Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 26. Opće deklaracije o pravima čovjeka, prema kojem „Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnim i temeljnim stupnjevima”,

–  uzimajući u obzir dokument pod naslovom „Promijeniti svijet: uzimajući u obzir program održivog razvoja do 2030.”, koji je usvojila Opća skupština UN-a 25. rujna 2015., kojim se utvrđuje da su jednakost, uključivanje i rodna ravnopravnost neodvojivo povezani s pravom na obrazovanje za sve,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 4.: „Osigurati inkluzivno, kvalitetno i ravnopravno obrazovanje i promicati mogućnost cjeloživotnog učenja”, kao i Deklaraciju iz Incheona te Okvir za djelovanje za provedbu cilja održivog razvoja br. 4, koji počiva na tom da je „rodna ravnopravnost neodvojivo povezana s pravom na obrazovanje za sve”,

–  uzimajući u obzir preporuku br. 36 iz 2017. o pravu djevojčica i žena na obrazovanje koju je izdao Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja koji je Opća skupština UN-a usvojila 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 35/L2 Vijeća za ljudska prava UN-a od 22. lipnja 2017., pod nazivom „Pravo na obrazovanje: daljnje postupanje nakon usvajanja Rezolucije 8/4 Vijeća za ljudska prava”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2002. pod naslovom „Obrazovanje i osposobljavanje u kontekstu smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju” (COM(2002)0116),

–  uzimajući u obzir radni dokument Komisije iz 2010. o jačanju i poboljšanju obrazovanja u zemljama u razvoju, pod nazivom „More and Better Education in Developing Countries” (SEC(2010)0121),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije iz 2018., pod nazivom „Obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama“ (COM(2018)0304),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Charlevoixa o kvalitetnom obrazovanju za djevojčice, djevojke i žene u zemljama u razvoju, koju su usvojile zemlje skupine G7 9. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju i Kodeks ponašanja EU-a o podjeli rada u okviru razvojne politike (COM(2007)0072),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 31. svibnja 2018. o provedbi zajedničkog radnog dokumenta službi Komisije (SWD(2015)0182) naslovljenog „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: promijeniti život djevojčica i žena vanjskim odnosima EU-a u razdoblju od 2016. do 2020.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju(2),

–  uzimajući u obzir globalno izvješće UNESCO-a objavljeno 2017. pod naslovom „Odgovornost u obrazovanju: ispunjavanje naših obveza”,

–  uzimajući u obzir članak 52. svojeg poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0327/2018),

A.  budući da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i da je od ključne važnosti za ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja; budući da obrazovanje sprječava međugeneracijski prijenos siromaštva i igra ključnu ulogu u postizanju rodne ravnopravnosti i emancipacije žena; budući da obrazovanje kao prostor prava nadilazi aritmetičku jednakost i svrha mu je promicanje stvarne rodne ravnopravnosti u obrazovanju i putem obrazovanja;

B.  budući da je posljednja komunikacija Komisije o obrazovanju u zemljama u razvoju objavljena 2002. i da je do sada ažurirana samo jednom, i to 2010. radnim dokumentom;

C.  budući da je 2009. pomoć za obrazovanje iznosila 8,3 % ukupne razvojne pomoći; budući da se taj udio 2015. smanjio na 6,2 %; budući da je u Uniji i njezinim državama članicama taj dio smanjen s 11 na 7,6 % u istom razdoblju;

D.  budući da se pomoć za osnovno obrazovanje u Uniji i njezinim državama članicama u razdoblju između 2009. i 2015. smanjila za 33,9 %, odnosno više nego pomoć za obrazovanje općenito (15,2 %);

E.  budući da 2015. osnovnu i srednju školu nije pohađalo 264 milijuna djece i mladih školskog uzrasta u;

F.  budući da je na kraju 2017. ukupni broj izbjeglica iznosio više od 25,4 milijuna, od čega 7,4 milijuna djece osnovnoškolske dobi, a 4 milijuna ih nije imalo pristup nikakvom osnovnom obrazovanju; budući da u zemljama u kojima vlada osjetljiva situacija ili koje su pogođene sukobima ima 37 % više djevojaka nego dječaka koje ne pohađaju osnovnu školu, a gotovo je 90 % veća vjerojatnost da mlade žene neće pohađati srednju školu u odnosu na njihove kolege u zemljama koje nisu pogođene sukobima;

G.  budući da je Izvješće UN-a o ciljevima održivog razvoja od 2017. pokazalo da je 2011. samo oko četvrtina škola u supsaharskoj Africi imala električnu energiju, a manje od polovina pristup zalihama pitke vode; budući da supsaharska Afrika ima najmanji postotak kvalificiranih nastavnika u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju;

