Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 18., 19., 21., 79. i 82. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 6., 20., 21., 23., 24., 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir Opću napomenu koju je 26. kolovoza 2016. usvojio Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom o članku 6. („Žene i djevojčice s invaliditetom”) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) te Odluke Vijeća (EU) 2017/865(1) i (EU) 2017/866(2) od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koju su potpisale sve države članice,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(6) i Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2012. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(9),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija(10),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru(11),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(12),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 10. lipnja 2011. o planu za jačanje prava i zaštite žrtava, posebno u kaznenim postupcima(13),

–  uzimajući u obzir „Stockholmski program ‒ otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih”(14),

–  uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2009. o uklanjanju nasilja nad ženama(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o ravnopravnosti muškaraca i žena u Europskoj uniji 2009.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(18),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe na razini EU-a Direktive 2011/99/EU koju je izradio Odjel za ex post evaluaciju Glavne uprave EP-a za usluge parlamentarnih istraživanja (PE 603.272),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir zajednička razmatranja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0065/2018),

A.  budući da svi oblici nasilja nad ljudima predstavljaju izravno kršenje njihova ljudskog dostojanstva, koje je osnova svih temeljnih ljudskih prava i stoga ga je potrebno poštovati i zaštititi; budući da je nasilje nad ženama brutalan oblik diskriminacije i kršenje ljudskih i temeljnih prava;

B.  budući da su žrtve nasilja i zlostavljanja u opasnosti od sekundarne i ponovne viktimizacije, osvete i zastrašivanja; budući da pružanje žrtvama potrebne zaštite, uključujući prekograničnu zaštitu, stoga uvelike ovisi o osviještenosti žrtava, cijelog društva i svih službenih osoba koje dođu u kontakt s njima, što obuhvaća i relevantne infrastrukture poput skloništa;

C.  budući da nedostatak prikladne zaštite osoba od rodno uvjetovanog nasilja ozbiljno šteti cijelom društvu;

D.  budući da je jedan od najvažnijih sigurnosnih aspekata svakog društva zaštita osobnog integriteta i slobode svakog pojedinca; budući da očuvanje osobne sigurnosti i zaštita svih pojedinaca od rodno uvjetovanog nasilja trebaju biti među prioritetima Europskog programa sigurnosti;

E.  budući da nasilje i fizičko, psihološko i seksualno zlostavljanje neproporcionalno pogađaju žene(19); budući da je svaka treća žena u EU-u starija od 15 godina doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje; budući da su u određenim državama članicama opseg i ozbiljnost nasilja nad ženama često zanemareni i trivijalizirani te da je praksa okrivljavanja žrtava i dalje zabrinjavajuće rasprostranjena; budući da se otprilike samo jedna trećina žena koje njihovi partneri fizički ili seksualno zlostavljaju obrati nadležnim tijelima;

F.  budući da je jamčenje ravnopravnosti spolova u svim područjima politika temeljno načelo Europske unije i ključna sastavnica borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja;

G.  budući da se Istanbulskom konvencijom, koju su potpisale, ali ne i ratificirale Unija i sve njezine države članice(20), predviđa da se sve njezine odredbe, posebno mjere za zaštitu prava žrtava, provode bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i da se od potpisnica izričito zahtijeva da uhođenje prepoznaju kao kazneno djelo; budući da će se ratifikacijom i punom provedbom Istanbulske konvencije doprinijeti rješavanju izazova u vezi s europskim nalogom za zaštitu jer će se time pružiti koherentni europski pravni okvir za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama;

H.  budući da za smanjenje procijenjenog broja neprijavljenih slučajeva nasilja države članice trebaju uvesti i poboljšati instrumente ranog upozoravanja i zaštite kako bi se žene osjećale sigurnima i prijavljivale rodno uvjetovano nasilje; budući da bi znatno velik broj neprijavljenih slučajeva rodno uvjetovanog nasilja mogao biti povezan s nedostatkom javnih sredstava; budući da nadležna tijela trebaju raspolagati objektima, kao što su skloništa u kojima se pružaju liječnička i forenzička potpora, psihološko savjetovanje i pravna pomoć, i koji predstavljaju sigurno utočište za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

I.  budući da sloboda kretanja u EU-u podrazumijeva da osobe često odlaze iz jedne zemlje u drugu; budući da se europski nalog za zaštitu temelji na potrebi da se zaštite prava i slobode žrtava, a posebno da se poštuje pravo žrtava i mogućih žrtava na slobodu kretanja i osigura njihova stalna zaštita prilikom ostvarivanja tog prava;

J.  budući da je ključna sastavnica borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja sprečavanje nasilja ulaganjem u kampanje za podizanje razine osviještenosti i informativne kampanje koje su učinkovito medijski pokrivene te u obrazovanje i osposobljavanje stručnjaka; budući da se Istanbulskom konvencijom od svih strana zahtijeva da spriječe rodno uvjetovano nasilje i stereotipe definiranjem uloge medija; budući da među žrtvama koje se koriste nacionalnim mjerama za zaštitu općenito nedostaje osviještenost o postojanju europskog naloga za zaštitu, što se negativno odražava na njegovu provedbu; budući da se kampanjama za podizanje razine osviještenosti i programima za senzibilizaciju kojima je cilj suzbiti trivijalizaciju obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja doprinosi povećanju spremnosti žrtava da prijavljuju zlostavljanje i traže izdavanje nacionalnih i europskih naloga za zaštitu, kao i povećanju njihova povjerenja u nadležna tijela;

K.  budući da je 2010., kada je Europsko vijeće predložilo europski nalog za zaštitu, 118 000 žena koje žive u EU-u bilo obuhvaćeno mjerama zaštite povezanima s rodno uvjetovanim nasiljem; budući da je 2011. procijenjeno da prosječno 1180 osoba treba trajne prekogranične mjere zaštite u EU-u;

L.  budući da u mnogim državama članicama nevladine organizacije često imaju ključnu ulogu kad je riječ o potpori žrtvama;

M.  budući da su europski nalozi za zaštitu instrumenti međusobnog priznavanja i suradnje koji ne mogu ni pravilno funkcionirati ni štititi žrtve dok se ne provedu u svim državama članicama;

N.  budući da određene države članice izdaju mjere zaštite na temelju kaznenih postupaka, posebno u slučaju nasilja, dok druge izdaju naloge za zaštitu na temelju građanskih postupaka;

O.  budući da u državama članicama EU-a postoji širok raspon naloga za zaštitu te da zbog različitih pravosudnih sustava u državama članicama provedba europskih naloga za zaštitu nailazi na brojne poteškoće koje bi mogle žrtvama ugroziti prikladnu primjenu i broj izdanih europskih naloga za zaštitu;

P.  budući da većina država članica nema registarske sustave za prikupljanje podataka o europskim nalozima za zaštitu te da ne postoji europski središnji registarski sustav za prikupljanje svih relevantnih podataka u EU-u; budući da je zbog nedovoljne količine podataka teško procijeniti provedbu europskog naloga za zaštitu i ukloniti nedostatke u zakonodavstvu ili provedbi;

Q.  budući da se europski nalog za zaštitu primjenjuje na žrtve svih oblika kaznenih djela, uključujući žrtve terorizma, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja i organiziranog kriminala; budući da osobama u osjetljivim situacijama koje su žrtve kaznenih djela treba posvetiti posebnu pozornost kada podnose zahtjev za europski nalog za zaštitu;

R.  budući da postoji snažna povezanost između funkcioniranja europskog naloga za zaštitu i minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela utvrđenih Direktivom 2012/29/EU;

1.  poziva države članice da jasno osude sve oblike rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama, obvežu se na njihovo iskorjenjivanje i zajamče nultu toleranciju prema tim oblicima nasilja;

2.  poziva države članice i Komisiju da rodnu dimenziju uvedu u sve svoje politike, osobito one politike koje bi se mogle povezati s podizanjem razine osviještenosti o nasilju nad ženama i otkrivanjem slučajeva takvog nasilja, kao i sa zaštitom i očuvanjem integriteta žrtava;

Opća ocjena provedbe Direktive i preporuke za poboljšanje provedbe i funkcioniranja europskog naloga za zaštitu

3.  prima na znanje da su sve države članice koje su obvezane Direktivom o europskom nalogu za zaštitu obavijestile Komisiju o prenošenju te Direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo;

4.  svjestan je potencijalnog pozitivnog učinka uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde na prekograničnu zaštitu žrtava; smatra da europski nalog za zaštitu može biti učinkovit instrument zaštite žrtava u suvremenom svijetu u kojemu prevladava visoka razina mobilnosti i nema unutarnjih granica; međutim, sa zabrinutošću napominje da je od prenošenja Direktive o europskom nalogu za zaštitu utvrđeno samo sedam europskih naloga za zaštitu u državama članicama iako je tijekom posljednjih godina zatraženo i izdano na tisuće nacionalnih naloga za zaštitu u državama članicama(21);

5.  žali zbog činjenice da Komisija nije do 11. siječnja 2016. podnijela izvješće Parlamentu i Vijeću o primjeni Direktive o europskom nalogu za zaštitu; poziva Komisiju da ispuni svoje obveze izvješćivanja u skladu s Direktivom i da u svoje izvješće uključi prikaz nacionalnih mjera za zaštitu, pregled aktivnosti u području osposobljavanja, analizu usklađenosti država članica s pravom žrtava na besplatnu pravnu pomoć, uključujući informacije o tome snose li žrtve troškove povezane s nalogom za zaštitu, te pregled kampanja za podizanje razine osviještenosti u državama članicama;

6.  podsjeća na obvezu države izvršiteljice da prizna europski nalog za zaštitu s istim prioritetom kao i država izdavateljica, unatoč složenosti i uključenim pravnim izazovima;

7.  zabrinut je zbog znatnih razlika u pogledu suradnje i komunikacije među državama članicama pri izvršenju europskog naloga za zaštitu; poziva države članice da poboljšaju i zajednički unaprijede suradnju i komunikaciju u pogledu europskog naloga za zaštitu jer bi se time pokrenuli mnogo učinkovitiji postupci i simultano prekogranično djelovanje među državama članicama;

8.  ustraje u tome da je nužno poboljšati prikupljanje statističkih podataka radi procjene ozbiljnosti problema i rezultata usvojenih mjera za smanjenje rodno uvjetovanog nasilja; poziva države članice da standardiziraju i digitaliziraju obrasce i postupke povezane s europskim nalogom za zaštitu i da uspostave nacionalne registarske sustave za europske naloge za zaštitu u cilju prikupljanja podataka te da poboljšaju razmjenu informacija s Komisijom i državama članicama; poziva države članice da prikupljaju i redovito dostavljaju Europskoj komisiji podatke iskazane po spolu i podatke o broju zatraženih, izdanih i izvršenih europskih naloga za zaštitu, kao i informacije o vrstama kaznenih djela;

9.  poziva Komisiju da uspostavi europski registarski sustav za prikupljanje informacija o europskim nalozima za zaštitu od svih država članica;

10.  potiče na izradu i primjenu jedinstvenog obrasca za podnošenje zahtjeva i priznavanje naloga za zaštitu koji bi bio važeći u kaznenim i građanskim postupcima i u svim državama članicama; traži da se uvede i digitalni sustav upravljanja kojim bi se olakšala koordinacija, standardizirali prikupljeni podaci i ubrzalo upravljanje nalozima i izrada operativnih statističkih podataka na razini EU-a;

11.  poziva Komisiju i države članice da objave puni popis nadležnih tijela odgovornih za izdavanje i priznavanje europskih naloga za zaštitu te središnjih tijela koja prenose i primaju europske naloge za zaštitu u državama članicama, te da takav popis bude lako dostupan kako bi zaštićene osobe i organizacije za pružanje potpore žrtvama mogle zatražiti europske naloge za zaštitu ili riješiti s njima povezane probleme; poziva države članice da osnaže svoje nacionalne i lokalne institucije i nadležna tijela kako bi se poboljšala dostupnost i primjenjivost europskog naloga za zaštitu, čime bi se naposljetku olakšalo njihovo izdavanje;

12.  poziva Komisiju da podrži sve oblike razmjene dobre prakse i suradnje među državama članicama, kao i između država članica i civilnog društva, kako bi se očuvalo prikladno funkcioniranje europskih naloga za zaštitu;

13.  ističe da određena nadležna tijela trebaju automatski i na odgovarajući način podsjetiti i obavijestiti žrtve kaznenih djela kojima je odobren nacionalni nalog za zaštitu ili koje razmatraju izdavanje takvog naloga o mogućnosti traženja europskog naloga za zaštitu tijekom kaznenog postupka; naglašava da osoba za koju je donesena mjera zaštite ne bi trebala snositi financijske troškove kada podnosi zahtjev za izdavanje europskog naloga za zaštitu;

14.  poziva države članice da pri podnošenju zahtjeva za europski nalog za zaštitu postupajući na rodno osjetljiv način provedu pojedinačnu procjenu u pogledu pružanja pomoći i potpornih mjera;

15.  osuđuje nedostatan pristup pravosuđu i pravnoj pomoći za žrtve svih oblika kaznenih djela u nekim državama članicama, što dovodi do toga da se žrtvama pruža malo informacija o mogućnosti izdavanja europskog naloga za zaštitu; smatra da države članice trebaju osigurati da se zaštićenim osobama pruži besplatna pravna pomoć i administrativna potpora te da ih se odgovarajuće informira o europskom nalogu za zaštitu jer je to ključno za uporabu i učinkovitost tog instrumenta u fazi njegova izdavanja i provedbe; poziva države članice da povećaju sredstva namijenjena praćenju i sprečavanju nasilja nad ženama u ruralnim područjima;

16.  poziva države članice da zaštićene osobe obavijeste o dodatnim sredstvima socijalne pomoći dostupnima u državi domaćinu, kao što su obiteljska davanja, stanovanje itd., s obzirom na to da su te mjere izvan područja primjene europskog naloga za zaštitu;

17.  ističe da se u području zaštite i dodatne socijalne pomoći osobita pozornost treba posvetiti djeci koje su žrtve kaznenih djela i djeci žrtava kaznenih djela, osobito u slučaju izloženosti opasnosti od seksualnog napada;

18.  osuđuje činjenicu da prije, tijekom i nakon izdavanja europskog naloga za zaštitu države članice ne jamče usluge prevođenja i tumačenja na jezik koji žrtva razumije;

19.  naglašava da žrtve uvijek trebaju imati pravo na saslušanje tijekom postupaka povezanih s europskim nalozima za zaštitu; ističe da usluge prevođenja i tumačenja trebaju biti dostupne i besplatne tijekom cijelog postupka povezanog s europskim nalogom za zaštitu; stoga naglašava da se svi relevantni dokumenti trebaju prevesti na jezik koji žrtva razumije;

20.  osuđuje nedostatak posebnih mjera provedenih u državama članicama za žrtve u osjetljivim situacijama ili žrtve s posebnim potrebama; smatra da u brojnim slučajevima smanjenje javne potrošnje negativno utječe na dostupna sredstva za provedbu tih posebnih mjera; stoga poziva države članice da u suradnji s Komisijom i relevantnim organizacijama koje djeluju u području zaštite žrtava usvoje posebne smjernice i mjere kojima će se žrtvama u osjetljivim situacijama ili žrtvama s posebnim potrebama olakšati izdavanje europskog naloga za zaštitu;

21.  naglašava da europski nalog za zaštitu može biti vrlo koristan instrument za žrtve trgovanja ljudima s obzirom na sve rašireniji i opasni trend trgovanja ljudima; stoga poziva Komisiju da u strategiju EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima uvrsti europski nalog za zaštitu;

22.  smatra da izdavanje naloga za zaštitu mora biti što je moguće brže i učinkovitije, automatizirano i sa što manje birokracije kako bi se ispunio njegov potencijal i zajamčile jednake mjere zaštite u državi izdavateljici i državi izvršiteljici; poziva Komisiju i države članice da utvrde jasni i kratki vremenski okvir od dva tjedna za nadležna tijela u državama članicama u pogledu izdavanja europskih naloga za zaštitu i informiranja o njima kako bi se izbjeglo povećanje nesigurnosti zaštićenih osoba i pritiska pod kojim se nalaze te da radi postizanja istog cilja nalože nadležnim tijelima da žrtvama pružaju dostatne informacije tijekom postupka odlučivanja o njihovim zahtjevima za europski nalog za zaštitu, uključujući informiranje žrtava o svim incidentima do kojih je došlo tijekom postupka; u tom kontekstu potiče države članice da dodijele dostatna sredstva tijelima koja izdaju europske naloge za zaštitu kako bi se omogućio učinkovit sustav u kojemu se uzima u obzir situacija žrtve;

23.  poziva države članice da u obzir uzmu interes zaštićene osobe i da budu sigurno utočište za osobe koje prijavljuju nasilje, poštujući u potpunosti obvezu da osobi koja predstavlja opasnost ne pružaju informacije o lokaciji i drugim detaljima zaštićene osobe osim ako to nije izričito nužno kako bi se ostvarili ciljevi naloga za zaštitu; naglašava da u slučajevima kad je počinitelja potrebno obavijestiti o pojedinostima u vezi s europskim nalogom za zaštitu, žrtva mora biti obaviještena o toj odluci;

24.  poziva države članice da izrade posebne postupke za olakšavanje izdavanja europskog naloga za zaštitu kako bi se zaštitili članovi obitelji žrtve za koju je već izdan europski nalog za zaštitu;

25.  ističe sve veću učinkovitost novih tehnologija poput sustava nadzora GPS i aplikacija pametnih telefona koje pokreću alarm kada je opasnost blizu te da se njima može poboljšati djelotvornost i prilagodljivost europskih naloga za zaštitu u državi izdavateljici i izvršiteljici; izražava zabrinutost zbog toga što se samo ograničen broj država članica koristi tim novim tehnologijama;

26.  ističe važnost nadziranja europskih naloga za zaštitu u državi izvršiteljici u pogledu prijetnje kojoj je žrtva izložena kako bi se utvrdilo jesu li prikladno provedene usvojene mjere zaštite i treba li ih revidirati;

27.  poziva Komisiju da prati provedbu te Direktive i bez odgode pokrene postupke zbog povrede protiv svih država članica koje prekrše odredbe Direktive;

28.  u skladu sa stajalištem koje učestalo ponavljaju udruženja žrtava rodno uvjetovanog nasilja, poziva na preispitivanje postupaka za izmjenu tradicionalnog načina na koji većina država članica pristupa zaštiti; ističe da bi tehnike koje se primjenjuju za sprečavanje rizika trebale obuhvaćati mjere sprečavanja, nadzora, kontrole i praćenja osoba koje nanose štetu, a ne biti usmjerene na mjere za žrtve, te da bi u mjere sprečavanja trebalo prioritetno uvrstiti obaveznu rehabilitaciju počinitelja;

29.  poziva Komisiju i države članice da pomno razmotre moguće načine poboljšanja zakonodavstva povezanog s europskim nalogom za zaštitu, njegove učinkovite provedbe u svim državama članicama EU-a i praktične potpore kako bi se zajamčila prava na međunarodnu zaštitu te na pomoć i potporu žrtava nasilja koje su zaštićene na nacionalnoj razini;

30.  poziva agencije EU-a poput Agencije za temelja prava i Europskog instituta za ravnopravnost spolova da redovito prate provedbu Direktive;

31.  poziva Komisiju da pokrene poziv za praćenje i izvješćivanje u okviru civilnog društva kako bi se poboljšalo funkcioniranje instrumenta za europski nalog za zaštitu u državama članicama te da u tu svrhu omogući financiranje nevladinih organizacija sredstvima EU-a;

32.  poziva Komisiju da promiče istraživanje o korištenju nacionalnih i europskih naloga za zaštitu te da koordinira programe za pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti u državama članicama kako bi se žrtve kaznenih djela obavijestile o mogućnosti podnošenja zahtjeva za europski nalog za zaštitu i o prekograničnim mjerama zaštite;

33.  poziva države članice da povećaju napore u svojem radu s nevladinim organizacijama i da pružaju obvezne praktične i višedimenzionalne tečajeve osposobljavanja koji su utemeljeni na ljudskim pravima i usmjereni na usluge za sve javne službenike koji profesionalno rade sa žrtvama u području europskog naloga za zaštitu i koji su ključni za pravilnu provedbu ove Direktive; ističe da je potrebno u svim državama članicama uspostaviti posebno i redovito osposobljavanje i tečajeve na temu europskih naloga za zaštitu za policijske službenike, osoblje nadležnih nacionalnih tijela, pravnike, socijalne radnike te udruženja i nevladine organizacije koje se bave žrtvama rodno uvjetovanog nasilja; poziva na odgovarajuće osposobljavanje osoblja koje radi na slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na posebne potrebe žena žrtava nasilja, te da im se dodijele dostatna sredstva kako bi rodno uvjetovano nasilje postalo prioritet;

34.  s obzirom na duboku ukorijenjenost mizoginije i seksizma u našim društvima te sve veću izloženost djece i tinejdžera nasilju na internetu, poziva države članice da uvrste obrazovanje o ravnopravnosti spolova i nenasilju u školske kurikulume osnovnih i srednjih škola uključivanjem učenika u rasprave i iskorištavanjem svih mogućih prilika za poučavanje;

35.  naglašava da se nova sredstva komunikacije, npr. digitalne platforme, upotrebljavaju kao novi oblici rodno uvjetovanog nasilja, uključujući prijetnje i uznemiravanje; stoga poziva države članice da te aspekte uključe u izdavanje i/ili izvršavanje europskog naloga za zaštitu;

Opće preporuke povezane s rodno uvjetovanim nasiljem

36.  poziva Komisiju da u Europski program sigurnosti uvrsti zaštitu svih građana, posebno onih u najosjetljivim situacijama, uz usmjeravanje pozornosti na žrtve kaznenih djela kao što su trgovanje ljudima ili rodno uvjetovano nasilje, uključujući žrtve terorizma, kojima je potrebna posebna briga, podrška i društveno priznanje;

37.  poziva Komisiju da pokrene kampanje za poticanje žena da prijave sve oblike rodno uvjetovanog nasilja u cilju njihove zaštite i poboljšanja točnosti podataka o rodno uvjetovanom nasilju;

38.  ističe da, u skladu s evaluacijskim izvješćem koje je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja, različita razina upotrebe nacionalnih i europskih naloga za zaštitu ponajprije je posljedica toga što žrtve i brojni stručni djelatnici nisu upoznati s mogućnostima koje ta Direktiva nudi; stoga poziva države članice da preuzmu punu odgovornost za svoje građane i da uz uključenost relevantnih nevladinih organizacija pokrenu dugoročne kampanje za podizanje razine osviještenosti i višedimenzionalne kampanje za senzibilizaciju o dostupnim instrumentima zaštite i njihovom korištenju koje bi bile usmjerene na a) cijelo društvo, b) potencijalne žrtve, posebno žene s važećim nacionalnim nalozima i c) stručne djelatnike poput policijskih službenika, službenika u pravosudnom sustavu, službenika koji pružaju pravnu pomoć te djelatnika socijalnih i hitnih službi koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama; stoga poziva Komisiju da omogući sredstva za pokretanje informativnih programa;

39.  prima na znanje da postoji portal e-pravosuđe kojim Komisija upravlja uz doprinos država članica; pozdravlja inicijativu Komisije o proširenju postojećeg odjeljka za žrtve na portalu e-pravosuđe i uvrštavanju svih relevantnih informacija o pravima žrtava, uključujući smjernice za pojedine zemlje o prijavljivanju slučajeva nasilja; ističe da odjeljak za žrtve treba biti praktičan alat koji je jednostavan za korištenje i izvor informacija koji je dostupan na svim službenim jezicima EU-a; potiče države članice da uspostave internetsku stranicu o pravima žrtava prilagođenu korisnicima koja bi ujedno obuhvaćala europski nalog za zaštitu i digitalnu platformu za prijavljivanje u cilju jednostavnijeg utvrđivanja slučajeva rodno uvjetovanog nasilja, a kojoj bi se moglo jednostavno pristupiti, npr. na portalima za informiranje nacionalnog pravosuđa;

40.  potiče države članice da povećaju napore u radu s nevladinim organizacijama u pogledu zaštite žrtava nasilja kako bi se osmislile strategije s proaktivnim i reaktivnim mjerama za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, funkcioniranje instrumenta europskog naloga za zaštitu te potrebnih promjena u zakonodavstvu i potpori;

41.  poziva Komisiju da predstavi zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja;

42.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao kaznenog djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

43.  hitno poziva na djelovanje kojim će se potaknuti postupno približavanje zakonodavstva primjenjivog na nasilno ponašanje zbog kojeg se izdaju nalozi za zaštitu; ističe da napadi usmjereni posebno na žene predstavljaju ozbiljan problem koji treba biti podložan kaznenom progonu u svim državama članicama, a sudovi bi trebali izdavati mjere zaštite u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja;

Za usklađeni pravni okvir EU-a za zaštitu žrtava

44.  pozdravlja potpisivanje pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji 13. lipnja 2017., koje slijedi holistički, sveobuhvatan i usklađen pristup, postavljajući u središte prava žrtve, i koja bi trebala biti u potpunosti povezana s europskim nalogom za zaštitu; poziva EU da zaključi pristupanje Konvenciji na širokoj osnovi u cilju sprečavanja nasilja nad ženama, borbe protiv nekažnjivosti i zaštite žrtava; naglašava važnost tog instrumenta u prevladavanju jedne od prepreka za primjenu europskih naloga za zaštitu, tj. priznavanja uhođenja kao kaznenog djela u svim državama članicama; u skladu sa svojom Rezolucijom od 12. rujna 2017. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, poziva Komisiju da imenuje koordinatora EU-a za pitanja nasilja nad ženama koji bi bio zadužen za koordinaciju, provedbu, praćenje i evaluaciju politika, instrumenata i mjera EU-a za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama i koji bi djelovao kao predstavnik EU-a u Odboru stranaka Konvencije;

45.  poziva sve države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju i u potpunosti provedu Istanbulsku konvenciju i dodijele prikladne financijske i ljudske resurse sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući jačanjem položaja žena i djevojčica, zaštitom žrtava i pružanjem mogućnosti odštete za žrtve;

46.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuće osposobljavanje, postupke i smjernice za sve stručne djelatnike koji rade sa žrtvama svih oblika nasilja iz djelokruga Istanbulske konvencije kako bi se spriječila diskriminacija ili ponovna viktimizacija tijekom sudskih, liječničkih i policijskih postupaka;

47.  pozdravlja obvezu utvrđenu Istanbulskom konvencijom da se uspostave stalno otvorene (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu) besplatne telefonske linije koje pokrivaju cijelo državno područje radi davanja savjeta pozivateljima u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenima područjem primjene Konvencije; potiče države članice da se u relevantnim predmetima koriste tim alatom i da žrtvama pružaju informacije u vezi s europskim nalogom za zaštitu;

48.  ističe da se pravosudni i praktični nedostaci u pogledu provedbe te Direktive mogu riješiti odgovarajućim međusobnim djelovanjem i koordinacijom između raznih instrumenata EU-a za zaštitu žrtava, kao što su Okvirna odluka 2009/829/PUP o mjerama nadzora kao alternative privremenom pritvoru i Okvirna odluka o probacijskim mjerama, Uredba (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktiva 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, kojom je utvrđeno pravo na dobivanje informacija te besplatno usmeno i pismeno prevođenje informacija i u kojoj se donosi sveobuhvatan pristup žrtvama s posebnim potrebama, uključujući žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

49.  poziva države članice da obavijeste žrtve o drugim mjerama zaštite u slučaju da država izvršiteljica više nije obuhvaćena područjem primjene te Direktive;

50.  poziva Komisiju da poduzme mjere u svrhu revidiranja postojećih instrumenata za pravnu zaštitu žrtava kaznenih djela i uspostavljanja usklađenog pravnog okvira EU-a u tom području;

51.  poziva Komisiju da ocijeni kako se ta Direktiva primjenjuje u odnosu na povezani instrument u građanskim stvarima, tj. Uredbu (EU) br. 606/2013, te da predloži smjernice o tome kako se u državama članicama mogu učinkovitije primijeniti ta dva pravna instrumenta EU-a kojima je svrha zaštita žrtava priznavanjem mjera zaštite usvojenih u okviru nacionalnih građanskih ili kaznenopravnih postupaka;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Agenciji EU-a za temeljna prava i Europskom institutu za ravnopravnost spolova.

(1) SL L 131, 20.5.2017., str. 11. (2) SL L 131, 20.5.2017., str. 13. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329. (4) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (5) SL L 261, 6.8.2004., str. 15. (6) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (7) SL L 335, 17.12.2011., str. 1. (8) SL L 338, 21.12.2011., str. 2. (9) SL L 181, 29.6.2013., str. 4. (10) SL L 337, 16.12.2008., str. 102. (11) SL L 294, 11.11.2009., str. 20. (12) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (13) SL C 187, 28.6.2011., str. 1. (14) SL C 115, 4.5.2010., str. 1. (15) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53. (16) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 35. (17) SL C 285, 29.8.2017., str. 2. (18) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (19) Izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) pod nazivom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”. Glavni rezultati pokazuju da je svaka treća žena (33 %) doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje nakon svoje 15. godine života. Svaka peta žena (18 %) doživjela je uhođenje, a svaka druga žena (55 %) suočila se s jednim ili više oblika seksualnog uznemiravanja. S obzirom na navedeno, nasilje nad ženama ne može se smatrati marginalnim pitanjem koje pogađa samo neke žene. (20) https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/210/signatures?desktop=true (21) Prema studiji Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja EP-a na temu „Direktiva 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu – procjena provedbe na razini Europe”, procjenjuje se da je 2010. preko 100 000 žena koje žive u EU-u bilo obuhvaćeno mjerama zaštite povezanima s rodno uvjetovanim nasiljem.