Europski parlament,

–  uzimajući u Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Republike Turske o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i turskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0799),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnim protokom podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlje o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0233/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794, uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te da ih treba kontrolirati neovisno tijelo, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da su posljednjih godina otkrivena kršenja ljudskih prava u Republici Turskoj; budući da se neslaganje nemilosrdno guši, a cilj su novinari, politički aktivisti i borci za ljudska prava; budući da se i dalje izvještava o slučajevima mučenja, pa tako i nakon vojnog udara u srpnju 2016.; budući da su sve stvarne istrage kršenja ljudskih prava koja su počinili državni dužnosnici nekažnjeno spriječene, a da naoružane skupine nastavljaju s zlostavljanjima;

E.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018.–2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

F.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da sporazumi o strateškoj i operativnoj suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

G.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

H.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te da je savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnosi na zaštitu podataka;

1.  smatra da se nužnost i proporcionalnost suradnje s Republikom Turskom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije moraju prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Republike Turske o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i turskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da nadopuni pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  smatra da postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu poštovanja temeljnih prava u Republici Turskoj, posebice u pogledu slobode izražavanja i vjeroispovijesti te prava na nepodvrgavanje mučenju ili nehumanom postupanju, kao što je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

4.  ističe da je preduvjet za pokretanje pregovora taj da Turska ispuni svoju horizontalnu obvezu potpune, učinkovite i nediskriminirajuće suradnje sa svim državama članicama u područjima pravosuđa i unutarnjih poslova, pa i s Republikom Ciprom;

5.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavlja prijenos osobnih podataka u Republiku Tursku u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

6.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da se sporazum ne može sklopiti ako se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi;

7.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola za kršenje prava Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

8.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji informacija u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Republici Turskoj;

9.  traži da se sporazumom jasno predvidi da svaka daljnja obrada uvijek iziskuje prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se nadležna tijela Republike Turske obvezuju na poštovanje tih ograničenja te da se odredi način na koji će se zajamčiti poštovanje tih ograničenja;

10.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

11.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna turska tijela koja primaju osobne podatke od Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

12.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

13.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Turske te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor nad provedbom međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

14.  smatra da bi Komisija trebala biti oprezna u pogledu razmjera rizika koje predstavlja prijenos osobnih podataka u Tursku, s obzirom na česte pritužbe građana na kršenje ljudskih prava u Republici Turskoj;

15.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

16.  smatra da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage, a ne na operacije prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenim djelima usmjerenih na pojedince koji se smatraju osumnjičenima;

17.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

18.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebalo sastaviti iscrpan popis nadležnih tijela u Republici Turskoj kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

19.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Republike Turske drugim tijelima u Republici Turskoj dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je izvršio Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

20.  ističe da je potrebno izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Republike Turske drugim zemljama zabranjen i da bi to rezultiralo neposrednim raskidom međunarodnog sporazuma;

21.  smatra da bi međunarodni sporazum s Republikom Turskom trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informiranje, ispravak i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

22.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i spolnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu sredinu Turske koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Turskoj; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere koje će Turska morati poštovati u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva;

23.  vjeruje da bi u sporazum trebalo uključiti mehanizam nadzora te da bi sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola, kao i njegova usklađenost s europskim pravima i načelima zaštite podataka;

24.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet EDPS-a, u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

25.  ističe da će Parlament dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladi Republike Turske.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018.–2020., koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.