoj Rezoluciji kako bi se omogućilo bolje razumijevanje očekivanja Parlamenta u vezi sa sljedećim VFO-om;

127.  ističe da bi, s obzirom na to da su prijedlozi Komisije najavljeni za svibanj 2018., službenu odluku o sljedećem VFO-u trebalo donijeti u roku od jedne godine; unatoč početnom kašnjenju u predstavljanju prijedloga Komisije, smatra da bi se trebalo pravovremeno postići dogovor oko okvira za razdoblje nakon 2020., kako bi se poslala važna politička poruka u vezi s kapacitetom Unije za daljnju izgradnju konsenzusa o budućnosti EU-a i o odgovarajućim financijskim sredstvima; ustraje u tome da će se takvim rasporedom omogućiti, među ostalim, brzo usvajanje svih sektorskih uredbi, kao i početak novih programa bez kašnjenja, 1. siječnja 2021.; podsjeća da su u prethodnim financijskim okvirima novi programi uglavnom započinjani tek nekoliko godina nakon početka razdoblja;

128.  smatra da bi novoizabrani Parlament mogao, odlučujući apsolutnom većinom svojih članova, u roku od 6 mjeseci nakon europskih izbora zatražiti da Komisija predloži reviziju sektorskog zakonodavstva kojim se uspostavljaju programi EU-a za sljedeći VFO koje je donijela prethodna zakonodavna vlast;

129.  stoga naglašava da je potrebno bez odgode pokrenuti ključne rasprave između triju institucija; naglašava da će svi elementi Uredbe o VFO-u, uključujući gornje granice VFO-a, biti dio pregovora o VFO-u i da bi oni trebali ostati otvoreni sve do postizanja konačnog dogovora; u tom smislu podsjeća na kritički stav Parlamenta o postupku koji je doveo do usvajanja sadašnje Uredbe o VFO-u i na vodeću ulogu koju je Europsko vijeće preuzelo u tom postupku donijevši neopozive odluke o nizu elemenata, uključujući gornje granice VFO-a i niz odredbi o sektorskim politikama;

130.  mišljenja je da bi se o postupcima u vezi s predstojećim pregovorima o VFO-u, a osobito o sudjelovanju Parlamenta u različitim fazama tog postupka, trebalo bez odgode dogovoriti tijekom bugarskog predsjedanja Vijećem i prije predstavljanja prijedloga o VFO-u; u tom kontekstu očekuje da će Komisija Parlament pravodobno obavještavati u jednakoj mjeri kao i Vijeće; smatra da bi ti dogovori u konačnici trebali biti sadržani u Međuinstitucionalnom sporazumu, kao što je slučaj s godišnjim proračunskim postupkom;

131.  smatra da činjenica da se Uredba o VFO-u mora donijeti jednoglasno predstavlja stvarnu prepreku u procesu; u tom pogledu poziva Europsko vijeće da aktivira klauzulu pasarela iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kako bi se Uredba o VFO-u mogla donijeti kvalificiranom većinom; nadalje podsjeća da se općenita klauzula pasarela navedena u članku 48. stavku 7. UEU-a može također aktivirati kako bi se mogao primijeniti redovni zakonodavni postupak; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za Uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s postupkom donošenja odluka, koji se upotrebljava za donošenje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom za donošenje proračuna EU-a;

o
o   o

132.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (2) SL L 163, 24.6.2017., str. 1. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363. (8) SL L 282, 19.10.2016., str. 1. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0076