Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/0237(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0340/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0340/2018

Rasprave :

PV 14/11/2018 - 22
CRE 14/11/2018 - 22

Glasovanja :

PV 15/11/2018 - 5.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0462

Usvojeni tekstovi
PDF 365kWORD 483k
Četvrtak, 15. studenog 2018. - Strasbourg
Prava i obveze putnika u željezničkom prometu ***I
P8_TA(2018)0462A8-0340/2018
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (preinaka) (COM(2017)0548 – C8-0324/2017 – 2017/0237(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0548),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0324/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. siječnja 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo od 24. srpnja 2017. koje je Odbor za pravna pitanja uputio Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0340/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 197, 8.6.2018., str. 66.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. studenoga 2018. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (preinaka)
P8_TC1-COD(2017)0237

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Potreban je veći broj izmjena Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(2). kako bi se poboljšala zaštita putnika i potaknuo rast željezničkog prometa, uzimajući u obzir osobito članke 11., 12. i 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Uzimajući u obzir navedene izmjene te radi jasnoće tu Uredbu (EZ) br. 1371/2007 stoga bi uredbu trebalo preinačiti. [Am. 1]

(2)  U okviru zajedničke prometne politike važno je štititi korisnička prava putnika u željezničkom prometu i poboljšati kakvoću i učinkovitost putničkih usluga u željezničkom prijevozu kako bi se pomoglo povećanju udjela željezničkog prijevoza u odnosu na druge načine prijevoza.

(3)  Unatoč znatnom napretku u zaštiti potrošača u Uniji potrebna su daljnja poboljšanja u zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu, posebice u pogledu isplate naknada u slučaju kašnjenja, otkazivanja ili materijalne štete. [Am. 2]

(4)  Kako je putnik u željezničkom prijevozu slabija strana ugovora o prijevozu, u tom se smislu moraju štititi njegova prava.

(5)  Priznavanjem istih prava putnicima u željezničkom prijevozu na međunarodnim i domaćim putovanjima trebali bi se podignuti razina zaštite potrošača prava putnika u Uniji, osigurati jednaki uvjeti za željezničke prijevoznike posebno u pogledu njihova pristupa informacijama i zajamčiti jednaka razina prava putnikanaknada u slučaju kašnjenja ili otkazivanja. Putnici bi trebali primiti najtočnije moguće informacije o svojim pravima. [Am. 3]

(5a)   Ova Uredba ne bi trebala negativno utjecati na sposobnost država članica ili nadležnih tijela da utvrđuju socijalne cijene za usluge regulirane u skladu s obvezom pružanja javne usluge i za komercijalne usluge. [Am. 4]

(6)  Usluge gradskog, prigradskog i regionalnog željezničkog prijevoza putnika razlikuju se po svojoj naravi od prijevoza na dugim relacijama. Stoga bi države članice trebale moći izuzeti gradske, prigradske i regionalne usluge željezničkog prijevoza putnika koje nisu prekogranične usluge u Uniji od nekih odredbi o pravima putnika. [Am. 136]

(7)  Cilj je ove Uredbe poboljšanje usluga željezničkog prijevoza putnika u Uniji. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost odobravanja izuzeća za usluge u područjima u kojima se značajan dio usluge izvodi izvan Unije, uz uvjet da pri pružanju tih usluga na državnim područjima tih država članica u skladu s nacionalnim pravom osigurava primjerena razina prava putnika.

(8)  Međutim, izuzeća se ne bi trebala odnositi na odredbe ove Uredbe čijom se primjenom osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću olakšava korištenje uslugama željezničkog prijevoza. Nadalje, izuzeća se ne bi trebala primjenjivati na prava onih koji žele kupiti karte za putovanje vlakom da to učine bez nepotrebnih poteškoća, niti na odredbe o obvezi željezničkih prijevoznika u odnosu na putnike i njihovu prtljagu, na zahtjev da željeznički prijevoznici budu odgovarajuće osigurani te na zahtjev da ti prijevoznici poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se jamči osobna sigurnost putnika na kolodvorima i u vlakovima te na zahtjev da upravljaju rizikom. [Am. 6]

(9)  Prava korisnika usluga u željezničkom prijevozu uključuju dobivanje informacija o usluzi, kako tim uslugama i povezanim pitanjima, prije tako, tijekom i tijekomnakon putovanja. Kadgod je to moguće, Željeznički prijevoznik i prodavač karata moraju trebali bi ove informacije dati unaprijed i što je prije moguće, unaprijed ili barem na početku putovanja. Te bi se informacije trebale pružiti u pristupačnim formatima osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću te bi trebale biti javno dostupne. Željeznički prijevoznici trebali bi pružati te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju svoje usluge. [Am. 7]

(9a)   Pristup svim operativnim podacima i cijenama u stvarnom vremenu pod nediskriminirajućim i održivim uvjetima čini željeznički prijevoz pristupačnijim novim korisnicima i pruža im širi raspon putnih mogućnosti i tarifa koje mogu izabrati. Željeznički prijevoznici trebali bi prodavačima karata pružati svoje operativne i tarifne podatke u cilju olakšavanja željezničkog prometa. Potrebno je uložiti napore kako bi se putnicima omogućilo da rezerviraju jedinstvene karte i optimalna jednosmjerna putovanja željeznicom. [Am. 8]

(9b)   Intenzivan multimodalni prijevoz putnika doprinijet će postizanju klimatskih ciljeva. Stoga bi željeznički prijevoznici također trebali oglašavati kombinacije koje uključuju druge načine prijevoza kako bi putnici bili upoznati s njima prije rezerviranja putovanja. [Am. 9]

(9c)  Intenzivan multimodalni prijevoz putnika doprinijet će postizanju klimatskih ciljeva. Stoga bi željeznički prijevoznici također trebali oglašavati kombinacije koje uključuju druge načine prijevoza kako bi putnici bili upoznati s njima prije rezerviranja putovanja. [Am. 10]

(10)  Detaljniji zahtjevi u vezi s pružanjem putničkih informacija utvrđeni su u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (TSI-jima) iz Uredbe Komisije (EU) br. 454/2011(3).

(11)  Osnaživanje prava putnika u željezničkom prometu mora se temeljiti na postojećem međunarodnom pravu, sadržanom u Dodatku A – Jedinstvena pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV) Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999. (Protokol iz 1999.). Međutim, poželjno je da se područje primjene ove Uredbe proširi tako da se štite ne samo putnici u međunarodnom prijevozu, nego i putnici u domaćem prijevozu. Unija je pristupila COTIF-u 23. veljače 2013.

(12)  U kontekstu prodaje putničkih prijevoznih karata države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere za zabranu diskriminacije na osnovi državljanstva ili boravišta, neovisno o tome je li predmetni putnik trajno ili privremeno u drugoj državi članici. Tim bi mjerama trebalo obuhvatiti sve prikrivene oblike diskriminacije koji bi mogli imati isti učinak kao i primjena drugih mjerila poput boravišta, fizičke ili digitalne lokacije. U svjetlu razvoja internetskih platformi za prodaju putničkih prijevoznih karata države članice trebale bi posvetiti posebnu pažnju sprečavanju diskriminacije pri pristupu internetskim platformama ili kupovanju karata. Međutim, prijevozni programi sa socijalnim cijenama ne bi trebali biti automatski isključeni ako su razmjerni i ne ovise o državljanstvu predmetne osobe. [Am. 11]

(13)  Sve veća popularnost biciklizma diljem Unije utječe na opću mobilnost i turizam. Povećanjem udjela željeznice i bicikala u ukupnom prijevozu smanjuje se utjecaj prometa na okoliš. Stoga bi željeznički prijevoznici trebali olakšati kombinaciju putovanja biciklom i željeznicom koliko je god to moguće, posebice dopuštanjem prijevoza bicikala vlakoma posebno bi trebali omogućiti dostatan broj stalaka za bicikle za prijevoz sastavljenih bicikala u područjima namijenjenima toj svrsi u svim vrstama putničkih vlakova, uključujući vlakove velikih brzina, vlakove koji prelaze velike udaljenosti, prekogranične i lokalne vlakove. Putnici bi trebali biti obaviješteni o prostoru namijenjenom biciklima. Ti bi se uvjeti trebali primjenjivati na sve željezničke prijevoznike ... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 12]

(14)  Željeznički prijevoznici trebali bi olakšati prijelaz putnika u željezničkom prijevozu od jednog prijevoznika do drugog, izdavanjem jedinstvenih karata, uvijek kada je to moguće. [Am. 13]

(15)  U svjetlu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom te kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću pružile mogućnosti željezničkog prijevoza usporedive s mogućnostima za druge građane, trebalo bi odrediti pravila o nediskriminaciji i pomoći tijekom putovanja. Osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, bilo radi invalidnosti, dobi ili bilo kojeg drugog razloga, imaju, kao i svi ostali građani, ista prava slobode kretanja i nediskriminacije. Među ostalim, posebnu pažnju treba posvetiti pružanju dostupnih informacija osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u vezi s dostupnošću željezničkih usluga, uvjetima pristupa željezničkim vozilima i njihovom opremom. Kako bi se putnicima s oštećenjem osjetila pružile najbolje informacije o kašnjenjima, treba koristiti prikladne vizualne i zvučne sustave koje oni mogu razumjeti. Osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću trebalo bi omogućiti kupnju voznih karata u vlaku, bez dodatne naknade. Osoblje bi trebalo biti primjereno osposobljeno za izlaženje u susret potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, posebno pri pružanju pomoći. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti prijevoza, takvim bi osobama trebalo pružiti besplatnu pomoć na kolodvorimapri ukrcaju i u vlakovima u svako doba kad vlakovi prometuju, a ne samo u određeno doba dana iskrcaju. [Am. 14]

(15a)  Ako na željezničkoj postaji nema dostupnih automata za prodaju karata, osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću trebale bi moći kupiti kartu u vlaku. [Am. 15]

(16)  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi uvažavati potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, u skladu s TSI-jem za osobe sa smanjenom pokretljivošćuUredbom Komisije (EU) br. 1300/2014 (TSI)(4) i Direktivom XXX kada one dopunjuju tehničke specifikacije za interoperabilnost (TSI). Uz to, u skladu s pravilima Unije o javnoj nabavi, osobito s Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5), sve zgrade i željeznička vozila trebalo bi učiniti dostupnima, postupnim odstranjivanjem fizičkih i funkcionalnih prepreka pri nabavi novog materijala ili pri izvođenju građevinskih radova ili većih obnova. [Am. 16]

(17)  Poželjno je da se ovom Uredbom uvede sustav naknade za putnike u slučaju kašnjenja povezan s odgovornošću željezničkog prijevoznika, i da se temelji na istoj osnovi kao međunarodni sustav predviđen COTIF-om, a posebno njegovim Jedinstvenim pravilima CIV-a koja se odnose na prava putnika. Trebalo bi omogućiti povrat cjelokupnog iznosa kupljenih karata. U slučaju kašnjenja usluge prijevoza putnika, željeznički prijevoznici trebali bi putnicima pružiti naknadu na osnovi postotka cijene karte od najviše 100 %. [Am. 17]

(18)  Željeznički se prijevoznici moraju osigurati ili naći jednakovrijedno rješenje za svoju odgovornost prema putnicima u željezničkom prijevozu u slučaju nesreće. Ako države članice odrede najveći iznos odštete za slučaj smrti ili osobne povrede putnika, taj iznos trebao bi biti barem jednak onom utvrđenom u Jedinstvenim pravilima CIV-a. Države članice trebale bi imati mogućnost da u bilo kojem trenutku povećaju iznos odštete u slučaju smrti ili osobne povrede putnika. [Am. 18]

(19)  Povećavanje prava na naknadu i pomoć u slučaju kašnjenja, propuštene veze ili otkazivanja usluge, trebalo bi rezultirati većim poticajima na tržištu željezničkog prijevoza putnika, u korist putnika.

(20)  U slučaju kašnjenja putnicima bi trebalo omogućiti nastavak istog putovanja ili preusmjereno putovanje pod usporedivim uvjetima prijevoza. U tim slučajevima trebalo bi prije svega uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću te pružiti odgovarajuće informacije. [Am. 19]

(20a)   Prilikom rezervacije pod tumačenjem putovanja ili kombiniranog putovanja trebalo bi podrazumijevati sve situacije s realističnim ili primjenjivim minimalnim vremenima povezivanja, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike kao što su veličina i lokacija predmetnih postaja i platformi. [Am. 137]

(21)  Međutim, željeznički prijevoznik ne bi trebao biti obvezan isplatiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje uzrokovano teškim vremenskim uvjetima ili velikim prirodnim katastrofama koje ugrožavaju sigurno obavljanje usluge. Svaki takav događaj trebao bi imati obilježja izvanredne prirodne katastrofe, različite od uobičajenih sezonskih vremenskih uvjeta kao što su jesenske oluje ili redovne poplave u gradskim područjima uzrokovane plimom ili topljenjem snijega. Željeznički prijevoznici trebali bi dokazati da nisu mogli predvidjeti niti spriječiti kašnjenje čak i uz poduzimanje svih razumnih mjera. [Am. 20]

(22)  U suradnji s upraviteljima infrastrukture i željezničkim prijevoznicima upravitelji kolodvora trebali bi pripremiti i objaviti planove za izvanredne situacije kako bi smanjili utjecaj velikih poremećaja tako da se putnicima koji čekaju pruže odgovarajuće informacije i skrb. [Am. 21]

(23)  Ovom se Uredbom ne bi trebalo ograničavati prava željezničkih prijevoznika, prodavača karata, upravitelja željezničkog kolodvora ili upravitelja infrastrukture da po potrebi zahtijevaju naknadu od bilo koje osobe, uključujući treće osobe, za ispunjenje svojih obveza u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvomovom Uredbom. [Am. 22]

(24)  Kada država članica željezničkim prijevoznicima odobri izuzeće od odredaba ove Uredbe, ona bi trebala, uz savjetovanje s organizacijama koje zastupaju putnike, poticati te prijevoznike da uvedu mjere za naknadu i pomoć u slučaju većih smetnji usluge željezničkog prijevoza putnika.

(25)  Također je poželjno da se žrtve nesreće i njihovi uzdržavanici rasterete od kratkoročnih financijskih briga u razdoblju neposredno nakon nesreće.

(26)  U interesu je putnika u željezničkom prijevozu da se u dogovoru s tijelima javne vlasti poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se jamči njihova osobna sigurnost na kolodvorima i u vlakovima.

(27)  Putnici u željezničkom prijevozu trebali bi imati mogućnost da bilo kojem uključenom željezničkom prijevozniku, prodavaču karata, upravitelju željezničkog kolodvora ili infrastrukture ulože pritužbu u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe, te pravo na odgovor u razumnom roku. [Am. 23]

(28)  Željeznički bi prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali definirati, objaviti, upravljati i nadzirati standarde kakvoće za usluge željezničkog prijevoza putnika, uključujući one za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 24]

(29)  Kako bi osigurale visoku razinu zaštite prava potrošača u željezničkom prijevozu, države članice trebale bi imenovati nacionalna provedbena tijela radi pažljivog praćenja i provedbe ove Uredbe na nacionalnoj razini. Ta bi tijela trebala imati na raspolaganju niz različitih provedbenih mjera te bi trebala moći putnicima dati mogućnost obvezujućeg alternativnog rješavanja sporova, u skladu s Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(6). Putnici bi se trebali moći žaliti tim tijelima na navodna kršenja ove Uredbe te bi se trebali moći koristiti internetskim rješavanjem sporova utvrđenim na temelju Uredbe (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(7) ako je tako dogovoreno. Također je potrebno omogućiti da pritužbe mogu podnositi organizacije koje predstavljaju skupine putnika. Kako bi se osiguralo zadovoljavajuće postupanje s tim pritužbama, ta bi tijela trebala surađivati, a ova bi se Uredba i dalje trebala navoditi u Prilogu Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 2017/2394(8). Svake godine nacionalna provedbena tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju izvješća sa statističkim podacima u kojima navode broj i vrstu pritužbi koje su zaprimili navodeći pojedinosti ishoda svojih provedbenih mjera. Osim toga, ta bi se izvješća trebala staviti na raspolaganje na internetskoj stranici Agencije Europske unije za željeznice. [Am. 25]

(30)  Obrada osobnih podataka trebala bi se obavljati u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, posebice s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(31)  Države članice bi trebale utvrditi sankcije za kršenje ove Uredbe te osigurati da se te sankcije primjenjuju. Sankcije, koje mogu uključivati plaćanje naknade predmetnoj osobi, moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, a trebale bi uključivati, ali ne biti ograničene na, minimalnu novčanu kaznu ili postotak godišnjeg prometa predmetnog prijevoznika ili organizacije, ovisno o tome što je više. [Am. 26]

(32)  Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest razvoj željeznica Unije i uvođenje prava putnika, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(33)  Kako bi se osigurala visoka razina zaštite prava putnika, Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata o izmjeni priloga I., II. i III. u vezi s Jedinstvenim pravilima CIV-a, minimalnim informacijama koje trebaju pružiti željeznički prijevoznici i prodavači karata i minimalnim standardima kakvoće usluge te za prilagođavanje novčanih iznosa iz ove Uredbe kretanju inflacije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(10) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(33a)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje standardiziranog obrasca Unije za pritužbe kojim bi se putnici mogli koristiti za podnošenje zahtjeva za naknadu u skladu s ovom Uredbom. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(11). [Am. 27]

(34)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice njezini članci 21., 26., 38. i 47., koji se odnose na zabranu svakog oblika diskriminacije, integraciju osoba s invaliditetom, visoku razinu zaštite potrošača odnosno na pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje. Sudovi država članica moraju primjenjivati ovu Uredbu u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i ciljevi [Am. 28]

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila primjenjiva na željeznički prijevoz kako bi se pružila učinkovita zaštita putnika i potaknula putovanja vlakom u pogledu sljedećeg: [Am. 29]

(a)  nediskriminacije među putnicima u pogledu uvjeta prijevoza i kupovanja karata; [Am. 30]

(b)  odgovornosti željezničkih prijevoznika i njihove obveze u pogledu osiguranja putnika i njihove prtljage;

(c)  prava putnika u slučaju nesreća sa smrtnim ishodom ili osobnom povredom ili gubitkom ili oštećenjem prtljage, koje se dogode pri korištenju uslugama željezničkog prijevoza;

(d)  prava putnika i naknade za putnike u slučaju smetnji kao što su kašnjenja ili otkazivanja; [Am. 31]

(e)  minimalnih, točnih i pravovremenih informacija koje putnicima treba pružiti putnicima u pristupačnom obliku, uključujući o sklapanju prijevoznih ugovora i izdavanju karata; [Am. 32]

(f)  nediskriminacije osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću i obvezne pomoći tim osobama za koju je zaduženo stručno osoblje; [Am. 33]

(g)  definicije i nadzora standarda kakvoće usluga te upravljanja rizicima za osobnu sigurnost putnika;

(h)  rješavanjaodgovarajućih postupaka za podnošenje i rješavanje pritužbi; [Am. 34]

(i)  općih pravila za provedbu.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na sva domaća i međunarodna putovanja i usluge željezničkog prijevoza u cijeloj Uniji, koje pruža jedno ili više željezničkih prijevoznika koji imaju dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu u skladu s Direktivom 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(12).

2.  Podložno stavku 4., države članice mogu iz primjene ove Uredbe izuzeti sljedeće usluge:

(a)  gradske, prigradske i regionalne usluge željezničkog prijevoza putnika iz Direktive 2012/34/EU, osim prekograničnih usluga unutar Unije; [Am. 138]

(b)  međunarodne usluge željezničkog prijevoza putnika čiji se znatan dio, uključujući barem jedno stajanje na kolodvoru prema voznom redu, obavlja izvan Unije, uz uvjet da su prava putnika primjereno zaštićena u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom na državnom području države članice koja je odobrila izuzeće.; [Am. 36]

(ba)  usluge domaćeg željezničkog prijevoza u slučajevima u kojima takvo izuzeće dodjeljuje država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1371/2007 u razdoblju od najviše 12 mjeseci nakon ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 37]

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o izuzećima koja su odobrile na temelju stavka 2. točaka (a) i, (b) te o primjerenosti svojeg nacionalnog prava na svojem državnom području za potrebe stavka 2. točke i (bba). [Am. 38]

4.  Članci 5., 106., 11. i 25, 12., 17. i poglavlje V. primjenjuju se na sve usluge željezničkog prijevoza putnika iz stavka 1., uključujući one usluge izuzete u skladu sa stavkom 2. točkamatočkom (a) i (b). [Am. 39]

4.a  Ova se Uredba ne primjenjuje na usluge koje se obavljaju strogo zbog svog povijesnog značaja. [Am. 40]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „željeznički prijevoznik” znači željeznički prijevoznik kako je definirano u članku 3. stavku 1. Direktive 2012/34/EU;

(1a)  „prijevoznik” znači ugovorom utvrđen željeznički prijevoznik s kojim je putnik sklopio ugovor o prijevozu ili niz uzastopnih željezničkih prijevoznika koji imaju obvezu na temelju tog ugovora; [Am. 41]

(1b)  „zamjenski prijevoznik” znači željeznički prijevoznik koji nije sklopio ugovor o prijevozu s putnikom, ali kojem željeznički prijevoznik koji je ugovorna stranka u tom ugovoru povjerava, u cijelosti ili djelomično, izvođenje prijevoza željeznicom; [Am. 42]

(2)  „upravitelj infrastrukture” znači upravitelj infrastrukture kako je definirano u članku 3. Direktive 2012/34/EU;

(3)  „upravitelj kolodvora” znači organizacijsko tijelo u državi članici koje je odgovorno za upravljanje željezničkim kolodvorom i koji može biti upravitelj infrastrukture;

(4)  „organizator putovanja” znači organizator ili prodavatelj, osim željezničkog prijevoznika, u smislu članka 3. točakatočke 8. i 9. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća(13); [Am. 43]

(5)  „prodavač karata” znači bilo koji trgovac na malo koji se bavi uslugama željezničkog prijevoza, koji sklapa ugovore o prijevozu i prodaje karte, zasebne karte i jedinstvene karte u ime jednog željezničkog prijevoznika ili više njih ili za svoj vlastiti račun; [Am. 44]

(5a)   „distributer” znači trgovac na malo koji se bavi uslugama željezničkog prijevoza i koji prodaje karte u ime željezničkog prijevoznika i koji nema nikakvu obvezu iz ugovora sklopljenog između putnika i željezničkog prijevoznika; [Am. 45]

(6)  „ugovor o prijevozu” znači ugovor o prijevozu, naplatan ili besplatan, između željezničkog prijevoznika ili prodavača karata i putnika o pružanju jedne ili više prijevoznih usluga; [Am. 46]

(6a)   „karta” znači valjani dokaz na temelju kojeg putnik ima pravo na željeznički prijevoz, bez obzira na njegov oblik, npr. na papiru, e-karta, pametna karta, putna karta; [Am. 47]

(6b)   „kombinirano putovanje” znači jedna ili više karata koje predstavljaju više ugovora o prijevozu za uzastopne željezničke usluge koje izvodi jedan ili više željezničkih prijevoznika; [Am. 48]

(7)  „rezervacija” znači ovlaštenje u papirnatom ili u elektroničkom obliku, kojim se daje pravo na prijevoz na temelju prethodno potvrđenog personaliziranog sporazuma o prijevozu;

(8)  „jedinstvena karta” znači jedna karta ili više karata zasebne karte koje predstavljaju jedinstveni ugovorjedan ili nekoliko ugovora o prijevozu za uzastopne željezničke usluge koje izvodi jedan ili više željezničkih prijevoznika, kupljene od istog prodavača karata, organizatora putovanja ili željezničkog prijevoznika, koje su dio putovanja od početka do kraja; [Am. 49]

(9)  „usluga” znači usluga željezničkog prijevoza putnika koja se obavlja među kolodvorima ili stajalištima prema voznom redu;

(10)  „putovanje” znači prijevoz putnika od kolodvora polaska do kolodvora dolaska na temelju jednog ugovora o prijevozu; [Am. 50]

(11)  „usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika” znači usluge željezničkog prijevoza putnika bez prelaženja granice države članice;

(12)  „usluga međunarodnog željezničkog prijevoza putnika” znači usluga međunarodnog željezničkog prijevoza putnika kako je definirana u članku 3. stavku 5. Direktive 2012/34/EU;

(13)  „kašnjenje” znači vremenska razlika između vremena planiranog dolaska putnika u skladu s objavljenim voznim redom i vremena njegovog ili njezinog stvarnog ili očekivanog dolaska na kolodvor koji je konačno odredište;

(13a)  „dolazak” znači trenutak kada se vrata vlaka otvore na odredišnoj platformi i iskrcavanje je dopušteno; [Am. 51]

(14)  „putnički pokaz” ili „sezonska karta” znači karta za neograničeni broj vožnji koja ovlaštenom vlasniku omogućuje putovanje vlakom na određenoj ruti ili mreži tijekom određenog razdoblja;

(15)  „propuštena veza” znači situacija, u okviru jednog ugovora o prijevozu ili ne, u kojoj je putnik propustio jednu ili više veza tijekom putovanja ili kombiniranog putovanja zbog kašnjenja ili otkazivanja jedne ili više prethodnih veza; [Am. 139]

(16)  „osoba s invaliditetom” i „osoba sa smanjenom pokretljivošću” znači bilo koja osoba koja ima trajna ili privremena tjelesna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja bi joj u interakciji s različitim preprekama mogla otežati potpuno i djelotvorno korištenje prijevozom jednako kako se njime koriste drugi putnici ili čija je pokretljivost smanjena zbog dobi; [Am. 53]

(17)  „opći uvjeti prijevoza” znači uvjeti željezničkog prijevoznika u obliku općih uvjeta ili tarifa, koji su na snazi u skladu s pravom u pojedinoj državi članici i koji su sklapanjem ugovora o prijevozu postali njegov sastavni dio;

(18)  „vozilo” znači motorno vozilo ili prikolica koji se prevoze istodobno s prijevozom putnika.

(19)  „Jedinstvena pravila CIV-a” znači Jedinstvena pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV), kako su utvrđena Dodatkom A Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF).

Poglavlje II.

Ugovor o prijevozu, informacije i karte

Članak 4.

Ugovor o prijevozu

Sukladno odredbama ovog poglavlja, sklapanje i izvršavanje ugovora o prijevozu te pružanje informacija i karata, uređuju se odredbama glava II. i III. Priloga I.

Članak 5.

Nediskriminirajući uvjeti ugovora o prijevozu

Ne dovodeći u pitanje socijalne cijene, željeznički prijevoznici, organizatori putovanja i prodavači karata moraju javnosti ponuditi ugovorne uvjete javnosti nude uvjete u pogledu ugovora o prijevozu i izdavanja karata te cijene i prodaju karte, jedinstvene karte te primaju rezervacije putnika u skladu s člankom 10. ove Uredbe bez izravne ili neizravne diskriminacije na osnovi državljanstva ili boravišta konačnog potrošača putnika ili poslovnog nastana željezničkog prijevoznika, organizatora putovanja ili prodavača karata u Uniji ili načina na koji su putnici kupili kartu. [Am. 55]

Članak 6.

Bicikli

Putnici imaju pravo na unošenje bicikala u vlak, prema potrebi uz razumnu naknadu. Oni trebaju nadzirati svoje bicikle tijekom putovanja uključujući vlakove velikih brzina, vlakove koji prelaze velike udaljenosti, prekogranične i osigurati da se nikakva neugodnost lokalne vlakove. Svi novi ili šteta ne prouzroči drugim putnicimaobnovljeni putnički vlakovi moraju, najkasnije ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe], imati jasno naznačen prostor za prijevoz najmanje osam sastavljenih bicikala.opremi za kretanje i prtljazi te da se ne ometa željeznički promet. Prijevoz bicikala smije se odbiti ili ograničiti zbog sigurnosnih ili operativnih razloga, uz uvjet da Željeznički prijevoznici, prodavači karata, organizatori putovanja i, prema potrebi, upravitelji kolodvora obavijeste obavještavaju putnike o uvjetima za takvo odbijanje ili ograničenje prijevoz bicikala na svim uslugama u skladu s Uredbom (EU) br. 454/2011 najkasnije pri kupnji karata. [Am. 56]

Članak 7.

Zabrana oslobođenja od odgovornosti i odredaba o ograničenju obveza

1.  Obveze prema putnicima koje proizlaze iz ove Uredbe ne mogu se ograničiti niti se od njih može osloboditi, posebno ne odstupanjem ili ograničavajućim odredbama u ugovoru o prijevozu. Svi ugovorni uvjeti kojima je cilj izravno ili neizravno odbaciti, ukinuti ili ograničiti prava koja proizlaze iz ove Uredbe nisu obvezujući za putnika. [Am. 57]

2.  Željeznički prijevoznici, organizatori putovanja ili prodavači karata mogu ponuditi ugovorne uvjete koji su za putnike povoljniji od uvjeta utvrđenih u ovoj Uredbi. [Am. 58]

Članak 8.

Obveza pružanja informacija o prekidu usluga

Željeznički prijevoznici ili, prema potrebi, nadležna tijela odgovorna za ugovor za obavljanje javnih željezničkih usluga, objavljuju na odgovarajući način i bez odgađanja, uključujući u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom u skladu sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive XXX(14) i Uredbe (EU) br. 1300/2014 te dovoljno vremena prije njihove provedbe, odluke prijedloge o privremenom ili trajnom prekidu ili znatnom ograničavanju usluga te osiguravaju da ti prijedlozi podliježu smislenom i pravilnom savjetovanju s dionicima prije bilo kakve provedbe. [Am. 59]

Članak 9.

Informacije o putovanju

1.  Željeznički prijevoznici, organizatori putovanja i prodavači karata koji nude sklapanje ugovora o prijevozu u svoje ime ili u ime jednog ili više željezničkih prijevoznika, pružaju putniku, na zahtjev, najmanjepružaju barem informacije navedene u Prilogu II. dijelu I. u odnosu na putovanja koja prema ugovoru o prijevozu nudi dotični željeznički prijevoznik. Prodavači karata koji nude ugovore o prijevozu za vlastiti račun i organizatori putovanja daju ove informacije ako su dostupne. U svrhu usklađenosti s ovom Uredbom željeznički prijevoznici pružaju te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge. [Am. 60]

2.  Željeznički prijevoznici i, ako je mogućepo potrebi, prodavači karata tijekom putovanja daju putnicima, uključujući i na tranzitnim kolodvorima, najmanje informacije navedene u Prilogu II. dijelu II. U svrhu usklađenosti s ovom Uredbom željeznički prijevoznici pružaju te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge [Am. 61]

3.  Informacije iz stavaka 1. i 2. daju se u najprikladnijem obliku uključujući željezničkim prijevoznicima, organizatorima putovanja i upotrebom prodavačima karata uporabom lako dostupnih, često korištenih i, uzimajući u obzir stavak 2., suvremenih komunikacijskih tehnologija u pravom vremenu, i po potrebi u pisanom obliku, kako bi putnicima pružili sve potrebne informacije iz Priloga II. ovoj Uredbi. Posebna pozornost posvećuje se osiguravanju da su te informacije pristupačne osobama s invaliditetom u skladu sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive XXX, i Uredbe (EU) br. 454/2011 i Uredbe (EU) br. 1300/2014. Dostupnost formata pristupačnih osobama sa smanjenom pokretljivošću jasno se oglašava. [Am. 62]

4.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture bez diskriminacije javnosti stavljaju na raspolaganje željezničkim prijevoznicima i prodavačima karata podatke o vlakovima u stvarnom vremenu, uključujući one kojima upravljaju drugi željeznički prijevoznici, kako bi se otklonila bilo kakva mogućnost diskriminacije među putnicima. [Am. 63]

4.a  Željeznički prijevoznici u suradnji s upraviteljima kolodvora i upraviteljima infrastrukture u voznim redovima navode informacije o pristupačnim linijama vlakova i željezničkim stanicama. [Am. 64]

Članak 10.

Raspoloživost karata, jedinstvenih karata i rezervacija

1.  Željeznički prijevoznici i, prodavači karata nude karte te, ako je moguće, i organizatori putovanja nude jedinstvene karte i rezervacije. Poduzimaju sve razumne korake da ponude jedinstvene karte, uključujući za putovanja preko granica ili putovanja noćnim vlakovima i putovanja koja obavlja više željezničkih prijevoznika. [Am. 65]

2.  Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., željeznički prijevoznici i prodavači karata prodaju karte putnicima putem najmanje jednog od sljedećih prodajnih mjesta:

(a)  ureda za prodaju karata ili uređaja za naplatu karata;

(b)  telefonskom, internetskom ili nekom drugom široko dostupnom informacijskom tehnologijom;

(c)  u vlakovima.

Države članiceNadležna tijela iz Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(15) mogu zahtijevati od željezničkih prijevoznika da stave na raspolaganje karte za usluge koje se pružaju u skladu s ugovorom o pružanju javnih usluga, putem više od jednog prodajnog mjesta. [Am. 66]

3.  Željeznički prijevoznici nude mogućnost nabave karata za dotičnu uslugu prijevoza u vlaku, osim u slučaju kada je to ograničeno ili nije dopušteno na temelju valjanih razloga povezanih sa sigurnošću ili s politikom borbe protiv zlouporabe, ili ako je za vlak obvezna rezervacija, ili radi utemeljenih komercijalnih razloga, uključujući ograničenja u pogledu raspoloživog prostora ili broja slobodnih mjesta. [Am. 67]

4.  Kada na polaznom kolodvoru ne postoji ured za prodaju karata ili uređaj za naplatu karata, putnici moraju na kolodvoru biti obaviješteni o:

(a)  mogućnosti kupovine karata telefonski ili Internetom ili u vlaku te o postupku takve kupovine;

(b)  najbližem željezničkom kolodvoru ili najbližem mjestu na kojem postoji ured za prodaju karata i/ili uređaj za naplatu karata.

5.  Ako na kolodvoru polaska nema ureda za prodaju karata ili pristupačnog uređaja za naplatu karata, osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću i ako ne postoji nikakav način da se karte kupe unaprijed, putnicima mora biti dopušteno kupiti karte u vlaku bez dodatnih troškova. [Am. 68]

6.  Ako putnik dobije odvojene karte za jedno putovanje ili kombinirano putovanje koje se sastoji od niza uzastopnih usluga željezničkog prijevoza koje pruža jedan ili nekoliko željezničkih prijevoznika, njegova prava na informacije, pomoć, skrb i naknadu jednaka su onima na temelju jedinstvene karte i važe za cijelo putovanje ili kombinirano putovanje od polaska do konačnog odredišta, osim ako je putniku pisanim putem izričito priopćeno suprotno. Ako putnik nema pravo na pomoć ili naknadu na temelju ukupne duljine putovanja u slučaju da propusti vezu, u takvom priopćenju to mora biti izrijekom navedeno. Teret dokaza da su takve informacije priopćene stavlja se na željezničkog prijevoznika, njegova agenta, organizatora putovanja ili prodavača karata. [Am. 140]

Članak 10.a

Pružanje putnih informacija preko aplikacijskih programskih sučelja

1.  Željeznički prijevoznici preko aplikacijskih programskih sučelja omogućuju nediskriminirajući pristup svim putnim informacijama, uključujući operativne informacije u stvarnom vremenu, informacije o voznom redu i podatke o cijenama kao što je navedeno u članku 9.

2.  Željeznički prijevoznici pružaju organizatorima putovanja, prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge nediskriminirajući pristup sustavima rezervacija preko aplikacijskih programskih sučelja kako bi mogli sklapati ugovore o prijevozu i izdavati karte, jedinstvene karte i rezervacije i to na način kojim se ostvaruje optimalno i najpovoljnije putovanje, uključujući prekogranična putovanja.

3.  Željeznički prijevoznici osiguravaju da tehničke specifikacije aplikacijskih programskih sučelja budu dobro dokumentirane te javno dostupne i besplatne. Aplikacijska programska sučelja koriste se otvorenim standardima, uobičajenim protokolima i strojno čitljivim formatima kako bi bila interoperabilna.

4.  Željeznički prijevoznici osiguravaju da sve promjene tehničkih specifikacija njihovih aplikacijskih programskih sučelja, osim u izvanrednim situacijama, budu unaprijed dostupne organizatorima putovanja i prodavačima karata čim to bude moguće, a najmanje tri mjeseca prije provedbe promjene. Izvanredne situacije dokumentiraju se, a dokumentacija se na njihov zahtjev daje na raspolaganje nadležnim tijelima.

5.  Željeznički prijevoznici osiguravaju pristup aplikacijskim programskim sučeljima bez diskriminacije, na istoj razini dostupnosti i učinkovitosti, uključujući potporu, pristup svoj dokumentaciji, standardima, protokolima i formatima. Organizatori putovanja i prodavači karata ne smiju biti u nepovoljnom položaju u odnosu na same željezničke prijevoznike.

6.  Aplikacijska programska sučelja uspostavljaju se u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/1926(16). [Am. 70]

POGLAVLJE III.

ODGOVORNOST ŽELJEZNIČKIH PRIJEVOZNIKA PREMA PUTNICIMA I ZA NJIHOVU PRTLJAGU

Članak 11.

Odgovornost za putnike i prtljagu

U skladu s odredbama ovog poglavlja i ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno pravo kojim se putnicima jamči daljnja naknada za štete, odgovornost željezničkih prijevoznika u pogledu putnika i njihove prtljage uređuju se poglavljima I., III. i IV. glavom IV., glavom VI. i glavom VII. Priloga I.

Članak 12.

Osiguranje i pokriće odgovornosti za slučajeve smrti ili osobne povrede putnika

Željeznički prijevoznik mora biti odgovarajuće osiguran u skladu člankom 22. Direktive 2012/34/EU i na temelju procjene rizika kojima je izložen ili na drugi, jednakovrijedan način pokriven za svoje obveze u skladu s ovom Uredbom.

Članak 13.

Predujmovi

1.  Ako putnik pogine ili bude ozlijeđen, željeznički prijevoznik iz članka 26. stavka 5. Priloga I., bez odlaganja i u svakom slučaju najkasnije u roku od 15 dana nakon utvrđivanja identiteta fizičke osobe koja ima pravo na naknadu, isplaćuje predujam koji može biti potreban za ispunjenje trenutačnih ekonomskih potreba, razmjerno pretrpljenoj šteti.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 21 000 EUR po putniku.

3.  Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti i može se izravnati s kasnijim iznosima koji se isplaćuju na temelju ove Uredbe, ali nije povratan, osim u slučajevima kada je šteta prouzročena nemarom ili krivnjom putnika ili ako osoba koja je primila predujam nije osoba koja ima pravo na naknadu.

Članak 14.

Pobijanje odgovornosti

Čak i kada željeznički prijevoznik pobija svoju odgovornost za fizičku ozljedu putnika kojeg prevozi, on ulaže svaki razuman napor da pomogne putniku koji zahtijeva naknadu štete od trećih osoba.

POGLAVLJE IV.

KAŠNJENJA, PROPUŠTENE VEZE I OTKAZIVANJA PUTOVANJA

Članak 15.

Odgovornosti za kašnjenja, propuštene veze i otkazivanja putovanja

U skladu s odredbama ovog poglavlja, odgovornost željezničkih prijevoznika u pogledu kašnjenja, propuštenih veza i otkazivanja putovanja uređeno je poglavljem II. glavom IV. Priloga I.

Članak 16.

Povrat novca i preusmjeravanje

1.  Ako se s razlogom očekuje da će kašnjenje, na početku putovanja ili u slučaju propuštene veze tijekom putovanja s jedinstvenom kartom, u dolasku na konačno odredište u okviru ugovora o prijevozu biti duže od 60 minuta ili da će dolazak biti otkazan, putnik odmah ima pravo izabrati jedno od sljedećeg: [Am. 71]

(a)  povrat pune cijene karte, pod uvjetima pod kojima je bila plaćena, za dio ili dijelove puta koje putnik nije ostvario i za dio ili dijelove puta koje je već ostvario ako putovanje više ne služi bilo kojoj svrsi u smislu prvobitnog plana putovanja putnika i, prema potrebi, povratnog putovanja do prvog mjesta polaska prvom prilikom. Isplata povrata novca obavlja se pod istim uvjetima kao isplata naknade iz članka 17.;

(b)  nastavak putovanja ili preusmjeravanje, pod usporedivim uvjetima prijevoza ili bez dodatnih troškova, do konačnog odredišta, prvom prilikom;, uključujući u slučaju propuštene veze zbog kašnjenja ili otkazivanja ranije dionice putovanja. U takvom je slučaju putniku dopušteno iskoristiti sljedeću dostupnu uslugu koja će ga dovesti do krajnjeg odredišta čak i ako nema rezervaciju ili ako je sljedeći vlak u nadležnosti drugog željezničkog prijevoznika; [Am. 72]

(c)  nastavak putovanja ili preusmjeravanje, pod usporedivim uvjetima prijevoza, do konačnog odredišta, na neki kasniji datum po izboru putnika, ali najkasnije mjesec dana nakon ponovne uspostave usluge. [Am. 73]

2.  Za potrebe stavka 1. točke (b) usporedivo preusmjeravanje može obavljati bilo koji željeznički prijevoznik, a može uključivati i upotrebu prijevoza višeg razreda i alternativne načine kopnenog prijevoza bez izlaganja putnika dodatnom trošku. Željeznički prijevoznici moraju uložiti razumne napore da se izbjegnu dodatne veze. Ukupno trajanje putovanja upotrebom alternativnog načina prijevoza za dio putovanja koji nije dovršen prema planu mora biti usporedivo predviđenom trajanju prvotnog putovanja. Putnike se ne smije premjestiti u niži razred prijevoza, osim ako je takav prijevoz jedini dostupan način preusmjeravanja. [Am. 74]

3.  Pružatelji usluga preusmjeravanja posebnu pažnju moraju posvetiti omogućivanju usporedive razine pružaju osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću usporedivu razinu pomoći i pristupačnosti pri pružanju alternativne usluge osobama. Takva alternativna usluga može se osigurati za sve putnike zajedno ili može, na temelju odluke prijevoznika, biti pojedinačno prijevozno sredstvo prilagođeno specifičnim potrebama određenih osoba s invaliditetom i osobama ili sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 75]

Članak 17.

Naknada cijene karte

1.  Bez gubitka pravaZadržavajući pravo na prijevoz, putnik može od željezničkog prijevoznika zatražiti naknadu za kašnjenja, ako dođe do kašnjenja između mjesta polaska i odredišta koji su navedeni u ugovoru na karti ili kartama koje predstavljaju jedinstveni ugovor o prijevozu ili nekoliko ugovora o prijevozu, za koje putnik nije dobio povrat cijene karte u skladu s člankom 16. Najmanje naknade za kašnjenja su sljedeće:

(a)  2550 % cijene karte za kašnjenja od 60 do 11990 minuta,

(b)  5075 % cijene karte za kašnjenja od 120 minuta ili više.91 do 120 minuta,

(ba)  100 % cijene karte za kašnjenja od 121 minute ili više. [Am. 76]

2.  Stavak 1. primjenjuje se i na putnike koji imaju pokaz ili sezonsku kartu. Ako oni nailaze na učestala kašnjenja i otkazivanja putovanja tijekom razdoblja valjanosti pokaza, kartice za popust ili sezonske karte, mogu zatražiti odgovarajuću naknadu u skladu s uvjetima željezničkog prijevoznika o naknadamaiz stavka 1. U tim uvjetima se navode mjerila za utvrđivanje kašnjenja i za izračunavanje naknade. Ako se kašnjenja kraća od 60 minuta događaju više puta tijekom razdoblja valjanosti pokaza ili sezonske karte, kašnjenja se zbrajaju, a putnicima se mora dati naknada u skladu s uvjetima željezničkog prijevoznika o naknadama.točaka (a), (b) i (ba). [Am. 77]

3.  Naknada za otkazivanje ili kašnjenje izračunava se u odnosu na punu cijenu koju je putnik stvarno platio za otkazanu ili zakašnjelu uslugu. Ako se ugovor o prijevozu odnosi na povratno putovanje, naknada za otkazivanje ili kašnjenje, bilo u polasku ili u povratku, izračunava se u odnosu na polovinu cijene koja je plaćena za kartu. Na isti se način izračunava cijena za otkazanu ili zakašnjelu uslugu u okviru bilo kakvog drugog oblika ugovora o prijevozu koji omogućava putovanje u nekoliko uzastopnih etapa, izračunava razmjerno punoj cijeni. [Am. 78]

4.  Pri izračunavanju vremena kašnjenja, ne uzima se u obzir kašnjenje za koje željeznički prijevoznik može dokazati da se dogodilo izvan područja Unije.

5.  Naknada cijene karte isplaćuje se u roku od mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva za naknadu. Naknada se može isplatiti u obliku vaučera i/ili drugih usluga, ako su uvjeti fleksibilni (posebno u pogledu razdoblja valjanosti i odredišta). Na zahtjev putnika, naknada se isplaćuje u novcu.

6.  Naknada cijene karte ne umanjuje se za troškove financijske transakcije kao što su pristojbe, troškovi telefoniranja ili poštarina. Željeznički prijevoznici mogu uvesti najniži prag ispod kojeg se naknade ne isplaćuju. Taj prag ne smije biti veći od 45 EUR po karti. [Am. 79]

7.  Putnik nema nikakvo pravo na naknadu ako je o kašnjenju bio obaviješten prije nego što je kupio kartu, ili ako je kašnjenje, čiji je uzrok nastavak puta upotrebom druge usluge ili preusmjeravanje, manje od 60 minuta.

8.  Željeznički prijevoznik nije obvezan isplatiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje uzrokovano teškim vremenskim uvjetima ili velikim prirodnim katastrofama koje ugrožavaju sigurno obavljanje usluge i koje se nisu mogle predvidjeti ili spriječiti čak i poduzimanjem svih razumnih mjera. [Am. 81]

Članak 18.

Pomoć

1.  U slučaju kašnjenja u dolasku ili odlasku, željeznički prijevoznik ili prodavač prodavači karata ili upravitelj kolodvora informiraju putnike o situaciji i o procijenjenom vremenu odlaska i procijenjenom vremenu dolaska u skladu s člankom 9., čim im te informacije budu na raspolaganju. [Am. 83]

2.  U slučaju bilo kojeg kašnjenja iz stavka 1., koje je duže od 60 minuta, putnicima se besplatno nudi sljedeće:

(a)  obroci i osvježavajuća pića, primjereno vremenu čekanja, ako su na raspolaganju na kolodvoru ili u vlaku, ili ih se može razumno nabaviti uzimajući u obzir mjerila kao što su udaljenost od dobavljača, vrijeme potrebno za dostavu te troškove;

(b)  hotelski ili drugi smještaj i prijevoz od željezničkog kolodvora do mjesta smještaja, u slučajevima kada je potreban boravak tijekom jedne ili više noći ili kada je potreban dodatan boravak, ako i kada je to fizički moguće, pri čemu se uzimaju u obzir uvjeti za pristup osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, kao i potrebe certificiranih životinja za pomoć ljudima; [Am. 84]

(c)  ako je vlak blokiran na tračnicama, prijevoz od vlaka do željezničkog kolodvora, do alternativnog polazišta ili do krajnjeg odredišta, ako i kada je to fizički moguće.

3.  Ako se željeznička usluga ne može nastaviti, željeznički prijevoznici u najkraćem mogućem roku organiziraju za putnike alternativne prijevozne usluge.

4.  Na zahtjevU pogledu pogođenih putnika, željeznički prijevoznici nude mogućnost da na karti njihovim kartama ili na bilo kakav drugi način potvrđuju potvrde da je pri pružanju željezničke usluge došlo do kašnjenja, da je radi njega došlo do propuštanja veze ili da je usluga bila otkazana, ovisno o slučaju. Ta se potvrda primjenjuje u vezi s odredbama utvrđenima u članku 17., uz uvjet da putnik koji posjeduje putnički pokaz ili sezonsku kartu može dokazati da je koristio predmetnu uslugu za putovanje. [Am. 85]

5.  Prilikom primjene stavaka 1., 2., 3. i 4., željeznički prijevoznik posebno vodi računa o potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću te o osobama koje su u njihovoj pratnji i certificiranim životinjama za pomoć ljudima. [Am. 86]

6.  Uz obveze željezničkih prijevoznika u skladu s člankom 13.a stavkom 3. Direktive 2012/34/EU, upravitelj željezničkog kolodvora s godišnjim prosječnim prometom od najmanje 10 000 putnika dnevno mora osigurati da rad kolodvoradržave članice, željezničkih prijevoznika željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora i upravitelja upravitelji infrastrukture bude usklađen odgovarajućim planom za izvanredne situacije surađuju kako bi bili spremni za mogućnost velikih poremećaja i dugih kašnjenja zbog kojih bi znatan broj putnika mogao ostati čekati na kolodvoru. Planom se mora osigurati da se putnicima koji čekaju pruže primjerena pomoć i informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXX. Ako primi zahtjev, upravitelj kolodvora mora plan i sve njegove izmjene učiniti dostupnim nacionalnom provedbenom tijelu ili bilo kojem drugom tijelu koje je imenovala država članica. Upravitelji željezničkih kolodvora čiji je godišnji prosječni promet manji od 10 000 putnika dnevno ulažu sve razumne napore da koordiniraju korisnike kolodvora te da u takvim situacijama pruže pomoć se zajamčilo da plan za izvanredne situacije iz članka 13.a stavka 3. Direktive 2012/34/EU obuhvaća zahtjeve za pristupačnost sustava upozorenja i informacije putnicima koji čekajuinformacijskih sustava. [Am. 87]

Članak 19.

Pravo na pravnu zaštitu

Ako željeznički prijevoznik plaća naknadu ili ispunjava druge obveze u skladu s ovom Uredbom, ni jedna odredba ove Uredbe ili nacionalnog prava ne smije se tumačiti tako da se njome ograničava njegovo pravo da zatraži naknadu troškova od bilo koje osobe, uključujući treću osobu, u skladu s primjenjivim pravom. Ovom se Uredbom posebice ne ograničava pravo željezničkog prijevoznika da traži povrat novčanih iznosa od treće osobe, s kojom ima ugovor i koja je pridonijela događaju koji je prouzročio navedenu naknadu ili druge obveze. Ni jedna odredba ove Uredbe ili nacionalnog prava ne smije se tumačiti tako da se njome ograničava pravo treće osobe koja nije putnik, s kojom željeznički prijevoznik ima ugovor, da traži povrat novčanih iznosa ili naknadu od željezničkog prijevoznika u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonima. [Am. 88]

POGLAVLJE V.

OSOBE S INVALIDITETOM I OSOBE SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU

Članak 20.

Pravo na prijevoz

1.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora, uz aktivno sudjelovanje organizacija koje zastupaju predstavljaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, uspostavljaju ili imaju nediskriminirajuća pravila o dostupnosti prijevoza za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, uključujući njihove osobne asistente. Prema tim pravilima putniku mora biti dopušteno da ga, ako se ne može samostalno kretati, besplatno prati pas certificirana životinja za pomoć ljudima ili osoba za pratnju u skladu sa svim mjerodavnim nacionalnim propisima te mora biti zajamčeno da osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću mogu putovati željezničkim prijevozom bez odgode kad god je to moguće. [Am. 89]

2.  Za rezervacije i karte, osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću ne zaračunavaju se dodatni troškovi. Željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja ne smije odbiti rezervaciju ili izdavanje karte osobi s invaliditetom ili osobi sa smanjenom pokretljivošću, i ne smije zahtijevati da takvu osobu prati neka druga osoba, osim u slučaju kada je to nužno potrebno kako bi se ispunila pravila dostupnosti iz stavka 1.

Članak 20.a

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora pri usklađivanju s TSI-jem za osobe sa smanjenom pokretljivošću također osiguravaju da su kolodvori, peroni, željeznička vozila i drugi objekti dostupni osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 90]

Članak 21.

Informacije osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću

1.  ŽeljezničkiUpravitelj kolodvora, željeznički prijevoznik, upravitelj kolodvora, prodavač karata ili organizator putovanja daju, na zahtjev, osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću na zahtjev daju informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima u pogledu pristupačnosti iz Uredbe (EU) br. 454/2011 i, Direktive XXX, informacije i Uredbe (EU) br. 1300/2014, o dostupnosti kolodvora i povezanih objekata, te željezničkih usluga, kao i o uvjetima pristupa željezničkim vozilima u skladu s pravilima o dostupnosti iz članka 20. stavka 1. i te informiraju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću o opremi u vlaku. [Am. 91]

2.  Kada željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja koriste odstupanje predviđeno u članku 20. stavku 2., oni na zahtjev u pisanom obliku obavješćuju osobu s invaliditetom ili osobu sa smanjenom pokretljivošću o svojim razlozima za takvo postupanje u roku od pet radnih dana od odbijanja rezervacije ili odbijanja izdavanja karte ili zahtijevanja pratnje za takvu osobu. Željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja ulažu sve razumne napore da dotičnoj osobi predlože predlažu alternativni način prijevoza, uzimajući u obzir njezine potrebe za pristupačnošću. [Am. 92]

Članak 22.

Pomoć na željezničkim kolodvorima

1.  NaPri odlasku, prolazu ili dolasku osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću na željezničkom kolodvoru s osobljem, upravitelj kolodvora ili željeznički prijevoznik ili oboje osiguravaju besplatnu pomoć na takav način da kako bi se takva dotična osoba može mogla ukrcati u vlak na odlasku ili iskrcati iz vlaka pri po dolasku, za koju vožnju koji je ta osoba kupila kartu, ne dovodeći u pitanje pravila dostupnosti iz članka 20. stavka 1. Rezervacija pomoći nikad ne smije podrazumijevati dodatne troškove, neovisno o upotrijebljenom komunikacijskom kanalu. [Am. 93]

2.  Ako nema pratećeg osoblja u vlaku ili osoblja na kolodvoru, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu sve razumne napore da osobama s posebnim potrebama invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću omoguće dostupnost putovanja vlakom u skladu s Direktivom XXX [Europski akt o pristupačnosti] i s Uredbom (EU) br. 454/2011. [Am. 94]

3.  Na kolodvorima bez osoblja, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora osiguravaju da se u skladu s pravilima dostupnosti iz članka 20. stavka 1. prikazuju lako dostupne informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXX i u Uredbi (EU) br. 1300/2014, o najbližim kolodvorima s osobljem i o neposredno raspoloživoj pomoći za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 95]

4.  Pomoć mora biti dostupna na kolodvorima u svako doba kad željeznice prometuju. [Am. 96]

Članak 23.

Pomoć u vlaku

1.  Ne dovodeći u pitanje pravila dostupnosti iz članka 20. stavka 1., željeznički prijevoznici pružaju osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću besplatnu pomoć u vlaku i tijekom ulaska u vlak i izlaska iz vlaka.

2.  Ako nema pratećeg osoblja u vlaku ili osoblja na kolodvoru, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu sve razumne napore da unatoč tome omogućuju osobama s posebnim potrebama invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću omoguće dostupnost putovanja vlakom. [Am. 97]

3.  Za potrebe ovog članka, pomoć u vlaku se sastoji od svih razumnih nastojanja da se osobamaOsobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću ponudi mora se ponuditi pomoć kako bi se toj osobi omogućilo da ima te osobe imale pristup istim uslugama u vlaku kao i drugi putnici, ako im stupanj posebnosti potrebe invaliditeta ili smanjene pokretljivosti toj osobi onemogućava nezavisan i siguran pristup tim uslugama. [Am. 98]

4.  Pomoć mora biti dostupna u vlakovima u svako doba kad željeznice prometuju. [Am. 99]

Članak 24.

Uvjeti u skladu s kojima se pruža pomoć

Željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja surađuju kako bi osigurali besplatnu pomoć osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u skladu s člancima 20. i 21. u skladu sa sljedećim točkama: [Am. 100]

(a)  pomoć na kolodvorima pruža se pruža u doba kad željeznice prometuju pod uvjetom da se željeznički prijevoznik, upravitelj kolodvora, prodavač karata ili organizator putovanja kod kojeg je karta kupljena obavijesti o potrebi te osobe za takvom pomoći najmanje 48 12 sati prije nego što je takva pomoć potrebna. Na kolodvorima na kojima je gustoća prometa iznad 10 000 putnika dnevno nije potrebna prethodna obavijest, ali osoba kojoj je potrebna pomoć mora doći na predmetni kolodvor najmanje 30 minuta prije polaska vlaka. Na kolodvorima na kojima je gustoća prometa između 2 000 i 10 000 putnika dnevno rok za pružanje te obavijesti smanjuje se na maksimalno 3 sata. Ako karta ili sezonska karta omogućuje više putovanja, jedna obavijest je dostatna ako su dane odgovarajuće informacije o vremenskom rasporedu sljedećih putovanja. Takve obavijesti prosljeđuju se svim drugim željezničkim prijevoznicima i upraviteljima kolodvora uključenima u putovanje te osobe; [Am. 101]

(b)  željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja poduzimaju sve mjere potrebne za primitak obavijesti;

(c)  ako se ne dostavi obavijest u skladu s točkom (a), željeznički prijevoznik i upravitelj kolodvora poduzimaju sva razumna nastojanja da osiguraju pomoć na takav način da osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću može putovati;

(d)  ne dovodeći u pitanje nadležnosti drugih tijela u pogledu područja smještenih izvan prostora željezničkog kolodvora, upravitelj kolodvora ili bilo koja druga ovlaštena osoba određuju mjesta unutar i izvan željezničkog kolodvora na kojima osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću mogu obavijestiti o svom dolasku na željeznički kolodvor i, prema potrebi, zatražiti pomoć;

(e)  pomoć se pruža pod uvjetom da osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću bude prisutna na određenom mjestu u vrijeme koje odredi željeznički prijevoznik ili upravitelj kolodvora koji pružaju takvu pomoć. Dogovoreno vrijeme ne smije biti više od 60 minuta prije objavljenog vremena polaska ili vremena kada je od svih putnika zatraženo da se prijave. Ako nije određeno vrijeme kada osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću mora biti prisutna, ona mora biti prisutna najmanje 30 minuta prije objavljenog vremena polaska ili vremena kada je od svih putnika zatraženo da se prijave. [Am. 102]

Članak 25.

Naknada za opremu za kretanje, drugu posebnu opremu ili pomagala

1.  Ako željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora prouzroče gubitak ili oštećenje invalidskih kolica, druge opreme za kretanje ili pomagala i pasa certificiranih životinja za pomoć koje upotrebljavaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, oni su se drže odgovornima za to odgovorni oštećenje ili gubitak i nadoknađuju to oštećenje ili taj gubitakga što je prije moguće. [Am. 103]

2.  Naknada iz stavka 1. odgovara pravodobno se isplaćuje i jednaka je punom trošku zamjene na temelju stvarne vrijednosti, ili na temelju ukupnih troškova popravka invalidskih kolica, uređaja, izgubljene ili oštećene opreme, ili pomagalagubitka certificirane životinje za pomoć ili ozljede nanesene toj životinji. Naknada obuhvaća i troškove privremene zamjene u slučaju popravka ako te troškove snosi putnik. [Am. 104]

3.  Ako je potrebno, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu svaki razuman napor kako bi osigurali privremenu zamjenu za specifičnu opremu ili pomagala koja imaju, ako je moguće, iste tehničke i funkcijske značajke kao ona koja su izgubljena ili oštećena. Osobe s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću smiju zadržati privremenu zamjensku opremu ili pomagalo dok im se ne isplati naknada iz stavaka 1. i 2.

Članak 26.

Izobrazba osoblja

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora moraju:

(a)  osigurati da sve osoblje, uključujući ono zaposleno u bilo kojem drugom stvarnom izvršitelju, koje pruža izravnu pomoć osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću zna prođe izobrazbu o invalidnosti da bi znalo kako izaći u susret potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, uključujući one s mentalnim ili intelektualnim poteškoćama; [Am. 105]

(b)  organizirati izobrazbu o potrebama osoba s invaliditetom za sve osoblje koje radi na kolodvoru i u izravnom je doticaju s putnicima;

(c)  osigurati da nakon zapošljavanja svi novi sve novo osoblje koje će imati doticaja s putnicima bude upoznato s pitanjima invalidnosti koja se odnose na putnike i željezničkog prijevoznika, kao i da zaposlenici koji pružaju izravnu pomoć putnicima sa smanjenom pokretljivošću prođu izobrazbu o invalidnosti te da osoblje pohađa pohađaju tečajeve za obnavljanje znanja; [Am. 106]

(d)  prihvatiti zahtjevmogu prihvatiti da u toj izobrazbi sudjeluju zaposlenici s invaliditetom, putnici i razmotriti mogućnost sudjelovanja putnika s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću i/ili organizacije organizacija koje ih predstavljaju. [Am. 107]

POGLAVLJE VI.

ZAŠTITA, PRITUŽBE I KAKVOĆA USLUGE

Članak 27.

Osobna sigurnost putnika

U dogovoru s tijelima javne vlasti, željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i upravitelji kolodvora poduzimaju odgovarajuće mjere u područjima za koja su odgovorni i prilagođavaju ih razini zaštite koju određuju tijela javne vlasti, kako bi osigurali osobnu sigurnost putnika na željezničkim kolodvorima i u vlakovima te kako bi upravljali rizicima. Oni surađuju i razmjenjuju informacije o najboljim praksama u pogledu sprečavanja postupaka koji mogu narušiti razinu sigurnosti.

Članak 28.

Pritužbe

1.  Svi željeznički prijevoznici, prodavači karata, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture kolodvora čiji je godišnji prosječni promet više od 10 000 putnika dnevno uspostavljaju svoj zasebni mehanizam rješavanja pritužbi u pogledu prava i obveza obuhvaćenih ovom Uredbom za svoja područja odgovornosti. Putnike jasno informiraju o svojim kontaktnim podacima i o radnom jeziku (jezicima). Putnici bi trebali moći podnositi pritužbe na službenom jeziku (ili jezicima) države članice u kojoj željeznički prijevoznik, prodavač karata i upravitelj kolodvora imaju poslovni nastan te u svakom slučaju na engleskom. [Am. 108]

2.  Putnici mogu podnositi pritužbe bilo kojem uključenom željezničkom prijevozniku, prodavaču karata, ili upravitelju željezničkog kolodvora ili infrastrukture. Pritužbe se moraju podnijeti u roku od šest mjeseci od događaja koji je predmet pritužbe. U roku od jednog mjeseca od primitka pritužbe primatelj daje obrazloženi odgovor ili, u opravdanim slučajevima, obavješćuje putnika do kojeg datuma, da će dobiti odgovor unutar razdoblja manjeg od najviše tri mjeseca od datuma primitka pritužbe, može očekivati odgovor. Željeznički prijevoznici, prodavači karata, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture dvije godine čuvaju podatke o događaju potrebne za razmatranje pritužbe i na zahtjev ih dostavljaju nacionalnom provedbenom tijelu. [Am. 109]

3.  Pojedinosti o postupanju s pritužbama moraju biti lako dostupne putnicima i pristupačne osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Informacije moraju biti dostupne na zahtjev na službenom jeziku (ili jezicima) države članice u kojoj željeznički prijevoznik ima poslovni nastan. [Am. 110]

4.  U godišnjem izvješću iz članka 29. željeznički prijevoznici objavljuju broj i vrste primljenih pritužbi, obrađene pritužbe, vrijeme odgovora i eventualne mjere za poboljšanje stanja.

4.a  Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja standardizirani obrazac Unije za pritužbe kojim se putnici koriste za podnošenje zahtjeva za naknadu u skladu s ovom Uredbom. Ti se provedbeni akti donose sukladno savjetodavnom postupku iz članka 37.a stavka 2. [Am. 111]

Članak 29.

Standardi kakvoće usluge

1.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora uspostavljaju standarde kakvoće usluge i provode sustav upravljanja kakvoćom kako bi održali kakvoću usluge. Standardi kakvoće usluge obuhvaćaju najmanje elemente navedene u Prilogu III.

2.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora nadziru svoj vlastiti učinak u svjetlu standarda kakvoće usluge. Željeznički prijevoznici svake godine, zajedno sa svojim godišnjim izvješćem, objavljuju izvješće o kakvoći usluge. Željeznički prijevoznici objavljuju izvješća o kakvoći usluge na svojim internetskim stranicama. Osim toga, ta se izvješća stavljaju na raspolaganje na internetskoj stranici Agencije Europske unije za željeznice.

2.a   Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora aktivno surađuju s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi poboljšali kvalitetu pristupačnosti usluga prijevoza. [Am. 112]

POGLAVLJE VII.

INFORMIRANJE I PROVEDBA

Članak 30.

Informiranje putnika o njihovim pravima

1.  Pri prodaji karata za putovanja vlakom, željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja informiraju putnike o njihovim pravima i obvezama na temelju ove Uredbe. Za usklađivanje s ovim zahtjevom za informiranje mogu koristiti sažetak odredaba ove Uredbe koji je izradila Komisija na svim službenim jezicima Unije i stavila im na raspolaganje. Osim toga, oni moraju navesti obavijest na karti informacije, u papirnatom ili elektroničkom obliku ili na bilo koji drugi način, uključujući u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi XXX. Uredbi (EU) br. 1300/2014 u toj se obavijesti mora navesti kojoj je navedeno gdje se takve informacije mogu dobiti u slučaju otkazivanja, propuštene veze ili dugog kašnjenja. [Am. 113]

2.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora na odgovarajući način, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXXUredbi (EU) br. 1300/2014, informiraju putnike na kolodvoru, u vlaku i u vlaku na svojim internetskim stranicama o njihovim pravima i obvezama koje imaju na temelju ove Uredbe i o kontaktima tijela kontaktnim podacima tijela koja su države članice imenovale u skladu s člankom 31. [Am. 114]

Članak 31.

Imenovanje nacionalnih provedbenih tijela

Svaka država članica imenuje tijelo ili tijela koja su odgovorna za provedbu ove Uredbe. Svako tijelo poduzima mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo poštovanje prava putnika.

Svako je tijelo, glede svoje organizacije, odluka o financiranju, pravne strukture i donošenja odluka, neovisno o bilo kojem upravitelju infrastrukture, tijelu za ubiranje pristojbi, tijelu za dodjelu kapaciteta ili željezničkom prijevozniku.

Države članice obavješćuju Komisiju o tijelu ili tijelima imenovanim u skladu s ovim člankom i o njihovim odgovornostima i objavljuju ih na odgovarajućima mjestima na svojim internetskim stranicama. [Am. 115]

Članak 32.

Provedbene zadaće

1.  Nacionalna provedbena tijela pažljivo prate poštovanje ove Uredbe i poduzimaju potrebne mjere za zaštitu prava putnika. U tu svrhu željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture tim tijelima na njihov zahtjev dostavljaju relevantne dokumente i informacije bez odgađanja i u svakom slučaju u roku od jednog mjeseca. Pri provedbi svojih funkcija ta tijela uzimaju u obzir informacije koje im je dostavilo tijelo imenovano na temelju članka 33. za postupanje s pritužbama ako je potonje tijelo neko drugo tijelo. Ona mogu odlučiti Države članice osiguravaju da nacionalna provedbena tijela i o provedbenim mjerama na temelju tijela za rješavanje pritužbi imaju dostatne ovlasti i sredstva za odgovarajuću i učinkovitu provedbu pojedinačnih pritužbi koje im je proslijedilo takvo tijelo putnika u skladu s ovom Uredbom. [Am. 116]

2.  Nacionalna provedbena tijela svake godine na svojim internetskim stranicama objavljuju statistiku svoje aktivnostistatistička izvješća u kojima navode broj i vrstu zaprimljenih pritužbi navodeći pojedinosti ishoda svojih provedbenih mjera, uključujući i izrečene kazne. Navedeno se provodi, za svaku godinu, najkasnije do krajaprvog dana travnja naredne kalendarske godinesljedeće godine. Ta se izvješća stavljaju na raspolaganje i na internetskim stranicama Agencije Europske unije za željeznice. [Am. 117]

3.  Željeznički prijevoznici dostavljaju podatke za kontakt nacionalnom provedbenom tijelu ili tijelima države članice u kojoj posluju.

3.a  Nacionalna provedbena tijela u suradnji s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću provode redovite revizije usluga pomoći koje se pružaju u skladu s ovom Uredbom te objavljuju rezultate u pristupačnim i često korištenim formatima. [Am. 118]

Članak 33.

Postupanje s pritužbama u nacionalnim provedbenim tijelima

1.  Ne dovodeći u pitanje prava potrošača na druge načine pravne zaštite u skladu s Direktivom 2013/11/EU, nakon neuspješne pritužbe željezničkom prijevozniku, prodavaču karata ili upravitelju kolodvora ili infrastrukture u skladu s člankom 28., putnik može uputiti pritužbu provedbenom tijelu. Provedbena tijela obavješćuju žalitelje o njihovu pravu na pritužbu tijelima za alternativno rješavanje sporova kako bi pojedinačno ishodili pravnu zaštitu. Države članice osiguravaju da su provedbena tijela ili tijela za rješavanje pritužbi priznata za druge načine pravne zaštite u skladu s Direktivom 2013/11/EU te da su, ako putnici traže druge načine pravne zaštite, željeznički prijevoznik, prodavač karata i upravitelj kolodvora ili infrastrukture obvezni u tome sudjelovati te je ishod za njih obvezujući i učinkovito se provodi. [Am. 119]

2.  Svaki putnik može nacionalnom provedbenom tijelu ili bilo kojem drugom tijelu koje je za tu svrhu imenovala država članica uputiti pritužbu o navodnom kršenju ove Uredbe. Pritužbe mogu podnositi i organizacije koje predstavljaju skupine putnika. [Am. 120]

3.  Tijelo potvrđuje primitak pritužbe u roku od dva tjedna nakon što ju je primilo. Postupanje s pritužbomRješavanje pritužbe smije trajati najdulje tri mjeseca. U složenim slučajevima tijelo može prema vlastitoj prosudbi produljiti to razdoblje na šest mjeseci. U takvom slučaju mora obavijestiti putnika ili organizaciju koja predstavlja putnike o razlozima za to produljenje produljenja i o očekivanom roku okončanja postupka. Samo slučajevi postupci koji uključuju sudske postupke smiju trajati dulje od šest mjeseci. Ako je tijelo istodobno i tijelo za alternativno rješavanje sporova u smislu Direktive 2013/11/EU, mjerodavni su rokovi iz te Direktive, dok se korištenje internetskog rješavanja sporova u skladu s Uredbom (EU) br. 524/2013 stavlja na raspolaganje u dogovoru sa svim uključenim stranama. [Am. 121]

Postupak rješavanja pritužbi mora biti pristupačan osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću.

4.  S pritužbama putnika o incidentu u koji je umiješan željeznički prijevoznik postupa nacionalno provedbeno tijelo države članice koja je izdala dozvolu tom prijevozniku.

5.  Ako je pritužba podnesena zbog mogućih kršenja koja su počinili upravitelji kolodvora ili upravitelji infrastrukture, nacionalno provedbeno tijelo ono je iz države članice na čijem se državnom području incident dogodio.

6.  U okviru suradnje u skladu s člankom 34. nacionalna provedbena tijela mogu odstupiti od stavaka 4. ili 5. ako je to iz opravdanih razloga, osobito jezika ili boravišta, u interesu putnika.

Članak 33.a

Neovisna tijela za mirenje

Države članice uspostavljaju dobro opremljena neovisna tijela za mirenje koja će biti lako dostupna i pristupačna putnicima u slučaju sukoba sa željezničkim prijevoznicima i prodavačima karata u pogledu provedbe njihovih prava. [Am. 122]

Članak 34.

Razmjena informacija i prekogranična suradnja između nacionalnih provedbenih tijela

1.  Ako su na temelju članaka 31. i 33. imenovana različita tijela, uspostavljaju se mehanizmi za izvješćivanje kako bi se osigurala razmjena informacija među njima, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, kako bi se pomoglo nacionalnom provedbenom tijelu u izvršavanju njegovih nadzornih i provedbenih zadaća te kako bi tijelo koje postupa s pritužbama imenovano na temelju članka 33. moglo prikupiti informacije koje su mu potrebne za razmatranje pojedinačnih pritužbi.

2.  Nacionalna provedbena tijela razmjenjuju informacije o svom radu i o načelima i praksama donošenja odluka radi usklađivanja. Pri tom im pomaže Komisija.

3.  Nacionalna provedbena tijela postupaju s pritužbama kako je utvrđeno u Prilogu IV.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Kazne

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te uključuju, ali nisu ograničene na, minimalnu novčanu kaznu ili postotak godišnjeg prometa predmetnog prijevoznika ili organizacije, ovisno o tome što je više. Države članice izvješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama, te ju je bez odlaganja izvješćuju o svim kasnijim izmjenama koje na njih utječu. [Am. 123]

2.  U okviru suradnje iz članka 34. nacionalno provedbeno tijelo koje je nadležno za potrebe članka 33. stavaka 4. ili 5. na zahtjev nacionalnoga provedbenog tijela koje postupa s pritužbama mora istražiti kršenje ove Uredbe koje je to tijelo utvrdilo te, ako je potrebno, izreći sankcije.

Članak 36.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 37. kako bi:

i.  prilagodila novčane iznose iz članka 13. kretanju inflacije;

ii.  izmijenila priloge I., II. i III. kako bi se uzeli u obzir izmjene Jedinstvenih pravila CIV-a i tehnološki razvoj u predmetnom području.

Članak 37.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 36. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 36. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 36. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 37.a

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. [Am. 124]

Članak 38.

Izvješće

Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi i rezultatima ove Uredbe do ... [pet godina nakon donošenja ove Uredbe].

Izvješće se temelji na informacijama dobivenima u skladu s ovom Uredbom. Izvješće je prema potrebi popraćeno odgovarajućim prijedlozima.

Članak 39.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1371/2007 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOZI

PRILOG I.

Izvod iz Jedinstvenih pravila o ugovoru o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV)

Dodatak A

Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. kako je izmijenjena Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999.

GLAVA II.

ZAKLJUČIVANJE I IZVRŠAVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU

Članak 6.

Ugovor o prijevozu

1.  Ugovorom o prijevozu prijevoznik preuzima prijevoz putnika, a gdje je primjereno, i prijevoz prtljage i vozila, do odredišta te isporuku prtljage i vozila u mjestu odredišta.

2.  Ugovor o prijevozu mora se potvrditi s jednom ili s više karata koje su izdane putniku. Međutim, na temelju članka 9., izostanak, neispravnost ili gubitak karte neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan tim Jedinstvenim pravilima.

3.  Karta je prima facie dokaz o zaključivanju i sadržaju ugovora o prijevozu.

Članak 7.

Karta

1.  Opći uvjeti o prijevozu odredit će formu i sadržaj karte kao i prtljage kao i slova kojima će biti tiskana i ispisana.

2.  Na karti mora biti upisano najmanje sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna kao dokaz o zaključenju i sadržaju ugovora o prijevozu i koja omogućuje putniku da se pozove na prava koja proizlaze iz tog ugovora.

3.  Putnik mora utvrditi nakon primitka karte da je napravljena sukladno naputcima.

4.  Karta se može prenijeti na nekog drugog ako nije izdana na putnikovo ime i ako putovanje još nije započelo.

5.  Karta se može izdati i u formi elektronički registriranih podataka koji se mogu pretvoriti u čitljive pisane simbole. Postupak u registraciji i tretmanu podataka mora biti ekvivalentan s funkcionalnog stajališta, posebno glede dokazne valjanosti karte koja je predstavljena tim podacima.

Članak 8.

Plaćanje i naknada prijevozne cijene

1.  Ovisno o suprotnom sporazumu između putnika i prijevoznika, cijena prijevoza plaća se unaprijed.

2.  Opći uvjeti o prijevozu određuju prema kojim uvjetima se realizira naknada za cijenu prijevoza.

Članak 9.

Pravo na prijevoz. Isključenje iz prijevoza

1.  Putnik, od početka putovanja, mora posjedovati valjanu kartu i pokazati je pri pregledu karata. Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti

(a)  da putnik koji ne pokaže valjanu kartu, mora platiti, osim cijene karte, i nadoplatu;

(b)  da se od putnika koji odbije platiti naknadu za prijevoz ili nadoplatu pošto se to od njega zatraži može zahtijevati da prekine putovanje;

(c)  ako i pod kojima uvjetima se naplaćuje nadoknada.

2.  Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti da putnici

(a)  koji predstavljaju opasnost za sigurnost dobrog funkcioniranja prometovanja ili zbog sigurnosti drugih putnika,

(b)  koji uznemiruje ostale putnike na nepodnošljiv način,

budu isključeni iz prometa ili se može zahtijevati da te osobe prekinu putovanje i da nemaju pravo na povrat cijene karte ili drugih naknada za prijevoz predane prtljage koju su možda platili.

Članak 10.

Ispunjavanje administrativnih formalnosti

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traži carina ili druge administrativne vlasti.

Članak 11.

Otkazivanje i kašnjenje vlakova. Propuštene veze

Prijevoznik mora, kad je to potrebno, potvrditi na karti da je vlak otkazan ili da je propuštena veza.

GLAVA III.

PRIJEVOZ PRIRUČNE PRTLJAGE, ŽIVOTINJA, PREDANE PRTLJAGE I VOZILA

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 12.

Prihvatljivi predmeti i životinje

1.  Putnik može sa sobom ponijeti predmete kojima se lako rukuje (priručna prtljaga) kao i žive životinje, sukladno s Općim uvjetima prijevoza. Osim toga, može sa sobom ponijeti i velike predmete, sukladno s posebnim odredbama, sadržanim u Općim uvjetima prijevoza. Predmeti i životinje koji bi mogli smetati ili uznemirivati putnike ili izazvati štetu, neće se dopustiti kao priručna prtljaga.

2.  Putnik može otpremiti predmete ili životinje kao predanu prtljagu, sukladno s Općim uvjetima prijevoza.

3.  Prijevoznik može dopustiti prijevoz vozila prigodom prijevoza putnika sukladno posebnim odredbama, sadržanima u Općim uvjetima prijevoza.

4.  Željeznički prijevoz opasnih tvari u priručnoj prtljazi, predanoj prtljazi, u vozilima ili na njima, sukladno s ovom glavom, mora biti u skladu s Uredbom o prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID).

Članak 13.

Pregled

1.  Kad postoji valjan razlog za sumnju glede poštivanja uvjeta za prijevoz, prijevoznik ima pravo provjeriti zadovoljavaju li predmeti (priručna prtljaga, predana prtljaga, vozila uključujući i njihov teret) i životinje uvjete prijevoza, osim ako zakoni i propisi države u kojoj bi se trebala obaviti provjera zabranjuju takvu provjeru. Putnika se mora pozvati da prisustvuje provjeri. Ako se ne pojavi ili se do njega ne može doći, prijevoznik mora imati dva nezavisna svjedoka.

2.  Ako se utvrdi da uvjeti za prijevoz nisu poštovani, prijevoznik može zatražiti da putnik plati troškove provjere.

Članak 14.

Ispunjavanje administrativnih formalnosti

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traže carinske ili druge vlasti kada u prijevozu ima predmete (priručnu prtljagu, predanu prtljagu, vozila uključujući i njihov teret) ili životinje. On prisustvuje pregledu tih predmeta, osim ako nije drukčije predviđeno zakonom i propisima svake države.

Poglavlje II.

Priručna prtljaga i životinje

Članak 15.

Nadzor

Putnik je sam odgovoran za nadzor svoje priručne prtljage i životinja koje vodi sa sobom.

Poglavlje III.

Predana prtljaga

Članak 16.

Predaja prtljage

1.  Ugovorne obveze vezane uz otpremu predane prtljage moraju se utvrditi prtljažnicom koja se izdaje putniku.

2.  Prema članku 22., nedostatak, neispravnost ili gubitak prtljažnice ne djeluje na postojanje ili valjanost sporazuma vezanih uz otpremu predane prtljage, koji ostaju podložni ovim Jedinstvenim pravilima.

3.  Potvrda o predaji prtljage je prima facie dokaz o predaji prtljage i uvjetima prijevoza.

4.  Ako nema dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je predana prtljaga, kad je preuzima prijevoznik, očigledno u dobrom stanju i da broj i količina predmeta prtljage odgovara stavkama u potvrdi o predanoj prtljazi.

Članak 17.

Prtljažnica

1.  Opći uvjeti o prijevozu određuju formu i sadržaj prtljažnice kao i jezik i slova kojima je tiskana i ispunjena. Članak 7. stavak 5. vrijedi mutatis mutandis.

2.  Na prtljažnici mora biti upisano barem sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze o otpremi predane prtljage koja omogućuje putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.

3.  Putnik mora utvrditi nakon primitka prtljažnice da je napravljena sukladno s njegovim naputcima.

Članak 18.

Prijava i prijevoz

1.  Osim ako Opći uvjeti o prijevozu ne predviđaju drukčije, prtljaga se predaje samo uz predočenje karte koja vrijedi barem do odredišta prtljage. U drugom pogledu predaja prtljage obavlja se sukladno s važećim propisima u mjestu otpreme.

2.  Kad Opći uvjeti o prijevozu predviđaju da se prtljaga može prihvatiti za prijevoz bez predočenja karte, propisi ovih Jedinstvenih pravila kojima se utvrđuju prava i obveze putnika glede predaje prtljage, primjenjuju se mutatis mutandis na pošiljatelja predane prtljage.

3.  Prijevoznik može otpremiti predanu prtljagu drugim vlakom, drugim oblikom prijevoza ili drugim pravcem od onoga koji koristi putnik.

Članak 19.

Plaćanje naknada za prijevoz predane prtljage

Ovisno o suprotnom ugovoru između putnika i prijevoznika, naknada za prijevoz predane prtljage plaća se prigodom predaje.

Članak 20.

Obilježavanje predane prtljage

Putnik mora označiti svaki predmet prijavljene prtljage na vidljivom mjestu, na relativno trajan i čitljiv način, tako da naznači:

(a)  svoje ime i adresu;

(b)  odredište.

Članak 21.

Pravo raspolaganja predanom prtljagom

1.  Ako okolnosti dopuste i ako to nije u suprotnosti s carinskim ili zahtjevima drugih administrativnih vlasti, putnik može zatražiti da mu se vrati prtljaga na mjestu predaje uz predaju potvrde o predaji prtljage i, ako to traže Opći uvjeti o prijevozu, uz predočenje karte.

2.  Opći uvjeti o prijevozu mogu sadržavati i druge propise glede prava raspolaganja predanom prtljagom, posebno promjene glede odredišta i mogućih financijskih posljedica koje treba snositi putnik.

Članak 22.

Isporuka

1.  Predana prtljaga isporučuje se nakon predaje prtljažnice i, ako je primjenjivo, nakon plaćanja iznosa koji se procijeni za pošiljku.

Prijevoznik ima pravo, ali nije obvezan, provjeriti ima li nositelj prtljažnice pravo podignuti pošiljku.

2.  Smatrat će se da je roba isporučena nositelju prtljažnice, sukladno s važećim propisima na mjestu isporuke:

(a)  ako je prtljaga uručena carinskim ili gradskim poreznim službenicima, u njihovim prostorijama ili skladištu, kad ne podliježu kontroli prijevoznika;

(b)  ako su žive životinje predane trećoj strani.

3.  Nositelj (vlasnik) prtljažnice može zatražiti isporuku prtljage u mjestu odredišta nakon isteka dogovorenog vremena i, gdje je primjenjivo, vremena potrebnog za postupak carinskih i drugih administrativnih vlasti.

4.  Ako ne preda prtljažnicu, prijevoznik je obvezan isporučiti prtljagu samo osobi koja može dokazati svoje pravo na to; ako se čini da je dokaz nedostatan, prijevoznik može zatražiti osiguranje.

5.  Prtljaga se isporučuje u mjestu odredišta na koje je predana.

6.  Nositelj prtljažnice čija prtljaga nije isporučena može zatražiti da se potvrdi dan i vrijeme kad je zatražio isporuku, a u skladu sa st. 3.

7.  Ovlaštena osoba može odbiti prihvatiti prtljagu ako prijevoznik ne udovolji njezinu zahtjevu da obavi pregled predane prtljage, kako bi utvrdio bilo kakvu navodnu štetu.

8.  U svakom drugom pogledu isporuka prtljage provodi se u skladu s važećim odredbama u mjestu odredišta.

Poglavlje IV.

Vozila

Članak 23.

Uvjeti prijevoza

Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, moraju specificirati posebno uvjete kojima se određuje prihvaćanje za prijevoz, registracija, utovar i prijevoz, istovar i isporuka kao i obveze putnika.

Članak 24.

Potvrda o prijevozu

1.  Ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila moraju se utvrditi potvrdom o prijevozu koja se izdaje putniku. Potvrda o prijevozu može se uključiti u putnikovu kartu.

2.  Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, odredit će formu i sadržaj potvrde o prijevozu kao i jezika i slova kojima će biti tiskana i ispisana. Članak 7. stavak 5. vrijedi mutatis mutandis.

3.  Na potvrdi o prijevozu mora biti upisano barem sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila i koje omogućuju putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.

4.  Putnik mora utvrditi nakon primitka potvrde o prijevozu da je napravljena sukladno njegovim naputcima.

Članak 25.

Mjerodavno pravo

Ovisno o odredbama ovog poglavlja, odredbe poglavlja III. koje se odnose na prijevoz prtljage vrijede i za vozila.

GLAVA IV.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

Poglavlje I.

Odgovornost u slučaju smrti ili osobne ozljede putnika

Članak 26.

Temelj odgovornosti

1.  Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu koja proizlazi iz usmrćenja, osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika, koja je rezultat nezgode proizišle iz prometovanja željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u željezničkom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega, bez obzira na korištenu željezničku infrastrukturu.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti:

(a)  ako je nezgoda izazvana okolnostima koje nisu vezane uz željeznički promet i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti;

(b)  u mjeri u kojoj je za nezgodu kriv putnik;

(c)  ako je nezgoda posljedica ponašanja treće osobe i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo, koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći, te čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu ne smatra se trećom stranom; neće djelovati na pravo na kompenzaciju.

3.  Ako je nezgoda posljedica ponašanja treće strane i ako unatoč tome prijevoznik nije posve oslobođen svoje odgovornosti, sukladno st. 2. točki (c), prijevoznik će biti odgovoran u potpunosti do granice postavljene u ovim Jedinstvenim pravilima, ali ne dovodeći u pitanje bilo koje pravo naknade koje prijevoznik može imati prema trećoj strani.

4.  Ova Jedinstvena pravila neće djelovati na bilo koju odgovornost koju snosi prijevoznik u slučajevima predviđenima u st. 1.

5.  Ako prijevoz, koji se ravna samo prema jednom ugovoru o prijevozu, obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji je obvezan na temelju ugovora o prijevozu osigurati usluge prijevoza tijekom kojega se dogodi nezgoda, bit će odgovoran u slučaju usmrćenja i osobne povrede putnika. Kad uslugu prijevoza nije osigurao prijevoznik nego zamjenski prijevoznik, dvojica prijevoznika bit će solidarno odgovorni, sukladno ovim Jedinstvenim pravilima.

Članak 27.

Odšteta u slučaju usmrćenja

1.  U slučaju usmrćenja putnika, odšteta obuhvaća:

(a)  sve potrebne troškove vezane uz smrt, posebno troškove transporta tijela i pogrebne troškove;

(b)  ako smrt ne nastupi odmah, odštetu predviđenu u članku 28.

2.  Ako su zbog smrti putnika, osobe koje je on morao ili je imao pravnu obvezu uzdržavati, lišene njegove potpore, te osobe također će biti obeštećene za taj gubitak. U pravu na tužbu za odštetu od strane osoba koje je putnik uzdržavao, a da nije na to bio pravno obvezan, ravnat će se prema nacionalnim zakonima.

Članak 28.

Odšteta u slučaju osobne povrede

U slučaju osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika odšteta obuhvaća:

(a)  sve potrebne troškove posebno liječenja i transporta;

(b)  naknadu za financijske gubitke, zbog potpune ili djelomične radne nesposobnosti ili povećanih potreba

Članak 29.

Nadoknada za ostale tjelesne povrede

Nacionalno pravo utvrđuje hoće li i u kojem stupnju prijevoznik morati platiti odštetu za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28.

Članak 30.

Oblik i iznos odštete u slučaju usmrćenja ili osobne povrede

1.  Za odštetu na temelju članka 27. st. 2. i članka 28. točke (b) bit će dodijeljen paušalan iznos. Međutim, ako nacionalni zakoni dopuštaju plaćanje rente, odšteta će biti nadoknađena u tom obliku ako to zatraže oštećeni putnik ili osobe navedene u članku 27. st. 2.

2.  znos odštete koji se dodjeljuje na temelju st. 1. utvrdit će se sukladno s nacionalnim pravom. Međutim, u svrhu ovih Jedinstvenih pravila, gornja granica po putniku utvrđuje se na 175 000 obračunskih jedinica, kao paušalan iznos ili u godišnjoj renti koja odgovara tom iznosu, tamo gdje nacionalno pravo predviđa gornji iznos koji je manji od tog iznosa.

Članak 31.

Drugi oblici prijevoza

1.  Ovisno o st. 2., odredbe koje se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, ne važe za gubitak ili štetu nastalu tijekom prijevoza koji, sukladno s ugovorom o prijevozu, nije bio prijevoz željeznicom.

2.  Međutim, kad se željeznička vozila prevoze trajektom, odredbe koje se odnose na odgovornost u slučaju smrti ili osobne povrede putnika, vrijede za gubitke i štete predviđene člankom 26. st. 1. i člankom 33. st. 1., kao rezultat nezgode izazvane prometovanjem željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u rečenom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega.

3.  Kad je zbog izvanrednih okolnosti privremeno obustavljeno prometovanje željeznice i putnici se prevoze drugim oblicima prijevoza, prijevoznik je odgovoran na temelju ovih Jedinstvenih pravila.

Poglavlje II.

Odgovornost u slučaju nepridržavanja voznog reda

Članak 32.

Odgovornost u slučaju otkazivanja, kašnjenja ili propuštene veze

1.  Prijevoznik je odgovoran putniku za gubitak ili štetu koja je rezultat činjenice što se zbog otkazivanja, kašnjenja ili propuštene veze, njegovo putovanje ne može nastaviti istog dana ili što se nastavak putovanja istog dana ne može razložno tražiti zbog danih okolnosti. Štete obuhvaćaju razložne troškove smještaja kao i razložne troškove nastale zbog potrebe obavješćivanja osoba koje čekaju putnike.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti kad se otkazivanje, kašnjenje ili propuštanje veze pripisuje nekom od sljedećih uzroka:

(a)  okolnostima koje nisu povezane s prometovanjem željeznice koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo za posebne okolnosti slučaja, nije mogao izbjeći niti je mogao spriječiti posljedice,

(b)  putnikovoj krivnji ili

(c)  ponašanju treće osobe koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu ne smatra se trećom stranom; neće djelovati na pravo na kompenzaciju.

3.  Nacionalno pravo utvrđuje hoće li i u kojem stupnju prijevoznik morati platiti odštetu za povredu, osim one predviđene u st. 1. Ovom odredbom ne dovodi se u pitanje članak 44.

Poglavlje III.

Odgovornost u pogledu priručne prtljage, životinja, predane prtljage i vozila

ODJELJAK 1.

Priručna prtljaga i životinje

Članak 33.

Odgovornost

1.  U slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, prijevoznik je također odgovoran za gubitak ili štetu, kao rezultat potpunog ili djelomičnoga gubitka ili oštećenja predmeta koje je putnik imao na sebi ili kod sebe kao priručnu prtljagu; to se također odnosi na životinje koje je putnik poveo sa sobom. Članak 26. vrijedi mutatis mutandis.

2.  U svakom drugom pogledu prijevoznik neće biti odgovoran za ukupan ili djelomičan gubitak, odnosno štetu predmeta, priručne prtljage i životinja ili samo jednog, koji su briga putnika na temelju članka 15. osim ako je gubitak ili šteta izazvana krivnjom prijevoznika. Drugi članci pod glavom IV., uz izuzetak članka 51., i glava VI. ne primjenjuju se u ovom slučaju.

Članak 34.

Granica odštete u slučaju gubitka ili oštećenja predmeta

Kada je prijevoznik odgovoran na temelju članka 33. st. 1., on mora platiti odštetu do granice od 1 400 obračunskih jedinica po putniku.

Članak 35.

Izuzimanje odgovornosti

Prijevoznik neće biti odgovoran putniku za gubitak ili štetu nastalu zbog toga što se putnik ne pridržava formalnosti potrebnih prema carinskim ili drugim administrativnim vlastima.

ODJELJAK 2.

Predana prtljaga

Članak 36.

Temelj odgovornosti

1.  Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu nastalu od potpunog ili djelomičnoga gubitka ili štete predane prtljage između vremena kad ju je prijevoznik preuzeo i vremena isporuke, kao i zbog kašnjenja isporuke.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak, šteta ili kašnjenje isporuke, bilo izazvano krivnjom putnika zbog upute koju je dao putnik, a ne kao rezultat greške prijevoznika, inherentnom greškom predane prtljage ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti.

3.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat specijalnog rizika koji je inherentan jednoj ili nekolicini sljedećih okolnosti:

(a)  nedostatku ambalaže ili njezinoj neadekvatnosti;

(b)  posebnoj prirodi prtljage;

(c)  ako se pošiljka sastoji od predmeta neprihvatljivih za prijevoz.

Članak 37.

Teret dokaza

1.  Teret dokaza da je gubitak, šteta ili kašnjenje s isporukom bilo izazvano jednim od uzroka navedenih u članku 36. st. 2., ostaje na prijevozniku.

2.  Kad prijevoznik, vodeći računa o okolnostima pojedinog slučaja, utvrdi da su gubitak ili šteta mogli nastati zbog jednog ili više posebnih rizika spomenutih u članku 36. st. 3., smatrat će se da su tako i nastali. Ovlaštena osoba, međutim, imat će pravo dokazati da se gubitak ili šteta ne mogu pripisati u potpunosti ili djelomično jednom od tih rizika.

Članak 38.

Uzastopni prijevoznici

Ako prijevoz koji se obavlja prema jednom ugovoru obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, svaki naredni prijevoznik, samim činom preuzimanja prtljage s prtljažnicom ili vozila s potvrdom o prijevozu, postaje ugovornom stranom ugovora o prijevozu, s obzirom na otpremu prtljage ili prijevoza vozila, sukladno s uvjetima prtljažnice ili potvrde o prijevozu i preuzima obveze koje iz toga proizlaze. U tom slučaju svaki će prijevoznik biti odgovoran za prijevoz tijekom čitavog puta do isporuke.

Članak 39.

Zamjenski prijevoznik

1.  Kad prijevoznik povjeri prijevoz, potpuno ili djelomice, zamjenskom prijevozniku, bilo na temelju prava prema ugovoru o prijevozu da to čini ili ne, prijevoznik ipak ostaje odgovoran glede čitavog prijevoza.

2.  Sve odredbe ovih Jedinstvenih pravila prema kojima se prosuđuje odgovornost prijevoznika, vrijede i za odgovornost zamjenskog prijevoznika za prijevoz koji on obavlja. Članak 48. i članak 52. primjenjuju se ako se povede postupak protiv službenika ili bilo koje druge osobe koju koristi zamjenski prijevoznik u obavljanju prijevoza.

3.  Svaki posebni ugovor prema kojem prijevoznik preuzima obveze koje ne nameću ova Jedinstvena pravila ili se odriče prava dodijeljenih ovim Jedinstvenim pravilima, neće imati učinka u pogledu zamjenskog prijevoznika koji ih nije izričito i u pisanom obliku prihvatio. Bilo da ga je zamjenski prijevoznik prihvatio ili ne, prijevoznik svejedno ostaje vezan tim obvezama ili odreknućem prava koja proizlaze iz tog posebnog ugovora.

4.  Gdje su i prijevoznik i zamjenski prijevoznik odgovorni i do mjere u kojoj su odgovorni, njihova je odgovornost solidarna.

5.  Ukupan iznos odštete koju plaća prijevoznik, zamjenski prijevoznik i njegovi zaposlenici, kao i druge osobe čije usluge oni koriste u obavljanju prijevoza, neće prelaziti iznose predviđene ovim Jedinstvenim pravilima.

6.  Ovaj članak ne ugrožava prava na naknadu koja mogu postojati između prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 40.

Pretpostavka gubitka

1.  Osoba koja ima pravo, može bez davanja daljnjih dokaza, smatrati jedan predmet prtljage izgubljenim ako joj se ne isporuči ili stavi na raspolaganje u roku 14 dana pošto je zatražila isporuku, u skladu s člankom 22. st. 3.

2.  Ako se predmet za koji se smatralo da je izgubljen, vrati u roku godine dana nakon zahtjeva za njegovom isporukom, prijevoznik mora obavijestiti osobu koja ima na njega pravo, ako je njezina adresa poznata ili utvrđena.

3.  U roku trideset dana nakon primitka obavijesti spomenute u st. 2., osoba koja ima pravo može zatražiti da joj se isporuči predmet prtljage. U tom slučaju mora platiti troškove za prijevoz predmeta od mjesta konsignacije do mjesta gdje je izvršena isporuka i refundirati odštetu umanjenu, gdje je primjenjivo, za sve troškove koji su tu uključeni. Međutim, zadržava pravo da zatraži odštetu za kašnjenje isporuke na temelju članka 43.

4.  Ako se nađeni predmet prtljage ne zatraži u roku naznačenom u st. 3. ili ako se predmet nađe nakon više od godine dana nakon zahtjeva za isporukom, prijevoznik može njime raspolagati sukladno sa zakonima i odredbama na snazi u mjestu gdje se nalazi predmet prtljage.

Članak 41.

Odšteta za gubitak

1.  U slučaju potpunog ili djelomičnoga gubitka predane prtljage, prijevoznik mora platiti, uz izuzetak svih drugih odšteta:

(a)  ako je iznos gubitka ili pretrpljene štete dokazan, odštetu koja je jednaka tom iznosu, ali koja ne prelazi 80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 1 200 obračunskih jedinica po komadu prtljage;

(b)  ako iznos gubitka ili pretrpljene štete nije utvrđen, odštetu od 20 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 300 obračunskih jedinica po komadu prtljage.

Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage određen je Općim uvjetima o prijevozu.

2.  Prijevoznik, osim toga, mora nadoknaditi cijenu prijevoza prtljage kao i ostale iznose vezane uz prijevoz izgubljenog komada prtljage, kao i već plaćene carine i trošarine.

Članak 42.

Naknada za štetu

1.  U slučaju oštećenja predane prtljage, prijevoznik mora platiti odštetu koja je jednaka gubitku vrijednosti prtljage, izuzevši sve druge štete.

2.  Odšteta ne prelazi:

(a)  ako je prtljaga izgubila na vrijednosti uslijed oštećenja, iznos koji bi bio plativ u slučaju potpunog gubitka;

(b)  ako je samo dio prtljage izgubio na vrijednosti zbog oštećenja, iznos koji bi bio plativ da je taj dio bio izgubljen.

Članak 43.

Naknada za kašnjenje isporuke

1.  U slučaju kašnjenja isporuke predane prtljage, prijevoznik mora platiti za svako razdoblje od dvadeset četiri sata pošto je zatražena isporuka, ali za maksimum od četrnaest dana:

(a)  ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, odštetu koja je jednaka iznosu gubitka ili štete do maksimuma od 0,80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 14 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem;

(b)  ako osoba koja ima pravo ne dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, odštetu od 0,14 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 2,80 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem.

Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage, određen je Općim uvjetima o prijevozu.

2.  U slučaju potpunog gubitka prtljage, odšteta predviđena u st. 1. neće se platiti uz onu predviđenu u članku 41.

3.  U slučaju djelomičnoga gubitka prtljage, odšteta predviđena st. 1. platit će se glede onoga dijela prtljage koji nije izgubljen.

4.  U slučaju štete za prtljagu koja nije rezultat zakašnjele isporuke, odšteta predviđena u st. 1. bit će plaćena, gdje je primjenjivo, uz onu predviđenu člankom 42.

5.  Ni u jednom slučaju, odšteta prema st. 1. zajedno s onom koja se plaća prema člancima 41. i 42. ne smije prelaziti odštetu koja bi se platila u slučaju potpunoga gubitka prtljage.

ODJELJAK 3.

Vozila

Članak 44.

Odšteta za kašnjenje

1.  U slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku ili kašnjenju u isporuci vozila, prijevoznik mora, ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpjela gubitak ili štetu, platiti odštetu koja ne prelazi iznos cijene prijevoza.

2.  Ako u slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku, osoba koja ima pravo odluči da ne nastavi s ugovorom o prijevozu, cijena prijevoza joj se vraća. Osim toga, ako osoba koja ima pravo dokaže da je gubitak ili šteta pretrpljena zbog kašnjenja, može zatražiti odštetu koja ne prelazi cijenu prijevoza.

Članak 45.

Odšteta za gubitak

U slučaju potpunog ili djelomičnoga gubitka vozila, odšteta koja se plaća osobi koja ima pravo za dokazani gubitak ili štetu, obračunava se na temelju uobičajene vrijednosti vozila. Ona ne prelazi 8 000 obračunskih jedinica. Puna ili prazna prikolica smatrat će se odvojenim vozilom.

Članak 46.

Odgovornost glede drugih predmeta

1.  Glede predmeta ostavljenih u vozilu ili u spremniku (primjerice, za prtljagu ili skije) pričvršćenom na vozilo, prijevoznik je odgovoran samo za gubitak ili štetu izazvanu njegovom krivnjom. Ukupni iznos odštete ne smije prelaziti 1 400 obračunskih jedinica.

2.  Kad je riječ o predmetima pričvršćenim izvana na vozilo, uključujući spremnike spomenute u st. 1., prijevoznik je odgovoran glede predmeta smještenih izvan vozila samo ako se dokaže da je gubitak ili šteta rezultat propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno da izazove taj gubitak ili štetu, bilo zbog nemara i znajući da će vjerojatno doći do toga gubitka ili štete.

Članak 47.

Mjerodavno pravo

Ovisno o odredbama ovog dijela, odredbe dijela 2. vezane uz odgovornost za prtljagu važe i za vozila.

Poglavlje IV.

Opće odredbe

Članak 48.

Gubitak prava na traženje granica odgovornosti

Granice odgovornosti predviđene ovim Jedinstvenim pravilima kao i odredbe nacionalnog prava, koje ograničavaju granicu odštete na fiksan iznos, ne vrijede ako se dokaže da su gubitak ili šteta nastali zbog propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno kako bi izazvao taj gubitak ili štetu, bilo iz nemara i znajući da će rezultat vjerojatno biti takav gubitak ili šteta.

Članak 49.

Konverzija i kamate

1.  Tamo gdje obračun odštetnog iznosa traži konverziju iznosa izraženih u stranoj valuti, konverzija se obavlja prema tečaju važećem na dan i u mjestu plaćanja odštete.

2.  Osoba koja ima pravo može tražiti kamate na odštetni iznos, obračunate po stopi od pet posto godišnje, od dana zahtjeva navedenog u članku 55. ili, ako nije postavljen zahtjev, od dana kad je pokrenut pravni postupak.

3.  Međutim, u slučaju odštete koja se plaća na temelju članaka 27. i 28., kamate se obračunavaju tek od dana kad su se događaji odnosni za procjenu iznosa dogodili, ako je taj dan kasniji od dana zahtjeva ili dana kad je pokrenut pravni postupak.

4.  U slučaju prtljage, kamate se plaćaju samo ako odštetni iznos prelazi 16 obračunskih jedinica prema prtljažnici.

5.  U slučaju prtljage, ako osoba koja ima prava ne preda prijevozniku u razumnom mu danom roku prateću dokumentaciju, potrebnu za rješavanje zahtjeva, neće se obračunavati kamate između isteka danog roka i stvarne predaje te dokumentacije.

Članak 50.

Odgovornost u slučaju nuklearnih incidenata

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti na temelju ovih Jedinstvenih pravila za gubitak ili štetu izazvanu nuklearnim incidentom kad je operator nuklearne instalacije ili neka druga osoba koja ga zamjenjuje, odgovorna za gubitak ili štetu na temelju zakona i propisa države koja određuje odgovornost u području nuklearne energije.

Članak 51.

Osobe za koje je odgovoran prijevoznik

Prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe čije usluge koristi u obavljanju prijevoza, kad ti službenici ili druge osobe djeluju u okviru svojih dužnosti. Upravitelji željezničke infrastrukture na kojoj se prijevoz obavlja smatraju se osobama čije usluge prijevoznik koristi za obavljanje prijevoza.

Članak 52.

Ostale radnje

1.  U svim slučajevima gdje ova Jedinstvena pravila vrijede, svaka radnja glede odgovornosti, po bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti protiv prijevoznika samo prema uvjetima i ograničenjima navedenima u ovim Jedinstvenim pravilima.

2.  Isto vrijedi za svaki postupak pokrenut protiv onih službenika i drugih osoba za koje je prijevoznik odgovoran na temelju članka 51.

GLAVA V.

ODGOVORNOST PUTNIKA

Članak 53.

Posebna načela odgovornosti

Putnik je odgovoran prijevozniku za svaki gubitak ili štetu:

(a)  kao rezultat neispunjavanja obveza prema:

1.  člancima 10., 14. i 20.,

2.  posebnim odredbama za prijevoz vozila, sadržanim u Općim uvjetima o prijevozu,

3.  Uredbi o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID),

(b)  izazvanu predmetima i životinjama koje ima sa sobom, osim ako ne dokaže da je gubitak ili šteta izazvana okolnostima koje on nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti, unatoč ponašanju savjesnog putnika. Ta odredba nema utjecaja na odgovornost prijevoznika na temelju članka 26. i članka33. st. 1.

GLAVA VI.

POZIVANJE NA PRAVA

Članak 54.

Utvrđivanje djelomičnoga gubitka ili štete

1.  Kad prijevoznik otkrije ili pretpostavi djelomičan gubitak ili štetu predmeta koji prevozi i za koji je odgovoran prijevoznik (prtljaga, vozila), odnosno, kad to utvrdi osoba koja ima pravo, prijevoznik mora odmah i ako je moguće u nazočnosti osobe koja ima pravo, sastaviti izvješće prema prirodi gubitka ili štete, stanju predmeta i, ako je moguće, opsegu štete ili gubitka, njezinom uzroku i vremenu kad se dogodila.

2.  Kopija izvješća mora se besplatno dati osobi koja ima pravo.

3.  Ako osoba koja ima pravo, ne prihvati činjenice iznesene u izvješću, ona može zatražiti da se stanje prtljage ili vozila kao i uzrok i iznos gubitka odnosno štete utvrdi od strane stručnjaka kojeg imenuju ili ugovorne stranke ugovora o prijevozu, sud ili tribunal. Postupak što slijedi ravnat će se prema zakonima i propisima države u kojoj se obavlja utvrđivanje.

Članak 55.

Potraživanja

1.  Potraživanja koja se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, moraju se predati u pisanom obliku prijevozniku protiv kojeg se pokreće postupak. U slučaju prijevoza prema jednom ugovoru, a koji obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, potraživanja se također mogu postaviti protiv prvog ili posljednjeg prijevoznika kao i protiv prijevoznika koji ima glavno mjesto poslovanja ili poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu u državi gdje putnik ima stalno ili uobičajeno boravište.

2.  Ostala potraživanja koja se odnose na ugovor o prijevozu bit će dana prijevozniku u pisanom obliku navedenom u članku 56. stavcima 2. i 3.

3.  Dokumenti koje osoba koja ima pravo smatra potrebnim priložiti zahtjevu, mogu se dati u originalu ili njihove preslike, gdje je primjenjivo, s tim da preslike moraju biti valjano ovjerene ako to traži prijevoznik. Nakon rješenja zahtjeva, prijevoznik može zatražiti predaju karte, prtljažnice i potvrde o prijevozu.

Članak 56.

Prijevoznici protiv kojih se može pokrenuti postupak

1.  Postupak temeljen na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, može se pokrenuti samo protiv prijevoznika koji je odgovoran na temelju članka 26. st. 5.

2.  Ovisno o st. 4. postupci koje mogu pokrenuti putnici na temelju ugovora o prijevozu mogu se pokrenuti protiv prvog prijevoznika, posljednjeg prijevoznika ili prijevoznika koji je obavljao dio prijevoza na kojem se događaj zbog kojeg se pokreće postupak dogodio.

3.  Kad prijevoz obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji mora isporučiti prtljagu ili vozilo, mora biti, uz njegov pristanak upisan na prtljažnici ili potvrdi o prijevozu, a postupak se može povesti protiv njega, sukladno st. 2. čak i ako nije primio prtljagu ili vozilo.

4.  Postupak za povrat iznosa plaćenog na temelju ugovora o prijevozu može se pokrenuti protiv prijevoznika koji je primio taj iznos ili protiv prijevoznika u čije ime je novac primljen.

5.  Postupak se može pokrenuti protiv prijevoznika osim onih specificiranih stavcima 2. i 4. kad se pokreće putem protutužbe ili putem izuzeća u postupku koji se odnosi na glavni zahtjev temeljen na istom ugovoru o prijevozu.

6.  U onoj mjeri u kojoj se ova Jedinstvena pravila odnose na zamjenskog prijevoznika, može se i protiv njih pokrenuti postupak.

7.  Ako tužitelj ima izbor između nekoliko prijevoznika, njegovo pravo izbora gasi se čim je pokrenuo postupak protiv jednog od njih; to također vrijedi ako tužitelj ima izbor između jednog ili više prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 58.

Gašenje prava na postupak u slučaju usmrćenja ili osobne povrede

1.  Svako pravo osobe na pokretanje postupka, koja ima pravo temeljeno na odgovornosti prijevoznika, u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, gasi se ako osoba koja ima pravo ne podnese jednom od prijevoznika, kojemu se može uputiti zahtjev sukladno s člankom 55. st. 1., obavijest o nezgodi putnika u roku od dvanaest mjeseci otkad je saznao za gubitak ili štetu. Tamo gdje osoba koja ima pravo usmenim putem obavijesti prijevoznika o nezgodi, prijevoznik će joj dati potvrdu o toj usmenoj obavijesti.

2.  Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se:

(a)  ako u roku predviđenom u st. 1. osoba koja ima pravo podnese zahtjev jednom od prijevoznika određenih u članku 55. st. 1.;

(b)  ako je u roku predviđenom u st. 1. prijevoznik koji je odgovoran saznao za nezgodu putnika na neki drugi način;

(c)  ako obavijest o nezgodi nije dana ili je dana kasnije zbog okolnosti za koje osoba koja ima pravo nije odgovorna;

(d)  ako osoba koja ima pravo dokaže da je nezgoda nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 59.

Gašenje prava na pokretanje postupka zbog prijevoza prtljage

1.  Preuzimanje prtljage od strane osobe koja ima prava gasi sva prava na pokretanje postupka protiv prijevoznika koja proizlaze iz ugovora o prijevozu u slučaju djelomičnoga gubitka ili štete ili kašnjenja isporuke.

2.  Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se:

(a)  u slučaju djelomičnoga gubitka ili štete ako:

1.  je gubitak ili šteta utvrđena sukladno s člankom 54. prije preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima prava;

2.  utvrđivanje koje je trebalo provesti sukladno s člankom 54. nije obavljeno isključivo krivnjom prijevoznika;

(b)  u slučaju gubitka ili štete koja nije očigledna i čije je postojanje utvrđeno nakon preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima pravo, ako ona

1.  zatraži utvrđivanje sukladno s člankom 54. odmah nakon što je otkrila gubitak ili štetu ali najkasnije tri dana nakon preuzimanja prtljage,

2.  dokaže da se gubitak ili šteta dogodila između vremena preuzimanja prtljage od strane prijevoznika i vremena isporuke;

(c)  u slučaju kašnjenja s isporukom, ako osoba koja ima pravo, u roku od dvadeset jedan dan zatraži svoja prava u odnosu na prijevoznike specificirane u članku 56. st. 3.;

(d)  ako osoba koja ima prava dokaže da je gubitak ili šteta nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 60.

Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka

1.  Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka za štete temeljene na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika je:

(a)  u slučaju putnika tri godine od dana nezgode;

(b)  u slučaju drugih osoba koje imaju prava, tri godine od dana nakon smrti putnika, uz maksimum od pet godina od dana nakon nezgode.

2.  Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka na temelju ugovora o prijevozu je godina dana. Ipak, taj rok je dvije godine, u slučaju postupka za gubitak ili štetu nastalu zbog propusta koji je počinjen namjerno da bi izazvao takav gubitak ili štetu, odnosno zbog nemara ali znajući da će doći do toga gubitka ili štete.

3.  Zakonski određen vremenski rok predviđen u st. 2. važi za postupke:

(a)  za odštetu za totalni gubitak od četrnaestog dana nakon isteka roka predviđenog u članku 22. st. 3.;

(b)  za odštetu za djelomični gubitak, štetu ili kašnjenje isporuke od dana kad je isporuka izvršena;

(c)  u svim drugim slučajevima koji uključuju prijevoz putnika, od dana isteka valjanosti karte.

Dan naznačen za početak zakonski određenog vremenskog roka nije uključen u taj rok.

4.  […]

5.  […]

6.  U ostalim slučajevima, suspenzija i prekid zakonskog roka za postupak ravna se prema nacionalnom pravu.

GLAVA VII.

ODNOSI MEĐU PRIJEVOZNICIMA

Članak 61.

Raspodjela naknada za prijevoz

1.  Svaki prijevoznik koji ubire ili bi morao ubirati naknadu za prijevoz, mora plaćati odgovarajućim prijevoznicima njihov odgovarajući udio te naknade. Način plaćanja određen je sporazumom među uzastopnim prijevoznicima.

2.  Članak 6. st. 3., članak 16. st. 3. i članak 25. vrijede također za odnose među uzastopnim prijevoznicima.

Članak 62.

Pravo na regres

1.  Prijevoznik koji je platio odštetu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ima pravo regresa od prijevoznika koji su obavljali dio prijevoza sukladno sljedećim odredbama:

(a)  isključivo prijevoznik koji je izazvao gubitak ili štetu bit će za nju odgovoran;

(b)  kad je štetu uzrokovalo nekoliko prijevoznika, svaki će biti odgovoran za gubitak ili štetu koju je on izazvao; ako je tu podjelu nemoguće napraviti, odšteta će biti raspodijeljena među njima, sukladno navedenom pod (c);

(c)  ako se ne može dokazati koji je od prijevoznika izazvao gubitak ili štetu, odšteta će biti raspodijeljena među prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, osim onih koji dokažu da oni nisu krivi za gubitak ili štetu; takva raspodjela bit će proporcionalna njihovom odgovarajućem udjelu i cijeni prijevoza.

2.  U slučaju insolventnosti jednog od tih prijevoznika, njegov neplaćeni udio raspodijelit će se među ostalim prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, proporcionalno njihovim odgovarajućim udjelima u cijeni prijevoza.

Članak 63.

Postupak za regres

1.  Valjanost plaćanja koje je izvršio prijevoznik koji ostvaruje pravo regresa na temelju članka 62. ne može osporavati prijevoznik protiv kojeg se ostvaruje pravo na regres, kad je odšteta utvrđena na sudu ili tribunalu i kad je potonji prijevoznik, dobivši valjanu obavijest o postupku, mogao intervenirati tijekom postupka. Sud ili tribunal koji vodi glavni postupak odredit će rok za davanje te obavijesti o postupku i intervenciji u postupku.

2.  Prijevoznik koji ostvaruje pravo na regres mora postaviti svoj zahtjev u jednom, i to istom postupku za sve prijevoznike s kojima nije postigao sporazum, a u slučaju da izgubi spor gubi pravo na regres od onih protiv kojih nije pokrenuo postupak.

3.  Sud ili tribunal donosi svoju odluku jednom i istom presudom na sve zahtjeve za regres koje su pred sudom pokrenuti.

4.  Prijevoznik koji želi provesti svoje pravo na regres, može pokrenuti postupak na sudovima i tribunalima u zemlji na čijem području jedan od prijevoznika koji su sudjelovali u prijevozu, ima sjedište poslovanja, poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu.

5.  Kad se postupak mora pokrenuti protiv nekoliko prijevoznika, prijevoznik tužitelj ima pravo izabrati sud ili tribunal na kojem će pokrenuti postupak između onih koji su ovlašteni na temelju st. 4.

6.  Postupak za regres ne mora se vezati za postupak za odštetu koji je pokrenula osoba koja ima prava na temelju ugovora o prijevozu.

Članak 64.

Sporazumi vezani uz regres

Prijevoznici mogu zaključiti sporazume koji odstupaju od članaka 61. i 62.

PRILOG II.

MINIMALNE INFORMACIJE KOJE ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZNICI I PRODAVAČI KARATA MORAJU PRUŽATI

Dio I.: Informacije prije početka putovanja

–  Opći uvjeti koji se primjenjuju na ugovor

–  Vozni red i uvjeti za najbrže putovanje

–  Vozni red i uvjeti za najniže sve dostupne cijene karata, uključujući i one najniže [Am. 125]

–  Pristup, uvjeti pristupa i raspoloživost opreme u vlaku za osobe s  invaliditetom  i osobe sa smanjenom pokretljivošću  u skladu sa zahtjevima pristupačnosti iz Direktive XXX

–  UvjetiOrganizacija pristupa za bicikle [Am. 126]

–  Raspoloživost sjedala za sve primjenjive cijene karata u odjeljcima za pušače i nepušače nepušače (te, kad je to primjenjivo, za pušače), u prvom i drugom razredu, te u kušetima i vagonima za spavanje [Am. 127]

–  Sve aktivnosti koje bi mogle uzrokovati smetnje ili kašnjenje usluge prijevozaPoremećaji i kašnjenja (planirani i u stvarnom vremenu) [Am. 128]

–  Raspoloživost usluga u vlaku, uključujući bežični pristup internetu i sanitarne čvorove [Am. 129]

–  Postupci za povrat izgubljene prtljage

–  Postupci za podnošenje pritužbi

Dio II.: Informacije tijekom putovanja

–  Usluge u vlaku, uključujući bežični pristup internetu [Am. 130]

–  Sljedeći kolodvor

–  KašnjenjaPoremećaji i kašnjenja (planirani i u stvarnom vremenu) [Am. 131]

–  Glavne veze

–  Pitanja zaštite i sigurnosti

PRILOG III.

MINIMALNI STANDARDI KAKVOĆE USLUGE

I.  Zahtjevi koji se odnose na željezničke prijevoznike

Željeznički prijevoznici do 30. lipnja svake godine na svojim internetskim stranicama objavljuju izvješće o kakvoći usluge za prethodnu poslovnu godinu te ga dostavljaju nacionalnom provedbenom tijelu i Agenciji Europske unije za željeznice radi objave na njihovim stranicama. Prijevoznik na svojim stranicama objavljuje izvješće na svojim službenim nacionalnim jezicima i, ako je moguće, drugim jezicima Unije, uključujući sažetak na engleskom.

Izvješća o kakvoći usluge sadržavaju najmanje sljedeće informacije:

1.  Točnost usluga i opća načela prema kojima željeznički prijevoznici uklanjaju smetnje pri pružanju usluga

(a)  kašnjenja

i.  ukupno prosječno kašnjenje usluga kao postotak po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske);

ii.  postotak usluga s kojima se kasni u polasku;

iii.  postotak usluga s kojima se kasni u dolasku:

–  postotak kašnjenja kraćih od 60 minuta;

–  postotak kašnjenja od 6091 do 119120 minuta; [Am. 132]

–  postotak kašnjenja od najmanje 120 minuta;

(b)  otkazivanje usluga

otkazivanje usluga kao postotak po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske);

(c)  primjena Uredbe u odnosu na kašnjenja i otkazivanja usluga:

i.  broj putnika kojima je pružena pomoć;

ii.  troškovi pružanja te pomoći;

iii.  broj putnika kojima je odobrena odšteta;

iv.  troškovi odobrene odštete;

2.  Ispitivanje zadovoljstva stranaka

Obvezne su najmanje sljedeće kategorije:

i.  točnost vlakova;

ii.  informacije dane putnicima u slučaju kašnjenja;

iii.  točnost i dostupnost informacija o vlakovima;

iv.  kvaliteta održavanja vlakova/njihovo stanje;

v.  razina sigurnosti u vlakovima;

vi.  čistoća unutrašnjosti vlaka;

vii.  pružanje korisnih informacija tijekom putovanja, uključujući u pogledu bežičnog interneta i drugih usluga u vlaku; [Am. 133]

viii.  dostupnost kvalitetnih sanitarnih čvorova u svakom vlaku;

ix.  primjerena čistoća i održavanje kolodvora;

x.  pristupačnost vlakova i usluga u njima, uključujući pristupačne sanitarne čvorove;

xi.  broj incidenata i kvaliteta djelotvorno pružene pomoći osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u vlaku u skladu s člankom 24., neovisno o tome je li pomoć unaprijed zatražena.

3.  Postupanje s pritužbama

i.  broj pritužaba i ishod;

ii.  kategorije pritužaba;

iii.  broj obrađenih pritužaba;

iv.  prosječno vrijeme za odgovor;

v.  moguća poboljšanja, poduzete radnje.

4.  Pomoć koja se pruža osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću

broj pružanja pomoći po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske).

5.  Smetnje

postojanje i kratak opis planova za izvanredne i za krizne situacije.

II.  Zahtjevi koji se odnose na upravitelje kolodvora i upravitelje infrastrukture

Izvješća o kakvoći usluge sadržavaju najmanje sljedeće informacije:

1.  Informacije i karte

i.  način postupanja sa zahtjevima za informacije na kolodvoru;

ii.  postupak i sredstva pružanja informacija o rasporedu vlakova, tarifama i peronima; kvaliteta informacija;

iii.  prikaz informacija o pravima i obvezama na temelju Uredbe te podacima za kontakt nacionalnih provedbenih tijela;

iv.  mjesta za kupnju karata;

v.  dostupnost osoblja na kolodvoru za pružanje informacija i prodaju karata;

vi.  pružanje informacija osobama s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću;

2.  Opća načela za rješavanje smetnji u pružanju usluga

i.  broj putnika kojima je pružena pomoć;

ii.  troškovi pružanja te pomoći;

3.  Opis mjera uspostavljenih kako bi se osigurala čistoća kolodvora (sanitarnih čvorova itd.)

i.  učestalost čišćenja;

ii.  dostupnost sanitarnih čvorova;

4.  Ispitivanje zadovoljstva stranaka

Obvezne su najmanje sljedeće kategorije:

i.  informacije dane putnicima u slučaju kašnjenja;

ii.  točnost, dostupnost i pristupačnost informacija o vremenima polaska i dolaska vlakova/peronima;

iii.  razina sigurnosti na kolodvoru;

iv.  vrijeme potrebno da se odgovori na zahtjev za informacije na kolodvorima;

v.  dostupnost kvalitetnih sanitarnih čvorova na kolodvoru (uključujući njihovu pristupačnost);

vi.  čistoća i održavanje kolodvora;

vii.  pristupačnost kolodvora i njegovih objekata;, uključujući pristup bez stuba, pokretne stepenice, dizala i trake za prtljagu; [Am. 134]

viii.  broj incidenata i kvaliteta pomoći pružene osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću na kolodvoru.

PRILOG IV.

POSTUPANJE S PRITUŽBAMA U NACIONALNIM PROVEDBENIM TIJELIMA

Ako je slučaj složen, primjerice, uključuje više pritužaba ili operatera, prekogranično putovanje ili nezgode na državnom području države članice različite od one koja je prijevozniku izdala dozvolu, konkretno ako je nejasno koje je nacionalno provedbeno tijelo nadležno ili ako bi se kako je u nastavku navedeno moglo olakšati ili ubrzati rješavanje pritužbe, nacionalna provedbena tijela surađuju kako bi odredila „vodeće” tijelo, koje će putnicima služiti kao jedinstvena kontaktna točka. Sva uključena nacionalna provedbena tijela surađuju kako bi olakšala rješavanje pritužbe (među ostalim, razmjenjuju informacije, pomažu u prevođenju dokumenata i pružaju informacije o okolnostima incidenata). Putnici se obavješćuju o tome koje je tijelo određeno kao „vodeće”. Osim toga, u svim slučajevima nacionalna provedbena tijela osiguravaju usklađenost s Uredbom (EU) 2017/2394. [Am. 135]

PRILOG V.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 1371/2007

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (b)

Članak 1. točka (b)

----

Članak 1. točka (c)

Članak 1. točka (c)

Članak 1. točka (d)

----

Članak 1. točka (e)

Članak 1. točka (d)

Članak 1. točka (f)

Članak 1. točka (e)

Članak 1. točka (g)

----

Članak 1. točka (h)

Članak 1. točka (f)

Članak 1. točka (i)

Članak 2.

Članak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 2.

----

Članak 2. stavak 3.

----

Članak 2. stavak 4.

----

Članak 2. stavak 5.

----

Članak 2. stavak 6.

----

Članak 2. stavak 7.

----

----

Članak 2. stavak 2.

----

Članak 2. stavak 3.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavci 2. i 3.

----

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 8.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 9.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 8.

----

Članak 3. stavak 9.

----

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 11.

Članak 3. stavak 11.

----

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 14.

Članak 3. stavak 14.

----

Članak 3. stavak 15.

Članak 3. stavak 16.

Članak 3. stavak 16.

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavak 18.

----

Članak 3. stavak 19.

Članak 4.

Članak 4.

----

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

----

Članak 9. stavak 4.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 9. stavak 3.

----

----

Članak 10. stavci 5. i 6.

Članak 10.

----

Članak 11.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 12. stavak 2.

----

Članak 13.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 16.

----

Članak 16. stavci 2. i 3.

Članak 17.

Članak 17.

----

Članak 17. stavak 8.

Članak 18.

Članak 18.

----

Članak 18. stavak 6.

----

Članak 19.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 21. stavak 1.

----

Članak 21. stavak 2.

Članak 22. stavak 2. i članak 23. stavak 2.

Članak 22.

Članak 22.

Članak 22. stavak 2.

----

----

Članak 22. stavak 4.

Članak 23.

Članak 23.

----

Članak 23. stavak 4.

Članak 24.

Članak 24.

Članak 25.

Članak 25. stavci 1., 2. i 3.

----

Članak 26.

Članak 26.

Članak 27.

Članak 27.

Članak 28.

----

Članak 28. stavak 3.

Članak 27. stavak 3.

Članak 28. stavak 4.

Članak 28.

Članak 29.

Članak 29.

Članak 30.

Članak 30.

Članak 31.

----

Članci 32. i 33.

Članak 31.

Članak 34.

----

Članak 34. stavci 1. i 3.

Članak 32.

Članak 35.

Članak 33.

----

Članak 34.

Članak 36.

Članak 35.

----

----

Članak 37.

Članak 36.

Članak 38.

----

Članak 39.

Članak 37.

Članak 40.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog III.

----

Prilozi IV. i V.

(1)SL C 197, 8.6.2018., str. 66.
(2)Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).
(3)Uredba Komisije (EU) br. 454/2011 od 5. svibnja 2011. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s podsustavom „telematskih aplikacija za putnički promet” transeuropskog željezničkog sustava (SL L 123, 12.5.2011., str.11.).
(4) Uredba Komisije (EU) br. 1300/2014 od 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću (SL L 356, 12.12.2014., str. 110.).
(5)Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
(6) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).
(7) Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).
(8) Uredba (EU) br. 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1).
(9)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(10)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(11) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(12)Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (preinačena) (SL L 343, 14.12.2012., str. 32).
(13)Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).
(14)Direktiva XXX o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (Europski akt o pristupačnosti) (SL L X, X.X.XXXX, str. X.).
(15) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1).
(16) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1926 оd 31. svibnja 2017. o dopuni Direktive 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pružanja informacija o multimodalnim putovanjima na razini EU-a (SL L 272, 21.10.2017., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 11. svibnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti