Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća 2003/76/EZ o mjerama potrebnim za provedbu Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u i o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (14532/2017 – C8-0444/2017 – 2017/0213(APP))

P8_TA(2018)0061 A8-0034/2018

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (14532/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 2. prvim stavkom Protokola br. 37 o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u i o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (C8-0444/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za proračune (A8-0034/2018),

1.  daje suglasnost za Nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Novog Zelanda o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima (07712/2016 – C8-0237/2017 – 2016/0006(NLE))

P8_TA(2018)0062 A8-0029/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (07712/2016),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Europske unije i Novog Zelanda o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima (07682/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0237/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0029/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Novog Zelanda.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave (2017/2067(INI))

P8_TA(2018)0063 A8-0036/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti (COM(2016)0766),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza(1), te proširenje vremenskog okvira mandata za donošenje delegiranih akata,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 11. listopada 2017. o kooperativnim inteligentnim prometnim sustavima (CDR 2552/2017),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017. o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti”(2),

–  uzimajući u obzir izvješća Platforme za uvođenje kooperativnih inteligentnih prometnih sustava (C-ITS), osobito kad je riječ o politici o certifikatima i sigurnosti tog sustava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2017. naslovljenu „Spašavanje života: poboljšanje sigurnosti automobila u EU-u”(3),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Amsterdama od 14. travnja 2016. o suradnji u području umrežene i automatizirane vožnje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. naslovljenu „Internetska povezivost za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G”(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0036/2018),

A.  budući da je Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave (Strategija) usko povezana s političkim prioritetima Komisije, posebno s Programom za radna mjesta, rast i ulaganja, stvaranjem jedinstvenog europskog prometnog prostora, jedinstvenim digitalnim tržištem, zaštitom klime i Strategijom energetske unije;

B.  budući da tijela država članica i industrijskog sektora moraju odgovoriti na hitnu potrebu da se promet učini sigurnijim, čistijim, učinkovitijim, održivijim, multimodalnim i pristupačnim za sve sudionike u cestovnom prometu, uključujući one najosjetljivije i osobe smanjene pokretljivosti;

C.  budući da se pozitivni trend u pogledu sigurnosti u cestovnom prometu u EU-u koji je obilježio posljednje desetljeće usporio te da je 92 % nesreća na cestama uzrokovano ljudskom pogreškom i da je uvođenje tehnologija C-ITS-a važno za učinkovito funkcioniranje nekih sustava za pomoć u vožnji; budući da je cestovni promet i dalje odgovoran za veći dio iskorištenosti gradskog prostora, nesreća i emisija prouzročenih prometom u obliku buke, stakleničkih plinova i tvari koje onečišćuju zrak;

D.  budući da će sustav kooperativnih inteligentnih prometnih sustava (C-ITS) omogućiti da sudionici u cestovnom prometu i upravitelji prometa djelotvornije dijele i upotrebljavaju informacije te koordiniraju svoje aktivnosti;

E.  budući da je kibersigurnost C-ITS-a ključan element njihove provedbe; budući da bi fragmentirana sigurnosna rješenja ugrozila interoperabilnost i sigurnost krajnjeg korisnika te da stoga postoji očita potreba za djelovanjem na razini EU-a;

F.  budući da odgovornost i transparentnost u vezi s algoritmima znači primjenu tehničkih i operativnih mjera kojima se osigurava transparentnost i nediskriminacijska priroda automatiziranog donošenja odluka te procesa izračunavanja vjerojatnosti ponašanja pojedinaca; budući da bi se transparentnošću pojedincima trebale omogućiti smislene informacije o korištenoj logici te značaju procesa i njegovim posljedicama; budući da to treba obuhvaćati informacije o podacima korištenima za osposobljavanje u području analize te pojedincima omogućiti da razumiju i nadziru odluke koje na njih utječu;

G.  budući da bi EU trebao poticati i dodatno razvijati digitalne tehnologije ne samo radi smanjenja ljudskih pogrešaka i drugih neučinkovitosti nego i radi smanjenja troškova i optimizacije upotrebe infrastrukture s pomoću rasterećenja prometa, čime bi se smanjile emisije CO2;

H.  budući da će taj kooperativni element zahvaljujući digitalnoj i mobilnoj povezanosti znatno poboljšati sigurnost u cestovnom prometu te njegovu učinkovitost, održivost i multimodalnost; budući da će se njime u isto vrijeme stvoriti golem gospodarski potencijal te smanjiti broj prometnih nezgoda i potrošnja energije; budući da su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS) ključan element za razvoj autonomnih vozila i sustava vožnje;

I.  budući da povezana i automatizirana vožnja predstavlja važan digitalni napredak u prometnom sektoru i da je koordinacija sa svim novim tehnologijama koje se u tom sektoru koriste, kao što su europski globalni satelitski navigacijski sustavi GALILEO i EGNOS, dosegla visoku razinu tehnoloških kapaciteta;

J.  budući da je EU obvezan poštovati Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno članke 7. i 8. o pravu na privatnost i zaštitu osobnih podataka;

K.  budući da nekoliko zemalja diljem svijeta (na primjer SAD, Australija, Japan, Koreja i Kina) sve brže napreduju prema uvođenju novih digitalnih tehnologija, te da su na tržištu već dostupna vozila i usluge C-ITS-a;

Opći okvir

1.  pozdravlja Komunikaciju Komisije o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave i njezin intenzivni rad, u suradnji sa stručnjacima iz javnih i privatnih sektora, kojim su postavljeni temelji za komunikaciju; podržava rezultate i stoga poziva na hitno uvođenje interoperabilnih usluga C-ITS-a diljem Europe;

2.  ističe da je kako bi se poduprlo uvođenje kooperativnih inteligentnih prometnih sustava potreban jasan pravni okvir i pozdravlja budući delegirani akt u okviru Direktive o ITS-u (Direktiva 2010/40/EU) kojim će se zajamčiti kontinuitet usluga, omogućiti interoperabilnost i podržati povratna kompatibilnost;

3.  prima na znanje potencijal C-ITS-a za poboljšanje učinkovitosti goriva, smanjenje troškova osobnog prijevoza i negativnog učinka prometa na okoliš;

4.  naglašava potencijal digitalnih tehnologija i povezanih poslovnih modela u cestovnom prometu te prepoznaje Strategiju kao važan korak prema razvoju C-ITS-a i, u konačnici, prema potpuno povezanoj i automatiziranoj mobilnosti; primjećuje da kooperativna, povezana i automatizirana vozila mogu ojačati konkurentnost europske industrije, učiniti promet protočnim i sigurnijim, smanjiti gužvu, potrošnju energije i emisije iz prometa te poboljšati povezanost pojedinačnih načina prijevoza; u tom smislu ističe da treba utvrditi uvjete za infrastrukturu kako bi se zajamčilo da dotični sustavi mogu funkcionirati na siguran i djelotvoran način;

5.  napominje da bi industrije EU-a trebale iskoristiti svoj povoljni položaj na globalnoj sceni kad je riječ o razvoju i primjeni tehnologija C-ITS-a; naglašava da je hitno potrebno osmisliti ambicioznu strategiju EU-a kojom se koordiniraju nacionalni i regionalni napori, sprečava fragmentacija, ubrzava uvođenje tehnologija C-ITS-a za koje je dokazano da imaju sigurnosne prednosti i u najvećoj mogućoj mjeri povećava suradnja među različitim sektorima, kao što su promet, energija i telekomunikacije; apelira na Komisiju da predstavi poseban vremenski raspored s jasnim ciljevima koje EU treba postići između 2019. i 2029., da kao prioritet odredi uvođenje do 2019. onih usluga C-ITS-a koje imaju najveći potencijal za sigurnost kako je navedeno u popisu usluga koji je Platforma za C-ITS pripremila u svom izvješću o drugoj fazi te da osigura dostupnost tih usluga u svim novim vozilima diljem Europe;

6.  ističe da je potrebno uvesti usklađeni okvir socijalnih, ekoloških i sigurnosnih pravila u cilju ostvarivanja prava radnika i potrošača i jamčenja poštenog tržišnog natjecanja u prometnom sektoru;

7.  pozdravlja rezultate druge faze Platforme za C-ITS i ističe važnost rezultata(5);

8.  ističe da, premda komunikacija predstavlja važan korak prema razvoju Strategije EU-a o kooperativnim, povezanim i automatiziranim vozilima, ne bi smjelo doći do brkanja kooperativnih inteligentnih prometnih sustava i tih različitih koncepata;

9.  naglašava potrebu da se osigura da razvoj i uvođenje povezanih i automatiziranih vozila i C-ITS-a budu u potpunosti u skladu s ciljevima dekarbonizacije prometnih sustava i vizije prometa bez nesreća (tzv. vision zero) te da ih podupiru;

10.  podsjeća da su sustavi C-ITS-a sustavi koji omogućuju različitim postajama ITS-a (vozila, oprema na cesti, centri za kontrolu prometa i nomadski uređaji) da međusobno komuniciraju i dijele informacije s pomoću standardizirane komunikacijske arhitekture i da je stoga interoperabilnost pojedinačnih sustava od ključne važnosti;

11.  podsjeća da su povezana vozila ona vozila koja upotrebljavaju tehnologije C-ITS-a koje omogućuju svim cestovnim vozilima komunikaciju s drugim vozilima, prometnom signalizacijom te trajnom cestovnom i horizontalnom infrastrukturom, koju treba ojačati i prilagoditi, ali koja isto tako može omogućiti inovativne sustave punjenja u vožnji i sigurno komunicirati s vozilima, kao i s drugim sudionicima u cestovnom prometu; podsjeća da je 92 % nesreća na cestama uzrokovano ljudskom pogreškom i da je uvođenje tehnologija C-ITS-a važno za učinkovito funkcioniranje nekih sustava za pomoć u vožnji;

12.  podsjeća da su automatizirana vozila ona vozila koja su sposobna samostalno se kretati i manevrirati u stvarnim prometnim situacijama pri čemu je najmanje jedna primarna upravljačka naprava (upravljanje volanom, ubrzavanje, kočenje) automatizirana kroz duže vremensko razdoblje;

13.  naglašava važnost uključivanja zaštitnih sustava tijekom prijelazne faze istodobnog postojanja povezanih i automatiziranih vozila te tradicionalnih nepovezanih vozila, kako se ne bi ugrozila sigurnost na cestama; ističe da neke sustave za pomoć u vožnji treba dodatno razviti i obavezno ugrađivati u vozila;

14.  poziva Europsku komisiju da razmisli o načinu na koji se može riješiti pitanje istodobnog postojanja kooperativnih, povezanih i automatiziranih vozila te nepovezanih vozila i vozača, pritom uzimajući u obzir da zbog starosti voznog parka i preostalog udjela osoba koje ne koriste povezana vozila treba predvidjeti da i dalje znatan broj vozila neće biti dio sustava;

15.  izražava žaljenje zbog nepostojanja jasnog vremenskog rasporeda za preporučene manje hitne usluge, kao i nepostojanja potpune procjene učinka i preciznih podataka o inicijativama za uvođenje pri razvijanju usluga C-ITS-a i potencijalnom proširenju usluga;

16.  poziva Komisiju da dâ prioritet uslugama C-ITS-a koje nude najviši potencijal sigurnosti, kao i izradi potrebnih definicija i zahtjeva te hitnom ažuriranju Europske izjave o načelima sučelja čovjek-stroj za informacijske i komunikacijske sustave ugrađene u vozilo, s obzirom na važnost interakcije između vozača i stroja(6);

17.  ponovno ističe ključnu ulogu povezanih i automatiziranih vozila, C-ITS-a i novih tehnologija u ispunjavanju klimatskih ciljeva te potrebu da se osigura da njihov razvoj i uvođenje budu u potpunosti u skladu s ciljevima dekarbonizacije prometnog sustava te da ih podupiru; pozdravlja primjenu C-ITS-a kao sredstva za poboljšanje prometne učinkovitosti, smanjenje potrošnje goriva i utjecaja cestovnog prometa na okoliš (na primjer u pogledu emisija CO2) te optimizaciju korištenja gradske infrastrukture;

18.  naglašava potencijal inovativnih tehnologija, kao što su automatizirana vožnja i vožnja u konvoju (grupiranje različitih vozila) u cestovnom prijevozu tereta jer omogućuju bolje iskorištavanje zračne struje, čime se smanjuju potrošnja goriva i emisije; poziva da se dodatno podrže istraživanje i razvoj u tom području, prije svega u vezi s potrebnom digitalnom infrastrukturom;

19.  naglašava da je sudionicima u cestovnom prometu potrebno pružiti više izbora, više proizvoda koji su jednostavni za korištenje, cjenovno pristupačni i prilagođeni korisniku te više informacija; u tom pogledu potiče Komisiju da pojednostavni razmjenu najboljih praksi usmjerenih, među ostalim, na ostvarivanje ekonomske učinkovitosti; potiče sve države članice da se pridruže Platformi C-Roads s obzirom na to da bi ona trebala imati značajnu ulogu koordinatora u provedbi Strategije, pod uvjetom da se poštuje tehnološka neutralnost, koja je potrebna za poticanje inovacija; ističe da je potrebno osigurati opsežno i usklađeno uvođenje naprednih digitalnih alata u državama članicama, te da se njima obuhvaća i javni prijevoz; poziva proizvođače automobila da započnu s uvođenjem C-ITS-a u svrhu provedbe Strategije;

20.  potiče Komisiju da razvije statističke podatke kojima bi se nadopunili postojeći podaci kako bi se bolje ocijenio napredak digitalizacije u različitim područjima sektora cestovnog prometa; ističe važnost daljnjih ulaganja u istraživanja u području senzorskih sustava te naglašava da se pri razvoju C-ITS-a posebna pozornost treba posvetiti gradskom prometu, koji se uvelike razlikuje od izvangradskog prometa; napominje da gradski promet posebno odlikuje veća interakcija s motociklistima, biciklistima, pješacima i drugim osjetljivim sudionicima u cestovnom prometu, uključujući osobe s invaliditetom;

21.  potiče države članice da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se strukovno osposobljavanje i sveučilišno obrazovanje prilagodilo potrebama za znanjem sektora u kojem će se razviti strategija za ITS; poziva na izradu prospektivnih analiza o novim zanimanjima i radnim mjestima povezanim s tim novim pristupom mobilnosti te na razmjenu najboljih praksi u području razvoja modela suradnje između poduzetnika i obrazovnog sustava usmjerenih na stvaranje integriranih prostora za osposobljavanje, inovaciju i proizvodnju;

22.  smatra da bi usluge C-ITS-a trebale biti uključene u Svemirsku strategiju za Europu s obzirom na to da se uvođenje C-ITS-a treba temeljiti na tehnologijama za utvrđivanje geografskog položaja, kao što je satelitsko određivanje položaja;

23.  ističe da bi države članice trebale uzeti u obzir uvođenje usluga C-ITS-a u okviru šire perspektive mobilnosti kao usluge (MaaS) i integracije s drugim načinima prijevoza, prije svega kako bi se izbjegli svi mogući povratni učinci, na primjer povećanje modalnog udjela cestovnog prometa;

Privatnost i zaštita podataka

24.  skreće pozornost na važnost primjene zakonodavstva EU-a u području privatnosti i zaštite podataka u vezi s podacima C-ITS-a i povezanih podataka ekosustava, zbog čega bi se ti podaci, kao prioritet, trebali upotrebljavati isključivo za svrhe C-ITS-a, a ne zadržavati niti primjenjivati u druge svrhe; naglašava da bi pametna vozila trebala u potpunosti biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka i povezanim pravilima te da pružatelji usluga C-ITS-a moraju vozačima nuditi lako dostupne informacije i jasne uvjete te im tako omogućiti da daju dobrovoljni informirani pristanak, u skladu s odredbama i ograničenjima iz Opće uredbe o zaštiti podataka;

25.  ističe potrebu za mnogo većom transparentnošću i odgovornošću u vezi s algoritmima u pogledu obrade i analize podataka koju provode poduzeća; podsjeća na to da se Općom uredbom o zaštiti podataka predviđa pravo pojedinca da bude informiran o logici obrade podataka; nadalje, naglašava da ne smije postojati tzv. „sprečavanje vožnje”, što bi značilo da korisnici ne mogu voziti vlastiti pametni automobil ako odbiju dati pristanak; poziva da u pametnim automobilima bude dostupna opcija izvanmrežnog rada, čime bi se korisnicima omogućilo da isključe prijenos osobnih podataka na druge uređaje, a da pritom nema negativnih učinaka na njihovu mogućnost za vožnju automobila;

26.  skreće pozornost na činjenicu da se zaštita podataka i povjerljivost moraju uzeti u obzir tijekom cjelokupne obrade podataka; naglašava da bi provedba „ugrađene i standardne privatnosti i zaštite podataka” trebala biti polazište za oblikovanje aplikacija i sustava ITS-a; podsjeća na to da tehnike anonimizacije mogu povećati povjerenje korisnika u usluge koje koriste;

Kibersigurnost

27.  ističe važnost primjene visokih standarda kibernetičke sigurnosti u sprečavanju hakiranja i kibernapada u svim državama članicama, osobito u svijetlu ključne važnosti sigurnosti komunikacija C-ITS-a; primjećuje da je kibernetička sigurnost ključni izazov s kojim se treba uhvatiti u koštac s obzirom na to da prometni sustav postaje sve više digitaliziran i povezan; naglašava da automatiziranim i povezanim vozilima te bazama podataka u kojima se obrađuju i/ili pohranjuju podaci prijete kibernapadi, zbog čega treba isključiti sve slabe točke i rizike koji se mogu prepoznati i zamisliti u ovoj fazi razvoja s pomoću izrade zajedničke sigurnosne strategije, uključujući stroge sigurnosne standarde, te certifikacijsku politiku za uvođenje C-ITS-a;

