Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2037(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0203/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0203/2018

Rasprave :

PV 02/07/2018 - 21
CRE 02/07/2018 - 21

Glasovanja :

PV 03/07/2018 - 11.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0273

Usvojeni tekstovi
PDF 139kWORD 59k
Utorak, 3. srpnja 2018. - Strasbourg
Uloga gradova u institucionalnom okviru Unije
P8_TA(2018)0273A8-0203/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 3. srpnja 2018. o ulozi gradova u institucionalnom okviru Unije (2017/2037(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, osobito njegov članak 5. stavak 3., i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. svibnja 2009. o utjecaju Ugovora iz Lisabona na razvoj institucionalne ravnoteže Europske unije(1),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima(2), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir Amsterdamski pakt kojim se uspostavlja plan EU-a za gradove koji su 30. svibnja 2016. odobrili ministri EU-a odgovorni za urbana pitanja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(3),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 240/2014 od 7. siječnja 2014. o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke Plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir deklaraciju o planu EU-a za gradove koju su ministri nadležni za teritorijalnu koheziju i urbana pitanja dogovorili 10. lipnja 2015. godine,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. lipnja 2016. o Programu EU-a za gradove,

–  uzimajući u obzir Povelju iz Leipziga o održivim europskim gradovima, donesenu na neformalnom sastanku ministara o urbanom razvoju i teritorijalnoj koheziji 24. i 25. svibnja 2007. u Leipzigu,

–   uzimajući u obzir Novi program za gradove usvojen na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III), održanoj u Quitu (Ekvador) 20. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o stanju u europskim gradovima iz 2016.,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2017.: Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena(7);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A8-0203/2018),

A.  budući da je Ugovorom iz Maastrichta osnovan Europski odbor regija kojim se gradovima, putem njihove prisutnosti u tom odboru, daje savjetodavna uloga u postupku donošenja odluka EU-a;

B.  budući da Odbor regija ispunjava tu ulogu izvršavanjem niza aktivnosti kojima je cilj promicanje dijaloga i aktivno sudjelovanje u postupku donošenja odluka EU-a;

C.  budući da se Protokolom br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti daje ovlast Europskom odboru regija da, u slučaju da se načelo supsidijarnosti ili proporcionalnosti nije poštovalo, na Sudu Europske unije pokrene postupak protiv zakonodavnih akata pri čijem je donošenju Ugovorom predviđeno savjetovanje s Odborom regija; budući da gradovi stoga imaju alat kojim mogu štititi svoje interese u Europskoj uniji;

D.  budući da treba napraviti jasnu razliku između predstavnika gradova koji su kao članovi Odbora regija prisutni u Ugovorima i udruga koje zastupaju interese gradova;

E.  budući da većina stanovništva EU-a (više od 70 %) živi u urbanim područjima;

F.  budući da postupak razdvajanja moći od teritorija, što je svojstveno globalizaciji, ne smanjuje potrebu za postojanjem mreža europskih gradova u kojima se stvaraju i nastoje ostvariti interesi građana Unije;

G.  budući da se većina politika i zakonodavstva EU-a provodi na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući na razini gradova, te danas obuhvaća gotovo sva politička, gospodarska i društvena područja;

H.  budući da se institucionalna arhitektura EU-a temelji na načelu višerazinskog upravljanja i supsidijarnosti;

I.  budući da se u Povelji o višerazinskom upravljanju u Europi koju je donio Odbor regija skreće pozornost na blisku povezanost između lojalne suradnje u partnerstvu između Europske unije, država članica te regionalnih i lokalnih vlasti te jednake legitimnosti i odgovornosti svake razine u okviru vlastitih nadležnosti;

J.  budući da je Odbor regija osnovao Mrežu za praćenje primjene načela supsidijarnosti kako bi olakšao razmjenu informacija između lokalnih i regionalnih vlasti u Europskoj uniji te institucija EU-a o dokumentima i zakonodavnim prijedlozima Komisije koji imaju izravan učinak na regionalne i lokalne vlasti;

K.  budući da je u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 12. prosinca 2017. pozvao Komisiju da, u cilju jačanja građanstva Unije i njegova ostvarivanja, potiče lokalne vlasti da imenuju vijećnike nadležne za europske poslove s obzirom na to da je ta razina najbliža građanima;

L.  budući da se u Povelji iz Leipziga o održivim europskim gradovima koristi izraz „europski gradovi”;

M.  budući da je Sporazum gradonačelnika pomogao razvijanju integriranih strategija ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, poboljšanju energetske učinkovitosti i boljoj uporabi obnovljive energije; budući da takve inicijative pokazuju da suradnja među gradovima i razmjena najboljih praksi mogu pomoći u ostvarenju ciljeva politika EU-a;

N.  budući da su prema Povelji iz Leipziga europski gradovi „vrijedna i nezamjenjiva gospodarska, društvena i kulturna dobra” te bi trebala preuzeti odgovornost za teritorijalnu koheziju, a prema jednom od glavnih zaključaka izvješća Komisije iz 2016. o gradovima, oni imaju središnju ulogu u postizanju ključnih gospodarskih, društvenih i ekoloških ciljeva EU-a; budući da bi gradovima stoga trebalo dati ključnu ulogu u kohezijskoj politici;

O.  budući da se Poveljom iz Leipziga priznaje obveza nadležnih ministara država članica da promiču uravnoteženu teritorijalnu organizaciju temeljenu na europskoj policentričnoj gradskoj strukturi i navodi da bi gradovi trebali biti glavni centri za razvoj urbanih regija i preuzeti odgovornost za teritorijalnu koheziju;

P.  budući da plan EU-a za gradove („Amsterdamski pakt”), uz puno poštovanje načela supsidijarnosti i nadležnosti u skladu s Ugovorima EU-a, stvara platformu za suradnju između država članica, regija, gradova, Komisije, Parlamenta, savjetodavnih tijela Unije i drugih dionika u okviru partnerstava, s ciljem davanja neformalnog doprinosa oblikovanju i reviziji budućeg i postojećeg zakonodavstva EU-a;

Q.  budući da u područje primjene plana za gradove osobito ulazi stup o boljoj regulativi koji je usmjeren na učinkovitiju i koherentniju provedbu politika, zakonodavstva i pravnih instrumenata EU-a bez pripremanja novog zakonodavstva;

R.  budući da Komisija kao dio paketa za bolju regulativu poziva lokalne vlasti da na ad hoc osnovi sudjeluju u procjenama teritorijalnog učinka budućih zakonodavnih prijedloga;

S.  budući da je u svojim zaključcima od 24. lipnja 2016. Vijeće pozdravilo Amsterdamski pakt i pozvalo Komisiju, države članice, lokalne i regionalne vlasti i Europski parlament, među ostalim, da poduzmu daljnje mjere u tom kontekstu, te pozvalo Parlament da uzme u obzir rezultate i preporuke partnerstava slijedom smjernica glavnih direktora nadležnih za urbana pitanja u okviru dnevnih redova sastanaka relevantnih odbora tijekom kojih se razmatra relevantno novo i postojeće zakonodavstvo EU-a;

T.  budući da je u samom planu za gradove predviđeno da Komisija, među ostalim, uzme u obzir rezultate i preporuke partnerstava pri izradi ili reviziji relevantnog zakonodavstva EU-a, instrumenata i inicijativa i da surađuje s gradskim vlastima i njihovim predstavničkim organizacijama pomoću raznih postojećih mogućnosti savjetovanja i pružanja povratnih informacija prilikom pripreme novih politika i zakonodavnih inicijativa i evaluacije postojećih strategija, politika i zakonodavstva EU-a;

U.  budući da novi izazovi povezani sa sigurnošću i imigracijom, demografskim promjenama, nezaposlenošću mladih te izazovi koji se odnose na kvalitetu javnih usluga, pristup čistoj i pristupačnoj energiji, prirodne katastrofe i zaštitu okoliša zahtijevaju odgovore na lokalnoj razini te stoga snažniju predanost gradova pri oblikovanju i provedbi politika EU-a;

V.  budući da vrijednost europskih gradova također proizlazi iz činjenice da se u gradovima nalazi veliki dio zajedničke europske kulturne baštine;

W.  budući da su gradovi politička razina koju javnost najbolje razumije te zbog toga imaju velik potencijal kao mjesta u kojima građani mogu sudjelovati u konstruktivnim raspravama za koje će biti vrijedno iskustvo Odbora regija u organiziranju dijaloga s građanima u suradnji s lokalnim i regionalnim partnerima;

X.  budući da su u svjetlu političkih zahtjeva koji proizlaze iz Programa održivog razvoja do 2030. i iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama gradovi ojačali svoju sposobnost da razvijaju inovativna politička rješenja i instrumente u interesu društvene, ekološke i gospodarske održivosti te poštenih sustava trgovanja i da se povezuju unutar EU-a i na međunarodnoj razini, izvan okvira postojećih formata, kako bi se to ostvarilo u praksi;

Y.  budući da se izjavom „Ususret Planu EU-a za gradove” koju su dogovorili ministri država EU-a nadležni za teritorijalnu koheziju i urbana pitanja u lipnju 2015. priznaje važna uloga Odbora regija, mreže EUROCITIES i Vijeća europskih općina i regija (CEMR) u izražavanju interesa urbanih područja;

Z.  budući da gradovi mogu pružiti priliku za ispunjenje potencijala europskog građanstva i za njegovo jačanje promicanjem aktivnog građanstva, što proizlazi iz prepoznavanja činjenice da gradovi mogu učinkovitije provesti posredničke strukture između EU-a i njegovih građana;

AA.  budući da sudjelovanje gradova u politikama EU-a doprinosi povećanom lokalnom vlasništvu nad postupcima EU-a, boljem upravljanju zahvaljujući participativnijoj europskoj demokraciji, poboljšanim administrativnim kapacitetima i boljoj kvaliteti javnih usluga na razini cijelog EU-a, čime se doprinosi primjeni prava na dobro upravljanje kako je utvrđeno u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

AB.  budući da je važno uključiti lokalne i regionalne vlasti u najranijoj mogućoj fazi u ciklus kreiranja politika i osnažiti ih kao punopravne sudionike procjena teritorijalnog učinka;

AC.  budući da su trenutačni oblici sudjelovanja gradova i dalje nezadovoljavajući s gledišta željenog učinka na oblikovanje i provedbu politika i zakonodavstva EU-a; budući da bi, nadalje, taj učinak bio uvećan ako bi se gradovi udružili u mreže utemeljene na zajedničkim povijesnim, zemljopisnim, demografskim, gospodarskim, društvenim i kulturnim srodnostima;

1.  napominje da je uključenost gradova, što podrazumijeva male gradove, velike gradove te urbana i metropolitanska područja, kao i gradove manje i srednje veličine, u postupak donošenja odluka EU-a olakšana njihovim sudjelovanjem u Odboru regija kao savjetodavnom tijelu; smatra da trenutačni institucionalni ustroj omogućava poticanje uspostave platformi za suradnju među gradovima, te između gradova i organizacija koje ih predstavljaju te tijela nadležnih za donošenje odluka i na nacionalnoj razini i na razini EU-a, u skladu s načelima iskrene suradnje, supsidijarnosti i proporcionalnosti;

2.  ističe da ne postoji jedinstvena definicija grada s obzirom na broj stanovnika, površinu, funkcije i razinu autonomije, već samo na temelju stupnja urbanizacije i gustoće stanovništva te da stoga svaka država članica može usvojiti i primjenjivati različite pristupe tom pojmu;

3.  primjećuje da EU postupno jača urbanu dimenziju mnogih svojih politika, kao što to primjerice pokazuju koncept „pametnih gradova i zajednica” (Europsko partnerstvo za inovacije) i inicijative poput Inicijative Zajednice URBAN I, URBAN II, održivog urbanog razvoja (članak 7. Uredbe o Europskom fondu za regionalni razvoj(8)), Mreže za urbani razvoj, Inovativnih mjera za gradove, Europske prijestolnice kulture, Zelene prijestolnice Europe i Europske prijestolnice inovacija, Sporazuma gradonačelnika te Plana EU-a za gradove;

4.  podsjeća da gradovi imaju važnu ulogu u provedbi određenih politika i instrumenata EU-a, kao na primjer u području kohezijske politike i europskih strukturnih i investicijskih fondova; stoga poziva gradove da rade na integriran način surađujući sa svim razinama administracije, privatnim sektorom i civilnim društvom, u skladu s načelom partnerstva;

