Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 17. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–   uzimajući u obzir članak 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.(1),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010.(2) („Okvirni sporazum iz 2010.”),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 22. prosinca 1998. o zajedničkim smjernicama za kvalitetu izrade zakonodavstva Zajednice(5),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(6),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu od 13. lipnja 2007. o praktičnim rješenjima za postupak suodlučivanja(7),

–  uzimajući u obzir Zajedničku političku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s objašnjenjem(8),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017.(9),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2018.-2019.(10),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 18. ožujka 2014. (predmet „Biocidni proizvodi”), 16. srpnja 2015. (predmet „Mehanizam viznog reciprociteta”), 17. ožujka 2016. (predmet „CEF delegirani akt”), 14. lipnja 2016. (predmet „Tanzanija”) i 24. lipnja 2014. (predmet „Mauricijus”)(11),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 13. prosinca 2016. o općoj reviziji Poslovnika Europskog parlamenta(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): trenutačno stanje i izgledi za budućnost(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o strateškim prioritetima za program rada Komisije za 2017.(14),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka(21),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Dovršetak Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata” (COM(2017)0651),

–  uzimajući u obzir članak 294. UFEU-a o postupku suodlučivanja;

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 24. listopada 2017. naslovljen „Pregled napora Unije za pojednostavnjenje i smanjenje regulatornog opterećenja” (SWD(2017)0675),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. pod naslovom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(22),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. pod naslovom „Bolja regulativa: bolji rezultati za snažniju Uniju” (COM(2016)0615),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 7. srpnja 2017. o smjernicama za bolju regulativu (SWD(2017)0350),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za predstavke (A8-0170/2018),

A.  budući da je novi Međuinstitucijski sporazum stupio na snagu na dan potpisivanja 13. travnja 2016.;

B.  budući da su prilikom donošenja novog Međuinstitucijskog sporazuma Parlament i Komisija dali izjavu kojom se potvrđuje da novi Sporazum „odražava međusobnu ravnotežu i nadležnosti Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije kako su utvrđene Ugovorima” i da se njime „ne dovodi u pitanje Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010.”(23);

C.  budući da je, kako bi proveo odredbe novog Međuinstitucijskog sporazuma o međuinstitucijskom planiranju programa, Europski parlament izmijenio svoj Poslovnik, između ostalog radi utvrđivanja unutarnjih postupaka za pregovaranje i usvajanje zajedničkih zaključaka o višegodišnjem planiranju programa i zajedničkih izjava o godišnjem međuinstitucijskom planiranju programa;

D.  budući da su se u kontekstu godišnjeg međuinstitucijskog planiranja programa tri institucije usuglasile oko dvije zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017. odnosno 2018. – 2019.;

E.  budući da za razliku od Međuinstitucijskog sporazuma iz 2003., novi Sporazum više ne obuhvaća pravni okvir za upotrebu alternativnih načina reguliranja, kao što su zajednička regulacija i samoregulacija, tako da se takve metode uopće ne spominju;

F.  budući da se u stavku 13. novog Međuinstitucijskog sporazuma traži od Komisije da u svoj postupak procjene učinka uključi što je moguće opsežnija savjetovanja; budući da se, slično tome, u stavku 19. novog Međuinstitucijskog sporazuma traži od Komisije da prije donošenja prijedloga, a ne nakon toga, provede javna savjetovanja na otvoren i transparentan način, kako bi se s pomoću modaliteta i vremenskih ograničenja tih javnih savjetovanja omogućilo najšire moguće sudjelovanje koje nije ograničeno na interesne skupine i njihove lobiste;

G.  budući da je u srpnju 2017. Komisija revidirala svoje smjernice za bolju regulativu kako bi se bolje objasnile i iskoristile poveznice između različitih koraka u izradi politika unutar Komisije, a kojima se zamjenjuju prethodne izolirane smjernice u kojima su se zasebno obrađivale procjena učinka, evaluacija i provedba, te kako bi se uključile nove smjernice za planiranje i savjetovanje s dionicima;

H.  budući da u skladu sa stavkom 16. novog Međuinstitucijskog sporazuma Komisija, na vlastitu inicijativu ili na poziv Parlamenta ili Vijeća, može nadopuniti vlastitu procjenu učinka ili provesti dodatni analitički rad koji smatra potrebnim;

I.  budući da je u novom Međuinstitucijskom sporazumu uzeta u obzir zamjena prijašnjeg Odbora za procjenu učinka Odborom Komisije za regulatorni nadzor; budući da je zadatak potonjeg, među ostalim, da provodi nepristranu provjeru kvalitete procjena učinka Komisije; budući da je potrebno pozitivno mišljenje Odbora kako bi se neka inicijativa, popraćena procjenom učinka, podnijela Komisiji na usvajanje; budući da, u slučaju negativnog mišljenja, nacrt izvješća treba preispitati i ponovno podnijeti Odboru te da je, u slučaju drugog negativnog mišljenja, potrebna politička odluka kako bi se inicijativa mogla nastaviti; budući da se mišljenje Odbora objavljuje na internetskim stranicama Komisije u isto vrijeme kao i izvješće o dotičnoj inicijativi te, u slučaju procjena učinka, nakon što Komisija usvoji povezanu političku inicijativu(24);

J.  budući da je početkom 2017. Odbor za regulatorni nadzor dovršio zapošljavanje osoblja, uključujući zapošljavanje triju osoba koje nisu bile iz institucija EU-a; budući da je Odbor tijekom 2016. preispitao 60 zasebnih procjena učinka, od kojih je 25 (42 %) dobilo početnu negativnu ocjenu, što je dovelo do revizije i ponovnog podnošenja Odboru; budući da je Odbor nakon toga, uz jednu iznimku, dao pozitivne sveukupne ocjene svim revidiranim procjenama učinka koje je zaprimio; budući da je Odbor razmijenio informacije sa službama Parlamenta o najboljim praksama i metodologijama povezanima s procjenama učinka;

K.  budući da će, u skladu sa stavkom 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma, ako je predviđena izmjena pravne osnove koja uključuje promjenu iz redovnog zakonodavnog postupka u posebni zakonodavni postupak ili nezakonodavni postupak, tri institucije o tome razmijeniti mišljenja; budući da je Parlament izmijenio svoj Poslovnik kako bi se provela ta odredba; budući da se ta odredba još nije morala primijeniti;

L.  budući da, u skladu sa stavkom 27. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije priznaju potrebu za ujednačavanjem postojećeg zakonodavstva s pravnim okvirom koji je ustanovljen Ugovorom iz Lisabona i posebno ističu potrebu za davanjem visokog prioriteta žurnom ujednačavanju svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom; budući da je Komisija potonje ujednačavanje predložila u prosincu 2016.(25); budući da Parlament i Vijeće trenutno vrlo detaljno razmatraju taj prijedlog;

M.  budući da je novom Međuinstitucijskom sporazumu priložena nova inačica Zajedničkog dogovora o delegiranim aktima i o povezanim standardnim klauzulama; budući da će, u skladu sa stavkom 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije stupiti u pregovore bez nepotrebnog odgađanja nakon stupanja na snagu Sporazuma s ciljem dopunjavanja tog Zajedničkog dogovora utvrđivanjem neobvezujućih kriterija za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a; budući da su, nakon dugog pripremnog rada, ti pregovori konačno započeli u rujnu 2017.;

N.  budući da su se, u skladu sa stavkom 29. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije obvezale da će najkasnije do kraja 2017. uspostaviti zajednički funkcionalni registar delegiranih akata kojim će se pružati informacije na dobro strukturiran način, pristupačan korisnicima, s ciljem poboljšanja transparentnosti, olakšavanja planiranja i omogućavanja sljedivosti svih različitih faza za vrijeme ciklusa donošenja delegiranog akta; budući da je registar sada uspostavljen te je postao operativan u prosincu 2017.;

O.  budući da prema točki 32. Međuinstitucijskog sporazuma „Komisija provodi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti, uz potpuno poštovanje uloga koje su Ugovorima dodijeljene institucijama”;

