Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 162., 174. do 178. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 9. listopada 2017. naslovljeno „Moja regija, moja Europa, naša budućnost: Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji” (COM(2017)0583),

–  uzimajući u obzir Amsterdamski pakt kojim se uspostavlja Plan EU-a za gradove koji su na neformalnom sastanku održanom 30. svibnja 2016. u Amsterdamu odobrili ministri EU-a odgovorni za urbana pitanja,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(6),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. travnja 2017. o povećanju učinkovitosti, relevantnosti i vidljivosti kohezijske politike našim građanima(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. studenog 2017. naslovljene „Sinergije i pojednostavnjenje kohezijske politike nakon 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. naslovljenu „Budućnost Europe: razmatranja i scenariji za EU-27 do 2025.” (COM(2017)2025),

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe (COM(2017)0206) od 26. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o svladavanju globalizacije (COM(2017)0240) od 10. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije (COM(2017)0291) od 31. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o budućnosti financija EU-a (COM(2017)0358) od 28. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije od 10. travnja 2017. o konkurentnosti u regijama s niskim prihodima i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju (SWD(2017)0132),

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije naslovljen „Why Regional Development matters for Europe’s Economic Future”(9),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. veljače 2018. o novom, modernom, višegodišnjem financijskom okviru za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020. (COM(2018)0098),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 11. svibnja 2017. naslovljeno „Budućnost kohezijske politike nakon 2020. – Za snažnu i učinkovitu europsku kohezijsku politiku nakon 2020.”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o pravoj kombinaciji financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(22),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o „regijama koje zaostaju u EU-u”(23),

–  uzimajući u obzir Izvješće Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020.(24),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0138/2018),

A.  budući da je svrha kohezijske politike promicanje skladnog i ravnomjernog razvoja cijele Unije i njezinih regija koje vodi jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, u duhu solidarnosti i u cilju promicanja održivog rasta, zapošljavanja, socijalne uključenosti te smanjenja razlika između i unutar regija, kao i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, u skladu s Ugovorima;

B.  budući da 7. izvješće o koheziji pokazuje da se regionalne nejednakosti ponovno smanjuju, no da situacija veoma varira od područja do područja, bilo da se mjeri BDP-om po glavi stanovnika, stopom zapošljavanja ili drugim pokazateljima, te da su određene razlike i dalje prisutne, ili se pak povećavaju ili kreću između i unutar regija i država članica, uključujući unutar europodručja;

C.   budući da se u 7. izvješću o koheziji navode zabrinjavajući podaci u pogledu stope nezaposlenosti, uključujući stope nezaposlenosti mladih, koje se u mnogim regijama nisu vratile na razinu prije krize, te konkurentnosti, siromaštva i socijalne uključenosti;

D.  budući da 24 % ili gotovo 120 milijuna Europljana žive u siromaštvu, u opasnosti od siromaštva ili se nalaze u teškoj materijalnoj oskudici i/ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada; budući da se broj siromašnih radnika povećava i da je broj mladih nezaposlenih osoba i dalje visok;

E.  budući da stope nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji od 2013. postupno opadaju, iako su još uvijek više nego 2008. i iznose 7,3 %, odnosno 16,1 % (prosinac 2017.)(25), uz velike razlike između država članica i unutar pojedinih država članica, posebno u onima koje su najviše pogođene financijskom krizom; budući da su se regionalne razlike počele smanjivati; budući da su razlike u stopama nezaposlenosti između država članica i dalje velike te da, prema najnovijim podacima(26), variraju od 2,4 % u Češkoj Republici i 3,6 % u Njemačkoj do 16,3 % u Španjolskoj i 20,9 % u Grčkoj; budući da je prikrivena nezaposlenost (pojava pri kojoj nezaposlene osobe žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. iznosila 18 %;

F.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe velika raznolikost regija i područja, uključujući i unutar sadašnjih kategorija regija, radi njihovih specifičnosti (najudaljenije regije, rijetka naseljenost, niski prihodi ili slab rast itd.), zbog čega je potrebno uvesti prilagođen teritorijalni pristup;

G.  budući da je jedan od glavnih doprinosa 7. izvješća o koheziji povezan s identifikacijom određenih regija za koje se kaže da su u „zamci srednjih prihoda” i koje su u opasnosti od zaostajanja ili stagniranja;

H.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe postojanje izoliranih područja siromaštva, rizik od teritorijalne fragmentacije i produbljivanje subregionalnih nejednakosti, uključujući i u naprednijim regijama;