5.  naglašava ključnu ulogu gradova i svih lokalnih vlasti u pripremanju, osmišljavanju, financiranju i provedbi ključnih politika Unije, poput borbe protiv klimatskih promjena uz pomoć procesa gradskog, gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja kojim se gradovima omogućuje da se suoče s novim izazovima i iskoriste prilike u predstojećem razdoblju financiranja EU-a radi iskorištavanja raspoloživih sredstava ne samo za pametne i održive, već i za kreativne gradove budućnosti; u tom kontekstu također ističe važnost strategija i inicijativa na globalnoj razini, poput ciljeva UN-a za održivi razvoj ili Globalnog sporazuma gradonačelnika;

6.  ističe da bi gradovi, s obzirom na to da su pokazali svoju sposobnost da učinkovito upravljaju integriranim mjerama za održivi urbani razvoj, trebali imati veću ulogu u provedbi svih relevantnih politika;

7.  naglašava potencijal toga da se gradovima da važnu ulogu u vanjskim politikama Unije kao sredstvo javne diplomacije, povezivanja ljudi iz različitih zemalja i rješavanja pitanja koja iz različitih razloga nisu uvrštena u programe politike na visokoj razini te stoga poziva na bolje financiranje odgovarajućih potpornih mehanizama Unije;

8.  napominje, međutim, da gradovi katkad nemaju odgovarajuće instrumente i administrativne kapacitete za sudjelovanje u javnim natječajima za sredstva iz fondova EU-a; stoga pozdravlja uspostavljanje jedinstvene kontaktne točke za gradove, čije bi internetske stranice i dokumenti trebali biti dostupni na svim službenim jezicima Unije; poziva na bolju koordinaciju i integraciju instrumenata i programa posvećenih gradovima u raznim politikama EU-a, što treba postići imenovanjem europskog povjerenika nadležnog za preuzimanje političke inicijative u tom području, kako bi se tim politikama dalo strateško usmjerenje, u skladu sa sve većim naglaskom koji se politikama EU-a daje urbanim područjima, vodeći pritom računa i o različitoj prirodi razlika među europskim lokalnim vlastima i njihovom pojedinačnom potencijalu; naglašava važnost promicanja uravnoteženijeg pristupa gradovima, bez obzira na njihovu veličinu, u pogledu pristupa dotičnim instrumentima i programima, posebno razvojem kapaciteta savjetovanja;

9.  pozdravlja Plan EU-a za gradove kao novi model višerazinskog upravljanja, utemeljen na partnerstvu, uključivanjem gradova u preispitivanje postojećeg zakonodavstva te u razmišljanje o budućem oblikovanju politika; ističe potrebu za integriranim i sveobuhvatnim pristupom u praktičnoj provedbi višerazinskog upravljanja utvrđenim aktima EU-a, u skladu s temeljnim ciljevima politika EU-a; napominje važnu komplementarnu ulogu pristupa usmjerenih na konkretno mjesto i pristupa „odozdo prema gore”, poput lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

10.  poziva da se uskladi, ojača i formalizira Plan EU-a za gradove; smatra da to ne bi trebao ostati dobrovoljni postupak te da bi države članice i Komisija trebale imati veće vlasništvo nad njime i obavezati se na pomno razmatranje i, kad je to moguće, provedbu primljenih preporuka;

11.  poziva partnerstva koja djeluju u okviru Plana EU-a za gradove da brzo usvoje preporuke i akcijske planove; nadalje, poziva Komisiju da pokaže načine na koji su takvi konkretni prijedlozi uzeti u obzir, osobito u pogledu bolje regulacije, financiranja i znanja te da ih po potrebi uključi u buduće zakonodavne prijedloge; poziva Komisiju da redovito izvješćuje Parlament o tim rezultatima;

12.  pozdravlja platforme suradnje između gradova koje omogućuju stvaranje sinergija za prekograničnu suradnju i bolju provedbu politika EU-a na terenu; smatra da je Sporazum gradonačelnika EU-a za klimu i energiju dobar primjer kojeg treba uzeti kao uzor;

13.  pozdravlja činjenicu da je Komisija osnovala platformu za podatke o urbanim područjima; međutim poziva Eurostat i Komisiju da prikupe i prirede detaljnije podatke, osobito podatke o tokovima, radi bolje prilagodbe postojećih i izrade budućih politika;

14.  smatra potrebnim ojačati rano i koordinirano sudjelovanje gradova u postupku donošenja odluka u EU-u u okviru trenutnog institucijskog ustroja EU-a, osobito u pogledu zakonodavstva koje izravno utječe na njih, na način kojim se štiti transparentnost i učinkovitost u donošenju politika i odluka, poštujući pritom različite ustavne kontekste u državama članicama; traži veću transparentnost i sudjelovanje građana u postupku donošenja odluka EU-a; u tom pogledu pozdravlja europsku građansku inicijativu i poziva na bolju promidžbu tog alata unutar država članica;

15.  uvjeren je da se uloga gradova u oblikovanju budućih politika EU-a mora znatno ojačati; stoga poziva EU da ponovno razmotri mogućnost uspostave europske urbane politike, osobito u cilju dugoročnih razmatranja;

16.  podsjeća da Odbor regija koordinira Platformu za praćenje strategije Europa 2020., čiji je glavni cilj zajamčiti da se vodi računa o stajalištima gradova, regija i drugih lokalnih vlasti pri definiranju strategije Komisije za gospodarski rast i inovacije;

17.  preporučuje jačanje političkog predstavništva gradova i općina u trenutačnom institucijskom okviru EU-a, među ostalim razmatranjem toga da države članice ojačaju prisutnost gradova u Odboru regija, ne smanjujući pritom ulogu regija i ruralnih područja;

18.  poziva države članice da osiguraju da se raznolikost njihovih teritorijalnih struktura u potpunosti odražava u njihovim prijedlozima za imenovanje članova Odbora regija te da predlože, prema potrebi, imenovanje više predstavnika lokalne razine u Odbor regija;

19.  naglašava važnost udruga koje predstavljaju gradove, poput mreže EUROCITIES i Vijeća europskih općina i regija (CEMR); zagovara konsolidaciju sudjelovanja europskih udruženja koja zastupaju interese lokalnih vlasti i urbanih područja u oblikovanju politika, poput mreže EUROCITIES i CEMR-a i drugih, te smatra da bi takva udruženja trebala postati ključni partneri institucija EU-a uspostavom stalnog strukturiranog mehanizma za dijalog, među ostalim u okviru Odbora regija, osobito u predzakonodavnoj fazi;

20.  preporučuje provođenje procjena teritorijalnog učinka za sve mjere politika i zakonodavstvo koji utječu na lokalnu razinu; smatra da bi dijalog s udrugama koje zastupaju lokalne i gradske vlasti trebao njima omogućiti da doprinesu procjenama teritorijalnog učinka, daju savjete o pripremnim studijama za oblikovanje politika i da pruže stalno, ciljano, tehničko stručno znanje o provedbi zakonodavstva EU-a na podnacionalnoj razini; podsjeća da Odbor regija provodi procjene teritorijalnog učinka;

21.  potiče veću suradnju između Vijeća i lokalnih vlasti; poziva na jačanje savjetodavne uloge gradova i regija te njihovih predstavničkih udruga u Vijeću kada se ono bavi pitanjima koja utječu na lokalnu razinu;

22.  smatra da gradove, urbane centre i općine ne treba promatrati samo kao puke strukture javnog upravljanja pod demokratskom kontrolom, već kao potencijalne forume za javne rasprave, prijenos znanja i oblikovanje političkog prostora u EU-u, ne dovodeći pritom u pitanje ulogu ruralnih područja; napominje da je potrebno definirati elemente koji podržavaju taj europski javni prostor obilježen uživanjem temeljnih prava i sloboda i vrijednostima poput jednakosti, nediskriminacije i pravde;

23.  ističe važnost uloge civilnog društva u političkom životu EU-a; smatra da gradovi predstavljaju razinu na kojoj je građanima najlakše sudjelovati, s obzirom na to da imaju povlašteni pristup velikom dijelu stanovništva EU-a; napominje da gradovi stoga mogu imati legitimizirajuću ulogu i mogu doprinijeti kampanjama podizanja razine osviještenosti o pravima građana EU-a;

24.  podsjeća da bi regije i gradove trebalo prepoznati kao centre koji trebaju imati pozitivnu ulogu u razvoju strategija EU-a, u kojima globalni problemi nastaju na lokalnoj razini i rješavaju se na lokalnoj razini, čime se doprinosi jačanju sustava višerazinskog upravljanja Unije, i da to ima praktične posljedice na institucionalni okvir u procesu donošenja odluka EU-a odozdo prema gore ili odozgo prema dolje;

25.  smatra da gradove ne bi trebali predstavljati samo njihovi službeni predstavnici koji sudjeluju u strukturama upravljanja i savjetovanja te da veliki gradovi, mali gradovi i sela, a ne samo glavni gradovi država i regija, trebaju postati centri za raspravu o budućnosti Unije i njezinih politika;

26.  smatra da, kako bi postale centri rasprave o budućnosti Unije i njezinim politikama, općine moraju imenovati pročelnika za europske poslove i da bi trebalo osnovati mrežu za lokalne pročelnike s tim mandatom;

27.   poziva na dodjelu dostatne potpore gradovima i lokalnim vlastima kako bi im se omogućilo da poboljšaju urbanu dimenziju izrade politika EU-a;

28.  preporuča da se iskoristi potencijal gradova EU-a za potrebe oblikovanja i provedbe politika EU-a pomoću rasprava i savjetovanja u područjima izvan urbane politike u užem smislu koja su za njih relevantna;

29.  ustraje u tome da će takav cilj biti ostvaren samo ako se rasprave budu održavale u urbanim područjima izvan nacionalnih i regionalnih glavnih gradova, što bi građanima koji žive u blizini olakšalo pristup forumima, uključujući u malim gradovima i selima, a glavni cilj toga je približiti Uniju njezinim građanima;

30.  uviđa važnost predviđanja modela uključivanja koji su prilagođeni različitim kontekstima i urbanim područjima različitih veličina i važnosti, od europskih glavnih gradova do gradova manje i srednje veličine;

31.  smatra da su Parlament i Odbor regija, kao tijela koja postavljaju pitanja koja su polazna točka za rasprave i savjetovanja te donose zaključke utemeljene na prikupljenim stavovima, mišljenjima i projektima, prirodni promotori tog procesa;

32.  predlaže da proces savjetovanja s građanima organiziraju Parlament i Odbor regija u suradnji s onim europskim gradskim vijećima koja su priznata kao forumi za europsku raspravu i da se ti forumi, u bliskoj suradnji s državama članicama, poglavito uspostave u gradovima s utjecajem na većinu stanovnika dotične regije, kako bi se osiguralo najveće moguće sudjelovanje;

33.  predlaže da vijeća gradova koji su priznati kao forumi za europsku raspravu budu odgovorna da se sveučilištima, lokalnim školama i drugim obrazovnim institucijama, ali i medijima, društvenim organizacijama i udrugama te javnosti pruži opsežno stručno i javno iskustvo i osigura slobodan i otvoren pristup te mogućnost sudjelovanja u raspravama i savjetovanjima; smatra da bi vijeća također trebala biti odgovorna za pozivanje predstavnika sa svih razina upravljanja gradovima, uključujući manje jedinice ili partnerska vijeća iz šireg urbanog područja i da bi također bilo razborito odrediti teritorijalni opseg te obveze u sporazumu sklopljenom između relevantnih tijela na razini EU-a i vijeća gradova s europskim forumom;

34.  predlaže uspostavu pilot-programa 54 europska foruma za raspravu, jamčeći pritom ravnomjernu teritorijalnu zastupljenost i zastupljenost gradova različitih veličina, koji će se održati u gradovima koji nisu glavni gradovi država članica kako bi se ostvario sustav općinske rasprave i savjetovanja o poslovima EU-a;

35.  ističe potrebu za razmjenom dobrih praksi među europskim gradovima jer su neki uspješno proveli programe u području migracija ili klimatskih promjena ili inovativne planove upravljanja gradovima;

36.  ističe da konsolidacija položaja gradova u oblikovanju politika EU-a, među ostalim u okviru Odbora regija, ne narušava povjerenje u druge razine upravljanja, već ga jača, s obzirom na to da se time podržava višerazinsko upravljanje i supsidijarnost koji se temelje na bilateralnom povjerenju između EU-a, država članica te regionalnih i lokalnih vlasti;

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 82.
(2) SL C 326, 26.10.2012., str. 391.
(3) SL C 316, 22.9.2017., str. 124.
(4) SL L 74, 14.3.2014., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0048.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0487.
(8) Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” (SL L 347, 20.12.2013., str. 289.).

Posljednje ažuriranje: 7. studenog 2019.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti