Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o zaustavljanju prakse dječjih brakova(1),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 16., kao i sve ostale ugovore i instrumente Ujedinjenih naroda povezane s ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 23. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 20. studenog 1989. i njezina četiri temeljna načela: načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo djelovanja u najboljem interesu djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.) te uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pristanku na sklapanje braka, minimalnoj dobi za stupanje u brak i registraciji brakova,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 2014. i od 19. prosinca 2016. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 29/8 od 2. srpnja 2015. Vijeća UN-a za ljudska prava o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova, njegovu Rezoluciju 24/23 od 9. listopada 2013. o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova: izazovi, postignuća, najbolje prakse i nedostaci u provedbi i njegovu Rezoluciju 35/16 od 22. lipnja 2017. o dječjem, ranom i prisilnom braku u humanitarnom kontekstu;

–  uzimajući u obzir stajalište Konferencije šefova država i vlada Afričke unije iz lipnja 2015. u vezi dječjih brakova u Johannesburgu (Južnoafrička Republika),

–  uzimajući u obzir opću zajedničku izjavu Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda i Afričkog odbora stručnjaka za prava i dobrobit djeteta o zaustavljanju prakse dječjih brakova;

–  uzimajući u obzir članke 32. i 37. te članak 59. stavak 4. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Premladi u brak – zaustavljanje prakse dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 9.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 3. travnja 2017. o promicanju i zaštiti prava djece,

–  uzimajući u obzir temeljna načela utvrđena u Komunikaciji Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz 2016. o sveobuhvatnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(3), uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(4), uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. lipnja 2017. naslovljen „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.): Revizija sredinom provedbenog razdoblja u lipnju 2017.” (SWD(2017)0254),

–  uzimajući u obzir revidirane smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta naslovljene „Ne zaboravimo nijedno dijete” usvojene 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju od 7. lipnja 2017. u kojem je naglašena obveza Europske unije u pogledu uključivanja ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0187/2018),

A.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava, a osobito prava žena, uključujući prava na ravnopravnost, neovisnost i tjelesni integritet, pristup obrazovanju i slobodu od iskorištavanja i diskriminacije te su problem koji ne postoji samo u trećim zemljama, već se može pojaviti i u nekim državama članicama; budući da je iskorjenjivanje tih praksi zacrtano kao jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a u području promicanja prava žena i ljudskih prava; budući da je sklapanje braka za maloljetnike zabranjeno brojnim međunarodnim poveljama i zakonima kao što su Konvencija UN-a o pravima djeteta i njezini fakultativni protokoli; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju krajnje negativne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje te osobni razvoj dotičnih osoba kao i na djecu rođenu u tim brakovima te čitavo društvo; budući da je dječji brak vrsta prisilnog braka, s obzirom na to da djeca sama po sebi nisu sposobna dati svoj puni, slobodni i informirani pristanak na brak ili na vrijeme sklapanja tog braka; budući da su djeca dio vrlo ranjive skupine;

B.  budući da je EU predan promicanju prava djeteta i budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje tih prava; budući da se EU obvezao da na sveobuhvatan način štiti i promiče prava djeteta u svojoj vanjskoj politici;

C.  budući da se brak ne može zakonski sklopiti bez potpune i slobodne suglasnosti obiju strana koje su dosegnule minimalnu dob za stupanje u brak;

D.  budući da su dječji brakovi globalni problem koji nadilazi zemlje, kulture i religije; budući da se udane djevojčice mogu naći u svim dijelovima svijeta, od Bliskog istoka, Latinske Amerike i Azije, pa sve do Europe, Afrike i Sjeverne Amerike; budući da dječji brakovi zahvaćaju i dječake, no u mnogo manjoj mjeri nego djevojčice;

E.  budući da je danas na svijetu više od 750 milijuna žena koje su udane prije navršene 18. godine, od čega je njih 250 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da trenutačno oko 40 milijuna djevojčica između 15 i 19 godina živi u braku ili u partnerstvu; budući da svake godine njih još 15 milijuna stupi u brak prije navršenih 18 godina, od kojih četiri milijuna to učini prije navršenih 15 godina; budući da je danas na svijetu također oko 156 milijuna muškaraca koji su oženjeni prije navršene 18. godine, od čega je njih 25 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da su dječji, rani i prisilni brakovi češći u siromašnim i slabo razvijenim regijama; budući da rani i prisilni brakovi pokazuju tendenciju rasta s rastom svjetskog stanovništva; budući da bi prema nedavnom izvješću UNICEF-a do 2050. na svijetu moglo biti 1,2 milijarde žena koje su sklopile brak prije navršenih 18 godina; budući da se devet od deset zemalja s najvišim stopama dječjih brakova svrstavaju među nestabilne države;

F.  budući da su dječji brakovi općenito rezultat kombinacije siromaštva, manjka obrazovanja, duboko ukorijenjene rodne neravnopravnosti i stereotipa, percepcije da će brak pružiti „zaštitu”, obiteljske časti i manjka učinkovite zaštite prava dječaka i djevojčica, kao i štetnih praksi, percepcija, običaja i diskriminirajućih društvenih normi; budući da su ti faktori često otežani zbog ograničenog pristupa kvalitetnom obrazovanju i prilikama za zapošljavanje te ih neke ukorijenjene socijalne norme u pogledu dječjih, ranih i prisilnih brakova još više osnažuju;

G.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi povezani s visokim rizikom od ranih i neželjenih trudnoća, visokom stopom smrtnosti majki i djece, niskom stopom planiranja obitelji i neželjenim trudnoćama s povećanim zdravstvenim rizicima, krajnje neodgovarajućim ili nepostojećim pristupom informacijama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te djevojčice o kojima je riječ zbog njih najčešće prekinu obrazovanje; budući da se u nekim zemljama zabranjuje povratak u učionicu trudnim djevojkama i mladim majkama; budući da dječji brakovi također mogu dovesti do prisilnog rada, ropstva i prostitucije;

H.  budući da, iako Konvencija UN-a o pravima djeteta naglašava važnost mjera kojima se potiče redovito pohađanje škole, mnoge djevojčice nisu uključene u obrazovanje zbog niza čimbenika, primjerice zato što škole nisu dostupne ili su skupe; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju nerazmjerno štetan utjecaj i doživotne posljedice za njegove žrtve te da se tim osobama često uskraćuje mogućnost nastavka obrazovanja; jer djevojčice u pravilu odustaju od školovanja tijekom pripremnog vremena prije sklapanja braka ili ubrzo nakon toga; budući da je obrazovanje, uključujući spolni odgoj, djelotvorno sredstvo za sprječavanje ranih i prisilnih brakova jer jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju doprinosi osnaživanju i stvaranju prilika za zapošljavanje te promiče slobodu izbora i pravo na samoodređenje i aktivno sudjelovanje u društvu, čime se pojedincima omogućuje da slobodno od bilo kakvog oblika kontrole koja negativno utječe na njihova prava bez kojih su gospodarska, pravna, zdravstvena i socijalna situacija žena i djevojčica te razvoj društva u cjelini i dalje ograničeni;

I.  budući da svake godine 17 milijuna maloljetnika dobije dijete, što ih prisiljava na preuzimanje odgovornosti i dovodi u opasnost njihovo zdravlje, obrazovanje i ekonomske izglede; budući da dječji, rani i prisilni brakovi izlažu djevojčice ranom rađanju, koje uključuje znatne rizike i poteškoće tijekom trudnoće i pri porodu, prije svega zbog nepostojećeg ili neodgovarajućeg pristupa zdravstvenoj skrbi, uključujući kvalitetnim zdravstvenim centrima, uslijed čega često dolazi do smrti rodilja; budući da postoji veći rizik od prenosivih bolesti, među ostalim i zaraze virusom HIV-a; budući da su komplikacije u trudnoći i pri porodu vodeći uzrok smrti djevojaka u dobi između 15 i 19 godina u zemljama s niskim ili srednje visokim dohotkom; budući da je za bebe koje rode majke adolescentice stopa smrtnosti viša za oko 50 % i da za te bebe postoji veći rizik od tjelesnih i kognitivnih poteškoća; budući da česte i rane trudnoće također mogu uzrokovati niz dugoročnih zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrt;

