Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o suzbijanju trgovanja ljudima (CETS br. 197) i Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 11. svibnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Premladi u brak – zaustavljanje prakse dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju iz 1995. i Platformu za djelovanje proizašlu iz Četvrte svjetske konferencije te ishode njihovih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishode revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti br. 1325 (2000), 1820 (2009), 1888 (2009), 1889 (2010), 1960 (2011), 2106 (2013), 2122 (2013) i 2242 (2015),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe s Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja održane u srpnju 2015.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je donesen u rujnu 2015. i stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno ciljeve održivog razvoja 1., 5., 8. i 10.,

–  uzimajući u obzir inicijativu „Spotlight” EU-a i UN-a,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 8. i 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2010. – 2015. (GAP I),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. naslovljenu „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 28. travnja 2015., koja je naslovljena „Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019., Ljudska prava kao trajni prioritet programa EU-a” (JOIN(2015)(0016)),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o rodu u okviru razvoja od 26. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. (GAP II), koji je Vijeće donijelo 26. listopada 2015. i njegovo godišnje izvješće o provedbi iz 2016., koje su 29. kolovoza 2017. objavile Komisija i Visoka predstavnica,

–  uzimajući u obzir Strateško djelovanje Komisije za ravnopravnost spolova za 2016. – 2019. od 3. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir da se člankom 208. UFEU uvodi načelo usklađenosti politika radi razvoja prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(2),

–  uzimajući u obzir europsku evaluaciju provedbe Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020., koju je u listopadu 2017. objavila Služba Europskog parlamenta za istraživanja,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije COC Nederland o provedbi smjernica EU-a o LGBTI osobama(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0167/2018),

A.  budući da je načelo jednakosti žena i muškaraca jedna od temeljnih vrijednosti EU-a koja je ugrađena u Ugovore EU-a i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, te da se rodno osviještene politike stoga trebaju provoditi u svim aktivnostima i politikama EU-a i njima obuhvatiti u svrhu ostvarivanja jednakosti u praksi i postizanja održivog razvoja; budući da su jednakost i osnaživanje žena preduvjeti za postizanje ciljeva održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. i također zasebno pitanje ljudskih prava kojim bi se trebalo baviti neovisno o njegovim koristima za razvoj i rast;

B.  budući da je peti cilj održivog razvoja postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice diljem svijeta te budući da se radi ostvarivanja napretka u pogledu svih općih i specifičnih ciljeva održivog razvoja taj cilj mora u potpunosti obuhvatiti Planom održivog razvoja do 2030.;

C.  budući da nijedna strategija razvoja ne može biti učinkovita ako žene i djevojčice u njoj nemaju središnju ulogu;

D.  budući da je prvotni Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova (2010. – 2015.) (GAP I) donio određeni napredak, unatoč tome što ga je obilježilo nekoliko propusta: usko područje primjene, proračun bez rodne dimenzije, loše razumijevanje okvira za rodnu ravnopravnost koje su pokazale delegacije EU-a, nedovoljna predanost vodstva EU-a te nedostatak institucijskog ustroja i poticaja u cilju motiviranja i pružanja odgovarajuće potpore osoblju;

E.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2015. Parlament pozvao na rješavanje tih propusta i donošenje niza drugih promjena uključujući proširivanje područja primjene GAP-a i povećavanje odgovornosti za rodnu ravnopravnost na upravljačkoj razini;

F.  budući da će se 2018. obilježiti 70. godišnjica donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima te da se na načelu jednakosti temelji vizija ljudskih prava Povelje UN-a iz 1945., u kojoj se navodi da ljudska prava i temeljne slobode trebaju vrijediti za sva ljudska bića „bez diskriminacije na temelju rase, spola, jezika ili vjere”;

G.  budući da je novi Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. (GAP II) nastao na temelju preporuka Parlamenta s naglaskom na promjeni institucijske kulture EU-a na razini sjedišta i delegacija kako bi se postigla sistemska promjena u načinu na koji EU pristupa rodnim pitanjima, kao i s naglaskom na preobrazbi života žena i djevojčica kroz četiri ključna područja;

H.  budući da su četiri ključna područja u GAP-u II: osiguravanje fizičkog i psihičkog integriteta djevojčica i žena; promicanje ekonomskih i socijalnih prava te osnaživanje djevojčica i žena; jačanje glasa djevojčica i žena i njihova sudjelovanja; te horizontalni stup koji se sastoji od preobrazbe institucijske kulture službi Komisije i ESVD-a radi učinkovitijeg ispunjavanja obveza EU-a;

I.  budući da u Rezoluciji od 3. listopada 2017. o sužavanju prostora za djelovanje civilnog društva u zemljama u razvoju(4) Parlament ističe izrazitu važnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru vanjskih odnosa EU-a;

J.  budući da je teško utvrditi proračunska sredstva dodijeljena aktivnostima za postizanje rodne ravnopravnosti jer rodno osviještena politika još nije internalizirana u raspodjeli svih proračunskih sredstava i odlukama o potrošnji kao dio proračunske metodologije kojom se u obzir uzima rodna perspektiva; budući da Komisija smatra da su se financijske obaveze EU-a povezane s rodnom ravnopravnošću povećale, ali kapaciteti ljudskih resursa za upravljanje tim povećanim opsegom posla u okviru Komisije i ESVD-a nisu;

K.  budući da je sudjelovanje žena u gospodarskim aktivnostima ključno za održivi razvoj i gospodarski rast;

L.  budući da rodna ravnopravnost često nije prisutna u sustavima za praćenje programa i projekata i procesima evaluacije i da se rodna analiza slabo koristi za izradu državnih strateških ciljeva, programa, projekata i dijaloga;

M.  budući da je godinu dana od donošenja GAP-a II prerano da bi se poduzela cjelovita ocjena njegova učinka; budući da se prije evaluacije određenog djelovanja EU-a preporuča razdoblje od najmanje tri godine intervencije ili provedbe politike; budući da cilj ove rezolucije stoga nije raspravljanje o ciljevima GAP-a II, nego razmatranje načina na koji su navedeni ciljevi provedeni tijekom prve godine i preporučivanje mjera za poboljšanje provedbe u narednim godinama;

N.  budući da je Konvenciju o pravima djeteta potpisalo 195 zemalja i pravno je obvezujuće naravi te da je riječ o jednom od ključnih instrumenata za rješavanje pitanja ranjivosti djevojčica te potrebe da im se pruži posebna zaštita i skrb;

O.  budući da je vrlo zabrinjavajuće ponovno uvođenje i proširenje takozvanog pravila globalnog blokiranja (Mexico City Policy), ukidanje sredstava za potporu svjetskom zdravlju koja je SAD davao organizacijama koje djevojčicama i ženama pružaju usluge planiranja obitelji te usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem; budući da će se to odraziti na programe koji se bave HIV-om/AIDS-om, zdravljem majki i djece, naporima za suzbijanje virusa Zika i drugim pitanjima u području zdravlja i bolesti, te organizacije koje pružaju ili zagovaraju usluge pobačaja, o njima savjetuju ili na njih upućuju, čak i ako to rade zahvaljujući vlastitim sredstvima koja ne dolaze iz SAD-a i čak ako je pobačaj u njihovoj zemlji djelovanja zakonit;

P.  budući da su delegacije i misije EU-a one koje prve moraju osigurati provedbu GAP-a II u partnerskim zemljama, a vodeći položaj i znanje voditelja i osoblja delegacija i misija imaju značajnu ulogu u osiguravanju uspješne provedbe GAP-a II; budući da i dalje postoje rodno uvjetovane prepreke koje sprječavaju žene da zauzmu vodeće i upravljačke položaje u delegacijama EU-a;

Q.  budući da samo trećina svih delegacija EU-a radi na ljudskim pravima LGBTI osoba; budući da se smjernice EU-a o LGBTI osobama ne primjenjuju ujednačeno; budući da njihova provedba u velikoj mjeri ovisi o znanju i interesu pojedinih veleposlanika, a ne o strukturnom pristupu;

R.  budući da sukobi, razdoblje nakon sukoba i osjetljive situacije različito utječu na žene i muškarce; budući da žene nisu samo žrtve, nego i pokretači pozitivnih promjena koji mogu doprinijeti sprečavanju i rješavanju sukoba, izgradnji mira, mirovnim pregovorima i obnovi nakon sukoba; budući da žene i djevojčice mogu iskusiti različite oblike diskriminacije i biti izloženije siromaštvu; budući da će svaka treća žena u svijetu u nekom trenutku svoga života vjerojatno biti žrtva fizičkog i seksualnog nasilja; budući da 14 milijuna djevojčica svake godine prisilno stupa u brak;

1.  prima na znanje objavljivanje prvog godišnjeg izvješća o provedbi za 2016. u kolovozu 2017., što pokazuje jasan napredak u provedbi GAP-a II;

2.  ističe da je, unatoč tome što je prošla jedna godina od donošenja GAP-a II, još uvijek riječ o samom početku, ali pozdravlja opći smjer djelovanja i konstatira niz pozitivnih trendova; međutim, primjećuje i niz izazova u pogledu izvješćivanja i provedbe ključnih prioriteta i rodno povezanih ciljeva održivog razvoja te praćenja napretka u pogledu svih ciljeva, kao i u pogledu uključivanja rodne dimenzije u dijalog u sklopu sektorske politike;

3.  napominje da je GAP II sastavljen u obliku zajedničkog radnog dokumenta službi; poziva Komisiju da pokaže svoju čvrstu odlučnost te da GAP II u budućnosti unaprijedi i preobrazi u komunikaciju o rodnoj ravnopravnosti;

4.  napominje da su najsuvremenija istraživanja o politikama i čvrsti dokazi ključni načini stjecanja znanja o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena radi izrada politika i strategija kojima se jača kapacitet Unije da rodnu ravnopravnost provede u djelo; stoga traži od ESVD-a i Komisije da posebnu pozornost posvete cilju koji podrazumijeva izvršenje neovisne procjene provedbe mjera utvrđenih u Prilogu 1. Akcijskom planu za ravnopravnost spolova;

5.  napominje da GAP II pruža sveobuhvatan program koji obuhvaća cjelokupne aktivnosti vanjske politike EU-a i u tom pogledu pozdravlja odabir tri tematska stupa, točnije osiguravanje fizičkog i psihičkog integriteta djevojčica i žena, promicanje ekonomskih i socijalnih prava i osnaživanje djevojčica i žena, te jačanje njihova glasa i sudjelovanja; ističe da je cilj tih stupova borba protiv glavnih čimbenika i uzroka diskriminacije i marginalizacije; prima na znanje i horizontalni stup koji se sastoji od preobrazbe institucijske kulture službi Komisije i ESVD-a kako bi se učinkovitije ispunile obveze EU-a u pogledu rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru vanjskih odnosa Unije;

6.  ističe da glavni čimbenici i uzroci koji vode do diskriminacije i marginalizacije podrazumijevaju: seksualno i rodno uvjetovano nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući štetne tradicije kao što su dječji brakovi i genitalno sakaćenje žena; neodgovarajući pristup osnovnim sektorima i socijalnim uslugama, kao što su zdravstvo, obrazovanje, voda, odvodnja i prehrana; poteškoće u dobivanju pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju; te nejednako sudjelovanje u javnim i privatnim institucijama, kao i u političkom odlučivanju i u mirovnim procesima;

7.  podsjeća da se rodna nejednakost preklapa s drugim oblicima nejednakosti, te ih pogoršava, i da razumijevanje tog problema mora odrediti izbor prioriteta i obveza za djelovanje;

8.  poziva na to da se pri provedbi GAP-a II veća pozornost usmjeri na djevojčice i žene koje se suočavaju s dodatnom diskriminacijom na temelju etničke pripadnosti, seksualnosti, invalidnosti, kaste ili dobi, kako bi se u skladu s tim razvrstali podaci;

9.  naglašava da su veće uključivanje žena na tržište rada, poboljšanje potpore ženskom poduzetništvu, očuvanje jednakih mogućnosti i jednake plaće za muškarce i žene te promicanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života ključni čimbenici za postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta, borbu protiv nejednakosti i promicanje financijske neovisnosti žena;

10.  pozdravlja uspostavu čvrstog okvira praćenja i odgovornosti za mjerenje i praćenje napretka GAP-a II i potvrđuje da se njegovom povećanom ambicijom pruža stvarna mogućnost EU-u da u području vanjskih odnosa promiče ravnopravnost žena i muškaraca te osnaživanje djevojčica i žena; primjećuje, međutim, potrebu za dubljim razumijevanjem i harmonizacijom tog okvira kako bi se na odgovarajući način ocijenio utjecaj djelovanja EU-a;

11.  primjećuje važnost jačanja politika i mjera za promicanje obrazovanja djevojčica i njegov utjecaj u pogledu njihova zdravlja i ekonomskog osnaživanja; ističe da su djevojčice i mlade žene posebno ranjive i da je potrebno posvetiti posebnu pozornost kako bi se osigurao njihov pristup svim razinama obrazovanja; u tom pogledu poziva da se razmotri niz mogućnosti u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM);

12.  ističe da je veće sudjelovanje i javnog i privatnog sektora ključno za unapređenje prava žena i njihova ekonomskog osnaživanja u različitim gospodarskim sektorima; ističe potrebu za uključenjem i prisutnošću žena u novim gospodarskim sektorima koji su važni za održiv razvoj, uključujući sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija; ističe da poduzetništvo ima važnu ulogu u jačanju prava žena; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta ostvarenog u privatnom sektoru;

13.  ističe da je potrebno osnažiti žene u ruralnim područjima boljim pristupom zemljištu, vodi, obrazovanju i osposobljavanju, tržištima i financijskim uslugama;

14.  poziva EU da promiče veće sudjelovanje žena u procesima održavanja i izgradnje mira te vojnim i civilnim misijama EU-a za upravljanje krizama;

Postignuća GAP-a II

15.  pozdravlja proširenje GAP-a na sve vanjske službe EU-a i države članice te primjećuje važan napredak u promjeni institucijske kulture EU-a na razini sjedišta i delegacija, što je ključ jačanja učinkovitosti inicijativa EU-a i njihova učinka na rodnu ravnopravnost; također pozdravlja obvezni zahtjev koji je za sve sudionike iz EU-a uveden na temelju GAP-a II za godišnje izvješćivanje o napretku postignutom u najmanje jednom tematskom području; međutim, ponavlja potrebu za osnaženim vodstvom i postojanim poboljšanjima usklađenosti i koordinacije između institucija EU-a i država članica uz upotrebu postojećih struktura i proračuna;

16.  pozdravlja činjenicu da su službe Komisije, ESVD, 81 % delegacija EU-a i 22 države članice podnijeli izvješća o rodnoj ravnopravnosti za 2016.; iako je svjestan da bi mogle postojati iznimne okolnosti koje objašnjavaju zašto delegacije ne izvješćuju, očekuje od delegacija i država članica da pojačaju svoje napore, te želi vidjeti postojani napredak godinu za godinom u cilju da će sva izvješća biti podnesena; prima na znanje činjenicu da među državama članicama i dalje postoje znatne razlike; podsjeća da će potpuno poštovanje u pogledu podnošenja izvješća o GAP-u i njegove provedbe biti ključni za ostvarivanje cilja GAP-a II o promicanju rodne ravnopravnosti u 85 % svih novih inicijativa do 2020.;

17.  pozdravlja konkretne korake prema promjeni kulture i uvođenju obavezne rodne analize za sva nova poduzeta vanjska djelovanja, čime se cjelokupna odgovornost za izvješćivanje u vezi s GAP-om stavlja na voditelje delegacija EU-a, ali i povećani broj osoblja na visokim razinama koje je uključeno u provedbu GAP-a II i imenovanje sve većeg broja zagovaratelja i kontaktnih točaka u području rodne ravnopravnosti u delegacijama EU-a, iako, kako stvari sada stoje, kontaktne točke za rodnu ravnopravnost postoje samo u polovici delegacija EU-a; poziva na to da se više vremena na upravljačkoj razini posveti rodnim pitanjima i da delegacije koje još nisu imenuju vlastite kontaktne točke za rodna pitanja; ističe da bi svim kontaktnim točkama za rodna pitanja trebalo omogućiti dovoljno vremena i kapaciteta kako bi ispunile svoje zadaće;

18.  izražava žaljenje zbog toga što su prema izvješću ESVD-a iz studenoga 2016. u samo nekoliko misija EU-a u okviru ZSOP-a organizirane obuke o seksualnom ili rodno uvjetovanom uznemiravanju te napominje da 2015. nije bilo prijavljenih slučajeva seksualnog ili rodno uvjetovanog uznemiravanja, zlostavljanja ili nasilja u okviru misija ZSOP-a; ističe važnost politike nulte tolerancije u slučajevima seksualnog ili rodno uvjetovanog uznemiravanja kao i pružanja potpore institucijskim strukturama usredotočenima na sprečavanje seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja; poziva ESVD i države članice da pruže potporu svim naporima usmjerenima na borbu protiv seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja u međunarodnim mirovnim operacijama te da se pobrinu za učinkovitu zaštitu zviždača i žrtava;

19.  pozdravlja povećan broj mjera usredotočenih na rodnu ravnopravnost (pokazatelji G1 i G2) i zahtjev prema kojem delegacije moraju opravdati projekte koji nemaju to težište; ističe da cjelokupni porast broja takvih projekata ne bi trebao biti na štetu konkretnih rodno usmjerenih projekata (pokazatelj G2) te stoga preporučuje poseban cilj za projekte G2; prima na znanje da je nejasno na koji se način ciljane (G2) i usmjerene mjere (G1) dopunjuju; poziva na poduzimanje daljnjih napora za pojašnjenje rodno osviještenih politika i povećanje ciljanih mjera;

20.  primjećuje da se u programiranju i odabiru projekata ponavlja tek nekoliko aspekata rodne ravnopravnosti; poziva provedbene aktere da iskoriste cjelokupna područja rodne ravnopravnosti;

21.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, uključujući trgovinu ljudima, spolno iskorištavanje, prisilne brakove, zločine iz časti, genitalno sakaćenje žena i korištenje seksualnim nasiljem u ratne svrhe; poziva EU i sve države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju, prvi pravno obvezujući međunarodni instrument čija je svrha sprečavanje nasilja nad ženama i borba protiv njega;

22.  žali što se žene koje su iskusile ili su suočene s nasiljem ne podupiru, kada je riječ o nasilju muškaraca, u jednakoj mjeri u pogledu informiranja, pristupa i osiguravanja skloništa, usluga podrške i prava, telefonskih linija za pomoć, kriznih centara za žrtve silovanja itd.; naglašava da bi u središtu Istanbulske konvencije trebalo biti nasilje muškaraca nad ženama, uz istovremeno rješavanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja suzbijanjem nasilja utemeljenog na sjecištu različitih osnova, uključujući spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodno izražavanje; naglašava važnost strateških mjera za proaktivnu borbu protiv rodnih stereotipa i obrazaca patrijarhata, rasizma, seksizma, homofobije i transfobije, kao i rodne normativnosti i heteronormativnosti;

23.  iznimno žali zbog toga što se čini da se trenutačnim programiranjem zapostavlja rodna dimenzija u kriznim situacijama ili teškim sukobima, što, među ostalim, znači da djevojčice i žene koje su žrtve ratnog silovanja nemaju pristup nediskriminirajućoj skrbi, a posebno sveobuhvatnoj zdravstvenoj zaštiti; poziva Komisiju da sustavno provodi GAP II u kontekstu pružanja humanitarne pomoći u kojem mora osigurati nediskriminirajući pristup zdravstvenim uslugama te da aktivno obavještava svoje humanitarne partnere o svojoj politici prema kojoj se, u slučajevima kada trudnoća ugrožava život žene ili djevojčice ili uzrokuje nepodnošljivu patnju, međunarodnim humanitarnim pravom može opravdati omogućavanje sigurnog pobačaja; potiče na to da pružanje humanitarne pomoći EU-a i njegovih država članica ne podliježe ograničenjima koja nameću drugi partnerski donatori u pogledu potrebnog liječenja, uključujući dostupnost sigurnog prekida trudnoće za žene i djevojčice koje su žrtve silovanja u oružanim sukobima; pozdravlja činjenicu da su mnoge delegacije EU-a bile usredotočene na borbu protiv nasilja nad ženama; u tom kontekstu inzistira da je potrebno zajamčiti zaštitu prava na život i dostojanstvo svim ženama i djevojčicama aktivnom borbom protiv štetnih praksi kao što je rodno uvjetovano ubojstvo; ističe da je potrebno iskorijeniti korištenje silovanja kao sredstva ratovanja i ugnjetavanja te da EU mora vršiti pritisak na vlade trećih zemalja i sve uključene dionike u regijama u kojima se provodi takvo rodno uvjetovano nasilje kako bi se ta praksa obustavila, počinitelje privelo pravdi, a preživjelima, pogođenim ženama i zajednicama pomoglo u ozdravljenju i oporavku;

24.  naglašava da univerzalno poštovanje i pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima doprinosi postizanju svih ciljeva održivog razvoja povezanih sa zdravljem, kao što je prenatalna skrb i mjere za izbjegavanje visokorizičnih poroda i smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece; ističe da su planiranje obitelji, zdravstvene usluge za rodilje i sigurne i zakonite usluge pobačaja važni elementi za spašavanje života žena; međutim, žali što se prioriteti vezani uz planiranje obitelji ili reproduktivno zdravlje zanemaruju i u smislu financiranja i u smislu programa; zabrinut je zbog činjenice da ni jedna delegacija EU-a na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike te Europe i Srednje Azije nije odabrala nijedan pokazatelj u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, unatoč velikim potrebama u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u tim regijama; poziva delegacije EU-a u tim regijama da ponovno razmotre te zabrinjavajuće podatke kako bi se utvrdilo jesu li povezani s netočnim izvješćivanjem ili je li potrebno nadopuniti postojeće programe s ciljanim mjerama u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, koristeći se revizijom programa sredinom provedbenog razdoblja; ističe da bi trebalo zadržati posebno poglavlje o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u godišnjem izvješću kako bi se mogao ocijeniti stvarni učinak promjena u okviru GAP-a II i kako bi se osiguralo da napredak u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava bude primjereno obuhvaćen metodološkim pristupom izvješća;

25.  napominje da izvješće pokazuje da postoji potreba za snažnijim djelovanjem u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava kao preduvjeta rodne ravnopravnosti te potreba za odgovarajućim alatima za mjerenje postignutog napretka kada je riječ o osiguranju univerzalnog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima kako je dogovoreno u skladu s obvezama EU-a prema Akcijskom programu Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju i Pekinškoj platformi za djelovanje te zaključnim dokumentima njihovih revizijskih konferencija u pogledu cilja održivog razvoja 5.6; u tom pogledu također podsjeća na ciljeve održivog razvoja 3.7. i 5.3.;

26.  žali zbog toga što se u kontekstu sve manjeg prostora za djelovanje civilnog društva cilju 18. o organizacijama za ženska prava i borcima za ljudska prava žena posvećuje malo pozornosti; zabrinut je zbog toga što je tematskom prioritetu o političkim i civilnim pravima, posebno o sudjelovanju žena i djevojčica u političkim i civilnim pravima, posvećeno nedovoljno važnosti prilikom provedbe GAP-a II;

Ključne preporuke za Komisiju/ESVD

27.  poziva Komisiju i ESVD da poduzmu daljnje korake kako bi olakšali razmjenu najboljih praksi u poboljšanju rodne ravnopravnosti i rodno osviještenih politika među delegacijama i odjelima, npr. uspostavom i promicanjem mreže kontaktnih točaka za rodna pitanja te razmjenom pozitivnijih primjera uspješne prakse, uključujući među ostalim izradu i provedbu programa te sustavne rodne analize, te da osiguraju da se rodnim analizama stvarno utječe na programe koje provode delegacije EU-a;

28.  ističe da je postignut znatan napredak u različitim prioritetnim područjima, međutim, da je u nekima zabilježeno sporije napredovanje od očekivanog; poziva Komisiju da provede studiju kojoj bi cilj bio utvrditi zašto delegacije EU-a češće u obzir uzimaju određene tematske ciljeve i određena prioritetna područja, u kojima se postiže veći napredak;

29.  poziva na to da se prilagođenim osposobljavanjem, reorganizacijom postojećih struktura i dodatnim osobljem jačaju kapaciteti u području ljudskih resursa koji se bave promicanjem rodne ravnopravnosti u službama Komisije; sugerira da bi se povećanim osposobljavanjem osoblja, koje je namijenjeno prvenstveno osobama na višim rukovodećim položajima i koje bi podrazumijevalo posebno osposobljavanje o rodnim pitanjima za ranjivije skupine, i uvođenjem kontaktne točke za rodna pitanja po jedinici te uvođenjem skupine za koordinaciju rodnih pitanja u jedinice Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj, Glavne uprave za susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Glavne uprave za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći te u ESVD u većoj mjeri doprinijelo promicanju rodne ravnopravnosti u odjelima za vanjsku politiku; smatra da bi poboljšanja i daljnja specijalizacija u području osposobljavanja o pitanjima rodne ravnopravnosti također trebala biti dostupna lokalnim partnerima na državnoj razini i nedržavnim akterima, uključujući nevladine organizacije;

30.  naglašava potrebu za osiguravanjem dosljednosti i usklađenosti među svim postojećim vanjskim instrumentima i politikama EU-a u odnosu na rodno osviještenu politiku, uključujući novi konsenzus o razvoju, paket resursa EU-a o rodno osviještenoj politici u razvojnoj suradnji i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

31.  pozdravlja dopis sa smjernicama od 8. ožujka 2016. u kojemu se navode sredstva i instrumenti za provedbu GAP-a II i koje se primjenjuju na Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj i ESVD te poziva na uspostavu smjernica u svim europskim službama uključenima u provedbu GAP-a II;

32.  pozdravlja pokretanje zajedničke globalne inicijative EU-a i UN-a za rodnu ravnopravnost (inicijativa „Spotlight”), u skladu s ciljem GAP-a II, za rješavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi poput genitalnog sakaćenja žena, ranih prisilnih brakova ili trgovanja ljudima; napominje, međutim, da se inicijativa „Spotlight” bavi uglavnom elementima programa od zajedničkog globalnog interesa, što je dokazano izvješćem o provedbi, i stoga naglašava potrebu promicanja rodne ravnopravnosti na sveobuhvatniji način, prikladnom kombinacijom programa i modaliteta; poziva na to da se inicijativi „Spotlight” dodijele dodatna sredstva koja još nisu namijenjena za rodnu ravnopravnost; poziva Komisiju da iskoristi reviziju svojih programa međunarodne suradnje sredinom provedbenog razdoblja za povećanje sredstava za Paket sredstava za rodna pitanja kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi GAP-a II, uključujući integriranje rodnih pitanja u bilateralnu suradnju i putem tematskih programa;

33.  naglašava da EU svojim vanjskim odnosima mora promicati i obuhvaćati načelo ravnopravnosti žena i muškaraca, međutim, napominje da u GAP-u II nije posvećena dovoljna pozornost pitanju veze između trgovine i rodne problematike te da, općenito, promicanje rodne ravnopravnosti ostaje višedimenzionalni izazov; u tom kontekstu podsjeća na to da su pregovori o trgovinskim sporazumima, a posebno poglavlja o trgovini i održivom razvoju kojima su obuhvaćena prava radnika, važan alat za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena u trećim zemljama; stoga poziva Glavnu upravu za trgovinu da poduzme korake za uključivanje GAP-a II u svoj rad te da svi trgovinski sporazumi EU-a sadrže prava djevojčica i žena i rodnu ravnopravnost, kao pokretače rasta, kako bi se poštovale temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada o rodnim i radničkim pravima, uključujući prisilni i dječji rad; podsjeća na potrebu praćenja učinka trgovinskih politika EU-a na osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost tijekom njihove provedbe;

34.  napominje da je osnaživanje djevojčica i žena jedan od navedenih ciljeva vanjskog djelovanja EU-a u okviru globalne strategije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku; napominje da uloga žena u mirovnim pregovorima i posredovanju u obliku u kojem se uzima u obzir u GAP-u II nije dovoljna; naglašava važnu ulogu žena u promicanju dijaloga i izgradnji povjerenja, stvaranju saveza za mir i pružanju različitih perspektiva o tome što znače mir i sigurnost, posebno kada je riječ o sprečavanju i rješavanju sukoba i obnovi nakon sukoba; napominje da promicanje prava žena u zemljama u kojima vladaju krize ili sukobi osnažuje zajednice i čini ih otpornijima; pozdravlja imenovanje glavne savjetnice ESVD-a za rodna pitanja i provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti; potiče snažnije djelovanje država članica EU-a i međunarodne zajednice u okviru UN-a kako bi se učinkovitije prionulo rješavanju utjecaja sukoba na žene i djevojčice kao i stanja nakon sukoba; poziva Komisiju da pruži podršku novoj globalnoj mreži kontaktnih točaka za žene, mir i sigurnost; napominje važnost Rezolucije 2250 Vijeća sigurnosti UN-a o mladima, miru i sigurnosti, kao i pronalaska najboljih mogućih načina na koje EU može provesti tu rezoluciju;

35.  podsjeća na svoj zahtjev da se u okviru trgovinskih pregovora s Čileom uvrsti posebno poglavlje o trgovini i rodnoj ravnopravnosti te o osnaživanju žena; naglašava da je to prvi put da se predloženo uvođenje takvog posebnog poglavlja u neki trgovinski sporazum provodi u djelo; ustraje u potrebi da ga se obavještava o sadržaju tog poglavlja i da to poglavlje ocijeni prije donošenja odluka na općenitoj razini; potiče EU na uvođenje horizontalnih mjera u trgovinske sporazume radi promicanja rodne ravnopravnosti, razmjene najboljih praksi i omogućavanja ženama da imaju više koristi od trgovinskih sporazuma;

36.  poziva na prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu u ključnim sektorima koji su najviše pogođeni trgovinskim sporazumima, kako bi se osigurao koristan alat za što preciznije predviđanje njihovih učinaka na živote žena i za suzbijanje bilo kakvih štetnih utjecaja; poziva na stvaranje mehanizma za praćenje i jačanje rodne politike u trgovinskim sporazumima;

37.  pozdravlja tematski prioritet u pogledu ekonomskog i socijalnog osnaživanja i analizu prepreka u pristupu proizvodnim resursima, među kojima su zemljište i odgovarajuće djelatnosti; ponavlja da, iako se EU obvezao na ulaganje u rodnu ravnopravnost u poljoprivredi, službena razvojna pomoć za poljoprivredu nije primarno namijenjena poljoprivrednicama te poziva EU i države članice da dodjeljuju više resursa poljoprivrednicama, u skladu s ciljem 5. GAP-a II;

38.  snažno potiče institucije da znatno poboljšaju udio žena kada je riječ o upućivanju u delegacije EU-a, te njihovu vodstvu s obzirom na to da su žene na čelu tek 28 od ukupno 138 delegacija, ali i kada je riječ o ženama u svojstvu voditelja misija (trenutačno 5 žena od ukupno 17 misija); stoga poziva Komisiju i ESVD da učinkovito provode ciljane politike kako bi se ženama olakšao pristup vodećim i upravljačkim položajima; ističe nisku prisutnost žena u postupku donošenja odluka, što svjedoči o postojanju nevidljivih prepreka koje ih sprječavaju da zauzimaju položaje veće odgovornosti;

39.  ističe da će uspjeh GAP-a II u konačnici ovisiti o dugoročnom i dosljednom angažmanu visokopozicioniranih političkih čelnika i višeg vodstva svih aktera EU-a, kao i o dostupnosti dostatnih ljudskih i financijskih resursa za njegovu provedbu te o prilagodbi aktivnosti EU-a lokalnim okolnostima u zemljama primateljicama; u tom pogledu pozdravlja pozitivni angažman povjerenika odgovornog za međunarodnu suradnju i razvoj te potiče ostale povjerenike na veću angažiranost; napominje da je potrebno da Visoka predstavnica i osobe na rukovodećim položajima iskažu snažnije političko vodstvo radi povećanja sredstava i odgovornosti te radi koordiniranja i jačanja tog angažmana u narednim godinama; poziva sve aktere EU-a da se koriste Paketom sredstava za rodna pitanja kako bi se osiguralo da se rodno osviještena politika dosljedno primjenjuje za ostvarivanje ambicioznih ciljeva GAP-a II;

40.  snažno osuđuje ponovno uvođenje, u siječnju 2017. u SAD-u, i širenje takozvanog pravila globalnog blokiranja (Mexico City Policy) i njegov utjecaj na globalno pružanje zdravstvene skrbi ženama i djevojčicama te na njihova prava; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da proaktivno podupiru prava žena diljem svijeta i znatno povećaju nacionalnu i europsku razvojnu pomoć za spolno i reproduktivno zdravlje i prava, osobito za pristup obiteljskom planiranju te sigurnom i zakonitom pobačaju bez diskriminacije, u cilju smanjenja nedostatka sredstava zbog politike SAD-a u tom području;

41.  poziva ESVD da poboljša provedbu smjernica EU-a o LGBTI osobama i da osigura da se delegacije EU-a redovito savjetuju s organizacijama koje promiču prava LGBTI osoba i obavještavaju ih o tome što se poduzima u vezi s njihovim pravima, kako bi se osiguralo da razina sudjelovanja i poduzetih aktivnosti ovise o potrebama zajednice LGBTI u određenoj zemlji, a ne o osobnom angažmanu osoblja delegacije, te da koordinira strategije i djelovanja ne samo s nacionalnim veleposlanstvima država članica EU-a, već i s veleposlanstvima u trećim zemljama te međunarodnim organizacijama kao što je UN;

42.  napominje da će biti potrebna odgovarajuća sredstva za pitanje rodne ravnopravnosti u vanjskim odnosima kako bi se održala politička predanost tom cilju; ističe da su trenutačna sredstva za rodnu ravnopravnost i aktivnosti osnaživanja žena nedovoljna te poziva da se u sljedećem VFO-u povećaju sredstva namijenjena za to;

Ključne preporuke za delegacije EU-a

43.  pozdravlja fleksibilnost u okviru GAP-a II kojom se delegacijama daje mogućnost odabira prioriteta u skladu s okolnostima konkretne zemlje, jer se time omogućuje analiza i procjena posebnih potreba svake zemlje ili regije, čime se rješava poseban izazov jačanja prava žena i njihova ekonomskog osnaživanja; ipak preporučuje da se delegacije potiču na to da pokažu napredak barem u području jednog prioriteta po tematskom stupu do kraja provedbe GAP-a II kako bi se osigurala što ujednačenija pokrivenost raznih tematskih područja kao što su jačanje politika i mjera kojima se promiče obrazovanje djevojčica te njihova utjecaja u pogledu zdravlja i ekonomskog osnaživanja; poziva na to da se naglasak stavi na stanje žena i djevojčica u područjima pogođenim sukobima, kao i na rodno uvjetovano nasilje, a posebice na korištenje silovanja kao ratnog oružja; nadalje podsjeća da se aktivnosti i projekti financirani iz proračuna EU-a trebaju sustavno usmjeravati na rješavanje problema rodne neravnopravnosti i diskriminacije;

44.  podsjeća na obvezu koja proizlazi iz Ugovora da se primjenjuje sustavno uvođenje rodno osviještene politike u sve aktivnosti EU-a, među ostalim u političke dijaloge i sve dijaloge o sektorskim politikama, te u područja poput energetike, poljoprivrede, prometa, obrazovanja i javne uprave kojima se dosad posvećivalo manje pozornosti; ustraje u tome da se rodno osviještene politike uključe u nacionalne planove i okvire politika kako bi se osiguralo da partnerske zemlje preuzmu obveze i odgovornosti, istovremeno podsjećajući na važnost podržavanja razvojnih projekata na čijem su čelu žene iz dotičnih zemalja; naglašava važnost rada s partnerskim zemljama u pripremi nacionalnih proračuna s rodnom dimenzijom;

45.  poziva na uspostavu namjenske proračunske linije za rodnu ravnopravnost kako bi se na vidljiviji način pokušalo riješiti pitanje političkog sudjelovanja i zastupljenosti žena u EU-u i njegovim susjednim zemljama; naglašava da bi ti programi trebali u potpunosti biti integrirani u ciljeve i programe organizacije UN Women te bi se njima trebali odrediti mjerljivi ciljevi u svrhu redovitog praćenja napretka u području rodne ravnopravnosti u istočnom i južnom susjedstvu, jačanja suradnje i angažmana s vladama partnerskih zemalja u cilju bržeg ostvarivanja boljih rezultata, u kontekstu bilateralnog partnerstva i sporazuma o pridruživanju;

46.  napominje da se osposobljavanje u području rodno osviještene politike provodi samo u nekim delegacijama i da velik udio osposobljenog osoblja ima ugovorni status s privremenim angažmanom; poziva delegacije EU-a da pronađu rješenje za tu situaciju;

47.  naglašava da je važno tijekom političkog dijaloga poboljšati sudjelovanje žena u obrazovanju, gospodarskim aktivnostima, zapošljavanju i poslovnim mogućnostima kao prioritetnim sredstvima jačanja položaja žena u društvu;

48.  ističe važnost provedbe sustavnih rodnih analiza potkrijepljenih dokazima koristeći se, po mogućnosti, podacima razvrstanima prema spolu i dobi, uz savjetovanje i sudjelovanje lokalnih organizacija civilnog društva i ženskih skupina, organizacija za ljudska prava te lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu odabira ciljeva i ocjenjivanja tog odabira, načina provedbe i praćenja izvora, te učinkovitosti i održivosti ishoda; pozdravlja činjenicu da su izrađene 42 analize koje se odnose na rodnu ravnopravnost za pojedine zemlje i potiče sve ostale zemlje da brzo dovrše svoje analize, da više koriste kriterije za rodnu ravnopravnost u sustavima za nadzor programa i projekata i procesima evaluacije te da u definiranje državnih strateških ciljeva, programa, projekata i dijaloga uključe rodnu analizu; potiče EU da istraži mogućnosti sustavnije razmjene rodnih analiza te njihova upravljanja i ažuriranja kako bi se doprinijelo poboljšanju koordinacije, izbjeglo ograničavanje rodne analize na očigledna područja politike kao što su obrazovanje i zdravlje majki, ali i kako bi se uzelo u obzir i područja koja se trenutačno pogrešno smatraju rodno neutralnima, posebice poljoprivreda, klima ili energija;

49.  napominje da je u zajedničkom radnom dokumentu službi o okviru za razdoblje 2016. – 2020. Komisija priznala da se financijsko ulaganje EU-a u rodnu ravnopravnost nije sustavno mjerilo; poziva Komisiju da zauzme jasan pristup usmjeren na rezultate kojim se utvrđuju visoki standardi mehanizama za izvještavanje, evaluaciju i odgovornost te da potiče odlučivanje na temelju dokaza kako bi se dostupna financijska sredstva koristila učinkovitije i djelotvornije; traži da se izradi izvješće kojim bi se točno odredilo koliko je sredstava konkretno namijenjeno za rodno osviještene politike i koji su najznačajniji postignuti ciljevi;

50.  naglašava potrebu daljnjeg poboljšanja prikupljanja podataka na nacionalnoj razini, izrade specifičnih pokazatelja s ciljevima utvrđenima na temelju tih pokazatelja, kao i važnost toga da je njihovo praćenje u skladu s okvirom ciljeva održivog razvoja;

51.  podsjeća da su prava žena ljudska prava te potiče daljnji rad u smislu rješavanja pitanja društvenih i kulturnih normi i rodnih stereotipa u društvima s pomoću povećane suradnje s civilnim društvom i lokalnim organizacijama koje zagovaraju prava žena i njihovo osnaživanje, posebice u kontekstu nestabilnosti države i sukoba te izvanredne situacije; vjeruje da su stvaranje novih mreža ili razvoj postojećih te uključivanje svih glavnih aktera, uključujući privatni sektor, od ključne važnosti, kao i razvoj javno-privatnih partnerstava, ako je to moguće; naglašava potrebu za većom ulogom žena u lokalnim zajednicama i nevladinim organizacijama u pogledu praćenja lokalnih vlasti i pozivanja istih na odgovornost; umjesto da se žene i djevojke prikazuje kao „ranjive”, smatra da je potrebno staviti naglasak na njihovu ulogu kao nositeljica promjena i razvoja te kao mirovnih aktera u rješavanju sukoba; naglašava da su uključivanje dječaka i muškaraca, kao i njihovo aktivno sudjelovanje, potrebni kako bi se osigurala stvarna ravnopravnost žena i muškaraca; stoga potiče široko obrazovanje za promjenu ponašanja u vezi s rodno uvjetovanim nasiljem, uz uključivanje svih muškarca, dječaka i zajednica; naglašava da društvene norme u pogledu ženskih i muških uloga stavljaju žene u ranjiviji položaj, osobito u odnosu na njihovo spolno i reproduktivno zdravlje, i dovode do štetnih praksi poput genitalnog sakaćenja žena te dječjih, ranih i prisilnih brakova;

52.  poziva EU da promiče pravne okvire i strategije kojima se potiče veće i učinkovitije sudjelovanje žena u procesima održavanja i izgradnje mira te posredovanja i vojnim i civilnim misijama EU-a za upravljanje krizama, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 o ženama, miru i sigurnosti, s posebnim naglaskom na seksualno nasilje povezano sa sukobima; u tom kontekstu smatra da rodno osjetljiva analiza sukoba, uz savjetovanje s akterima na razini zajednice i organizacijama žena, može omogućiti bolje razumijevanje uloge žena u sukobima;

53.  ističe da je potrebno dodijeliti proračunska sredstva za programe namijenjene za sprečavanje dječjih brakova, kojima se nastoji stvoriti okružje u kojem djevojčice mogu ostvariti svoj puni potencijal, među ostalim i preko obrazovnih, socijalnih i gospodarskih programa za djevojčice koje nisu u obrazovnom sustavu, programa za zaštitu djece, skloništa za djevojčice i žene, pravnog savjetovanja i psihološke potpore;

54.  ističe da je redovitim dijalozima i suradnjom s delegacijama EU-a važno povećati uključenost organizacija civilnog društva i drugih dionika, poput aktera u području ljudskih prava, zdravlja ili okoliša, s obzirom na to da će takva suradnja doprinijeti poboljšanju vidljivosti i provedbe GAP-a II, čime se povećava javna odgovornost za napredak u području rodne ravnopravnosti;

55.  zabrinut je zbog toga što se zaštiti boraca i organizacija za prava žena ne posvećuje dovoljno pozornosti, s obzirom na to da su oni trenutno pod ogromnim pritiskom zbog sužavanja prostora za građansko djelovanje u mnogim regijama; također je zabrinut zbog toga što je tematskom prioritetu o političkim i civilnim pravima, posebno o sudjelovanju žena i djevojčica u političkim i civilnim pravima, posvećeno nedovoljno važnosti prilikom provedbe GAP-a II;

56.  poziva delegacije EU-a da osiguraju učinkovito i redovito prikupljanje podataka o nasilju nad ženama i djevojčicama, izrade preporuke za pojedine države i promiču uspostavu zaštitnih mehanizama i odgovarajućih struktura za potporu žrtvama;

Ključne preporuke za Europski parlament

57.  potiče izaslanstva Parlamenta da se u svojem radu s partnerskim zemljama sustavno informiraju o izradi programa s rodnom dimenzijom, rezultatima rodnih analiza i radu na promicanju rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena te da u svoje programe misija uključe sastanke sa ženskim organizacijama; poziva Parlament da u svojim izaslanstvima osigura bolju rodnu ravnotežu;

58.  poziva Komisiju da učini dostupnima izvješća zemalja o rodnoj analizi i da ih uključi u informativna izvješća za sva izaslanstva Parlamenta u treće zemlje;

59.  preporučuje Parlamentu da periodički i po mogućnosti svake dvije godine preispituje buduća izvješća o provedbi GAP-a II;

Ključne preporuke za buduće izvješćivanje

60.  ističe potrebu za pojednostavnjenim načinom izvješćivanja kojim se birokracija svodi na najmanju moguću mjeru; traži da se buduća izvješća o provedbi sastave i objave u kraćem vremenskom roku; poziva na razvoj internetskog izvješćivanja, jasnih predložaka i izdavanje vodiča kako bi se olakšao rad delegacija;

61.  ističe potrebu za uključenjem i prisutnošću žena u gospodarskim sektorima koji su važni za održiv razvoj; ističe da poduzetništvo ima važnu ulogu u jačanju prava žena; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, osobito poduzetnicama, i to uz pomoć mikrokredita, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta koji donosi privatni sektor;

62.  ističe da je potrebno podupirati jačanje nacionalnih statističkih kapaciteta i mehanizama u partnerskim zemljama, učinkovito koordinirajući financijsku i tehničku pomoć kako bi se omogućilo bolje mjerenje i praćenje rezultata dobivenih u području rodno osviještenih politika te upravljanje njima;

63.  poziva Komisiju da prikuplja podatke razvrstane prema spolu tijekom provedbe programa o osnaživanju žena koje financira EU;

64.  ističe potrebu ne samo za stabilnom rodno osviještenom politikom, već i za izvješćima o konkretnim specifičnim aktivnostima, posebno u osjetljivim područjima kao što su spolno i reproduktivno zdravlje, koja omogućuju praćenje stvarnog utjecaja na život žena i djevojčica, kao i na život muškaraca i dječaka;

65.  međutim, podsjeća na to da je razmatranje rodno specifičnih podataka više od prikupljanja podataka razvrstanih prema spolu te poziva na poboljšanje prikupljanja podataka kako bi se omogućila kvalitativna analiza položaja žena, na primjer, u pogledu radnih uvjeta;

66.  ističe da je potrebno poboljšati pouzdanost rodne analize usklađivanjem podataka koje su prikupile delegacije EU-a tako da budu usporedivi;

67.  naglašava kako nije dovoljno samo savjetovati se s međunarodnim i nacionalnim partnerima, akademskom zajednicom, skupinama za strateško promišljanje i ženskim organizacijama, potrebno je također uključiti njihov doprinos i stručno znanje u praćenje aktivnosti i programa o rodnoj ravnopravnosti koje financira EU;

68.  podsjeća da su EU i države članice obvezne prilikom provedbe i izrade migracijske politike EU-a poštovati prava djevojčica i žena koje se nalaze u položaju migranata, izbjeglica i tražitelja azila; u tom kontekstu poziva na ponovnu ocjenu suradnje operacije EUNAVFOR MED Sophia s libijskom obalnom stražom, uzimajući u obzir navode o sustavnom seksualnom nasilju nad ženama u centrima za pritvor na libijskom tlu;

69.  primjećuje da je koncept rodno osviještene politike i dalje često slabo razumljiv te da postoji potreba za boljim kvalitativnim izvješćivanjem kojim bi se omogućila procjena provedbe GAP-a u okviru postojećih politika i projekata; naglašava potrebu za konkretnim ciljevima i aktivnostima povezanim s jasnim, specifičnim mjerilima i strogim rasporedom, kao i kvalitativnom procjenom podataka koji pokazuju stvarni učinak provedenih mjera u zemljama primateljicama, kako bi se osiguralo da GAP II služi kao pravi mehanizam za određivanje prioriteta i provedbu politika, a ne samo kao instrument za interno izvještavanje;

o
o   o

70.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 349, 17.10.2017., str. 50. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026. (3) https://www.ilga-europe.org/sites/default/files/Attachments/report_on_the_implementation_of_the_eu_lgbti_guidelines_2016.pdf (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0365.