I.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe „da učinak globalizacije, migracija, siromaštva i manjka inovacija, klimatskih promjena, energetske tranzicije i onečišćenja nije ograničen na manje razvijene regije”;

J.  budući da je kohezijska politika imala važnu ulogu u oporavku gospodarstva EU-a promicanjem pametnog, održivog i uključivog rasta, međutim, javna ulaganja u EU-u i dalje su ispod razine iz vremena prije krize s velikim nedostacima u nekim zemljama koje su najviše pogođene krizom s obzirom na to da su javna ulaganja u EU-u pala s 3,4 % BDP-a u 2008. na 2,7 % u 2016.;

K.   budući da se u 7. izvješću o koheziji jasno predstavljaju rezultati kohezijske politike u pogledu rasta, zapošljavanja, prometa, energije, okoliša te obrazovanja i osposobljavanja, kao što smo vidjeli u programskom razdoblju 2014. – 2020. u kojem je pružena potpora za 1,1 milijuna malih i srednjih poduzeća, što izravno dovodi do otvaranja dodatnih 420 000 novih radnih mjesta, čime se pomaže više od 7,4 milijuna nezaposlenih osoba da pronađu posao i dodatnih preko 8,9 milijuna osoba da steknu nove kvalifikacije, te zbog toga kohezijska politika predstavlja vezivno tkivo Europe;

Dodana vrijednost kohezijske politike

1.   smatra da je iznimno važno da se kohezijskom politikom u novom programskom razdoblju nastavi prikladno obuhvaćati sve europske regije i da ona ostane glavni instrument Unije za javna ulaganja na temelju dugoročne strategije i perspektiva, s proračunom dovoljnim za suočavanje s postojećim i novim izazovima i kojim se jamči postizanje temeljnih ciljeva te politike; ističe da bi se usmjeravanjem kohezijske politike isključivo na najslabije razvijene regije kočio napredak u pogledu političkih prioriteta Unije kao cjeline;

2.  naglašava da kohezijska politika ima dodanu europsku vrijednost zbog svojeg doprinosa europskim javnim dobrima i prioritetima, kao što su rast, socijalna uključenost, inovacije i zaštita okoliša, kao i javnim i privatnim ulaganjima, te da je ona temeljni alat za ostvarenje cilja Ugovora koji se odnosi na smanjenje nejednakosti u svrhu prilagodbe životnog standarda prema gore i smanjenja zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju;

3.  podsjeća na svoju snažnu predanost podijeljenom upravljanju, načelu partnerstva, koje je potrebno zadržati i osnažiti u razdoblju nakon 2020., kao i upravljanju na više razina i supsidijarnosti, kojima se pridonosi dodanoj vrijednosti kohezijske politike; ističe da se dodana vrijednost te politike u prvom redu očituje u njezinoj sposobnosti da uzme obzir potrebe nacionalnog razvoja, uz potrebe i posebnosti različitih regija i područja i da približi Europsku uniju njezinim građanima;

4.  ističe da se europska dodana vrijednost snažno odražava u europskoj teritorijalnoj suradnji u svim njezinim dimenzijama (prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja, kako unutarnja tako i vanjska) s obzirom na to da doprinosi ciljevima ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti; ponavlja poziva da se poveća udio proračuna dodijeljen kohezijskoj politici, uz istodobno poboljšanje koordinacije između različitih programa kako bi se izbjegla preklapanja; podsjeća na važnost provedbe makroregionalnih strategija za postizanje ciljeva kohezijske politike;

5.   napominje da provedba kohezijske politike u jednoj regiji može dovesti do vanjskih učinaka te do izravnog i neizravnog prelijevanja koristi u cijelom EU-u zahvaljujući, među ostalim, povećanom obujmu trgovine, čime se jača jedinstveno tržište; međutim, ističe da se ta korist može znatno razlikovati od jedne države članice do druge te osobito ovisi o geografskoj blizini i strukturi gospodarstva država članica;

6.  ističe da je potrebno razviti metodu za određivanje „cijene nepostojanja kohezijske politike“ kako bi se pružili dodatni mjerljivi dokazi europske dodane vrijednosti kohezijske politike, po uzoru na rad Europskog parlamenta o „cijeni neujedinjene Europe”;

Teritorijalna dimenzija

7.  napominje da u urbanim područjima postoje, s jedne strane, velike prilike za rast, ulaganja i inovacije te, s druge strane, razni ekološki, gospodarski i socijalni izazovi, među ostalim, zbog koncentracije ljudi u njima i postojanja izoliranih područja siromaštva, pa tako i u relativno bogatim gradovima; stoga ističe da je opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje ključni izazov;

8.  naglašava da jačanje teritorijalne dimenzije kohezijske politike zahtijeva da se veća pozornost posveti problemima prigradskih i ruralnih sredina, uz korištenje stručnosti lokalnih nadležnih tijela i s posebnim naglaskom na gradovima srednje veličine u svakoj državi članici;

9.  naglašava važnost podupiranja ruralnih područja u svoj njihovoj raznolikosti stavljanjem naglaska na njihove potencijale, poticanjem projekata kojima se daje podrška lokalnim gospodarstvima, poboljšanjem povezivosti i dostupnosti u području prometa i povezivosti vrlo velike brzine, te pružanjem pomoći tim područjima u suočavanju s izazovima: dezertifikacijom ruralnih područja, socijalnom uključenosti, nedostatkom mogućnosti zaposlenja, poduzetničkim poticajima i cjenovno pristupačnim stanovanjem, opadanjem broja stanovništva, odumiranjem centara gradova, pojavom područja bez zdravstvene skrbi itd.; u tom pogledu naglašava važnost drugog stupa ZPP-a u promicanju održivog ruralnog razvoja;

10.  poziva na to da se pri određivanju prioriteta ulaganja u većoj mjeri uzmu u obzir teritorijalne posebnosti, primjerice, posebnosti regija iz članka 174. stavka 3. UFEU-a, kao što su otočne, planinske, ruralne, granične, najsjevernije, obalne i periferne regije; naglašava važnost stvaranja prilagođenih strategija, programa i djelovanja za te različite regije ili čak istraživanja mogućeg pokretanja novih specifičnih programa, po uzoru na Plan EU-a za gradove i Amsterdamski pakt;

11.  podsjeća na to da specifična strukturna gospodarska i socijalna situacija najudaljenijih regija opravdava posebne mjere, uključujući u vezi s njihovim uvjetima pristupa europskim strukturnim fondovima, u skladu s člankom 349. UFEU-a; naglašava potrebu da se nastave sve privremene mjere kojima se nastoje nadoknaditi njihovi strukturni nedostaci te da se poboljšaju posebne mjere usmjerene na te regije njihovom prilagodbom kada god je ona potrebna; poziva Komisiju i države članice da presudu Suda EU-a od 15. prosinca 2015. uzmu kao temelj kako bi se osigurala prikladna primjena članka 349. UFEU-a u vezi s uvjetima pristupa strukturnim fondovima; posebno predlaže da se poveća socijalna komponenta posebnih sredstava za najudaljenije regije, da se održi trenutačna razina sufinanciranja Unije u tim regijama te da se predvide promjene u tematskoj koncentraciji; ističe potencijal najudaljenijih regija kao, primjerice, privilegiranih područja za provedbu eksperimentalnih projekata;

12.  smatra da je uvođenje integriranih strategija održivog urbanog razvoja bilo uspješno te smatra da ga stoga treba osnažiti i proširiti na druga subregionalna područja, primjerice utvrđivanjem integriranog teritorijalnog pristupa uz tematske ciljeve, ne dovodeći u pitanje tematsku koncentraciju; ističe važnost lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, čime se poboljšava sposobnost kohezijske politike da obuhvati lokalne dionike; naglašava da je potrebno istražiti mogućnost uvođenja pripreme nacionalnih i regionalnih operativnih programa na temelju integriranih teritorijalnih strategija i strategija za pametnu specijalizaciju;

„Regije sa srednjim prihodima”: poticanje otpornosti i sprečavanje zaostajanja područja u nepovoljnom položaju

13.  ističe da regije sa srednjim prihodima nisu bilježile isti rast kao i regije s niskim prihodima (koje i dalje trebaju uhvatiti korak s ostatkom EU-a) i regije s vrlo visokim prihodima s obzirom na to da se suočavaju s izazovom koji se naziva „zamka srednjih prihoda”, koji je posljedica njihovih visokih troškova u usporedbi s regijama s niskim prihodima tj. slabih inovacijskih sustava u usporedbi s regijama s vrlo visokim prihodima; nadalje, napominje da je za ta područja svojstven i oslabljen proizvodni sektor i osjetljivost na šokove prouzročene globalizacijom i posljedičnim socijalno-gospodarskim promjenama;

14.  smatra da će velik izazov za buduću kohezijsku politiku biti pružanje odgovarajuće podrške regijama sa srednjim prihodima kako bi se, među ostalim, stvorilo okruženje pogodno za ulaganja, te da kohezijska politika mora istodobno smanjiti razlike i nejednakosti, ali i spriječiti zaostajanje regija u nepovoljnom položaju, uzimajući u obzir različite trendove, dinamike i okolnosti;

