Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2018. o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj: ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama (2018/2092(INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Protokol o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije (11997D/PRO/02),
– uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. Akta o pristupanju Europskoj uniji iz 2005.,
– uzimajući u obzir nacrte odluka Vijeća o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj od 29. rujna 2010. (14142/2010) i od 8. srpnja 2011. (14142/1/2010),
– uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća o okviru za punu primjenu odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Bugarskoj i u Rumunjskoj od 7. prosinca 2011. (14302/3/11),
– uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 8. lipnja 2011. o nacrtu odluke Vijeća o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj(1),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 9. i 10. lipnja 2011., 22. i 23. rujna 2011., 25. i 26. listopada 2012., 7. i 9. ožujka 2013., i 5. i 6. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2011. o pristupanju Bugarske i Rumunjske schengenskom području(2),
– uzimajući u obzir osmo polugodišnje izvješće Komisije o funkcioniranju schengenskog područja od 15. prosinca 2015. (COM(2015) 0675),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o funkcioniranju schengenskog područja(3),
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/1908 od 12. listopada 2017. o provedbi određenih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na vizni informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj(4),
– uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća od 18. travnja 2018. o provedbi preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj (15820/1/2017),
– uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o provedbi preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj(5),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0365/2018),
A. budući da su Bugarska i Rumunjska prihvatile schengensku pravnu stečevinu prilikom pristupanja u Europsku uniju 2007.; budući da je Bugarska 2008. izdala svoju izjavu o spremnosti da pokrene evaluacije koje provodi Radna skupina za schengensku evaluaciju (SCH-EVAL), čiji su članovi stručnjaci iz država članica Schengena; budući da je Rumunjska 2007. i 2008. izdala svoju izjavu o spremnosti da pokrene evaluacije koje provodi skupina SCH-EVAL;
B. budući da su stručnjaci SCH-EVAL-a i Vijeće u svojim odlukama od 9. i 10. lipnja 2011. potvrdili završetak evaluacije provedbe schengenske pravne stečevine za Bugarsku i Rumunjsku i pripremljenost tih dviju država za provedbu svih odredaba schengenske pravne stečevine; budući da je Vijeće u svojem Nacrtu odluke od 8. srpnja 2011. potvrdilo da su nužni uvjeti za primjenu odredaba schengenske pravne stečevine ispunjeni u svim područjima, odnosno u pogledu zaštite podataka, zračnih granica, kopnenih granica, policijske suradnje, Schengenskog informacijskog sustava, morskih granica i viza; budući da je, osim izazova u pogledu upravljanja vanjskim granicama Europske unije, završetak evaluacije provedbe schengenske pravne stečevine doveo do toga da obje zemlje iz temelja restrukturiraju svoje sustave nadzora granica i ulože u povećanje kapaciteta svojih tijela za izvršavanje zakonodavstva; budući da je u skladu s Aktom o pristupanju Europskoj uniji iz 2005. uspješan završetak evaluacije provedbe schengenske pravne stečevine jedini preduvjet za punu primjenu schengenske pravne stečevine, uključujući ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama; budući da su čelnici država i vlada u Vijeću u brojnim prigodama potvrdili da su Bugarska i Rumunjska pripremljene za potpunu primjenu schengenske pravne stečevine, kao što su i Komisija i Parlament, u najskorije vrijeme u Komunikaciji Komisije od 27. rujna 2017. i Rezoluciji Parlamenta od 30. svibnja 2018.;
C. budući da je Vijeće u svojem Nacrtu odluke od 29. rujna 2010. predložilo punu primjenu schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj te ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama; budući da je u svojoj Zakonodavnoj rezoluciji od 8. lipnja 2011. Parlament odobrio tu odluku i zatražio od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako je namjerava bitno izmijeniti;
D. budući da je Predsjedništvo Vijeća u rujnu 2011. predstavilo prijedlog za djelomičnu primjenu odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj, odnosno ukidanje provjera osoba samo na unutarnjim morskim i zračnim granicama, te istodobno predvidjelo odvojenu odluku u kasnijoj fazi u vezi s kopnenim granicama;
E. budući da je Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove u nekoliko navrata potvrdilo svoju posvećenost donošenju daljnjih odluka o ukidanju provjera osoba na unutarnjim granicama za Bugarsku i Rumunjsku na temelju pristupa u dva koraka; budući da je donošenje te odluke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove više puta odgođeno;
F. budući da je Odlukom Vijeća od 12. listopada 2017. Bugarskoj i Rumunjskoj dodijeljen pasivni pristup Viznom informacijskom sustavu; budući da je u svojem Nacrtu odluke od 18. travnja 2018. Vijeće predložilo punu provedbu preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u objema državama članicama;
G. budući da ni Aktom o pristupanju Europskoj uniji iz 2005. ni mehanizmom evaluacije provedbe schengenske pravne stečevine nisu predviđeni različiti vremenski okviri za ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama; budući da su sva prijašnja proširenja schengenskog područja bila utvrđena jednim zakonskim aktom;
H. budući da se schengenskim prostorom, jednim od najvećih postignuća Europske unije, jedinstvenim po svom uređenju, omogućuje slobodno kretanje ljudi u unutarnjim schengenskim granicama; budući da je to ostvareno na temelju različitih kompenzacijskih mjera, kao što su uspostava Schengenskog informacijskog sustava, za poticanje veće razmjene informacija, kao i osnivanje evaluacijskog mehanizma za provjeru provedbe schengenske pravne stečevine u državama članicama te jačanje uzajamnog povjerenja u funkcioniranje schengenskog prostora;
I. budući da održavanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama Unije ili ponovno uvođenje takvih kontrola u schengenskom prostoru ima ozbiljne posljedice za život europskih građana i svih onih koji imaju koristi od načela slobodnog kretanja unutar EU-a te ozbiljno ugrožava njihovo povjerenje u europske institucije i europsku integraciju; budući da to za sobom povlači izravne operativne troškove i troškove ulaganja za prekogranične radnike, turiste, cestovne prijevoznike tereta i javnu upravu, što vrlo negativno utječe na gospodarstva država članica i funkcioniranje unutarnjeg tržišta Unije; budući da održavanje unutarnjih graničnih kontrola za Bugarsku i Rumunjsku negativno utječe na izvoz iz država članica i uvoz u njih, kao i na prijevoz prema nekima od najvećih putničkih i teretnih luka na jugu Europe, što znači gubitak koristi i veću potrošnju; budući da se procijenjeni troškovi povezani s ponovnim uvođenjem graničnih kontrola za EU procjenjuju na između 0,05 milijardi EUR i 20 milijardi EUR jednokratnih troškova i 2 milijarde EUR godišnjih operativnih troškova(6);
J. budući da se čini da su zadržavanje kontrola unutarnjih granica u Uniji i ponovno uvođenje takvih kontrola u schengenskom području povezani s navodnim prijetnjama javnoj politici i unutarnjoj sigurnosti, a ne s čvrstim dokazima o stvarnom postojanju opasne prijetnje; budući da ukidanje kontrola na unutarnjim granicama kao rezultat pune primjene schengenske pravne stečevine u državama članicama koje su već pristupile nije dovelo do viših stopa kriminala; budući da je proširenje schengenskoga područja iz 2007. povezano s nižim stopama kaznenih djela krađe i provale u novim i postojećim državama članicama u schengenskom području te da nije dovelo do povećanog osjećaja nesigurnosti među građanima EU-a(7);
1. podsjeća da su Bugarska i Rumunjska 2011. godine ispunile sve nužne uvjete za punu primjenu schengenske pravne stečevine;
2. žali zbog činjenice da sedam godina od tada Vijeće nije donijelo odluku o punoj primjeni schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj unatoč opetovanim pozivima koje su upućivali Komisija i Parlament;
3. smatra da je prijedlog o tome da se ukidanje provjera osoba na unutarnjim granicama razdvoji na dva zakonska akta kako bi se odredili različiti vremenski okviri za ukidanje provjera osoba na kopnenim, morskim i zračnim granicama znatan odmak od teksta Nacrta odluke Vijeća od 29. rujna 2010. koji je odobrio Parlament;
4. podsjeća na to da Vijeće može donijeti odluku o primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj nakon savjetovanja s Parlamentom – obveza koja proizlazi iz članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.; ponavlja poziv Vijeću da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio u svojoj Zakonodavnoj rezoluciji od 8. lipnja 2011.;
5. izražava zabrinutost da bi uvođenje pristupa u dva koraka moglo negativno utjecati na buduće proširenje schengenskog područja; ističe da nemogućnost postizanja konsenzusa u Vijeću dovodi u pitanje jedinstvenu primjenu odredbi Ugovorâ i vjerodostojnost EU-a i trajno narušava javnu potporu zajedničkim politikama EU-a pokazivanjem nejednakog postupanja s državama članicama i uvođenjem umjetnih podjela unutar Unije; izražava zabrinutost da takve prakse doprinose rastu populizma i nacionalizma diljem kontinenta, što je glavni problem za funkcioniranje EU-a;
6. ističe činjenicu da je slobodno kretanje osoba preko unutarnjih granica, koje je moguće zbog uvođenja schengenske pravne stečevine u pravni okvir EU-a, jedno od glavnih postignuća Unije; naglašava da manjkavosti drugih politika EU-a kao što je zajednički europski sustav azila ne bi smjele negativno utjecati na funkcioniranje i proširenje schengenskog područja;
7. pozdravlja donošenje Odluke Vijeća od 12. listopada 2017. kojom se Bugarskoj i Rumunjskoj dodjeljuje pasivni pristup Viznom informacijskom sustavu i Prijedlog Vijeća za punu provedbu preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u objema državama članicama; žali zbog činjenice da donošenje tih odluka nije uslijedilo odmah nakon što je potvrđen uspješan završetak postupka evaluacije provedbe schengenske pravne stečevine 2011. nego je potaknuto kao ad hoc mjera kako bi se zajamčila usklađenost s preduvjetima za provedbu sustava ulaska/izlaska, za koji se očekuje da će biti operativan do 2020.; smatra da su ti zakonski akti korak naprijed prema popunjavanju nedostatka informacija između država članica koje potpuno primjenjuju schengensku pravnu stečevinu i onih koje je primjenjuju djelomično; odlučno ustraje u tome da donošenje tih akata ne bi smjelo poslužiti za daljnje odgađanje ukidanja provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama; napominje da će s usvajanjem tih odluka Bugarska i Rumunjska dijeliti sve odgovornosti i obveze, ali ne i sve koristi punog članstva u schengenskom području;
8. naglašava da schengenska pravna stečevina nije osmišljena kako bi se prilagođavala državama članicama s različitim pravnim statusima; skreće pozornost na činjenicu da je duže nedjelovanje Vijeća stvorilo potrebu za tim da se u pogledu informacijskih sustava i sustava za upravljanje granicama u zakonodavstvu EU-a jasno razlikuju države članice koje primjenjuju schengensku pravnu stečevinu u potpunosti od onih koje je primjenjuju djelomično; izražava zabrinutost da se time pravno kodificira de facto usporedno postojanje schengenskog područja sa slobodnim kretanjem i schengenskog područja bez slobodnog kretanja, što može dovesti do problema u razmjeni informacija, zakonodavnih nedostataka i nedovoljne povezanosti pravosudnog sustava i sustava unutarnjih poslova;
9. ističe da u pogledu potpune primjene schengenske pravne stečevine ne bi trebalo uvoditi dodatne kriterije osim uvjeta jasno utvrđenih u Aktu o pristupanju iz 2005. ili raditi poveznice s drugim mehanizmima i politikama Unije, uključujući i ne dovodeći u pitanje Mehanizam suradnje i provjere; poziva države članice da odluku o proširenju schengenskog područja donesu isključivo na temelju ispunjavanja relevantnih uvjeta za primjenu schengenske pravne stečevine nakon završetka postupka evaluacije primjene schengenske pravne stečevine;
10. potiče Vijeće da čim prije predstavi novi nacrt odluke o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj na temelju nacrta svoje odluke od 29. rujna 2010. (14142/2010) i jednim zakonskim aktom donese trenutnu odluku za ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama;
11. poziva Vijeće da isti pristup primijeni na Hrvatsku te potvrdi njezino puno pristupanje schengenskom području čim Hrvatska uspješno izvrši postupak evaluacije primjene schengenske pravne stečevine i čim se ispune relevantni kriteriji;
12. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.
Walter van Ballegooij, Civil Liberties, Justice and Home Affairs aspects (Cijena nepostojanja schengenskog područja: pitanja povezana s građanskim slobodama, pravosuđem i unutarnjim poslovima), Izvješće o trošku neujedinjene Europe, Odjel za europsku dodanu vrijednost, 2016., str. 32.