Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253) koji je iznijela Komisija;

–  uzimajući u obzir treći srednjoročni Akcijski program Zajednice o jednakim mogućnostima za žene i muškarce za razdoblje od 1991. do 1995. (COM(90)0449),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća 5. listopada 1995., o načinu na koji se prikazuju žene i muškarci u promidžbi i u medijima(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2000. naslovljenu „Prema okvirnoj strategiji Zajednice za rodnu ravnopravnost (2001. – 2005.)” (COM(2000)0335),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. lipnja 2008. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u društvu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. lipnja 2013. o unapređivanju uloge žena u donošenju odluka u medijskom sektoru,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.), koji je usvojilo Europsko vijeće u ožujku 2011.,

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja za ravnopravnost žena i muškaraca 2006. – 2010. od 1. ožujka 2006. (COM(2006)0092),

–  uzimajući u obzir Strategiju za ravnopravnost žena i muškaraca 2010. – 2015. od 21. rujna 2010. (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. srpnja 1997. o diskriminaciji žena u promidžbi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. rujna 2008. o načinu na koji marketing i promidžba utječu na ravnopravnost žena i muškaraca,(5)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(13),

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe od 10. srpnja 2013. o rodnoj ravnopravnosti i medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1555 od 24. travnja 2002. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1799 od 26. lipnja 2007. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u promidžbi,

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 27. rujna 2017. o rodnoj ravnopravnosti u audiovizualnom sektoru,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2013. naslovljenu „Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama”,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje i njezine priloge, koje su donesene u rujnu 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama,

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća Europe iz 2013. naslovljeno „Mediji i prikaz žena”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0031/2018),

A.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo Europske unije, kako je utvrđeno člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da, u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena; budući da politike Europske unije u području promicanja rodne ravnopravnosti pridonose poboljšanju života mnogih europskih građana;

B.  budući da mediji djeluju kao četvrta sila, utječu na javno mnijenje i u konačnici ga i oblikuju; budući da su mediji jedan od kamena temeljaca demokratskih društava i da su kao takvi dužni osigurati slobodu informiranja, raznolikost mišljenja i medijski pluralizam, promicati poštovanje ljudskog dostojanstva i suzbijati sve oblike diskriminacije i nejednakosti, između ostalog s pomoću prikazivanja diverzificiranih socijalnih uzora; budući da se stoga mora podići razina osviještenosti medijskih organizacija;

C.  budući da je na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu prepoznata važnost odnosa između žena i medija za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te da su tom prigodom u Pekinšku platformu za djelovanje uvrštena dva strateška cilja:

D.  budući da prikazivanje žena i muškaraca u medijima može dovesti do nejednake zastupljenosti u raznim kontekstima, uključujući političke, ekonomske, društvene, akademske, vjerske, kulturne i sportske kontekste, pri čemu se muškarci uglavnom pojavljuju u aktivnim socijalnim ulogama, dok se žene ograničava na pasivnije uloge; budući da među različitim stereotipima koji utječu na sliku o ženama i muškarcima prevladava seksualizacija ženskog tijela, što je posebno vidljivo u tabloidima i oglašavanju; budući da erotizacija nasilja i objektivizacija žena u medijima negativno utječe na borbu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama; budući da se rodni stereotipi često kombiniraju s drugim stereotipima koji uključuju diskriminaciju na bilo kojoj osnovi;

E.  budući da mediji imaju znatan utjecaj na kulturne rodne norme i način na koji se društveni prikazi povezani sa ženama i muškarcima oblikuju i razvijaju te da utječu na javnost kroz stereotipno prikazivanje tijela i ideje muškosti i ženskosti, kao što je prikazivanje žena u oglašavanju i način na koji se proizvodi usmjeravaju na potencijalne potrošače nastojeći tako zadržati tradicionalne rodne norme; budući da u slučajevima kada mediji nastavljaju prikazivati žene i muškarce na stereotipan način, uključujući LGBTI osobe, javnost te prikaze često smatra stvarnima i stoga njihovo kritičko razmatranje postaje vrlo teško ili nemoguće;