15.  poziva Komisiju da riješi izazove s kojima se suočavaju regije sa srednjim prihodima, koje obilježava niska stopa rasta u usporedbi s prosjekom EU-a, kako bi se promicao skladan razvoj cijele Unije; podsjeća da bi, u svrhu pružanja potpore tim regijama i pronalaska rješenja za njihove probleme, sljedeće programsko razdoblje buduće kohezijske politike trebalo na primjeren način obuhvatiti, podržati i uključiti te regije, uključujući stvaranjem i provedbom prilagođenih strategija, programa i djelovanja; u tom kontekstu podsjeća na važnost komplementarnih pokazatelja uz BDP kako bi se ponudila preciznija slika o društveno-gospodarskim uvjetima tih specifičnih regija; smatra da je potrebno više pozornosti posvetiti ranoj identifikaciji osjetljivosti kako bi se kohezijskom politikom podržala otpornost regija i spriječilo stvaranje novih razlika u svim vrstama regija;

16.  pozdravlja činjenicu da je Europska komisija pokrenula pilot-projekt za pružanje podrške „po mjeri”, prilagođene izazovima specifičnima za regije u industrijskoj tranziciji; poziva Komisiju da izvuče pouku iz pilot-projekta te očekuje predviđene rezultate što je prije moguće; smatra da strategije pametne specijalizacije imaju potencijal da holističkim pristupom ponude bolju potporu tim regijama u njihovim razvojnim strategijama i, općenitije, promiču diferenciranu provedbu na regionalnoj razini, ali i da bi im također mogle dati potporu dodatnom suradnjom i razmjenom znanja i iskustva među regijama; pozdravlja aktivnosti poput inicijative Vanguard za korištenje strategija pametne specijalizacije s ciljem poticanja rasta i obnove industrije u prioritetnim područjima EU-a;

17.  naglašava da fiskalna i socijalna konvergencija doprinose jačanju kohezije te da istodobno poboljšavaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta; smatra da različitost praksi u tom području može biti u suprotnosti s ciljem kohezije i da može prouzročiti dodatne probleme za područja koja zaostaju ili područja najosjetljivija na posljedice globalizacije i skreće pozornost na stalnu potrebu da slabije razvijene regije dohvate ostatak Unije; smatra da bi kohezijska politika pozitivnim poticajima mogla doprinijeti promicanju socijalne i fiskalne konvergencije (zajedno s ekonomskom i teritorijalnom konvergencijom); u tom pogledu naglašava mogućnost oslanjanja, na primjer, na europski stup socijalnih prava; poziva Komisiju da u europskom semestru više uzme u obzir taj aspekt kako bi se socijalna dimenzija kohezijske politike bolje integrirala s ekonomskom politikom, a istodobno propisno uključila lokalna i regionalna tijela vlasti radi povećanja učinkovitosti procesa i jačanja vlasništva nad njime;

Područja djelovanja

18.  podržava jaku tematsku koncentraciju na ograničeni broj prioriteta povezanih s glavnim europskim političkim ciljevima, dajući pritom upravljačkim tijelima veću fleksibilnost u osmišljavanju teritorijalnih strategija na temelju potreba i potencijala, a nakon uključivog savjetovanja na lokalnoj i regionalnoj razini prilikom pripreme sporazuma o partnerstvu; naglašava da bi zapošljavanje (uključujući nezaposlenost mladih), društvena uključenost, borba protiv siromaštva, potpora inovacijama, digitalizacija, potpora MSP-ovima i novoosnovanim inovativnim poduzećima, borba protiv klimatskih promjena, kružno gospodarstvo te infrastruktura trebali biti prioritetna područja djelovanja u budućoj kohezijskoj politici;

19.  pozdravlja donošenje europskog stupa socijalnih prava, koji predstavlja korak naprijed u izgradnji socijalne Europe; podsjeća na svoju predanost ESF-u kao snažnom integriranom dijelu europskih strukturnih i investicijskih fondova te Jamstvu za mlade, Inicijativi za zapošljavanje mladih i Europskim snagama solidarnosti s obzirom na njihovu ulogu u rješavanju izazova zapošljavanja, socijalne uključenosti, gospodarskog rasta, obrazovanja i stručnog osposobljavanja;

20.  naglašava da kohezijska politika u budućnosti treba biti više usredotočena na zaštitu i potporu zajednica i područja na koje negativno utječu globalizacija (selidba poslovanja izvan EU-a, gubitak radnih mjesta) i slični trendovi unutar EU-a; poziva na to da se razmotri koordinacija između strukturnih fondova i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u odgovarajućim slučajevima kako bi se, između ostalog, obuhvatilo premještanje poslovanja unutar EU-a;

21.  napominje da osjetljivost na klimatske promjene znatno varira od područja do područja; smatra da bi europske strukturne i investicijske fondove trebalo što djelotvornije koristiti za pomoć EU-u da ispuni svoje obveze u okviru Sporazuma o klimi u Parizu (COP21), primjerice s obzirom na energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost ili razmjenu dobrih praksi, posebno u stambenom sektoru, i uzeti u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a; ustraje na tome da bi sredstva iz instrumenata solidarnosti u slučaju elementarnih nepogoda trebala biti dostupna u što kraćem roku u datim okolnostima, i uvijek na koordinirani način;

22.  poziva na iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova na održiv način u cilju suočavanja s demografskim izazovima (starenje, opadanje broja stanovništva, demografski pritisak, nemogućnosti privlačenja ili zadržavanja odgovarajućeg kadra) koji su u različitoj mjeri prisutni u europskim regijama; posebno ističe da je potrebno osigurati primjerenu potporu područjima kao što su neke najudaljenije regije;

23.  traži da se u okviru članka 349. UFEU-a uspostavi poseban mehanizam financiranja za razdoblje nakon 2020. godine namijenjen za integraciju migranata u najudaljenijim regijama koje su zbog svojih osobitosti suočene s većim migracijskim pritiskom, čime će se doprinijeti njihovu održivom razvoju;

24.  smatra da fondovi EU-a moraju biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da bi se tim fondovima i dalje trebala poticati deinstitucionalizacija;

25.  naglašava potencijal za daljnja ulaganja u kulturu, baštinu, mlade, sport i održivi turizam radi otvaranja radnih mjesta, uključujući i posebno kvalitetna radna mjesta za mlade, ali i rasta i poboljšanja socijalne kohezije uz istodobnu borbu protiv siromaštva i diskriminacije, što je osobito važno, na primjer, za najudaljenije, ruralne i udaljene regije; podržava razvoj kulturnih i kreativnih industrija koje su usko povezane s inovativnošću i kreativnošću;

Programski okvir nakon 2020. godine

26.  naglašava da se u 7. izvješću o koheziji ističe da je pri raspodjeli sredstava i davanju točnije slike socioekonomskih uvjeta potrebno u obzir uzeti komplementarne pokazatelje BDP-a po stanovniku, koji bi trebali ostati glavni pokazatelji, u skladu s utvrđenim izazovima i potrebama, uključujući i na subregionalnoj razini; napominje važnost oslanjanja na kvalitetne, pouzdane, ažurirane, strukturirane i dostupne podatke; stoga traži od Komisije i Eurostata da osiguraju najdetaljnije moguće statističke podatke od važnosti za kohezijsku politiku, i njihovu zemljopisnu raščlambu, tako da na odgovarajući način odražavaju potrebe regija u procesu programiranja; zagovara uključivanje socijalnih, ekoloških i demografskih kriterija, posebice stope nezaposlenosti i stope nezaposlenosti mladih;

27.  zagovara jačanje integriranih pristupa i snažno naglašava da ESF mora ostati sastavni dio europske regionalne politike zbog svoje bitne kohezijske dimenzije;

28.  ističe da bi bespovratna sredstva trebala ostati glavni instrument financiranja kohezijske politike, ali priznaje da financijski instrumenti mogu predstavljati učinkovitu polugu i da ih treba podupirati ako stvaraju dodanu vrijednost, te na temelju odgovarajuće ocjene ex ante; ističe, međutim, da njihova upotreba ne smije postati sama sebi svrhom i da njihova učinkovitost ovisi o mnogim čimbenicima (vrsti projekta, područja ili rizika) i da sve regije, neovisno o svojoj razini razvoja, moraju imati slobodu da utvrde najprikladniji načina financiranja; protivi se svakom obvezujućem cilju u pogledu uporabe financijskih instrumenata;

29.  poziva na pojednostavljenje uvjeta za korištenje financijskih instrumenata i potiče njihovo koordiniranje s bespovratnim sredstvima s obzirom na komplementarnost, učinkovitost i situaciju na terenu; naglašava važnost administrativnih kapaciteta i kvalitetnog upravljanja te komplementarne uloge nacionalnih razvojnih banaka i institucija u provedbi financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama; smatra da je potrebno u što većoj mjeri uskladiti pravila o financijskim instrumentima, bez obzira na način na koji se njima upravlja; predlaže, uz već postojeće financijske instrumente kohezijske politike, i promicanje participativnih financijskih instrumenata;

30.  smatra da veza između kohezijske politike i jamstva povoljnog okruženja za ulaganja, učinkovitost i uspješno korištenje sredstava također doprinosi ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, ističući pritom da se kohezijska politika ne može svesti na instrument u službi prioriteta ne uzimajući u obzir njezine ciljeve; naglašava potrebu da se primijeni dogovoreno stajalište o Paktu o stabilnosti i rastu s obzirom na fleksibilnost cikličkih uvjeta, strukturnih reformi i ulaganja; smatra da je potrebno pažljivo analizirati mjere koje povezuju djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013, među ostalim i uključivanjem svih dionika; mišljenja je da bi Komisija trebala razmotriti izmjene u načinu povezanosti kohezijske politike i Europskog semestra radi jačanja njegove teritorijalne i socijalne dimenzije te uzeti u obzir druge čimbenike koji pridonose ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, na primjer, stvarnu konvergenciju; u tom kontekstu i u okviru europskog semestra poziva Komisiju da razmotri regionalno i nacionalno sufinanciranje u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i njihov učinak na nacionalne deficite;

31.  poziva na jačanje strategija pametne specijalizacije kao sredstva kojim se u kontekstu brzih tehnoloških promjena i globalizacije otvara novi put daljnjim ulaganjima u dugoročni potencijal rasta; priznaje korist prethodnih uvjeta, ali ističe da su ti uvjeti u nekim slučajevima doprinijeli većoj složenosti i kašnjenju u izradi i početku programiranja; prima na znanje opažanja Revizorskog suda o prethodnim uvjetima u njegovu tematskom izvješću br. 15/2017; poziva Komisiju da, gdje je to primjereno, razmotri smanjivanje broja tematskih izvješća i u tom području ojača poštovanje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti, oslanjajući se u najvećoj mogućoj mjeri na postojeće strateške dokumente koji bi mogli ispuniti buduće prethodne uvjete; ističe da bi prethodni uvjeti trebali biti usko povezani s učinkovitošću ulaganja i da bi istodobno trebalo jamčiti jednak tretman za sve države članice;

32.  napominje da su kvaliteta i stabilnost javne uprave, čiji su preduvjet dobro obrazovanje, osposobljavanje i lokalno dostupna savjetodavna pomoć, i dalje odlučujući faktor za regionalni rast i učinkovitost europskih strukturnih i investicijskih fondova; naglašava da je potrebno poboljšati kvalitetu upravljanja i zajamčiti dostupnost dovoljne razine tehničke pomoći jer to veoma utječe na ispravnu provedbu kohezijske politike, a može se znatno razlikovati ovisno o državi članici, što je osobito vidljivo u, na primjer, regijama koje zaostaju; poziva Komisiju da, prije svega, ocijeni budući program JASPERS u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda;

33.  podržava veću usmjerenost kohezijske politike na rezultate i sadržaj, s prijelazom s računovodstvene logike na logiku utemeljenu na učinkovitosti, pri čemu se upravljačkim tijelima omogućuje veća fleksibilnost u načinu postizanja ciljeva uz puno poštovanje, između ostalog, načela partnerstva, transparentnosti i odgovornosti;

34.  smatra neophodnim nastavak borbe protiv prijevara i poziva na nultu toleranciju u pogledu korupcije;

Pojednostavljena kohezijska politika

35.  poziva Komisiju da u svojim budućim zakonodavnim prijedlozima uzme u obzir preporuke skupine na visokoj razini zadužene za pojednostavljenje;

36.  naglašava potrebu za pružanjem okvira kojim će se zajamčiti pravna stabilnost na temelju jednostavnih, jasnih i predvidljivih pravila, posebno u pogledu upravljanja i revizije, kako bi se ostvarila odgovarajuća ravnoteža između učinkovitosti i ciljeva pojednostavljenja; poziva da se u sljedećem programskom razdoblju smanji količina zakonodavstva i smjernica (ali oprezno, kako bi se u bliskoj suradnji s dionicima osigurao neophodan kontinuitet pravila i procedura s kojima su zainteresirani subjekti i upravljačka tijela upoznati); poziva da se relevantni dokumenti prevedu na sve jezike EU-a i da se retroaktivna primjena i tumačenje pravila izbjegava koliko god je to moguće; poziva na objedinjeni zakonski okvir i smjernice za prekogranične projekte;

37.  istodobno ističe potrebu da se izbjegne prekomjerna regulacija i da operativni programi postanu pravi strateški dokumenti, sažetiji i fleksibilniji, s pojednostavljenim postupcima ciljane izmjene tijekom programskog razdoblja (npr. u slučaju elementarnih nepogoda) kako bi bili odgovarajući odgovor na globalne promjene i regionalne zahtjeve;

38.  poziva na stvaranje istinski jedinstvenog skupa pravila za europske strukturne i investicijske fondove, uključujući daljnje usklađivanje zajedničkih pravila za instrumente koji pridonose istom tematskom cilju; smatra da je potrebno pojednostaviti postupak nabave u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova te ubrzati postupak dodjele državnih potpora kada je potrebna sukladnost; podupire ujednačeni i koherentniji način postupanja s europskim sredstvima kojima se izravno upravlja i fondovima kohezijske politike kada su u pitanju državne potpore i, općenitije gledano, usklađena pravila za europske instrumente namijenjene istim korisnicima; ističe važnost bolje komplementarnosti između kohezijske politike i budućeg programa EU-a za istraživanja kako bi se obuhvatio cijeli ciklus, od temeljnog istraživanja do tržišnih rješenja; smatra da tematsku koncentraciju treba očuvati kako bi se omogućile sinergije među različitim izvorima financiranja na razini projekta;

39.  prima na znanje uspostavu radne skupine zadužene za pitanja supsidijarnosti i proporcionalnosti i od nje očekuje konkretne prijedloge za jačanje poštovanja tih načela u okviru kohezijske politike; podržava jamčenje primjene tih načela kako bi se ostvarilo istinsko višerazinsko upravljanje, koje iziskuje odgovarajuće dodjeljivanje ovlasti lokalnim i regionalnim vlastima, ali i drugim dionicima;

40.  žali zbog toga što Komisija nije pružila više integriranu procjenu međusektorskih politika, kao i zbog toga što se ne navode sinergije između različitih europskih politika; poziva na ambiciozne strategije, financiranje i mjere kojima će se povećati sinergije s drugim fondovima EU-a i privući dodatna financijska potpora; ističe potrebu da se dodatno optimiraju sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata, uključujući Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), kao i s ostalim programima kojima se središnje upravlja, kao što je Obzor 2020., čime se nadopunjuje kohezijska politika u pružanju potpore istraživanju i inovacijama;

41.  poziva da uvjeti u pogledu programiranja, provedbe i kontrole europskih strukturnih i investicijskih fondova ubuduće počivaju na načelima diferencijacije i proporcionalnosti, na temelju transparentnih i pravednih kriterija, ovisno o iznosu programâ, profilu rizika, kvaliteti administrativnog upravljanja i visini vlastitog doprinosa;

42.  smatra nužnim da odnos između Komisije i upravljačkih tijela preraste u „ugovor o povjerenju”; u tom kontekstu podsjeća na važnost postojanja adekvatnog i funkcionalnog okvira za višerazinsko upravljanje; poziva Komisiju da iskoristi postignuća u području dobrog upravljanja javnim sredstvima dodjelom nove oznake kao nagrade tijelima za upravljanje koja su dokazala svoju sposobnost da se pridržavaju propisa; poziva da se u području nadzora više oslanja na nacionalne i regionalne propise nakon što se provjeri i potvrdi njihova učinkovitost;

43.  poziva na jačanje načela jedinstvene revizije, ubrzanje provedbe e-kohezije i rašireniju primjenu pojednostavljenih i standardiziranih troškova jer se to, između ostalog, pokazalo rješenjem lakšim za provedbu i nije dovodilo do pogrešaka; naglašava potencijal digitalizacije aktivnosti praćenja i izvješćivanja; mišljenja je da razmjenu stručnog znanja treba olakšati uspostavom portala za dijeljenje znanja radi razmjene dobrih praksi;

44.  poziva Komisiju da iznese ideje za poboljšanje odgovora kohezijske politike na nepredviđene događaje i u tom kontekstu podsjeća na svoj poziv da se stvori neka vrsta pričuve kojom bi se regijama mogla pružiti dodatna fleksibilnost, a da se pritom ne dovedu u pitanje dugoročni ciljevi operativnih programa;

Izazovi i perspektive

45.  izražava vrlo veliku zabrinutost zbog scenarijâ koje je Komisija nedavno predstavila u vezi s mogućim proračunskim rezovima u području kohezijske politike u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru, što bi moglo dovesti do izuzimanja mnogih regija iz kohezijske politike; podupire ambiciozan proračun u visini prilagođenoj izazovima i poziva na to da se kohezijska politika ne pretvori u varijablu prilagodbe; podsjeća na to da za Europski parlament uvjet obuhvaćanja svih regija nije predmet pregovora; naglašava da teorija „skupinâ za gospodarski razvoj” potvrđuje važnost diferencirane potpore za sve europske regije, uključujući one s vrlo visokim prihodima, koje se i dalje moraju uspješno nositi sa svojom globalnom konkurencijom;

46.  smatra da kohezijska politika može pomoći u odgovaranju na nove izazove kao što su sigurnost ili integracija izbjeglica pod međunarodnom zaštitom; ipak, naglašava da se ne može očekivati da će kohezijska politika riješiti sve krize i protivi se uporabi fondova kohezijske politike za pokrivanje kratkoročnih financijskih potreba izvan njezinih okvira i podsjeća da je njezina svrha srednjoročni i dugoročni socijalni i ekonomski razvoj u Europskoj uniji;

47.  prima na znanje pozitivne rezultate EFSU-a, čija se sredstva, međutim, moraju ulagati još transparentnije i svrsishodnije; naglašava da se kohezijska politika i EFSU temelje na različitim konceptima i ciljevima, koji se u nekim slučajevima mogu nadopunjavati, ali da nisu međusobno zamjenjivi, bez obzira na stupanj razvoja regija, posebno zbog toga jer se EFSU, za razliku od strukturnih fondova, uglavnom temelji na zajmovima; podsjeća na važnost odgovarajućeg razlikovanja između EFSU-a i kohezijske politike, kao i utvrđivanja jasnih mogućnosti njihova kombiniranja;

48.  ponavlja svoju predanost dugoročnom programiranju; smatra da je jedina održiva alternativa sadašnjem VFO-u od 7 godina okvir od 5 + 5 godina s revizijom na sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju od 5 + 5 godina;

49.  poziva da se poduzmu svi mogući napori da se izbjegnu kašnjenja u programiranju novog razdoblja kako bi se spriječila zakašnjela plaćanja i opozivi, koji otežavaju ostvarivanje pozitivnih rezultata kohezijske politike; ističe da je važno pravovremeno dostaviti sve dokumente koji pripadaju budućem pravnom okviru na svim službenim jezicima kako bi se svim korisnicima osigurale što pravodobnije i točnije informacije;

50.  poziva na mjere za poboljšanje komunikacije s europskim građanima, čime bi se povećala osviještenost javnosti o konkretnim postignućima kohezijske politike; poziva Komisiju da dâ veću ulogu upravljačkim tijelima i nositeljima projekata koji se koriste inovativnim i lokalnim metodama informiranja građana o rezultatima korištenja sredstava u regijama; naglašava da je potrebno osigurati bolje informiranje i komunikaciju ne samo na kraju lanca financiranja (provedba europskih strukturnih i investicijskih fondova) nego i na njegovu početku (mogućnosti financiranja), osobito za male nositelje projekta; poziva Komisiju i države članice da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti;

51.  napominje da su neke europske regije posebno osjetljive na posljedice Brexita; naglašava da bi se budućom kohezijskom politikom trebao što više smanjiti negativan utjecaj Brexita na druge europske regije i poziva na to da se razmotri mogućnost nastavka partnerstava u okviru europske teritorijalne suradnje;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470. (4) SL L 347, 20.12.2013., str. 281. (5) SL L 347, 20.12.2013., str. 259. (6) Presuda Suda Europske unije od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C-132/14 do C-136/14, ECLI:EU:C:2015:813. (7) Doc. 8463/17. (8) Doc. 14263/17. (9) Iammarino, S., Rodríguez-Pose, A., Storper, M. (2017.), „Why regional development matters for Europe’s economic future”, Radni dokument 07/2017, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Europska komisija. (10) SL C 306, 15.9.2017., str. 8. (11) SL C 303, 19.8.2016., str. 94. (12) SL C 316, 22.9.2017., str. 132. (13) SL C 316, 22.9.2017., str. 124. (14) SL C 76, 28.2.2018., str. 2. (15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0222. (16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0320. (17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321. (18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053. (19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254. (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245. (21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401. (23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0067. (24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075. (25) http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8631691/3-31012018-BP-EN.pdf/bdc1dbf2-6511-4dc5-ac90-dbadee96f5fb (26) http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8701418/3-01032018-AP-EN/37be1dc2-3905-4b39-9ef6-adcea3cc347a