Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o zaključivanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom(1) od strane Europske zajednice, a posebno njezin članak 6. o ženama i djevojčicama s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979.) i njezin fakultativni protokol (1999.),

–  uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika(2),

–  uzimajući u obzir članke 10., 19. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(3),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta o toj temi od 2. travnja 2009.(4),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) naslovljeno „Siromaštvo, spol i preklapajuća diskriminacija u EU-u”, a posebno njegovo poglavlje br. 8 o rodu i invaliditetu,

–  uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova EIGE-a za 2017.,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o stanju u pogledu žena s invaliditetom (O-000117/2018 – B8-0418/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za prava žena i jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da u EU-u živi više od 80 milijuna osoba s invaliditetom; budući da četvrtina Europljana ima člana obitelji s invaliditetom; budući da u EU-u živi oko 46 milijuna žena i djevojčica s invaliditetom, koje čine oko 16 % ukupnog broja žena u Uniji i 60 % ukupnog stanovništva s invaliditetom;

B.  budući da riječ „invaliditet” obuhvaća mnogo različitih privremenih, kratkoročnih ili dugoročnih osobnih situacija koje zahtijevaju prilagođene političke odgovore i uključuju psihičke poteškoće;

C.  budući da se zbog promjena u demografskoj situaciji i starenja stanovništva sve više ljudi suočava s invaliditetom u kasnijoj životnoj dobi;

D.  budući da se osobama s invaliditetom svakodnevno uskraćuju temeljna prava tako što i u javnom i u privatnom sektoru i dalje postoje poteškoće u pristupu plaćenom zaposlenju i odgovarajućim pravima; budući da strukovno osposobljavanje osoba s invaliditetom ne odgovara onome što je potrebno i što bi se moglo postići da bi se njime omogućilo stjecanje znanja, vještina i kompetencija potrebnih za uključivanje u poslovni život;

E.  budući da je samo 18,8 % žena s invaliditetom u EU-u zaposleno; budući da 45 % radno sposobnih žena (tj. u dobi između 20 i 64 godine) s invaliditetom nije aktivno, dok taj udio kod muškaraca iznosi 35 %;

F.  budući da 75 % osoba s teškim invaliditetom nema mogućnost u potpunosti sudjelovati na europskom tržištu rada i da je vjerojatnost da će žene s invaliditetom postati žrtve nasilja dva do pet puta veća u odnosu na žene bez invaliditeta;

G.  budući da je 34 % žena sa zdravstvenim poteškoćama ili invaliditetom tijekom svojeg života doživjelo fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera;

H.  budući da je sterilizacija žena s invaliditetom bez njihova znanja ili pristanka raširen oblik nasilja, koji posebno utječe na pripadnice etničkih manjina kao što su Romkinje;

I.  budući da osobe s invaliditetom nisu dovoljno zastupljene u javnom životu i medijima;

J.  budući da žene čine otprilike dvije trećine skrbnika u Europi; budući da 80 % skrbi u EU-u pružaju neformalni neplaćeni skrbnici, od kojih su 75 % žene; budući da se procjenjuje da gospodarska vrijednost neplaćene neformalne skrbi u Uniji, kao postotak ukupnih troškova formalne dugoročne skrbi, iznosi od 50 do 90 %;

K.  budući da je socijalno i gospodarsko sudjelovanje žena s invaliditetom ključno za uspjeh sveobuhvatne europske gospodarske i socijalne strategije;

L.  budući da se žene s invaliditetom često suočavaju s višestrukom diskriminacijom, između ostalog, na temelju svojeg rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja, što pridonosi feminizaciji siromaštva;

M.  budući da osobe s invaliditetom, a osobito žene s invaliditetom, imaju niže prihode i izložene su većoj opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da se zahvaćenost siromaštvom i isključenošću nastavlja ako je socijalna zaštita očigledno nedostatna; budući da se situacija zaposlenih žena s invaliditetom s vremenom pogoršala u usporedbi s muškarcima (udio žena izloženih riziku od siromaštva unatoč zaposlenju iznosio je 10 % 2007. godine i 12 % 2014. godine);