P.  budući da su, u skladu sa stavkom 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma, Parlament i Vijeće u svojstvu suzakonodavaca istaknuli da je važno održavati bliske kontakte i prije međuinstitucijskih pregovora radi postizanja boljeg uzajamnog razumijevanja svojih stajališta te su se u tu svrhu usuglasili da će olakšati uzajamnu razmjenu mišljenja i informacija, među ostalim pozivanjem predstavnika drugih institucija na redovite neformalne razmjene mišljenja; budući da te odredbe nisu dovele do novih posebnih postupaka ili struktura; budući da, iako je pojačan kontakt između institucija u okviru Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima, iskustva iz odbora pokazuje da ne postoji sustavan pristup kojim bi se olakšala takva uzajamna razmjena mišljenja i da je i dalje teško dobiti informacije i povratne informacije Vijeća o pitanjima koja su u njegovu okviru postavile države članice; budući da Parlament tu situaciju smatra izrazito nezadovoljavajućom;

Q.  budući da je, kako bi se dodatno poboljšala transparentnost zakonodavnog postupka, Parlament izmijenio svoj Poslovnik radi prilagodbe svojih propisa o međuinstitucijskim pregovorima tijekom redovnog zakonodavnog postupka, oslanjajući se na odredbe uvedene 2012. godine; budući da su svi pregovarački mandati Parlamenta javni, ali se to ne odnosi i na mandate Vijeća; budući da Parlament tu situaciju smatra izrazito nezadovoljavajućom;

R.  budući da su se, u skladu sa stavkom 39. novog Međuinstitucijskog sporazuma, kako bi se olakšala sljedivost različitih koraka u zakonodavnom procesu, tri institucije obvezale da će do 31. prosinca 2016. utvrditi načine za daljnji razvoj platformi i instrumenata u tu svrhu, s ciljem uspostavljanja posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata; budući da do sada nije uspostavljena takva zajednička baza podataka;

S.  budući da su se, u skladu sa stavkom 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma, u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja tri institucije obvezale da će se u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu novog Međuinstitucijskog sporazuma sastati kako bi u pregovorima dogovorile poboljšana praktična rješenja za suradnju i razmjenu informacija u okviru Ugovora, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije; budući da su ti pregovori započeli u studenomu 2016. i još traju;

T.  budući da je regulatorna suradnja postala ključni instrument u međunarodnim trgovinskim sporazumima na putu prema regulatornom dijalogu i usklađenosti među trgovinskim partnerima; budući da Komisija treba u tom procesu i dalje ustrajati na načelu pravednih i jednakih uvjeta za sve dionike te jamčiti maksimalnu transparentnost u donošenju odluka;

U.  budući da u skladu u stavku 46. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije potvrđuju svoju obvezanost na češću uporabu zakonodavne tehnike preinake za izmjenu postojećeg zakonodavstva uz potpuno poštovanje Međuinstitucionalnog sporazuma od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata;

V.  budući da se Komisija u skladu sa stavkom 48. novog Međuinstitucijskog sporazuma obvezuje da će kao doprinos Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) svake godine predstaviti pregled, koji će uključivati godišnji pregled opterećenosti, u pogledu postignutih rezultata u naporima Unije za pojednostavnjenje zakonodavstva, izbjegavanje prekomjernih propisa i smanjenje administrativnih opterećenja; budući da su rezultati prvog godišnjeg pregleda opterećenosti predstavljeni 24. listopada 2017. kao dio programa rada Komisije za 2018.;

W.  budući da je godišnji pregled opterećenosti jedinstvena prilika za utvrđivanje i praćenje rezultata napora EU-a u cilju izbjegavanja prekomjernih propisa i smanjenja administrativnog opterećenja; budući da je taj pregled izvrsna prilika kako bi se istaknula dodana vrijednost zakonodavstva EU-a i građanima pružila transparentnost;

X.  budući da se u novom Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva poziva na bolju međuinstitucijsku suradnju u cilju pojednostavnjenja postojećeg zakonodavstva Unije i izbjegavanja prekomjernih propisa i administrativnih opterećenja za građane, uprave i poduzeća; budući da Parlament naglašava da, s obzirom na međunarodne trgovinske sporazume, ti ciljevi ne bi trebali dovesti do nižih standarda zaštite okoliša, javnog zdravlja i zdravlja radnika, sigurnosti, standarda Međunarodne organizacije rada i prava potrošača;

Y.  budući da će u skladu sa stavkom 50. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije zajedno i redovito pratiti provedbu novog Međuinstitucijskog sporazuma na političkoj razini u okviru godišnjih rasprava, kao i na tehničkoj razini u okviru Međuinstitucijske koordinacijske skupine; budući da praćenje na političkoj razini uključuje redovite rasprave u Konferenciji predsjednika odbora i godišnji pregled stanja na visokoj razini; budući da su, nadalje, utvrđene posebne mjere nadzora u kontekstu zajedničkih izjava o zakonodavnim prioritetima EU-a za godine 2017. i 2018. – 2019.; budući da je, osim toga, iskustvo koje su odbori dosad stekli neprocjenjiv instrument za procjenu provedbe novog Međuinstitucijskog sporazuma; budući da Odbor za pravna pitanja ima posebnu nadležnost za bolju izradu zakonodavstva i pojednostavnjenje prava Unije;

Zajedničke obveze i ciljevi

1.  smatra da je novi Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva međuinstitucijsko ostvarenje kojim se želi poboljšati kvaliteta zakonodavstva Unije; podsjeća da se u mnogim slučajevima zakonodavstvom EU-a usklađuju ili zamjenjuju različita pravila u 28 država članica, čime nacionalna tržišta postaju međusobno i na jednak način dostupna, a ukupni administrativni troškovi se smanjuju u cilju uspostave potpuno funkcionalnog unutarnjeg tržišta;

2.  pozdravlja postignuti napredak i iskustva stečena u prvih godinu i pol primjene novog Međuinstitucijskog sporazuma i potiče institucije da ulože daljnje napore za potpunu provedbu Sporazuma, posebno u vezi s međuinstitucijskim pregovorima o neobvezujućim kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a, ujednačavanjem svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom, međuinstitucijskim pregovorima o praktičnim rješenjima suradnje i razmjene informacija u pogledu pregovora i sklapanja međunarodnih sporazuma, te uspostavljanjem posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata;

3.  podsjeća da je svrha novog Međuinstitucijskog sporazuma razviti otvoreniji i transparentniji odnos među trima institucijama u cilju pružanja visokokvalitetnog zakonodavstva u interesu građana EU-a; smatra da, iako se načelo lojalne suradnje među institucijama navodi samo u stavcima 9. i 32. u vezi s posebnim područjima obuhvaćenima novim Međuinstitucijskim sporazumom, kroz cijeli zakonodavni ciklus treba ga promatrati kao jedno od načela iz članka 13. UEU-a;

Planiranje programa

4.  pozdravlja to što su tri institucije postigle dogovor da će ojačati godišnje i višegodišnje planiranje programa Unije u skladu s člankom 17. stavkom 1. UEU-a s pomoću strukturiranijeg postupka s preciznim vremenskim planom; sa zadovoljstvom primjećuje da je prvo međuinstitucijsko godišnje planiranje programa u okviru novog Međuinstitucijskog sporazuma obavljeno uz aktivno sudjelovanje triju institucija, što je dovelo do Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017., s 59 ključnih zakonodavnih prijedloga koji su utvrđeni kao prioritet za 2017., te do Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima za razdoblje 2018. – 2019., s 31 ključnim zakonodavnim prijedlogom utvrđenim kao prioritet do kraja tekućeg mandata; u tom kontekstu posebno pozdravlja aktivno sudjelovanje Vijeća i vjeruje da će se on nastaviti i u budućnosti, uključujući u pogledu višegodišnjeg planiranja programa za novi mandat; smatra, međutim, da se prioritetni tretman za određene zakonodavne predmete koji je dogovoren u okviru zajedničkih izjava ne bi trebao upotrebljavati za vršenje nepotrebnog pritiska na suzakonodavce i da se većoj brzini ne bi trebala davati prednost na uštrb kvalitete zakonodavnih akata; smatra da je važno ocijeniti na koji se način primjenjuju aktualne prakse i pravila za odobravanje zajedničkih izjava te mogu li se uvesti poboljšanja u Poslovnik Parlamenta u pogledu pregovora o međuinstitucijskom programiranju, primjerice, kako bi se ojačao mandat koji klubovi zastupnika daju predsjedniku;

5.  smatra da je od najveće važnosti da se tijekom cijelog postupka pripreme i provedbe zajedničkih izjava u potpunosti obave savjetovanja s parlamentarnim odborima;

6.  ističe da se novim Međuinstitucijskim sporazumom ne dovode u pitanje uzajamne obveze dogovorene između Parlamenta i Komisije u Okvirnom sporazumu iz 2010.; posebno podsjeća na to da se pri provedbi stavaka 6. – 11. novog Međuinstitucijskog sporazuma moraju poštovati rješenja koja se odnose na raspored programa rada Komisije i koja su utvrđena u Prilogu 4. Okvirnom sporazumu iz 2010.;

7.  smatra da bi Komisija prilikom predstavljanja svojeg programa rada, osim elemenata iz stavka 8. novog Međuinstitucijskog sporazuma, trebala prikazati i na koji je način predviđeno zakonodavstvo opravdano u svjetlu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te navesti njegovu europsku dodanu vrijednost;

8.  pozdravlja uspostavu radne skupine Komisije za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”, koja mora djelovati usporedno s novim Međuinstitucijskim sporazumom kako bi se povećalo povjerenje građana koji načelo supsidijarnosti smatraju ključnim aspektom demokratskog procesa;

9.  poziva Komisiju da predstavi uključivije, detaljnije i pouzdanije programe rada; posebno zahtijeva da se u programima rada Komisije jasno navodi pravna priroda svakog prijedloga s preciznim i realnim vremenskim okvirima; poziva Komisiju da zajamči da se budući zakonodavni prijedlozi, osobito ključni zakonodavni paketi, podnesu znatno prije kraja ovog parlamentarnog saziva, čime bi se suzakonodavcima dalo dovoljno vremena da u potpunosti primijene svoje ovlasti;

10.  potiče izradu učinkovitog zakonodavstva usmjerenog na zaštitu radnih mjesta i europsku konkurentnost s posebnim naglaskom na malim i srednjim poduzećima u svim gospodarskim sektorima;

11.  pozdravlja činjenicu da je Komisija odgovorila na zahtjeve Parlamenta za prijedloge akata Unije na temelju članka 225. UFEU-a, najvećim dijelom unutar roka od tri mjeseca navedenog u stavku 10. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe, međutim, da je Komisija propustila donijeti posebne komunikacije kako je predviđeno u toj odredbi; poziva Komisiju da donese takve komunikacije kako bi postigla potpunu transparentnost i dala politički odgovor na zahtjeve koje je Parlament iznio u svojim rezolucijama, te da pritom uzme u obzir relevantne analize Parlamenta o europskoj dodanoj vrijednosti i trošku neujedinjene Europe;

12.  ističe važnost transparentne suradnje u dobroj vjeri između Parlamenta, Vijeća i Komisije, koju bi u praksi trebalo ostvariti istinskom predanošću Komisije da u provedbu svojih mehanizama programiranja na istoj razini uključi Parlament i Vijeće, te podsjeća Komisiju na njezinu obvezu da odmah odgovori na zakonodavna i nezakonodavna izvješća o vlastitoj inicijativi; izražava žaljenje zbog činjenice da nije bilo odgovora na više izvješća o vlastitoj inicijativi te poziva Komisiju da suzakonodavcima u roku od tri mjeseca dostavi razloge kada povuče neki tekst i obrazloženi odgovor na zahtjeve za zakonodavne ili nezakonodavne prijedloge;

13.  smatra da se brisanjem svih upućivanja na uporabu alternativnih metoda reguliranja u novom Međuinstitucijskom sporazumu ne dovodi u pitanje stajalište Parlamenta po kojem se neobvezujuće pravo treba primjenjivati samo uz najveći oprez i na dobro opravdanoj osnovi, bez ugrožavanja pravne sigurnosti i jasnoće postojećeg zakonodavstva, te nakon savjetovanja s Parlamentom(26); osim toga, brine ga da bi nedostatak jasnog ograničenja korištenja neobvezujućeg prava mogao čak potaknuti njegovu upotrebu, bez jamstva da će Parlament moći provoditi nadzor;

14.  poziva Vijeće i Komisiju da se dogovore o tome da bi se alternativne metode reguliranja, pod uvjetom da su strogo potrebne, trebale uključiti u dokumente višegodišnjeg i godišnjeg planiranja programa, kako bi zakonodavci mogli znati o kojim je metodama točno riječ i svoj nadzor provoditi na pravilan način;

Instrumenti za bolju izradu zakonodavstva

15.  ističe da procjene učinka mogu služiti za donošenje političkih odluka, ali nikada ne smiju biti zamjena za njih ili prouzročiti nepotrebno kašnjenje u zakonodavnom procesu; ističe da tijekom cijelog zakonodavnog postupka i u svim procjenama učinka predloženog zakonodavstva, posebnu pozornost treba obratiti na mogući utjecaj na one dionike koji imaju najmanje prilika da izraze svoju zabrinutost donositeljima odluka, uključujući mala i srednja poduzeća, civilno društvo, sindikate i druge koji nemaju prednost lakog pristupa institucijama; smatra da se u procjenama učinka jednaka pozornost treba posvetiti evaluaciji društvenih, zdravstvenih i ekoloških posljedica te da se posebno treba procijeniti učinak na temeljna prava građana i jednakost žena i muškaraca;

16.  podsjeća da mala i srednja poduzeća predstavljaju 99% svih poduzeća u EU-u te da ona stvaraju 58% prometa EU-a i zapošljavaju dvije trećine ukupnih zaposlenih u privatnom sektoru; nadalje podsjeća da se Komisija u Zakonu o malom poduzetništvu obvezala na provedbu načela „počnimo od malih” u procesu donošenja politika i da to uključuje test za MSP-ove kako bi se procijenio utjecaj predstojećeg zakonodavstva i administrativnih inicijativa na mala i srednja poduzeća(27); podsjeća da je u svojoj Odluci od 9. ožujka 2016. o novom Međuinstitucijskom sporazumu Parlament izjavio da se tekstom novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije ne obvezuje dovoljno da u svoje procjene učinka uključe mala i srednja poduzeća i testove konkurentnosti(28); ističe da je važno uzeti u obzir učinak na konkurentnost i inovacije, kao i potrebe malih i srednjih poduzeća i posvetiti im pažnju u svim fazama zakonodavnog ciklusa te izražava zadovoljstvo činjenicom da se u okviru Smjernica Komisije za bolju regulativu propisuje da se potencijalne učinke na mala i srednja poduzeća i konkurentnost mora uzimati u obzir, kada je to prikladno, i o njima sustavno izvještavati u svim procjenama učinka; primjećuje da testovima za MSP-ove često nedostaju kvaliteta i koherentna primjena; poziva Komisiju da razmotri kako bi se utjecaj na mala i srednja poduzeća mogao još bolje uzeti u obzir i namjerava u nadolazećim godinama pobliže pratiti to pitanje;

17.  potiče Komisiju da, u kontekstu bolje izrade zakonodavstva, bolje procijeni društvene i ekološke posljedice svojih politika i njihov učinak na temeljna prava građana, imajući ujedno na umu cijena nedonošenja zakonodavstva na europskoj razini i činjenicu da su analize troškova i koristi samo jedan od mnogih kriterija;

18.  ponavlja poziv da se u sve procjene učinka obavezno uvrsti uravnotežena analiza srednjoročnih i dugoročnih učinaka na gospodarstvo, društvo, okoliš i zdravlje;

19.  poziva Komisiju da procjene učinka kao i ex post evaluacije koristi za ispitivanje usklađenosti inicijativa, prijedloga ili postojećih zakonodavnih akata s ciljevima održivog razvoja, kao i njihova učinka na napredak i provedbu u pogledu tih ciljeva;

20.  podsjeća na to da se ideja o dodatnoj, neovisnoj tehničkoj ad hoc skupini iz početnog prijedloga Komisije za novi Međuinstitucijski sporazum nije dodatno razmatrala tijekom pregovora; ističe da je stvaranje takve skupine bilo usmjereno na jačanje neovisnosti, transparentnosti i objektivnosti procjena učinka; podsjeća da je u okviru stavka 15. novog Međuinstitucijskog sporazuma dogovoreno da će Parlament i Vijeće, ako i kada to u okviru zakonodavnog postupka smatraju prikladnim i potrebnim, provesti procjene učinka u vezi sa svojim znatnim izmjenama prijedloga Komisije koje su prijeko potrebne za donošenje informacijama potkrijepljene i utemeljene odluke; podsjeća svoje odbore na to da je važno da se koriste tim alatom kad god je to potrebno;

21.  pozdravlja činjenicu da se u novom Međuinstitucijskom sporazumu upućuje na uključivanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u područje primjene procjena učinka; u tom pogledu naglašava da bi procjene učinka uvijek trebale obuhvaćati temeljitu i strogu analizu usklađenosti prijedloga s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti te precizirati njegovu europsku dodanu vrijednost;

22.  napominje da znatni broj prijedloga Komisije nije bio popraćen procjenama učinka te da su odbori izrazili zabrinutost da kvaliteta i razina detalja u procjenama učinka variraju od sveobuhvatnih do prilično površnih procjena; ističe da u prvoj fazi primjene novog Međuinstitucijskog sporazuma, 20 od 59 prijedloga Komisije uključenih u zajedničku deklaraciju iz 2017. nije bilo popraćeno procjenama učinka; u tom pogledu podsjeća da, iako je u svakom slučaju predviđeno da bi inicijative za koje se očekuje da će imati znatan društveni, gospodarski ili ekološki učinak trebale biti popraćene procjenom učinka, u stavku 13. Međuinstitucijskog sporazuma navodi se da bi inicijative uključene u program rada Komisije ili u zajedničku izjavu, kao opće pravilo, trebale biti popraćene procjenom učinka;

23.  pozdravlja činjenicu da se Međuinstitucijskim sporazumom propisuje da bi „europsku dodanu vrijednost” bilo kojeg predloženog djelovanja Unije, kao i „cijenu neujedinjene Europe” u izostanku djelovanja Unije, trebalo uzeti u obzir prilikom određivanja zakonodavnog programa; ističe činjenicu da se cijena neujedinjene Europe može procijeniti na 1,75 bilijuna EUR godišnje, što odgovara 12 % BDP-a EU-a za 2016.; u tom kontekstu odaje priznanje radu Uprave za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS);

24.  poziva Komisiju da dodatno razjasni na koji način namjerava procijeniti troškove neujedinjene Europe, među ostalim troškove za proizvođače, potrošače, radnike, uprave i okoliš koji nastaju zbog nepostojanja usklađenog zakonodavstva na razini EU-a, pri čemu različita nacionalna pravila uzrokuju dodatne troškove i čine politike manje učinkovitima, kako je navedeno u stavcima 10. i 12. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe da se takva procjena ne bi trebala provoditi samo u slučaju klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti, prema kraju programa, ili kada se predviđa stavljanje izvan snage, nego bi ih se također trebalo uzeti u obzir u slučajevima u kojima mjere ili zakonodavstvo na razini EU-a još ne postoje ili se preispituju;

25.  podsjeća da je prethodni Odbor za procjenu učinka zamijenjen novim Odborom za regulatorni nadzor, čime se povećala neovisnost Odbora; ponavlja da treba zaštititi neovisnost, transparentnost i nepristranost Odbora za regulatorni nadzor i njegova rada te da članovi Odbora ne bi trebali biti podložni nikakvoj političkoj kontroli(29); ističe da Komisija treba zajamčiti da se sva mišljenja Odbora, uključujući i ona negativna, javno objavljuju i budu dostupna u isto vrijeme kao i odgovarajuće procjene učinka; poziva na ocjenjivanje rezultata Odbora za nadzor regulative u pogledu njegovih zadaća nadziranja i davanja objektivnih savjeta o procjenama učinka;

26.  ističe da Uprava za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost osnovana unutar uprave Parlamenta pomaže parlamentarnim odborima te im pruža mnoštvo usluga, za koje moraju biti na raspolaganju dostatni resursi kako bi se osiguralo da zastupnici i odbori dobivaju najbolju moguću i raspoloživu potporu; pozdravlja činjenicu da je Konferencija predsjednika odbora usvojila ažuriranu inačicu priručnika „Procjena učinka – smjernice za odbore” od 12. rujna 2017.;

27.  poziva sve svoje odbore da preispituju procjene učinka Komisije i da preispituju ex ante analize procjene učinka Parlamenta u što ranijoj fazi zakonodavnog postupka;

28.  podsjeća da u skladu sa stavkom 14. novog Međuinstitucijskog sporazuma, Europski parlament nakon razmatranja zakonodavnih prijedloga Komisije u potpunosti uzima u obzir procjene učinka Komisije; podsjeća u tom kontekstu da parlamentarni odbori mogu pozvati Komisiju da predstavi svoju procjenu učinka i odabranu političku opciju na redovnoj sjednici odbora te poziva svoje odbore da se češće koriste tom prilikom, kao i mogućnošću da im službe Parlamenta predstave početnu ocjenu procjene učinka koju je izradila Komisija; međutim, naglašava da to ne smije dovesti do ograničenja manevarskog prostora koji je na raspolaganju suzakonodavcima;

29.  pozdravlja mogućnost da Komisija dopunjuje svoje procjene učinka tijekom zakonodavnog postupka; smatra da bi se stavak 16. novog Međuinstitucijskog sporazuma trebao tumačiti na način da bi, kada to zatraže Parlament ili Vijeće, Komisija trebala u pravilu odmah dostaviti takve dodatne procjene učinka;

30.  naglašava važnost pravovremenog, javnog i transparentnog sudjelovanja dionika i savjetovanja s njima, ostavljajući dovoljno vremena za konstruktivne odgovore; smatra da je ključno da Komisija u pripremnoj fazi provodi javna savjetovanja na svim službenim jezicima;

31.  napominje da prema stavku 17. novog Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva „svaka od tri institucije odgovorna je za to kako će organizirati provedbu vlastite procjene učinka, uključujući interne organizacijske resurse i kontrolu kvalitete”;

32.  pozdravlja činjenicu da su se u stavku 17. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije obvezale na razmjenu informacija o najboljoj praksi i metodologijama povezanima s procjenama učinka; mišljenja je da bi to, kad god je moguće, trebalo obuhvaćati razmjenu neobrađenih podataka na kojima se temelji procjena učinka Komisije, a pogotovo kada Parlament odluči da će dopuniti procjenu učinka Komisije svojim dodatnim radovima; u tu svrhu potiče službe triju institucija da surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, između ostalog u pogledu zajedničkih tečajeva o metodologijama procjene učinka, kao i u cilju ostvarivanja buduće zajedničke međuinstitucijske metodologije;

33.  potvrđuje da je ključno da, kao što se navodi u stavku 18. novog Međuinstitucijskog sporazuma, „Komisijina početna procjena učinka i svaki dodatni rad na procjeni učinka koji institucije provode tijekom zakonodavnog procesa” budu objavljeni do završetka zakonodavnog procesa kako bi se zajamčila transparentnost u odnosu na građane i dionike;

34.  ponavlja svoje stajalište da bi dionici, uključujući sindikate i civilno društvo, trebali biti u mogućnosti, što je ranije moguće u fazi savjetovanja, pružiti učinkovit doprinos postupku procjene učinka i potiče Komisiju da se u tu svrhu sustavnije koristi planovima djelovanja i početnim procjenama učinka te ih objavljuje na vrijeme na početku postupka procjene učinka;

35.  pozdravlja obvezu koju je preuzela Komisija da prije usvajanja prijedloga provede opširna savjetovanja i, osobito, potakne izravno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, civilnog društva i drugih krajnjih korisnika u savjetovanjima; sa zadovoljstvom prima na znanje da revidirane Smjernice Komisije za bolju regulativu idu u tom smjeru;

36.  ističe nove odredbe za javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima koja bi trebala poslužiti kao važan instrument i u pripremnoj fazi i tijekom cijelog zakonodavnog postupka;

37.  potiče Komisiju da poštuje obvezujuće rokove zadane za izvješća o provedbi i reviziju postojećih direktiva i uredbi;

38.  ističe važnost ex post evaluacija postojećeg zakonodavstva, u skladu s načelom „prethodne evaluacije” i preporučuje da se one, kad god je to moguće, provode u obliku ex post procjena učinka primjenom iste metodologije kao i kod ex ante procjena učinka u vezi s istim zakonodavnim propisom, kako bi se omogućila bolja ocjena uspješnosti potonjeg;

39.  pozdravlja stavak 22. novog Međuinstitucijskog sporazuma u kojem su tri institucije, s ciljem podupiranja postupka evaluacije postojećeg zakonodavstva, suglasne da će, prema potrebi, postaviti zahtjeve o izvješćivanju, praćenju i evaluaciji u zakonodavstvo, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativna opterećenja, osobito za države članice; prima na znanje izazove povezane s prikupljanjem podataka u državama članicama o izvršavanju zakonodavstva i potiče Komisiju i države članice da u tom pogledu pojačaju napore;

40.  pozdravlja stavak 23. novog Međuinstitucijskog sporazuma u kojem su se tri institucije usuglasile da će sustavno razmatrati uporabu klauzula o preispitivanju u zakonodavstvu; poziva Komisiju da u svoje prijedloge uvrsti klauzule o preispitivanju kad god je to primjereno i, ako to nije slučaj, da navede svoje razloge za odstupanje od tog općeg pravila;

Zakonodavni instrumenti

41.  pozdravlja obveze koje je preuzela Komisija u vezi s opsegom obrazloženja priloženog svakom njezinom prijedlogu; izražava posebno zadovoljstvo činjenicom da će Komisija objasniti i na koji su način predložene mjere opravdane u svjetlu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; ističe, s tim u vezi, koliko je važno da procjene i obrazloženja usklađenosti s tim načelima i europska dodana vrijednost predloženih mjera, budu sveobuhvatnije i snažnije;

42.  smatra da je potrebna dosljednost između obrazloženja i procjene učinka u vezi s jednim te istim prijedlogom; stoga poziva Komisiju da osigura takvu dosljednost i objasni svoj odabir ako odstupa od zaključaka procjene utjecaja;

43.  skreće pozornost na činjenicu da se u stavku 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma Komisija samo obvezala „uzeti u obzir razliku u prirodi i učincima između uredaba i direktiva”; ponavlja svoj zahtjev, kojim se slijedi isti pristup koji je naveden u Montijevom izvješću, za veće korištenje propisa u zakonodavnim prijedlozima(30), u skladu s odgovarajućim pravnim zahtjevima utvrđenima Ugovorima, kako bi se osigurala dosljednost, jednostavnost i pravna sigurnost diljem Unije;

44.  pozdravlja to što su se tri institucije obvezale na razmjenu mišljenja o izmjenama pravne osnove, kako je navedeno u stavku 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe ulogu i stručnost svoga Odbora za pravna pitanja u vezi s provjerom pravne osnove(31); podsjeća na stav Parlamenta da će se suprotstaviti svakom pokušaju narušavanja zakonodavnih ovlasti Parlamenta kroz neopravdane izmjene pravne osnove; poziva Vijeće da u potpunosti poštuje obvezu da nastavi dijalog s Parlamentom u slučaju neslaganja oko predložene pravne osnove, posebno kod politički osjetljivih predmeta;

45.  ističe činjenicu da bi odabir pravne osnove za prijedlog Komisije trebao počivati na objektivnoj osnovi podložnoj sudskom preispitivanju; međutim, naglašava pravo Parlamenta kao suzakonodavca da predlaže izmjene pravne osnove na temelju svojeg tumačenja Ugovora;

Delegirani i provedbeni akti

46.  ističe važnost načela iz stavka 26. novog Međuinstitucijskog sporazuma i ponavlja da zakonodavac ima ovlast odlučiti o tome je li potrebno koristiti se delegiranim i provedbenim aktima te u kojoj mjeri, unutar granica utvrđenih Ugovorima i uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije(32);

47.  napominje da delegiranje ovlasti Komisiji nije samo tehničko pitanje već može obuhvaćati i politički osjetljiva pitanja koja su iznimno važna za građane, potrošače i poduzeća u EU-u;

48.  pozdravlja napore Komisije da ispuni rok iz stavka 27. novog Međuinstitucijskog sporazuma za donošenje prijedloga ujednačavanja svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom; nadalje smatra da bi u pravilu svi slučajevi koji su se ranije rješavali u okviru regulatornog postupka s kontrolom sada trebali biti ujednačeni s člankom 290. UFEU-a i tako se pretvoriti u delegirane akte(33);

49.  upozorava na to da uključivanje obveze Komisije o sustavnoj upotrebi stručnjaka iz država članica u vezi s pripremom delegiranih akata ne bi trebalo dovesti do toga da relevantni postupak bude vrlo sličan, ako ne i potpuno istovjetan postupku uspostavljenom za pripremu provedbenih akata, posebno u vezi s proceduralnim ovlastima povjerenima tim stručnjacima; smatra da to također može zamagliti razlike između dvije vrste akata u onoj mjeri u kojoj bi moglo podrazumijevati de facto oživljavanje mehanizma komitologije koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona;

50.  izražava nezadovoljstvo činjenicom da je, unatoč ustupcima Parlamenta, Vijeće i dalje vrlo nesklono prihvaćanju delegiranih akata ako su ispunjeni kriteriji iz članka 290. UFEU-a; podsjeća na to da bi se, kao što je utvrđeno u uvodnoj izjavi 7., novim Međuinstitucijskim sporazumom trebali olakšati pregovori u okviru redovnog zakonodavnog postupka i poboljšati primjena članaka 290. i 291. UFEU-a; ističe da je za nekoliko zakonodavnih predmeta Vijeće ipak inzistiralo na tome da se ili dodijele provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. UFEU-a ili da se svi elementi koji ispunjavaju uvjete za delegiranje ovlasti ili dodjelu provedbenih ovlasti uvrste in abstracto u sam temeljni akt; izražava razočaranje zbog činjenice da u tim slučajevima Komisija nije branila svoje prvotne prijedloge;

51.  vrlo je zabrinut zbog toga što Vijeće nastoji gotovo sustavno zamijeniti delegirane akte provedbenim aktima; posebno neprihvatljivom smatra činjenicu da Vijeće pokušava iskoristiti usklađivanje nakon Ugovora iz Lisabona kako bi regulatorni postupak s kontrolom zamijenilo provedbenim aktima umjesto delegiranim aktima;

52.  pozdravlja početak međuinstitucijskih pregovora iz stavka 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma; potvrđuje svoj stav o neobvezujućim kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a kako je utvrđeno u Rezoluciji od 25. veljače 2014.(34); smatra da bi oni trebali biti osnova za te pregovore;

53.  podsjeća da politički značajni elementi, kao što su popisi ili registri Unije proizvoda ili tvari, trebaju ostati sastavni dio temeljnog akta, kada je to prikladno u obliku priloga, te bi ih stoga trebalo mijenjati samo delegiranim aktima; ističe da bi se zbog pravne sigurnosti trebalo izbjegavati stvaranje samostalnih popisa;

54.  smatra da se kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a moraju uzeti u obzir odluke Suda Europske unije, kao što su odluke u predmetima „Biocidni proizvodi”, „CEF delegirani akt” i „Mehanizam viznog reciprociteta”(35);

55.  pozdravlja to što se Komisija obvezala da će, bude li u okviru pripreme prvog nacrta provedbenih akata potrebno šire stručno znanje, po potrebi angažirati stručne skupine, provesti savjetovanja s ciljanim dionicima, kao i javna savjetovanja; smatra da bi se Parlament trebao na odgovarajući način obavješćivati kad god se takav postupak savjetovanja pokrene;

56.  s odobravanjem primjećuje da je Komisija u stavku 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma pristala pobrinuti se za to da Parlament i Vijeće dobiju ravnopravan pristup svim informacijama o delegiranim i provedbenim aktima, tako da će primiti sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica; pozdravlja činjenicu da će stručnjaci iz Europskog parlamenta i Vijeća sustavno imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije na koje su pozvani stručnjaci iz država članica i koji se odnose na pripremu delegiranih akata; poziva Komisiju da istinski i dosljedno poštuje tu obvezu; napominje da se takav pristup već poboljšao;

57.  naglašava da je potrebno poboljšati neformalnu suradnju tijekom faze pripreme delegiranih akata i provedbenih akata; upozorava da se u pripremi delegiranih i provedbenih akata ne smije izgubiti iz vida namjera zakonodavaca kako je izražena u zakonodavnom aktu i kao dio njegova cilja; ističe važnost registra delegiranih akata, koji je sada u funkciji;

58.  izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija u mnogim slučajevima bez izmjena usvaja mjere drugog stupnja koje predlože tri tijela za financijske usluge (ESMA, EBA i EIOPA), čime se skraćuje razdoblje nadzora za Parlament u slučajevima kada se uvode važne izmjene ili znatan broj njih;

59.  pozdravlja brz napredak ostvaren na međuinstitucijskoj razini u pogledu uspostave zajedničkog funkcionalnog registra delegiranih akata i pozdravlja njegovo službeno pokretanje od 12. prosinca 2017.;

60.  sa zanimanjem iščekuje korištenje dobro strukturiranog i funkcionalnog registra delegiranih akata koji je prilagođen korisnicima, a koji je izrađen na zahtjev Parlamenta i objavljen 12. prosinca 2017.;

61.  napominje da poboljšani zakonodavni postupci na razini EU-a uz pravovremenu i intenzivniju međuinstitucijsku suradnju mogu dovesti do dosljednije i usklađenije primjene prava EU-a;

Transparentnost i koordinacija zakonodavnog procesa

62.  pozdravlja činjenicu da prema stavku 32. novog Međuinstitucijskog sporazuma Parlament i Vijeće, kao suzakonodavci, izvršavaju svoje ovlasti na ravnopravan način i da Komisija mora provoditi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti; podsjeća da je to načelo već utvrđeno u Ugovoru iz Lisabona; stoga traži od Komisije da obama zakonodavcima istodobno stavi na raspolaganje i, kada je to moguće, javno objavi sve relevantne dokumente povezane sa zakonodavnim prijedlozima, uključujući radne dokumente;

63.  izražava žaljenje zbog toga što stavci 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma još nisu doveli do poboljšanja protoka informacija iz Vijeća, osobito s obzirom na to da očito postoji opći nedostatak informacija o pitanjima koja su države članice istaknule unutar Vijeća i da ne postoji sustavan pristup kojim bi se olakšala uzajamna razmjena mišljenja i informacija; sa zabrinutošću primjećuje da se protok informacija obično uvelike razlikuje od predsjedništva do predsjedništva i među službama Glavnog tajništva Vijeća; naglašava da je pristup informacijama asimetričan među suzakonodavcima s obzirom na to da Vijeće može prisustvovati sjednicama parlamentarnih odbora, a predstavnici Parlamenta nisu pozvani na sjednice radnih skupina Vijeća; stoga smatra da je poželjno uvesti dosljedno transparentan pristup; predlaže da sve sjednice Vijeća u pravilu budu javne, baš kao što je slučaj sa sjednicama Parlamenta;

64.  zahtjeva da se stavci 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma u potpunosti provedu; osobito traži od Vijeća da se programi, radni dokumenti i prijedlozi predsjedništva radnih skupina i Odbora stalnih predstavnika vlada država članica (Coreper) prosljeđuju Parlamentu na redovit i strukturiran način kako bi se omogućilo usklađivanje razina informacija među suzakonodavcima; smatra da bi stavke 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma trebalo tumačiti u smislu da se, uz neformalne razmjene mišljenja, Parlament može pozvati da pošalje predstavnika na sastanke radnih skupina Vijeća i Corepera;

65.  ističe da se, u smislu stavaka 35. i 36. novog Međuinstitucijskog sporazuma, usklađivanje i ubrzanje zakonodavnog procesa mogu postići samo ako se u potpunosti očuvaju prerogativi svake institucije; stoga smatra da usklađivanje ili ubrzanje ni u kojem slučaju ne smiju dovesti do toga da druge institucije nameću vremenski raspored Parlamentu;

66.  apelira na to da se pojačaju napori za uspostavljanje posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju zakonodavnih akata iz stavka 39. novog Međuinstitucijskog sporazuma; podsjeća na to da bi ta baza podataka trebala sadržavati podatke o svim fazama zakonodavnog postupka kako bi se lakše mogao pratiti njegov tijek; predlaže da bi to trebalo sadržavati i informacije o postupku procjene učinka;

67.  podsjeća tri institucije da je potreban daljnji napredak u radu na uspostavljanju posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju zakonodavnih akata;

68.  predlaže da se Vijeće barem jednom sastane s Parlamentom u okviru postupka savjetovanja kako bi Parlament mogao predstaviti i obrazložiti usvojene amandmane, a Vijeće izraziti svoje stajalište o njima; u svakom slučaju predlaže da Vijeće podnese pisani odgovor;

69.  predlaže da Parlament izradi kvantitativnu studiju o učinkovitosti postupka savjetovanja;

70.  potiče Komisiju da poštuje zadane rokove određene u Uredbi o europskim nadzornim tijelima prilikom donošenja odluka o tome da podrži, izmijeni ili ne podrži nacrte tehničkih standarda i da, ako iznimno ne može poštovati te rokove, barem o tome znatno unaprijed službeno obavijesti suzakonodavce, kao i razlozima za to; ističe činjenicu da je Komisija nedavno u brojnim slučajevima to propustila učiniti; podsjeća Komisiju da postupcima na temelju kojih Parlament izjavljuje da nema prigovora na neki akt nije svrha nadoknaditi kašnjenja u Komisiji te da ti postupci znatno utječu na vrijeme koje Parlament ima za provedbu svojeg prava nadzora;

71.  pozdravlja činjenicu da su međuinstitucijski pregovori iz stavka 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma počeli u studenom 2016.; s razočaranjem primjećuje da nakon više od jedne godine rasprava, tri kruga pregovora na političkoj razini i niza sastanaka na tehničkoj razini, još nije postignut dogovor unatoč jasnoj i utvrđenoj sudskoj praksi; navodi do sada postignut napredak i snažno ustraje u tome da se ovi pregovori zaključe tijekom bugarskog predsjedništva;

72.  pozdravlja pisane informativne obavijesti koje Komisije dostavlja prije međunarodnih konferencija, kao i dnevne usmene informativne obavijesti predsjedništva Vijeća i Komisije tijekom tih konferencija;

73.  žali zbog činjenice da Parlament ne može kao promatrač prisustvovati koordinacijskim sastancima EU-a tijekom međunarodnih konferencija;

74.  podsjeća Vijeće i Komisiju da praktična rješenja u vezi s međunarodnim sporazumima moraju biti u skladu s Ugovorima, posebno člankom 218. stavkom 10. UFEU-a, te se njima moraju uzeti u obzir odluke Suda Europske unije, kao što su one donesene u predmetima Tanzanije i Mauricijusa(36);

75.  poziva ostale institucije da se pridržavaju Ugovora, uredbi i relevantne sudske prakse kako bi se osiguralo da Parlament:

76.  vjeruje da je ključno horizontalno poštovanje ustaljene prakse čekanja suglasnosti Parlamenta prije privremene primjene odredbi o trgovini i ulaganju iz politički važnih sporazuma, na što se obvezala i povjerenica Malmström na njezinu saslušanju od 29. rujna 2014.; poziva Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave proširivati tu praksu na sve međunarodne sporazume;

77.  napominje da je Parlament spreman, ne dođe li u bliskoj budućnosti do uvjerljivog napretka u pregovorima o stavku 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva, ponovno se obratiti Sudu Europske unije kako bi osigurao poštovanje svojih prava;

78.  napominje da bi svaka institucija trebala imati na umu da njezina odgovornost kao zakonodavca ne završava nakon zaključenja međunarodnih sporazuma; naglašava potrebu za pomnim praćenjem provedbe i kontinuiranim naporima kako bi se osiguralo da sporazumi ispunjavaju svoje ciljeve; poziva institucije da najbolje prakse i kolaborativan pristup primijene i na provedbu i evaluaciju faza međunarodnih sporazuma;

79.  napominje da procjene učinka, uključujući analizu stanja ljudskih prava, mogu biti važan instrument u pregovorima o trgovinskim i investicijskim sporazumima tako što pomažu strankama da ispune svoje obveze u pogledu ljudskih prava, te podsjeća na obvezujuću prirodu sporazuma kao što je Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima;

80.  poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti poštuju raspodjelu nadležnosti između Europske unije i njezinih država članica, kakva se može izvesti iz mišljenja 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017., za donošenje pregovaračkih smjernica, pregovora te pravne osnove prijedloga za njihovo potpisivanje i sklapanje te posebno za potpisivanje i sklapanje međunarodnih trgovinskih sporazuma od strane Vijeća;

81.  poziva europske predstavnike da posebno obrate pozornost na usklađenost između međunarodnih standarda/zahtjeva i usvojenog obvezujućeg zakonodavstva EU-a;

82.  poziva Komisiju da objavi dokumente u kojima se iznosi njezino stajalište u međunarodnim organizacijama koje utvrđuju standarde u financijskom, monetarnom i regulatornom području, posebno u Bazelskom odboru za nadzor banaka; zahtijeva da se Parlament u potpunosti obavještava o svim stadijima razvoja međunarodnih standarda koji bi mogli utjecati na pravo EU-a;

83.  poziva na uspostavu i formalizaciju financijskog dijaloga o donošenju i usklađivanju europskih stajališta uoči važnih međunarodnih pregovora, u skladu s Rezolucijom od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(37); ističe da na temelju detaljnih smjernica, koje mogu biti popraćene proaktivnim rezolucijama „vodiljama”, ta stajališta trebaju biti poznata te se o njima treba raspravljati ex ante i pritom jamčiti daljnje postupanje, a Komisija treba redovito izvještavati o primjeni tih smjernica;

84.  podsjeća na svoju izjavu usvojenu 15. ožujka 2018. o sjedištu Europske agencije za lijekove(38), u kojoj Parlament žali zbog toga što se njegova uloga i prava kao ravnopravnog suzakonodavca nisu prikladno uzeli u obzir;

85.  prima na znanje mandat koji je Odbor stalnih predstavnika odobrio 6. prosinca 2017., čime se postigao dogovor o stajalištu Vijeća o prijedlogu Komisije za obvezni registar transparentnosti; poziva sve strane da dovrše pregovore u duhu dobre suradnje kako bi se poboljšala transparentnost zakonodavnog postupka;

86.  prima na znanje presudu(39) De Capitani T-540/15 koja potvrđuje da su načela javnosti i transparentnosti svojstvena zakonodavnom postupku EU-a i da nijedna opća pretpostavka uskrate dokumenata u postupku ne može biti potvrđena u pogledu zakonodavnih dokumenata, uključujući dokumente trijaloga;

Provedba i primjena zakonodavstva Unije

87.  ističe važnost načela iz stavka 43. novog Međuinstitucijskog sporazuma prema kojem bi, kada države članice prilikom prenošenja direktiva u nacionalno pravo odluče dodati elemente koji ni na koji način nisu povezani s tim zakonodavstvom Unije, te dodatke trebalo jasno moći prepoznati bilo u aktu o prijenosu ili u povezanim dokumentima; napominje da ta informacija i dalje često nedostaje; poziva Komisiju i države članice da djeluju zajednički i dosljedno kako bi se riješili nedostatak transparentnosti i drugi problemi u vezi s „prerevnim donošenjem propisa”(40);

88.  mišljenja je da pri provedbi i prenošenju akata EU-a treba jasno razlikovati slučajeve prerevnog donošenja propisa, u kojima države članice uvode dodatne administrativne zahtjeve koji nisu povezani sa zakonodavstvom EU-a, od postavljanja viših standarda koji nadilaze minimalne standarde na razini EU-a u području zaštite okoliša i potrošača kao i zdravstvene skrbi i sigurnosti hrane;

89.  smatra da bi se, kako bi se smanjili problemi u vezi s „prerevnim donošenjem propisa”, tri institucije trebale obvezati na donošenje zakonodavstva EU-a koje je jasno, lako prenosivo i koje ima posebnu europsku dodanu vrijednost; podsjeća da, premda treba izbjegavati dodatna nepotrebna administrativna opterećenja, to ne bi trebalo spriječiti države članice od održavanja ili poduzimanja ambicioznijih mjera te donošenja viših socijalnih i ekoloških standarda i standarda zaštite potrošača u slučajevima u kojima su pravom Unije utvrđeni samo minimalni standardi;

90.  poziva države članice da se u što većoj mjeri suzdrže od uvođenja dodatnih administrativnih zahtjeva pri prenošenja zakonodavstva EU-a i da se u skladu s točkom 43. Međuinstitucijskog sporazuma pobrinu za to da se ti dodaci mogu prepoznati u aktu o prijenosu ili povezanim dokumentima;

91.  podsjeća na to da se u skladu sa stavkom 44. novog Međuinstitucijskog sporazuma države članice pozivaju na suradnju s Komisijom pri pribavljanju informacija i podataka potrebnih za praćenje i evaluaciju provedbe prava Unije; stoga poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere za poštovanje svojih obveza, uključujući dostavljanjem korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima i Zajedničkom političkom izjavom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s objašnjenjima;

92.  smatra da se obveza koju je preuzela Komisija u skladu sa stavkom 45. novog Međuinstitucijskog sporazuma treba tumačiti u smislu da će se, uz dužno poštovanje pravila o povjerljivosti, pristup Parlamenta informacijama koje se odnose na predsudske postupke zbog povrede prava i postupke zbog povrede prava znatno unaprijediti; u tu svrhu ponovno ističe svoje davno postavljene zahtjeve Komisiji u pogledu podataka kojima Parlament ima pravo pristupiti(41);

93.  ponovno izražava zahvalnost za donošenje mehanizma rješavanja problema EU Pilot kao neformalnog, ali ipak učinkovitog načina da se osigura usklađenost država članica s pravom Unije(42); ne odobrava najavu Komisije da će postupke zbog povrede prava ubuduće, u pravilu, pokretati bez oslanjanja na taj mehanizam(43);

94.  podsjeća da povjerenici moraju poštovati zakonodavne prerogative zastupnika u Europskom parlamentu; smatra da Parlamentu trebaju dostaviti sve neovisno provedene studije na temelju kojih su donijeli svoje odluke te objaviti one koje su u suprotnosti s njihovim zaključcima;

95.  žali zbog toga što prijevodi zakonodavnih prijedloga nisu svi dostupni u isto vrijeme, što dovodi do kašnjenja u zakonodavnom postupku;

96.  ističe da učinkovito zakonodavstvo EU-a, kad je riječ o njegovoj primjeni, mora jamčiti usklađenost postupaka koji se njime utvrđuju s njegovom temeljnom svrhom te, posebice, s krajnjim ciljem zaštite okoliša kada je riječ o osiguravanju visokog stupnja zaštite okoliša;

97.  priznaje da je rad koji se obavlja u Odboru za predstavke važan u pogledu ocjenjivanja kvalitete izrade zakonodavstva u EU-u u vezi s njegovom stvarnom primjenom i osnova za poboljšanje zakonodavnih tekstova i postupaka; u tom pogledu napominje važnost istinske međuinstitucijske suradnje s Komisijom kada je riječ o jamčenju pravilnog ispitivanja predstavki;

Pojednostavnjenje

98.  pozdravlja obvezu preuzetu u stavku 46. novog Međuinstitucijskog sporazuma u vezi s češćom uporabom zakonodavne tehnike preinake; ponavlja da bi ta tehnika trebala predstavljati uobičajenu zakonodavnu tehniku kao nezamjenjiv instrument za postizanje pojednostavnjenja(44); smatra, međutim, da bi Komisija, u slučaju potpune izmjene neke politike, umjesto da se koristi tehnikom preinake, trebala iznijeti prijedlog potpuno novog pravnog akta o stavljanju izvan snage postojećeg zakonodavstva kako bi suzakonodavci mogli pokrenuti široke i učinkovite političke rasprave i tako u potpunosti ostvariti svoje prerogative utvrđene Ugovorima;

99.  podsjeća da pri ocjenjivanju nepotrebnih regulatornih i administrativnih opterećenja, u skladu sa sporazumom postignutom među tri institucije u stavcima 47. i 48. novog Međuinstitucijskog sporazuma, i pri razmatranju mogućih ciljeva smanjenja opterećenosti kako bi se smanjili troškovi za uprave i poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, bolja izrada zakonodavstva može, gdje je to prikladno, značiti i više zakonodavstva EU-a, uključujući, među ostalim, usklađivanje razlika u nacionalnom zakonodavstvu, uzimajući u obzir koristi zakonodavnih mjera i posljedice nedjelovanja na razini EU-a u području socijalnih standarda te standarda zaštite okoliša i potrošača, te imajući na umu da države članice mogu primijeniti više standarde ako su zakonodavstvom Unije definirani samo minimalni standardi; nadalje podsjeća na to da se u okviru horizontalne socijalne klauzule iz članka 9. UFEU-a od Unije zahtijeva da pomno razmotri učinak zakonodavstva EU-a na socijalne standarde i zapošljavanje, uz dužno savjetovanje sa socijalnim dionicima, posebno sa sindikatima, potrošačima i predstavnicima interesa ugroženih skupina, uz poštovanje autonomije socijalnih partnera i sporazuma koje oni mogu zaključiti u skladu s člankom 155. UFEU-a; stoga ističe da smanjenje administrativnih opterećenja ne znači nužno deregulaciju i da ono u svakom slučaju ne smije ugroziti temeljna prava, standarde zaštite okoliša i potrošača, socijalne, radne, zdravstvene i sigurnosne standarde te standardi u pogledu ravnopravnosti spolova i dobrobiti životinja, uključujući povezane zahtjeve za informacije, te da samim time ne smiju ići na štetu prava radnika, neovisno o veličini poduzeća, ili dovoditi do većeg broja prekarnih ugovora o zapošljavanju;

100.  pozdravlja prvi godišnji pregled opterećenosti koji je izradila Komisija u okviru pojednostavnjenja zakonodavstva EU-a, a za koji je provela istraživanje Flash Eurobarometra o tome kako poslovni subjekti tumače propise na temelju ankete u kojoj je sudjelovalo više od 10 000 poduzeća u 28 država članica, čiji je odabir odražavao raspodjelu poslovnih subjekata unutar EU-a; skreće pozornost na zaključke tog istraživanja, kojima se potvrđuje da je težište na smanjenju nepotrebnih troškova i dalje primjereno te sugerira da se složenim međudjelovanjem različitih čimbenika utječe na percepciju poslovnih subjekata, koja također može biti posljedica razlika u nacionalnim upravnim i pravnim načinima provedbe zakonodavstva; ukazuje na to da prerevno donošenje propisa i čak netočno medijsko izvješćivanje također mogu utjecati na takvu percepciju; smatra da se konceptom „godišnjeg pregleda opterećenosti”, koji je važan alat za utvrđivanje problema s provedbom i primjenom zakonodavstva EU-a, ne smije dovesti do pretpostavke da je donošenje propisa po svojoj prirodi uzrok pretjeranih administrativnih opterećenja; slaže se s Komisijom da je jedini način za konkretno utvrđivanje svega što se zapravo može pojednostavniti, unaprijediti ili ukloniti da se ispitaju mišljenja svih dionika, uključujući one koji su slabije zastupljeni, o konkretnim zakonodavnim aktima ili raznim zakonodavnim propisima koji se primjenjuju na određeni sektor; poziva Komisiju da razradi godišnji pregled opterećenosti na temelju stečenog iskustva iz prvog izdanja, primijeni transparentne i provjerljive metode prikupljanja podataka, posebno uzme u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća te uključi stvarna i percipirana opterećenja;

101.  nadalje prima na znanje ishod procjene Komisije o izvedivosti uspostave ciljeva za smanjenje opterećenja u određenim sektorima, a da se time ne ošteti svrha zakonodavnih propisa; potiče Komisiju da odredi ciljeve za smanjenje opterećenja za svaku inicijativu na fleksibilan, ali na dokazima utemeljen i pouzdan način te uz potpuno savjetovanje s dionicima, kao što to već čini u okviru programa REFIT;

102.  ističe da u pravilu jedna norma EU-a zamjenjuje 28 nacionalnih normi, čime se jača jedinstveno tržište i smanjuje birokracija;

103.  naglašava da je važno izbjegavati nepotrebnu birokraciju i uzeti u obzir korelaciju između veličine poduzeća i resursa potrebnih za provedbu traženih obveza;

Provedba i praćenje novog Međuinstitucijskog sporazuma

104.  napominje da će Konferencija predsjednika primati redovito izvješće koje će sastavljati predsjednik i u kojem će se prikazivati trenutačno stanje provedbe i na unutarnjoj i na međuinstitucijskoj razini; smatra da bi se u tom izvješću trebala uzeti u obzir procjena koju je izradila Konferencija predsjednika odbora na temelju iskustava raznih odbora, posebno Odbora za pravna pitanja, kao odbora nadležnog za bolju izradu zakonodavstva i pojednostavnjenje prava Unije(45);

105.  pozdravlja prvi godišnji međuinstitucijski politički sastanak na visokoj razini o pregledu stanja provedbe Međuinstitucijskog sporazuma, koji je održan 12. prosinca 2017.; potiče Konferenciju predsjednika odbora da Konferenciji predsjednika dostavi svaku preporuku za koju smatra da je primjerena za provedbu novog Međuinstitucijskog sporazuma;

o
o   o

106.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (3) SL C 321, 31.12.2003., str. 1. (4) SL C 102, 4.4.1996., str. 2. (5) SL C 73, 17.3.1999., str. 1. (6) SL C 77, 28.3.2002., str. 1. (7) SL C 145, 30.6.2007., str. 5. (8) SL C 369, 17.12.2011., str. 15. (9) SL C 484, 24.12.2016., str. 7. (10) SL C 446, 29.12.2017., str. 1. (11) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 18. ožujka 2014., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, predmet C-427/12, ECLI EU:C:2014:170; presuda Suda (Veliko vijeće) od 16. srpnja 2015., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, predmet C-88/14, ECLI:EU:C:2015:499: presuda Suda od 17. ožujka 2016., Europski parlament protiv Europske komisije, predmet C-286/14, ECLI EU:C:2016:183; presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, C-263/14, ECLI:EU:C:2016:435; presuda Suda (Veliko vijeće) od 24. lipnja 2014., Parlament protiv Vijeća, C-658/11, ECLI:EU:C:2014:2025. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0484. (13) SL C 58, 15.2.2018., str. 39. (14) SL C 101, 16.3.2018., str. 116. (15) SL C 50, 9.2.2018., str. 91. (16) SL C 289, 9.8.2016., str. 53. (17) SL C 285, 29.8.2017., str. 11. (18) SL C 93, 24.3.2017., str. 14. (19) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117. (20) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87. (21) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 31. (22) SL C 50, 9.2.2018., str. 91. (23) Vidi Prilog II. Odluci Europskog parlamenta od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije. (24) Članak 6. stavak 2. Odluke predsjednika Europske komisije od 19. svibnja 2015. o osnivanju neovisnog Odbora za regulatorni nadzor (C(2015)3263). (25) Vidi COM(2016)0798 i COM(2016)0799. (26) Vidi stavak 47. Rezolucije Parlamenta od 9. rujna 2010. o boljoj izradi zakonodavstva – 15. godišnje izvješće Komisije u skladu s člankom 9. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (SL C 308E, 20.10.2011., str. 66.). (27) Vidi stavak 16. Rezolucije Parlamenta od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP). (28) Vidi stavak 4. Odluke Parlamenta od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije. (29) Vidi stavak 12. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 27. studenoga 2014. i stavak 6. Odluke Parlamenta od 9. ožujka 2016.; (30) Vidi stavak 5. Rezolucije Parlamenta od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa. (31) Vidi Poslovnik Europskog parlamenta, Prilog V., točka XVI.1. (32) Vidi uvodnu izjavu D gore navedene Rezolucije Parlamenta od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (33) Vidi stavak 6. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (34) isto, stavak 1. (35) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 18. ožujka 2014., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, prethodno navedena; Presuda Suda od 17. ožujka 2016., Europski parlament protiv Europske komisije, prethodno navedena; Presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena. (36) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena; Presuda Suda (Veliko vijeće) od 24. lipnja 2014., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena; (37) SL C 58, 15.2.2018., str. 76. (38) Vidi usvojene tekstove P8_TA(2018)0086. (39) Presuda Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 22. ožujka 2018. u predmetu De Capitani/Europski parlament, predmet T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167." (40) Vidi stavak 7. Rezolucije Parlamenta od 21. studenoga 2012. o 28. godišnjem izvješću o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2010) (SL C 419, 16.12.2015., str. 73.). (41) Vidi stavke 21. i 22. Rezolucije Parlamenta od 4. veljače 2014. o 29. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2011). (42) Vidi stavak 16. Rezolucije Parlamenta od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0385). (43) Vidi točku 2. gore navedene Komunikacije Komisije naslovljenu „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (vidi stranicu 12. u SL C 18, 19.1.2017. (44) Vidi stavak 41. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 14. rujna 2011. (45) Vidi Poslovnik Europskog parlamenta, Prilog V., točka XVI.3.