H.  budući da je potpora obrazovanju u zemljama u razvoju ranije bila previše usmjerena na količinu upisanih studenata, a ne na kvalitetu obrazovanja; budući da se ciljem održivog razvoja br. 4 želi osigurati kvalitetno obrazovanje za sve do 2030.;

I.  budući da neka poduzeća u zemljama u razvoju nailaze na poteškoće prilikom pronalaženja radne snage čije kvalifikacije odgovaraju njihovim potrebama;

J.  budući da napori koji se ulažu od 2016., iako pohvalni, ipak nisu dovoljni za nadoknađivanje zaostataka i da stoga s njima treba nastaviti i proširiti ih;

K.  budući da bi, prema UNESCO-u, pomoć za obrazovanje u zemljama s niskim dohotkom i nižim srednjim dohotkom trebala biti šest puta veća kako bi se do 2030. ostvario cilj br. 4 održivog razvoja; budući da, prema mišljenju Međunarodne komisije za financiranje globalnih prilika za obrazovanje, pomoć za obrazovanje mora do 2030. dosegnuti iznos od 89 milijardi USD, u odnosu na sadašnjih 12 milijardi;

Postaviti obrazovanje u središte razvoja

1.  uvjeren je da pomoć za obrazovanje mora biti prioritet jer je obrazovanje temeljno pravo, ali i zato što je bitno za ostvarivanje ostalih ciljeva održivog razvoja: za gospodarski razvoj i smanjenje nejednakosti, rodnu ravnopravnost, jačanje položaja žena i djevojčica, socijalnu uključenost osoba s invaliditetom, zdravlje, demokraciju, vladavinu prava i sprečavanje sukoba;

2.  stoga izražava žaljenje što pomoć za obrazovanje ne predstavlja prioritet međunarodnim donatorima; zahtijeva da obrazovanje zauzme središnje mjesto u politikama razvoja Europske unije i njezinih država članica;

3.  priznaje da ostvarivanje cilja održivog razvoja br. 4 zahtijeva veliko ulaganje u obrazovne sustave; potvrđuje da to ulaganje prije svega moraju provesti zemlje u razvoju, ali da će međunarodna pomoć ostati nužna za popunjavanje praznina u financiranju;

4.  poziva Komisiju da ažurira svoju Komunikaciju od 2002. o obrazovanju i osposobljavanju kad je riječ o smanjenju siromaštva u zemljama u razvoju, kao i svoj radni dokument od 2010.; ističe da nova komunikacija mora sadržavati plan o sredstvima kako bi se održivi cilj br. 4 ostvario do 2030.;

5.  poziva Uniju i njezine države članice da 10 % svoje javne pomoći namijene za razvoj obrazovanja do 2024., i 15 % do 2030.;

6.  podsjeća da povećani napori zemalja u razvoju za promicanje pravičnih poreznih sustava, borbu protiv nezakonitih financijskih tokova te neophodno povećanje javne pomoći za razvoj neće biti dovoljni za popunjavanje praznina u financiranju; stoga poziva na uvođenje inovativnih sredstava financiranja kojima će se postići učinak poluge i koji su usklađeni s postojećim mehanizmima i inicijativama financiranja, u svrhu jačanja nacionalnih obrazovnih sustava;

7.  sa zanimanjem prati prijedlog Međunarodne komisije za financiranje prilika za obrazovanje diljem svijeta o osnivanju Međunarodnog instrumenta za financiranje obrazovanja (IFFEd), pod uvjetom da se njime uistinu dopune sadašnji napori, a ne da ih se zamijeni; smatra da se ta inicijativa mora voditi u skladu s djelovanjem Globalnog partnerstva za obrazovanje; ističe da se posebna pozornost mora posvetiti mogućnosti zaduživanja prihvatljivih zemalja prije svakog financiranja;

8.  ističe da cilj od 20 % službene razvojne pomoći Unije koji je posvećen socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju, obuhvaća osnovne socijalne usluge, uključujući pitanja zdravlja i obrazovanja, nije dovoljno jasan i da ne omogućuje odgovarajuće praćenje troškova; poziva da se ciljevi uključe u sljedeći višegodišnji financijski okvir;

Rješavanje prioriteta

9.  podsjeća da je stjecanje osnovnih znanja, uključujući digitalnu pismenost, preduvjet za razvoj vještina i zapošljavanje, da je obrazovanje djevojaka glavni pokretač za ostvarivanje održivih ciljeva, za zdravlje i dobrobit kao i za postizanje razvoja mirnih društava, te da su najslabije razvijene zemlje najviše izložene nedostatku financijskih sredstava, iako upravo u njima ulaganje stvara najviše koristi za ljude, socijalne usluge, gospodarstvo i zdravlje;

10.  podsjeća da je osnaživanje ugroženih skupina ključno za iskorjenjivanje siromaštva; ustraje u tome da bi svi ljudi, bez obzira na spol, dob, etničku pripadnost, jezik, vjeru, političko ili drugo mišljenje, kao i osobe s invaliditetom, migranti, autohtono stanovništvo, trebali imati pristup uključivom, ravnomjernom obrazovanju i cjeloživotnom osposobljavanju;

11.  stoga potvrđuje da pomoć Unije za obrazovanje mora prije svega riješiti dva prioritetna pitanja: dati prednost kvalitetnom i uključivom osnovnom obrazovanju i pružiti veću potporu najslabije razvijenim zemljama;

12.  posebno ustraje na održivom cilju br. 4.1. koji se odnosi na besplatno i kvalitetno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje za sve u trajanju od 12 godina; ponavlja da obrazovanje mora biti glavni stup partnerstva između Afrike i EU-a u izravnoj vezi sa strateškim prioritetima koji su 2017. prihvaćeni na sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije; navodi da besplatni ne trebaju biti samo troškovi školovanja, već i popratni troškovi, poput školskih potrepština, prijevoza i hrane; smatra da države članice moraju planirati sustave stipendija za školovanje djece u najnepovoljnijem položaju; podsjeća na to da je potrebno roditeljima osigurati pluralizam i slobodu izbora; preporučuje Europskoj uniji i državama članicama da, u skladu s održivim ciljem br. 4.1. i člankom 26. Opće deklaracije o pravima čovjeka, ne koriste službenu razvojnu pomoć za podupiranje komercijalnih profitnih obrazovnih ustanova, koje ne poštuju načela i vrijednosti Unije;

13.  poziva Uniju i države članice da do 2030. barem polovinu svoje pomoći obrazovanju namijene osnovnom obrazovanju;

14.  također poziva na to da se barem 40 % pomoći Unije i država članica za obrazovanje preusmjeri manje razvijenim zemljama;

15.  poziva na to da se osobita pozornost posveti jednakosti dječaka i djevojčica u školi, što je ključno za održivi razvoj i načelo da se nikoga ne zapostavi; poziva EU da promiče uključivo i kvalitetno obrazovanje da bi se uklonile prepreke za djevojčice kad je riječ o pristupu obrazovanju, sudjelovanju u njemu i završetku obrazovanja; podsjeća na to da se želi postići da do 2020. u 85 % novih programa Europske unije rodna ravnopravnost bude glavni odnosno značajan cilj; konačno, poziva na potporu u oblikovanju obrazovnih sustava koji će uzimati u obzir potrebe učenika s invaliditetom, kao i drugih manjina i ugroženih skupina, poštujući lokalne specifičnosti;

16.  pozdravlja što je Komisija usvojila njegovu komunikaciju o obrazovanju u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama te cilj da se 10 % humanitarne pomoći Unije od 2019. uloži u obrazovanje;

17.  podsjeća da obrazovanje djece izbjeglica ili raseljene djece treba od samog početka biti prioritet; inzistira na tome da je važno dati potporu nestabilnim zemalja i zemljama u sukobu kako bi se osnažila otpornost njihovih sustava i osiguralo da djeca i mlade izbjeglice, interno raseljena mladeži i zajednice domaćina imaju pristup kvalitetnom obrazovanju, uključujući srednjoškolsko.

18.  ističe da je potreban cjelovitiji, brži, sustavniji i učinkovitiji odgovor na potrebe u pogledu obrazovanja u izvanrednim situacijama, u skladu s načelom povezanosti između hitne pomoći, oporavka i razvoja;

19.  budući da neke ciljne zemlje ne mogu ili ne žele ispuniti osnovne, potrebe stanovništva uključujući obrazovne; poziva na to da se izabere najprikladniji partner iz civilnog društva te da nevladine organizacije i drugi dionici poboljšaju i rašire primjere dobre prakse na ovom području;

20.  podsjeća na važnost srednjoškolskog, tehničkog i strukovnog obrazovanja za zapošljivost mladih i održivi razvoj; smatra da potonji moraju voditi ka dobrim radnim mjestima te, u suradnji s poduzećima, biti usmjereni na razvoj države i potrebe poduzeća, i u mjeri u kojoj je to moguće, financirati poduzeća; skreće pažnju na projekte koji povezuju privatni sektor s centrima obrazovanja i poziva Komisiju da sagleda mogućnosti pružanja financijske potpore takvim inicijativama; primjećuje da bi se u tu svrhu mogao aktivirati plan vanjskog ulaganja Unije i poziva na strateško uključivanje organizacija civilnog društva u planiranje i provedbu u tom području;

21.  izražava zabrinutost zbog pojave „odljeva mozgova”; primjećuje da neke države članice izdvajaju više od polovine svoje pomoći za školovanje za troškove školarine na svom teritoriju; ukazuje na to da bi povećanje pomoći za školovanje trebalo smanjiti taj udio; poziva države članice da istraže i primijene dobre prakse i iskustva kao što su akademske i stručne razmjene; smatra da bi vize za višekratni ulazak tim studentima omogućile obnovu znanja i da bi pogodovale cirkularnoj mobilnosti; usporedno s time poziva na uvođenje poticaja ili mjera kojima bi se studente poticalo na rad u gospodarskom ili državnom sektoru njihove matične zemlje na vrlo kratko razdoblje nakon njihovog povratka kako bi znanja koja je stekli primijenili prvenstveno na partnerske zemlje;

22.  kvalitetno poučavanje ključno je za učenje; sa zabrinutošću primjećuje da su kvaliteta i dostupnost osposobljavanja nastavnika i dalje ozbiljan problem, posebno u supsaharskoj Africi; inzistira na ulaganju dodatnih napora u početno i trajno osposobljavanje profesora s naglaskom na pedagoškom znanju i vještinama, kao i na njihovom zapošljavanju, plaći i uvjetima rada, među ostalim da bi ih se ohrabrilo da ostanu na tom radnom mjestu i prenesu svoje znanje budućim generacijama; poziva na veći broj programa razmjena nastavnika iz zemalja u razvoju i onih iz država članica EU-a, npr. u sklopu programa Erasmus+;

23.  primjećuje da su potrebna velika ulaganja u školsku infrastrukturu, materijale, školsku opremu, posebno u ruralnim i rijetko naseljenim područjima kako bi se osigurao jednak pristup obrazovanju za sve, bez diskriminacije;

24.  naglašava važnost novih tehnologija za poboljšanje pristupa obrazovanju i njegove kvalitete, osobito radi širenja znanja, osposobljavanja, razvoja nastavnika i njihovih pedagoških vještina te upravljanja obrazovnim ustanovama; ustraje u tome da je potrebno iskoristiti tranziciju prema digitalizaciji da bi se znanje i suvremene metode podučavanja uveli u zemlje u razvoju; skreće pozornost na činjenicu da te nove tehnologije moraju biti potpora obrazovnim naporima, a ne njihova zamjena, čime se smanjuju pedagoški standardi; poziva na bolju procjenu učinka tehnoloških ulaganja na obrazovne rezultate; naglašava jačanje digitalnih vještina za promicanje osnaživanja žena i djevojčica;

25.  poziva na ulaganje većih napora u rješavanje izazova digitalnog izuzimanja s pomoću obrazovanja i osposobljavanja o osnovnim digitalnim vještinama i inicijativama koje olakšavaju upotrebu IKT-a; usto poziva na uvođenje predmeta digitalne pismenosti u školski kurikulum na svim razinama obrazovanja u zemljama u razvoju da bi učenici stekli vještine potrebne za lakši pristup informacijama;

26.  naglašava da obrazovanje mora omogućiti sljedećoj generaciji da vodi produktivan život u svijetu koji će izmijeniti robotizacija i automatizacija; procjenjuje da, kako bi se istodobno zadovoljila očekivanja osoba koje traže zaposlenje i poduzeća, dostupne obuke moraju biti uistinu stručne i da se, kako bi se to ostvarilo, ne smiju isključiti partnerstva s privatnim sektorom u području stručnog obrazovanja; naglašava, u tom pogledu, važnost fleksibilnosti i vještina, ali i životnih i socijalnih sposobnosti u obrazovanju; uvjeren je da, osim akademskog znanja koje pružaju škole, djeca moraju stjecati vještine razmišljanja kako bi mogla postavljati prava pitanja te kreativne vještine kako bi mogla provesti svoje ideje u djela, te da moraju biti spremni na cjeloživotno učenje;

27.  naglašava povezanost obrazovanja i zdravlja; ukazuje na to da, osim poticanja učenja, zdravstvene službe u školama i zdravstvena pismenost mogu doprijeti do velikih dijelova društva; traži uvođenje sveobuhvatnog i integriranog pristupa spolnom odgoju za djevojčice i dječake koji će se baviti zdravstvenim problemima poput HIV-a, planiranja obitelji i trudnoće, a u isto vrijeme će pridonijeti postizanju širih ciljeva, kao što je povećanje pristupa obrazovanju za djevojčice; naglašava značaj pružatelja skrbi za psihosocijalnu potporu, posebice u zemljama koje su pogođene sukobom, u poboljšanju otpornosti male djece;

28.  potiče države na uvođenje najmanje jedne godine besplatnog obrazovanja u predškolskoj dobi, u skladu s ciljem održivog razvoja 4.2;

29.  ponavlja da je kvalitetno obrazovanje moguće samo u odgovarajućem okruženju što podrazumijeva uključenost roditelja, prehranu, sigurnost, kao i pristup električnoj energiji, vodi i odgovarajućim sanitarnim uvjetima, čime se dječacima i djevojčicama omogućuje da uistinu imaju koristi od škole i da se povećaju stope završavanja školovanja, osobito kad je riječ o osnovnoškolskom obrazovanju;

Poboljšanje kvalitete pomoći

30.  smatra da je ocjenjivanje obrazovnih sustava, kvalitete obrazovanja i obrazovnih rezultata, uključujući obrazovanje u nedržavnim ustanovama, preduvjet za svako poboljšanje učinkovitosti pomoći; poziva Komisiju i države članice da financiraju istraživanje, prikupljanje podataka i pouzdane, tehničke, nediskriminacijske i neovisne instrumente za procjenu;

31.  smatra da je usklađivanje donatora u lokalnim skupinama za obrazovanje od temeljne važnosti kako bi se izbjeglo udvostručavanje pa čak i sukob razvojne pomoći; poziva države članice da sustavnije primjenjuju zajedničku izradu programa i delegiranje; podsjeća da pomoć za razvoj ne može biti u službi strategije utjecaja;

32.  ističe obvezu vlada da svojim građanima osiguraju pravo na obrazovanje; stoga ističe da je potrebno osigurati kapacitet nositelja dužnosti na svim razinama za pružanje usluga za sve, te pravedne, dostupne i nediskriminirajuće nacionalne obrazovne ustanove, strategije i planove s istinskom odgovornošću koji se temelje na značajnom savjetovanju s glavnim dionicima, uključujući civilno društvo, s posebnim ciljevima i mehanizmima praćenja, trajnim ocjenjivanjima i nadzorima, jasnim i transparentnim određivanjem odgovornosti i dodjelom sredstava koja podliježe neovisnim kontrolama; potiče usvajanje nacionalnih regulatornih okvira za osnivanje i rad obrazovnih službi;

33.  ističe predvidljivost pomoći i to da je preuzimaju partnerske zemlje; u tom pogledu navodi da proračunska pomoć i pomoć koju pružaju multilateralne organizacije najbolje odgovaraju tim zahtjevima;

34.  poziva Komisiju i države članice da, kada je to moguće, prednost daju proračunskoj pomoći, uz stroge kriterije koji uključuju dobro upravljanje, temeljite kontrole, posebno kako bi se spriječila korupcija; podsjeća na to da se treće zemlje korisnice obvezuju nadoknaditi isplate u slučaju ozbiljnih nepravilnosti; poziva na to da se civilno društvo uključi u praćenje sporazuma o financiranju; naglašava da je potrebno uspostaviti mehanizam praćenja kako bi se provjerilo jesu li razvojni fondovi zloupotrijebljeni i kako bi se provele odgovarajuće sankcije, uključujući i preraspodjelu financijskih sredstava kako bi se povećala podrška zemljama s boljom praksom u tom području;

35.  potiče Komisiju i države članice da promiču ulogu lokalnih tijela vlasti i organizacija civilnog društva u pripremi i provedbi programa za pomoći obrazovanju, u okviru proračunske potpore;

36.  primjećuje da samo jedna trećina pomoći za obrazovanje ide preko multilateralnih tijela, za razliku od dvije trećine u području zdravlja; poziva Komisiju i države članice da povećaju financiranje Globalnog partnerstva za obrazovanje i fonda Education cannot wait; smatra da bi Globalno partnerstvo moralo biti u mogućnosti, u svom sljedećem Strateškom planu za razdoblje nakon 2020., produljiti svoje programsko razdoblje s tri na šest godina, što bi omogućilo stabilnije i predvidljivije financiranje, koje je osobito potrebno za jačanje nacionalnih obrazovnih sustava;

o
o   o

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0239. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0104.