Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 7. veljače 2018. - Strasbourg
Neulaganje prigovora na provedbenu mjeru: izmjene Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9
 Neulaganje prigovora na delegirani akt: datum primjene dviju delegiranih uredbi
 Sastav Europskog parlamenta
 Revizija Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije
 Automatizirana razmjena podataka iz registra vozila u Portugalu *
 Borba protiv diskriminacije nad državljanima EU-a koji pripadaju manjinama u državama članicama EU-a
 Nulta razina tolerancije za genitalno sakaćenje žena

Neulaganje prigovora na provedbenu mjeru: izmjene Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9
PDF 251kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izmjena Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 (D054380/02 – 2017/3018(RPS))
P8_TA(2018)0027B8-0066/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt uredbe Komisije (D054380/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda(1), a posebno njezin članak 3. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 18. prosinca 2017. kojim se od Parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na nacrt uredbe,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 24. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(2),

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavak 4. točku (d) i članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 6. veljače 2018.,

A.  budući da je Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) 12. listopada 2017. objavio izmjene Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI) 9 – Financijski instrumenti; budući da se tim izmjenama želi postići jasnoća i dosljednost u klasifikaciji dužničkih instrumenata s elementima prijevremenog plaćanja s negativnom naknadom;

B.  budući da je Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) 10. studenoga 2017. Komisiji savjetovala odobravanje tih izmjena; budući da je EFRAG svojim savjetom obuhvatio neka od pitanja koja je Europska središnja banka postavila u dopisu EFRAG-u od 8. studenoga 2017.;

C.  budući da je Komisija zaključila da tumačenje zadovoljava tehničke kriterije za usvajanje, kako je propisano člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002, i tvrdi da bi se predloženom izmjenom u području računovodstva amortiziranog troška za te posebne instrumente samo zadržao status quo koji je već bio u primjeni prije uvođenja MSFI-ja 9;

D.  budući da je Odbor za međunarodne računovodstvene standarde odredio da ta izmjena MSFI-ja 9 stupa na snagu 1. siječnja 2019., s time da je ranija primjena dopuštena; budući da je računovodstvo financijskih instrumenata u okviru MSFI-ja 9 obvezno već od 1. siječnja 2018.; budući da financijske institucije koje primjenjuju MSFI ne mogu primjenjivati pristup iz predložene izmjene prije njezina odobrenja i objave;

E.  budući da je Komisija planirala objaviti izmjene Uredbe (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda(3) do kraja ožujka 2018. kako bi se ona mogla primjenjivati na financijska razdoblja koja počinju na dan ili nakon 1. siječnja 2018.;

1.  izjavljuje da neće ulagati prigovor na Nacrt uredbe Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću.

(1) SL L 243, 11.9.2002., str. 1.
(2) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.
(3) SL L 320, 29.11.2008., str. 1.


Neulaganje prigovora na delegirani akt: datum primjene dviju delegiranih uredbi
PDF 244kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 20. prosinca 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2017/2358 i Delegirane uredbe (EU) 2017/2359 u pogledu njihovih datuma primjene (C(2017)08681 – 2017/3032(DEA))
P8_TA(2018)0028B8-0069/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2017)08681) („delegirana uredba o izmjeni”),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 24. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja(1), a posebno njezin članak 25. stavak 2., članak 28. stavak 4., članak 29. stavke 4. i 5., članak 30. stavak 6. i članak 39. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 6. veljače 2018.,

A.  budući da bi se delegirana uredba o izmjeni trebala početi primjenjivati prije 23. veljače 2018., tj. datuma stupanja na snagu Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/2358 i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/2359 („dvije delegirane uredbe”), te da bi u slučaju da se u potpunosti iskoriste tri mjeseca koja su Parlamentu na raspolaganju za kontrolu moglo doći do toga da te dvije delegirane uredbe stupe na snagu prije izmijenjenog datuma primjene Direktive (EU) 2016/97, tj. 1. listopada 2018., koji je Komisija predložila u svojem Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2016/97 u pogledu datuma primjene mjera za prenošenje u nacionalna zakonodavstva država članica (COM(2017)0792);

B.  budući da bi se brzom objavom delegirane uredbe o izmjeni u Službenom listu omogućilo usklađivanje datuma primjene dviju delegiranih uredbi s izmijenjenim datumom primjene Direktive (EU) 2016/97;

C.  budući da je navedeno u skladu s odlukom Parlamenta od 25. listopada 2017.(2) o neulaganju prigovora na te dvije delegirane uredbe, u kojoj se od Komisije traži da razmotri može li se datum primjene Direktive (EU) 2016/97 pomaknuti na 1. listopada 2018.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na izmjenu delegirane uredbe;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 26, 2.2.2016., str. 19.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0404 i P8_TA(2017)0405.


Sastav Europskog parlamenta
PDF 407kWORD 55k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta (2017/2054(INL)2017/0900(NLE))
P8_TA(2018)0029A8-0007/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 14. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 10. UEU-a(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o sastavu Europskog parlamenta s obzirom na izbore 2014.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije i njoj priloženi Prijedlog odluke Vijeća o usvajanju odredbi za izmjenu Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima(3);

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog vijeća 2013/312/EU od 28. lipnja 2013. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum na Veliki petak od 10. travnja 1998.,

–  uzimajući u obzir članke 45., 52. i 84. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0007/2018),

A.  budući da se sastavom Europskog parlamenta moraju poštovati kriteriji iz članka 14. stavka 2. prvog podstavka UEU-a, to jest, da broj predstavnika građana Unije ne smije biti veći od 750, ne računajući predsjednika, i da je zastupljenost građana degresivno proporcionalna, a minimalni prag šest članova iz svake države članice te da se nijednoj državi članici ne dodjeljuje više od 96 mjesta;

B.  budući da se u članku 14. stavku 2. UEU-a navodi da je Europski parlament sastavljen od predstavnika građana Unije;

C.  budući da se u UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije ističe važnost jednakosti i jednakog postupanja institucija Unije prema građanima; budući da je ključno ostvariti jednaku razinu zastupljenosti radi jačanja legitimnosti Europskog parlamenta kao zakonodavnog tijela koje predstavlja građane Unije;

D.  budući da je Europski parlament ispitao nekoliko prijedloga za trajni sustav raspodjele mjesta na temelju matematičkih formula koje je naručio i koje su mu predstavljene;

E.  budući da je vlada Ujedinjene Kraljevine 29. ožujka 2017. u skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a obavijestila Europsko vijeće o svojoj namjeri da se povuče iz Europske unije te budući da dvogodišnji rok za pregovore i sklapanje sporazuma o povlačenju ističe 29. ožujka 2019., osim ako Europsko vijeće, u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom, jednoglasno odluči produljiti to razdoblje;