N.  budući da tehnološki razvoj donosi i brojne prilike i brojne izazove, naročito za žene s invaliditetom, s obzirom na to da se globalna radna snaga sve više koristi digitalnim alatima;

O.  budući da i dalje postoje poteškoće u pristupu centrima za zdravstvenu skrb, bolničkom liječenju, pomoćnim proizvodima, lijekovima i osnovnim terapijama za praćenje stanja i rehabilitaciju; budući da i dalje postoje ozbiljni problemi u pogledu mobilnosti, bilo zbog arhitektonskih prepreka koje ometaju promet na javnim mjestima i ulicama bilo zbog ograničenog pristupa javnom i kolektivnom prijevozu; budući da i dalje postoje komunikacijske prepreke (kao što je manjak tumača za znakovni jezik u javnim službama i nedovoljna pristupačnost televizije za gluhe osobe), koje ograničavaju i sprečavaju pristup javnim uslugama i informacijama; budući da bi usluge potpore, zaštite, komunikacije, skrbi i zdravstvene njege, kao što su one koje su povezane s primarnim zdravstvom, nasiljem nad ženama, brigom o djeci i majčinstvom, trebale biti u potpunosti dostupne svim ženama, a posebice ženama i djevojčicama s invaliditetom, na svim jezicima, u svim oblicima i formatima;

P.  budući da će, ako se to pitanje ne riješi na odgovarajući način, puno sudjelovanje osoba s invaliditetom, u skladu s člankom 29. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, u političkom i javnom životu u kojem su često nedovoljno zastupljene ostati samo puka nada, pogotovo za žene;

Q.  budući da, unatoč brojnim međunarodnim konvencijama i odredbama europskog prava, kao i Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom, osobe s invaliditetom i dalje ne uživaju u potpunosti svoja građanska i socijalna prava; budući da jednak pristup kulturi, sportu i razonodi i jednako sudjelovanje u društvenom i političkom životu nisu zajamčeni; budući da su stručnjaci koji rade u tom području podcijenjeni; budući da se sve prethodno spomenute konvencije i odredbe sustavno zanemaruju, dok se radnicima i osobama s invaliditetom i dalje uskraćuju temeljna prava; budući da žene i djevojčice s invaliditetom ostaju na marginama pri donošenju odluka i napretku u području rodne ravnopravnosti;

R.  budući da rodna ravnopravnost nije horizontalno uključena u Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.;

S.  budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se poziva na jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu; budući da se jednako postupanje može osigurati provedbom mjera pozitivne diskriminacije i politika za žene s invaliditetom i majke djece s invaliditetom;

T.  budući da će se uključivanjem rodne dimenzije u Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. doprinijeti integriranom pristupu za uklanjanje diskriminacije žena i djevojčica s invaliditetom;

U.  budući da je mjesečna plaća muškaraca s invaliditetom viša od plaće žena s invaliditetom, dok su plaće i jednih i drugih općenito niže od plaća ostalih radnika, što je stalna diskriminacijska stvarnost;

V.  budući da je aktualno tržište rada nestabilno i neizvjesno te da povećanje nezaposlenosti podrazumijeva smanjenje prilika za pristup zaposlenju kad je riječ o osobama s invaliditetom;

W.  budući da u državnom školskom sustavu nema dovoljno ljudskih, materijalnih i pedagoških resursa za odgovarajuću pratnju i djelotvorno uključivanje djece i mladih s posebnim obrazovnim potrebama; budući da se potpuna integracija u društvu uglavnom postiže kvalitetnim radnim mjestima i pristupačnim obrazovanjem; budući da se zaposlenje ne smatra samo izvorom prihoda, nego je postalo i mehanizam socijalne integracije jer stvara vezu s društvom, međuljudske odnose i osjećaj sudjelovanja u socijalnom, kulturnom i gospodarskom životu;

X.  budući da se žene s invaliditetom mogu suočavati s jedinstvenim oblicima zlostavljanja koje je teško prepoznati, kao što je uklanjanje ili uništavanje njihovih pomagala za kretanje ili uskraćivanje pristupa lokalnim resursima povezanima s invaliditetom i/ili liječničkim pregledima;

Y.  budući da su zbog nedostatka prilagođene opreme za pregled i dijagnostiku stope raka dojke kod žena s invaliditetom mnogo više nego kod ženskog stanovništva općenito;

Z.  budući da Indeks ravnopravnosti spolova za 2017. koji je objavio EIGE pokazuje da u prosjeku 13 % žena s invaliditetom ima neispunjene medicinske potrebe, a 12 % njih ima neispunjene stomatološke potrebe, dok u slučaju žena bez invaliditeta samo 5 % njih ima neispunjene medicinske potrebe;

Opće preporuke

1.  ponovno ističe da bi sve osobe s invaliditetom trebale moći u potpunosti uživati u svojim pravima na temelju uključenosti i u potpunosti sudjelovati u društvu; naglašava da je to moguće samo uz provedbu aktivnih i javnih politika i uklanjanje svih prepreka za sudjelovanje;

2.  poziva države članice da provedu politike za prevenciju, liječenje, rehabilitaciju i integraciju osoba s invaliditetom i za pružanje potpore njihovim obiteljima te da preuzmu odgovornost za efektivno ostvarenje njihovih prava, ne dovodeći u pitanje prava i dužnosti roditelja ili skrbnika; također poziva na razvoj pedagogije kojom se društvo osvješćuje o dužnosti poštovanja i solidarnosti u pogledu osoba s invaliditetom u cilju borbe protiv socijalne diskriminacije kojoj su te osobe izložene;

3.  poziva države članice da ispune svoje obveze u pogledu ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zajamčile prava i slobode te odgovornosti koje su njome utvrđene, posebno u područjima kao što su zapošljavanje, obrazovanje, socijalna zaštita, stanovanje, mobilnost, pristup pravosuđu, kultura, sport, slobodno vrijeme i sudjelovanje u društvenom i političkom životu, kao i posebne odgovornosti utvrđene u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom u pogledu prava žena i djece s invaliditetom;

4.  ističe činjenicu da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene dvostrukoj diskriminaciji zbog kombinacije spola i invaliditeta i da često mogu biti izložene višestrukoj diskriminaciji koja proizlazi iz kombinacije spola i invaliditeta sa spolnom orijentacijom, rodnim identitetom, rodnim izražavanjem, spolnim obilježjima, zemljom podrijetla, klasom, migracijskim statusom, dobi, vjerom ili etničkom pripadnošću;

5.  ponovno poziva Komisiju i države članice da u svoje strategije, politike i programe za rodnu ravnopravnost uvrste perspektivu žena i djevojčica s invaliditetom, da u svoje strategije za osobe s invaliditetom uključe rodnu perspektivu i da u sve ostale politike uključe i rodnu perspektivu i perspektivu osoba s invaliditetom;

6.  poziva Komisiju i države članice da podupiru istraživanje i inovacije u pogledu razvoja proizvoda i usluga za pomoć osobama s invaliditetom u njihovim svakodnevnim aktivnostima;

7.  naglašava da broj starijih osoba raste i da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije žene češće imaju neki oblik invaliditeta i da su one posebno pogođene tom pojavom jer imaju duži očekivani životni vijek; ističe da će stoga broj žena s invaliditetom proporcionalno porasti;

8.  ustraje u tome da je potrebno prikupljati podatke razvrstane po spolu kako bi se utvrdili oblici međusektorske višestruke diskriminacije s kojom se susreću žene i djevojčice s invaliditetom u svim područjima obuhvaćenima Istanbulskom konvencijom i kad god je to relevantno;

9.  poziva EIGE da nastavi pružati analize i doprinose na razini EU-a i država članica u pogledu posebne situacije žena i djevojčica s invaliditetom, uz stavljanje posebnog naglaska na međusektorsku diskriminaciju;

10.  ponavlja da se žene s invaliditetom često suočavaju s još većim izazovima i opasnostima u zemljama i zonama u kojima vladaju sukobi; stoga ističe da je potrebno zaštititi žene s invaliditetom u okviru vanjskih politika EU-a;

Prava žena s invaliditetom

11.  ističe da se ženama s invaliditetom mora osigurati potpuno uživanje njihovih prava u pogledu pristupa kvalitetnom, dostupnom i cjenovno pristupačnom obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, uključujući zdravstvenu skrb prilagođenu transrodnim osobama, kao i spolno i reproduktivno zdravlje i prava, zapošljavanju, mobilnosti, obiteljskom životu, tjelesnoj autonomiji, seksualnosti i braku, kao i zaštitne mjere kojima se jamče ta prava;

12.  podsjeća na to da vlasti na svim razinama i relevantni dionici moraju poštovati i štititi pravo na neovisan život i stoga pružiti potrebne elemente kako bi se podržale osobe s invaliditetom, a posebno žene, i kako bi se osiguralo da uživaju slobodu izbora i kontrole nad svojim životom i stilom života;

13.  naglašava da žene i djevojčice s invaliditetom moraju biti obaviještene o svojim pravima i o uslugama za građane koje su im dostupne; naglašava da se te informacije moraju pružati na jednostavan i siguran način, uzimajući u obzir različite komunikacijske metode, medije i formate koje su odabrale i koji su im prilagođeni; naglašava da se pravo na informiranje ne smije miješati s konceptualizacijom potrebe za aktivnim traženjem pristupa pravima (prebacivanje odgovornosti za ostvarivanje prava na potrebite) s obzirom na to da države članice moraju preuzeti odgovornost za dopiranje do svih osoba s invaliditetom i zajamčiti im prava utvrđena zakonom ili međunarodnom konvencijom;

14.  poziva na integraciju osoba s invaliditetom u redovne strukture društva na svim razinama, uključujući zdravlje, obrazovanje i zapošljavanje, uzimajući u obzir činjenicu da dugotrajno i opće korištenje posebnih struktura ili usluga dovodi do segregacije i smanjuje jednakost mogućnosti;

15.  priznaje potrebu za time da osobe s invaliditetom imaju pristup sigurnim prostorima, npr. u obliku klubova i udruga;

16.  poziva EU da ukloni prepreke za pravo glasa osobama s invaliditetom, osobito u kontekstu europskih izbora 2019.;

17.  potiče države članice da provode načelo jednake plaće za jednak rad, da se bore protiv diskriminacije u pogledu plaća i da zajamče ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osobe s invaliditetom;

Pristupačnost

18.  poziva države članice i Komisiju da provedu politike kojima se promiče pristupačnost kao važan korak prema uključivanju i neophodan uvjet za integraciju i sudjelovanje osoba s invaliditetom; također naglašava važnost poštovanja načela jednakog postupanja i jednakih mogućnosti u pogledu pristupačnosti i mobilnosti;

19.  inzistira na potrebi za time da države članice poduzmu mjere osobito u području zdravlja, obrazovanja, prijevoza, urbanističkog planiranja i stanovanja;

20.  duboko je zabrinut zbog toga što se ženama i djevojčicama s invaliditetom suviše često uskraćuje pristup objektima u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; smatra da je zabrinjavajuće da se djevojčicama i ženama s invaliditetom uskraćuje mogućnost informiranog pristanka na upotrebu kontracepcijskih sredstava te da im čak prijeti prisilna sterilizacija; poziva države članice da provedu zakonodavne mjere kojima se štiti fizički integritet, sloboda izbora i samoodređenja u pogledu spolnog i reproduktivnog života djevojčica i žena s invaliditetom;

21.  zabrinut je zbog činjenice da malobrojne zemlje imaju odredbe kojima se štiti pravo osoba s invaliditetom na pristup pravnom priznavanju roda; napominje da pravno priznavanje roda, čak i ako je dopušteno, može biti nedostupno ženama i djevojčicama koje imaju zakonitog skrbnika; napominje da obvezna psihijatrijska procjena kao uvjet za pristup pravnom priznavanju roda ometa taj pristup u slučaju žena i djevojčica s psihičkim poteškoćama; poziva države članice da donesu zakonodavstvo u području pravnog priznavanja roda na temelju samoodređenja i uz uzimanje u obzir potreba osoba s invaliditetom u pogledu pristupačnosti;

22.  primjećuje da bi u području prijevoza države članice trebale razviti politike javnog prijevoza kojima se olakšava mobilnost osoba s invaliditetom, uz uklanjanje arhitektonskih prepreka; poziva Vijeće i Komisiju da dodijele potrebna financijska sredstva EU-a za potporu razvoju takvih politika;

Radni odnosi i odnosi na radnom mjestu u cilju kvalitetnog zapošljavanja i pravedne ravnoteže između poslovnog i privatnog života

23.  poziva države članice da razviju politike kojima se promiče integracija osoba s invaliditetom na tržište rada; smatra da bi se takvim politikama trebao poticati pristup zapošljavanju kao uvjet za socijalnu uključenost, čime se promiču jednake mogućnosti;

24.  poziva države članice da zajamče posebne oblike regulative u području rada kojima se zadovoljavaju i obuhvaćaju posebne potrebe osoba s invaliditetom, naročito kad je riječ o propisima u pogledu radnih sati; ističe potrebu za utvrđivanjem posebnog radnog zakonodavstva kojim će se u obzir uzeti potrebe žena s invaliditetom u pogledu trudnoće i majčinstva, uz osiguranje ostanka na tržištu rada i jamčenje zaštite radnika;

25.  poziva države članice da procijene potrebu za donošenjem mjera kojima bi se osiguralo da je korištenje rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta te fleksibilnog radnog vremena prilagođeno različitim potrebama povezanim s rođenjem više djece, prijevremenim rođenjem, posvojiteljima, roditeljima koji dijele skrb, roditeljima s invaliditetom, roditeljima sa psihičkim poteškoćama i roditeljima djece s invaliditetom, kroničnim bolestima ili psihičkim problemima;

26.  poziva na promicanje prava na zdravlje i rehabilitaciju te na to da se politikama nastoje spriječiti i ublažiti nesreće na radnome mjestu i profesionalne bolesti kad je riječ o osobama s invaliditetom;

27.  poziva Komisiju da državama članicama pruži stručno znanje o načinima za rješavanje problema višedimenzionalne diskriminacije;

28.  poziva Komisiju da podupre i potakne države članice u borbi protiv diskriminacije na temelju kombinacije rodnog identiteta, rodnog izražavanja, spolne orijentacije, spolnih obilježja i invaliditeta, s pomoću osposobljavanja o različitosti i rada s poslodavcima u pogledu mjera na radnom mjestu, npr. promicanja postupaka anonimnog zapošljavanja;

Obrazovanje

29.  poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu i cjenovnu pristupačnost te skrbi, posebice za djecu s invaliditetom, vodeći računa o potrebama roditelja s invaliditetom; također poziva države članice da povećaju javna ulaganja u rani predškolski odgoj i obrazovanje za te skupine ljudi;

30.  naglašava važnost uključivanja žena s invaliditetom u redovni obrazovni sustav i sustav zapošljavanja;

31.  ističe da će viši standard i kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja dovesti do jačeg osnaživanja žena s invaliditetom jer je obrazovanje jedan od alata koji najviše utječe na napredak društva tako što pruža znanje i vrijednosti koji su nužni za postizanje viših razina dobrobiti i gospodarskog i osobnog rasta; ističe posebnu važnost kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja za osobe s invaliditetom;

32.  poziva države članice da osiguraju efektivne mogućnosti u pogledu pristupa obrazovanju tako da zajamče stvarnu integraciju djece i mladih s invaliditetom u svoje obrazovne sustave na svim razinama; poziva na potporu za posebne obrazovne potrebe i obrazovne materijale, uz uključive škole, kako bi se osigurao jednak pristup, ali i uspjeh u obrazovnom sustavu;

33.  poziva države članice da ulažu u visokokvalitetno obrazovanje za djecu i odrasle s invaliditetom kao dio redovnog obrazovanja, čime će se olakšati pristup, osobito među najzapostavljenijim skupinama stanovništva;

34.  poziva na to da se u sklopu obrazovnih politika nastoje ukloniti brojne prepreke s kojima se osobe s invaliditetom stalno susreću; potiče države članice da u svojim redovnih obrazovnim ustanovama osiguraju fizičke i/ili pedagoške uvjete kojima će se osigurati da ih mogu pohađati i osobe s invaliditetom; stoga naglašava da je potrebno povećati broj nastavnika koji prate djecu s invaliditetom;

35.  poziva države članice da razviju strategije za borbu protiv vršnjačkog nasilja i uznemiravanja, među ostalim i u obrazovnom kontekstu i na internetu, protiv djece i mladih na temelju invaliditeta, rodnog identiteta ili izražavanja, spolne orijentacije, migracijskog statusa, klase, dobi, vjere ili etničke pripadnosti;

36.  podsjeća da je važno u obzir uzeti potrebe žena i djevojčica s invaliditetom pri osmišljavanju i provedbi programa i inicijativa EU-a, osobito u području obrazovanja, mobilnosti i aktivnosti za mlade, kao i poduzeti sve relevantne mjere kako bi se osiguralo njihovo daljnje sudjelovanje u takvim mogućnostima;

Zdravlje

37.  smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati puni pristup medicinskoj i stomatološkoj skrbi koja odgovara njihovim posebnim potrebama, u području kao što su ginekološko savjetovanje, spolno i reproduktivno zdravlje, planiranje obitelji i prilagođena potpora tijekom trudnoće te zdravstvena skrb prilagođena transrodnim osobama; potiče države članice da osiguraju javna ulaganja u to područje i da u svoje nacionalne odredbe o javnoj zdravstvenoj skrbi uključe odgovarajući pristup tim uslugama;

38.  ističe da žene i djevojčice s invaliditetom moraju dobiti sve odgovarajuće informacije kako bi mogle slobodno donositi odluke o svojem zdravlju; naglašava da je važno da države članice poduzmu sve potrebne mjere za borbu protiv prisilne sterilizacije;

39.  poziva Komisiju da postavi ciljeve o uslugama skrbi za osobe s invaliditetom, koji su slični ciljevima iz Barcelone, s alatima za praćenje kojima bi se trebale mjeriti kvaliteta, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost tih usluga;

40.  poziva EU i države članice da poduzmu sve mjere kako bi osigurale da žene i djevojčice s invaliditetom imaju jednak pristup zdravstvenoj skrbi posebno prilagođenoj osobama s invaliditetom i redovnim uslugama;

41.  poziva Komisiju da državama članicama pruži stručno znanje o načinima za rješavanje problema višedimenzionalne diskriminacije;

Rodno uvjetovano nasilje

42.  pozdravlja odluku Vijeća o potpisivanju od strane EU-a Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), kao važan korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom; poziva EU da brzo ratificira Istanbulsku konvenciju i potiče države članice koje je još nisu ratificirale da to učine; potiče Vijeće da što prije zaključi pristupanje EU-a toj konvenciji;

43.  za zabrinutošću ističe da je za žene i djevojčice vjerojatnije da će postati žrtve rodno uvjetovanog nasilja, a posebno nasilja u obitelji i seksualnog iskorištavanja; ističe da se to odnosi i na prisilnu sterilizaciju i pobačaj; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere i pruže visokokvalitetne, pristupačne i prilagođene usluge kako bi stale na kraj nasilju nad ženama i djecom i pružile podršku žrtvama nasilja, tako da osiguraju osoblje koje je osposobljeno za pružanje specijaliziranih savjeta te odgovarajuće pravne zaštite i pomoći;

44.  potiče države članice da svim zdravstvenim i obrazovnim stručnjacima osiguraju odgovarajuće osposobljavanje u pogledu sprečavanja diskriminacije žena i djevojčica s invaliditetom i nasilja nad njima;

45.  ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese sveobuhvatnu europsku strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama s prijedlogom zakonodavnog akta za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i borbu protiv njega, uz posvećivanje posebne pozornosti ženama i djevojčicama s invaliditetom; također poziva na uspostavu opservatorija EU-a za rodno uvjetovano nasilje;

46.  zahtijeva konkretne političke mjere za rješavanje nasilja i zlostavljanja s kojima se susreću osobe s invaliditetom i poteškoćama u učenju, osobito žene i djevojčice, uključujući internetsko zastrašivanje, vršnjačko nasilje i uznemiravanje te nasilje u kontekstu formalne i neformalne skrbi;

Digitalna i medijska uključenost

47.  naglašava da je potrebno uložiti veće napore u nadilaženje stereotipa i predrasuda o invaliditetu i da je potrebno osigurati veću vidljivost žena i djevojčica s invaliditetom u medijima, kako bi se promijenile prevladavajuće isključujuće društvene norme; poziva Komisiju i države članice da promiču rodnu ravnopravnost u medijskim organizacijama, predstavničkim tijelima i ustanovama za osposobljavanje, a naročito u njihovim upravama, te da ulažu u inicijative za podizanje razine osviještenosti javnosti i pomno prate ostvareni napredak;

48.  poziva Komisiju i države članice da razviju programe i usluge za žene s invaliditetom, s naglaskom na njihovom digitalnom uključivanju i uz isticanje golemog potencijala digitalizacije za žene s invaliditetom;

49.  ističe da je potrebno povećati pristupačnost medijskih usluga, uz potpuno pristupačne internetske usluge koje zadovoljavaju najviše standarde izvrsnosti prilagođene osobama s invaliditetom;

50.  poziva države članice da potaknu radiotelevizijske kuće da u potpunosti uključe žene s invaliditetom kao sudionike i voditelje u svim vrstama radiodifuzijskih medija;

Donošenje zakonodavstva i provedba

51.  izražava žaljenje zbog toga što postojeća Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. nije potaknula usvajanje efektivnih zakonodavnih akata, mjera i politika kako bi se riješio problem segregacije i odbijanja žena s invaliditetom na tržištu rada, u političkom životu, školama i obrazovnim okruženjima;

52.  poziva Komisiju i države članice da provedu politike kojima će se omogućiti i potaknuti sudjelovanje žena i djevojčica s invaliditetom u javnom, društvenom, kulturnom, gospodarskom i političkom životu, ponajprije smanjivanjem prepreka mobilnosti i poticanjem žena s invaliditetom na osnivanje organizacija i mreža i pridruživanje istima, kao i programima osposobljavanja i mentorstva;

53.  poziva EU i države članice da razviju mjere pozitivne diskriminacije namijenjene za žene s invaliditetom u cilju promicanja osposobljavanja, posredovanja pri zapošljavanju, pristupa zapošljavanju, zadržavanja zaposlenja, jednakog napredovanja u karijeri, prilagodbe na radnom mjestu i ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

54.  poziva Komisiju da razvije mjere pozitivne diskriminacije za promicanje prava žena i djevojčica s invaliditetom, da uspostavi mehanizam za praćenje napretka i da financira prikupljanje podataka i istraživanje o ženama i djevojčicama s invaliditetom, u skladu s načelima Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

55.  poziva Komisiju da predstavi prijedlog Europske strategije za osobe s invaliditetom 2020. –2030., u sklopu kojeg će se u potpunosti uključiti odredbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u buduće zakonodavstvo, politike i programe EU-a i koji će biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta i Strateškim djelovanjem za ravnopravnost spolova 2016. – 2019., kako bi se zajamčilo da žene i djevojčice s invaliditetom mogu u potpunosti uživati svoja prava kao i sve druge osobe;

56.  poziva EU i njegove države članice da standarde iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uvrste u svoje pravne i političke okvire kako bi se osiguralo da se pristup invaliditetu temeljen na ljudskim pravima u potpunosti odražava u osmišljavanju zakona i politika;

57.  ističe da bi se sa ženama i djevojčicama s invaliditetom trebalo usko savjetovati preko organizacija koje ih predstavljaju te da bi one trebale biti aktivno uključene u oblikovanje i provođenje zakonodavstva i politika kako bi se osigurala nediskriminacija i jednake mogućnosti, kao i praćenje njihove učinkovitosti; poziva na istinski strukturirani dijalog između EU-a i organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom radi sastavljanja Europske strategije za osobe s invaliditetom 2020. – 2030.;

58.  ističe da organizacije osoba s invaliditetom moraju biti uključene u pripremu, provedbu i ex post evaluaciju projekata koji se provode u okviru kohezijske politike EU-a;

Financiranje

59.  poziva Komisiju i države članice da optimiziraju strukturne fondove EU-a, uključujući Europski socijalni fond, kako bi se promicale pristupačnost i nediskriminacija za žene s invaliditetom i kako bi se povećala vidljivost mogućnosti financiranja, npr. za novoosnovana poduzeća i podupiranje poduzetništva općenito;

o
o   o

60.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) SL C 364, 18.12.2000., str. 1. (3) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (4) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.