28.  ističe da bi se u EU-u i svim državama članicama te u svim njihovim potencijalnim sporazumima o suradnji s trećim zemljama trebali primjenjivati jednako visoki i usklađeni sigurnosni standardi; također ističe da ti standardi, međutim, ne bi smjeli otežavati pristup servisera treće strane ugrađenim sustavima kako bi se vlasnicima vozila omogućilo da ne ovise o proizvođačima automobila pri obavljanju potrebnih pregleda i/ili popravljanju ugrađenog softvera;

Komunikacijske tehnologije i frekvencije

29.  smatra da je ispravan pristup tehnološki neutralne hibridne komunikacije kojim se osigurava interoperabilnost i retroaktivna usklađenost te se kombiniraju komplementarne komunikacijske tehnologije, a da je kombinacija hibridne komunikacije koja najviše obećava kombinacija bežične komunikacije kratkog dometa i mobilnih i satelitskih tehnologija, kojom će se osigurati najbolja moguća potpora za uvođenje osnovnih usluga C-ITS-a;

30.  prima na znanje spomenutu vezu između povezanih automobila i europskih sustava za satelitsku navigaciju EGNOS i GALILEO; stoga predlaže da se strategije usmjerene na povezane automobile uključe u svemirske tehnologije; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti i za sigurnost i za izbor potrošača te ističe da se sposobnost vozila za komunikaciju s mrežom 5G i sustavima za satelitsku navigaciju u budućnosti mora uključiti u kombinaciju hibridne komunikacije, kao što je navedeno u Akcijskom planu Komisije za mrežu 5G;

31.  potiče proizvođače automobila i telekomunikacijske operatere koji podupiru usluge C-ITS-a na suradnju, među ostalim radi neometanog uvođenja komunikacijske tehnologije za C-ITS, usluga naplate cestarina i usluga pametnog digitalnog tahografa bez smetnji među tim uslugama;

32.  poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u financiranje istraživanja i inovacija (Obzor 2020.), prije svega kako bi se omogućio dugoročan razvoj adekvatne infrastrukture za uvođenje C-ITS-a;

33.  ističe važnost sustava senzora pri pružanju podataka primjerice o dinamici vozila, zagušenju i kvaliteti zraka; poziva na veća i dobro koordinirana ulaganja država članica kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost senzora koji se koriste i istražile mogućnosti njihove upotrebe u svrhe koje nisu povezane sa sigurnošću, kao što je daljinsko mjerenje emisija;

34.  poziva Komisiju da iznese prijedloge kako bi se osiguralo da se informacije o onečišćujućim emisijama koje se mogu dobiti s pomoću senzora ugrađenih u vozilima prikupljaju i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima;

Zajednički europski pristup

35.  potiče države članice i lokalna tijela, proizvođače vozila, operatere u cestovnom prometu i industriju ITS-a na provedbu C-ITS-a do 2019. te preporučuje Komisiji, lokalnim tijelima i državama članicama da u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja izdvoje primjerena financijska sredstva za poboljšanje i održavanje buduće cestovne infrastrukture primjenom međusektorskog tematskog pristupa; poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u financiranje istraživanja i inovacija (Obzor 2020.) u potpunosti poštujući načelo transparentnosti i uz pružanje redovitih informacija o sufinanciranju EU-a;

36.  potiče države članice i Komisiju da podupru inicijative i aktivnosti kojima se promiču veća istraživanja i utvrđivanje činjenica o razvoju i utjecaju C-ITS-a u okviru prometne politike EU-a; smatra da bi, ako se do 2022. godine ne ostvari bitan napredak, moglo biti potrebno zakonodavno djelovanje kako bi se uvela „minimalna pravila” i u tom pogledu provela integracija;

37.  ističe važnost kvalitete fizičke cestovne infrastrukture koju bi trebalo postupno dopuniti digitalnom infrastrukturom; poziva na poboljšanje i održavanje buduće cestovne infrastrukture;

38.  ističe da istinski multimodalni prometni sustav treba stvoriti integracijom svih načina prijevoza u jedinstvenu uslugu mobilnosti koja će se temeljiti na informacijama u stvarnom vremenu, uzimajući u obzir usluge integriranog izdavanja karata i zajedničke mobilnosti te hodanje i vožnju biciklom, čime će se omogućiti nesmetan prijevoz ljudi i tereta od vrata do vrata i poboljšati ukupna učinkovitost, održivost i trajnost prometa; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči i promiče suradnju i ulaganja u digitalizaciju prometnog sektora na razini EU-a preko postojećih i novih fondova kako bi se pametni prometni sustavi integrirali u različite načine prijevoza (C-ITS, ERTMS, SESAR, RIS(7)); ističe važnost integriranog pristupa alatima za davanje informacija, rezervaciju i izdavanje karata pri uspostavi atraktivnih lanaca mobilnosti „od vrata do vrata”;

39.  poziva da se u tom procesu planiranja koristi vizija korisnika prijevoza putnika i robe kao osnovni izvor informacija kako bi se proširilo područje primjene C-ITS-a i stvorili poslovni modeli povezani s tim novim konceptom održive integrirane mobilnosti;

40.  potiče EU i države članice da pravilno provedu Povelju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i buduću direktivu o uvjetima u pogledu pristupačnosti proizvoda i usluga kako bi se svim građanima omogućio pristup C-ITS-u bez prepreka;

41.  preporučuje Komisiji da brzo uspostavi adekvatan pravni okvir za ostvarivanje prekogranične interoperabilnosti na razini cijelog EU-a, kao i okvir kojim se utvrđuju pravila o odgovornosti za korištenje različitih oblika povezanog prijevoza; poziva Komisiju da najkasnije do kraja ove godine objavi zakonodavni prijedlog o pristupu podacima i resursima u vozilu; preporučuje da se tim prijedlogom cijelom lancu vrijednosti automobilske industrije i krajnjim korisnicima omogući da imaju koristi od digitalizacije te da se svim trećim stranama zajamče jednaki uvjeti i najviša razina sigurnosti u pogledu pohranjivanja podataka u vozilu i pristupa njima, koji bi trebali biti pravedni, pravovremeni i neograničeni radi zaštite prava potrošača, promicanja inovacija i osiguravanja poštenog i nediskriminirajućeg tržišnog natjecanja na tom tržištu u skladu s načelom tehnološke neutralnosti; ističe potrebu da se doprinese modernizaciji cjelokupne urbane i ruralne infrastrukture povezane s uslugama javnog prijevoza; poziva Komisiju da zajamči da će u svim slučajevima osigurati potpuno poštovanje Opće uredbe o zaštiti podataka i da o svojem praćenju jednom godišnje izvješćuje Parlament;

42.  poziva Komisiju da usvoji globalan pristup tehničkom usklađivanju i standardizaciji podataka kako bi se zajamčila kompatibilnost C-ITS-a, ekonomija razmjera za proizvođače i boljeg osjećaja komfora potrošača;

43.  ističe važnost započinjanja dijaloga sa socijalnim partnerima i predstavnicima potrošača u ranoj fazi radi uspostave ozračja transparentnosti i povjerenja kako bi se uspostavila ravnoteža između pozitivnih i negativnih učinaka na socijalne uvjete i uvjete zapošljavanja te na prava potrošača; napominje da forum eSigurnost mora utvrditi plan za uvođenje C-ITS-a na jednak način kako je to učinjeno za sustav e-Poziv;

44.  ističe da je potreban sveobuhvatni zaokret prema gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika kako bi se ispunile međunarodne obveze u području klime i interni ciljevi EU-a; ističe da je stoga potrebno ponovno definirati kriterije za dodjelu sredstava iz raznih fondova EU-a kako bi se poticale mjere dekarbonizacije i energetske učinkovitosti, među ostalim i u C-ITS-u; smatra da se ni pod kojim okolnostima sredstva EU-a ne bi trebala dodjeljivati za projekte koji nisu u skladu s ciljevima i politikama smanjenja CO2;

45.  poziva proizvođače automobila da potrošačima pruže dovoljno jasnih informacija o njihovim pravima te o koristima i ograničenjima novih tehnologija C-ITS-a u pogledu sigurnosti; potiče upotrebu informativnih kampanja kako bi se trenutačni vozači upoznali s novim tehnologijama C-ITS-a, izgradilo potrebno povjerenje među krajnjim korisnicima i dobila potpora javnosti; smatra da se upotrebom C-ITS-a može poboljšati sigurnost i učinkovitost prometnog sustava te istodobno osigurati usklađenost s pravilima o zaštiti podataka i privatnosti;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 207, 6.8.2010., str. 1. (2) SL C 288, 31.8.2017., str. 85. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0423. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0234. (5) Završno izvješće o drugoj fazi Platforme za C-ITS: https://ec.europa.eu/transport/sites/transport/files/2017-09-c-its-platform-final-report.pdf (6) 1 Preporuka Komisije 2008/653/EC od 26. svibnja 2008. o Sigurnim i učinkovitim informacijskim i komunikacijskim sustavima unutar vozila: ažuriranje Europske izjave o načelima sučelja čovjek-stroj; (SL L 216, 12.8.2008., str. 1.). (7) Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS); Istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR); Riječni informacijski servisi (RIS).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama prekogranične dostave paketa (COM(2016)0285 – C8-0195/2016 – 2016/0149(COD))

P8_TA(2018)0064 A8-0315/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0285),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0195/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2016.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0315/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. ožujka 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama prekogranične dostave paketa

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/644.)

(1) SL C 34, 2.2.2017., str. 106.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama (COM(2017)0047 – C8-0025/2017 – 2017/0015(COD))

P8_TA(2018)0065 A8-0321/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0047),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0025/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0321/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. ožujka 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/645.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 115.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a (2017/2015(INI))

P8_TA(2018)0066 A8-0023/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10., članak 153. stavke 1. i 2. te članke 157. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 23. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju iz 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o rodnoj ravnopravnosti (00337/2016),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. naslovljen „Primjena vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – Trenutačno stanje” (SWD(2015)0144),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. priložen zaključcima Vijeća od 7. ožujka 2011. (07166/2011),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2017. naslovljenu „Izvješće o provedbi strategije trgovinske politike ʻTrgovina za sveʼ – Osiguravanje napredne trgovinske politike za svladavanje globalizacije” (COM(2017)0491),

–  uzimajući u obzir Uredbu o OSP-u (Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008(1)),

–  uzimajući u obzir Uredbu o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima (Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(2)),

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njezin članak 4. stavak 1. kojim se zabranjuju ropstvo i prisilni rad te članak 14. kojim se zabranjuje diskriminacija,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) i njezin članak 3., u kojemu se „rod” definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”, i Međuameričku konvenciju o sprečavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama (Konvencija iz Beléma do Pará) iz 1994.,

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i njegovih država članica iz 2007. naslovljenu „Pomoć za trgovinu: Jačanje podrške EU-a usmjerene na trgovinske potrebe u zemljama u razvoju” i komunikaciju Komisije od 13. studenoga 2017. naslovljenu „Postizanje prosperiteta trgovinom i ulaganjima – Ažuriranje zajedničke strategije EU-a o pomoći za trgovinu iz 2007.” (COM(2017)0667),

–  uzimajući u obzir rezoluciju koju je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština UN-a naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća,

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,

–  uzimajući u obzir Okvir Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u pogledu investicijske politike za održivi razvoj (2015.),

–  uzimajući u obzir ključne konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) o rodnoj ravnopravnosti, posebno Konvenciju o jednakosti plaća (100), Konvenciju o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje (111), Konvenciju o radnicima s obiteljskim obvezama (156) i Konvenciju o zaštiti majčinstva (183),

–  uzimajući u obzir poglavlje 7. akcijskog plana sastanka na vrhu čelnika država EU-a i CELAC-a za razdoblje 2015. – 2017., donesenog u Bruxellesu u lipnju 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o ulozi žena u zelenom gospodarstvu(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014.– 2015.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance(12),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 14. rujna 2017. Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima oko modernizacije trgovinskoga stupa Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea(13),

–  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedništava o ravnopravnosti žena i muškaraca koju su 19. srpnja 2017. predstavile Estonija, Bugarska i Austrija, države članice koje predsjedaju Vijećem Europske unije tijekom 18-mjesečnog razdoblja od srpnja 2017. do prosinca 2018.;

–  uzimajući u obzir studiju koju je izradio Međunarodni centar za istraživanje o ženama pod nazivom „Liberalizacija trgovine i reproduktivno zdravlje žena: poveznice i putovi”,

–  uzimajući u obzir izvješće o ljudskom razvoju u Africi iz 2016. naslovljeno „Ubrzavanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u Africi”(14),

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz 2014. naslovljeno „Veće ekonomsko osnaživanje žena u zemljama OECD-a preko poduzetništva i poslovnog vodstva”(15),

–  uzimajući u obzir rezultate najnovijih međunarodnih rasprava na visokoj razini o rodu i trgovini, osobito one koje su organizirane pod okriljem EU-a i WTO-a/UNCTAD-a/ITC-a, uključujući, obrnutim kronološkim redoslijedom, „Međunarodni forum o ženama i trgovini”, koji su zajedno organizirali Europska komisija i Međunarodni trgovinski centar (Bruxelles, lipanj 2017.)(16), godišnja plenarna sjednica Parlamentarne konferencije o WTO-u naslovljeno „Trgovina kao pokretač društvenog napretka: rodna perspektiva” (Ženeva, lipanj 2016.)(17) i plenarna sjednica WTO-a na temu „Kakva je budućnost WTO-a? Trgovina i rod: Osnaživanje žena preko uključivih lanaca opskrbe” (Ženeva, srpanj 2015.)(18),

–  uzimajući u obzir sve veće napore koji se na međunarodnoj razini ulažu u promicanje rodne ravnopravnosti preko trgovinskih politika, kao što su program UNCTAD-a o rodu i razvoju(19) (koji obuhvaća studije o učinku trgovine na žene, obrazovni program o trgovini i rodu, internetski tečaj o kreiranju statusa „boraca za rodnu ravnopravnost”) i 14 područja djelovanja Svjetske banke, od kojih sva od 2016. imaju strategiju za rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir dokument Međunarodnog centra za trgovinu i održivi razvoj (ICTSD) naslovljen „Rodna dimenzija globalnih vrijednosnih lanaca” (rujan 2016.)(20),

–  uzimajući u obzir dokument ICTSD-a naslovljen „Rodna dimenzija usluga” (rujan 2016.)(21),

–  uzimajući u obzir izvješće agencije UN-a posvećene ženama (UN Women) iz 2015. naslovljeno „Napredak žena u svijetu u razdoblju 2015. – 2016.: preobrazba ekonomija, ostvarenje prava”(22),

–  uzimajući u obzir dokument o stajalištu mreže WIDE+ o rodu i trgovini EU-a naslovljen „Kako promijeniti trgovinsku politiku EU-a kako bi se njome štitila prava žena”(23),

–  uzimajući u obzir studiju iz 2016. napravljenu na zahtjev Odbora za prava žena i jednakost spolova Europskog parlamenta i naslovljenu „Rodna ravnopravnost u trgovinskim sporazumima”(24),

–  uzimajući u obzir studiju iz 2015. napravljenu na zahtjev Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta naslovljenu „Trgovinska politika EU-a: od rodno neosjetljive do rodno osjetljive politike?”(25),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za razvoj (A8-0023/2018),

A.  budući da se u članku 8. UFEU-a navodi da Europska unija u svim svojim aktivnostima unutar i izvan Unije teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te da je pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti usmjerena na borbu protiv diskriminacije, među ostalim, na temelju spola;

B.  budući da bi trgovinska politika mogla poslužiti kao instrument za promicanje globalnih i europskih vrijednosti, među ostalim i rodne ravnopravnosti; budući da trgovinski i investicijski sporazumi i politike EU-a nisu rodno neutralni, što znači da zbog strukturnih nejednakosti drugačije utječu na žene i muškarce; budući da se žene suočavaju s rodno specifičnim ograničenjima, kao što su ograničen pristup i nadzor nad resursima, zakonita diskriminacija te preopterećenje u smislu obavljanja neplaćenog rada povezanog sa skrbi koji proizlazi iz tradicionalnih rodnih uloga;

C.  budući da rodna ravnopravnost treba jednako obuhvaćati i žene i muškarce; budući da su angažman i partnerstvo između dionika javnog i privatnog sektora na međunarodnoj i lokalnoj razini ključni za promicanje potrebnih sinergija za postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena te za podizanje razine osviještenosti o pitanjima kao što su prava vlasništva, pristup financiranju, obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, korporativno ponašanje, javna nabava, razlike u digitalnom razvoju i kulturne predrasude;

D.  budući da se trgovinskim politikama nastoji postići, među ostalim, održiv i pravedan gospodarski rast i razvoj potreban za smanjenje siromaštva, ostvarenje socijalne pravde i dostojanstvenog rada te boljih životnih uvjeta za žene i muškarce, kao i za osiguranje prava žena; budući da rodna ravnopravnost i osnaživanje žena i djevojčica nisu uključeni samo u sve ciljeve održivog razvoja UN-a, nego je riječ i o zasebnom cilju; budući da se programom ciljeva održivog razvoja potvrđuje da trgovina doprinosi postizanju održivog i pravednog razvoja te da bi mogla doprinijeti promicanju ljudskih prava te najviših međunarodnih standarda u području rada i okoliša; budući da je trgovinska politika EU-a važan dio okvira ciljeva održivog razvoja te da je snažna rodna perspektiva ključan element tog okvira, čiji je cilj osigurati pravednije i povoljnije ishode za sve; budući da se trgovinskom politikom ženama također može pružiti više mogućnosti za poduzetništvo, pristup naukovanju i zapošljavanju;

E.  budući da složeni odnosi između međunarodne trgovine i roda iziskuju temeljito razumijevanje silnica koje na njih utječu, uključujući utvrđivanje, analizu i praćenje gospodarske i društvene dinamike potrebne za razvoj učinkovite trgovinske politike u cilju gospodarskog razvoja kojim se, među ostalim, promiču osnaživanje žena i rodna ravnopravnost; budući da se u okviru trgovinske politike stoga mora voditi računa o njezinim izravnim i neizravnim učincima na rod, kao i o specifičnom lokalnom kontekstu, kako bi se izbjeglo ponavljanje ili produbljenje postojećih rodno uvjetovanih razlika i stereotipova te proaktivno povećala rodna ravnopravnost; budući da se uspjeh trgovinske politike treba također ocjenjivati na temelju toga je li utjecaj i na žene i muškarce bio pozitivan i jednak;

F.  budući da su gospodarski razvoj i rodna ravnopravnost često usko povezani; budući da je opće mišljenje da društva u kojima ima manje rodne nejednakosti ujedno brže rastu;

G.  budući da učinak liberalizacije trgovine na pojedince također ovisi o njihovu zemljopisnom položaju i gospodarskom sektoru u kojemu su aktivni; budući da postoje velike razlike između i unutar zemalja u smislu proizvodnih struktura, stopa sudjelovanja žena na tržištu rada i socijalnih sustava; budući da žene čine većinu radnika u sektorima poput proizvodnje odjeće i tekstila, telekomunikacija, turizma, pružanju skrbi i poljoprivredi, u kojima su obično zastupljenije od muškaraca na prijavljenim ili neprijavljenim radnim mjestima koja su slabije plaćena i nižeg su statusa; budući da to može dovesti do uznemiravanja na radnom mjestu te do diskriminacije, rodne segregacije prema vrstama zanimanja i djelatnosti, do rodnog jaza u plaćama i radnim uvjetima i rodno specifičnih ograničenja u pristupu proizvodnim resursima, infrastrukturi i uslugama; budući da sporazumi o slobodnoj trgovini mogu dovesti do promjena i gubitaka kad je riječ o radnim mjestima, osobito u izvoznim sektorima u kojima žene često čine većinu radne snage; budući da ocjene pojedinih zemalja i sektora u pogledu roda stoga donose značajnu dodanu vrijednost pri sastavljanju trgovinskih sporazuma;

H.  budući da su 2011. u EU-u radna mjesta koja ovise o izvozu činila otprilike devetinu radnih mjesta (11 %) na kojima su zaposlene žene u EU-u;

I.  budući da prema rezultatima studije Komisije iz 2017. gotovo 12 milijuna žena u EU-u ima posao koji ovisi o izvozu robe i usluga u ostatak svijeta(26);

J.  budući da, na temelju činjeničnih studija, UNCTAD ustraje u naglašavanju ograničenja s kojima se suočavaju žene pri iskorištavanju mogućnosti koje im nudi trgovina, a koja proizlaze iz čimbenika kao što su nedostatak tehničke obuke za bolja radna mjesta, nedostatak javnih usluga za ublažavanje odgovornosti u kućanstvu i ograničen pristup resursima i nadzor nad njima, uključujući kredit i zemljište, informacije i mreže; budući da, na temelju toga, UNCTAD preporučuje da se evaluacije bave mogućim učincima trgovinskih politika na rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u područjima kao što su zapošljavanje, mala poduzeća, cijene, produktivnost u poljoprivredi, poljoprivreda za vlastite potrebe i migracije(27);

K.  budući da se trenutačna trgovinska politika EU-a i njezina strategija „Trgovina za sve” temelji na trima ključnim načelima: učinkovitosti, transparentnosti i vrijednostima, no nedostaje joj dimenzija rodne ravnopravnosti; budući da je Komisija ponovno preuzela i proširila obvezu u pogledu rodne ravnopravnosti i gospodarskog osnaživanja žena prilikom svoje revizije strategije pomoći za trgovinu, navodeći da rodna ravnopravnost nije samo temeljno pravo nego je i ključno za gospodarski razvoj, koristeći pritom široki spektar političkih instrumenata EU-a na raspolaganju kako bi se povećao njihov ukupni učinak na rast i smanjenje siromaštva; budući da bi u skladu s odredbama Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena EU trebao pružiti osnovu za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca jamčenjem jednakog pristupa i jednakih mogućnosti za žene u pogledu političkog, gospodarskog i javnog života, kao i obrazovanja, zdravlja i zapošljavanja;

L.  budući da trgovina i trgovinski sporazumi utječu na žene kao na potencijalne poduzetnice, potrošače, radnice i neformalne radnice; budući da postoji ključna potreba za priznavanjem i boljim razumijevanjem rodnih učinaka trgovinske politike radi pružanja adekvatnih političkih odgovora; budući da je za ispunjenje tog cilja potrebno izraditi odgovarajuću metodologiju kojom bi se osiguralo kontinuirano ocjenjivanje mogućih učinaka trgovinske politike i sporazuma EU-a na rodnu ravnopravnost i prava žena; budući da bi Komisija trebala provesti kvantitativno istraživanje sektora kao što su, među ostalim, poslovanje, znanost i tehnologija, raščlanjenih prema rodu; budući da je EU dosad sklapao trgovinske sporazume bez provedbe procjene njihovih utjecaja na žene i rodnu ravnopravnost; budući da je Komisija najavila da će modernizirani sporazum o pridruživanju Čilea i EU-a obuhvaćati, što je prvi put za EU, posebno poglavlje o rodu i trgovini;

M.  budući da se rodna pitanja i prava žena ne uzimaju dovoljno u obzir u procjeni utjecaja trgovinskih sporazuma na održivi razvoj;

N.  budući da se ex ante procjenama posljedica koje trgovinske politike imaju na rodna pitanja može pridonijeti osnaživanju i dobrobiti žena te istodobno pomoći ublažiti postojeće razlike i izbjeći sve veću rodnu neravnopravnost;

O.  budući da preispitivanje trenutačnih multilateralnih i bilateralnih sporazuma EU-a pokazuje da se u 20 % sporazuma s neeuropskim trgovinskim partnerima spominju prava žena i da se u 40 % tih sporazuma spominje cilj promicanja rodne ravnopravnosti; budući da je uvrštenje promicanja osnaživanja žena u tim sporazumima uglavnom dobrovoljno te da u praksi, kada je obvezujuće, nije provedivo; budući da je nedavna studija Komisije pokazala da je rodni jaz i dalje prisutan kad je riječ o prilikama za pristup radnim mjestima; budući da studije pokazuju da bi se osnaživanjem žena svjetski BDP do 2025. mogao povećati za 28 milijardi USD te da je to ključno kako iz gospodarske i socijalne perspektive tako i zbog iskorjenjivanja siromaštva, s obzirom na ulogu žena u zajednicama;

P.  budući da i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća (MMSP) čine najveći dio privatnog sektora i većinu radnih mjesta; budući da, prema podacima Međunarodnog trgovinskog centra (ITC), MMSP-ovi zajedno čine 95 % svih poduzeća na svijetu, otprilike 50 % svjetskog BDP-a i više od 70 % ukupnih radnih mjesta; budući da je maksimalno 40 % svih MMSP-ova u vlasništvu žena, dok je samo 15 % izvoznih poduzeća pod vodstvom žena; budući da, međutim, podaci OECD-a pokazuju da poduzetnice često i dalje zarađuju od 30 do 40 % manje od poduzetnika(28);

Q.  budući da su javna rasprava i reakcija diljem Europe u vezi s trgovinskim pregovorima, primjerice Transatlantskim partnerstvom za trgovinu i ulaganja (TTIP), Sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom EU-a i Kanade (CETA) i Sporazumom o trgovini uslugama (TiSA), pokazali potrebu za transparentnim i uključivim pregovorima, imajući u vidu duboku zabrinutost koju su izrazili europski građani u mnogim zemljama; budući da se trgovinskom politikom EU-a ne smije sniziti ni jedan standard EU-a; budući da javne usluge uvijek trebaju biti izuzete iz trgovinskih pregovora; budući da se svaki mehanizam rješavanja sporova treba osmisliti tako da se zajamči sposobnost pojedinačnih vlada da donose propise u javnom interesu i djeluju u skladu s ciljevima javnih politika; budući da se napredak mora očekivati u drugim ključnim problematičnim područjima, primjerice obvezama u pogledu ljudskih prava u okviru društveno odgovornog poslovanja; budući da je u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca potreban globalni holistički pristup korporativnoj odgovornosti za povrede ljudskih prava;

R.  budući da su Vodeća načela UN-a o poslovanju, trgovini i ljudskim pravima obvezujuća za sve države i poslovne subjekte, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu ili strukturi;

S.  budući da se u Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, koju je 2016. donijelo Vijeće, potvrđuje da se ljudska prava moraju sustavno uključiti u sve sektore politike i sve institucije, uključujući međunarodnu trgovinu i trgovinsku politiku;

T.  budući da se općim sustavom povlastica (OSP) namjerava, među ostalim, doprinijeti iskorjenjivanju siromaštva i promicanju održivog razvoja i dobrog upravljanja; budući da se OSP+ u zemljama u razvoju koje zadovoljavaju kriterije uvjetuje ratifikacijom i provedbom 27 međunarodnih konvencija o ljudskim i radnim pravima, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; budući da je ključno redovito pratiti njihovu provedbu, poduzimati potrebne mjere te obraćati posebnu pozornost na rodnu ravnopravnost; budući da je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena jedna od relevantnih konvencija u okviru sustava OSP+;

U.  budući da više od 40 % poljoprivrednog rada na globalnom jugu obavljaju žene;

V.  budući da širenje globalne trgovine i integracija zemalja u razvoju u globalne lance vrijednosti može stvoriti rizik od stvaranja rodnih neravnopravnosti kada se koriste za proizvodnju gospodarski konkurentnijih proizvoda; budući da je to također mnogim radnicama omogućilo prelazak iz neformalnog u formalni sektor; budući da pravila o podrijetlu postaju sve važnija u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca, čija proizvodnja obuhvaća nekoliko zemalja; budući da se jasnijim i bolje definiranim pravilima o podrijetlu može stvoriti okvir za uspostavu potpune transparentnosti i odgovornosti u lancima opskrbe, što može pozitivno utjecati na žene, posebice one koje rade u odjevnoj industriji;

W.  budući da te nove mogućnosti za zapošljavanje žena u zemljama u razvoju, povezane s trgovinom, znatno pridonose dohotku kućanstava i smanjenju siromaštva;

X.  budući da se u odjevnoj industriji uglavnom zapošljavaju žene; budući da je važno prisjetiti se da je u rujnu 2012. u Karachiju (Pakistan) 289 ljudi izgubilo život u požaru, da je u požaru u tvornici Tazreen Fashions u Bangladešu iste godine bilo 117 mrtvih i više od 200 ranjenih radnika te da je u urušavanju zgrade Rana Plaza 2013., također u Bangladešu, život izgubilo 1129 osoba, a ozlijeđeno ih je još otprilike 2500; budući da je u sva tri slučaja riječ o tvornicama odjeće;

Y.  budući da većinu radnika u zonama proizvodnje za izvoz čine žene; i budući da su u nekim državama zone proizvodnje za izvoz izuzete iz lokalnih zakona o radu te se u njima zabranjuju ili ograničavaju sindikalne aktivnosti i ne pruža se pravna zaštita radnicima, što je jasno kršenje ključnih standarda ILO-a;

Z.  budući da javni i privatni sektor, civilno društvo (osobito organizacije za prava žena), socijalni partneri i sindikati imaju znanje i potencijal dovoljan da imaju ključnu ulogu u oblikovanju i praćenju trgovinske politike te prikupljanju podataka o problemima s kojima su žene suočene u pogledu liberalizacije trgovine, u cilju jačanja prava žena, njihova gospodarskog osnaživanja i promicanja poduzetništva među ženama;

AA.  budući da su događaji kao što je Međunarodni forum o ženama i trgovini, koji je 20. lipnja 2017. organizirala Komisija, prilika brojnim gospodarskim dionicima i predstavnicima civilnog društva da razmjene i započnu inicijative u pogledu utjecaja trgovine na rodnu ravnopravnost;

AB.  budući da su multilateralne platforme i međuvladini forumi, kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a i Women20 (W20), ključni za poticanje rodnih rasprava i djelovanja među stručnjacima te za pružanje dobre osnove za izgradnju konsenzusa;

AC.  budući da javne usluge, kao i postojeće i buduće usluge od općeg interesa te usluge od općeg gospodarskog interesa, moraju biti izuzete iz pregovora i područja primjene svakog trgovinskog sporazuma koji sklopi EU (među ostalim, vodoopskrba, odvodnja, zdravstvo, socijalne usluge, sustavi socijalne sigurnosti, obrazovanje, gospodarenje otpadom i javni prijevoz); budući da se Komisija obvezala osigurati da te usluge ostanu u nadležnosti država članica i da se od vlada ne može zahtijevati privatizacija usluga niti ih se može spriječiti od toga da u općem interesu u bilo kojem trenutku definiraju, reguliraju i pruže ili podržavaju usluge;

AD.  budući da trgovina uslugama i javnom nabavom može nerazmjerno utjecati na žene i budući da je javna nabava i dalje instrument koji omogućava vladama da imaju pozitivan utjecaj na ugrožene skupine ljudi, osobito žene; budući da se privatizacijom usluga povezanih sa zdravljem i skrbi riskiraju povećanje neravnopravnosti i negativan utjecaj na uvjete rada mnogih žena; budući da su žene većinom zaposlene u javnim službama ili u javnom sektoru, a kao korisnice tih službi više od muškaraca ovise o njihovoj kvaliteti, cijeni, dostupnosti i prilagođenosti potrebama, posebno u pogledu socijalnih usluga kao što su skrb o djeci i skrb o starijim osobama; budući da se rezovima u nacionalnim kućanstvima i javnim uslugama, kao i povećanjem cijena, opterećenje u pogledu pružanja skrbi premješta gotovo isključivo na žene, što će stoga otežati postizanje rodne ravnopravnosti;

AE.  budući da sustav prava intelektualnog vlasništva doprinosi gospodarstvu EU-a koje se temelji na znanju; budući da odredbe o pravu intelektualnog vlasništva povezane s patentima kojima se zabranjuje proizvodnja generičkih lijekova mogu imati znatan utjecaj na posebne zdravstvene zahtjeve žena; budući da se žene više nego muškarci oslanjaju na olakšani pristup zdravstvenoj skrbi i lijekovima te njihovu dostupnost, posebice u pogledu njihova seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava; budući da se pristup lijekovima u zemljama izvan EU-a ne treba dovoditi u pitanje na temelju zaštite prava intelektualnog vlasništva;

AF.  budući da žene samo u maloj mjeri donose odluke o trgovini i trgovinskim sporazumima, s obzirom na to da rodna ravnoteža još ni približno nije ostvarena u pregovaračkim timovima, parlamentima i vladama; budući da rodna ravnoteža u tim institucijama ne dovodi samo do bolje integracije pitanja rodne ravnopravnosti nego i povećava demokratski legitimitet donošenja odluka;

AG.  budući da se ljudski resursi u nedovoljnoj mjeri raspoređuju unutar Komisije i ESVD-a kako bi se zajamčilo da rodna perspektiva bude uključena u trgovinske politike EU-a, a posebice u cijeli postupak trgovinskih pregovora;

AH.  budući da bi Komisija tijekom rada na pravnom okviru relativno novih područja trgovinske politike, kao što je e-trgovina, trebala od početka voditi računa o njegovu utjecaju na rodne uloge, ravnotežu između privatnog i poslovnog života i količinu neplaćenog rada;

AI.  budući da se trgovina mineralima iz područja pogođenih sukobima pokazala izravno povezanom s rasprostranjenim kršenjem ljudskih prava, uključujući silovanja i seksualno nasilje nad ženama i djevojkama, dječji i robovski rad i masovna raseljavanja;

I.Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: opća razmatranja i ciljevi

1.  ističe da je EU obvezan voditi trgovinsku politiku koja se temelji na vrijednostima, što uključuje jamčenje visoke razine zaštite prava rada i okoliša, kao i poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, među ostalim i rodnu ravnopravnost; podsjeća da svi trgovinski sporazumi EU-a moraju sadržavati ambiciozno i provedivo poglavlje o trgovini i održivom razvoju; ističe da trgovinske obveze u sporazumima EU-a ni u kojem slučaju ne bi trebale biti važnije od ljudskih prava, prava žena ili zaštite okoliša i da bi se u njima trebalo uzeti u obzir lokalno, društveno i gospodarsko okruženje;

2.  podsjeća da je rodna ravnopravnost čvrsto ukorijenjena u svim politikama EU-a, kako je navedeno u članku 8. UFEU-a; napominje da se u tom članku navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između žena i muškaraca”; poziva Komisiju da poveća usklađenost politika u različitim područjima kao što su trgovina, razvoj, poljoprivreda, zapošljavanje, migracije i rodna ravnopravnost;

3.  naglašava da pravedne i uključive međunarodne trgovinske politike zahtijevaju jasni okvir koji doprinosi osnaživanju žena, poboljšanju životnih i radnih uvjeta žena, jačanju rodne ravnopravnosti, zaštiti okoliša i poboljšanju socijalne pravde, međunarodne solidarnosti i međunarodnog gospodarskog razvoja;

4.  naglašava da sveobuhvatna svrha trgovinske politike treba biti promicanje uzajamno korisnog gospodarskog rasta; podsjeća da, dok se trgovinskom politikom mogu promicati druge vrijednosti koje Europska unija potiče u multilateralnim odnosima, postoje ograničenja u pogledu toga koja se globalna pitanja mogu riješiti s pomoću trgovinske politike i trgovinskih sporazuma;

5.  ustraje u tome da bi se novom generacijom trgovinskih sporazuma trebali promicati relevantni međunarodni standardi i pravni instrumenti, uključujući u području rodne ravnopravnosti, poput Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Pekinške platforme za djelovanje, ključnih konvencija ILO-a i ciljeva održivog razvoja;

6.  ističe da trgovinske obveze u sporazumima EU-a ni u kojem slučaju ne bi trebale biti važnije od ljudskih prava; pozdravlja Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i poziva države članice EU-a da usvoje i razrade nacionalne akcijske planove u skladu s Vodećim načelima UN-a, imajući u vidu prava žena i potrebu za borbom protiv nasilja koje se temelji na rodu; poziva Komisiju da iskoristi trgovinske pregovore kako bi potaknula trgovinske partnere EU-a da usvoje vlastite nacionalne akcijske planove; podržava aktualne pregovore za uspostavu obvezujućeg instrumenta EU-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava; ističe koliko je važno da EU bude aktivno uključen u taj međuvladin proces i poziva Komisiju i države članice da potaknu trgovinske partnere na konstruktivno sudjelovanje u tim pregovorima;

7.  poziva Komisiju da se pobrine da trgovinski partneri EU-a u potpunosti poštuju članke 16. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima u cilju borbe protiv rodno uvjetovanih neravnopravnosti u području socijalnih i gospodarskih prava;

8.  podsjeća da su jedino države članice nadležne za reguliranje i poništavanje liberalizacije usluga od općeg interesa te ih stoga poziva da zaštite temeljne ciljeve poput rodne ravnopravnosti, ljudskih prava i temeljnih sloboda, javnog zdravlja te socijalnih i okolišnih standarda;

9.  naglašava potrebu da vlade zadrže mogućnost dodjele sredstava za ostvarenje prava žena i rodne ravnopravnosti kako bi se zajamčila uključiva i održiva budućnost društva; u tom pogledu ističe da je u skladu s ciljem održivog razvoja br. 17.15 od presudne važnosti poštovati demokratski politički prostor u partnerskim zemljama kako bi one mogle usvajati propise i donositi odgovarajuće odluke u vlastitom nacionalnom kontekstu, odgovoriti na potrebe svojeg stanovništva i ispunjavati svoje obveze u pogledu ljudskih prava i druge međunarodne obveze, uključujući one o rodnoj ravnopravnosti;

10.  podsjeća da je pozvao Komisiju da ukine sustav rješavanja sporova između ulagača i države i ističe da bi svaki mehanizam rješavanja sporova trebalo osmisliti tako da se zajamči sposobnost pojedinačnih vlada da donose propise u javnom interesu i djeluju u skladu s ciljevima javnih politika, što podrazumijeva i mjere za promicanje ravnopravnosti spolova te jačanje radnih prava, prava potrošača i zaštite okoliša;

11.  napominje da odredbe o pravu intelektualnog vlasništva u trgovini često imaju utjecaj na javno zdravlje, osobito na uvjete u vezi sa zdravljem žena; poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da se u odredbama o pravu intelektualnog vlasništva u trgovinskim sporazumima uzmu u obzir prava žena, posebice njihov utjecaj na zdravlje žena, uključujući pristupačnost zdravstvene skrbi i lijekova; poziva Komisiju i Vijeće na promicanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla (OZP) kao posebno važnog sredstva za osnaživanje žena u ruralnim područjima; poziva, nadalje, Komisiju, Vijeće i države članice da ponovno razmotre proširenje zaštite na nepoljoprivredne proizvode, imajući na umu da je EU već dao suglasnost za zaštitu OZP-a za nepoljoprivredne proizvode u sporazumima o slobodnoj trgovini;

12.  podsjeća na to da se u okviru ciljeva održivog razvoja traže podaci raščlanjeni po rodu kako bi se pratio napredak prema svim ciljevima, uključujući cilj održivog razvoja br. 5 o rodnoj ravnopravnosti; ističe da nema dovoljno dostupnih podataka o utjecaju trgovine na rodnu ravnopravnost, te poziva na prikupljanje dostatnih i odgovarajućih podataka o utjecaju trgovine razvrstanih po rodu; naglašava da bi takvi podaci omogućili utvrđivanje metodologije s jasnim i mjerljivim pokazateljima na regionalnoj, nacionalnoj i sektorskoj razini, poboljšanje analize i određivanje ciljeva koje treba ostvariti i mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da žene i muškarci jednako profitiraju od trgovine; naglašava da posebnu pozornost treba posvetiti kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi – koju treba raščlaniti prema spolu – razvoja rada, vlasništva nad imovinom i financijske uključenosti u sektorima na koje trgovina utječe; potiče Komisiju da surađuje s europskim i međunarodnim organizacijama kao što su Svjetska banka, Ujedinjeni narodi, OECD i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), ali i s nacionalnim zavodima za statistiku, kako bi se poboljšalo prikupljanje i dostupnost takvih podataka; poziva EU i države članice da u ex ante i ex post procjene učinka uključe rodni učinak trgovinske politike i trgovinskih sporazuma EU-a na pojedine zemlje i sektore; naglašava da bi rezultate analize usredotočene na rod trebalo uzeti u obzir u trgovinskim pregovorima – uzimajući u obzir pozitivne i negativne utjecaje tijekom cijelog postupka, od pregovora do provedbe – i trebalo bi ih popratiti mjerama za sprečavanje mogućih negativnih učinaka ili kompenzacijskim mjerama;

II.Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: razmatranja i ciljevi za pojedine sektore

13.  ističe da usluge od općeg interesa i usluge od općeg gospodarskog interesa (koje uključuju, ali nisu ograničene na vodu, socijalne usluge, sustave socijalnog osiguranja, obrazovanje, gospodarenje otpadom, javni prijevoz i zdravstvenu skrb) moraju i dalje biti izuzete iz područja trgovinskih pregovora i ostati u nadležnosti vlada država članica; poziva EU da zajamči da sporazumi o trgovini i ulaganjima ne dovode do privatizacije javnih usluga koja bi mogla utjecati na žene ni kao pružateljice ni kao korisnice usluga i prouzročiti rodnu neravnopravnost; naglašava da je pitanje javnih socijalnih usluga posebno važno za rodnu ravnopravnost s obzirom na to da promjene u pristupu tim uslugama i njihovoj cijeni i kvaliteti mogu izazvati rodno neravnomjernu raspodjelu neplaćenog pružanja skrbi; podsjeća da vlade te nacionalne i lokalne vlasti moraju zadržati potpuno pravo i mogućnost da uvedu, reguliraju, donesu, zadrže ili ukinu bilo koju mjeru u pogledu naručivanja, organizacije, financiranja i omogućavanja općeg pristupa uslugama od javnog interesa i uslugama od općeg gospodarskog interesa;

14.  naglašava da trgovinska politika može imati utjecaja na pristup osnovnim zdravstvenim uslugama i da stoga može utjecati na pristup i poboljšanje ciljeva reproduktivnog i spolnog zdravlja i s njima povezanih prava u politikama, programima i uslugama; stoga naglašava da su osnovna zdravstvena skrb, a posebno pristup pravima i uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja izuzeti iz trgovinskih pregovora i napominje da su oni u nadležnosti država članica;

15.  poziva na donošenje obvezujućih, izvršnih i učinkovitih mjera za borbu protiv iskorištavanja i za poboljšanje radnih i životnih uvjeta žena u industrijama usmjerenima na izvoz, što je u skladu s ciljem poboljšanja životnih i radnih uvjeta žena u zemljama i sektorima za koje postoji zabrinutost, posebno u odjevnom, tekstilnom i poljoprivrednom sektoru, a kako bi se izbjeglo da liberalizacija trgovine doprinese nesigurnim radnim pravima i povećanoj rodnoj razlici u plaćama; smatra da bi takve mjere i uspostava zajedničkih definicija trebali omogućiti jasnije i koordiniranije djelovanje s međunarodnim organizacijama kao što su UN, WTO, ILO i OECD; ističe Pakt o održivosti za Bangladeš kao dobar primjer i korak naprijed kad je riječ o uspostavi mehanizma praćenja, te poziva na puno poštovanje njegovih uvjeta; u tom kontekstu poziva Komisiju i sve međunarodne aktere i predmetna poduzeća da se upoznaju s novim smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće i da ih se pridržavaju;

16.  poziva na stavljanje većeg naglaska na žene koje rade u neformalnom sektoru, prepoznajući potrebu za jačanjem standarda dostojnog rada za žene u tom sektoru;

17.  naglašava da su time najviše pogođene žene i djevojke jer je trgovanje ljudima u svrhu rada usko povezano s trgovanjem ljudima u seksualne svrhe;

18.  ističe da je utjecaj sve većeg izvoza poljoprivrednih proizvoda obično manje povoljan za žene nego za muškarce jer novi trendovi pokazuju da se mali poljoprivrednici, među kojima su mnoge žene, često nisu u mogućnosti ravnopravno natjecati na inozemnim tržištima zbog odredbi nasljednog prava i nedostatka pristupa kreditu, informacijama, zemljištu i mrežama, kao i zbog nemogućnosti usklađivanja s novim pravilima i standardima; napominje da je potrebno uložiti posebne napore kako bi se poboljšao pozitivan učinak trgovine na žene u poljoprivrednom sektoru, u kojem je prepoznato da su one osobito osjetljive, ali i da postoji očigledan potencijal za njihovo osnaživanje; naglašava da bi poduzeća u vlasništvu žena imala koristi od ukidanja rodnih stereotipa, većeg pristupa tržištu i lakšeg pristupa financiranju, organizacije tržišta i mreža te poboljšanja izgradnje kapaciteta i osposobljavanja; napominje da bi liberalizacija trgovine mogla negativno utjecati na žene u sektorima poput poljoprivrede i prerade hrane; ističe da, iako žene prevladavaju u svjetskoj proizvodnji hrane (gdje čine od 50 do 80 % ukupne radne snage), one posjeduju manje od 20 % zemljišta pa stoga sve veća komercijalna potražnja za zemljištem otežava siromašnijim ženama da steknu ili zadrže siguran i pravedan pristup zemljištu; podsjeća na potrebu da se spriječi mogući negativan učinak odredbi o pravu intelektualnog vlasništva, npr. o privatizaciji sjemena, u trgovinskim sporazumima o prehrambenoj neovisnosti;

19.  naglašava da se žene koje rade u poljoprivredi za vlastite potrebe suočavaju s dodatnim preprekama u pogledu neovisnosti u opskrbi hranom zbog snažne zaštite novih biljnih sorti u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti u trgovinskim sporazumima;

20.  naglašava da bi poljoprivredni uvoz EU-a mogao negativno utjecati na tradicionalna mala gospodarstva, čime se ugrožava sposobnost žena da privređuju za život;

21.  podsjeća na važnost mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u gospodarskoj strukturi Europske unije; poziva Komisiju da nastavi sa svojim naporima za potporu mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, ali s posebnim osvrtom i naglaskom na mjere za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kojima upravljaju žene; poziva Europsku uniju i države članice da pri uvođenju pomoći izvoznicima osobitu pozornost obrate na posebne okolnosti mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kojima upravljaju žene, da iskoriste mogućnosti stvorene sporazumima o slobodnoj trgovini i da ojačaju usluge, tehnologije i infrastrukturu (kao što je pristup internetu) koje su od osobite važnosti za ekonomsko osnaživanje žena i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kojima upravljaju žene; poziva Komisiju da pomogne u uspostavi partnerstava između žena poduzetnica u EU-u i njihovih kolegica u zemljama u razvoju;

III.Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: potrebne mjere na razini EU-a

22.  ustraje u tome da određene stavke trgovinske politike EU-a, kao što su poglavlje o održivom razvoju i sustavu GSP+ i njihovo praćenje, mogu doprinijeti poticanju i poštovanju ljudskih prava, što obuhvaća i rodnu ravnopravnost, prava radnika i zaštitu okoliša; ustraje u tome da su potrebne obvezujuće i izvršne odredbe u trgovinskim sporazumima EU-a kako bi se osiguralo poštovanje ljudskih prava, što uključuje i rodnu ravnopravnost i zaštitu okoliša i radnih prava, te kako bi se zajamčilo da je trgovinska politika EU-a u skladu s općim ciljevima Unije o održivom razvoju, smanjenju siromaštva i rodnoj ravnopravnosti;

23.  poziva EU i države članice da se pobrinu za to da se ciljevi održivog razvoja, posebno cilj br. 5 o rodnoj ravnopravnosti, i Strateško djelovanje za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019. u cijelosti odražavaju u trgovinskim politikama EU-a;

24.  izražava žaljenje zbog činjenice da se u trgovinskoj strategiji EU-a naslovljenoj „Trgovina za sve” uopće ne spominje rodna ravnopravnost; pozdravlja činjenicu da se u „Izvješću o provedbi strategije trgovinske politike ‘Trgovina za sve’” od 13. rujna 2017. govori o pitanju rodne ravnopravnosti u trgovini i navodi da je poboljšanje znanja donositelja odluka EU-a o utjecaju trgovinskih instrumenata na rodnu ravnopravnost od temeljne važnosti; poziva Komisiju da vodi računa o toj dimenziji u svojoj reviziji strategije „Trgovina za sve” sredinom programskog razdoblja, te da se pobrine za to da se rodna perspektiva uključi u trgovinsku politiku i politiku ulaganja EU-a jer bi se tako povećala cjelokupna dobit od trgovinskih mogućnosti za sve; podsjeća da bi trgovinska politika mogla doprinijeti promicanju rodne ravnopravnosti na međunarodnoj sceni i da bi je trebalo koristiti kao sredstvo za poboljšanje životnih i radnih uvjeta žena, pod jednakim uvjetima kao i za muškarce, primjerice pružanjem potpore za smanjenje razlike u plaćama među spolovima poticanjem stvaranja većeg broja kvalitetnih radnih mjesta za žene;

25.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče da odredbe o javnoj nabavi imaju pozitivan učinak, ne samo iz rodne perspektive, kad su uključene u trgovinske sporazume EU-a; poziva Komisiju da nastavi sa svojim naporima za potporu pristupu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća javnoj nabavi i za razvoj posebnih mjera za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u vlasništvu žena; poziva na uvrštenje odredbi usmjerenih na pojednostavljenje postupaka i povećanje transparentnosti za ponuditelje, uključujući i one iz trećih zemalja; poziva na daljnje promicanje društveno i ekološki odgovorne javne nabave, uzimajući u obzir cilj osiguravanja jednakog postupanja prema ženama i muškarcima, jednake plaće za muške i ženske radnike i promicanje rodne ravnopravnosti, nadovezujući se na iskustvo s pravilima o održivoj javnoj nabavi iz programa „Chile Compras”;

26.  Poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu donošenja, zadržavanja i učinkovite provedbe zakona, propisa i politika koji se odnose na rodnu ravnopravnost, uključujući potrebne aktivne mjere za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena na svim razinama;

27.  pozdravlja obvezu Komisije da zajamči da će budući trgovinski pregovori u svrhu modernizacije postojećeg Sporazuma o pridruživanju između Čilea i EU-a obuhvaćati, prvi puta u EU-u, posebno poglavlje o rodu i trgovini; naglašava potrebu da bude obaviješten o sadržaju tog poglavlja; poziva Komisiju i Vijeće da promiču i podupiru uključivanje posebnog poglavlja o rodu u trgovinske i investicijske sporazume EU-a, nadovezujući se na postojeće primjere poput sporazuma o slobodnoj trgovini između Čilea i Urugvaja odnosno Čilea i Kanade, te da zajamče da ono izričito predviđa obvezu promicanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena; poziva na promicanje međunarodnih obveza u pogledu prava žena, rodne ravnopravnosti, rodno osviještene politike i osnaživanja žena u sve trgovinske sporazume EU-a, a na temelju Pekinške platforme za djelovanje i ciljeva održivog razvoja; isto tako, poziva da se u te trgovinske sporazume uvrste odredbe kojima će se osigurati da njihova institucionalna struktura jamči periodična preispitivanja usklađenosti, suštinsku raspravu i razmjenu informacija i najboljih praksi u području rodne ravnopravnosti i trgovine, putem, među ostalim, uključivanja žena i stručnjaka za rodnu ravnopravnost na svim razinama predmetnih administracija, što podrazumijeva pregovaračke timove o trgovini, zajedničke odbore, skupine stručnjaka, domaće savjetodavne skupine, zajedničke savjetodavne odbore i tijela za rješavanje sporova;

28.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da promiču sporazume na multilateralnoj razini kako bi se proširila zaštita zajamčena rodno osjetljivim zakonima EU-a, kao što je Uredba o mineralima koji potječu iz područja pogođenih sukobima;

29.  poziva Europsku investicijsku banku (EIB) da zajamči da se od poduzeća koja sudjeluju u projektima koje sufinancira EIB traži da se pridržavaju načela jednakih plaća i transparentnosti plaća te načela rodne ravnopravnosti kako je utvrđeno u Direktivi 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(29);

30.  uvjeren je da je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena od velike važnosti u svim područjima politika, uključujući trgovinu; ističe da su sve države članice pristupile Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; stoga poziva Komisiju da u trgovinske sporazume uvrsti upućivanje na Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i da poduzme korake u cilju pristupanja EU-a Konvenciji i njezine ratifikacije; poziva države članice da uključe načelo rodne ravnopravnosti u svoje pravne sustave, ukidanjem svih diskriminatornih zakona i donošenjem odgovarajućih zakona kojima se zabranjuje diskriminacija žena;

31.  poziva EU da osigura da se odredbe zasnovane na temeljnim standardima i konvencijama ILO-a uvrste u trgovinske sporazume; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama u cilju ratifikacije i provedbe tih konvencija, posebno Konvencije br. 189 o dostojnom radu za radnike u kućanstvu, i Konvencije br. 156 o radnicima s obiteljskim obvezama, s obzirom na to da obuhvaćaju potrebe radnika na svjetskoj razini, te da osigura da trgovinski sporazumi sadrže upućivanja na socijalna prava, nediskriminaciju i jednako postupanje; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da dodatno surađuju u okviru ILO-a u svrhu provedbe tih konvencija i jačanja međunarodnih radnih standarda za pristojna radna mjesta u globalnim vrijednosnim lancima, s posebnim naglaskom na ženama; podsjeća na to da učinkovita provedba tih standarda i konvencija ima pozitivan učinak na radne uvjete žena u EU-u i zemljama koje nisu članice EU-a; poziva Komisiju da zajamči da se trgovinskim sporazumima između EU-a i drugih partnera doprinosi iskorjenjivanju praksi kao što je iskorištavanje zaposlenika, posebice žena;

32.  poziva Komisiju da osigura primjenu socijalnih i okolišnih standarda, posebice radničkih prava utvrđenih u sporazumima o slobodnoj trgovini i autonomnim sustavima, na cijelom državnom području trgovinskih partnera, uključujući zone proizvodnje za izvoz;

33.  naglašava važnost praćenja provedbe općeg sustava povlastica EU-a (OSP) i sustava OSP+, osobito u pogledu primjene temeljnih konvencija; naglašava da konvencije sustava OSP+ sadrže Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979., Konvenciju br. 111 o diskriminaciji na radnom mjestu te Konvenciju br. 100 o jednakoj naknadi za radnike i radnice za rad iste vrijednosti; naglašava da poštovanje i provedba tih konvencija doprinose poboljšanju rodne ravnopravnosti; uviđa da su sustavi OSP i OSP + dragocjena sredstva za promicanje poštovanja ljudskih prava; poziva Komisiju da pronađe načine za poboljšanje tih sustava, primjerice jačanjem njihovih uvjeta u vezi s uklanjanjem pravne diskriminacije žena, te da nastavi s povezivanjem ekonomskih poticaja sa stvarnim donošenjem, provedbom i odgovarajućim praćenjem temeljnih ljudskih prava i konvencija o okolišu i radu koje su posebno važne za žene; u tom pogledu pozdravlja evaluaciju Komisije u sredini programskog razdoblja koja se odnosi na sustave OSP;

34.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da u pregovorima na razini WTO-a osiguraju: da se vodi računa o rodnoj ravnopravnosti pri pripremi novih pravila i sporazuma, kao i pri provedbi i preispitivanju postojećih sporazuma, uključenih u mehanizam pregleda trgovinske politike WTO-a; da se poveća transparentnost u cijelom postupku pregovora WTO-a; da je u svim trenutačnim i budućim pregovorima u područjima kao što su poljoprivreda, ribarstvo, usluge i e-trgovina prisutna rodna dimenzija; nadalje poziva Komisiju, Vijeće i države članice da štite i promiču bolji položaj žena u globalnim lancima vrijednostima (uz najbolje moguće iskorištavanje instrumenata WTO-a, kao što je Sporazum o olakšavanju trgovine), da razviju programe izgradnje kapaciteta i organiziraju redovne stručne rasprave i razmjenu dobrih praksi, da podrže usvajanje mjera na rodnoj osnovi u okviru administrativne strukture WTO-a, i naročito da osiguraju da tajništvo WTO-a ima tehničke sposobnosti za provedbu rodne analize trgovinskih pravila (uključujući sredstva za provođenje rodne procjene učinka u svim fazama svoga rada, kao što su, primjerice, kvantitativne studije o ženama koje imaju koristi od tehničke pomoći); naposljetku poziva Komisiju, Vijeće i države članice da iskoriste instrumente WTO-a za rješavanje rodnih pitanja, i u okviru svoje sudske prakse i trgovinskih pregovora koji su u tijeku, i, isto tako, da u nastojanjima za promicanje uključive međunarodne trgovine te prava žena i jednakosti podupru poboljšanu suradnju između WTO-a i drugih međunarodnih organizacija, kao što su UNCTAD, UN Women i ILO;

35.  poziva Komisiju da podrži međunarodne napore za promicanje uključivanja rodne perspektive u trgovinsku politiku i u programe kao što su inicijativa Međunarodnog trgovinskog centra (ITC) „She Trades”, čiji je cilj povezivanje jednog milijuna poduzetnica s tržištima do 2020.(30), te u tom pogledu potiče međunarodnu razmjenu najboljih praksi o rodno osjetljivim politikama i programima u organizacijama i tijelima, kao što su WTO, ITC i UN;

36.  poziva Komisiju na jačanje društveno odgovornog poslovanja i postupanja s dužnom pažnjom u sporazumima o slobodnoj trgovini, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernicama OECD-a za dužnu pažnju; apelira na EU da u sporazumima o slobodnoj trgovini osnaži društveno odgovorno poslovanje i da uzme u obzir postupanje s dužnom pažnjom, te potiče WTO da u svojoj trgovinskoj politici vodi računa o rodnoj ravnopravnosti; također ističe važnost rješavanja tog pitanja u drugim međunarodnim i multilateralnim organizacijama i forumima, kao što su UN, Svjetska banka i OECD; podsjeća na to da je Parlament 2010. zatražio da trgovačka društva objavljuju svoje bilance u području društveno odgovornog poslovanja te je pozvao na uvođenje zahtjeva za postupanje s dužnom pažnjom za sva poduzeća i na ujednačavanje koncepta društveno odgovornog poslovanja; stoga pozdravlja činjenicu da velika poduzeća moraju od 2017. objavljivati nefinancijske informacije i informacije o raznolikosti, u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju;

37.  ističe da je potrebno poboljšati kodekse ponašanja, oznake i sustave pravedne trgovine kako bi se osiguralo usklađivanje s međunarodnim normama kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Globalni sporazum UN-a i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća;

38.  poziva EU da se pobrine da tajništva institucija EU-a koje su odgovorne za trgovinske politike i pregovore imaju znanja i tehnički kapacitet za uključivanje rodne perspektive u cijeli postupak pregovora, od samog početka do primjene i evaluacije; pozdravlja činjenicu da je u okviru Glavne uprave za trgovinu imenovana središnja kontaktna osoba za rodna pitanja zadužena za praćenje jesu li rodni aspekti uzeti u obzir u trgovinskim sporazumima EU-a i za jamčenje rodne dimenzije u trgovinskoj politici EU-a; traži od Komisije da pruži rodno osposobljavanje ili da iskoristi osposobljavanje koje pruža, na primjer UNCTAD, kako bi se zajamčilo da su dužnosnici i pregovarači svjesni pitanja povezanih s rodnom ravnopravnošću i trgovinom; poziva države članice da zapošljavaju žene na svim razinama unutar svojih ministarstava trgovine; poziva međunarodne organizacije kao što su WTO, Svjetska banka, MMF i ILO da promiču jednaku zastupljenost žena u svojim unutarnjim strukturama, posebice na vodećim položajima; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da se aktivno uključe u napore za organiziranje redovitih rasprava i aktivnosti o rodnim pitanjima i trgovini te da im pružaju potporu;

39.  poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu kojom bi se osiguralo bolje sudjelovanje žena u tijelima za donošenje odluka, kako u javnom tako i u privatnom sektoru;

40.  poziva Komisiju i Vijeće da trgovinske pregovore vode transparentno, da u potpunosti poštuju najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima i da osiguraju da se Parlament u svim fazama pregovora pravodobno i na pravilan način obavještava; poziva na to da pregovarački timovi budu rodno uravnoteženi kako bi mogli u cijelosti uzeti u obzir sve rodne aspekte trgovinskih sporazuma; poziva EU i države članice da osiguraju uključivo sudjelovanje u trgovinskim savjetovanjima, kako na razini EU-a tako i na razini WTO-a, među ostalim za organizacije za prava žena, sindikate, poduzeća, civilno društvo i razvojne organizacije, te da povećaju transparentnost za predlaganje inicijativa europskih građana i objavljivanje informacija koje su važne za pregovore;

41.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se u njihovoj razvojnoj suradnji posebna pozornost posveti cilju rodne ravnopravnosti i da je taj aspekt uključen u sve programe pomoći, osobito programe vezane uz strategiju „Pomoć za trgovinu”; poziva EU da za programe suradnje povezane s rodnom ravnopravnošću i profesionalnim osposobljavanjem žena stavi na raspolaganje više sredstava; poziva Komisiju da podrži najmanje razvijene zemlje, financijski i kroz izgradnju kapaciteta, u cilju povećanja dosljednosti između trgovine, razvoja i ljudskih prava, uključujući rodnu ravnopravnost; naglašava da se smanjeni porezni prihodi koji proizlaze iz smanjenja tarifa moraju rješavati u okviru programa održivog razvoja i njegova financiranja;

42.  poziva Komisiju da promiče žensko poduzetništvo u zemljama u razvoju, posebno se usredotočujući na zemlje u kojima se žene, u usporedbi s muškarcima, suočavaju s većim ograničenjima u pristupu kreditima, infrastrukturi i produktivnoj imovini;

43.  poziva Komisiju da ocijeni mogućnost uspostave programa osposobljavanja prije naukovanja za pružatelje usluga, poslodavce, stručnjake u području rada i druge industrijske dionike, kako bi se mogli umrežiti sa svojim kolegama u cijelom EU-u i učiti iz raznolikih uspješnih modela programa, u konačnici s ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za sudjelovanje žena u mogućnostima koje se nude u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini;

44.  poziva Komisiju i države članice da kombiniraju svoje napore radi prilagodbe politika u područjima kao što su obrazovanje i strukovno osposobljavanje u cilju promicanja veće rodne ravnopravnosti u raspodjeli mogućnosti zapošljavanja koje nudi izvoz;

45.  poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu provedbe aktivnosti bilateralne suradnje za poboljšanje kapaciteta i uvjeta za žene kako bi u cijelosti mogle ostvariti korist od mogućnosti koje ti sporazumi nude te da, u tom cilju, osnuju zajednički odbor za trgovinu i rodna pitanja kako bi se utvrdila i olakšala suradnja i nadzirala njezina provedba, jamčeći odgovarajuće sudjelovanje privatnih dionika, uključujući stručnjake i organizacije civilnog društva aktivne u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena, uz osiguranje široke zastupljenosti zajednice i sektora s pomoću dostupnih sredstava savjetovanja (kao što su elektroničke rasprave) koja nadilaze strukturirane dijaloge;

46.  poziva Komisiju da dodatno istraži kako se politikama i trgovinskim sporazumima EU-a mogu promicati gospodarsko osnaživanje žena i sudjelovanje žena u područjima kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (STEM) te kako se mogu ukloniti rodne razlike u pristupu novim tehnologijama i njihovoj uporabi;

o
o   o

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 303, 31.10.2012., str. 1. (2) SL L 130, 19.5.2017., str. 1. (3) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107. (4) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31. (5) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94. (6) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 38. (7) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (8) SL C 66, 21.2.2018., str. 30. (9) SL C 76, 28.2.2018., str. 93. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073. (11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0298. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0330. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0354. (14) Izvješće UNDP-a o ljudskom razvoju u Africi iz 2016., http://www.undp.org/content/dam/undp/library/corporate/HDR/Africa%20HDR/AfHDR_2016_lowres_EN.pdf?download (15) Tehničko izvješće OECD-a, http://www.oecd.org/gender/Enhancing%20Women%20Economic%20Empowerment_Fin_1_Oct_2014.pdf (16) http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=1632 (17) https://www.wto.org/english/forums_e/parliamentarians_e/ipuconf2016_e.htm (18) https://www.wto.org/english/tratop_e/devel_e/a4t_e/global_review15prog_e/global_review15prog_e.htm (19) http://unctad.org/en/Pages/DITC/Gender-and-Trade/Trade,-Gender-and-Development.aspx (20) https://www.ictsd.org/sites/default/files/research/the_gender_dimensions_of_global_value_chains_0.pdf (21) https://www.ictsd.org/sites/default/files/research/the_gender_dimensions_of_services.pdf (22) http://progress.unwomen.org/en/2015/pdf/unw_progressreport.pdf (23) https://wideplus.org/2017/06/25/wide-gender-and-trade-position-paper-is-available/ (24) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/571388/IPOL_STU(2016)571388_EN.pdf (25) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2015/549058/EXPO_IDA(2015)549058_EN.pdf (26) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2017/june/tradoc_155632.pdf (27) Provedba rodno osviještenih ex ante evaluacija kako bi se povećale koristi od trgovinskih reformi za žene, http://unctad.org/en/PublicationsLibrary/presspb2016d7_en.pdf (28) Pozadinsko izvješće OECD-a „Poboljšanje ekonomskog osnaživanja žena preko poduzetništva i poslovnog vodstva u zemljama OECD-a” (2014.) http://www.oecd.org/gender/Enhancing%20Women%20Economic%20Empowerment_Fin_1_Oct_2014.pdf (29) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.). (30) http://www.intracen.org/itc/women-and-trade/SheTrades/

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o regijama koje zaostaju u EU-u (2017/2208(INI))

P8_TA(2018)0067 A8-0046/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 174., 175. i 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(2),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o učincima proračunskih ograničenja na regionalna i lokalna tijela u vezi s rashodima strukturnih fondova EU-a u državama članicama(3),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. pod naslovom „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije”(4),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(8),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 10. travnja 2017. o konkurentnosti u regijama s niskim dohotkom i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju (SWD(2017)0132),

–  uzimajući u obzir ex ante uvjete za strategije za pametnu specijalizaciju,

–  uzimajući u obzir Sedmo izvješće o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji koje je Komisija objavila 9. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ribarstvo (A8-0046/2018),

A.  budući da je dugotrajna gospodarska i financijska kriza u EU-u negativno utjecala na gospodarski rast na regionalnoj razini iako je kohezijska politika doprinijela jednoj trećini proračuna EU-a namijenjenog rastu i zapošljavanju te smanjenju razlika među regijama u EU-u; u tom kontekstu i u okviru europskog semestra poziva Komisiju da razmotri regionalno i nacionalno sufinanciranje u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i njihov učinak na nacionalne deficite;

B.  budući da je kohezijska politika, koja se provodi u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, glavna politika EU-a za ulaganja, rast i razvoj usklađena s ciljevima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast i usmjerena na smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika među regijama, promicanje konvergencije te u konačnici poboljšanje kvalitete života europskih građana;

C.  budući da je glavni cilj EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. – 2020. ulaganje u rast i zapošljavanje kako bi se osnažili tržište rada, regionalna gospodarstva i europska regionalna suradnja te poboljšala prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja u Uniji, te u konačnici smanjile razlike u razvijenosti između pojedinih europskih regija;

D.  budući da prema izvješću Komisije o regijama koje zaostaju 47 regija u 8 država članica zaostaje u razvoju; budući da se izvješćem može pridonijeti boljem razumijevanju složenosti izazova s kojima se suočavaju regije koje zaostaju te bi stoga ono trebalo biti javno dostupno na svim službenim jezicima EU-a;

E.  budući da kohezijska politika ima važnu ulogu u svim regijama koje zaostaju i čini veoma visok udio javnog ulaganja u većini tih regija;

F.  budući da regije koje zaostaju imaju niže stope produktivnosti, zaposlenosti i školovanja u odnosu na druge regije u istoj državi članici;

G.  budući da se u izvješću Komisije razlikuju dvije vrste regija koje zaostaju: „regije sa slabim rastom”, koje obuhvaćaju manje razvijene i tranzicijske regije koje se nisu približile prosjeku EU-a u razdoblju od 2000. do 2013. u državama članicama s BDP-om po stanovniku u paritetu kupovne moći ispod prosjeka EU-a za 2013., što podrazumijeva gotovo sve manje razvijene i tranzicijske regije u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i Portugalu, te „regije s niskim dohotkom”, koje obuhvaćaju sve regije s BDP-om po stanovniku u paritetu kupovne moći ispod 50 % prosjeka EU-a za 2013., što podrazumijeva nekoliko slabije razvijenih regija u Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj;

H.  budući da se regije sa slabim rastom suočavaju s gospodarskom stagnacijom, posebno zbog smanjenja u pogledu javnih i privatnih ulaganja u odnosu na regije s niskim dohotkom čiji je razvojni potencijal općenito stalan;

I.  budući da se regije koje zaostaju češće od ostalih regija suočavaju s manjkom javnih i privatnih ulaganja te da je jedan od razloga za to potreba da se poštuju obveze smanjenja javnog duga u okviru Pakta o stabilnosti;

J.  budući da se regije koje zaostaju često suočavaju s nedostatkom strukturnih reformi, čime se smanjuje učinak već ograničenih javnih ulaganja;

K.  budući da se regije koje zaostaju suočavaju s velikim nedostacima u pogledu javne prometne, gospodarske i energetske infrastrukture te su im potrebna učinkovitija i efikasnija ulaganja;

L.  budući da Komisija smatra da treba ostvariti bolju povezanost između kohezijske politike i preporuka za pojedine zemlje u okviru europskog semestra;

M.  budući da se regije koje zaostaju, a posebno regije s niskim dohotkom, često suočavaju s emigracijom mladih i kvalificirane radne snage, koji su nužni za gospodarsko i socijalno oživljavanje dotičnih područja, zbog čega te regije postaju manje privlačne u pogledu zapošljavanja i ulaganja;

N.  budući da je potrebno razjasniti definiciju regije s niskim dohotkom i regije sa slabim rastom;

O.  budući da je važna osviještenost krajnjih korisnika o regionalnim i lokalnim programima koje financira EU i postignutim rezultatima, bez obzira na razine financiranja u pojedinim regijama;

P.  budući da su u regijama koje zaostaju potrebni dobro upravljanje i učinkovita javna uprava s obzirom na to da se njima znatno doprinosi stvaranju uvjeta za gospodarski rast; budući da bi se smanjenjem viška pravila i kontrola, kao i dužine i složenosti postupaka, te boljim korištenjem alata informacijsko-komunikacije tehnologije doprinijelo poboljšanju učinkovitosti i dobrom upravljanju u regijama koje zaostaju;

Q.  budući da su prema Sedmom izvješću o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji regije koje zaostaju na najnižoj razini europskog indeksa kvalitete upravljanja, što dovodi do smanjenja učinka javnih ulaganja;

R.  budući da su pouzdane, ažurirane i raščlanjene brojke i statistika važne za informirane, transparentnije, nepristrane i pravednije političke odluke;

S.  budući da bi trebalo ukloniti prepreke rastu i smanjiti infrastrukturne nedostatke u regijama koje zaostaju;

T.  budući da se mala i srednja poduzeća u regijama koje zaostaju financiraju uz mnogo veće kamatne stope te da nailaze na veće poteškoće u dobivanju zajmova u bankarskom sektoru u cilju sufinanciranja projekata europskih strukturnih i investicijskih fondova;

U.  budući da u četiri od pet regija koje zaostaju najmanje 25 % stanovništva živi u gradovima ili njihovim zonama dnevnih migracija (funkcionalno gradsko područje), a u jednoj od pet regija koje zaostaju više od 50 % stanovništva živi u funkcionalnom gradskom području;

V.  budući da su tradicionalne aktivnosti poput malog artizanalnog ribolova ili poljoprivrednog uzgoja dio identiteta i stila života u većini obalnih i ruralnih područja regija koje zaostaju te imaju gospodarsku, teritorijalnu, socijalnu i kulturnu važnost; budući da su potrebne razvojne strategije kako bi se poboljšali njihovi kapaciteti za zadržavanje i privlačenje talentiranih pojedinaca, usvajanje novih tehnologija i poticanje novih ulaganja;

1.  pozdravlja činjenicu da je Komisija predstavila radni dokument službi o konkurentnosti u regijama s niskim dohotkom i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju; napominje da se u izvješću predlažu brojna pozitivna rješenja za potporu gospodarskom rastu, održivom razvoju i otvaranju radnih mjesta u tim regijama; nadalje ističe da analiza njihove konkurentnosti predstavlja važan doprinos budućoj raspravi o kohezijskoj politici;

2.  pozdravlja provedbu pilot-inicijativa za regije koje zaostaju u dvjema regijama u Rumunjskoj i dvjema regijama u Poljskoj (posljednja se provodi uz potporu Svjetske banke), a posebno pozdravlja utvrđivanje strateških prioriteta i konkretnih mjera koje se mogu brzo provesti; sa zadovoljstvom iščekuje objavljivanje rezultata tih inicijativa;

3.  ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u jamčenju i promicanju javnih i privatnih ulaganja u svim regijama EU-a izravno ili putem stvaranja povoljnog okruženja za ulaganja; ističe da bi Europska unija u cjelini, radi promicanja svojeg općeg skladnog razvoja, trebala provoditi mjere koje će dovesti do jačanja njezine gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te kojima se smanjuju nejednakosti među stupnjevima razvoja različitih regija i rješava pitanje zaostalosti određenih regija;

4.  poziva Komisiju da definira regije koje zaostaju na razini NUTS III na temelju općih gospodarskih i socijalnih uvjeta te da bolje usmjeri financiranje tih područja u skladu s programskim ciklusima europskih strukturnih i investicijskih fondova;

5.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću strategija pametne specijalizacije izrade prilagođene strategije, programe i mjere za različite regije koje zaostaju, uzimajući u obzir trendove i podregionalne razlike s obzirom na to da se uvelike razlikuju odabrani putovi i izazovi s kojima se suočavaju regije s niskim dohotkom i slabim rastom, ovisno o njihovim posebnostima, kako bi se ubrzala njihova konvergencija i osigurala najbolja rješenja za otvaranje radnih mjesta, gospodarski rast i održivi razvoj; smatra da bi te strategije, programi ili mjere trebali biti usklađeni s Planom za gradove s obzirom na to da regije koje zaostaju nisu isključivo ruralne;

6.  naglašava da je, osim slabog razvoja malih i srednjih poduzeća te ulaganja u njih, stopa nezaposlenosti, posebno mladih, i dalje drastično visoka i predstavlja jedan od najozbiljnijih i najhitnijih problema u velikoj većini regija koje zaostaju; ističe da srednje i visoko obrazovanje, stručno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu i prijenos znanja imaju važnu ulogu u rješavanju problema zabrinjavajućih stopa nezaposlenosti mladih i velikog broja mladih koji emigriraju iz tih regija; ističe važnost obrazovanja i osposobljavanja te povećanih ulaganja u odnosu na potrebe i razvoj malih i srednjih poduzeća i obiteljskih poduzeća; smatra da uključenost mladih dovodi do veće učinkovitosti s obzirom na to da oni često pružaju inovativna rješenja;

7.  napominje da prisutnost obrazovane i osposobljene radne snage, u skladu s potrebama regionalnog gospodarstva, snažno utječe na konkurentnost, produktivnost i privlačnost tržišta rada, koje može potom napredovati u okruženju rasta i otvorenosti prema javnim i privatnim ulaganjima; smatra da u tom kontekstu treba uzeti u obzir aktualnu situaciju regija koje zaostaju, posebno negativnu stopu migracija i njihov nepovoljan učinak na zapošljavanje; ističe ulogu koju poljoprivreda i ribarstvo imaju u regijama koje zaostaju s obzirom na to da se njima, uz olakšavanje socijalnog uključivanja, pribavlja hrana i jamči sigurnost opskrbe hranom promicanjem obiteljskih poduzeća i radnih mjesta;

8.  napominje da je diversifikacija postala nužnost za mnoge poljoprivrednike i ribare, posebno u regijama koje zaostaju, kako bi stekli dodatne izvore prihoda i potaknuli gospodarski i ekološki održive aktivnosti; međutim, napominje da se takvom diversifikacijom ne smije ni na koji način zamijeniti tradicionalnije aktivnosti kao što je održivo ribarstvo; potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da podupiru projekte plavog gospodarstva i druge slične projekte kako bi se ljudima u regijama koje zaostaju pomoglo da razviju ekološki održive izvore prihoda;

9.  nada se da će se provedbom strategije Europa 2020. u području zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja, kao i buduće dugoročne strategije EU-a i njezinih ciljeva, i dalje uzimati u obzir specifične potrebe regija koje zaostaju, uz poseban osvrt na stalne infrastrukturne nedostatke i razvoj ljudskog kapitala, uz posebnu pozornost na stopi napuštanja školovanja i na negativne posljedice tog trenda u pogledu zaposlenosti; u tom kontekstu poziva Komisiju da razmotri moguće povećanje stope sufinanciranja u okviru ESF-a za sljedeće razdoblje financiranja;

10.  smatra da je u okviru programiranja i provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova potrebno naći ravnotežu između strukturnih mjera, socijalnih politika i industrijskih politika radi poticanja gospodarskog rasta, održivog razvoja i otvaranja radnih mjesta kombiniranjem bespovratne pomoći s financijskim instrumentima i privlačenjem dodatne financijske potpore, čime bi se pomoglo u rješavanju preostalih nedostataka; u tom pogledu ističe da bi financijski instrumenti niskog rizika mogli biti prikladniji od instrumenata visokog rizika kada gospodarske projekcije to dozvoljavaju;

11.  napominje da kohezijska politika može biti instrument za rješavanje nedostataka i neuravnoteženosti u pogledu konkurentnosti, kao i makroekonomske asimetrije među regijama, time što potiče izgradnju privlačnog i održivog okruženja za poduzeća i građane; ističe činjenicu da su u regijama sa slabim rastom glavni utvrđeni problemi pristup kreditiranju, izvršavanje ugovora i zaštita manjinskih ulagača, dok su u regijama s niskim dohotkom najveći problemi rješavanje insolventnosti, opskrba električnom energijom i izvršenje ugovora;

12.  napominje da su regije koje zaostaju pod značajnim pritiskom migracija; smatra da doprinos europskih strukturnih i investicijskih fondova rješavanju tog izazova može biti učinkovit samo ako ga prati djelotvorna primjena načela solidarnosti; smatra da izbjeglice i migranti pod međunarodnom zaštitom trebaju dobiti odgovarajuće osposobljavanje i obrazovanje u cilju njihove integracije na tržište rada;

13.  napominje da su brojni problemi s kojima se suočavaju regije koje zaostaju slični onima u najudaljenijim regijama; stoga pozdravlja strategiju koju je Komisija predložila u svojoj komunikaciji naslovljenoj „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”(9);

14.  smatra da bi se u kontekstu kohezijske politike i u budućim izvješćima Komisije o regijama koje zaostaju uz BDP trebali razmotriti kriteriji demografskog i društvenog razvoja, primjerice regionalni indeks društvenog napretka, kao i ekološki ili drugi pokazatelji, kako bi se zajamčilo da se ostvaruje potencijal regija koje zaostaju;

15.  ističe negativne posljedice gospodarske i financijske krize, posebno u regijama sa slabim rastom, zbog kojih je smanjen opseg proračunskih politika i došlo do rezova javnih ulaganja; s druge strane, ističe važnost smanjenja duga kako bi se državni deficit uklonio, a javna ulaganja prilagodila zahtjevima rasta;

16.  smatra da kohezijska politika ima pozitivan učinak u stimuliranju rasta i zapošljavanja; smatra da je potrebno primijeniti dogovoreno stajalište o Paktu o stabilnosti i rastu u pogledu fleksibilnosti cikličkih uvjeta, strukturnih reformi i državnih ulaganja usmjerenih na provedbu velikih strukturnih reformi i sličnih projekata u cilju ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020.; prima na znanje da je potrebno razjasniti kontekst i opseg primjene strukturnih reformi u okviru kohezijske politike; međutim, napominje da se takvim strukturnim reformama u državama članicama i regijama u okviru programa potpore može pomoći pri ostvarenju boljih rezultata ulaganja u sklopu kohezijske politike;

17.  poziva na pojačano djelovanje kako bi se povećala konvergencija među svim regijama, među ostalim i na djelovanje radi jamčenja njihove otpornosti na iznenadne šokove;

18.  napominje da je pristup kreditiranju teže ostvariti u regijama koje zaostaju, posebno u regijama s niskim dohotkom, zbog većih kamatnih stopa i, do neke mjere, nedovoljne spremnosti kreditnog sustava na preuzimanje rizika; ističe da je važno zajamčiti olakšani pristup kreditiranju kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima te promicali novi poslovni modeli i rast u regijama koje zaostaju;

19.  ističe važnost fondova EU-a u poticanju gospodarske otpornosti i kohezije tih regija, kao i konkurentnosti, ulaganja i prilika za suradnju; stoga priznaje doprinos koji lokalne akcijske skupine imaju u razvoju lokalnih strategija; predlaže da Komisija razmotri mogućnost prijedloga da se veći udio potpore dodijeli za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, čime se pomaže u suočavanju s izazovima i izgradnji kapaciteta; podsjeća da regije koje zaostaju često nailaze na poteškoće u pristupu financiranju, kao i na birokratska i administrativna kašnjenja kojima se ugrožava funkcioniranje fondova EU-a;

20.  smatra da bi se moglo težiti pozitivnim poticajima za regije unutar postojećeg okvira makroekonomskih uvjeta stvorenih europskim semestrom;

21.  uzima u obzir važnost dobrog gospodarskog upravljanja kako bi ukupni rezultati europskih strukturnih i investicijskih fondova bili učinkoviti, s krajnjim ciljem rješavanja nedostataka i sprečavanja kašnjenja; u tom pogledu podupire potrebu da se analizira i naposljetku preispita sama logika veze između europskog semestra i kohezijske politike;

22.  smatra da solidarnost, jači institucijski kapaciteti, poštovanje načela dobrog upravljanja, bolja povezivost i digitalizacija u tim regijama znatno utječu na njihov gospodarski rast, kao i na djelotvornije i učinkovitije korištenje postojećih resursa; stoga usmjerava pozornost na pitanje potpore kvaliteti uprava i institucija u obuhvaćenim regijama, kao i na njihovo poboljšanje; poziva Komisiju i države članice da šire primjere najbolje prakse u pogledu povećane učinkovitosti javne uprave s obzirom na to da bi učinkovito upravljanje trebalo biti osnovna preporuka za regije koje zaostaju;

23.  u tom kontekstu ističe važnost načela partnerstva i višerazinskog upravljanja koje je potrebno osnažiti ne dovodeći u pitanje načelo supsidijarnosti; smatra da su uključivanje svih razina upravljanja i zainteresiranih dionika u oblikovanje i provedbu strategija te specifičnih programa i mjera usmjerenih na te regije ključni za stvaranje stvarne europske dodane vrijednosti za građane;

24.  ponovno ističe da su inovacije, digitalizacija i poboljšanje usluga na lokalnoj razini (zdravlje, socijalna skrb i poštanske usluge) i infrastrukture važni za stvaranje povoljnog okruženja i dobrog temelja za poticanje rasta i poboljšanje kohezije u regijama koje zaostaju; smatra da je osiguranje brzih internetskih veza preduvjet za održivost ruralnih i planinskih područja; naglašava potencijal višesektorskih projekata kojima se potiče gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj korištenjem sinergija između europskih fondova;

25.  predlaže da, u cilju doprinosa zajedničkim ciljevima Unije, preporuke za pojedine zemlje u okviru europskog semestra budu višegodišnje, uz srednjoročno praćenje i reviziju, te da se smatraju pozitivnim poticajem za pokretanje strukturnih reformi, a ne instrumentima kojima se može isključiti pristup ulaganjima u okviru kohezijske politike;

26.  smatra da je potrebno pažljivo analizirati mjere koje povezuju djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013, među ostalim i uključivanjem svih dionika; nadalje smatra da je potrebno ponovno razmotriti logiku koja stoji iza povezanosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i dobrog gospodarskog upravljanja,uzimajući u obzir sljedeće programsko razdoblje i njegovu provedbu u razdoblju od 2014. do 2020.; smatra da bi Komisija trebala razmotriti prilagodbe u pogledu povezanosti europskog semestra i kohezijske politike; u tom pogledu predlaže sustav pozitivnih poticaja, pri čemu će se opseg utvrditi u novom višegodišnjem financijskom okviru, koji bi mogao poslužiti kao omotnica koja se može upotrijebiti kada države članice budu u skladu s preporukama preporuke za pojedine zemlje i drugim zahtjevima u okviru europskog semestra;

27.  smatra da je potrebno podržati produktivne i autohtone poslovne aktivnosti u regijama koje zaostaju, uključujući održivi turizam, kružno gospodarstvo, lokalnu energetsku tranziciju, poljoprivredu, gotove proizvode te inovacije usmjerene na mala i srednja poduzeća; smatra da bi se sinergijama koje nastaju učinkovitim kombiniranjem regionalnog i nacionalnog financiranja te financiranja instrumentima EU-a, koristeći se integriranim teritorijalnim ulaganjima, trebalo pomoći u stvaranju gospodarskih prilika, posebno za mlade;

28.  ističe da je važno iskoristiti sve mogućnosti koje EU nudi u pogledu održivog razvoja i rasta u tim regijama; smatra da države članice prilikom pripreme operativnih programa i programa prekogranične suradnje trebaju posebnu pozornost usmjeriti na regije koje zaostaju; podsjeća na važnost poticanja uporabe fondova kojima se izravno upravlja i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), zajedno i u skladu s mogućnostima koje nudi kohezijska politika;

29.  ističe važnost pouzdane, ažurirane i razvrstane statistike; stoga traži od Komisije i Eurostata da pružaju što detaljniju i najveću moguću zemljopisnu raščlambu statistike u cilju izrade prikladnih kohezijskih politika, uključujući politike usmjerene na regije koje zaostaju; u tom kontekstu pozdravlja informacije pružene u izvješću Komisije;

30.  poziva Komisiju da razmotri izmjenu postojećeg odnosa između kohezijske politike i makroekonomskog upravljanja te podsjeća da se legitimitet kohezijske politike temelji izravno na Ugovorima te da je riječ o jednoj od najvidljivijih europskih politika i najvažnijem izrazu europske solidarnosti i dodane vrijednosti u svim europskim regijama; smatra da odnosi između kohezijske politike i procesa ekonomskog upravljanja u europskom semestru moraju biti uravnoteženi, uzajamni i usmjereni na sustav pozitivnih poticaja; podupire daljnje uvažavanje teritorijalne dimenzije koje bi moglo biti od koristi europskom semestru; shodno tomu smatra da je potreban uravnotežen pristup gospodarskom upravljanju i ciljevima koji se odnose na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju o kojoj je riječ u Ugovorima, kao i održivom rastu, zapošljavanju i zaštiti okoliša;

31.  podsjeća da je potrebno da svi politički akteri priznaju ulogu kohezijske politike kao glavnog instrumenta europske gospodarske politike za promicanje javnih i privatnih ulaganja kojima se u obzir uzimaju gospodarske, socijalne i teritorijalne posebnosti regija;

32.  poziva države članice da usvoje nacionalne i regionalne strategije i programe za razvoj usmjerene na pružanje potpore regijama koje zaostaju, poboljšanje njihova administrativnog kapaciteta, upravljanja i drugih ključnih čimbenika za rast, kako je predloženo u izvješću Komisije; u tom pogledu poziva Komisiju da državama članicama, regijama i općinama pruža tehničku, stručnu i praktičnu pomoć kako bi se primijenile najbolje prakse i podržala digitalizacija javnih usluga;

33.  zahtijeva da kohezijska politika i dalje ostane prioritet u Uniji te da joj se u skladu s time dodijele ambiciozna sredstva, čak i u svjetlu pritisaka na proračun EU-a, te da se povećaju sinergije s drugim fondovima EU-a i privuče dodatna financijska potpora s pomoću financijskih instrumenata u okviru višegodišnjeg programiranja nakon 2020.; ističe da se ne smiju ugroziti vrijednosti poput europske solidarnosti, koja je temelj kohezijske politike;

34.  podsjeća na odgovornost Parlamenta u pogledu izrade i donošenja prikladnog zakonodavnog okvira za buduću kohezijsku politiku; naglašava da je potrebno očuvati osnovnu ulogu i cilj kohezijske politike u skladu s člankom 174. UFEU-a, ne samo da bi se ostvarila konvergencija već i spriječilo zaostajanje područja; ističe da je potrebno pojednostavniti pravila i osigurati prikladnu ravnotežu između pojednostavnjenja politike i prikladnih kontrola, istovremeno smanjujući administrativno opterećenje; smatra da Komisija i države članice trebaju razmotriti proširenje odredbi članka 7. Uredbe (EU) br. 1301/2013 o EFRR-u financiranjem povezivanja gradova s njihovim okolnim područjima u regijama koje zaostaju;

35.  poziva Komisiju da pruži veću potporu razvoju inovacijskih sustava, kao što su inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju, te da jača interakciju između poduzeća, sveučilišta i istraživačkih centara u regijama koje zaostaju; nadalje ističe da su dobro povezani teritoriji ključni za rad partnerstava za istraživanje, uključujući inicijative Europskog partnerstva za inovacije, kako bi inovativne prakse mogle dodatno poticati održivi razvoj poljoprivrede i srodnih poduzeća u regijama koje zaostaju;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 259. (3) SL C 181, 19.5.2016., str. 29. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401. (9) Komunikacija Komisije od 24. listopada 2017. (COM(2017)0623).

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama (2017/2006(INI))

P8_TA(2018)0068 A8-0045/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma kojima se priznaju lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija promjene klime i mjera u području klime;

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 4. listopada 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2017. održati u Bonnu u Njemačkoj (COP23)(3),

–  uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 11: učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima,

–  uzimajući u obzir odredbe Amsterdamskog pakta kojima se uspostavlja Plan EU-a za gradove,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(4),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016 „Prilagodba europskih gradova klimatskim promjenama 2016.” i br. 1/2017 „Klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2016.”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma” (COM(2016)0110),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 8. veljače 2017. naslovljeno „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa”(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir članak 8. Uredbe o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013.(6)), u kojem je utvrđeno da se ciljevi ESI fondova ostvaruju u skladu s načelom održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu i programe u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, kojima se u skladu s člankom 8. te Uredbe promiče učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima,

–  uzimajući u obzir određene tematske ciljeve koji se podupiru svakim od fondova ESI, uključujući tehnološki razvoj i inovacije, prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, prilagodbu klimatskim promjenama i promicanje učinkovitosti resursa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0045/2018),

A.  budući da je porast broja slučajeva ekstremnih vremenskih uvjeta izravna posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem i da će oni i dalje sve češće negativno utjecati na mnoge dijelove Europe, čime se povećava ranjivost njezinih nastanjenih ekosustava; budući da bi prema scenarijima Međuvladinog tijela za klimatske promjene temperatura na Zemlji do 2100. mogla porasti za 0,9 do 5,8 ºC;

B.  budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš, prema kojem će se oblikovati europska politika zaštite okoliša do 2020., kao prioritetni cilj utvrđeno poboljšanje održivosti gradova Unije, uz tri ključna horizontalna cilja: zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije, pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 te zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem;

C.  budući da bi se klimatske promjene mogle negativno odraziti i na društvene promjene, ako se ne poduzmu daljnji koraci; budući da treba uzeti u obzir znatne migracijske tokove koji se očekuju kao rezultat tih globalnih klimatskih promjena i kao posljedica velikih kretanja stanovništva koja će postaviti nove izazove za infrastrukture gradova;

D.  budući da je, prema ključnim nalazima izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016, EU već suočen s posljedicama klimatskih promjena, u obliku ekstremnih klimatskih pojava i postupnih dugoročnih učinaka kao što su uragani, oluje, dezertifikacija, suše, erozije zemljišta i obala, jaki pljuskovi, toplinski valovi, poplave, podizanje razine mora, nestašice vode, šumski požari i širenje tropskih bolesti;

E.  budući da je, kao rezultat klimatskih promjena, prisutan povećan rizik od nestanka nekih biljnih i životinjskih vrsta i pojave zaraznih bolesti prouzrokovanih klimatskim faktorima; budući da su područja poput najudaljenijih regija i drugih regija EU-a koje su potencijalno topografski ranjiva osobito izložena posljedicama klimatskih promjena;

F.  nadalje, budući da najnovije studije pokazuju da su razne zabilježene promjene u okolišu i društvu, kao što su promjene u šumskim vrstama, nastanjivanje invazivnih stranih vrsta i slučajevi izbijanja bolesti, prouzročene ili dodatno pojačane klimatskim promjenama, zbog kojih će se, ako se ne poduzmu konkretne mjere, povećati izloženost ljudi te prirode i ekosustava koje nastanjuju; budući da bi se integriranom potporom na razini EU-a radi jačanja solidarnosti i razmjene najboljih praksi među državama članicama pomoglo zajamčiti da regije koje su u najvećoj mjeri pogođene klimatskim promjenama budu u stanju poduzeti potrebne mjere prilagodbe;

G.  budući da se klimatske promjene odražavaju na socijalne razlike, koje se u EU-u tijekom posljednjeg desetljeća već ionako povećavaju, i da se time povećava ranjivost najslabijih slojeva društva koji su u manjoj mjeri sposobni suprotstaviti se učincima klimatskih promjena i koji za to na raspolaganju imaju manje sredstava; budući da je izloženost pojedinaca učincima klimatskih promjena velikim dijelom uvjetovana njihovom mogućnošću pristupa temeljnim resursima i budući da bi javne vlasti trebale zajamčiti pristup tim temeljnim resursima;

H.  budući da gotovo 72,5 % stanovništva EU-a, otprilike 359 milijuna ljudi, živi u gradovima; budući da je, nadalje, EU odgovoran za 9 % globalnih emisija i da se između 60 i 80 % globalne potrošnje energije odnosi na urbana područja, koja imaju otprilike jednak udio i u globalnim emisijama CO2;

I.  budući da će infrastrukturna rješenja u gradovima utjecati na sposobnost gradova da se odupru klimatskim promjenama; budući da gradovi, poduzeća i drugi nedržavni akteri imaju potencijal za ublažavanje klimatskih promjena u rasponu od 2,5 do 4 milijarde tona CO2 do 2020. godine; budući da regije i gradovi imaju priliku smanjiti globalne emisije za 5 %, čime bi se ispunili uvjeti iz Pariškog sporazuma, i budući da time imaju mogućnost znatno smanjiti globalne emisije;

J.  budući da se ciljem održivog razvoja br. 11 („učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima”) želi do 2020. znatno povećati broj gradova i ljudskih naselja koji donose i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovitu uporabu resursa, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te otpornost na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje od 2015. do 2030., cjelovito upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama;

K.  budući da su općinske vlasti među najvećim korisnicima europskih sredstava;

L.  budući da se člankom 7. stavkom 2. Pariškog sporazuma priznaje da je „prilagodba globalni izazov s kojim se suočavaju svi dionici na lokalnoj, podnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini”; budući da je djelovanje lokalnih nadležnih tijela i nedržavnih aktera ključno kako bi vlade mogle ispuniti svoje obveze u okviru globalne klimatske politike;

M.  budući da su u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0216) te u uredbama EU-a koje se odnose na europske strukturne i investicijske fondove utvrđeni ključni ciljevi i s njima povezana politička djelovanja, posebno uvođenje mehanizama kao što su ex ante uvjeti i tematskih ciljeva u području klime u okviru Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. – 2020., primjerice TC 4.: „potpora prijelazu na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika u svim sektorima”; TC 5.: „promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime” i TC 6.: „očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa”, koji su doveli do većih i bolje usmjerenih financijskih sredstava za klimatske aktivnosti, barem u nekim europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

N.  budući da su regije i gradovi pokazali predanost procesu UNFCCC-a svojim sudjelovanjem u akcijskom programu Lima – Pariz (LPAA) i inicijativama Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA);

Opći okvir

1.  pozdravlja ulogu koju Europska unija ima u okviru Pariškog sporazuma/COP21, kao i njezinu ulogu globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da je u pogledu borbe protiv klimatskih promjena Europa postavila neke od najambicioznijih ciljeva na svijetu; poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena postavi kao važan prioritet u okviru kohezijskih politika EU-a, kako bi se ispunile obveze iz Pariškog sporazuma (COP21) promicanjem inovacija u području čiste energije, kružnog gospodarstva, upotrebe obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, ne dovodeći pritom u pitanje potrebne mjere prilagodbe i imajući na umu osnovnu ulogu i ciljeve kohezijske politike u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

2.  podržava pristup ublažavanju klimatskih promjena koji je uspostavljen na temelju ciljeva održivog razvoja (Ujedinjeni narodi) i Amsterdamskog pakta (Plan EU-a za gradove); naglašava da Europa, kako je to predložila Komisija, mora postati istinski svjetski predvodnik u području obnovljive energije i podsjeća da se planom EU-a za gradove, postavljanjem uključivih, sigurnih i održivih gradova za cilj, pridonosi provedbi Programa UN-a održivog razvoja do 2030.; uzima u obzir činjenicu da u tom smislu postoje razlike među europskim lokalnim tijelima, odnosno da je njihov potencijal različit; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se potpun iskoristio potencijal gradova;

3.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(7) pozvao države članice da razmotre mogućnost preuzimanja dodatnih obveza u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova; ističe potrebu za najvećom mogućom razinom transparentnosti i nadzora procesa u sklopu COP21;

4.  poziva Komisiju i države članice da u skladu sa zakonodavstvom EU-a provedu ambiciozne ciljeve za ublažavanje i prilagodbe u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a u području klime te sa zahtjevom koji je Odbor regija iznio u svojem mišljenju od 9. veljače 2017. naslovljenom „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama ­ na temelju integriranog pristupa”;

5.  žali zbog neodgovornih strategija kojima se ugrožava okoliš, primjerice u nekim gospodarskim aktivnostima i industrijskim sektorima koji uzrokuju visoke razine onečišćenja, i naglašava da su za doprinos mjerama nužnim za promjenu trenda koji dovodi u opasnost život na planetu odgovorni svi dijelovi društva; naglašava činjenicu da nedostaju informacije o mjerama koje određeni industrijski sektori poduzimaju za borbu protiv učinaka onečišćenja i pronalaženje manje onečišćujućih rješenja; žali zbog toga što neki pojedinci iz područja znanosti, medija i politike s utjecajem na javno mnijenje i dalje niječu dokaze o klimatskim promjenama;

6.  žali zbog činjenice da je SAD izrazio namjeru povući se iz Pariškog sporazuma i pozdravlja brojne nesavezne aktere, osobito savezne države i gradove SAD-a, koji su iznova potvrdili svoju predanost ispunjenju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu; potiče lokalna i regionalna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama koja se žele uključiti u borbu protiv klimatskih promjena da surađuju i udruže se s drugim javnim i privatnim partnerima u njihovim projektima i da u tom pogledu razmjenjuju dobre prakse; poziva na novi način upravljanja kojim bi se zajamčila sredstva za klimatsku politiku i na bolju integraciju regija i gradova te njihovih predstavničkih tijela;

7.  ističe da gradovi moraju imati odlučujuću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, u koordiniranoj međuovisnosti s nacionalnim vlastima i regijama u kojima se nalaze; potiče daljnju suradnju između čelnika podnacionalnih jedinica i nacionalnih vlada na međunarodnoj razini putem platformi kao što je Prijatelji gradova; smatra da bi, u konkretnim slučajevima integriranog održivog urbanog razvoja, lokalne vlasti trebale biti ovlaštene ne samo za odabir projekata, nego i za pripremu, izradu i provedbu lokalnih razvojnih programa; naglašava moguće pozitivne aspekte za rast i zelena radna mjesta;

8.  napominje da su lokalna nadležna tijela odgovorna za provedbu većine mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i za provedbu većine zakonodavstva EU-a na tu temu; ističe da je, kako bi se proveo Pariški sporazum, potrebno djelovati u području urbanističkog planiranja, mobilnosti, javnog prijevoza i infrastrukture, energetske učinkovitosti zgrada, obrazovnih kampanja, pametnih gradova, pametnih mreža i regionalnih subvencija;

9.  napominje da gradonačelnici za svoje odluke izravno odgovaraju svojim izbornim jedinicama te da mogu djelovati učinkovitije i brže i ,često, s neposrednim rezultatima s izraženim učinkom;

10.  poziva nacionalne vlade da pomognu gradovima i regijama pri ispunjavanju međunarodnih obveza povezanih s podupiranjem klimatskih i energetskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini;

11.  podsjeća na to da su klimatske promjene povezane sa socijalnim i ekonomskim faktorima i da je zbog toga potrebna uključiva vizija koja će biti djelotvorna na lokalnoj razini;

12.  upozorava na društveni trošak i gospodarski učinak emisija stakleničkih plinova koje trenutačno utječe na urbanu infrastrukturu, javni sustav zdravstvene zaštite i socijalne pomoći koji su, u određenim razdobljima te u određenim gradova i regijama, preopterećeni i suočeni s teškom gospodarskom situacijom; napominje da će ti sustavi biti izloženi još većem opterećenju te da će oni morati biti u stanju odgovoriti na sve veće i složenije potrebe; pozdravlja potencijalnu veću gospodarsku korist u gradovima koji ulažu i koji su predvodnici u području niskoemisijske infrastrukture, uključujući smanjenje troškova energije, troškova održavanja i potrošnje u području javnog zdravlja, što je rezultat smanjenja količine onečišćujućih tvari;

13.  uviđa da su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama dugoročni procesi koji nadilaze i izborne cikluse i odluke na lokalnoj i regionalnoj razini te poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima razmotre kao izvor mogućnosti za rješavanje drugih problema kao što su zapošljavanje i poboljšanje zdravlja te kvaliteta života i javnih usluga; napominje da se Pariškim sporazumom predviđa aktivno sudjelovanje dionika koji nisu stranke putem postupaka tehničkog ispitivanja ublažavanja i prilagodbe;

14.  prepoznaje ključnu ulogu regija i gradova u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju i poticanju na ispunjenje ciljeva povezanih s klimom i energijom pristupom odozdo prema gore; napominje da su regije i gradska područja najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj suradnji s građanima; ističe potrebu za poticanjem energetskog prijelaza i lokalnog ulaganja u mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima; naglašava da bi inovacije u području čiste energije i mali projekti u području energije iz obnovljivih izvora mogli imati ključnu ulogu za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da djeluju kako bi se omogućio pristup financijskim mjerama kojima se uzimaju u obzir specifičnosti i dugoročna važnost lokalnih energetskih zajednica za energetsko tržište, okoliš i društvo te da potiču ulogu pojedinačnih proizvođača-potrošača u području obnovljive energije radi postizanja veće razine samostalnosti i samoproizvodnje; poziva gradove i regije da budu predvodnici u promicanju energetske učinkovitosti i proizvodnje obnovljive energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka;

15.  ističe da regije trebaju provesti Direktivu 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i poziva da se strukturni fondovi EU-a više usmjere i pojačaju kako bi se poticala energetska učinkovitost javnih zgrada, odnosno samoopskrba općina obnovljivom energijom; poziva da se pruži potpora zadružnim energetskim projektima građana, u okviru strukturnih fondova i s pomoću smanjenja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

16.  napominje da prema najnovijim statistikama udio Europske unije u globalnim emisijama stakleničkih plinova iznosi otprilike 10 % te da se negativni klimatski trendovi ne mogu preokrenuti bez globalnog djelovanja; ističe, međutim, da bi EU u tom pogledu mogao imati vodeću ulogu, osobito promicanjem rješenja i tehnologija u području čiste energije;

17.  podsjeća da se planom EU-a za gradove promiče nova metoda rada kojom se u potpunosti iskorištava potencijal gradova za pružanje odgovora na izazove globalnih klimatskih promjena te osobitu pozornost posvećuje boljoj regulaciji, pristupu financiranju i razmjeni znanja;

EU i kohezijska politika

18.  smatra da bi u sklopu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) trebalo, gdje je to moguće, povećati razinu ambicioznosti VFO-a u pogledu postizanje klimatskih ciljeva te da bi trebalo povećati udio sredstava namijenjenih toj svrsi;

19.  podsjeća na to da je preuzeta obveza najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. (otprilike 212 milijardi EUR) namijeniti za mjere u području klime; traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir nalaze iz tematskog izvješća br. 31 Europskog revizorskog suda u kojem se upozorava da postoji ozbiljan rizik da taj cilj od 20 % neće biti postignut ako se ne poduzmu dodatne mjere i poziva Komisiju da stalno obavješćuje Parlament o napretku u tom važnom području; naglašava da u Europskom socijalnom fondu, kao i u politikama u području poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva, nije bilo značajnijeg pomaka prema poduzimanju mjera u području klime i da još nisu potpuno istražene potencijalne prilike za financiranje djelovanja u području klime;

20.  ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u suočavanju s izazovima u pogledu klimatskih promjena na regionalnoj i lokalnoj razini; ponavlja da je potrebno povećati proračun za kohezijsku politiku nakon 2020.; naglašava da u okviru kohezijske politike treba posvetiti osobitu pozornost ulaganju gradova u kvalitetu zraka, kružno gospodarstvo, prilagodbu na klimatske promjene, rješenja za razvoj zelene infrastrukture i energetsku i digitalnu tranziciju;

21.  podržava stvaranje alata za analizu koristi i troškova kako bi se omogućilo lokalnoj vlasti da razumije učinke projekata u smislu smanjenja emisija ugljika te da im se omogući potpuno iskorištavanje mogućnosti financiranja dostupnih na razini EU-a;

22.  smatra da bi u okviru kohezijske politike trebalo provoditi i načelo ublažavanja klimatskih promjena i načelo prilagodbe klimatskim promjenama te ih razlikovati, ali i voditi računa o tome da je potrebna koordinacija među njima, uz uspostavu jasnih mehanizama financiranja kako bi se u oba područja dali poticaji za odgovarajuće mjere i politike; smatra da bi se ti mehanizmi mogli provesti s pomoću jasnih i mjerljivih planskih ulaganja uz sudjelovanje gradova i regija (uključujući, vlasti, industrijske sektore, dionike i civilno društvo) koje bi trebalo obuhvaćati i faze provedbe i evaluacije;

23.  napominje da je samo 15 država članica donijelo akcijski plan i strategiju prilagodbe te da se na terenu poduzima malo konkretnih mjera; vjeruje da bi buduće planiranje za fondove ESI trebalo biti bolje integrirano u nacionalne energetske i klimatske planove za 2030.; naglašava da bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru trebalo dodatno poboljšati uključivanje klimatskih ciljeva, primjerice jačim povezivanjem ulaganja u kohezijsku politiku s općim planovima država članica da se postigne cilj za 2030. godinu; ističe stoga da bi sporazume o partnerstvu trebalo procjenjivati s obzirom na klimatske ciljeve EU-a, dok operativni programi i dalje moraju biti usko povezani sa strategijama i planovima prilagodbe svake države članice kako bi se na svim razinama planiranja i upravljanja ostvarili koordinacija i usklađenost, osobito kada sredstva EU-a predstavljaju visok udio dostupne javne potrošnje; primjećuje da će stoga pri ocjenjivanju operativnih programa trebati razmotriti učinkovitost njihova doprinosa smanjenju stakleničkih plinova i pritom težiti uspostavi zajedničke metodologije i postupaka praćenja, kako bi se izbjegla lažna ekologizacija;

24.  potiče na to da ulaganja u sklopu kohezijske politike radi jamčenja ekološka održivost budu usklađena s djelotvornom klimatskom politikom;

25.  ističe da su politika inovacija i urbanistička dimenzija prikladna područja za ostvarivanje sinergija između klimatskih ciljeva i širih gospodarskih ciljeva kohezijske politike; poziva stoga na izradu posebnih odredbi za potrebe održivog urbanog razvoja i inovacije u urbanizmu kako bi se ta područja financijski pojačala u kohezijskoj politici nakon 2020.;

26.  poziva razna partnerstva koja rade na problemima povezanima s ublažavanjem klimatskih učinaka u okviru Plana EU-a za gradove da brzo usvoje i predstave svoje akcijske planove; poziva nadalje Komisiju da uzme u obzir prijedloge iz ovoga dokumenta, osobito u pogledu bolje regulacije, financiranja i znanja u budućim zakonodavnim prijedlozima;

27.  osim toga, naglašava da je nužna veća usklađenost ulaganja s dugoročnom okvirnom smjernicom za dekarbonizaciju za regiju/državu članicu/tržište EU-a u cjelini i poziva da se donesu mjere za olakšani pristup financiranju kojim će se manjim gradovima i regijama omogućiti pristup sredstvima; nadalje naglašava da je potrebno izdvojiti prioritetna sredstva za regije ovisne o ugljiku kako bi se omogućio neometan prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija te da bi prioritet trebalo dati nalaženju alternativnih zaposlenja za radnike u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika; poziva Europsku komisiju da u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. predloži da očekivana ostvarenja u smanjenju emisija (zajedno s drugim mjerama kao što su melioracija ili aktivnosti usmjerene na obnovu i dekontaminaciju napuštenih lokacija) trebaju biti važan element u ocjeni uspješnosti operativnih programa;

28.  naglašava važnost upotrebe dodatnih financijskih instrumenata i politika, kao što su Europski fond za strateška ulaganja, Instrument za povezivanje Europe i Obzor 2020., kako bi se financirali projekti koji će pomoći ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi njima;

29.  ustraje na tome da bespovratna sredstva za regije i gradove i dalje budu glavni instrument kojim Zajednica financira kohezijsku politiku, a osobito mjere borbe protiv klimatskih promjena; međutim, naglašava da unatoč poboljšanoj usklađenosti i preciznosti pokazatelja učinka i rezultata u području klime, sami pokazatelji nisu dovoljni za utvrđivanje razine doprinosa kohezijske politike u ispunjenju općih ciljeva klimatske politike EU-a i smatra da je važno poboljšati sustav nadzora i praćenja troškova u području borbe protiv klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da rashodi EU-a pružaju konkretan, mjerljiv doprinos postizanju ciljeva EU-a; poziva na donošenje plana prilagodbe kojim će se pratiti regionalno i lokalno djelovanje u području klimatske politike i poziva Komisiju da utvrdi koji postotak sredstava države članice na lokalnoj razini troše za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prostornu prilagodbu klimatskim promjenama;

30.  prepoznaje ulogu instrumenata integriranog teritorijalnog razvoja, kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, koje gradovi mogu iskoristi kao dodatne instrumente za financiranje održivih strategija urbanog razvoja ili funkcijskih područja; poziva na uvođenje integriranih lokalnih pristupa i strategija u skladu modelom „odozdo prema gore”, radi jamčenja učinkovitije upotrebe resursa, izgradnje otpornosti i prilagodbe učincima klimatskih promjena u najugroženijim područjima;

31.  svjestan je da golema većina europskih društava koja se bave istraživanjem i razvojem usredotočenim na klimatske promjene sjedište ima u gradovima EU-a; traži od Komisije da gradovima i regijama pruži veću podršku u području osposobljavanja i osvješćivanja, financijskog savjetovanja, širenja znanja, komunikacije, istraživanja i razvoja, obrazovanja o zaštiti klime i savjetovanja o mjerama ublažavanja i prilagodbe, osobito jačanjem postojećih instrumenata kao što su URBIS, URBACT i inicijativa UIA; poziva Komisiju da se pobrine da te industrije u potpunosti iskoriste globalnu suradnju u istraživanjima i da pojača te instrumente kako bi pomogla lokalnim vladama u izvedbi projekata s ciljanom svrhom, kao i da pristupi opcijama financiranja radi testiranja inovativnih rješenja u strategijama urbanog razvoja; traži da podnacionalna tijela izvan EU-a imaju mogućnost dobrovoljnog formalnog i neformalnog sudjelovanja u europskim inicijativama za znanost, istraživanje i tehnologiju kao što je H2020, kako bi se ostvarili zajednički ciljevi; smatra da financijski instrumenti kao što su svjetski fondovi za klimu trebaju biti izravno dostupni lokalnim vlastima; stajališta je da treba pojačati sinergije između kohezijske politike i politika u području istraživanja i inovacija kako se zajamčilo brzo uvođenje tehnologija s niskim emisijama ugljika;

32.  poziva Komisiju da se u okviru programa Obzor 2020. više pozornosti i sredstava usmjeri na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva i održivih gradova; potiče države članice da, uz potporu Komisiju i Europske investicijske banke (EIB), ojačaju administrativne kapacitete regija i gradova kako bi im omogućili da u potpunosti iskoriste javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a;

33.  poziva nadležna tijela vlasti da se suoče s problemom otpada u cilju ostvarenja kružnog gospodarstva i promicanja tehnika zbrinjavanja koje su alternativa spaljivanju za otpad koji se ne može opet iskoristiti ili reciklirati;

34.  stajališta je da je u budućem programskom razdoblju problem klimatskih promjena potrebno integrirati u programe teritorijalne suradnje; naglašava važnu ulogu teritorijalne suradnje, prekogranične suradnje i makroregionalnih strategija u aktivnostima regija i gradova, i unutar i izvan granica EU-a, te ponavlja da je potrebno ojačati taj instrument u političkom i financijskom smislu, i u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama; naglašava da je okvir za provedbu zajedničkih aktivnosti i razmjena politika između nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera iz različitih država članica, kao što je Interreg, osobito pogodan za rješavanje klimatskih promjena i provedbu odgovarajućih aktivnosti usmjerenih prema ublažavanju njihova učinka; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se iz 7 od 15 transnacionalnih programa Interrega diljem Europe financiraju strategije, pilot-mjere, osposobljavanje i alati za pomoć gradovima u izgradnji kapaciteta za smanjenje emisija CO2 i ublažavanje učinaka klimatskih promjena radi postizanja ciljeva EU-a;

Gradovi i regije

35.  pozdravlja inicijative kao što je Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i ulogu koju brojni gradovi i regije imaju u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša; poziva gradove i regije da međusobno surađuju i borbu protiv klimatskih promjena hitno i u još većoj mjeri uključe u institucijske programe; preporučuje da gradske vlasti primjenjuju i redovito ažuriraju pametne strategije urbanističkog planiranja i inovativne pristupe poput inicijative za pametne gradove; naglašava potrebu za projektima održivog i energetski učinkovitog stanovanja i pametnih zgrada s pomoću kojih će se uštedjeti energija, ulaganjima u obnovljive izvore energije, ekološkim sustavima javnog prijevoza, dodatnom potporom za projekte kojima se promiču gradovi i regije s niskim emisijama ugljika te savezima gradova i lokalnih i regionalnih vlada za suradnju u borbi protiv globalnog zatopljenja;

36.  ističe važnost primjene okvira izvješćivanja koji se temelje na objektivnim parametrima i prokušanim metodologijama te praćenja mjera u području klime koje su poduzeli gradovi i regije kako bi se dijelili podaci o preuzetim obvezama u području klime i povećala transparentnost među akterima u cilju postizanja klimatskih ciljeva;

37.  podsjeća da je sektor prometa također odgovoran za emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zraku opasnih za zdravlje, a čija je koncentracija u zraku u gradovima uređena Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari; smatra da regije i gradovi imaju veliki potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa i ističe potrebu za financiranjem inicijativa kojima se omogućuje mobilnost s niskom razinom emisija ugljika na lokalnoj i regionalnoj razini; ističe da je važno da gradovi preuzmu vodeću ulogu u promicanju korištenja javnog prijevoza i elektrifikacije javnog i privatnog prijevoza te poziva da se odredi više oglednih regija u svrhu istraživanja inteligentnih i umreženih prometnih sustava između urbanih i ruralnih područja;

38.  pozdravlja gradske inicijative kao što su pametni gradovi i pametne mreže, koje za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova i učinkovitije korištenje resursa; ističe da regije trebaju poboljšati mehanizme zelenih gradova promicanjem energetske i digitalne transformacije te ističe da rješenja poput pametnih mreža imaju potencijal za učinkovitiju isporuku energije u kuće i zgrade; svjestan je da suradnja među tvrtkama i gradovima pomaže u stvaranju inovativnih i uključivih rješenja i poziva da se primiču takva rješenja; ističe da je potrebno povećati ulaganja u druga održiva rješenja poput zelene infrastrukture i, posebno, povećanja drvenastog vegetacijskog pokrova u gradovima; podsjeća da je potrebno ne samo smanjiti emisije nego i povećati sposobnost apsorpcije CO2 u tlu te poziva na bolju zaštitu postojećih i novoposađenih urbanih šuma u regijama EU-a;

39.  ističe da se lokalnom proizvodnjom sezonske hrane smanjuju emisije stakleničkih plinova iz prometa te se time smanjuje i ukupni ugljični otisak prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju na suradnju s prehrambenim sektorom radi povećanje održive lokalne i regionalne proizvodnje hrane i pozdravlja dobrovoljne mjere (označavanje bojama semafora) s pomoću kojih se jamči vidljivost utjecaja na klimu i ugljičnog otiska prehrambenih i drugih proizvoda; poziva na utvrđivanje zajedničkih pokazatelja na razini EU-a koji bi omogućili dobrovoljno, ali i usporedivo označavanje te poziva lokalne vlasti da provedu kampanje informiranja za podizanje razine osviještenosti o ugljičnom otisku prehrambenih proizvoda;

40.  ističe da se mjere ublažavanja klimatskih promjena trebaju planirati na temelju pravedne raspodjele uloženih napora i koristi među različitim akterima i da mjere prilagodbe klimatskim promjenama trebaju biti usmjerene na zaštitu najranjivijih skupina stanovništva kao cjeline;

41.  uviđa raznolikost i specifičnu prirodu regionalnih osjetljivih točaka i potencijala te ističe da se izazovi, sredstva i najučinkovitije mjere mogu razlikovati ovisno o području; stoga podsjeća na svoju posvećenost načelu supsidijarnosti i ističe da gradovi i regije moraju raspolagati potrebnim kompetencijama i dostatnom razinom političke, upravne i financijske autonomije kako bi mogle planirati i provoditi zasebne mjere; naglašava da je potrebno da gradovi sami oblikuju svoje prostorno planiranje ulaganjem u zelenu infrastrukturu, mobilnost, javni prijevoz i pametne mreže, kako bi postigli ciljeve utvrđene u Pariškom sporazumu; ponavlja da lokalne i regionalne vlasti, kao razine upravljanja koje su najbliže građanima, ali i učincima izazova povezanih s klimatskim promjenama, imaju sveobuhvatan uvid u veliki broj problema i stoga ističe da je važno tim vlastima pružiti administrativne kapacitete i financijske instrumente za razvoj prilagođenih rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

42.  poziva na potpuno transparentno i djelotvornije višerazinsko upravljanje kojim bi se lokalne vlasti, regije i gradovi te njihova predstavnička tijela bolje integrirali u postupak donošenja odluka EU-a i proces UNFCCC-a; poziva na to da se promiče i zajamči koordinacija među svim razinama javne vlasti, potiče uključenost javnosti te društvenih i gospodarskih dionika i poziva Komisiju da promiče koordinaciju te razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, regijama, lokalnim zajednicama i gradovima; ističe da treba potaknuti participativne modele lokalnog upravljanja;

43.  pozdravlja odluku Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. te napominje da će se preuzimanjem te obveze potaknuti intenzivnije istraživanje o važnosti gradova u borbi protiv klimatskih promjena; smatra da bi gradovi trebali dati svoj doprinos globalnom izvješću o klimi za 2018.; smatra, nadalje, da gradovi i regije mogu utjecati na donošenje politika nakon Pariškog sporazuma primjenom strateškog pristupa u cilju djelovanja protiv globalnog zatopljenja te mogu podržati mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima u gradskim područjima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva; poziva Komisiju da se založi za višerazinsko poimanje klimatskih mjera u tom procesu kako bi se promicao uključiv klimatski režim u kojemu se priznaju mjere koje poduzimaju lokalna i podnacionalna tijela;

44.  poziva nacionalne vlasti na provedbu decentralizacije i kvalitetniju implementaciju principa supsidijarnosti kako bi dodatno osnažili lokalnu i regionalnu razinu vlasti u borbi s klimatskim promjenama;

45.  napominje da mnogi elementi industrije ulažu u zelenu preobrazbu te da su preuzeli obvezu provoditi politike dekarbonizacije; prepoznaje da suradnja između poduzeća i gradova dovodi do inovativnih i uključivih rješenja za djelovanje u području klime i pomaže EU-u u postizanju njegovih ciljeva; podsjeća da industrijski sektor ima ključnu ulogu u financiranju i zatvaranju investicijskog jaza u urbanim područjima; poziva na promicanje partnerstava između gradova i poduzeća;

46.  naglašava da pametno planiranje i ulaganje u niskougljičnu urbanu infrastrukturu otpornu na klimatske promjene može poboljšati okoliš i kvalitetu života građana, otvoriti radna mjesta i dati poticaj lokalnom i regionalnom gospodarstvu;

47.  poziva gradove i regije da iskoriste inicijative EU-a kao što su urbane inovativne mjere za pokretanje pilot-projekata u području održivog urbanog razvoja;

48.  pozdravlja inicijativu „Women4Climate” i sudjelovanje privatnog sektora u toj inicijativi koja bi trebala pridonijeti većoj uključenosti žena na istaknutim položajima u borbi protiv klimatskih promjena, kako bi se poboljšale njihove rukovoditeljske vještine i potaknula sljedeća generacija istaknutih žena da sudjeluju u borbi protiv klimatskih promjena;

49.  uviđa da gradovi imaju posebnu odgovornost u pogledu rješavanju problema povezanih s klimatskim promjenama jer njihov udio u globalnim emisijama CO2 iznosi 70 % i ponovno ističe da se Parlament zalaže za globalni uspjeh Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju, što se odnosi i na Inicijativu za prilagodbu klimatskim promjenama (inicijativa Mayors Adapt), Memorandum o razumijevanju u pogledu ograničavanja zagrijavanja zemlje na manje od 2 ºC, Amsterdamski pakt i inicijativu Regions Adapt; smatra da će se obveze preuzete u okviru Pariške deklaracije iz 2015. (Paris City Hall Declaration) moći ispuniti samo suradnjom u okviru Globalnog sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju i poziva sve gradove u EU-u i izvan njega da se pridruže tom sporazumu gradonačelnika i da se­, ne dovodeći pritom u pitanje njihovo sudjelovanje u drugim sektorskim ili institucijskim mrežama sličnih namjena,­ obvežu na ambiciozno djelovanje u području klime te organiziraju razmjene iskustava i dobrih praksi; napominje da niz akcijskih planova koje su podnijeli gradovi sadrži obveze preuzete do 2020. godine i stoga potiče te gradove na poduzimanje dodatnih aktivnosti za razdoblje do 2030.; smatra da bi EU trebao nastaviti davati autonomiju gradovima u planiranju njihovih strategija ublažavanja klimatskih promjena jer to obično rezultira ambicioznijim ciljevima;

50.  ističe potrebu da se u Pariškom sporazumu jasno navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčilo dugoročno djelovanje za rješavanje problema klimatskih promjena; naglašava da EU mora raditi na terenu s gradovima i regijama kako bi se regije i gradovi EU-a bolje povezali te bili održiviji, kako bi se osnovale energetski učinkovite općine i razvile pametnije mreže gradskog prijevoza;

51.  smatra da treba poticati razmjenu znanja i iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini, s obzirom na bitna iskustva pojedinih regija i gradova, ali i određenih regionalnih agencija za zaštitu okoliša, odnosno za energiju;

52.  smatra da europske, međunarodne, ali i svjetske organizacije, udruge ili mreže gradova, općina i regija treba iskoristiti kao instrument za kvalitetniju suradnju prilikom rješavanja problema klimatskih promjena na lokalnoj i regionalnoj razini;

53.  napominje da su tijekom konferencije COP 22 u Marakešu lokalna i regionalna tijela razvila akcijski plan Marrakesh Roadmap for Action, u kojemu se ističe potreba za izravnijim sudjelovanjem lokalnih tijela i koji bi trebalo i formalno smatrati dijelom službene rasprave o klimatskim promjenama, a ne držati da su ona na istoj razini kao i drugi nedržavni akteri poput nevladinih organizacija i privatnog sektora;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, državama članicama te nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380. (4) SL C 316, 22.9.2017., str. 124. (5) SL C 207, 30.6.2017., str. 51. (6) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (7) SL C 349, 17.10.2017., str. 67.