F.  budući da, ako se postojeća pravna situacija ne promijeni, Ujedinjena Kraljevina više neće biti članica Europske unije za vrijeme sljedećih europskih izbora 2019. godine;

G.  budući da je nekoliko država članica nedavno izrazilo podršku za osnivanje zajedničke izborne jedinice počevši od europskih izbora 2019. godine; budući da je preduvjet za osnivanje zajedničke izborne jedinice izmjena Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima, koju bi trebalo usvojiti najmanje jednu godinu prije europskih izbora, kako je utvrđeno u Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije;

H.  budući da je Europski parlament u Prijedlogu odluke Vijeća od 11. studenoga 2015. o usvajanju odredbi za izmjenu Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima zatražio uvođenje obveznog praga za izborne jedinice i države članice koje funkcioniraju kao jedna izborna jedinica te u kojima se koristi sustav glasovanja za listu i koje imaju više od određenog broja zastupničkih mjesta; smatra da taj prag treba odrediti uzimajući u obzir novu raspodjelu mjesta;

1.  napominje da se trenutačna raspodjela mjesta u Europskom parlamentu utvrđena u Odluci Europskog vijeća 2013/312/EU primjenjuje samo na parlamentarni saziv 2014. – 2019.; stoga ističe da za parlamentarni saziv 2019. – 2024. treba donijeti novu odluku o sastavu Europskog parlamenta;

2.  uzima u obzir činjenicu da se u više slučajeva trenutačnom raspodjelom mjesta ne poštuje načelo degresivne proporcionalnosti i da se ona stoga mora ispraviti za sastav Europskog parlamenta od sljedećih europskih izbora 2019. godine;

3.  uviđa da određeni broj država članica smatra da pri odlučivanju o raspodjeli mjesta u Europskom parlamentu treba uzeti u obzir sustav glasovanja u Vijeću;

4.  ističe da, iako matematičke formule imaju velik potencijal za stvaranje trajnog sustava raspodjele mjesta u budućnosti, Parlament zbog političkih razloga ne može predložiti trajni sustav u ovoj fazi;

5.  prima na znanje činjenicu da ako se postojeća pravna situacija ne promijeni, Ujedinjena Kraljevina više neće biti država članica za vrijeme sljedećih europskih izbora 2019. godine;

6.  predlaže da se nova raspodjela mjesta u Parlamentu, kojom se poštuju kriteriji utvrđeni u članku 14. UEU-a, primjenjuje od sljedećih europskih izbora 2019. godine; smatra da, ako se navedena pravna situacija u vezi s povlačenjem Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije promijeni, raspodjelu mjesta koja se primjenjuje tijekom parlamentarnog saziva 2014. – 2019. treba primjenjivati sve dok povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ne postane pravovaljano;

7.  ističe da će prazna mjesta koja ostanu nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije omogućiti donošenje nove raspodjele mjesta u Parlamentu kojom će se provoditi načelo degresivne proporcionalnosti; nadalje ističe da bi predložena nova raspodjela omogućila smanjenje veličine Parlamenta; primjećuje da je popunjavanje samo neznatnog broja mjesta koja nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine ostanu prazna dovoljno da nijedna država članica ne izgubi mjesta;

8.  ističe da bi smanjenjem veličine Parlamenta ostao određeni broj mjesta za potrebe mogućih budućih proširenja Europske unije;

9.  podsjeća na to da na temelju Sporazuma na Veliki petak građani Sjeverne Irske imaju neotuđivo pravo na državljanstvo Ujedinjene Kraljevine ili Irske, ili na oba ta državljanstva, te da na temelju prava na irsko državljanstvo imaju pravo i na građanstvo Unije;

10.  podsjeća na to da se degresivna proporcionalnost utvrđena Ugovorima temelji na broju mjesta po državi članici, a ne na nacionalnosti kandidata;

11.  poziva Vijeće da brzo dovrši reviziju Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima;

12.  ističe da će se reformom Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima koju je predložio Europski parlament učvrstiti europski karakter izbora i poslati pozitivna poruka o budućnosti europskog projekta;

13.  smatra da se predloženom raspodjelom utemeljenom na načelima Ugovora pruža čvrsta osnova za metodu određivanja raspodjele mjesta u budućnosti, kojom će se poštovati kriteriji iz članka 14. UEU-a, posebno načelo degresivne proporcionalnosti, te koja će biti pravedna, transparentna, objektivna, u skladu s najnovijim demografskim kretanjima i razumljiva za europske građane;

14.  podnosi Europskom vijeću priloženi Prijedlog odluke Europskog vijeća o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta na temelju svojeg prava na inicijativu iz članka 14. stavka 2. UEU-a; ističe da je potrebno hitno donijeti tu odluku, za što se traži njegova suglasnost, kako bi države članice mogle na vrijeme donijeti potrebne nacionalne odredbe radi organiziranja europskih izbora za parlamentarni saziv 2019. – 2024.;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i Prijedlog odluke Europskog vijeća priložen ovom dokumentu, zajedno s navedenim izvješćem svojeg Odbora za ustavna pitanja proslijedi Europskom vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

PRILOG REZOLUCIJI EUROPSKOG PARLAMENTA

Prijedlog

odluke Europskog vijeća

o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta

EUROPSKO VIJEĆE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 14. stavak 2.,

uzimajući u obzir inicijativu Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)  Člankom 14. stavkom 2. prvim podstavkom Ugovora o Europskoj uniji utvrđuju se kriteriji za sastav Europskog parlamenta, to jest, da broj predstavnika građana Unije ne smije prijeći 750, uz predsjednika, da zastupljenost treba biti degresivno proporcionalna, uz minimalan prag od šest članova po državi članici te da se nijednoj državi članici ne smije dodijeliti više od 96 mjesta.

(2)  Člankom 10. Ugovora o Europskoj uniji predviđa se, među ostalim, da se funkcioniranje Unije temelji na predstavničkoj demokraciji pri čemu su građani na razini Unije neposredno zastupani u Europskom parlamentu, a države članice u Vijeću zastupaju njihove vlade, koje su same demokratski odgovorne svojim nacionalnim parlamentima ili građanima. Stoga se članak 14. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji o sastavu Europskog parlamenta primjenjuje u kontekstu širih institucionalnih dogovora određenih u Ugovorima, koji također uključuju odredbe o donošenju odluka u Vijeću.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Pri primjeni odredaba iz članka 14. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji poštuju se sljedeća načela:

–  pri raspodjeli mjesta u Europskom parlamentu u cijelosti se koriste minimalni i maksimalni pragovi po državi članici utvrđeni Ugovorom o Europskoj uniji kako bi se što vjernije odražavao odgovarajući broj stanovnika država članica,

–  degresivna proporcionalnost utvrđuje se na sljedeći način: omjer između broja stanovnika i broja mjesta svake države članice prije zaokruživanja na cijele brojeve razlikuje se u odnosu na njihov odgovarajući broj stanovnika na takav način da svaki zastupnik Europskog parlamenta iz države članice s većim brojem stanovnika zastupa više državljana nego svaki zastupnik iz države članice s manjim brojem stanovnika i obratno, što veći broj stanovnika ima država članica, veća su njezina prava na veći broj mjesta,

–  raspodjela mjesta odražava demografska kretanja u državama članicama.

Članak 2.

Ukupan broj stanovnika država članica izračunava Komisija (Eurostat) na temelju najnovijih podataka koje osiguravaju države članice u skladu s metodom koja je utvrđena Uredbom (EU) br. 1260/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5).

Članak 3.

1.  Za parlamentarni saziv 2019. – 2024. utvrđuje se broj predstavnika u Europskom parlamentu izabran u svakoj državi članici kako slijedi:

Belgija

21

Bugarska

17

Češka

21

Danska

14

Njemačka

96

Estonija

7

Irska

13

Grčka

21

Španjolska

59

Francuska

79

Hrvatska

12

Italija

76

Cipar

6

Latvija

8

Litva

11

Luksemburg

6

Mađarska

21

Malta

6

Nizozemska

29

Austrija

19

Poljska

52

Portugal

21

Rumunjska

33

Slovenija

8

Slovačka

14

Finska

14

Švedska

21

2.  Međutim, ako na početku parlamentarnog saziva 2019. – 2024. Ujedinjena Kraljevina još bude država članica Unije, broj predstavnika u Europskom parlamentu po državi članici koji će preuzeti dužnost bit će broj predviđen u članku 3. Odluke Europskog vijeća 2013/312/EU(6) sve dok povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ne postane pravovaljano.

Nakon što povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije postane pravovaljano, broj predstavnika u Europskom parlamentu izabranih u svakoj državi članici bit će broj naveden u stavku 1. ovoga članka.

Svi predstavnici u Europskom parlamentu koji popunjavaju dodatna mjesta proizašla iz razlike u broju mjesta dodijeljenih u prvom i drugom podstavku ovog stavka preuzimaju svoju dužnost u Parlamentu u isto vrijeme.

Članak 4.

Dovoljno rano prije početka parlamentarnog saziva 2024. – 2029., u skladu s člankom 14. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji, Europski parlament Europskom vijeću podnosi prijedlog ažurirane raspodjele mjesta.

Članak 5.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objavljivanja u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u ...,

Za Europsko vijeće

Predsjednik

(1) Tim se člankom propisuje da su „Građani neposredno predstavljeni na razini Unije u Europskom parlamentu”.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0082.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0395.
(4) SL L 181, 29.6.2013., str. 57.
(5) Uredba (EU) br. 1260/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o europskoj demografskoj statistici (SL L 330, 10.12.2013., str. 39.).
(6) Odluka Europskog vijeća br. 2013/312/EU od 28. lipnja 2013. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta (SL L 181, 29.6.2013., str. 57.).


Revizija Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije
PDF 336kWORD 51k
Odluka
Prilog
Odluka Europskog parlamenta od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (2017/2233(ACI))
P8_TA(2018)0030A8-0006/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 5. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir razmjenu pisama između svojeg predsjednika i predsjednika Komisije, osobito pismo predsjednika Komisije od 2. listopada 2017. koji se slaže s nacrtima prijedloga koje je predsjednik Parlamenta iznio 7. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1) i nacrte njegovih izmjena,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavke 1. i 4. te članak 17. stavke 3. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 245. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 295. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Program rada Komisije za 2017.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2016. o financijskim interesima povjerenika – smjernice(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(6),

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Komisije od 12. rujna 2017. o Kodeksu ponašanja za članove Europske komisije, osobito njegov članak 10. o sudjelovanju u europskoj politici tijekom mandata,

–  uzimajući u obzir ažuriranu studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Kodeks ponašanja za povjerenike – poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti”,

–  uzimajući u obzir članak 140. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0006/2018),

A.  budući da se u članku 10. stavku 1. UEU-a navodi da se funkcioniranje Unije temelji na predstavničkoj demokraciji i budući da Komisija kao izvršna institucija Unije ima odlučujuću ulogu u funkcioniranju Unije;

B.  budući da se člankom 10. stavkom 3. i člankom 11. UEU-a građanima Unije dodjeljuje pravo sudjelovanja u demokratskom životu Unije;

C.  budući da članak 14. stavak 3. UEU-a kaže da je u obavljanju svojih zaduženja Komisija u potpunosti neovisna, da se članovi Komisije biraju na temelju njihove opće sposobnosti i europskog opredjeljenja iz redova osoba čija je neovisnost neupitna te da ne traže i ne primaju naputke od bilo koje vlade ili koje druge institucije, tijela, ureda ili subjekta;

D.  budući da je cilj nacrta izmjena primjenjivati demokratska načela pri izboru predsjednika Komisije u skladu s člankom 17. stavkom 7. UEU-a;

E.  budući da se nacrtom izmjena članovima Komisije omogućuje da se kandidiraju na europskim izborima bez podnošenja ostavke;

F.  budući da je uobičajena praksa u državama članicama za članove vlade da se kandidiraju na nacionalnim parlamentarnim izborima, a da pritom ne moraju podnijeti ostavku;

G.  budući da se nacrtom izmjena omogućuje i da europske političke stranke imenuju članove Komisije kao vodeće kandidate („Spitzenkandidaten”) za funkciju predsjednika Komisije;

H.  budući da je Parlament već iskazao podršku postupku vodećih kandidata, kao što je jasno određeno Ugovorom, u svojem prijedlogu revizije Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima(7);

I.  budući da u skladu s člankom 10. stavkom 4. UEU-a političke stranke na europskoj razini doprinose oblikovanju europske političke svijesti, budući da se člankom 10. stavkom 3. i člankom 11. stavkom 1. dodaju i građani te udruženja;

J.  budući da se u nacrtu izmjena predviđaju i potrebne zaštitne mjere za zaštitu transparentnosti, nepristranosti, povjerljivosti i kolegijalnosti, što se sve i dalje primjenjuje na članove Komisije koji sudjeluju u izbornim kampanjama;

K.  budući da se nacrtom izmjena predsjednik Komisije obvezuje da će Parlament obavještavati o mjerama poduzetim kako bi se osiguralo poštovanje načela neovisnosti, integriteta i povjerljivosti iz članka 245. UFEU-a i iz Kodeksa ponašanja za članove Europske komisije kad se u izbornim kampanjama natječu na izborima za Europski parlament;

L.  budući da se u nacrtu izmjena navodi da članovi Komisije ne smiju koristiti ljudske ni materijalne resurse Komisije za aktivnosti povezane s izbornom kampanjom;

1.  podsjeća na to da će predsjednika Komisije izabrati Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, uzimajući u obzir izbore za Europski parlament i nakon održavanja odgovarajućih savjetovanja te da će stoga, kao što je već bio slučaj 2014., europske političke stranke predložiti vodeće kandidate („Spitzenkandidaten”) kako bi se europskim građanima pružila mogućnost da na izborima za Europski parlament među njima izaberu predsjednika Komisije;

2.  podsjeća da postupak odabira vodećih kandidata odražava međuinstitucijsku ravnotežu između Parlamenta i Europskog vijeća kako je predviđeno Ugovorima; nadalje naglašava da je ovaj daljnji korak u jačanju parlamentarne dimenzije Unije načelo koje se ne može ukinuti;

3.  naglašava da bi Europsko vijeće, kad ne bi poštovalo postupak odabira vodećih kandidata, također riskiralo da Parlamentu predloži kandidata za predsjednika Komisije koji ne bi imao dovoljnu parlamentarnu većinu;

4.  upozorava da će Europski parlament biti spreman odbiti bilo kojeg kandidata u postupku imenovanja za mjesto predsjednika Komisije koji nije bio imenovan kao vodeći kandidat uoči europskih izbora;

5.  smatra da postupak odabira vodećih kandidata također predstavlja doprinos transparentnosti, jer su kandidati za mjesto predsjednika Komisije obznanjeni prije europskih izbora, a ne nakon njih, kao što je prije bio slučaj;

6.  naglašava da se postupkom odabira vodećih kandidata potiče politička osviještenost europskih građana uoči izbora za Europski parlament te jača politička legitimnost Parlamenta i Komisije izravnijim povezivanjem izbora za te institucije s odabirom glasača; prepoznaje stoga važnu dodanu vrijednost načela vodećih kandidata u cilju jačanja političke naravi Komisije;

7.  smatra da bi se nominiranjem više zastupnika u Europskom parlamentu za mjesta članova Komisije dodatno ojačao politički legitimitet Komisije;

8.  podsjeća da su uoči europskih izbora 2014. sve veće europske političke stranke prigrlile postupak odabira vodećih kandidata navodeći ime svojeg kandidata za predsjednika Komisije i da su održane javne rasprave među kandidatima, čime je nastala ustavna i politička praksa koja odražava međuinstitucijsku ravnotežu predviđenu u Ugovorima;

9.  smatra da se 2014. postupak odabira vodećih kandidata pokazao uspješnim te naglašava da će europski izbori 2019. biti prilika da se učvrsti primjena tog postupka;

10.  potiče europske političke stranke da imenuju svoje vodeće kandidate u otvorenom, transparentnom i demokratskom natjecanju;

11.  smatra da je nacrt izmjena u skladu s člankom 10. stavkom 1. i člankom 17. stavkom 7. UEU-a te ga pozdravlja kao poboljšanje kojim se konsolidira proces demokratskog izbora predsjednika Europske komisije;

12.  prima na znanje stupanje na snagu revidiranog Kodeksa ponašanja za članove Europske komisije, čiji je cilj pojasniti obveze koje važe za članove Komisije tijekom radnog vremena i izvan njega; podsjeća na mišljenja koja je već iznio Europski parlament, među ostalim u pogledu razdoblja mirovanja koje se primjenjuje na bivše članove Komisije nakon prestanka obnašanja dužnosti, transparentnosti, imenovanja neovisnog etičkog odbora i sudjelovanja u izbornim kampanjama;

13.  smatra važnim dati, u Kodeksu ponašanja za članove Komisije, stroge standarde transparentnosti i nepristranosti te zaštitne mjere radi izbjegavanja mogućih sukoba interesa članova Komisije koji sudjeluju u izbornoj kampanji;

14.  posebno podsjeća na svoj zahtjev za trogodišnje „razdoblja mirovanja” koje se primjenjuje na bivše članove Komisije nakon prestanka obnašanja dužnosti;

15.  odobrava izmjene Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije koje su priložene ovoj Odluci,

16.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ove izmjene zajedno s predsjednikom Komisije te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije;

17.  nalaže svom predsjedniku da ovu odluku i njezin prilog proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću i parlamentima država članica.

PRILOG

Sporazum između Europskog parlamenta i Europske komisije o izmjeni točke 4. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara sporazumu objavljenom u SL L 45 od 17. veljače 2018., str. 46.)

(1) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(2) Komunikacija Komisije od 25. listopada 2016. naslovljena „Program rada Komisije za 2017. – Izgradnja Europe koja štiti, osnažuje i brani” (COM(2016)0710).
(3) SL C 366, 27.10.2017., str. 7.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0477.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0358.
(7) Akt o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima koji je priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom (SL L 278, 8.10.1976., str. 1.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 93/81/Euratom, EZUČ, EEC (SL L 33, 9.2.1993., str. 15.) i Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom (SL L 283, 21.10.2002., str. 1.).


Automatizirana razmjena podataka iz registra vozila u Portugalu *
PDF 236kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. veljače 2018. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene podataka iz registra vozila u Portugalu (13308/2017 – C8-0419/2017 – 2017/0821(CNS))
P8_TA(2018)0031A8-0017/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (13308/2017),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0419/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0017/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 210, 6.8.2008., str.1.


Borba protiv diskriminacije nad državljanima EU-a koji pripadaju manjinama u državama članicama EU-a
PDF 422kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. veljače 2018. o zaštiti i nediskriminaciji manjina u državama članicama EU-a (2017/2937(RSP))
P8_TA(2018)0032B8-0064/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 10., 19., 21. i 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir pravo na podnošenje predstavki iz članaka 20. i 227. UFEU -a i članka 44. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir preambulu UEU-a,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina, Protokol br. 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1) (Direktiva o rasnoj jednakosti),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2) (Direktiva o jednakom postupanju pri zapošljavanju),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ(3) (Direktiva o slobodnom kretanju),

–  uzimajući u obzir presudu Općeg suda Suda Europske unije od 3. veljače 2017. u predmetu T-646/13, „Minority SafePack – one million signatures for diversity in Europe” protiv Komisije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2005. o zaštiti manjina i politikama suzbijanja diskriminacije u proširenoj Europi(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. pod nazivom „Izvješće o građanstvu EU-a za 2013. – građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost”(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2016. o aktivnostima Odbora za predstavke tijekom 2015.(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. pod nazivom „Izvješće o građanstvu EU-a za 2017.: jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena”(10),

–  uzimajući u obzir studiju iz travnja 2017. koju je na zahtjev Odbora za predstavke naručio Resorni odjel C Europskog parlamenta naslovljenu „Discrimination(s) as emerging from the petitions received” („Slučajevi diskriminacije opisani u zaprimljenim predstavkama”),

–  uzimajući u obzir studiju iz kolovoza 2017. koju je na zahtjev Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove naručio Resorni odjel C Europskog parlamenta naslovljenu „Towards a comprehensive EU protection system for minorities” („Prema sveobuhvatnom sustavu EU-a za zaštitu manjina”),

–  uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2017. koju je na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje naručio Resorni odjel B Europskog parlamenta naslovljenu „Minority Languages and Education: Best Practices and Pitfalls” („Manjinski jezici i obrazovanje: najbolje prakse i zamke”),

–  uzimajući u obzir javno saslušanje koje je 4. svibnja 2017. organizirao Odbor za predstavke naslovljeno „Fighting against discrimination of EU citizens in the EU Member States and the protection of minorities” („Borba protiv diskriminacije građana EU-a u državama članicama EU-a i zaštita manjina”)(11),

–  uzimajući u obzir članak 216. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke primio niz predstavki u kojima se izražava zabrinutost zbog različitih praksi kojima se diskriminiraju građani EU-a koji su pripadnici manjina te je održao saslušanje o različitim pitanjima koja su tim predstavkama pokrenuta;

B.  budući da postoji snažna veza između prava manjina i načela vladavine prava; budući da se u članku 2. UEU-a izričito navode prava pripadnika manjina i da ta prava zaslužuju isto postupanje kao i ostala prava sadržana u Ugovorima;

C.  budući da se u članku 10. UFEU-a navodi da je Unija „pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije”;

D.  budući da, iako međunarodni sporazumi daju čvrst okvir za prava manjina, i dalje postoji znatan prostor za poboljšanje načina na koji se zaštita prava manjina u EU-u provodi u praksi;

E.  budući da svaka osoba u EU-u ima jednako pravo i dužnost da postane punopravni, aktivni i integrirani član društva;

F.  budući da je jamčenje prava manjina ključan uvjet koji moraju ispuniti zemlje kandidatkinje, što je utvrđeno u kopenhaškim kriterijima;

G.  budući da se diskriminacija na osnovi etničkog podrijetla navodi kao najčešći oblik diskriminacije te da je diskriminacija na osnovi spolne orijentacije znatno porasla u odnosu na posljednje istraživanje Eurobarometra o diskriminaciji(12);

H.  budući da Komisijin prijedlog direktive o jednakom postupanju (COM(2008)0426) obuhvaća velik broj područja kao što su obrazovanje, socijalna zaštita, pristup robi i uslugama te opskrba istima;

I.  budući da predstavke koje je Odbor za predstavke primio u pogledu diskriminacije u vezi s pravima manjina treba temeljito razmotriti kako bi se shvatila zabrinutost građana i predložila rješenja;

J.  budući da je iz više predstavki očigledno da manjine nailaze na diskriminaciju pri ostvarivanju svojih temeljnih prava i da to izaziva zabrinutost u pogledu budućnosti manjinskih zajednica, posebno u pogledu aktivnosti kojima se zagađuje okoliš;

K.  budući da zaštita i unapređenje kulturne baštine povezane s nacionalnim manjinama u državama članicama kao ključni dio kulturnog identiteta zajednica, skupina i pojedinaca ima ključnu ulogu u socijalnoj koheziji;

L.  budući da države članice imaju jasnu odgovornost da poduzimaju korektivne mjere protiv praksa kojima se diskriminiraju pripadnici romske zajednice, posebno u njihovim odnosima s regionalnim i nacionalnim upravnim tijelima;

M.  budući da su podnositelji predstavki zabrinuti zbog nedostatka sveobuhvatnog odgovora i zaštite EU-a kad je riječ o njihovim jezičnim i drugim manjinskim pravima, koja su sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i općim načelima prava Unije, što je utvrdio i Sud Europske unije;

1.  osuđuje činjenicu da pripadnici manjina još uvijek nailaze na prepreke u pogledu poštovanja njihovih temeljnih prava i da su oni žrtve govora mržnje i zločina iz mržnje;

2.  smatra da države članice trebaju dosljedno poštovati prava manjina i redovito ocjenjivati poštuju li se ta prava;

Borba protiv diskriminacije autohtonih, nacionalnih i jezičnih manjina: odgovornost država članica i EU-a

3.  napominje da manjinska pitanja nisu dovoljno visoko na dnevnom redu EU-a i podupire integrirani pristup jednakosti i nediskriminaciji kako bi se zajamčilo da se države članice na odgovarajući način bave raznolikošću ljudi u svojim društvima;

4.  smatra da Europska unija ima odgovornost štititi i promicati prava manjina; smatra da je potrebno unaprijediti zakonodavni okvir EU-a kako bi se na sveobuhvatan način zaštitila prava pripadnika manjina;

5.  naglašava ulogu institucija EU-a u podizanju razine osviještenosti o pitanjima povezanima sa zaštitom manjina i u poticanju i podržavanju država članica u promicanju kulturne raznolikosti i tolerancije, posebice obrazovanjem;

6.  naglašava da bi osmišljavanje svih politika kulturne baštine trebalo biti uključivo, participativno i utemeljeno na zajednici, što obuhvaća i savjetovanje i dijalog s dotičnim manjinskim zajednicama;

7.  napominje da EU ne raspolaže efektivnim alatima za praćenje poštovanja prava manjina; poziva na djelotvorno praćenje stanja autohtonih i jezičnih manjina diljem EU-a; smatra da bi Agencija EU-a za temeljna prava trebala provoditi pojačan nadzor diskriminacije nacionalnih manjina u državama članicama;

8.  priznaje važnu ulogu država članica u pogledu zaštite autohtonih, nacionalnih ili jezičnih manjina; podsjeća da su zaštita nacionalnih manjina i zabrana diskriminacije na temelju jezika i pripadnosti nacionalnoj manjini sadržane u Ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

9.  izražava žaljenje zbog toga što pitanja iz njegove Rezolucije o zaštiti manjina i politikama suzbijanja diskriminacije u proširenoj Europi još nisu riješena;

Pravni okvir EU-a o manjinama: izazovi i mogućnosti

10.  ističe činjenicu da su prava nacionalnih manjina i njihova zaštita sastavni dio vladavine prava kako je utvrđeno u kopenhaškom dokumentu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) potpisanom 1990. godine;

11.  poziva države članice da se pobrinu za to da se njihovim pravnim sustavima jamči da se pripadnici manjina ne diskriminiraju te da poduzmu ciljane zaštitne mjere na temelju relevantnih međunarodnih normi; osuđuje svako diskriminirajuće postupanje javnih dužnosnika prema pripadnicima manjina; predlaže da nadležna tijela iskoriste postojeće mjere za izvješćivanje o slučajevima diskriminacije i, ako je potrebno, za njihovo sankcioniranje;

12.  naglašava da treba riješiti položaj i pravni status osoba koje nisu državljani, no imaju trajno boravište u državama članicama;

13.  ističe da su prirodna i kulturna baština nacionalnih manjina ključni stupovi socijalne kohezije i da ih treba smatrati vrijednostima koje treba u potpunosti sačuvati za buduće generacije, među ostalim, suzbijanjem aktivnosti kojima se stvara onečišćenje;

14.  poziva države članice da potpišu, ratificiraju i primijene Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina, Protokol br. 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima ili da obnove svoje obveze u skladu s relevantnim međunarodnim sporazumima; naglašava da prema jezičnim i autohtonim manjinama treba postupati u skladu s načelima utvrđenima u tim dokumentima;

15.  poziva na izmjenu Direktive o rasnoj jednakosti i Direktive o jednakom postupanju pri zapošljavanju; duboko žali zbog činjenice da je postignut slab napredak u vezi s donošenjem Prijedloga direktive o jednakom postupanju te poziva Komisiju i Vijeće da ponovno pokrenu relevantne pregovore s ciljem njihova zaključenja prije kraja ovog parlamentarnog saziva;

Zaštita i obrana manjinskih jezika

16.  potiče države članice da zajamče ostvarivanje prava na uporabu manjinskih jezika i da zaštite jezičnu raznolikost u Uniji u skladu s Ugovorima EU-a;

17.  smatra da se jezična prava moraju poštovati u zajednicama u kojima postoji više od jednog službenog jezika, bez ograničavanja prava jednog u odnosu na drugi, u skladu s ustavnim poretkom svake države članice;

18.  poziva Komisiju da osnaži promicanje podučavanja i uporabe regionalnih jezika kao potencijalnog načina za suzbijanje jezične diskriminacije u EU-u;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

19.  potiče Komisiju da poduzme odlučnije korake u borbi protiv diskriminacije LGBTI osoba i homofobije, uključujući konkretne zakonodavne mjere, uz poštovanje nadležnosti država članica; preporučuje pomno praćenje prava LGBTI osoba i pružanje jasnih i dostupnih informacija o priznavanju prekograničnih prava LGBTI osoba i njihovih obitelji u EU-u; smatra da bi države članice trebale na odgovarajući način ulagati u pružanje ciljanog obrazovanja u različitim fazama radi sprečavanja zlostavljanja i strukturiranog suzbijanja homofobije;

20.  poziva Komisiju da osigura da države članice ispravno provode Direktivu o slobodnom kretanju uz dosljedno poštovanje, među ostalim, odredbi koje se odnose na članove obitelji, kao i zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi;

21.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zajamčilo da LGBTI osobe i njihove obitelji ostvaruju svoja prava na slobodno kretanje u skladu s člankom 21. UFEU-a i člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

º

º º

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(3) SL L 158, 30.4.2004., str. 77.
(4) ECLI:EU:T:2017:59.
(5) SL C 124E, 25.5.2006., str. 405.
(6) SL C 93, 9.3.2016., str. 52.
(7) SL C 378, 9.11.2017., str. 146.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0512.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0413.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0487.
(11) http://www.europarl.europa.eu/cmsdata/117287/peti-hearing-programme-20170504-en.pdf
(12) „Discrimination in the EU in 2015” („Diskriminacija u EU-u 2015. godine”), http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/publicopinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/instruments/SPECIAL/surveyKy/2077


Nulta razina tolerancije za genitalno sakaćenje žena
PDF 267kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. veljače 2018. o nultoj razini tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena (2017/2936(RSP))
P8_TA(2018)0033B8-0068/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Direktive o pravima žrtava (2012/29/EU) od 25. listopada 2012.(1) o obveznoj službi za potporu žrtvama nasilja, među ostalim i žrtvama genitalnog sakaćenja,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 21. Direktive o uvjetima prihvata (2013/33/EU) od 26. lipnja 2013.(2), u kojoj se među ranjivim osobama koje bi trebale dobiti odgovarajuću zdravstvenu skrb tijekom postupka azila izričito navode žrtve genitalnog sakaćenja žena,

–  uzimajući u obzir članak 20. Direktive o kvalifikacijama (2011/95/EU) od 13. prosinca 2011.(3), u kojem je genitalno sakaćenje žena kao teški oblik duševnog, fizičkog ili seksualnog nasilja uvršteno među razloge koje treba uzeti u obzir pri odobrenju međunarodne zaštite,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2012. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena(5) u kojoj se poziva na okončanje genitalnog sakaćenja žena diljem svijeta s pomoću preventivnih i zaštitnih mjera te zakonodavstva,

–  uzimajući u obzir Godišnja izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća iz lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća iz ožujka 2010. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama u EU-u,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 6. veljače 2013. povodom Međunarodnog dana protiv genitalnog sakaćenja žena u kojoj je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica i pet povjerenika potvrdilo da će se EU u svojim vanjskim odnosima snažno zalagati za suzbijanje genitalnog sakaćenja žena,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019., osobito cilj 14. točku (b),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., posebno cilj 5.3 o iskorjenjivanju svih štetnih praksi kao što su dječji, rani i prisilni brak te genitalno sakaćenje žena,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2013. naslovljeno „Genitalno sakaćenje žena u Europskoj uniji i Hrvatskoj”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe iz 2014. o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017.(6) o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Odbora ministara Vijeća Europe iz rujna 2017. o potrebi da se pojačaju napori za sprečavanje i borbu protiv genitalnog sakaćenja žena i prisilnog braka u Europi,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. o jačanju globalnih napora za ukidanje genitalnog sakaćenja žena (A/RES/67/146),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir inicijativu EU-a i UN-a iz 2017. za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama (inicijativa Spotlight),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o nultoj razini tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena (O-000003/2018 – B8-0005/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za prava žena i jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u okviru Programa održivog razvoja do 2030. u cilju 5 naslovljenom „Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i djevojčica” izričito poziva na ukidanje genitalnog sakaćenja žena i drugih štetnih praksi;

B.  budući da je genitalno sakaćenje žena praksa na koju se skreće posebna pozornost u okviru cilja 14 „Promicanje rodne ravnopravnosti, prava žena, jačanja uloge i sudjelovanja žena i djevojčica” iz Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju 2015. – 2019.;

C.  budući da Akcijski plan za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020. u okviru tematskog prioriteta B: „Fizički i psihički integritet” kao jedan od pokazatelja obuhvaća postotak djevojčica i žena u dobi od 15 do 49 godina koje su bile podvrgnute genitalnom sakaćenju;

D.  budući da je genitalno sakaćenje žena kao štetna praksa transnacionalne prirode sad prepoznato kao globalni problem i u okviru ciljeva Programa održivog razvoja UN-a do 2030. utvrđeno kao štetna praksa koju treba iskorijeniti do 2030. godine;

E.  budući da se u statističkom izvješću UNICEF-a iz 2016. navodi da je najmanje 200 milijuna djevojčica i žena u svijetu bilo podvrgnuto genitalnom sakaćenju, no točan broj i dalje je nepoznat;

F.  budući da genitalno sakaćenje žena – koje se i dalje tradicionalno provodi u nekim dijelovima afričkog kontinenta, ali i u dijelovima Bliskog istoka, Azije i Oceanije – predstavlja problem i u Europskoj uniji i ima ozbiljne posljedice za pogođene žene i djevojčice;

G.  budući da je tijekom posljednja tri desetljeća postignut napredak, iako neujednačen, te se stopa prevalencije te prakse smanjila za oko 30 %; budući da bi taj napredak zbog rasta stanovništva ipak mogao biti sveden na nulu, što znači da će veći broj djevojčica i žena biti podvrgnut tom postupku;

H.  budući da lokalne zajednice često imaju najveći pojedinačni utjecaj na odluku roditelja da svoju žensku djecu podvrgnu obrezivanju ili odluku žene da se podvrgne genitalnom sakaćenju;

I.  budući da je, iako ne postoje vjerski zahtjevi za obavljanje genitalnog sakaćenja žena, zbog snažne prisutnosti vjere u mnogim zajednicama koje provode tu praksu nužno da se vjerski i drugi vođe angažiraju u pokretu protiv genitalnog sakaćenja žena;

J.  budući da se te prakse uvijek trebaju ispitati u lokalnom kontekstu kako bi se osmislila odgovarajuća strategija iskorjenjivanja;

K.  budući da se genitalno sakaćenje žena često ne može odvojiti od ostalih pitanja rodne neravnopravnosti i samo je jedan od mnogih oblika kršenja prava žena, kao što su: nedovoljan pristup obrazovanju za djevojčice, među ostalim sveobuhvatnom spolnom odgoju; nedostatak posla ili zaposlenja za žene; nemogućnost posjedovanja ili nasljeđivanja imovine; prisilni ili rani dječji brak; seksualno i fizičko nasilje; nepostojanje kvalitetne zdravstvene skrbi, uključujući usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima;

L.  budući da genitalno sakaćenje žena kao i drugi oblici rodno uvjetovanog nasilja polaze od ideje o kontroli nad tijelom žene te se njime krše prava žena na zdravlje, sigurnost i tjelesni integritet, a u nekim slučajevima čak i njezino pravo na život;

M.  budući da je prevencija poželjniji način za napuštanje genitalnog sakaćenja žena od kaznenog progona jer su počinitelji, pomagači i suučesnici često roditelji žrtve, no ipak postoji očita potreba da se uklone i prepreke za kazneni progon slučajeva genitalnog sakaćenja žena i istodobno u obzir uzmu najbolji interesi djeteta;

1.  napominje da se stopa prevalencije genitalnog sakaćenja žena smanjila, što je rezultat odlučnih mjera i podizanja razine osviještenosti te potiče sve aktere da i dalje nastoje zadržati taj zamah u zemljama u kojima je zabilježena prevalencija genitalnog sakaćenja žena;

2.  smatra da je taj zamah prilika za međunarodne organizacije i države da pojačaju svoje napore, prvenstveno stvaranjem poveznica i veza među različitim regijama, dionicima i sektorima radi aktivne međusobne suradnje kako bi se uspjela napustiti navedena praksa kao i ostale prakse koje su štetne za djevojčice, koje fizičke, psihičke i emocionalne posljedice mogu osjećati cijeli život;

3.  priznaje neprocjenjiv rad organizacija koje sa zajednicama na terenu u EU-u i izvan njega rade na prevenciji, podizanju razine osviještenosti i potpori te prepoznaje da je među njima potrebno izgraditi mostove da bi genitalno sakaćenje žena postalo stvar prošlosti;

4.  poziva Komisiju i države članice da sprečavanje genitalnog sakaćenja žena integriraju u sve sektore, osobito u zdravstvo, među ostalim u područje spolnog i reproduktivnog zdravlja, socijalni rad, azil, obrazovanje, uključujući spolni odgoj, izvršavanje zakonodavstva, pravosuđe, zaštitu djece, te medije i komunikaciju;

5.  naglašava da su u skladu s člankom 38. Istanbulske konvencije države članice obvezne kriminalizirati genitalno sakaćenje žena kao i poticanje, prisilu ili utjecanje na djevojčice da se podvrgnu tom postupku te da Konvencija ne štiti samo djevojčice i žene koje su izložene riziku od genitalnog sakaćenja, nego štiti također žene i djevojčice koje cijeli život trpe posljedice takve prakse (u slučajevima kao što su ponovna infibulacija, situacije povezane s azilom, pristup skrbi itd.); naglašava da se u Istanbuskoj konvenciji utvrđuje da kultura, običaji, vjera, tradicija ili takozvana „čast” ne mogu biti opravdanje ni za jedan čin nasilja nad ženama;

6.  poziva EU i one države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama da to učine bez odgode kako bi preuzeta obveza EU-a bila u skladu s međunarodnim standardima kojima se promiče cjelovit pristup nasilju nad ženama i genitalnom sakaćenju žena;

7.  sa zadovoljstvom primjećuje da u svim državama članicama kazneni zakon eksplicitno ili implicitno štiti djevojčice i žene od genitalnog sakaćenja, no iznimno je zabrinut zbog njegove očite neučinkovitosti s obzirom na to da je u EU-u bilo samo nekoliko sudskih postupaka;