J.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje prava djeteta i oblik nasilja nad djevojčicama te da stoga države imaju obvezu da istraže navode, kazneno gone počinitelje i pruže pravnu zaštitu žrtvama, koje su prvenstveno žene i djevojčice; budući se ti brakovi moraju osuditi i da ih se ne može opravdati nikakvim kulturnim ili vjerskim razlozima; budući da dječji, rani i prisilni brakovi povećavaju rizik od rodno uvjetovanog nasilja, te su često uzrok nasilja i seksualnog, fizičkog, psihološkog, emocionalnog i financijskog zlostavljanja od strane člana obitelji ili partnera te drugih praksi koje štete ženama i djevojčicama, kao što su genitalno sakaćenje žena i takozvani zločini iz časti, te povećavaju rizik da djevojčice i žene tijekom života budu izložene diskriminaciji i rodno uvjetovanom nasilju;

K.  budući da broj dječjih, ranih i prisilnih brakova znatno raste u situacijama nestabilnosti, oružanog sukoba te prirodnih i humanitarnih katastrofa, tijekom kojih često manjkaju prilike za pružanje liječničke i psihološke pomoći, pristup obrazovanju i zaradi te su narušene socijalne mreže i rutine; budući da tijekom migracijske krize neki roditelji žele zaštititi svoju djecu, osobito kćeri, od seksualnog nasilja, dok ih drugi vide kao financijsko opterećenje za obitelj, te stoga smatraju da nemaju drugog izbora nego da pristanu da one sklope brak prije navršenih 18 godina, smatrajući da će se tako izbaviti od siromaštva;

L.  budući da se u Istanbulskoj konvenciji prisilni brak prepoznaje kao oblik nasilja nad ženama te da se njome zahtijeva kriminaliziranje čina prisiljavanja djece na stupanje u brak te mamljenja djece u drugu zemlju kako bi ih se prisililo na stupanje u brak; budući da nedostatak pristupa žrtava zakonodavnoj, medicinskoj i socijalnoj potpori može pogoršati problem; budući da 11 država članica EU-a još nije ratificiralo Konvenciju;

M.  budući da se zbog prirode dječjih, ranih ili prisilnih brakova mnogi slučajevi često ne prijavljuju, da zlostavljanje prelazi međunarodne i kulturne granice i da može predstavljati oblik trgovine ljudima, što dovodi do ropstva, iskorištavanja, i/ili kontrole;

N.  budući da je u srpnju 2014. u Londonu održan prvi sastanak na vrhu pod nazivom „Girl Summit” u cilju mobiliziranja domaćih i međunarodnih napora za okončanje genitalnog sakaćenja žena te dječjih, ranih i prisilnih brakova unutar jedne generacije;

O.  budući da je sprečavanje svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, te pronalaženje odgovora na njih, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020.;

P.  budući da će do 2030. dječji brakovi zemlje u razvoju koštati bilijune dolara(5);

Q.  budući da su dječji i rani brakovi i dalje tabu te se o njima mora javno govoriti kako bi se okončale svakodnevne patnje djevojčica i djevojaka i kako bi se stalo na kraj ustrajnom kršenju njihovih ljudskih prava; budući da je jedan od načina da se to učini podupiranje i širenje rada novinara, umjetnika, fotografa i aktivista koji se bave pitanjem ranih brakova;

1.  napominje da neke države članice EU-a dopuštaju sklapanje braka sa 16 godina uz suglasnost roditelja; poziva zakonodavce, kako u državama EU-a tako i u trećim zemljama, da utvrde jedinstvenu dob od 18 godina kao minimalnu dob za sklapanje braka i da uvedu potrebne administrativne, pravosudne i financijske mjere kako bi izvršili taj zahtjev, na primjer promicanjem registracije brakova i rođenja te jamčeći da djevojčice imaju pristup institucionalnim mehanizmima potpore, među ostalim psihosocijalnom savjetovanju, zaštitnim mehanizmima te prilikama za ekonomsko osnaživanje; ponavlja da bi dječje, rane i prisilne brakove trebalo smatrati teškom povredom ljudskih prava i kršenjem temeljnih prava djece, prije svega prava na slobodno davanje suglasnosti i prava na vlastiti integritet te duševno zdravlje, no također posredno i prava na obrazovanje te uživanje svih građanskih i političkih prava; osuđuje dječje, rane i prisilne brakove te smatra da bi svaku povredu s njima povezanog zakonodavstva trebalo rješavati na učinkovit i razmjeran način;

2.  smatra da je važno uhvatiti se u koštac s višestrukim uzrocima dječjih, ranih i prisilnih brakova, među ostalim štetnim tradicijama, trajnim siromaštvom, sukobima, običajima, posljedicama prirodnih katastrofa, predrasudama, nepoštivanjem rodne ravnopravnosti i prava žena i djevojčica te njihova zdravlja i dobrobiti, manjkom odgovarajućih obrazovnih prilika te slabim pravnim i političkim odgovorima, uz pridavanje posebne pozornosti djeci iz zajednica u nepovoljnom položaju; u tom pogledu poziva EU i države članice da rade zajedno s odgovarajućim tijelima UN-a i drugim partnerima kako bi skrenuli pozornost na pitanje dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da ispune ciljeve Programa održivog razvoja do 2030. kako bi se na djelotvorniji način borili protiv štetnih praksi, kao što je genitalno sakaćenje žena, i kako bi se odgovorne osobe izvelo pred lice pravde; podržava povećano financiranje koje EU i njegove države članice upućuju preko mehanizama razvojne pomoći kako bi se promicali rodna ravnopravnost i obrazovanje i povećale obrazovne mogućnosti za žene i djevojčice te mogućnosti za njihovo sudjelovanje u razvoju zajednica te gospodarskom i političkom vodstvu u cilju rješavanja uzroka dječjih, ranih i prisilnih brakova;

3.  uviđa da zakonska zabrana dječjih, ranih i prisilnih brakova ne jamči sama po sebi prestanak tih praksi; poziva EU i njegove države članice da bolje usklade i ojačaju provedbu međunarodnih ugovora, zakonodavstva i programa, kao i diplomatske odnose s vladama i organizacijama u trećim zemljama kako bi se posvetili pitanjima koja se odnose na dječje, rane i prisilne brakove; poziva da se poduzmu svi mogući napori kako bi se provele zakonske zabrane te kako bi se one nadopunile opsežnijim skupom zakona i politika; priznaje da se u tu svrhu trebaju donijeti i provesti sveobuhvatne i cjelovite politike, strategije i programi, uključujući stavljanje izvan snage diskriminatornih pravnih odredbi o braku i donošenje poticajnih mjera za osnaživanje djevojčica;

4.  napominje da su rodna neravnopravnost, općenito nepoštovanje djevojčica i žena i ustrajanje na kulturnim i društvenim običajima kojima se nastavlja diskriminacija djevojčica, djevojaka i žena među najvećim preprekama u borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; nadalje ističe poveznicu između dječjih, ranih i prisilnih brakova i nasilja zbog časti te poziva da se ti zločini na pravilan način istraže, a počinitelji kazneno gone; napominje osim toga da dječaci i mladići također mogu biti žrtve takvog nasilja; poziva da se, uz obrazovanje i nastojanja za podizanje razine osviještenosti u partnerskim zemljama, pristupi rješavanju problema tih praksi u okviru svih relevantnih programa EU-a i političkih dijaloga EU-a s partnerskim zemljama kako bi se osigurali mehanizmi s pomoću kojih će se s njima uhvatiti u koštac;

5.  ističe da bi Europska unija, kao vodeći globalni akter na području razvoja i ljudskih prava, trebala imati glavnu ulogu u suradnji s regionalnim organizacijama i lokalnim zajednicama u cilju sveobuhvatne borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da surađuju s tijelima kaznenog progona i pravosudnim sustavima u trećim zemljama te da osiguraju osposobljavanje i tehničku pomoć kako bi pomogli pri donošenju i provedbi zakonodavstva u vezi sa zabranom dječjih, ranih i prisilnih brakova te uklanjanju zakona, društvenih normi i kulturnih tradicija koji zaustavljaju put prema ostvarenju prava i slobode za djevojčice i žene; poziva države članice EU-a da doprinose inicijativama kao što je inicijativa EU-a i UN-a Spotlight koja se bavi uklanjanjem svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;

6.  stoga poziva one države članice EU-a koje to još nisu učinile da u svoja nacionalna zakonodavstva unesu potpunu zabranu dječjih, ranih i prisilnih brakova, da provode kaznene zakone i ratificiraju Istanbulsku konvenciju; poziva države članice da surađuju s civilnim društvom kako bi se uskladile njihove aktivnosti u tom području; ističe važnost odgovarajuće i dugoročne potpore utočištima za žene i izbjeglice te raseljenu djecu i djecu bez pratnje, tako da nikome ne bude uskraćena zaštita zbog nedostatka sredstava; poziva sve države članice da provode zakonodavne odredbe o minimalnoj dobi za sklapanje braka i da prate stanje prikupljanjem podataka razvrstanih po spolu i dokaza o povezanim čimbenicima kako bi se mogao bolje procijeniti opseg problema; traži od Komisije stvaranje europske baze podataka za praćenje pojave prisilnih brakova koja bi uključivala informacije iz trećih zemalja;

7.  potiče Europsku uniju da, u okviru svoje vanjske politike i politike razvojne suradnje, svojim partnerima ponudi strateški sporazum i da u tom smislu zahtijeva:

8.  smatra da je u okviru borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova od ključne važnosti stvoriti prostor za dijalog u duhu poštovanja s vođama zajednica i podići razinu osviještenosti u čitavoj javnosti te osobito među ugroženim osobama, služeći se obrazovnim i informativnim kampanjama te društvenim mrežama i novim medijima; stoga poziva na razvoj transverzalnih vladinih, pravnih, društvenih i diplomatskih aktivnosti u cilju sprječavanja takvih praksi; smatra da je važno povezati se s ključnim dionicima u lokalnim zajednicama kao što su učenici i učenice adolescentske dobi, nastavnici, roditelji, lokalni i vjerski vođe preko programa prilagođenih zajednici ili programima za podizanje razine osviještenosti u cilju ukazivanja na negativan učinak dječjih brakova na djecu, obitelji i zajednice te povesti dijalog o postojećem zakonu o dječjim brakovima i rodnoj neravnopravnosti te pristupanju sredstvima za rješavanje tih pitanja;

9.  smatra da je osnaživanje žena i djevojčica obrazovanjem, socijalnom potporom i gospodarskim mogućnostima ključan alat za borbu protiv tih praksi; preporučuje da EU promiče i štiti jednaka prava za žene i djevojčice u pogledu pristupa obrazovanju, uz poseban naglasak na besplatnom i kvalitetnom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te uključivanju obrazovanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju u školske kurikulume te pružanju obiteljima djevojčica financijskih poticaja i/ili pomoći za upis u školu i dovršenje školovanja; ističe da je potrebno djeci izbjeglicama zajamčiti potpuni pristup obrazovanju te promicati njihovu integraciju i uključenost u nacionalne obrazovne sustave; prepoznaje potrebu za pružanjem podrške i zaštite onima kojima prijete dječji, rani ili prisilni brakovi i onima koji su u takvim brakovima, u pogledu obrazovanja, psihološke i socijalne potpore, smještaju i drugim kvalitetnim socijalnim uslugama, kao i uslugama u području mentalnog, spolnog i reproduktivnog zdravlja i zdravstvene skrbi;

10.  poziva Europsku uniju da osigura osposobljavanje za vladine dužnosnike, uključujući njihovo diplomatsko osoblje, socijalne radnike, vjerske vođe i vođe zajednica, tijela kaznenog progona, pravosudne sustave trećih zemalja, učitelje, nastavnike i drugo osoblje u kontaktu s potencijalnim žrtvama, kako bi reagirali na slučajeve dječjeg braka i rodno uvjetovanog nasilja te bili sposobniji identificirati djevojčice i dječake izložene dječjim, prisilnim i ranim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od seksualnog nasilja i svim drugim praksama koje ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo te im pružiti podršku, kao i poduzeti učinkovite mjere kako bi se osiguralo poštovanje prava i dostojanstva tih osoba;

11.  poziva Europsku uniju da se pobrine o provedbi osposobljavanja policijskih službenika kako bi bili obučeniji za zaštitu prava djevojčica izloženih ranim i prisilnim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od silovanja i svim drugim praksama kojima se narušava ljudsko dostojanstvo;

12.  poziva države članice da osiguraju ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama neovisnu boravišnu dozvolu koja ne ovisi o statusu njihova bračnog druga ili partnera, osobito za žrtve fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući prisilne ili dogovorene brakove, te da zajamče poduzimanje svih administrativnih mjera za njihovu zaštitu, uključujući učinkovit pristup pomoći i zaštitnim mehanizmima;

13.  poziva EU i njegove države članice da razmisle o potpori i poboljšanju mjera zaštite u trećim zemljama, kao što su sigurne kuće i pristup pravnoj, medicinskoj i, prema potrebi, konzularnoj pomoći za žrtve dječjih, ranih i prisilnih brakova;

14.  potvrđuje da je Europska unija predana poštovanju ljudskih prava i temeljnih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskog dostojanstva i da mora besprijekorno djelovati na razini država članica te poziva Komisiju da započne opsežnu kampanju za podizanje razine osviještenosti i da jednu europsku godinu posveti borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova;

15.  snažno potiče globalno partnerstvo Girls Not Brides čiji je cilj okončati dječje brakove i pomoći djevojčicama da ostvare svoj puni potencijal;

16.  pozdravlja trenutačnu kampanju Afričke unije za okončanje dječjih brakova i rad organizacija kao što je Royal Commonwealth Society koje zagovaraju veće djelovanje u cilju okončanja dječjih brakova i uklanjanja rodne nejednakosti;

17.  naglašava da je potrebno smjesta informirati i educirati muškarce i dječake kako bi ih se uključilo u zaštitu ljudskih prava, uključujući prava djece i žena;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Ujedinjenim narodima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0379. (2) SL C 289, 9.8.2016., str. 57. (3) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf (4) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_action_plan_on_human_rights_and_democracy_en_2.pdf (5) Wodon, Quentin T.; Male, Chata; Nayihouba, Kolobadia Ada; Onagoruwa, Adenike Opeoluwa; Savadogo, Aboudrahyme; Yedan, Ali; Edmeades, Jeff; Kes, Aslihan; John, Neetu; Murithi, Lydia; Steinhaus, Mara; Petroni, Suzanne, Ekonomski učinci dječjih brakova: Globalno objedinjeno izvješće, Economic Impacts of Child Marriage, Washington, D.C., World Bank Group, 2017.