F.  budući da u suvremenim društvima industrija oglašavanja ima važnu ulogu u medijskom prostoru s obzirom na to da komunicira s pomoću slika i predodžbi koje utječu na naše emocije i koje stoga mogu oblikovati naše vrijednosti, stajališta i poimanje svijeta; budući da oglašavanje prenošenjem iskrivljene rodne slike može dovesti do seksizma i preslikati diskriminatorne prakse; budući da se oglas može smatrati diskriminirajućim ili seksističkim ako se rod prikazuje na ponižavajući i uvredljiv način ili kao manje sposoban, inteligentan ili podređen;

G.  budući da nove tehnologije mijenjaju tradicionalne poslovne modele medija; budući da je audiovizualni sektor vrlo važna i ekonomski vrijedna industrija koja izravno zapošljava više od milijun ljudi u EU-u; budući da je zbog novih internetskih komunikacijskih sustava i multimedijskih sadržaja potrebna prilagodba nadzornih mehanizama na nacionalnoj razini te mehanizama samoregulacije, ne dovodeći u pitanje ishod pregovora o Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama;

H.  budući da bi trebalo u jednakoj mjeri uzimati u obzir žensku i mušku perspektivu kako bi se dobila potpuna i diversificirana slika svakog aspekta društvene stvarnosti; budući da je važno da se ne protrate potencijal i vještine žena u prenošenju informacija, činjenica i stavova o izazovima s kojima se susreću žene u medijima, te da se prizna da se žene ne mogu tretirati kao homogena skupina;

I.  budući da se neprekidno negativno i ponižavajuće predstavljanje žena u medijskim komunikacijama – elektroničkim, tiskanim, audiovizualnim – mora promijeniti; budući da se rodna neravnopravnost ujedno stvara i reproducira kroz jezik i slike koji se šire u medijima; budući da se djeca susreću s rodnim neravnopravnostima u vrlo ranoj dobi s obzirom na to da se u televizijskim serijama i programima, raspravama, igrama, videoigrama i oglasima promiču uzori; budući da se rodne uloge oblikuju uglavnom tijekom djetinjstva i adolescencije s utjecajem na cijeli život; budući da su osposobljavanje i edukacija stručnjaka u medijskom sektoru snažni alati u borbi protiv stereotipa i njihovu iskorjenjivanju te podizanju razine osviještenosti i promicanju ravnopravnosti;

J.  budući da su žene 2015. činile 68 % diplomiranih studenata novinarstva i informatologije u 28 država članica EU-a(14), dok podaci o zapošljavanju za EU-28 u razdoblju od 2008. do 2015. pokazuju da postotak žena zaposlenih u sektoru medija u prosjeku stagnira na oko 40 %;

K.  budući da je, štoviše, udio žena u donošenju odluka u medijima u EU-28 2015. i dalje bio ispod područja rodne ravnoteže (40-60 %) na samo 32 %, dok je na mjestima predsjednika uprave bilo samo 22 % žena(15);

L.  budući da je razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca dugotrajni problem u EU-u i da se ona očituje u različitim gospodarskim sektorima, uključujući i sektor medija, u kojem razlika u plaćama žena i muškaraca iznosi 17 %;

M.  budući da se žene u medijima i dalje suočavaju sa staklenim stropom i možda nemaju iste mogućnosti unapređenja ili napretka u karijeri zbog različitih faktora, uključujući organizacijsku kulturu koja često ne pogoduje ravnoteži između poslovnog i privatnog života zbog konkurentnog okruženja obilježenog stresom, nefleksibilnim rokovima i dugim radnim vremenom; budući da žene imaju manje ovlasti u donošenju odluka prilikom utvrđivanja rasporeda novosti zbog svoje nedovoljne zastupljenosti na višim rukovodećim položajima;

N.  budući da medijske organizacije u državama članicama mogu uspostavljati vlastite politike ravnopravnosti, zbog čega praksa u EU-u varira od sveobuhvatnih političkih okvira koji obuhvaćaju medijske sadržaje i kojima se postiže uravnotežena zastupljenost muškaraca i žena u tijelima nadležnim za donošenje odluka do potpunog odsustva politika u tom području;

O.  budući da su istraživanja pokazala da je samo 4 % medijskih izvješćivanja protiv stereotipnog prikazivanja; budući da žene čine samo 24 % osoba o kojima slušamo ili čitamo u vijestima(16); budući da oko 37 % članaka internetskih i drugih publikacija pišu žene, odnosno da u posljednjih deset godina u tom smislu nije bilo znakova napretka(17); budući da se od žena najčešće traži da iznesu mišljenje javnosti (41 %) ili osobno iskustvo (38 %) te da se one rijetko citiraju kao stručnjaci (samo u 17 % članaka); budući da su istraživanja pokazala i da žene čine manje od jedne petine (18 %) stručnjaka i komentatora(18);

P.  budući da su žene nesrazmjerno nedovoljno zastupljene u informativnim medijima te da je njihova vidljivost još i manja u područjima sporta, politike, ekonomije i financija, bez obzira na raznolikost medijskih kuća diljem država članica; budući da povijesno značajne žene gotovo nisu prisutne u relevantnim medijskim sadržajima, kao što su biografski dokumentarci;

Q.  budući da je sudjelovanje žena na ravnopravnoj razini s muškarcima u sadržajima izvješćivanja te u pogledu izvora informacija od ključne važnosti ne samo zbog zastupljenosti, nego i iz razloga jednakih mogućnosti i punog priznanja njihova znanja i stručnosti; budući da u europskom medijskom krajoliku postoje prepreke sudjelovanju u odgovornom pristupu rodnoj ravnopravnosti s obzirom na financijska ograničenja i uvjete rada, uključujući nesigurnost radnih mjesta i razine profesionalnog iskustva, u kombinaciji sa sve većom brzinom širenja informacija i komercijalnim sagledavanjem;

R.  budući da je u medijskom sektoru mnogo žena na stručno najzahtjevnijim položajima, uključujući poznate redateljice, novinarke i reporterke koje su, iako svoj posao obavljaju jednako dobro kao muškarci, više izložene rodno uvjetovanom nasilju i diskriminaciji na radnom mjestu te im se nužno ne pruža jednaka razina uvažavanja kao njihovim kolegama muškarcima;

S.  budući da se žene koje su aktivne na društvenim mrežama susreću sa sve većom razinom uznemiravanja; budući da se takvim uznemiravanjem može ugušiti glas žena i smanjiti razina njihova sudjelovanja u društvu; budući da podaci prikupljeni na svjetskoj razini pokazuju da je polovica žena zaposlenih u sektoru medija doživjela seksualno zlostavljanje, četvrtina njih doživjela je tjelesno nasilje, a tri četvrtine doživjele su zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje(19); budući da postoji sve veća zabrinutost zbog nasilja nad ženama i djevojčicama na internetu te da se procjenjuje da je jedna od deset žena u EU-u doživjela nekakav oblik nasilja na internetu nakon 15. godine života; budući da ne postoji dovoljno podataka i istraživanja o nasilju nad ženama i djevojčicama na internetu na razini EU-a; budući da psihičko i seksualno uznemiravanje predstavljaju kršenja ljudskih prava; budući da bi mediji, nacionalna i međunarodna regulatorna tijela trebala utvrditi pravila, uključujući sankcije koje će primjenjivati medijske organizacije, za rješavanje tih pitanja;

T.  budući da su posebno istraživačke novinarke često izložene nasilju i smrtonosnim napadima, o čemu svjedoče slučajevi Veronice Guerin ili Daphne Caruana Galizia;

U.  budući da je u studiji Europske ženske audiovizualne mreže(20) utvrđeno da je samo jedan od pet filmova u sedam razmatranih europskih zemalja režirala žena, a velika većina sredstava za financiranje daje se za filmove koje ne režiraju žene, unatoč činjenici da su otprilike polovica diplomiranih studenata filmskih škola žene;

V.  budući da bi poduzeća u medijskom sektoru trebala donijeti sustave samoregulacije i pravila ponašanja kojima će se obuhvatiti postupovna pravila i kriteriji povezani s profesionalnom karijerom i medijskim izvješćivanjem u cilju zaštite i promicanja rodne ravnopravnosti; budući da takvu samoregulaciju i kodeks ponašanja treba osmisliti u suradnji sa sindikatima u sektoru, pri čemu se treba zalagati za jasnu politiku rodne ravnopravnosti;

Zastupljenost žena u medijima

1.  ističe činjenicu da, iako žene sa završenim studijem čine znatan dio radne snage u području medija, one nisu dovoljno zastupljene u upravi i na najvišim položajima; smatra da javne i privatne medijske službe imaju odgovornost jamčiti ravnopravnost žena i muškaraca i spriječiti svaki oblik diskriminacije; poziva države članice da osmisle političke poticaje za smanjenje prepreka u pristupu žena rukovodećim funkcijama i vodećim položajima u medijskim organizacijama;

2.  žali zbog činjenice da je zastupljenost žena u javnim medijima u EU-u u prosjeku niska i na visokim strateškim i operativnim položajima te u upravnim odborima (2017. žene su zastupljene na izvršnim položajima s 35,8 %, na neizvršnim položajima s 37,7 %, a u upravnim odborima s 33,3 %)(21);

3.  podsjeća da je, u vezi s praćenjem ključnih područja Pekinške platforme za djelovanje koja se odnose na žene u medijima, Europski institut za ravnopravnost spolova utvrdio sljedeće pokazatelje:

4.  podsjeća da se u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama navodi da njezine ciljeve „ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice i stoga se oni mogu bolje ostvariti na razini Zajednice”, ali Direktiva ne sadržava nikakvo upućivanje na jednaku zastupljenost u medijskim organizacijama;

5.  napominje da, iako su trenutačno nedovoljno zastupljene u javnim medijima, žene ipak u javnim medijima imaju veće izglede da se zaposle ili da budu promaknute na visoke položaje nego u privatnim medijskim organizacijama(22);

6.  poziva države članice i medijske organizacije da osmisle i podupru mjere poticaja, uključujući kvote, kako bi se zajamčila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca na položajima na kojima se donose odluke; traži da se u tim organizacijama prida veća važnost djelotvornom praćenju takvih napora; poziva Komisiju da uloži veće napore kako bi se prekinulo blokiranje Direktive o jednakoj zastupljenosti žena u izvršnim odborima, koja je na čekanju u Vijeću od 2013. godine;

7.  prima na znanje dugu tradiciju zapošljavanja samozaposlenih radnika i stalnog osoblja u sektoru medija, kao i kontinuiranu digitalizaciju koja je dovela do smanjenja tradicionalnih prihoda od prometa i oglašavanja, što utječe na vrstu ugovora o radu ponuđenih u tom sektoru; nadalje ističe da su žene prekomjerno zastupljene u mnogim atipičnim oblicima rada diljem tržišta rada; primjećuje da će sve veći pritisak na medijski sektor da zadrži ekonomsku isplativost vjerojatno dovesti do sve većeg broja tih vrsta ugovora;

8.  smatra da stereotipi mogu dovesti do negativnog društvenog okružja za žene te mogu doprinijeti rodnoj diskriminaciji na radnom mjestu; uviđa da je pozitivno društveno okružje važno kako bi se radnicima pomoglo da se nose s visokim radnim opterećenjem;

9.  podsjeća da su medijske organizacije slobodne određivati uloge svojim zaposlenicima, i muškarcima i ženama, ali poziva ih da to čine uz najviše poštovanje osobnog dostojanstva i stručne kvalitete; u tom kontekstu uočava zabrinjavajuću pojavu slučajeva u kojima se reporterke smatraju podobnijima za televizijsko novinarstvo jer se smatra da su privlačnije publici te se s vremenom zamjenjuju mlađim kolegicama;

10.  nadalje, osuđuje raširenu pojavu seksualnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, posebno u internetskim igrama i na društvenim mrežama, te potiče medijske kompanije da stvaraju sigurna okružja koja će reagirati na svaki oblik uznemiravanja; stoga poziva na različite mjere, uključujući podizanje razine osviještenosti, unutarnja pravila o disciplinskim sankcijama za počinitelje, i psihološku i/ili pravnu pomoć žrtvama tih praksi, u cilju sprečavanja i borbe protiv psihičkog i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu te u internetskom okruženju;

11.  snažno osuđuje napade na novinarke koje neustrašivo izvještavaju o važnim političkim i kaznenim pitanjima te poziva na ulaganje krajnjih napora kako bi se zajamčila zaštita i sigurnost svih novinara;

12.  potiče javne i privatne medijske organizacije da donesu unutarnje mjere kao što su politike za poticanje jednakih mogućnosti i raznolikosti koje uključuju mjere protiv uznemiravanja, sustav rodiljnog ili roditeljskog dopusta, fleksibilne radne uvjete kojima se podupire ravnoteža između poslovnog i privatnog života kako bi žene i muškarci mogli jednako profitirati od roditeljskog dopusta i kako bi se muškarce potaklo da uzimaju dopust za očeve, osiguravajući pravednu raspodjelu skrbi za djecu, kao i programe mentorstva i osposobljavanja za rukovodeće osoblje, korištenje radom na daljinu i fleksibilne radne uvjete za žene i muškarce na dobrovoljnoj osnovi i ne dovodeći u pitanje napredovanje u karijeri;

13.  poziva medijske organizacije na to da poštuju prava žena i muškaraca na rodiljni, očinski ili roditeljski dopust; podsjeća na to da trudnica zbog svojeg stanja ne smije biti žrtva diskriminacije i da se nijednoj ženi ne smije uskratiti zaposlenje pod izgovorom da bi u budućnosti mogla odlučiti zatrudnjeti; potiče medijske organizacije i regulatorna tijela da objavljuju razlike u plaćama između žena i muškaraca, da uvedu obveze transparentnosti plaća i da s pomoću obvezujućih mjera provode načelo jednake plaće za jednak rad;

14.  predlaže da medijske organizacije uspostave baze podataka žena stručnjaka u nekoliko područja, posebno u onima u kojima su žene nedovoljno zastupljene, kako bi se po potrebi mogle koristiti njima; nadalje potiče prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu o svim mogućim medijskim sadržajima;

15.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću medija i novih komunikacijskih tehnologija povećaju sudjelovanje žena i njihov pristup izražavanju i donošenju odluka;

16.  smatra da bi svi djelatnici medijskog sektora mogli profitirati od općeg poboljšanja uvjeta na radnom mjestu za žene; smatra, međutim, da to poboljšanje nije dovoljno i da nejednakosti i dalje postoje; naglašava potrebu da države članice i Komisija promiču i jamče načelo jednake plaće u skladu s člankom 157. UFEU-a, među ostalim suzbijanjem razlika u plaćama i mirovinama, smanjenjem nesigurnog rada(23), osiguranjem dostupnosti cjenovno pristupačne i kvalitetne skrbi za djecu, boljim politikama za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te osiguranjem kolektivnih prava na pregovore;

17.  ponavlja da medijske organizacije moraju što prije provesti politiku jednake plaće za jednak rad, uključujući obveze u pogledu transparentnosti plaća, čime će se ženama pružiti jednake mogućnosti za napredovanje i osposobljavanje ili druge dodatne prednosti istovjetne s prednostima koje imaju muškarci;

18.  primjećuje pozitivnu ulogu vijećâ žena i službenika za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu; poziva na promicanje rodne ravnopravnosti u okviru međusektorske politike ljudskih resursa u medijskom sektoru; smatra da ostvarivanje ravnopravnog položaja žena na svim razinama u sektoru medija, a posebno na razini na kojoj se donose odluke, zahtijeva kulturu usredotočenu na zaposlenike i rodno osjetljivo više rukovodstvo; preporučuje nacionalnim regulatornim tijelima i medijskim organizacijama da provode preporuku Komisije 2014/124/EU o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem(24), izrade smjernice za pošten postupak odabira i uspostave sveobuhvatne politike ravnopravnosti kojima će se obuhvatiti medijski sadržaj i jamčiti napredak žena u tijelima nadležnima za donošenje odluka, te da uspostave interne postupke koji će se baviti problemom uznemiravanja na radnom mjestu; poziva Komisiju da nastavi pratiti ispravnu primjenu i provođenje Direktive 2006/54/EZ u kojoj se teret dokazivanja krivnje u predmetima diskriminiranja na temelju spola preokreće;

Medijski sadržaj i žene

19.  naglašava ulogu medija kao posrednika u društvenim promjenama, kao i njihov utjecaj u oblikovanju javnog mišljenja, te poziva države članice na promicanje sadržaja o ravnopravnosti spolova u javnim medijima; ističe da su do sada sve regulatorne mjere u vezi sa seksizmom i stereotipnim prikazivanjima muškaraca i žena u medijskim sadržajima u nadležnosti država članica; podsjeća na zabranu diskriminacije na temelju spola u medijima, kako je navedeno u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama; nadalje ističe da su regulatorne mjere podložne dužnom uzimanju u obzir načela slobode izražavanja, no da urednička sloboda ni u kojim okolnostima ne bi smjela služiti za poticanje ili opravdavanje ponižavajućih prikaza žena i pripadnika zajednice LGBTI; apelira na države članice da, uz zaštitu navedenih sloboda, reguliraju pristup videoigrama štetnog internetskog sadržaja i pornografiji na internetu;

20.  naglašava da ekonomski argumenti ne mogu biti izgovor za nastavak rodnih stereotipa u medijskom sadržaju;

21.  naglašava da nasilni i seksistički medijski sadržaj ima negativan utjecaj na žene i njihovo sudjelovanje u društvu; zabrinut je zbog određenih komercijalnih audiovizualnih komunikacija koje prouzročuju psihološku ili fizičku štetu u djece i mladih; apelira na relevantne dionike i tijela vlasti da riješe problem oglašavanja kojim se neizravno potiče razvoj poremećaja prehrane kao što je anoreksija, te da poduzmu ostale mjere kako bi se najosjetljivije osobe, na primjer djevojčice i djevojke, zaštitilo od takve vrste sadržaja;

22.  poziva na to da medijski sadržaji, uključujući oglašavanje, povezani s planiranjem obitelji, spolnim i reproduktivnim pravima, zdravljem majki i djece te osposobljavanjem budu u istoj mjeri usmjereni na muškarce i žene;

23.  naglašava da je važno poticati medijsku pismenost i svim relevantnim dionicima staviti na raspolaganje rodno osjetljive inicijative medijskog obrazovanja kako bi se mlade potaknulo na razvoj vještina kritičkog razmišljanja te kako bi im se pomoglo da identificiraju seksističke prikaze i diskriminaciju, rodno uvjetovano nasilje, nasilje na internetu, govor mržnje i nasilje motivirano rodom, rodnim identitetom, rodnim izražavanjem, seksualnom orijentacijom ili spolnim obilježjima jedne osobe te da javno progovore protiv takvih pojava; naglašava potrebu za preventivnim mjerama, uključujući šifriranje i roditeljski nadzor u cilju osiguravanja sigurnijeg korištenja interneta i digitalne i medijske pismenosti; skreće pozornost na činjenicu da stereotipi u oglašavanju i drugim medijskim proizvodima imaju potencijalni učinak na socijalizaciju djece i potom na način na koji djeca vide sama sebe, svoje članove obitelji i vanjski svijet; naglašava da oglašavanje može biti učinkovit alat za osporavanje stereotipa, kao što su rodni stereotipi i predrasude protiv pripadnika skupine LGBTI; stoga traži da se obrati veća pažnja aktivnostima stručnog osposobljavanja i obrazovanja kao načina za borbu protiv diskriminacije i promicanje rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

24.  preporučuje da „mekim mjerama” kao što su planovi ili smjernice za ravnopravnost spolova treba dati još više važnosti u medijskim organizacijama te savjetuje da se tim protokolima utvrde standardi za pozitivno prikazivanje žena u oglašavanju, vijestima, izvješćivanju, produkciji ili emitiranju te da se time obuhvate sva područja s osjetljivim sadržajem, kao što su prikazivanje moći i autoriteta, stručnost, donošenje odluka, seksualnost, nasilje, raznolikost uloga te uporaba jezika kojim se poštuje ravnopravnost spolova; nadalje potiče javne i privatne medije da uključe rodnu ravnopravnost u sve svoje sadržaje i da usvoje planove ravnopravnosti kako bi se odrazila društvena raznolikost;

25.  preporučuje da se propisima koje izdaju tijela nadležna za medije i komunikaciju utvrde kriteriji kojima će se zajamčiti odsustvo stereotipa u prikazima žena i djevojčica i da se njima predvidi mogućnost uklanjanja ili suspendiranja uvredljivog sadržaja; osim toga, preporučuje da se specijalizirane organizacije, kao što su nacionalna tijela za ravnopravnost i ženske nevladine organizacije, uključe u nadzor nad provedbom tih propisa;

26.  ističe da države članice svim odgovarajućim sredstvima moraju zajamčiti da se u medijima, uključujući internetske i društvene medije, kao i oglašavanje, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjereno protiv bilo koje osobe ili skupine osoba; naglašava da je potrebno prikupljati podatke s obzirom na rod i provoditi istraživanja u suradnji s EIGE-om kako bi se odgovorilo na internetsko nasilje, seksualno uznemiravanje na internetu, prijetnje, seksističke komentare i govor mržnje usmjeren protiv žena i djevojčica, uključujući pripadnice skupine LGBTI; naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti obuci o tome kako mediji izvještavaju o slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad pripadnicima skupine LGBTI; preporučuje da se stručnjacima u medijskom sektoru, uključujući one na rukovodećim položajima, stavi na raspolaganje kontinuirano obrazovanje o rodnim prikazima u medijskim sadržajima; preporučuje da se rodna ravnopravnost uvrsti u nastavne planove u okviru diplomskih i poslijediplomskih studija novinarstva i komunikologije;

27.  traži od država članica i Komisije da s pomoću kodeksa ponašanja promiču samoregulaciju i zajedničku regulaciju u medijskom sektoru;

Primjeri dobre prakse

28.  s entuzijazmom napominje da su razni primjeri dobre prakse uočljivi u svim državama članicama, među ostalim: medijske kampanje, posebno zakonodavstvo, nagrade ili antinagrade za stereotipno i seksističko oglašavanje, baze podataka stručnjakinja, obuka za djelatnike u sektoru te, na razini medijskih organizacija, planovi za ravnopravnost, kodeksi ponašanja i politike jednakih mogućnosti i raznolikosti te određivanje minimalnih pragova zastupljenosti svakog roda na administrativnim položajima u okviru regulatornih tijela u medijskom sektoru;

29.  potiče države članice da podupru kampanje kao što su, među ostalim, belgijski alat Expertalia, češka nagrada „Seksističko prase” (Sexistické prasátečko) ili švedska inicijativa „Ne, hvala” (#TackaNej); poziva države članice da redovito organiziraju informativne kampanje i kampanje za podizanje razine osviještenosti o rodno diskriminirajućem sadržaju u medijima te da redovito objavljuju izvješća o razvoju rodne ravnopravnosti u medijskom sektoru; poziva Komisiju da izdvoji posebna sredstva za potprograme koji su usmjereni na napredovanje žena u medijskoj industriji i da podupire medijska udruženja i medijske mreže u uvođenju javnih i sektorskih kampanja za podizanje razine osviještenosti; nadalje potiče Komisiju da osmisli nagradu EU-a za studente u području medija za radove o rodnoj ravnopravnosti;

30.  poziva organizacije civilnog društva da osmisle komunikacijske strategije za tradicionalne, ali i internetske oblike medija tako da povećaju raspon utjecaja na medijske sadržaje i nadzor nad njima;

Daljnje preporuke

31.  poziva države članice da zajedno s tijelima za ravnopravnost u potpunosti provedu postojeće zakonodavstvo u području rodne ravnopravnosti te da potaknu regulatorna tijela da vode računa o zastupljenosti žena i njihovu napredovanju te o nestereotipnim medijskim sadržajima; potiče države članice da provode redovite procjene gore navedenih područja i izrade, ako to još nije učinjeno, zakonodavstvo usredotočeno na nestereotipne medijske sadržaje; naglašava ulogu država članica koje, u okviru svojih ovlasti izvršavanja zadataka javne službe, moraju bolje iskoristiti postojeće resurse u medijima i time prikazati rodno uravnoteženije i demokratsko društvo;

32.  poziva Komisiju da provede daljnje istraživanje o zastupljenosti žena na rukovodećim položajima u medijima; pohvaljuje EIGE za njegov rad u tom području i poziva ga da nastavi razvijati i pratiti relevantni skup pokazatelja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, prisutnost žena u donošenju odluka, njihove radne uvjete i rodnu ravnopravnost u medijskim sadržajima, a ujedno proširuje svoju pozornost na nove tehnologije društvenih medija kako bi se razvile metodologije za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja u društvenim medijima;

33.  poziva Komisiju i države članice da pruže financijsku potporu ženskim organizacijama koje djeluju u području promicanja rodne ravnopravnosti u medijima, uključujući organizacije koje pružaju potporu ženama i djevojčicama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja, višedimenzionalne diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja;

34.  poziva države članice da provedu akcijske programe kojima se osigurava sudjelovanje žena u osmišljavanju i provedbi djelotvornih i učinkovitih rodno osjetljivih politika i programa u medijskim organizacijama;

35.  poziva države članice da izrade programe za poboljšanje vještina žena u predmetima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) koji su važni za karijere u medijskom sektoru s većim tehničkim naglaskom, poput tehničara zvuka i audiovizualnih tehničara; naglašava važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju raznolikosti izbora zanimanja te upoznavanja žena i muškaraca s netradicionalnim prilikama za razvoj karijere kako bi prevladali horizontalnu i vertikalnu isključenost;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (2) SL L 95, 15.4.2010., str. 1. (3) SL C 296, 10.11.1995., str. 15. (4) SL C 304, 6.10.1997., str. 60. (5) SL C 295 E, 4.12.2009., str. 43. (6) SL C 36, 29.1.2016., str. 18. (7) SL C 66, 21.2.2018., str. 44. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260. (11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0290. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0364. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417. (14) Zajednička baza podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostata (UOE), dostupna na poveznici: http://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/ta_educ_part_grad__educ_uoe_grad02 (15) EIGE, indeks rodne ravnopravnosti 2017. (16) https://www.womenlobby.org/IMG/pdf/factsheet_women_and_media.pdf (17) Lenka Vochocová, javno saslušanje odbora FEMM o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u od 26. lipnja 2017., snimka dostupna na poveznici http://www.europarl.europa.eu/ep-live/hr/committees/video?event=20170626-1500-COMMITTEE-FEMM (18) Global Media Monitoring project, regionalno izvješće za Europu (2015.), dostupno na poveznici http://cdn.agilitycms.com/who-makes-the-news/Imported/reports_2015/regional/Europe.pdf (19) Kampanja Međunarodne federacije novinara (IFJ) o rodno uvjetovanom nasilju na radnome mjestu https://www.ifj-stop-gender-based-violence.org/ (20) „Gdje su redateljice u europskim filmovima?” (engl. Where are the women directors in European films?) Izvješće o ravnopravnosti spolova u pogledu redateljica (2006. – 2013.), s preporukama najboljih praksi i politika (engl. Gender equality report on female directors (2006-2013) with best practice and policy recommendations): http://www.ewawomen.com/en/research-.html (21) Rodna ravnopravnost na vodećim položajima i u postupcima donošenja odluka. Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a, 2017. (izvor: baza podataka EIGE-a o rodnoj statistici – žene i muškarci u postupcima donošenja odluka). (22) Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE): Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama (2013.). (23) Vidjeti Rezoluciju Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta. (24) SL L 69, 8.3.2014., str. 112.