8.  sa zabrinutošću primjećuje da je provedba propisa, a posebno kazneni progon, izazov u svim državama članicama i zemljama podrijetla; stoga poziva Komisiju da za relevantne aktere olakša ciljano osposobljavanje o otkrivanju, istrazi i kaznenom progonu genitalnog sakaćenja žena; poziva države članice da budu pozornije kad je riječ o otkrivanju, istrazi i kaznenom progonu slučajeva genitalnog sakaćenja žena;

9.  primjećuje da kazneno pravo i ciljano osposobljavanje moraju biti tijesno povezani s nastojanjima za podizanje razine osviještenosti kako bi se izvršitelje obeshrabrilo da nastave s tom praksom;

10.  uviđa da je bitna razlika između genitalnog sakaćenja žena i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja nepostojanje loše namjere te naglašava da se, iako to nikako ne može biti opravdanje, to mora uzeti u obzir u strategijama za napuštanje tih praksi;

11.  žali zbog toga što se nekim zemljama bilježi porast medikalizacije i ustraje u tome da je to neprihvatljiv odgovor za rješavanje temeljnih uzroka, kako su već utvrdili UN i WHO; poziva države članice da izričito zabrane medikalizaciju genitalnog sakaćenja žena i istodobno podižu razinu osviještenosti medicinskog osoblja o tom problemu;

12.  ističe da je genitalno sakaćenje žena jedan od najpredvidljivijih oblika rodno uvjetovanog nasilja te poziva Komisiju i države članice da zajamče snažne preventivne mjere u izbjegličkim kampovima; poziva Komisiju da i dalje uključuje sprečavanje genitalnog sakaćenja žena i drugih štetnih praksi u postupke integracije i područje Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI) te da preko Agencije EU-a za azil pruža relevantne informacije;

13.  traži najviše standarde zaštite za tražitelje azila na temelju razloga povezanih s genitalnim sakaćenjem žena u okviru reforme zajedničkog europskog sustava azila i revizije direktiva o azilu te u sklopu uloge nove Agencije EU-a za azil;

14.  iščekuje uspostavu globalne mreže koja će povezivati relevantne aktere iz svih dijelova svijeta kako bi se objedinile ideje i udružile snage; poziva Komisiju da pruži potporu toj važnoj mreži;

15.  poziva Komisiju da odgovori na pozive civilnog društva da financiranje bude dovoljno fleksibilno tako da lokalne organizacije koje djeluju u zajednici mogu podnijeti zahtjev za financijska sredstva, da se može riješiti niz pravnih pitanja djevojčica i žena osim genitalnog sakaćenja žena primjenom holističkog pristupa te da se mogu uspostaviti veze između organizacija koje djeluju u EU-u i onih koje su aktivne u zemljama u kojima se te prakse provode; s tim u vezi pozdravlja rad Europske mreže EndFGM, među ostalim u sklopu projekta Change Plus, na osposobljavanju predstavnika lokalnih zajednica za promicanje ne samo zakonodavnih promjena već i promjene ponašanja u njihovim zajednicama;

16.  poziva Komisiju i države članice da čuvaju podatke o prevalenciji genitalnog sakaćenja žena i njegovim vrstama te da akademsku zajednicu uključe u proces prikupljanja podataka, istraživanje i obrazovanje budućih generacija stručnjaka za genitalno sakaćenje žena; uviđa da Europska migracijska mreža može u tome imati bitnu ulogu; smatra da bi se programom zajedničkog istraživanja o genitalnom sakaćenju žena omogućilo sveučilištima u područjima u kojima se te prakse provode da se povežu sa sveučilištima u EU-u kako bi se organizirali programi razmjene, poboljšalo prikupljanje podataka i unaprijedili kapaciteti budućih stručnjaka u različitim sektorima;

17.  poziva Komisiju i države članice da u obrazovne programe onih disciplina koje imaju ključnu ulogu u sprečavanju genitalnog sakaćenja žena uključe osnovne informacije o genitalnom sakaćenja žena i drugim praksama koje su štetne za djevojčice;

18.  naglašava da bi unatoč lokalnom kontekstu genitalno sakaćenje žena trebalo promatrati u kontekstu rodno uvjetovanog nasilja i kao pitanje rodne ravnopravnosti te bi se trebalo rješavati sveobuhvatnim pristupom kako bi se izbjeglo blaćenje zajednica u kojima se provodi;

19.  naglašava da se prvi koraci prema poboljšanju položaja žena u zajednicama u kojima se takve prakse provode sastoje od osiguranja da sve djevojčice pohađaju školu kao i razvoja preduvjeta za ekonomsko osnaživanje žena;

20.  skreće pozornost na potencijal i snagu različitih komunikacijskih kanala, kao što su umjetnost, književnost, novi i lokalni mediji, da bi se stanovništvu prenijele poruke; ističe važnost uključivanja dječaka i muškaraca u stvaranje novih diskursa o rodnoj ravnopravnosti i borbu protiv postojećih struktura moći preko mreža, zajedničkih programa, informativnih kampanja i programa osposobljavanja;

21.  poziva Komisiju da pomogne državama članicama i zemljama u kojima se te prakse provode u uspostavi mreža i integriranih strategija za sprečavanje genitalnog sakaćenja žena, uključujući osposobljavanje socijalnih radnika, medicinskog osoblja, vođa u zajednici i vjerskih vođa te policijskih i pravosudnih službenika; uviđa da tu praksu ne zagovara nijedna vjera;

22.  poziva Komisiju da pitanje genitalnog sakaćenja žena i drugih praksi koje su štetne za žene i djevojčice uključi u svoje dijaloge o ljudskim pravima i diplomatske aktivnosti; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da pojačaju suradnju s trećim zemljama kako bi ih potaknule na usvajanje nacionalnih zakona kojima se zabranjuje genitalno sakaćenje žena i kako bi poduprle tijela za izvršavanje zakonodavstva u provedbi;

23.  pozdravlja činjenicu da izaslanstva i ESVD svake godine imaju osposobljavanje o genitalnom sakaćenju žena u okviru izobrazbe o pravima djece ili rodnoj ravnopravnosti te poziva Komisiju da upozna javnost sa svojim alatima kao što je alat za različite sektorske stručnjake „Ujedinjeni za okončanje genitalnog sakaćenja žena” i da te alate stavi na raspolaganje ciljanoj populaciji;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću Europske unije.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(2) SL L 180, 29.6.2013., str. 96.
(3) SL L 337, 20.12.2011., str. 9.
(4) SL C 93, 24.3.2017., str. 142.
(5) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 87.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti