Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2926(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0528/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 15/11/2018 - 5.2

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0460

Usvojeni tekstovi
PDF 132kWORD 54k
Četvrtak, 15. studenog 2018. - Strasbourg
Stanje ljudskih prava na Kubi
P8_TA(2018)0460RC-B8-0528/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o stanju ljudskih prava na Kubi (2018/2926(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 17. studenoga 2004. o Kubi(1), od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi(2), od 21. lipnja 2007. o Kubi(3), od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi(4) te od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube(5), s druge strane i uz suglasnost Parlamenta za njegovo sklapanje,

–  uzimajući u obzir da je kubanska Nacionalna skupština narodne vlasti 19. travnja 2018. izabrala za predsjednika Miguela Díaz-Canela,

–  uzimajući u obzir zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke na Kubi objavljene 17. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir mišljenje br. 59/2018 Radne skupine UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode u vezi s Arielom Ruizom Urquiolom, kojega organizacija Amnesty International smatra zatvorenikom savjesti, usvojeno na njezinoj 82. sjednici održanoj od 20. do 24. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir univerzalne periodične preglede o Kubi koje je Vijeće UN-a za ljudska prava provelo u svibnju 2013. i u svibnju 2018. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch o Kubi iz 2017. godine i izjavu Erike Guevara-Rosas, direktorice organizacije Amnesty International za Amerike, danu 27. srpnja 2018. o 100 dana nove kubanske vlasti,

–  uzimajući u obzir mjesečne izjave Kubanskog povjerenstva za ljudska prava i nacionalno pomirenje (CCDHRN),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir kubanski Ustav,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su ljudska prava sastavni dio političkih dijaloga Europske unije i njezinih sporazuma o trgovini i suradnji; budući da bi nedjeljivost ljudskih prava, što obuhvaća i građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, trebala biti jedan od glavnih ciljeva Europske unije u njezinim odnosima s Kubom;

B.  budući da je Parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube; budući da se u tom Sporazumu jasno ističe velika zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Kubi i da on uključuje odredbu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

C.  budući da je 2015. godine započeo dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da su se sudionici četvrtog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube 9. listopada 2018. bavili, među ostalim, sudjelovanjem građana u javnim poslovima, između ostalog u kontekstu nedavnih izbornih procesa, te slobodom udruživanja i izražavanja i mogućnošću da se borci za ljudska prava i drugi sektori civilnog društva slobodno udružuju, izražavaju svoja stajališta i sudjeluju u javnom životu; budući da Parlamentu nije jasno jesu li na tom sastanku doneseni ikakvi zaključci; budući da o ljudskim pravima na Kubi nisu postignuti konkretni rezultati unatoč uspostavi dijaloga o ljudskim pravima i ponovnom izboru Kube u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje od 2017. do 2019. godine; budući da politički dijalog mora uključivati izravan i intenzivan dijalog s civilnim društvom i opozicijom bez ikakvih ograničenja;

D.  budući da kubanska vlada i dalje odbija priznati praćenje ljudskih prava kao legitimnu aktivnost i ne priznaje pravni status lokalnim skupinama za ljudska prava;

E.  budući da će se 24. veljače 2019. održati ustavotvorni referendum; budući da u procesu donošenja novog Ustava nedostaje odgovarajuća javna rasprava na nacionalnoj razini, čime se Komunističkoj partiji jamči da zadrži svoju snažnu ulogu u društvu bez višestranačkog sustava, temeljnih sloboda i političkih i građanskih prava, a čime se jača centralizirano državno vlasništvo i kontrolirana ekonomija; budući da se u članku 3. navodi da je jednostranački politički sustav „neopoziv”, dok se u članku 224. navodi da je sadašnjim i budućim generacijama zabranjeno izmijeniti ireverzibilni karakter socijalizma, ali i sadašnji politički i društveni sustav; budući da da u nacrtu Ustava, čini se, postoje i druge vrlo zabrinjavajuće odredbe;

F.  budući da se neovisni novinari, mirni disidenti i borci za ljudska prava na Kubi koji dokumentiraju kršenja ljudskih prava, a to su većinom članovi demokratske oporbe, progone, da im se proizvoljno oduzima sloboda ili su u zatvoru; budući da su prema podacima CCDHRN-a u listopadu 2018. provedena najmanje 202 proizvoljna kratkoročna uhićenja, iz nedvojbeno političkih razloga, mirnih protivnika i neovisnih aktivista civilnog društva koji su ostvarivali svoja temeljna prava na izražavanje, okupljanje i političko udruživanje;

G.  budući da je jedna od tih osoba dr. Eduardo Cardet, nacionalni koordinator Kršćanskog oslobodilačkog pokreta (MCL – Movimiento Cristiano Liberación), koji je osuđen na tri godine zatvora zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja; budući da je on uhićen u studenom 2016. nakon povratka iz Miamija; budući da je dr. Cardet, koji se smatra zatvorenikom savjesti, trenutačno zatočen na Kubi u zatvoru Si u Holguínu, gdje se nalazi u samici, bez mogućnosti obiteljskih posjeta ili telefonskih poziva;

H.  budući da je Tomás Núñez Magdariaga, član Domoljubnog saveza Kube (UNPACU – Unión Patriótica de Cuba), neslužbene političke oporbene skupine, štrajkao glađu 62 dana i da je pušten na slobodu 15. listopada 2018. zahvaljujući međunarodnom pritisku; budući da je on proglašen krivim zbog navodnih prijetnji državnom dužnosniku koji je na kraju priznao da je optužbe protiv Magdariage izmislio; budući da je njegov slučaj još jedan jasan primjer pokušaja ušutkavanja svih suprotnih mišljenja;

I.  budući da su u listopadu 2018. Žene u bijelom (Damas de blanco) ponovno bile glavne žrtve političke represije i da je nekoliko članova Ujedinjenog antitotalitarnog foruma (FANTU – Foro Antitotalitario Unido) bilo podvrgnuto represiji u nekoliko provincija;

J.  budući da se svim zatvorenicima na Kubi mora jamčiti humano postupanje; budući da kubanska vlada uskraćuje pristup zatvorima neovisnim skupinama za ljudska prava; budući da za kubanske građane ne postoje jamstva pravičnog postupka kao što je pravo na pravedno i javno suđenje pred kompetentnim i nepristranim sudom; budući da su zatvorenici na uvjetnoj slobodi često podvrgnuti kontinuiranom uznemiravanju od strane vlasti;

K.  budući da je Radna skupina UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode jasno navela da kubanske žrtve samovoljnog oduzimanja slobode imaju pravo od vlade tražiti obeštećenje koje uključuje povrat sredstava, naknadu i popravljanje štete, rehabilitaciju i jamstva da se isti postupak neće ponoviti;

L.  budući da postoje znakovi većeg poštovanja slobode vjeroispovijesti na Kubi; budući da su kubanske vlasti istovremeno i dalje vrlo restriktivne u pogledu izgradnje ili obnove kršćanskih crkava; budući da je crkva s vremenom postala najveći akter civilnog društva i ključni nedržavni pružatelj socijalnih usluga na Kubi, ali da su njezine aktivnosti i dalje pod strogim nadzorom vlasti;

M.  budući da je svrha jačih političkih i gospodarskih veza EU-a s Kubom pomoć u napretku političkih reformi u toj zemlji u skladu s težnjama svih njezinih građana; budući da bi gospodarska i trgovinska liberalizacija trebala omogućiti Kubi da postupno napreduje prema društvenim prostorima slobode, suživotu, tehnologiji i komunikacijama koje kubansko stanovništvo vrednuje i traži;

N.  budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da je i dalje redovita pojava da dobitnici Nagrade Saharov ne smiju napuštati zemlju i sudjelovati u međunarodnim događajima;

O.  budući da je Parlament u više navrata zatražio da uputi službena izaslanstva na Kubu; budući da su kubanske vlasti svaki put uskratile dolazak u zemlju, čak i nakon sklapanja Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;

1.  oštro osuđuje samovoljno oduzimanje slobode, progon i uznemiravanje mirnih disidenata, neovisnih novinara, boraca za ljudska prava i političke oporbe na Kubi te napade na njih; poziva na trenutačni prekid tih aktivnosti i hitno puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika, uključujući Eduarda Cardeta, i onih koji su samovoljno zatvoreni isključivo zbog ostvarivanja slobode izražavanja i okupljanja;

2.  poziva države članice EU-a, ESVD i delegaciju EU-a na Kubi da se čvrsto pridržavaju svojih temeljnih načela i politika u odnosu na Kubu te da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zatražili oslobađanje navedenih osoba, da se pobrinu za trenutačni prekid uznemiravanja političkih protivnika i boraca za ljudska prava te da im se odmah pruži pomoć i zaštita;

3.  poziva kubanske vlasti da poboljšaju uvjete u zatvorima i postupanje sa zatvorenicima te da međunarodnim organizacijama za ljudska prava i neovisnim kubanskim organizacijama omoguće pristup zatvorima u zemlji; naglašava da je zatvaranje kubanskih disidenata zbog njihovih ideala i mirne političke aktivnosti u suprotnosti s Općom deklaracijom o ljudskim pravima;

4.  izražava žaljenje zbog toga što unatoč usvojenom Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube stanje ljudskih prava i demokracije nije poboljšano; poziva na ispunjavanje obveza predviđenih tim Sporazumom, posebno kad je riječ o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda; ističe da uspjeh Sporazuma ovisi o njegovoj provedbi i mjeri u kojoj ga se strane pridržavaju;

5.  podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma koju treba primijeniti u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome postoje redovita izvješća Parlamentu; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da na plenarnoj sjednici detaljno obavijesti Parlament o konkretnim koracima koji se poduzimaju radi ispunjavanja prethodno navedenog zahtjeva;

6.  poziva kubansku vladu da redefinira svoju politiku o ljudskim pravima tako što će je uskladiti s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da omogući aktivno sudjelovanje svih aktera civilnog društva i oporbenih političkih aktera u političkom i društvenom životu bez nametanja bilo kakvih ograničenja; poziva Kubu da potvrdi svoju namjeru da „primijeni najviše standarde u promicanju i zaštiti ljudskih prava” ratificiranjem Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i njihovih fakultativnih protokola;

7.  podsjeća kubanske vlasti da je sloboda kretanja i okupljanja zajamčena međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da to vrijedi i za aktiviste i članove demokratske oporbe;

8.  oštro osuđuje donošenje Dekreta br. 349 kojim se narušava pravo na umjetničku slobodu na Kubi; poziva kubanske vlasti da poduzmu odgovarajuće zakonodavne mjere kako bi opozvale Dekret br. 349 prije nego što on u prosincu 2018. godine stupi na snagu; naglašava da je sloboda umjetničkog izražavanja ključna za održiv i dinamičan kulturni sektor koji može stvoriti nova radna mjesta, razviti kulturne industrije i revitalizirati kulturnu baštinu;

9.  poziva kubansku vladu da prestane provoditi cenzuru na internetu i da zaustavi blokiranje internetskih stranica isključivo u svrhu ograničavanja političke kritike i ograničavanja pristupa informacijama;

10.  u potpunosti podržava zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke od 17. ožujka 2017. u kojima se apelira na Kubu da poduzme potrebne mjere kako bi se zajamčila potpuna neovisnost njezinog pravosudnog sustava, kao i da osnuje neovisnu nacionalnu ustanovu za ljudska prava u skladu s Pariškim načelima;

11.  izražava veliku zabrinutost zbog novog nacrta Ustava i referenduma planiranog za veljaču 2019. godine; naglašava da cjelokupni proces nije dovoljno uključiv i da u njemu nedostaje tolerancije i poštovanja osnovnih građanskih i političkih prava koja bi mogla zajamčiti demokratski ustavni proces; u tom smislu ponavlja svoju odlučnost da potiče proces tranzicije prema pluralističkoj demokraciji i poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda koji uključuje sve sudionike bez iznimke, kako je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, te trajnom gospodarskom oporavku usmjerenom na poboljšanje životnog standarda kubanskog stanovništva, što je u skladu s težnjama kubanskog naroda; poziva relevantna kubanska tijela vlasti da u novom Ustavu predvide slobodne i višestranačke izbore;

12.  potiče europske institucije i države članice da pomognu ekonomskoj i političkoj tranziciji na Kubi prema potpuno demokratskom režimu u kojem se poštuju temeljna prava svih građana; podržava korištenje različitih instrumenata vanjske politike EU-a, a posebno Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) u cilju jačanja dijaloga EU-a s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na Kubi;

13.  poziva kubanske vlasti da ukinu smrtnu kaznu za sva kaznena djela; poziva na moratorij na izvršavanje smrtne kazne do formalnog usvajanja navedene pravne izmjene; poziva na preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da su sudski postupci provedeni u skladu s međunarodnim standardima i da se u budućnosti obustavi izvršenje smrtne kazne;

14.  poziva kubansku vladu da omogući crkvama da slobodno obavljaju djelatnost socijalne skrbi u kubanskom društvu; poziva na potpuno jamčenje slobode vjeroispovijesti i savjesti;

15.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da prizna postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da podrži njezino uključivanje u politički dijalog EU-a i Kube; podsjeća europske institucije da su civilno društvo i oni kojima je dodijeljena Nagrada Saharov ključni akteri za demokratizaciju Kube i da se njihov glas mora čuti i uzeti u obzir u okviru bilateralnih odnosa; u tom smislu poziva sve predstavnike država članica EU-a da tijekom susreta s kubanskim vlastima pokreću pitanje ljudskih prava te da se prilikom posjeta Kubi sastanu s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila unutarnja i vanjska usklađenost politike ljudskih prava EU-a;

16.  duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti odbile dopustiti odborima, izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika Europskog parlamenta da posjete Kubu unatoč tome što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji; poziva vlasti da im odmah omoguće ulazak u zemlju, uključujući mogućnost posjete otoku na dan 24. veljače 2019. kada bi se trebao održati ustavotvorni referendum;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.

(1) SL C 201 E, 18.8.2005., str. 83.
(2) SL C 288 E, 24.11.2006., str. 81.
(3) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 377.
(4) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 82.
(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 99.

Posljednje ažuriranje: 6. veljače 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti