Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 29. svibnja 2018. - Strasbourg
Raspon ribolovne smrtnosti i razina očuvanja za određene stokove haringe u Baltičkome moru ***I
 Statistika prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima (kodificirani tekst) ***I
 Sporazum između EU-a i Švicarske o kumulaciji podrijetla između EU-a, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica EU-a ***
 Sporazum između EU-a i Norveške o kumulaciji podrijetla između EU-a, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica EU-a ***
 Sporazum između EU-a i Norveške o administrativnoj suradnji, suzbijanju prijevara i naplati potraživanja u području poreza na dodanu vrijednost *
 Optimizacija vrijednosnog lanca u sektoru ribarstva EU-a
 Provedba instrumenata ZPP-a za mlade poljoprivrednike u EU-u nakon reforme iz 2013.
 Višegodišnji plan za pridnene stokove u Sjevernome moru i za ribarstvo kojim se iskorištavaju ti stokovi ***I
 Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga ***I
 Mjere za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjive na području primjene Konvencije Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom južnog Pacifika ***I
 Održivo financiranje
 Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017.

Raspon ribolovne smrtnosti i razina očuvanja za određene stokove haringe u Baltičkome moru ***I
PDF 320kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 u pogledu raspona ribolovne smrtnosti i razina očuvanja za određene stokove haringe u Baltičkome moru (COM(2017)0774 – C8-0446/2017 – 2017/0348(COD))
P8_TA(2018)0205A8-0149/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0774),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0446/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2018.(1),

–  uzimajući u obzir činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 8. svibnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0149/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. svibnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 u pogledu raspona ribolovne smrtnosti i razina očuvanja za određene stokove haringe u Baltičkome moru

P8_TC1-COD(2017)0348


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/976.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Statistika prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima (kodificirani tekst) ***I
PDF 321kWORD 42k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o statistici prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima (kodificirani tekst) (COM(2017)0545 – C8-0337/2017 – 2017/0256(COD))
P8_TA(2018)0206A8-0154/2018

(Redovni zakonodavni postupak – kodifikacija)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0545),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0337/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova(1),

–  uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0154/2018),

A.  budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični Prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. svibnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o statistici prijevoza robe unutarnjim vodnim putovima (kodificirani tekst)

P8_TC1-COD(2017)0256


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/974.)

(1) SL C 102, 4.4.1996., str. 2.


Sporazum između EU-a i Švicarske o kumulaciji podrijetla između EU-a, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica EU-a ***
PDF 244kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica (05882/2/2017 – C8-0241/2017 – 2016/0328(NLE))
P8_TA(2018)0207A8-0151/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05882/2/2017),

–  uzimajući u obzir Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica Europske unije (05803/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0241/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0151/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Švicarske Konfederacije.


Sporazum između EU-a i Norveške o kumulaciji podrijetla između EU-a, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica EU-a ***
PDF 244kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica (05883/2/2017 – C8-0240/2017 – 2016/0329(NLE))
P8_TA(2018)0208A8-0152/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05883/2/2017),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske, Norveške i Turske u okviru općeg sustava povlastica Europske unije (05814/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. podstavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0240/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0152/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.


Sporazum između EU-a i Norveške o administrativnoj suradnji, suzbijanju prijevara i naplati potraživanja u području poreza na dodanu vrijednost *
PDF 241kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o administrativnoj suradnji, suzbijanju prijevara i naplati potraživanja u području poreza na dodanu vrijednost (COM(2017)0621 – C8-0407/2017 – 2017/0272(NLE))
P8_TA(2018)0209A8-0147/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2017)0621),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Kraljevine Norveške o administrativnoj suradnji, suzbijanju prijevara i naplati potraživanja u području poreza na dodanu vrijednost (14390/2017),

–  uzimajući u obzir članak 113. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) i stavak 8. podstavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0407/2017),

–  uzimajući u obzir članak 78.c i članak 108. stavak 8. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0147/2018),

1.  odobrava sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.


Optimizacija vrijednosnog lanca u sektoru ribarstva EU-a
PDF 335kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o optimizaciji vrijednosnog lanca u sektoru ribarstva EU-a (2017/2119(INI))
P8_TA(2018)0210A8-0163/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojima se uspostavlja zajedničko uređenje tržišta proizvodima ribarstva,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezin članak 35. o ciljevima zajedničkog uređenja tržišta,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, posebno njezine članke 11., 13., od 41. do 44., 48., 63., 66., 68. te od 70. do 73.,

–  uzimajući u obzir strategiju na sredini razdoblja Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (2017. – 2020.) kojom se nastoji ostvariti održivost ribarstva na Sredozemlju i Crnom moru,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju(2),

–  uzimajući u obzir novu strategiju Europske komisije naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” objavljenu 24. listopada 2017. (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji,(3),

–   uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o upravljanju ribarskim flotama u najudaljenijim regijama(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0163/2018),

A.  budući da se sektor ribarstva EU-a suočava sa sve težim i složenijim izazovima; budući da stanje resursa i povećanje troškova, a posebno varijacije u cijenama goriva, mogu utjecati na prihode ribara; budući da se u tom smislu, slijedom promjena u vidu smanjenja ribolovnih kvota, lokalne zajednice nalaze u složenoj situaciji zbog smanjenja ekstraktivnih aktivnosti; budući da su, uz povećanje troškova prijevoza do kojeg je došlo zbog dvostrukog učinka povećanja cijena goriva, te zajednice suočene i s tržišnim natjecanjem s proizvodima uvezenim iz trećih zemalja; budući da, unatoč tome što su prepoznati navedeni i ini problemi, i dalje nisu riješeni brojni uzroci pogoršanja socioekonomske situacije u tom sektoru, među kojima je i neodgovarajuće utvrđivanje cijena ribe pri prvoj prodaji;

B.   budući da je ribarstveni sektor strateški važan za opskrbu stanovništva ribom te za prehrambenu ravnotežu u različitim državama članicama i EU-u, kao i da znatno doprinosi socioekonomskoj dobrobiti obalnih zajednica, lokalnom razvoju, zapošljavanju te očuvanju i stvaranju gospodarskih aktivnosti povezanih s tim sektorom, kao i očuvanju lokalnih kulturnih tradicija;

C.   budući da se 83 % aktivnih ribarskih plovila EU-a bavi malim, artizanalnim i obalnim ribolovom i da se 47 % ukupnog broja radnih mjesta u sektoru ribarstva u EU-u nalazi upravo u tim vrstama ribolova; budući da je Uredbom (EU) br. 1380/2013 utvrđeno da bi „države članice trebale pokušati dati prednost pristupa ribarima malog, tradicionalnog ili obalnog ribolova” te budući da se ta odredba ne poštuje;

D.   budući da je poštovanje propisa Unije obvezno za većinu distributera proizvoda iz ribarstva i akvakulture, kao što su supermarketi; budući da je, ipak, učinak tog poštovanja propisa na radne uvjete i primanja ribara različit, što može dovesti do nepravde prema manjim ribarskim plovilima;

E.  budući da je potrebno uzeti u obzir izražene razlike između flota, segmenata flota, ciljanih vrsta, ribolovnih alata, produktivnosti, potrošačkih preferencija i potrošnje ribe po stanovniku u različitim državama članicama EU-a, kao i posebne značajke sektora ribarstva koje proizlaze iz njegove socijalne strukture, načina stavljanja na tržište te prirodnih i strukturnih nejednakosti između različitih ribolovnih regija;

F.  budući da su artizanalnim ribarima potrebni financijska pomoć i poticaji da bi se uključili u nove tržišne segmente;

G.  budući da su prihodi i plaće profesionalnih ribara nesigurni zbog načina na koji se proizvodi u tom sektoru stavljaju na tržište, načina utvrđivanja cijena pri prvoj prodaji i neuravnotežene prirode same aktivnosti, što među ostalim podrazumijeva potrebu za zadržavanjem primjerenog javnog, nacionalnog i europskog financiranja;

H.  budući da bi provođenjem analize ključnih elemenata vrijednosnog lanca proizvoda ribarstva lokalni ribari i proizvođači mogli zadržati veći dio vrijednosti stvorene otvaranjem novih tržišta i uključivanjem lokalnih dionika, što bi moglo pozitivno utjecati na lokalne zajednice zbog stvaranja dinamične, profitabilne i održive ekonomske aktivnosti na njihovu području;

I.  budući da se člankom 349. UFEU-a priznaje poseban gospodarski i društveni položaj najudaljenijih regija, koji je još složeniji zbog strukturnih čimbenika (udaljenost, izoliranost, mala površina, nepovoljna topografija i klima, ovisnost o malom broju proizvoda itd.) čija postojanost i međudjelovanje u velikoj mjeri ograničuju njihov razvoj i vrijednosni lanac u ribarskom sektoru;

J.  budući da primarni proizvođači, iako imaju temeljnu ulogu u lancu vrijednosti, ne ostvaruju uvijek korist od dodane vrijednosti koja se stvara u kasnijim fazama tog lanca;

K.  budući da je zajednička ribarstvena politika (ZRP) osmišljena u cilju jačanja održivosti i konkurentnosti sektora ribarstva i akvakulture Unije;

L.  budući da jedan od načina da se zajamči konkurentnost proizvoda ribarstva iz najudaljenijih regija jest osigurati da se cijena ribe iz tih regija, koja dolazi na glavna odredišna tržišta, ne poveća zbog cijene prijevoza;

M.   budući da je Unija svjetski predvodnik u trgovini proizvodima ribarstva i akvakulture;

N.   budući da brojni čimbenici utječu na trgovinske tokove proizvodima ribarstva i akvakulture, na primjer, preferencije potrošača u različitim zemljopisnim područjima;

O.  budući da je cilj zajedničke organizacije tržišta (ZOT) proizvodima ribarstva i akvakulture povećati transparentnost i stabilnost tržišta, posebice kad je riječ o ekonomskom znanju i razumijevanju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture Unije duž opskrbnog lanca;

P.   budući da je u članku 38. Uredbe (EU) br. 1379/2013 o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture utvrđeno obvezno naznačivanje ribolovnog područja ili područja proizvodnje, a u slučaju proizvoda ribarstva ulovljenih na moru, obvezno je napisano ime potpodručja ili divizije navedenog u bazi podataka ribolovnih područja FAO-a;

Q.   budući da je transparentnost sredstvo koje omogućuje praćenje poštovanja prava potrošača da budu što detaljnije upoznati sa svojstvima proizvoda koje kupuju; budući da to zahtijeva poboljšanje označivanja na način da se obvezno uključuju precizne informacije o podrijetlu ribe, kako za prodaju svježe ribe tako i za prodaju prerađenih proizvoda;

R.  budući da stvarna dinamika prodaje ne dopušta očitovanje fluktuacije troškova proizvodnih faktora, uključujući i gorivo, u cijenama ribe, i budući da prosječne cijene pri prvoj prodaji ne prate razvoj cijena za krajnjeg potrošača;

S.  budući da je u studiji koju je 2016. objavio Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku, naslovljenoj „Tržišta za mali ribolov: vrijednosni lanac, promidžba i označivanje”, jasno istaknuto da označivanje proizvoda ribarstva u EU-u može biti zbunjujuće za potrošače;

T.  budući da organizacije proizvođača u sektoru ribarstva i organizacije proizvođača u sektoru akvakulture („organizacije proizvođača”) imaju ključnu ulogu u odgovarajućem upravljanju ZRP-om i ZOT-om te u postizanju ciljeva u okviru njih;

U.   budući da se Unija obvezala na očuvanje visoke razine kvalitete proizvoda ribarstva, posebno u svjetlu trgovinskih odnosa s trećim zemljama;

V.   budući da je sektor konzerviranja i prerade vrlo važan;

W.  budući da su lokalne akcijske skupine u ribarstvu (FLAG-ovi) ključan element ZRP-a u izradi i provedbi višesektorskih i integriranih strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, koje odgovaraju potrebama njihovih lokalnih ribolovnih područja; te budući da su prepoznate kao koristan instrument koji doprinosi diversifikaciji ribolovnih aktivnosti;

X.  budući da lanac opskrbe proizvodima ribarstva nije izoliran i da je izrazito važno uspostaviti međusektorske veze radi razvoja inovativnih proizvoda koji će moći doprijeti do novih tržišta i koji će omogućiti bolju promidžbu za taj sektor;

Y.  budući da u nekim državama članicama Unije postoji manjak kohezije i udruživanja u sektoru ribarstva;

Z.   budući da je ribarstvo u najudaljenijim regijama izloženo posebnim uvjetima, koji su prepoznati u članku 349. Uredbe o funkcioniranju Europske unije, i koji utječu na njegovu strukturu;

AA.  budući da međustrukovne organizacije (kako je već spomenuto u ZOT-u) imaju potencijal za poboljšanje koordinacije marketinških aktivnosti duž opskrbnog lanca, kao i za poticanje mjera od interesa za cijeli sektor;

AB.  budući da, s obzirom na to da su riblji stokovi zajednički resursi, njihovo održivo i učinkovito iskorištavanje može se, u određenim slučajevima, bolje postići s pomoću organizacija čiji su članovi iz različitih država članica i različitih regija Unije, te bi im se stoga trebalo pristupiti i proučavati ih zasebno po regijama;

AC.   budući da je sektor ribarstva važan za socioekonomsku situaciju, za zapošljavanje i za promicanje ekonomske i socijalne kohezije u najudaljenijim regijama, čija su gospodarstva obilježena stalnim strukturnim ograničenjima i malobrojnim mogućnostima za diversifikaciju gospodarstva;

AD.  budući da nedostatak mladih stručnjaka predstavlja prepreku modernizaciji i unaprjeđenju sektora te veliku prijetnju za opstanak mnogih obalnih zajednica;

AE.  budući da je uloga žena u sektoru ribarstva slabo vidljiva, iako žene često obavljaju poslove u pozadini, poput logističke podrške ili birokracije povezane s aktivnošću, ali rade i kao ribarice ili zapovjednice ribarskih plovila;

AF.   budući da obveza iskrcavanja predstavlja stvaran gospodarski i socijalni zahtjev, smanjuje financijsku profitabilnost i utječe na vrijednosni lanac te bi je zato trebalo minimizirati;

AG.   budući da je neophodno jačati osviještenost potrošača o važnosti zdrave ishrane i održive proizvodnje;

AH.   budući da u uzroke pogoršanja socioekonomske situacije treba ubrojiti i smanjenje cijene ribe pri prvoj prodaji i povećanje troškova goriva;

1.  poziva Komisiju i države članice da zajedno s regionalnim tijelima osnuju stručne skupine čiji će zadatak biti analizirati i predložiti korektivne mjere u vezi s korištenjem različitih stavki Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kako bi se utvrdili uzroci nekorištenja i mogućeg gubitka sredstava, kao i osigurati odgovarajuću razinu kontrole i transparentnosti te zahtijevati bolje upravljanje od nadležnih upravnih tijela;

2.  potiče države članice da poštuju odredbe Uredbe (EU) br. 1380/2013 i da osiguraju stvaran povlašteni pristup ribolovnim mogućnostima za plovila koja se bave malim i artizanalnim ribolovom u EU-u;

3.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne korake kako bi se olakšalo osnivanje organizacija proizvođača uklanjanjem birokratskih prepreka u postojećem postupku i smanjenjem minimalnih zahtjeva u pogledu proizvodnje kako bi se olakšalo sudjelovanje malih proizvođača; ističe da je potrebno ojačati aktivnosti organizacija proizvođača tako da im se dodijele veće ovlasti i olakša pristup financijskoj pomoći koja im je potrebna da bi uz svakodnevno upravljanje ribarstvom izvršavale veći niz različitih zadaća, uz istovremeno poštovanje okvira utvrđenog ciljevima ZRP-a, a posebno kad je riječ o najudaljenijim regijama, koje bi na lokalnoj razini trebale moći prilagoditi funkcioniranje organizacija proizvođača i međustrukovnih organizacija svojim značajkama kao što su otočni i izolirani položaj, manja veličina, veća pojava artizanalnog ribolova i snažna osjetljivost na uvoz;

4.  naglašava da se operativnim programima, uz prikladnu financijsku potporu, treba poticati mogućnost da organizacije proizvođača izravno stavljaju na tržište svoje proizvode i da napreduju u vrijednosnom lancu, kako bi se potaknula njihova proizvodnja i povećala dodana vrijednost proizvoda ribarstva;

5.   traži od Komisije i država članica da osiguraju da potpore za zdravlje i sigurnost na brodu nisu dio natjecateljskog postupka i da se za njih dodijeli veći proračun u sektoru artizanalnog ribolova;

6.  traži od Komisije i država članica da olakšaju organizacijama proizvođača da uključe vrijednosni lanac u planove proizvodnje i marketinga i da to promiču, kako bi se ponuda prilagodila potražnji, ribarima jamčio pravedan prihod i kako bi europski potrošači mogli pronaći proizvode koji zadovoljavaju njihove potrebe, vodeći računa o razlikama; u tom smislu ističe da marketinške strategije prilagođene lokalnim posebnostima predstavljaju ključan alat, u koji bi trebala biti uključena mogućnost izravne prodaje, a koji obuhvaća sektorske kampanje i/ili kampanje usmjerene na proizvod, koje bi mogle pomoći u boljem informiranju i senzibilizaciji potrošača, uključujući obilježavanje i označivanje kojima se pružaju sveobuhvatne informacije;

7.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlade da osnaže sektor malog ribolova na način da potiču lokalnu potrošnju s pomoću izravnog i jače specijaliziranog marketinga, lokalnih prodajnih kanala („0 km”), uključujući bolju suradnju između javnog sektora i sektora ribarstva s pomoću opskrbe javnih ustanova kao što su škole i bolnice lokalnim proizvodima ribarstva, kao i s pomoću promotivnih kampanja koje bi trebale uključivati privatne inicijative za promicanje lokalnih prehrambenih proizvoda, poput inicijative Slow Fish, te da poštuju sezonalnost određenih vrsta ulova; istovremeno poziva Komisiju i države članice da podrže suradnju između sektora ribarstva i sektora turizma te da sastave popis dobrih praksi u pogledu olakšavanja novih oblika suradnje;

8.   naglašava da je jedan od temelja tih marketinških strategija obvezno navođenje podrijetla na oznakama proizvoda ribarstva, i za svježe i za prerađene proizvode;

9.   poziva na uspostavu mehanizama kojima bi se poboljšala cijena pri prvoj prodaji kako bi od toga koristi imali ribari jer bi se povećala naknada za njihov rad te kojima bi se promicala pravedna i prikladna raspodjela dodane vrijednosti duž vrijednosnog lanca sektora na način da se smanje posredničke marže, povećaju iznosi isplaćeni proizvođačima i ograniče cijene koju plaćaju krajnji potrošači; potvrđuje da bi države članice, u slučaju ozbiljnih neravnoteža u lancu, trebale moći uvesti mjere za intervenciju, kao što je određivanje najviše posredničke marže za svakog aktera u lancu;

10.   poziva Komisiju i države članice da pruže potporu inicijativi organizacija malih ribara razvijanjem namjenskog logotipa kojim se jamči: svježi proizvod ribarstva, izvrsna kvaliteta, provjerene zdravstvene norme, usklađenost sa zahtjevom o 0 km (prednost se daje lokalnim proizvodima u odnosu na proizvode koji su dopremljeni izdaleka), blizina potrošačima, usklađenost s tradicijom itd.;

11.   ističe da je u cilju transparentnosti i zaštite prava potrošača potrebno revidirati prilog Uredbi (EEZ) br. 1536/92 o tržišnim normama za konzerviranu ribu;

12.   poziva Komisiju i države članice da uspostave označivanje svježih i prerađenih proizvoda ribarstva, uz jasno navođenje zemlje podrijetla;

13.  izričito poziva države članice da promiču bolju koheziju i udruživanje u sektoru ribarstva;

14.  potiče Komisiju da u trgovinske sporazume s trećim zemljama uvrsti klauzulu sa standardima kvalitete EU-a, prema kojoj bi se zahtijevalo da proizvodi iz uvoza zadovoljavaju iste norme kao i proizvodi ribarstva iz EU-a;

15.  kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za uvezene i domaće proizvode ribarstva i akvakulture u EU-u, poziva Komisiju i države članice da strogo nadziru usklađenost proizvoda uvezenih u Uniju s aktualnim zahtjevima EU-a u području sigurnosti, zdravlja i kvalitete, kao i s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008(5) o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

16.   inzistira na strožoj provedbi zakonodavstva Unije o označivanju i o informiranju potrošača, kako u maloprodaji, tako i u hotelijerskom i ugostiteljskom sektoru te restoranima; smatra da je to važno za sve proizvode ribarstva, one uvezene i one proizvedene u EU-u; smatra da bi u tom cilju u svim državama članicama trebalo poboljšati provedbu Uredbe o kontroli (EZ) br. 1224/2009 te da bi propise trebalo prilagoditi kako bi da obuhvaćali sve faze lanca opskrbe;

17.   potiče Komisiju da provede studiju o učinku uvoza na lokalno ribarstvo;

18.  traži od Komisije da omogući odgovarajuće korištenje regionalizacije, s posebnom pažnjom posvećenom najudaljenijim regijama, i diferencijaciju alata za podršku koji bi se trebali moći prilagoditi različitim vrstama organizacija proizvođača i njihovim konkretnim potrebama;

19.   naglašava važnost izrade politika koje će omogućiti lokalnim obalnim zajednicama da osmisle integrirane ponude iskorištavanjem sinergija koje proizlaze iz različitih proizvodnih sektora s potencijalom za poticanje razvoja na lokalnoj razini; stoga ustraje u tome da se kombiniraju sredstva iz ZRP-a s drugim europskim programima u okviru Europskog socijalnog fonda ili ZPP-a; ističe da bi se tom kombinacijom sredstava i programa trebala pružati potpora inicijativama lokalnih zajednica i poduzetnika usmjerenima na ruralni razvoj, poboljšanje životnih uvjeta, usklađivanje i posebno na diversifikaciju prihoda;

20.   smatra da je ključno da se potpora za prijevoz ribe iz najudaljenijih regija do ulaska na međunarodno tržište zadrži, a po mogućnosti i poveća, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti u tržišnom natjecanju s proizvodima s drugih lokacija;

21.   poziva Europsku komisiju da na temelju Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI) za poljoprivredni sektor u najudaljenijim regijama preispita mogućnost što brže uspostave financijskog instrumenta koji bi bio namijenjen posebno za potporu ribarstvu; vjeruje da bi trebalo razmotriti mogućnost da se u tom posebnom instrumentu objedine osobito odredbe iz članka 8. (državna potpora), članka 13. stavka 5. (proračunski resursi u okviru podijeljenog upravljanja), članka 70. (režim kompenzacija), članka 71. (izračun kompenzacije), članka 72. (plan kompenzacije) i članka 73, (državne potpore za provedbu planova kompenzacija) Uredbe (EU) br. 508/2014 o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR);

22.   smatra da se tim lokalnim razvojnim planovima za priobalne zajednice trebaju podupirati nove aktivnosti i poduzeća koji omogućuju uključivanje kvalitetnih sirovina, posebnih postupaka prerade te kulturne i povijesne baštine tih zajednica u vrijednosni lanac; osim toga, ističe da bi trebalo promicati marketinške mehanizme, kao što je obvezno označivanje podrijetla proizvoda, kojima će se povećati vidljivost tih obilježja na tržištu i omogućiti da veći dio ostvarenog dohotka ostane u tim zajednicama;

23.   isto tako ističe važnost mora, morskih resursa i proizvoda ribarstva u promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama te u provedbi članka 349. UFEU-a; u tom smislu traži od Europske komisije da poštuje članak 349. UFEU-a i u sektoru ribarstva, i to ponovnom uspostavom cjelovitog i autonomnog programa POSEI za ribarstvo koji je ukinut u okviru reforme trenutačnog EFPR-a;

24.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da potiču osnivanje međustrukovnih organizacija, organizacija proizvođača i udruženja organizacija proizvođača na transnacionalnoj razini (kako je predviđeno ZOT-om), prema biogeografskim regijama ili na razini EU-a; ističe da je to ključan instrument za osnaživanje organizacija proizvođača i za dodjeljivanje veće pregovaračke moći tim organizacijama;

25.   poziva na razvijanje tog procesa uz posvećivanje posebne pozornosti rodnoj politici kako bi se osigurala odgovarajuća zastupljenost žena u tim organizacijama; navodi da će se time odraziti važnost žena u tom sektoru, kao i potaknuti razvoj njihove uloge u istome;

26.   ističe važnost jačanja suradnje između znanosti i ribarstva kako bi se odgovorilo na složene međuovisnosti i nedostatke u postupcima vrijednosnog lanca u cilju stvaranja i poboljšanja koristi za dionike;

27.  poziva Komisiju da poveća, promiče i proširi korištenje informacija koje pruža Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA) kako bi svi subjekti u lancu raspolagali transparentnim, pouzdanim i ažuriranim informacijama za učinkovito donošenje poslovnih odluka; u tom smislu traži od Komisije da osigura ažurirane podatke o novim izazovima za trgovce, kao što su internetska prodaja ili promjene potrošačkih navika;

28.   zagovara potrebu za ambicioznom revizijom ZOT-a za proizvode ribarstva kako bi se povećao njezin doprinos jamčenju dohotka u tom sektoru, stabilnosti tržišta, unapređenju stavljanja na tržište proizvoda ribarstva i povećanju njegove dodane vrijednosti;

29.   poziva Komisiju da u svoje buduće zakonodavne prijedloge u vezi s borbom protiv nepoštenih poslovnih praksi uvrsti i proizvode ribarstva, budući da je taj problem prisutan kod prehrambenih proizvoda općenito;

30.   potiče Komisiju da revidira sustav označivanja za proizvode ribarstva stvoren u Uredbi (EU) br. 1379/2013 na temelju ribolovnih područja FAO-a, koja su uspostavljena prije više od sedamdeset godina u cilju dostavljanja informacija o ulovu, a koja nisu bila osmišljena za informiranje potrošača, s obzirom na to da taj sustav stvara nejasnoće i ne pruža jasne, transparentne i lako razumljive informacije;

31.  od Komisije, država članica i regionalnih i lokalnih vlasti zahtijeva da prouče manjak stručnih kvalifikacija u sektoru ribarstva, posebice kod mladih stručnjaka, kako bi se programi osposobljavanja stručnjaka u sektoru ribarstva usredotočili na stvarne potrebe sektora i kako bi se time doprinijelo modernizaciji i unapređenju sektora te ostanku stanovništva u ribarskim mjestima, kao i u cilju stvaranja odgovarajućih prilika za zapošljavanje u ruralnim i obalnim područjima te područjima u kojima prevladava akvakultura, u najudaljenijim regijama i u regijama koje ovise o ribolovnim aktivnostima;

32.   naglašava važnost stvaranja tržišta domaćih i tradicionalnih proizvoda osobite kvalitete, koje bi se oslanjalo na sajmove, mala poduzeća i ugostiteljstvo, čime bi se povećala dodana vrijednost lokalnih proizvoda ribarstva i promicao lokalni razvoj;

33.   naglašava važnost osmišljavanja konkretnih strategija za osposobljavanje u području digitalnih vještina usmjerenih na upravljanje i posebno na marketing, kao osnovnog sredstva za poboljšanje položaja proizvođača u vrijednosnom lancu;

34.   podsjeća da bi ti planovi osposobljavanja trebali obuhvaćati i tradicionalna zanimanja, koja u sektoru uglavnom obavljaju žene, kao i posebne planove usmjerene na povećanje zapošljivosti žena i ženskog poduzetništva; ističe da bi se uključivanjem tih posebnosti u propisano osposobljavanje trebali proizvesti odgovarajući pravni učinci i ojačati status struke na tržištu rada;

35.   traži od Komisije da razmotri ojačane mehanizme za promicanje stavljanja na tržište prerađenih ribljih proizvoda s većom dodanom vrijednošću, a osobito konzerviranih proizvoda, na sličan način kao u slučaju određenih poljoprivrednih proizvoda, te programe kojima bi se osigurala vanjska promidžba proizvoda ribarstva Unije, ponajprije njihovo predstavljanje na međunarodnim natjecanjima i sajmovima;

36.  potiče države članice i regionalne vlasti da podupiru gospodarske subjekte iz sektora ribarstva u pristupu znanju, mrežama i financijskim sredstvima koji su potrebni za bavljenje inovativnim aktivnostima i osmišljavanje novih proizvoda („nova hrana”), a posebno u vrednovanju već ulovljenih vrsta niske gospodarske vrijednosti, i da u cijeli proces uključe istraživačke organizacije i institute (npr. oceanografske) kako bi se ostvarila korist od njihovih opširnih saznanja o osnovnim sirovinama i njihovim biološkim, nutritivnim i organoleptičkim svojstvima; smatra da se time treba izbjeći rasipanje, maksimizirati vrijednost svježih proizvoda, poticati sinergije među različitim dijelovima lanca i povećati otpornost sektora;

37.   traži od država članica i lokalnih i regionalnih vlasti da surađuju u cilju pokretanja informacijskih kampanja namijenjenih potrošačima, koje će biti učinkovite i usmjerene na konkretne proizvode, kako bi se podigla razina svijesti o važnosti konzumacije lokalnih proizvoda ribarstva i povećala vidljivost njezina utjecaja na lokalno zapošljavanje i socijalnu koheziju obalnih zajednica, istaknule nutritivne vrijednosti svježe ribe, podigla razina svijesti o potrebi uključivanja proizvoda ribarstva u zdravu prehranu itd.;

38.  poziva Komisiju da predloži jasnu definiciju i osmisli temelje za budući europski program potpore artizanalnom ribolovu, kojim će se pomoći unaprjeđenju okolišne i socioekonomske održivosti sektora ribarstva u EU-u, omogućiti identifikacija, diferencijacija i vrednovanje proizvoda artizanalnog ribolova kako bi se potaknula konzumacija tih proizvoda te potaknuti nove generacije na rad u sektoru ribarstva, kako bi došlo do generacijske obnove, uz jamčenje dostojnih kvota za ribare i ribarice koji se bave artizanalnim ribolovom te veće kontrole resursa, čime bi se omogućila veća socijalna kohezija u priobalnim zajednicama EU-a;

39.   poziva Komisiju da pokrene ciljano internetsko javno savjetovanje na razini EU-a kako bi od širokog raspona dionika u sektoru ribarstva EU-a prikupila podatke o lancu opskrbe hranom, pitanjima tržišne transparentnosti, podjeli vrijednosti, označivanju i potrebama potrošača;

40.  traži od Komisije da istraži korist koju globalni vrijednosni lanci mogu donijeti artizanalnom ribolovu u pogledu lakše integracije u globalno gospodarstvo, povećanjem dodane vrijednosti proizvoda tog ribolova, uz istovremeno zadržavanje vlastite aktivnosti i aktivnosti lokalnih zajednica; u tom kontekstu naglašava važnost osposobljavanja u području digitalnih vještina;

41.   smatra da je vrijednosni lanac proizvoda ribarstva složen jer se kreće od proizvođača preko raznih posrednika sve do maloprodaje ili restorana; ističe da u tom lancu važnu ulogu imaju posrednici na ribljim burzama i prerađivači ribe; primjećuje da, u prosjeku, proizvođači u ribarstvu dobivaju 10 % marže u vrijednosnom lancu, dok je ostalih 90 % namijenjeno posrednicima; ističe da je skraćivanje vrijednosnog lanca, posebno uspostavom organizacija proizvođača, koji su ključni akteri zahvaljujući svojim planovima proizvodnje i marketinga, prvi korak u poboljšanju prihoda malih ribara, ali i dobivanju boljeg proizvoda (vjerojatno po boljoj cijeni) za potrošače;

42.   ističe važnost ulaganja u mlade stručnjake kako bi se uključila i osnažila sljedeća generacija ribara te poziva na stvaranje prilika za mlade ribare kako bi razvili nove vještine, osnovali otporna poduzeća, postali aktivnim članovima svojih lokalnih zajednica i na pozitivan način doprinijeli vrijednosnom lancu u sektoru ribarstva;

43.  od država članica i regionalnih vlasti traži da iskoriste mogućnosti koje im se nude u sklopu pomoći FLAG-ova kako bi prilagodile aktivnosti lokalnim potrebama u brojnim područjima, kao što su, među ostalim, osposobljavanje i diversifikacija aktivnosti koje se temelje na inovacijama i kako bi se pomoglo ribarima i članovima lokalnih zajednica da pristupe postojećim programima potpore te financiranju Unije;

44.   od Europske komisije traži da istraži mogućnost stvaranja sektora za iskorištavanje usputnog ulova povezanog s obvezom iskrcavanja, u ekonomskom i socijalnom interesu dionika u vrijednosnom lancu, a posebno ribara, te u cilju podržavanja lokalnih inicijativa;

45.   poziva države članice i regionalna tijela da ojačaju prijenos informacija o postojećim programima potpore i osnaže administrativnu potporu, primjerice s pomoću platformi za informiranje;

46.   poziva Komisiju da promiče i podrži inicijative kojima se potiče selektivnost ribolova kako bi se smanjio usputni ulov i u konačnici poboljšala financijska održivost ribarstva, na način da se ciljaju vrste koje odgovaraju očekivanjima potrošača;

47.  poziva Komisiju i države članice da u ribarstvene politike uključe rodnu perspektivu, kako bi se povećala vidljivost važne uloge žena u sektoru ribarstva u Uniji i osnažio njihov položaj;

48.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju vezu između akademske sfere i sfere rada, primjerice tako da predvide da se u nastavne planove tehničkih pomorskih škola uključe pitanja povezana s ribarstvom i akvakulturom;

49.   poziva Komisiju, države članice i regionalne vlasti da surađuju kako bi poduzele mjere namijenjene za poboljšanje profitabilnosti ribolovnih aktivnosti, koje su predstavljene u tom izvješću;

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, vladama država članica i savjetodavnim tijelima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0255.
(3)SL C 76, 28.2.2018., str. 40.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0195.
(5)Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).


Provedba instrumenata ZPP-a za mlade poljoprivrednike u EU-u nakon reforme iz 2013.
PDF 314kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o provedbi instrumenata ZPP-a za mlade poljoprivrednike u EU-u nakon reforme iz 2013. (2017/2088(INI))
P8_TA(2018)0211A8-0157/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), Uredbe (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, Uredbe (EU) br. 1307/2013 o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike, Uredbe (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i Uredbe (EU) br. 652/2014 o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal(3),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Mladi poljoprivrednici: provedba politike nakon reforme ZPP-a iz 2013.” koju je naručio Resorni odjel B Europskog parlamenta – Strukturna i kohezijska politika, predstavljenu 23. studenoga 2017. na sjednici COMAGRI-ja,

–  uzimajući u obzir saslušanje na temu „Provedba mjera za mlade poljoprivrednike nakon reforme ZPP-a iz 2013.” održano 23. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 10/2017 naslovljeno „Potporu EU-a mladim poljoprivrednicima potrebno je bolje usmjeriti kako bi se potaknula djelotvorna generacijska obnova”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. naslovljenu „Aktualno stanje koncentracije poljoprivrednih zemljišta u EU-u: kako poljoprivrednicima olakšati pristup zemljištu(4),

–  uzimajući u obzir studiju Europskog vijeća mladih poljoprivrednika (CEJA) pod nazivom „Mladi poljoprivrednici od ključne su važnosti u okviru budućeg ZPP-a”, objavljenu 17. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija naslovljeno „Potpora mladim europskim poljoprivrednicima”(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0157/2018),

A.  budući da je u EU-u samo oko 6 % od ukupnog broja upravitelja poljoprivrednih gospodarstava mlađe od 35 godina, dok ih je više od polovice starije od 55 godina, te da među državama članicama postoje velike razlike;

B.  budući da se te brojke nisu znatno izmijenile tijekom posljednjeg desetljeća, a postotak mladih poljoprivrednika se smanjuje i starenje poljoprivrednog stanovništva postaje veliki problem; budući da se situacije generacijske obnove u poljoprivredi znatno razlikuju među državama članicama, zbog čega je potreban fleksibilan i diversificirani pristup;

C.  budući da se poljoprivrednim razvojem, koji se podupire u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), već više od 50 godina svugdje potiče širenje, koncentracija poljoprivrednih gospodarstava kao i snažna kapitalizacija proizvodnih sredstava, što je dovelo do toga da se neka gospodarstava teško mogu prenijeti na mlade i/ili su im slabo dostupna zbog iznosa kapitala potrebnog za njihovo preuzimanje;

D.  budući da je starenje stanovništva koje se bavi poljoprivredom posebno izraženo u sektorima stočarstva, a ponajviše u sektoru ovčarstva i kozarstva, zbog postojećih ograničenja u vezi s ekonomskom profitabilnošću tih sektora;

E.  budući da se u razdoblju od 2007. do 2013. ukupan broj mladih poljoprivrednika u EU-u smanjio s 3,3 na 2,3 milijuna te da se površina poljoprivrednih gospodarstava kojima upravljaju mladi poljoprivrednici tijekom tog istog razdoblja smanjila s 57 na 53 milijuna hektara;

F.  budući da je, u svjetlu demografskih promjena kao što su depopulacija i starenje stanovništva u ruralnim područjima, nužno stvoriti perspektivu za poljoprivredu kao suvremen i atraktivan sektor kako bi se mlade potaklo da se odluče postati poljoprivrednicima;

G.  budući da, kada je riječ o pristupu zemljištu, postoji stvarna konkurencija među poljoprivrednicima i mladima koji to tek žele postati, a katkad su u konkurentnom odnosu i mladi i investicijska društva sada koja žele ulagati u poljoprivredu;

H.  budući da će u budućnosti biti ugrožen cijeli model poljoprivrednog razvoja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

I.  budući da ZPP u tom pogledu ostaje nezamjenjiv;

J.  budući da generacijska obnova u okviru poljoprivrede ujedno proizlazi iz problematičnog pristupa mladih tom sektoru, odlaska iz te djelatnosti sadašnje generacije kao i manjka mladih koji se bave poljoprivrednim djelatnostima kojim se ugrožavaju gospodarska i socijalna održivost i rast ruralnih područja te samoodrživost EU-a u pogledu hrane i njegova sigurnost skrbe hranom; budući da je zadovoljavajuća gospodarska situacija prvi uvjet za postizanje privlačnosti sektora;

K.  budući da je najnovija reforma ZPP-a potvrdila i uvela niz alata koji se mogu kombinirati i prilagoditi nacionalnim situacijama u državama članicama, posebno kada je riječ o obveznim plaćanjima za mlade poljoprivrednike u okviru prvog stupa (6,9 milijardi EUR za 180 000 mladih poljoprivrednika) i mjerama kao što su potpora za pokretanje poljoprivredne djelatnosti, pristup financiranju i zajmovima ili mogućnost uspostave potprograma za mlade poljoprivrednike (2,6 milijardi EUR), u okviru drugog stupa;

L.  budući sve države članice u Uniji nemaju pravu politiku za pokretanje poljoprivredne djelatnosti i ne upotrebljavaju sve alate koje im ZPP stavlja na raspolaganje da bi poduprle mlade poljoprivrednike, a posebice se to odnosi na mjeru iz drugog stupa „pokretanje poslovanja za mlade poljoprivrednike”;

M.  budući da mlade žene koje preuzimaju odgovornost upravljanja poljoprivrednim poduzećem čine samo mali dio mladih poljoprivrednika, no nisu homogena skupina i stoga imaju različite potrebe na početku karijere;

N.  budući da generacijska obnova mora biti jedan od ključnih prioriteta budućeg ZPP-a, zajedničkog političkog okvira za nacionalne strategije osmišljene po mjeri, te da je poticanje generacijske obnove neizostavan preduvjet za očuvanje poljoprivrede u cijeloj Europskoj uniji i održanje privlačnosti i vitalnosti ruralnih područja, posebno poticanjem raznolikosti poljoprivrednih gospodarstava i promicanjem održivih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

O.  budući da je utvrđeno da je pristup zemljištu jedna od glavnih prepreka za mlade i nove poljoprivrednike koja traje godinama i zahtijeva stvarna rješenja; budući da pristup zemljištu često posebno sprečava, s jedne strane, gubitak poljoprivrednih površina zbog prekrivanja tla, urbanizacije, turističkih i infrastrukturnih projekata, prenamjene i širenja dezertifikacije prouzročene klimatskim promjenama, a s druge strane koncentracija zemljišta; budući da špekulativne cijene stvaraju ozbiljne i sve više zabrinjavajuće probleme za nove i mlade poljoprivrednike u mnogim državama članicama; budući da se trenutačnim potporama, iako se njima omogućava pristup financiranju ili kapitalu, ne rješava najvažnije pitanje, a to je pristup zemljištu radi osnivanja novog poljoprivrednog gospodarstva;

P.  budući da su novi sudionici i mladi poljoprivrednici posebno ugroženi nestabilnošću cijena i da se usto suočavaju s poteškoćama u pristupu financiranju banaka ili drugim kreditnim programima zbog nedostatka financijske imovine koju bi koristili kao jamstvo;

Q.  budući da bi potpora EU-a mladim poljoprivrednicima trebala biti ciljana kako bi se osigurala generacijska obnova i borba protiv smanjivanja broja i koncentracije gospodarstva;

R.  budući da unatoč mjerama potpore EU-a i dalje postoje izazovi povezani s pokretanjem poslovanja mladih poljoprivrednika i generacijskom obnovom u poljoprivrednom sektoru EU-a;

S.  budući da su među poljoprivrednicima početnicima žene češće identificirane kao glavni poljoprivrednik nego u poljoprivrednom sektoru općenito;

T.  budući da je demografska slika u nekim regijama EU-a vrlo neuravnotežena jer u njima živi mali broj mladih ili ih uopće nema;

U.  budući da su mladi i novi poljoprivrednici važan izvor inovacija i poduzetništva u poljoprivredi jer donose koristi kao što su uvođenje novih znanja ili tehnika, razvoj novih poslovnih modela usmjerenih na krajnje korisnike, razvoj održivijih poljoprivrednih sustava, razvoj novih organizacijskih modela (npr. zajednička poljoprivredna proizvodnja, pretfinanciranje, skupna nabava usluga, ideja ili sadržaja (crowdsourcing)), povećanje broja veza između poljoprivrede i lokalne zajednice te prilagodba tradicionalnih znanja radi razvoja poslovnih inovacija (npr. zanatska proizvodnja hrane);

V.  budući da se veliki dijelovi planinskih regija suočavaju s posebnim poteškoćama zbog niže stope ulaganja, posebnih uvjeta i nepovoljnih topografskih obilježja, što mlade ljude obeshrabruje u tome da ostanu ili započnu poslovanje u tim regijama;

W.  budući da je stoga razmatranje fleksibilnijeg pristupa za nacionalna i/ili regionalna tijela preduvjet za odlučivanje o primjeni mehanizma „mladi poljoprivrednik” u državama s takvim regijama;

X.  budući da su novi poljoprivrednici skloni vođenju manjih poljoprivrednih gospodarstava te stoga imaju poteškoća pri pristupu resursima po konkurentnim cijenama i proizvodnji potrebnih količina kako bi postigli ekonomiju razmjera;

Y.  budući da se 80 % subvencija ZPP-a raspoređuje na samo 20 % poljoprivrednih gospodarstava u EU-u, a njihova bi stvarna raspodjela mogla biti još više neujednačena jer se na temelju raspoloživih statističkih podataka ne može zaključiti ništa o vlasništvu i kontroli poljoprivrednih gospodarstava;

Z.  budući da se u Programu mladih poljoprivrednika koji je 2015. pokrenulo Europsko vijeće mladih poljoprivrednika poziva na: ostvarenje pristupa zemljištu i kreditima uz pomoć mjera javne potpore, donošenje propisa o suzbijanju nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom, donošenje mjera za smanjenje nestabilnosti prihoda mladih poljoprivrednika i pružanje potpore ulaganjima i pristupu zemljištu kako bi se očuvalo i zaštitilo tlo, a mladi poljoprivrednici optimalno koristili zemljište za proizvodnju hrane;

AA.  budući da su mladi poljoprivrednici ključni za održivi, diversificirani i uključivi sektor poljoprivrede te da poticanje njihova pristupa može osigurati budućnost proizvodnje hrane te zaštitu okoliša i ruralnih krajolika;

AB.  budući da je izrazita nestabilnost cijena poljoprivrednih proizvoda snažan odvraćajući faktor za osobe koje bi se željele početi baviti poljoprivredom, zbog čega se često usredotočuju na proizvodnju nišnih proizvoda sa sigurnijom profitnom maržom;

AC.  budući da zakonodavstvo EU-a poznaje pojmove „mladog poljoprivrednika” i „poljoprivrednika koji tek počinje obavljati poljoprivrednu djelatnost”;

AD.  budući da dolazi do sve veće koncentracije zemljišta; budući da se od 2005. do 2015. broj poljoprivrednih gospodarstava smanjio za oko 3,8 milijuna, dok se njihova prosječna veličina povećala za 36 %;

AE.  budući da je u Deklaraciji iz Corka 2.0 od 6. rujna 2016. izražena zabrinutost u pogledu ruralnog egzodusa i odlaska mladih te potreba da se poboljšanjem pristupa uslugama kao što su škole i bolnice, uključujući usluge za trudnice, širokopojasni internet i rekreacijske prostorije, zajedno s mogućnostima za stanovnike ruralnih područja da potiču poduzetništvo u tradicionalno ruralnim granama, kao i u novim gospodarskim sektorima osigura da ruralna područja i zajednice (ruralni krajevi, poljoprivredna dobra, sela i mali gradovi) ostanu privlačna mjesta za život i rad;

AF.  budući da generacijska obnova prije svega ovisi o stvarnoj volji izabranih političara (europskih i nacionalnih) i relevantnih stručnjaka u sektoru, posebno starijih poljoprivrednika; budući da ta volja znači i ambicioznu i koherentnu sveobuhvatnu politiku, koja danas zapravo ne postoji i koja će u sebi sjedinjavati alate ZPP-a i različite instrumente nacionalnih politika u različitim područjima kao što su zemljišta, financiranje, oblici poljoprivrednog gospodarenja i politike u vezi sa strukturom poljoprivrednih gospodarstava, oporezivanje, nasljedno pravo, mirovinski sustavi, obuka, itd.;

AG.  budući da se danas mladi poljoprivrednici u EU-u natječu u poljoprivrednom sektoru koji se rapidno razvija; budući da inovacije, istraživanje i precizna poljoprivreda imaju potencijal za poboljšanje poljoprivrednih prinosa i istodobno omogućuju bolje upravljanje resursima;

AH.  budući da je broj zahtjeva ponesenih za mjeru koja se odnosi na ulazak mladih u poljoprivredu, koja je predviđena u okviru drugog stupa ZPP-a, u nekim državama članicama premašio vrijednost ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava predviđenih za programsko razdoblje 2014. – 2020.;

AI.  budući da mladi poljoprivrednici, kao i svi ostali poljoprivrednici u EU-u, proizvode i stavljaju svoje proizvode na jedinstveno europsko tržište, a da pri tome nemaju jednake uvjete poslovanja i kreditiranja u svim državama članicama;

AJ.  budući da postoje inicijative kao što su „Mjere EU-a za pametna sela”;

AK.  budući da u ruralnim područjima treba zadržati stanovništvo, tj. mlađe radno aktivne osobe i starije ljude;

Preporuke

Proračun i pristup financiranju

1.  zalaže se za to da se u vidu nadolazeće reforme održi snažan ZPP jer bi to bio najvažniji poticaj za mlade koji žele pokrenuti poljoprivrednu djelatnost;

2.  traži da se provedu nedavne odluke iz Uredbe (EU) 2017/2393 i da se potpora za „Program za mlade poljoprivrednike” nastavi pružati na temelju povećanja maksimalne razine nacionalnih financijskih sredstava iznad 2 % za obvezna plaćanja iz prvog stupa i povećanja stope potpore iz drugog stupa kako bi se potaknula generacijska obnova; ističe da bi jačanje mjere početne potpore za mlade poljoprivrednike (tzv. potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima) trebalo uzeti u obzir u svakom budućem ZPP-u;

3.  pozdravlja činjenicu da je u skladu s Uredbom (EU) 2017/2393 državama članicama omogućeno povećanje omotnice namijenjene mladim poljoprivrednicima iz prvog stupa, i to do 50 % unutar postojećih pragova (za razliku od prijašnjih 25 %); preporučuje da se produlji razdoblje u kojem poljoprivredno gospodarstvo može dobiti tu potporu kako bi se potaknula generacijska obnova; također pozdravlja odluku da se u okviru Uredbe (EU) 2017/2393 preispita ograničenje pristupa potporama predviđenima u okviru prvog stupa te da se sa sadašnjih pet poveća na deset godina od početka poslovanja;

4.  pozdravlja mogućnost za mlade poljoprivrednike predviđenu Uredbom (EU) 2017/2393 da dobiju potporu za ruralni razvoj za prvo poljoprivredno gospodarstvo, čak i u slučaju poljoprivrednih gospodarstava osnovanih zajedno s drugim poljoprivrednicima, bilo sa starijima od 40 godina u cilju veće smjene generacija, bilo s mladim poljoprivrednicima umnožavanjem potpore;

5.  ističe da instrumenti ZPP-a za mlade poljoprivrednike trebaju biti usmjereni na njihove posebne potrebe, uključujući ekonomske i socijalne;

6.  preporučuje da se potpora prilagodi i prema dobi mladih poljoprivrednika i prema stupnju njihova obrazovanja;

7.  pozdravlja stvaranje instrumenta za jamstva u poljoprivredi koji su Komisija i Europska investicijska banka (EIB) predložile u ožujku 2015. i koji bi mladim poljoprivrednicima trebao olakšati pristup kreditima; preporučuje da se pristup financiranju poboljša s pomoću subvencioniranih kamatnih stopa na zajmove za nove poljoprivrednike, među ostalim i od privatnih financijskih operatera, osobito provedbom financijskih instrumenata za isplatu beskamatnih zajmova za ulaganja mladih poljoprivrednika; poziva na bolju suradnju s EIB-om i Europskim investicijskim fondom radi poticanja stvaranja financijskih instrumenata namijenjenih mladim poljoprivrednicima u svim državama članicama;

8.  smatra potrebnim promicati uspostavu novih oblika skupnog financiranja u poljoprivredi i onih koji se u EU-u već primjenjuju u području financiranja zemljišta, a koji se mogu kombinirati s tim novim financijskim instrumentima;

9.  preporučuje da banke i kreditne institucije poboljšaju procjenu kreditne sposobnosti poljoprivrednih poduzeća, među ostalim i razvojem financijskih instrumenata predviđenih ZPP-om;

10.  preporučuje da se poveća dostupnost mogućnosti za mlade poljoprivrednike u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, uz potpore u okviru ZPP-a, u pogledu sinergijskog osmišljavanja i provedbe financijskih instrumenata u obliku zajmova, jamstava ili dioničkih fondova kako bi se mladim poljoprivrednicima omogućio pristup financijskim sredstvima; napominje da je snažni poslovni plan poljoprivrednog gospodarstva ključna sastavnica za dobivanje financiranja te smatra da se trebaju primjenjivati norme razboritog kreditiranja; ističe potrebu za posredovanjem za poljoprivrednike i stoga preporučuje da se potpore poprate kvalificiranim i neovisnim savjetodavnim uslugama;

11.  ističe potrebu za boljim promicanjem Programa za mlade poljoprivrednike u državama članicama te poziva na bolju suradnju nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela kako bi se širile informacije o instrumentima potpore za mlade poljoprivrednike;

12.  poziva Komisiju da predloži mjere potpore za ulaganja u pametnu poljoprivredu kako bi se poboljšao pristup mladih poljoprivrednika tehnološkom napretku;

Administrativno postupanje u vezi s provedenim mjerama i njihovo pojednostavljenje

13.  pozdravlja činjenicu da su reformom ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. uvedene nove mjere za pomoć mladim poljoprivrednicima u osnivanju poljoprivrednih gospodarstava; izražava zabrinutost da razina administrativnog opterećenja često onemogućuje usvajanje tih mjera; napominje da je opći dojam da je cjelokupna administracija za izravna plaćanja i mjere programa ruralnog razvoja vrlo složena, posebno za nove poljoprivrednike koji nisu upoznati sa sustavom plaćanja; preporučuje da se poduzmu veći napori za pojednostavljenje postupaka i smanjenje razdoblja potrebnog za odobrenje plaćanja;

14.  pozdravlja izmjene Uredbe (EU) 2017/2393 koje su usvojene kako bi se pružila potpora mladima, poboljšao njihov pristup financijskim instrumentima i predvidjelo povećanje jedinstvenog iznosa plaćanja u sklopu prvog stupa;

15.  poziva na sistematiziranje savjetodavne podrške, posebno za mlade koji ne dolaze iz ruralnih područja;

16.  čestita Komisiji na njezinoj namjeri da ojača mjere namijenjene generacijskoj obnovi u okviru predstojeće reforme ZPP-a, ali smatra da bi te nove inicijative trebale biti popraćene dostatnim proračunskim sredstvima EU-a namijenjenima toj politici jer inače neće polučiti očekivani poticajni učinak;

17.  izražava žaljenje zbog nedostatka koordinacije između plaćanja za mlade poljoprivrednike i mjere potpore za pokretanje poljoprivredne djelatnosti, kojima upravljaju različita tijela vlasti;

18.  poziva Komisiju da razvije cjelovitiji pristup koji bi omogućavao više sinergija između potpora iz prvog i potpora iz drugoga stupa te ističe da bi potpore iz drugog stupa trebale dodjeljivati sve države članice;

19.  napominje da se većina novih poljoprivrednih gospodarstava nalazi u konkurentnom okruženju koje se brzo mijenja; preporučuje da se poljoprivrednicima u EU-u omogući veća fleksibilnost kako bi svojim poslovnim planovima odgovorili na promjene na tržištima; smatra da treba razmotriti promjene u pogledu obroka plaćanja;

20.  napominje da države članice imaju mogućnost primijeniti dodatne instrumente u okviru obaju stupova ZPP-a i potiče one države članice s posebnim geografskim problemima, kao što su planinske regije ili u nekim slučajevima regije u nepovoljnijem položaju, da razmotre uvođenje faktora množenja (npr. 2) kojim se pri dodjeli potpore mladim poljoprivrednicima koji žele raditi u tim regijama uzima u obzir broj godišnjih žetvi ili raspon kultura koje se ondje mogu uzgajati kako bi se u takvim regijama potaknule aktivnosti u pokušaju suzbijanja demografskih problema;

21.  napominje da nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom čijim se nametanjem iskorištava značajna pregovaračka snaga otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca u odnosu na njihove dobavljače predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti poslovanja poljoprivrednika; poziva Europsku komisiju na donošenje adekvatne regulative na razini EU-a;

22.  poziva države članice da predvide regulatorne promjene potrebne kako bi se potpore za mlade kad je riječ o njihovu uključivanju u poljoprivredni sektor i poboljšanju poljoprivrednih gospodarstava u nacionalnim zakonodavstvima svih država članica klasificirale kao bespovratna sredstva za početni kapital, a ne kao obična bespovratna sredstva;

23.  priznaje da poljoprivrednici moraju zadržati kontrolu nad upravljanjem vlastitim zemljištem te da je za pravilno funkcioniranje poljoprivrednog gospodarstva nužno da ono bude neovisno i fleksibilno, kao i svi ostali oblici poslovanja;

24.  ističe da plaćanja za mlade poljoprivrednike ne bi trebala kasniti nego trebaju biti periodična i predvidljiva kako bi se spriječilo njihovo zaduživanje, a time i ometanje njihovih projekata;

25.  poziva na zauzimanje pristupa usmjerenog na rezultate, kojim se potiče razvoj novih inovacija i bolje upravljanje resursima, čime se osnažuju motivirani mladi poljoprivrednici;

26.  podsjeća na to da radi svoje gospodarske održivosti poljoprivredno gospodarstvo mora biti u mogućnosti proširiti se kako bi postiglo kritičnu veličinu u skladu sa stvarnim ekonomskim uvjetima na tržištu;

27.  ustraje u tome da je potrebno voditi računa o različitosti teritorijâ, posebno težih područja koja zahtijevaju njima prilagođenu potporu;

Pristup zemljištu i suprotstavljanje utrci za zemljištem

28.  napominje da je pristup zemljištu jedna od glavnih prepreka za mlade i nove poljoprivrednike u EU-u te da je on ograničen zbog niske ponude zemljišta za prodaju ili zakup u mnogim regijama te zbog tržišnog natjecanja s drugim poljoprivrednicima, ulagačima i stambenim korisnicima, kao i zbog poteškoća u dobivanju financijskih sredstava; smatra da bi trebalo nadalje proučiti okolnosti koje ograničavaju pristup zemljištu u svakoj državi članici; smatra da problem pristupa zemljištu pogoršava trenutačna struktura izravnih plaćanja, što može dovesti do većih troškova najma zemljišta i većih kupovnih cijena, iziskuje minimalno aktivno korištenje zemljišta te se u tom okviru dodjeljuju subvencije prvenstveno na temelju vlasništva nad zemljištem; smatra da se određeni poljoprivrednici, bilo da su vlasnici bilo zakupci zemljišta, obično nastavljaju baviti poljoprivredom kako bi i dalje mogli primati subvencije te u tu svrhu koriste pružatelje usluge kako bi povećali vrijednost svog zemljišta ili ga pak obrađuju u najmanjoj mogućoj mjeri; preporučuje povećanje razine aktivnosti, uzimajući u obzir nove poljoprivredne modele, potrebne prilikom dodjeljivanja plaćanja za subvencioniranje ostvarenja konkretnih rezultata (npr. stvarno vrijeme koje provedu radeći na svom gospodarstvu, uzimajući u obzir i nove inovacije, proizvodnja posebnih ekoloških ili socijalnih dobara), te preporučuje da se zabrani kombiniranje subvencija s isplatom mirovine, za što ne postoji nikakvo opravdanje;

29.  podsjeća na to da je za postizanje održive poljoprivrede potrebno da mladi poljoprivrednici mogu ulagati i kupovati poljoprivredno zemljište te dobivati nove ili rabljene strojeve i optimizirati svoje poljoprivredne tehnike;

30.  podsjeća na to da zemljoposjednici moraju imati slobodu prodati svoju imovinu kome god žele i od Komisije traži olakšavanje prijenosa zemljišta, a posebno postupka nasljeđivanja, kako bi se mladima olakšalo pokretanje poljoprivredne djelatnosti;

31.  budući da je pristup zemljištu velik problem s kojim se suočavaju mladi poljoprivrednici i novi subjekti u poljoprivredi, poziva Komisiju i države članice na poduzimanje mjera za borbu protiv špekulacije poljoprivrednim zemljištima;

32.  poziva Komisiju da uspostavi preporuke na razini Europske unije za poticanje aktivnih nacionalnih politika o pristupu zemljištu na temelju najboljih praksi;

33.  poziva države članice da novim i mladim poljoprivrednicima daju prioritet pri pristupu poljoprivrednom zemljištu potpunim korištenjem regulatornih instrumenata koji su u nekim državama članicama već uspješno provedeni, u skladu s Interpretativnom komunikacijom Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i pravu Europske unije(6); u tom pogledu smatra da bi države članice mogle razviti instrumente kao što su zemljišne banke kako bi se dodatno olakšao pristup zemljištu i utvrdila neiskorištena zemljišta dostupna novim poljoprivrednicima;

34.  smatra važnim izuzeće za mlade poljoprivrednike od aktualnog ograničenja od 10 % za zemljišna ulaganja koje je utvrđeno Delegiranom uredbom (EU) br. 480/2014 od 3. ožujka 2014. o strukturnim fondovima i smjernicama o državnim potporama;

35.  traži da se potpore u većoj mjeri usmjeravaju u izolirana područja, područja s malim brojem stanovnika ili područja u kojima je najviše prisutna nedovoljna generacijska obnova;

36.  traži od Komisije da podrži razmjenu najboljih praksi u pogledu pristupa zemljištu u državama članicama;

37.  traži od Komisije da provede evaluaciju o tome koliko otkup zemljišta i poljoprivrednih gospodarstava od strane osoba koje nisu stanovnici EU-a izravno, odnosno neizravno utječe na raspoloživost i cijene zemljišta;

38.  predlaže da u okviru svojih nacionalnih politika države članice potiču savjetodavne službe u području poljoprivrede i upravljanja gospodarstvima na podupiranje i olakšavanje zemljišne mobilnosti i planiranja nasljeđivanja;

39.  traži od država članica da uvedu potporu za prijenos gospodarstava namijenjenu upraviteljima poljoprivrednih gospodarstva starijima od 55 godina koji nemaju nasljednika i koji se, kada dođe vrijeme umirovljena, mogu zateći u prekarnim uvjetima, pod uvjetom da cijelo svoj gospodarstvo ili jedan njegov dio prenesu na jednu ili više mladih osoba;

40.  potiče države članice da uspostave mehanizme kojima će se zajamčiti zajedničko vlasništvo nad poljoprivrednim gospodarstvima uz posvećivanje posebne pozornosti mladim ženama kako bi se zajamčilo ostvarivanje njihovih prava;

41.  smatra da se definicijom aktivnog poljoprivrednika ne smiju stvoriti dodatna administrativna opterećenja uz ona opterećenja koja proizlaze iz posljednje reforme niti ograničiti pristup mladih poljoprivredi nametanjem pretjeranih uvjeta;

42.  napominje da u mnogim državama članicama generacijsku obnovu i pristup mladih poljoprivrednom zemljištu otežava kasno nasljeđivanje; smatra da u aktualnom ZPP-u nisu više predviđeni poticaji za starije poljoprivrednike da prenesu svoje poslovanje na mlađe generacije; preporučuje da se ponovno razmotri provedba mjera kojima bi se motiviralo starije vlasnike da svoja poljoprivredna gospodarstava prenesu na mlade poljoprivrednike, kao što su „program napuštanja poljoprivrednih djelatnosti” i drugi poticaji za umirovljenje, da bi se izbjegla koncentracija zemljišta u rukama susjednih poljoprivrednih gospodarstava; ističe potrebu za pravnim strukturama kao što je oblik skupne poljoprivrede „Groupements Agricoles d'Exploitation en Commun”, koji mladima može omogućiti zajedničko pokretanje poljoprivredne djelatnosti i olakšati prijenos gospodarstava među više različitih generacija;

43.  poziva Komisiju i države članice da stimuliraju korištenje mogućnostima u okviru ruralnog razvoja kako bi se pružila podrška novim aktivnostima čiji je cilj poticanje mobilnosti zemljišta, kao što su zemljišne banke, inicijative za pronalaženje obradivih zemljišta za poljoprivrednike i druge inicijative koje se promiču na lokalnoj razini kako bi se potaknuo pristup zemljištima za nove poljoprivrednike;

44.  smatra kako mladi poljoprivrednici na cijelom prostoru Unije trebaju imati pristup kreditima pod istim uvjetima i kamatnim stopama koja se ne bi smjela razlikovati; u tom smislu poziva Komisiju da s Europskom investicijskom bankom uspostavi odgovarajuće mjere potpora i linije kreditiranja mladih poljoprivrednika;

45.  poziva na promicanje novih modela suradnje između generacija poljoprivrednika s pomoću partnerstva, osnivanja zadruga za zajedničko korištenje strojeva, dugoročnog leasinga i drugih dugoročnih rješenja, mehanizama suradnje između gospodarstava (farm-to-farm) i sredstava za nacionalne ili regionalne organizacije koje sudjeluju u promicanju i olakšavanju posredovanja između mladih i starih poljoprivrednika (kao što su usluge zemljišne mobilnosti);

46.  ukazuje da se većim i jačim organizacijama poljoprivrednika, putem osnivanja zadruga i udruživanjem u organizacije proizvođača u sektorima koji su na europskoj razini regulirani Uredbom o zajedničkoj organizaciji tržišta (ZOT), može doprinijeti većim dohotcima od poljoprivredne aktivnosti i zaštititi dohodak poljoprivrednika, osobito mladih poljoprivrednika, podržavanjem proizvodnih odluka i isticanjem karakteristika ruralnih područja; dodaje da će se strukturnom reformom organizacija proizvođača, kako bi se povećalo njihovu odgovornost, snagu i učinkovitost, te većom razinom udruživanja učinkovito doprinijeti zaštiti razine dohotka u tom sektoru, a s vremenom i njezinu povećanju;

47.  napominje da postoji razlika u generacijskoj obnovi unutar obitelji i onoj s novim poljoprivrednicima; smatra da strukovno osposobljavanje i tečajevi moraju biti prilagođeni osobama koje namjeravaju preuzeti obiteljska poduzeća ili planiraju započeti novi posao, u skladu s njihovim potrebama;

48.  ističe da mlade žene treba poticati da preuzmu odgovornost za upravljanje u poljoprivredi te im treba pružiti odgovarajuću potporu u pogledu pristupa zemljištu, kreditiranja i dodatnog poznavanja propisa;

49.  smatra da izbor za reguliranje pristupa poljoprivrednim površinama i određivanje poticajnih mjera ili ograničenja u tu svrhu pripada državama članicama, posebice u cilju borbe protiv jagme za zemljištem u EU-u i poticanja mladih poljoprivrednika na pokretanje poljoprivredne djelatnosti;

50.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama i dionicima nastavi s radom na nedavno donesenoj komunikaciji o sustavu kriterija za tržište zemljišta kako bi se pobrinula da se zakonodavstvom EU-a zaista osiguravaju jednaki uvjeti za sve potencijalne kupce zemljišta, uključujući i pozitivnu diskriminaciju u korist poljoprivrednika u EU-u, te kako bi državama članicama u kontekstu četiriju temeljnih sloboda bilo potpuno jasno koje su mjere regulacije tržišta zemljišta dopuštene da bi se poljoprivrednicima omogućilo da lakše dođu do zemljišta za poljoprivredne i šumarske namjene; poziva Komisiju da obustavi postupak zbog povrede prava koji je u tijeku u cilju procjene usklađenosti zakona država članica o prodaji poljoprivrednih zemljišta s pravom EU-a dok se ne objavi finalna verzija komunikacije s prethodno spomenutim kriterijima;

51.  smatra potrebnim da se u nacionalnim politikama koje se odnose na zemljište, urbanističko planiranje i planiranje uporabe zemljišta (prometna infrastruktura itd.) uzmu u obzir pojave neučinkovite uporabe zemljišta i napuštanja zemljišta kako bi se ona ponovno rabila u poljoprivredne svrhe i kako bi ih više bilo na raspolaganju mladim poljoprivrednicima za pokretanje djelatnosti;

52.  pozdravlja Interpretativnu komunikaciju Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i pravu Europske unije, ali ističe da se njome ne odražava dovoljno način reguliranja kupnje udjela koju provode korporativne skupine koje često posluju izvan nacionalnih granica; poziva Komisiju da u tom pogledu ažurira Komunikaciju;

53.  ističe važnost koherentnosti između lokalnih i nacionalnih mjera te mjera EU-a za mlade poljoprivrednike; poziva države članice da olakšaju generacijsku obnovu, primjerice zakonima o nasljeđivanju i oporezivanju, propisima o pristupu zemljištu, prostornim planiranjem i strategijama nasljeđivanja poljoprivrednih gospodarstava;

54.  poziva države članice da ženama olakšaju pravedan pristup zemljištu kako bi ih se potaknulo da se nastane u ruralnim područjima i imaju aktivnu ulogu u poljoprivrednom sektoru;

55.  poziva Komisiju da financira studiju o aktualnom stanju koncentracije zemljišta u EU-u, kojom će se uzeti u obzir fenomen korporativnih skupina s društvima kćerima koje stječu i kontroliraju zemljište kupnjom udjela (share deals) te kojom će se analizirati rizici koncentracije zemljišta, ne samo u pogledu pristupa zemljištu za mlade i nove poljoprivrednike nego i u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, zapošljavanja, okoliša, kvalitete tla i ruralnog razvoja općenito;

56.  smatra da je neophodno da EU donese pravne propise o kvaliteti zemljišta, koja se i dalje pogoršava zbog neprimjerenog poljoprivrednog razvoja; ističe da taj pad u kvaliteti utječe na tržište i cijenu zemljišta, ali i smanjuje proizvodni kapacitet zemljišta koja se prenose na buduće generacije mladih poljoprivrednika;

57.  primjećuje da se trenutačnim sustavom plaćanja u okviru ZPP-a, a posebno proizvodno nevezana plaćanja, ne promiče prijenos zemljišta i ne štiti na odgovarajući način mlade poljoprivrednike od nestabilnosti poljoprivrednih cijena kojima su oni, naravno, više izloženi zbog toga što tek započinju poslovanje i nemaju dovoljno praktičnog iskustva ili su im pak na raspolaganju samo ograničeni financijski instrumenti;

Osposobljavanje, inovacije i komunikacija

58.  napominje da postoji potreba za modernizacijom i većim vrednovanjem strukovnog obrazovanja koje se nudi u ruralnim regijama, uz aktivno sudjelovanje nacionalnih savjetodavnih službi; smatra da bi pristup Europskom socijalnom fondu trebalo olakšati, a sredstva za strukovno osposobljavanje u ruralnim područjima povećati;

59.  ističe najnoviju inicijativu EU-a, Europske snage solidarnosti, kojom se stvaraju mogućnosti za mlade da volontiraju ili rade na projektima u području prirodnih resursa te u različitim područjima, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo;

60.  preporučuje promicanje uključivanja tih mladih u zadruge, u kojima će automatski na raspolaganju imati važne savjete o stavljanju na tržište, proizvodnji i drugim aspektima povezanim sa svojim poljoprivrednim gospodarstvom;

61.  ističe potrebu za revidiranjem kriterija u cilju pružanja potpore integraciji mladih u društvo nad kojim nemaju nadzor, pri čemu primljena potpora mora biti razmjerna važnosti mlade osobe u tom društvu;

62.  poziva Komisiju i države članice da ponude više prilika za osposobljavanje i savjetovanje potencijalnih i već potvrđenih mladih poljoprivrednika, uključujući vještine potrebne za pokretanje poduzetničke aktivnosti u poljoprivrednom sektoru te poljoprivredne, tehnološke i poduzetničke vještine kao što su marketing, umrežavanje, komunikacija, inovacije, multifunkcionalnost i diversifikacija te financijska stručnost;

63.  poziva Komisiju i države članice da ponude više prilika za osposobljavanje i povećaju broj prilika i poticaja za međunarodnu mobilnost; potiče osnivanje programa sličnog Erasmusu i povezanog sa strukovnim osposobljavanjem radi poboljšanja vještina i iskustva mladih poljoprivrednika, među ostalim u pogledu novih tehnologija i novih poslovnih modela, te omogućavanja efikasnog i učinkovitog prijenosa znanja;

64.  smatra da je važno poticati širenje mreža europskih istraživača, stručnjaka, rukovoditelja i mladih poljoprivrednika koji žele identificirati nove modele gospodarskog razvoja u cilju pronalaska inovativnih rješenja za društvene i tržišne potrebe koje proizlaze iz novih poljoprivrednih poduzeća;

65.  poziva Komisiju i države članice da mladim i novim poljoprivrednicima stave na raspolaganje informacije o inovativnim i nekonvencionalnim pristupima koji su najprikladniji za osnivanje novog poljoprivrednog gospodarstva, kao što su razvoj novih poslovnih modela usmjerenih na krajnje korisnike, razvoj održivijih poljoprivrednih sustava, razvoj novih organizacijskih modela (npr. zajednička poljoprivredna proizvodnja, pretfinanciranje, skupna nabava usluga, ideja ili sadržaja (crowdsourcing)), povećanje broja veza između poljoprivrede i lokalne zajednice te prilagodba tradicionalnih znanja radi razvoja poslovnih inovacija (npr. zanatska proizvodnja hrane);

66.  kako bi se smanjio broj poduzeća koja prestaju poslovati, poziva na primjenu mehanizma za praćenje ili savjetovanje poduzeća u cilju pružanja daljnje potpore mladima u donošenju odluka, barem tijekom prvih triju godina djelovanja njihova poduzeća;

67.  poziva Komisiju i države članice da potiču inicijative poput one francuske pod nazivom „Demain je serai paysan", čiji je cilj promicanje poljoprivredne struke među mladima i pružanje svih informacija koje su im potrebne za osposobljavanje i pokretanje djelatnosti;

68.  smatra da je važno stvoriti okruženje povoljno za inkorporiranje mladih u poljoprivrednu djelatnost uz pomoć kolektivnih i solidarnih struktura kao što su oblik skupne poljoprivrede „Groupements Agricoles d'Exploitation en Commun”, zadruge za zajedničko korištenje poljoprivrednom opremom, zadruge za preradu i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda, skupine za zajedničko korištenje radne snage, osiguravanje zamjene za radnu snagu na gospodarstvima, skupine za samopomoć, poljoprivredne savjetodavne službe i inovacijske skupine, udruženja poljoprivrednika i potrošača te mreže koje spajaju poljoprivredne i nepoljoprivredne aktere (LEADER), itd.; ističe da ti oblici organizacije omogućuju razmjenu iskustava, savjeta i određenih troškova, što uvelike doprinosi proračunu i prihodima mladih koji često moraju ulagati velika financijska sredstva kada pokrenu poljoprivrednu djelatnost;

69.  napominje da se mladi u ruralnim područjima ne smiju diskriminirati u pogledu ponuđenih usluga i infrastrukture (npr. pristup širokopojasnoj brzoj mreži, školama i dječjim vrtićima, cestama itd.) u odnosu na mlade koji žive u urbanim centrima; stoga je potrebno osigurati da u ruralnim područjima mladi poljoprivrednici mogu razviti svoja poljoprivredna gospodarstva i uzdržavati svoje obitelji;

70.  poziva na poticanje poduzetničkog duha i inicijativa žena, posebno promicanjem vlasništva žena, kao i mreža mladih i novih poljoprivrednica i poduzetnica, te na uvođenje odredbi u financijskom sektoru radi olakšavanja pristupa poslovnih žena iz ruralnih područja ulaganjima i kreditima, što bi im omogućilo razvoj poslovanja od kojeg mogu stvoriti stabilne životne uvjete;

71.  smatra da se generacijska obnova temelji na atraktivnosti poljoprivredne struke, prije svega na njezinom kapacitetu za ostvarivanje prihoda onima koji žele živjeti od poljoprivrede; ističe da, kako bi poljoprivreda bila održiva, ZPP-om se treba omogućiti minimalna kontrola tržišta, pogotovo kada tržišta ne funkcioniraju dobro i stvaraju krize; naglašava da sadašnja deregulacija tržišta negativno utječe na razvoj poljoprivrede, odvraća mlade od bavljenja poljoprivredom i ozbiljno utječe na mlade poljoprivrednike koji su već pokrenuli poljoprivredna gospodarstva i nalaze se u velikim dugovima zbog početnih ulaganja;

Javne usluge

72.  smatra da će razvoj suvremenih agroekoloških poljoprivrednih praksi i novih poslovnih modela učiniti poljoprivredu privlačnijom za mlade poljoprivrednike; ističe da mladi poljoprivrednici moraju biti obučeni i stručno osposobljeni za najnovije tehnologije, posebno kako bi mogli rješavati postojeće i buduće probleme povezane s okolišem; ističe da je potrebno podržati inovativne i nekonvencionalne pristupe kao što su agroekologija, novi poslovni modeli usmjereni na krajnje korisnike, digitalne poljoprivredne tehnologije i pametna rješenja te apelira na Komisiju da zajamči da se to odražava u budućem ZPP-u;

73.  napominje da mladi poljoprivrednici imaju veliki potencijal za inovacije i diversifikaciju jer često imaju više vještina i sposobnosti upravljanja te su skloniji ulasku na nova tržišta, uvođenju novih metoda proizvodnje i najboljem mogućem iskorištavanju tehnološkog napretka u poljoprivrednom sektoru, čime se posebno može pomoći u rješavanju ekoloških izazova u području poljoprivrede; stoga smatra da je nužno dati odlučnu potporu mladima koji žele uvesti inovativne proizvodne postupke i tehnike, kao što su sustavi precizne poljoprivrede i očuvanja, s ciljem poboljšanja isplativosti i ekološke održivosti poljoprivrednog sektora; poziva Komisiju da pokrene istraživanje o uporabi tehnologija i poljoprivrednih praksi koje će omogućiti održivu poljoprivredu uz nisku stopu učinka na okoliš; naglašava da su otvaranje i očuvanje novih radnih mjesta, potpora inovacijama i digitalizacija u području strukovnog osposobljavanja u poljoprivredi neophodni za konkurentnost poljoprivrede u EU-u;

74.  ističe da je poljoprivrednicima potreban pristup infrastrukturi, cjenovno dostupnim i visokokvalitetnim javnim strukturama i uslugama, kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje, brza širokopojasna mreža, pomoć, osposobljavanje, kulturne usluge, poštanski uredi, javni prijevoz i bolje ceste; napominje da je mladima koji žive u ruralnim područjima potrebno zajamčiti iste uvjete i životni standard koji uživaju mladi u gradovima kako se ne bi dodatno povećale depopulacija ruralnih područja i teritorijalne podjele;

75.  poziva Komisiju i države članice da se čvrsto obvežu na uspostavu izravnih marketinških kanala kojima se mladim poljoprivrednicima omogućuje da prodaju svoje proizvode na lokalnim tržištima na održiviji način i uz veću korist;

76.  ističe da je potrebna smjena generacija za održiv nastavak razvoja malih poljoprivrednih gospodarstava i ruralnih područja u Europi;

77.  poziva Komisiju da izradi program ruralnog razvoja, koji mora obuhvaćati usklađene mjere iz raznih europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih politika ruralnog razvoja;

78.  ističe da su za ZPP potrebni pametni pristupi jer ta nova rješenja čine ruralni način života i sela privlačnima za mlade;

Mjere suzbijanja depopulacije u ruralnim područjima

79.  smatra da je mladim poljoprivrednicima potrebno pružiti dugoročnu perspektivu kako bi se spriječilo iseljavanje iz ruralnih područja, te stoga poziva Komisiju i države članice da razmotre nove inicijative kako bi se u ruralnim područjima zajamčila uspostava dostatne infrastrukture za pružanje potpore novim poduzetnicima i njihovim obiteljima;

80.  s tim u vezi preporučuje da se razmisli o usklađivanju mjera iz programa ruralnog razvoja i prvog stupa ZPP-a, mjera kohezijske politike EU-a i mjera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u cilju povećanja njihove učinkovitosti;

81.  podsjeća da se inovacije ne odnose samo na poljoprivredne tehnike i nove strojeve već i na razvoj novih poslovnih modela, uključujući alate za marketing i prodaju, izobrazbu te prikupljanje podataka i informacija;

82.  poziva Komisiju da u okviru predstojeće reforme ZPP-a izravna plaćanja usmjeri na mala gospodarstva i agroekološku poljoprivredu jer će to iznimno koristiti mlađim i novim poljoprivrednicima;

83.  ističe da bi ruralna područja trebala imati i usluge kojima se ublažavaju pritisci poljoprivrede, kao što je stručno savjetovanje, financijsko savjetovanje i savjetovanje o upravljanju poljoprivrednim gospodarstvima;

84.  ističe da je potrebno osigurati širokopojasne veze u ruralnim i udaljenim područjima; pozdravlja različite inicijative u području „pametnih sela”, čiji krajnji cilj mora biti stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja i omogućivanje zapošljavanja za mlade osobe u ruralnim područjima, u obliku dodatnih aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima ili nepoljoprivrednih djelatnosti (socijalna skrb, mobilnost, zdravstvena skrb, turizam, energija); smatra da će radi stalnog povećanja produktivnosti u poljoprivredi i pada cijena poljoprivrednih proizvoda biti sve teže ostvariti dovoljno prihoda od osnovnih poljoprivrednih djelatnosti, posebice na manjim poljoprivrednim gospodarstvima;

85.  smatra da u okviru svake uspješne strategije generacijske obnove i podupiranja mladih poljoprivrednika treba zauzeti holistički pristup kako bi se mladim poljoprivrednicima olakšao pristup zemljištu, financiranju, savjetodavnim uslugama i osposobljavanju, te treba uzeti u obzir međugeneracijsku obnovu u korist mladih i starijih poljoprivrednika; ističe da bi to poljoprivredu, koja je od ključnog značaja za čovječanstvo, trebalo učiniti privlačnim zanimanjem za mlade poljoprivrednike i društvo u cjelini;

86.  primjećuje da su snažna potpora mladim poljoprivrednicima i razvoj novih gospodarskih aktivnosti u poljoprivrednom sektoru EU-a neophodni za budućnost ruralnih područja te da ih treba poticati u okviru novog ZPP-a nakon 2020.;

Okoliš i održivost

87.  poziva Komisiju da zajamči veću dosljednost među mjerama u području okoliša i da osigura njihovo usklađivanje; podsjeća da su mladim poljoprivrednicima potrebne jasne mjere koje je lako provesti;

88.  smatra da je za održavanje naseljenosti ruralnih područja i osiguranje slične razine životnog standarda ruralnog stanovništva u usporedbi s gradskim područjima pod hitno potrebno ukloniti regulatorne i administrativne prepreke kako bi se vlasnicima poljoprivrednih gospodarstava omogućilo obavljanje dodatnih poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivnosti, prije svega u sektoru socijalne sigurnosti, zdravstva, turizama, mobilnosti starijih osoba i energetike, čime bi se poljoprivrednim djelatnicima i njihovim obiteljima omogućila primjerena visina primanja i smanjio rizik od iseljavanja iz ruralnih područja;

89.  traži novi dijalog s društvom o budućnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora kako bi se stvorila realna slika poljoprivredne djelatnosti i poboljšalo znanje o struci poljoprivrednika te proizvodnji hrane;

Ostalo

90.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kojima će se osigurati prihodi poljoprivrednika u kontekstu raznih klimatskih, zdravstvenih i ekonomskih rizika te će se na taj način povećati otpornost poljoprivrednih gospodarstava, posebno uvođenjem novih alata za upravljanje rizikom i jačanjem postojećih alata;

91.  skreće pozornost na posebna obilježja najudaljenijih regija EU-a, čija se jedinstvena ekološka, klimatska i zdravstvena situacija uvelike razlikuje od europskog kontinenta te stoga, u skladu s člankom 349. UFEU-a, poziva da se tim regijama i njihovim posebnim potrebama i prednostima posveti veća pozornost u provedbi i izradi instrumenata ZPP-a za mlade poljoprivrednike, među ostalim i u pogledu pristupa financiranju;

92.  ističe da bi mala i obiteljska gospodarstva koja posluju u otežanim uvjetima i traže dodatni izvor zarade trebalo još više podupirati, npr. financiranjem savjetodavnih usluga ili inovativnih poslovnih modela;

93.  preporučuje da se u pogledu generacijske obnove mora uzeti u obzir i međugeneracijska obnova u korist mladih i starijih poljoprivrednika; napominje da je važno da poljoprivrednici izrade plan nasljeđivanja poljoprivrednog gospodarstva i da se osigura prijelazna naknada kojom bi se to nasljeđivanje olakšalo;

o
o   o

94.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Revizorskom sudu te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 487.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 608.
(3) SL L 350, 29.12.2017., str. 15.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0197.
(5) SL C 207, 30.6.2017., str. 57.
(6) SL C 350, 18.10.2017., str. 5.


Višegodišnji plan za pridnene stokove u Sjevernome moru i za ribarstvo kojim se iskorištavaju ti stokovi ***I
PDF 328kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za pridnene stokove u Sjevernome moru i za ribarstvo kojim se iskorištavaju ti stokovi i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 676/2007 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1342/2008 (COM(2016)0493 – C8-0336/2016 – 2016/0238(COD))
P8_TA(2018)0212A8-0263/2017

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0493),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0336/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir službenu obavijest vlade Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji o namjeri da zemlja izađe iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2016.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0263/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  odobrava zajedničke izjave Parlamenta i Vijeća priložene ovoj Rezoluciji, koje će biti objavljene u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. svibnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za pridnene stokove u Sjevernome moru i za ribarstvo kojim se iskorištavaju ti stokovi, utvrđivanju pojedinosti o provedbi obveze iskrcavanja u Sjevernome moru i o stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 676/2007 i (EZ) br. 1342/2008

P8_TC1-COD(2016)0238


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/973.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKE IZJAVE

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o zabranjenim vrstama

Uredba koja će se usvojiti na temelju Prijedloga Komisije o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera (2016/0074(COD)) trebala bi među ostalim sadržavati odredbe o vrstama čiji je ribolov zabranjen. Zbog toga su obje institucije odlučile da u tu Uredbu neće uvrstiti popis koji se odnosi na Sjeverno more (2016/0238(COD)).

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o kontroli

Europski parlament i Vijeće u iduću će reviziju Uredbe o kontroli (Uredba (EZ) br. 1224/2009) po potrebi za Sjeverno more uključiti sljedeće odredbe o kontroli: prethodne obavijesti, zahtjeve u vezi s očevidnikom, određene luke i druge odredbe o kontroli.

(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 109.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 14. rujna 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0357).


Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga ***I
PDF 132kWORD 53k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (COM(2016)0128 – C8-0114/2016 – 2016/0070(COD))
P8_TA(2018)0213A8-0319/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0128),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 53. stavak 1. i članak 62. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0114/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Bugarskog parlamenta, češkog Zastupničkog doma i češkog Senata, Danskog parlamenta, Estonskog parlamenta, Hrvatskog sabora, Latvijskog parlamenta, Litavskog parlamenta, mađarske Nacionalne skupštine, poljskog Sejma i poljskog Senata , rumunjskog Zastupničkog doma i rumunjskog Senata i slovačkog Nacionalnog vijeća, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. prosinca 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja (A8-0319/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. svibnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga

P8_TC1-COD(2016)0070


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/957.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE

Člankom 3. stavkom 7. drugim podstavkom Direktive 96/71/EZ izmijenjene Direktivom koja je danas usvojena utvrđeno je da se doplaci karakteristični za upućivanje smatraju dijelom primitaka od rada, osim ako se ne plaćaju kao naknada za troškove koji su stvarno nastali zbog upućivanja, kao što su putni troškovi te troškovi hrane i smještaja. Također je utvrđeno da „poslodavac ne dovodeći u pitanje stavak 1. prvi podstavak točku (h) upućenom radniku nadoknađuje takve troškove u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom koji se primjenjuju na radni odnos”.

Pod „nacionalnim pravom i/ili praksom koji se primjenjuju na radni odnos” Komisija podrazumijeva u načelu nacionalno pravo i/ili praksu države članice domaćina, osim ako nije drukčije utvrđeno u skladu s pravilima EU-a o međunarodnom privatnom pravu. S obzirom na presudu Suda u predmetu C-396/13 (stavak 59.) naknada za troškove pokriva i slučaj kada poslodavac pokriva troškove radnika a da ih sam radnik nije prethodno morao platiti i zatim tražiti naknadu za njih.

Komisija napominje da je Direktivom koja je danas usvojena predviđeno da će se, zbog izrazito mobilne naravi rada u međunarodnom cestovnom prometu, revidirana pravila o upućivanju primjenjivati na taj sektor tek od datuma primjene zakonodavnog akta o izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa.

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da brzo donesu taj akt kako bi se pravila prilagodila specifičnim potrebama upućenih radnika u tom sektoru, osiguravajući pritom dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta cestovnog prometa.

Do dana primjene sektorskog zakonodavnog akta u području cestovnog prometa na snazi ostaju Direktiva 96/71/EZ i Direktiva 2014/67/EU. Ti zakonodavni akti ne primjenjuju se na poslove cestovnog prometa koji ne predstavljaju upućivanje radnika.

Komisija će i dalje pažljivo pratiti ispravnu provedbu trenutačnih pravila, posebno u sektoru cestovnog prometa, te će prema potrebi poduzimati mjere.

(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 81.
(2) SL C 185, 9.6.2017., str. 75.


Mjere za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjive na području primjene Konvencije Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom južnog Pacifika ***I
PDF 325kWORD 60k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjivih na području primjene Konvencije Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom južnog Pacifika (SPRFMO) (COM(2017)0128 – C8-0121/2017 – 2017/0056(COD))
P8_TA(2018)0214A8-0377/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0128),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0121/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni dogovor koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 21. ožujka 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0377/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. svibnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjivih na području Konvencije Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom u južnom Tihom oceanu (SPRFMO)

P8_TC1-COD(2017)0056


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/975.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 129.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 16. siječnja 2018. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0001).


Održivo financiranje
PDF 487kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o održivom financiranju (2018/2007(INI))
P8_TA(2018)0215A8-0164/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir predanost skupine G20 održivom rastu tijekom njemačkog predsjedavanja od 1. prosinca 2016. do 30. studenoga 2017., s posebnim naglaskom na sljedećoj izjavi: „nastavit ćemo sve instrumente politika – monetarne, fiskalne i strukturne – upotrebljavati pojedinačno i kolektivno kako bismo ostvarili cilj snažnog, održivog, uravnoteženog i uključivog rasta, istovremeno jačajući gospodarsku i financijsku otpornost”,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja koje su postavili Ujedinjeni narodi, a posebno obvezu koja se odnosi na poduzimanje mjera za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka te za jamčenje održive potrošnje i proizvodnje,

–  uzimajući u obzir predanost Komisije održivom ulaganju u okviru plana za uniju tržišta kapitala i posebno zaključke Stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće te stručne skupine iz srpnja 2017. pod nazivom „Financiranje održivog europskog gospodarstva” (Financing a Sustainable European Economy), u kojem se ističe sukob između postupaka kojima se teži kratkoročnom ostvarenju profita i potrebe za dugoročnim ulaganjima radi postizanja ekoloških, socijalnih i upravljačkih ciljeva, a posebno točku 5. o rizicima financijskog sustava i političkog okvira koji bi mogli podlijeći „tragediji vidika”, stranica 16.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2017. o preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja (COM(2017)0292),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće stručne skupine na visokoj razini iz siječnja 2018. pod nazivom „Financiranje održivog europskog gospodarstva”,

–  uzimajući u obzir stranicu 14. privremenog izvješća stručne skupine na visokoj razini,gdje se navodi da zajednička izloženost europskih ulagača sektorima s visokim emisijama ugljika iznosi otprilike 45 % i da manje od 1 % globalnih institucionalnih ulagača posjeduje imovinu u području zelene infrastrukture,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se bonitetnim okvirima, posebno Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II)(1), i računovodstvenim pravilima za ulagače ne potiče dugoročan pristup te da bonitetna pravila zahtijevaju razinu kapitala koja je proporcionalna razini rizika tijekom jednogodišnjeg razdoblja, a financijski rizik uzima se u obzir samo za izračun kapitalnih zahtjeva,

–  uzimajući u obzir članak 173. francuskog Zakona br. 2015-992 od 17. kolovoza 2015. o energetskoj tranziciji za zeleni rast,

–  uzimajući u obzir govor Marka Carneyja, guvernera Engleske središnje banke i predsjednika Odbora za financijsku stabilnost, od 22. rujna 2016. te izvješće o inicijativi za praćenje ugljika iz 2015., s posebnim naglaskom na činjenici da je ukupna tržišna kapitalizacija četiriju najvećih američkih proizvođača ugljena od kraja 2010. pala za više od 99 %,

–  uzimajući u obzir Platformu Luksemburga i EIB-a za klimatsko financiranje, uspostavljenu u rujnu 2016.,

–  uzimajući u obzir stranicu 9. dokumenta za raspravu E3G-a iz svibnja 2016. pod nazivom „Pokretanje čiste energije – Kapitalizacija europske energetske unije” (Clean Energy Lift Off – Capitalising Europe’s Energy Union), s posebnim naglaskom na činjenici da je od 2008. do 2013. godine 20 najvećih komunalnih energetskih poduzeća u Europi izgubilo više od polovine tržišta u vrijednosti od 1 bilijuna EUR,

–  uzimajući u obzir izvješća o inicijativi za praćenje ugljika iz 2015. i 2016., u kojima se navodi da za dodatnih 1,1 do 2 bilijuna USD kapitalnih izdataka za fosilna goriva postoji rizik od obustave, od čega za 500 milijardi USD samo u kineskom energetskom sektoru,

–  uzimajući u obzir preporuke Vijeća OECD-a o zajedničkim pristupima u području službeno podupiranih izvoznih kredita i obveza ekološke i društvene odgovornosti („zajednički pristupi”), kojima se potvrđuje „odgovornost potpisnika da djeluju u skladu s obvezama stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama” te „odgovornost potpisnika da u svojim odlukama o službenom podupiranju izvoznih kredita vode računa o pozitivnim i negativnim ekološkim i socijalnim učincima projekata, posebno kada je riječ o osjetljivim sektorima ili sektorima u osjetljivim područjima ili blizu osjetljivih područja, kao i o ekološkim i socijalnim rizicima postojećih projekata”,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a iz 2017. o odgovornom poslovnom ponašanju za institucionalne ulagače, a posebno stranicu 13., na kojoj se navodi da „se ulagači, čak i oni s manjinskim udjelima, mogu izravno povezati s negativnim učincima koje društva u koja se ulaže uzrokuju ili im doprinose zbog njihova vlasništva dionica u poduzeću ili upravljanja poduzećem koje izaziva ili doprinosi određenim socijalnim ili ekološkim učincima”,

–  uzimajući u obzir pristup Europske banke za obnovu i razvoj (EBOR) usmjeren na prijelaz na zeleno gospodarstvo, kojim se namjeravaju ublažiti posljedice klimatskih promjena i drugih oblika degradacije okoliša i/ili pak razviti otpornost na njih, s posebnim naglaskom na dokumentima EBRD-a u kojima se povezuje utjecaj tog prijelaza na okoliš te se po potrebi unose promjene u metodologiju ocjenjivanja projekta,

–  uzimajući u obzir dokument OECD-a iz 2017. pod nazivom „Odgovorno poslovno ponašanje za institucionalne ulagače: Ključna pitanja za dubinsku analizu u skladu sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća”,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine na visokoj razini za ulaganje u socijalnu infrastrukturu u Europi iz 2018. pod nazivom „Poticanje ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi”,

–  uzimajući u obzir francuski Zakon od 27. ožujka 2017. o obvezi stalnog praćenja za poduzeća, a posebno njegove članke 1. i 2.,

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (2), (Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju) a posebno članke 19. i 19.a Direktive 2013/34/EU te uvodne izjave 3., 6., 7. i 8. Direktive 2014/95/EU,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara (3)(Direktiva o pravima dioničara),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi posebnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU i uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012(6) (Uredba o sekuritizaciji),

–  uzimajući u obzir članak 8. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (7)(Uredba o PRIIP-ovima), u kojem se navodi da kada upakirani investicijski proizvod za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode ima dokazane okolišne ili društvene ciljeve, izdavatelj mora dokazati potencijalnom malom ulagatelju i dionicima u širem smislu kako su ti ciljevi ispunjeni tijekom cijelog postupka ulaganja,

–  uzimajući u obzir prijedlog banke Triodos Bank o „tipskim ovlaštenjima”, u skladu s kojima bi postojala obveza potpunog uključivanja ekoloških, socijalnih i upravljačkih čimbenika u donošenje ulagačkih odluka, aktivnog sudjelovanja i glasovanja o tim pitanjima, odabira održivih mjerila, rjeđeg ali jasnijeg izvješćivanja upravitelja imovinom te dugoročne strukture naknada i plaća,

–  uzimajući u obzir drugačije tumačenje fiducijarnih obveza koje je ponudila britanska vlada, prema kojem bi oslabila veza s maksimalnim povratom te bi se omogućilo razmatranje etičkih i ekoloških aspekata,

–  uzimajući u obzir pionirsku ulogu Europske investicijske banke, koja je prva u svijetu izdala zelenu obveznicu te je od siječnja 2018. najveći izdavač zelenih obveznica u svijetu,

–  uzimajući u obzir načela za financiranje s pozitivnim učinkom, sastavljena u okviru financijske inicijative Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP FI),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2017. pod nazivom „Financiranje borbe protiv klimatskih promjena: ključni alat za provedbu Pariškog sporazuma”, u kojemu se naglašava uloga lokalnih i regionalnih vlada u poboljšanju portfelja ulaganja u svrhu ostvarenja ciljeva Pariškog sporazuma,

–  uzimajući u obzir analizu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš o oblikovanju održivog financijskog sustava,

–  uzimajući u obzir izvješće o Inicijativi o klimatskim obveznicama iz 2017., u kojem se objašnjava kako se obveznice koriste za prijelaz na niskougljično svjetsko gospodarstvo,

–  uzimajući u obzir izvješće o analizi UNEP-a iz 2016. u kojem se navodi da nekoliko nacionalnih financijskih regulatornih tijela već provodi ili priprema procjene održivosti i da bi takve inicijative trebalo pod hitno uvesti na razini Unije te s obzirom na to da bi se takve analize trebale temeljiti na standardiziranim klimatskim scenarijima, uključujući onaj u kojem je porast globalne temperature znatno ispod 2 °C,

–  uzimajući u obzir preporuku iz konačnog izvješća stručne skupine na visokoj razini iz siječnja 2018. u skladu s kojom bi Komisija trebala testirati održivost svih financijskih zakonodavnih prijedloga,

–  uzimajući u obzir preispitivanje akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja (COM(2017)0292) i jasnu izjavu Komisije da „podržava usklađivanje privatnih ulaganja s ciljevima u pogledu klime, resursne učinkovitosti i drugih okolišnih pitanja, putem mjera politike i javnih ulaganja” (COM(2016)0601),

–  uzimajući u obzir izvješće Njemačke središnje banke (Bundesbank) iz travnja 2017. i kvartalni bilten Engleske središnje banke (Bank of England) za 4. kvartal 2014., u kojima se navodi da većinu novca u optjecaju stvara sektor privatnog bankarstva kada banke daju zajmove,

–  uzimajući u obzir članak 2. stavak 1. točku (c) Pariškog sporazuma o potrebi „usklađivanj[a] financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene”,

–   uzimajući u obzir izvješće Ureda Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR) i Centra za istraživanje epidemiologije katastrofa (CRED) pod nazivom „Ljudske žrtve katastrofa uzrokovanih vremenom 1995. – 2015.”, u kojemu se navodi da je 90 % velikih katastrofa zabilježenih u tom razdoblju koje su prouzročile elementarne nepogode bilo povezano s klimom i vremenom te da, globalno gledajući, prirodne katastrofe godišnje prouzroče gospodarsku štetu u visini od 300 milijardi USD(8),

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. i „Prioritet 3.: ulaganje u smanjenje rizika od katastrofa za jačanje otpornosti”, uključujući članak 30., u kojem se navodi da po potrebi treba poticati uključivanje aspekata i mjera za smanjenje rizika od katastrofa u financijske i fiskalne instrumente,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za financijsku stabilnost iz lipnja 2017. pod nazivom „Preporuke radne skupine o objavljivanju financijskih podataka povezanih s klimatskim pitanjima”,

–  uzimajući u obzir rad Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) o rizicima od neiskoristive imovine i potrebi za europskim „ispitivanjem ugljičnog opterećenja”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 31/2016., u kojem se navodi da unatoč tome što se Europska unija politički obvezala da će se u okviru postojećeg proračunskog razdoblja 2014. – 2020. svaki peti euro (20 %) potrošiti u klimatske svrhe, Unija nije na putu da ispuni tu obvezu s obzirom na to da je postojećim programom predviđeno samo oko 18 %,

–  uzimajući u obzir Statističko izvješće EIB-a za 2016. od 27. travnja 2017., iz kojeg proizlazi da potpora EIB-a borbi protiv klimatskih promjena i dalje odražava različite tržišne kontekste u Uniji i da 2016. u 16 država članica EU-a nije dosegnula razinu od 20 %, te da je, unatoč tome što su ulaganja u borbu protiv klimatskih promjena 2016. zabilježena uglavnom u naprednijim gospodarstvima EU-a, EIB 2016. financirao projekte povezane s obnovljivom energijom u 11 država članica, a u 18 država članica projekte povezane s energetskom učinkovitosti,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine na visokoj razini o ulaganju u socijalnu infrastrukturu u Europi, u kojemu se procjenjuje da minimalni jaz u ulaganju u socijalnu infrastrukturu u EU-u iznosi 100 – 150 milijardi EUR godišnje, dok je ukupna razlika za razdoblje 2018. – 2030. veća od 1,5 bilijuna EUR,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. veljače 2018. o godišnjem izvješću o financijskim aktivnostima Europske investicijske banke(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2018. o godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2016.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2017. o akcijskom planu o maloprodajnim financijskim uslugama(11),

–  uzimajući u obzir Izvješće EIB-a o ulaganjima za 2017./2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o ulaganju u radna mjesta i rast: biogospodarstvo za Europu(12),

–  uzimajući u obzir Paket Europske komisije za kružno gospodarstvo iz 2015. i Rezoluciju Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(13),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i obvezu zaštite, poštovanja i pomoći,

–  uzimajući u obzir program održivog razvoja UN-a do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0164/2018),

A.  budući da financijska tržišta u Uniji mogu i trebaju imati ključnu ulogu u olakšavanju prijelaza na održivo gospodarstvo koje nadilazi klimatsku tranziciju i ekološke probleme i tiče se socijalnih pitanja i pitanja upravljanja; budući da je potrebno hitno riješiti s time povezane tržišne nedostatke; budući da su ekološki, ekonomski i socijalni izazovi tijesno povezani; budući da prema izvješću stručne skupine na visokoj razini iz srpnja 2017. manjak financijskih sredstava za ostvarenje dekarbonizacije Europe iznosi gotovo 180 milijardi EUR, na računajući druge ciljeve održivog razvoja;

B.  budući da ekološka tranzicija mora služiti kao poticaj za jačanje solidarnosti i kohezije; budući da održivo financiranje može biti jedan od načina suočavanja sa socijalnim izazovima u cilju dugoročnog uključivog rasta i zalaganja za dobrobit građana; budući da se kriteriji za ulaganje u ublažavanje klimatskih promjena čine obećavajući i mogu biti dobra polazišna točka; budući da održivo financiranje nadilazi klimatska i zelena ulaganja te bi pod hitno trebalo obuhvatiti i socijalne i upravljačke kriterije;

C.  budući da je predvidljiv i stabilan regulatorni sustav za ulaganja povezana s klimatskim promjenama od ključne važnosti kako bi se privatni sektor potaknulo na sudjelovanje u klimatskom financiranju; budući da Europska unija može uspostaviti standard za održivi financijski sustav uvođenjem vjerodostojnog i sveobuhvatnog okvira, čiji bi se detalji trebali postupno utvrđivati zasebnim zakonodavnim inicijativama;

D.  budući da je potrebno promijeniti način razmišljanja svih dionika te da Komisija u tu svrhu treba donijeti međusektorsko zakonodavstvo; budući da institucijski i maloprodajni ulagači pokazuju sve veće zanimanje za ulaganje u proizvode koji su u skladu s ekološkim, socijalnim i upravljačkim kriterijima;

E.  budući da je nužno povećati transparentnost podataka o ekološkim, socijalnim i upravljačkim aspektima poduzeća kako bi se spriječila lažna ekologizacija;

F.  budući da bi ocjena učinka trebala biti sastavni dio taksonomije održivih financijskih proizvoda; budući da je sve više stručnog znanja o tome kako izračunati učinak ulaganja u ekološke, socijalne i upravljačke ciljeve;

Potreba da se osiguraju odgovarajuće politike za mobilizaciju kapitala potrebnog za održivi prijelaz

1.  ističe potencijal bržeg održivog prijelaza kao prilike za usmjeravanje tržišta kapitala i financijskih posrednika prema dugoročnim, inovativnim, socijalno i ekološki prihvatljivim i učinkovitim ulaganjima; svjestan je trenutačnog trenda smanjenja ulaganja u ugljen, no ističe da su potrebni dodatni napori da bi došlo do pada ulaganja u druga fosilna goriva; ističe da je važno da europske banke i tržišta kapitala koriste prednosti inovacija u tom području; napominje da se ekološke, socijalne i upravljačke koristi i rizici često ne odražavaju na odgovarajući način u cijenama i da to za neke sudionike na tržištu kojima je cilj brzi povrat uloženog predstavlja tržišni poticaj za neodrživo i kratkoročno usmjereno financiranje; naglašava da je potreban dobro osmišljen politički, nadzorni i regulatorni okvir za upravljanje održivim financiranjem, uzimajući u obzir različite prilike u regijama EU-a; naglašava da bi takav okvir mogao pomoći u mobilizaciji kapitala u iznosu potrebnom za održivi razvoj i poboljšati učinkovitost tržišta u usmjeravanju tokova kapitala prema imovini koja doprinosi održivom razvoju; poziva Komisiju da predloži ambiciozan zakonodavni okvir, uvažavajući prijedloge iznesene u Akcijskom planu Komisije za održivo financiranje;

Uloga financijskog sektora u pogledu održivosti i politike potrebne za ispravljanje tržišnih nedostataka

2.  ističe da bi se financijski sektor u cijelosti i njegova osnovna funkcija što učinkovitije dodjele kapitala u korist društva trebali, u skladu s ciljevima EU-a, voditi vrijednostima pravednosti i uključivosti i načelom održivosti te da bi u analize ulaganja i odluke o ulaganjima trebalo uključiti ekološke, socijalne i upravljačke pokazatelje i trošak nedjelovanja; napominje da pogrešno ili zavaravajuće predstavljanje klimatskih i drugih ekoloških rizika financijskih proizvoda može predstavljati rizik za stabilnost tržišta; naglašava ključnu ulogu ekonomske, fiskalne i monetarne politike u poticanju održivog financiranja olakšavanjem dodjele kapitala i preusmjeravanjem ulaganja u održivije tehnologije i poduzeća te u dekarbonizirane i resursno učinkovite gospodarske aktivnosti otporne na katastrofe kojima se može smanjiti sadašnja potreba za budućim resursima i kojima se stoga mogu ostvariti ciljevi povezani s održivosti EU-a i Pariškim sporazumom; svjestan je da je odgovarajuća i sve viša cijena za emisije stakleničkih plinova ključan element funkcionalnog i učinkovitog ekološkog i socijalnog tržišnog gospodarstva jer se njome ispravljaju postojeći tržišni nedostaci; napominje da je cijena ugljika na europskom tržištu nestabilna; poziva Komisiju i države članice da surađuju u cilju postupnog ukidanja izravnih i neizravnih subvencija za fosilna goriva;

Neiskoristiva imovina i povezani sistemski rizici

3.  naglašava da se, iako se u bilanci poduzeća ugljična imovina i dalje vrednuje, ta će se vrijednost morati početi smanjivati ako želimo ostvariti prijelaz na niskougljično društvo; stoga naglašava da neiskoristiva ugljična imovina štetna za okoliš, ako se njezina primjerena cijena na vrijeme ne odredi u skladu s njezinim dugoročnim profilom rizika, predstavlja znatan sistemski rizik za financijsku stabilnost; ističe da je tu imovinu potrebno identificirati, procijeniti i pažljivo upravljati njezinom izloženosti te nakon prijelaznog razdoblja uvesti obvezno razmjerno izvješćivanje i postupno rješavanje te imovine, što je ključno za uređen, uravnotežen i stabilan prijelaz na klimatski pozitivna i resursno učinkovita ulaganja; preporučuje da se proširi pojam neiskoristive imovine kako bi obuhvatio temeljne ekološke sustave i usluge;

4.  poziva da se, u skladu s prijedlogom Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) iz 2016., na europskoj razini uvede „ispitivanje ugljičnog opterećenja” za banke i ostale financijske posrednike kako bi se utvrdili rizici povezani s neiskoristivom imovinom; pozdravlja prijedloge tog Odbora koji se odnose na osmišljavanje bonitetnih politika otpornih na klimatske promjene, poput posebnih prilagodbi kapitala na temelju ugljičnog intenziteta pojedinačne izloženosti za koje se procjenjuje da se pretjerano primjenjuju na ukupno ulaganje u imovinu koja se smatra izuzetno osjetljivom na nagli prijelaz na niskougljično gospodarstvo; ističe da je revizija uredbi o osnivanju europskih nadzornih tijela (ESA-e), koja je u tijeku, prilika da se razmisli o ulozi tih tijela u istraživanju i razvoju standarda za procjenu ugljičnih i drugih ekoloških rizika, njihovo objavljivanje i uključivanje u interne postupke banaka za procjenu rizika, uzimajući istovremeno u obzir postojeće zahtjeve za izvještavanje institucija o održivosti; poziva Komisiju da u tom pogledu donese zakonodavni prijedlog;

Financiranje javnih ulaganja potrebnih za taj prijelaz

5.  naglašava da će reforma financijskog sustava, u cilju njegova aktivnog doprinosa ubrzanju ekološkog prijelaza, zahtijevati suradnju javnog i privatnog sektora; u tom pogledu ističe da fiskalna i ekonomska politika imaju ključnu ulogu u davanju pravih signala i poticaja; poziva države članice da u suradnji s Komisijom, europskim nadzornim tijelima i EIB-om procijene svoje nacionalne i zajedničke potrebe za javnim ulaganjima te da popune eventualne nedostatke kako bi se osiguralo da je Unija na dobrom putu da u sljedećih pet godina ostvari svoje ciljeve povezane s klimatskim promjenama te ciljeve UN-a za održivi razvoj do 2030.; ističe ulogu koju u tom kontekstu mogu imati nacionalne razvojne banke i institucije; predlaže da se taj proces koordinira na europskoj razini i da se uspostavi sustav za praćenje postojećih financijskih tokova u smjeru održivih javnih ulaganja u okviru Opservatorija EU-a za održivo financiranje; pozdravlja inovativne financijske instrumente koji sadrže pokazatelje održivosti, što bi moglo olakšati taj proces, kao što je javna emisija zelenih obveznica; pozdravlja činjenicu da je Eurostat pojasnio postupanje s ugovorima o energetskoj učinkovitosti u nacionalnim računima jer bi to objašnjeno postupanje moglo osloboditi znatne tokove javnog kapitala prema sektoru koji trenutačno predstavlja tri četvrtine ulagačkog jaza kada je riječ o ciljevima EU-a u području čiste energije do 2030.; traži od Komisije da dodatno prouči ideju kvalificiranog postupanja s javnim ulaganjima koja su povezana s ekološkim, socijalnim i upravljačkim ciljevima kako bi se trošak tih projekata rasporedio tijekom cijelog životnog ciklusa povezanog javnog ulaganja;

Pokazatelji održivosti i taksonomija kao poticaj za održiva ulaganja

6.  poziva Komisiju da povede postupak u koji bi bili uključeni brojni dionici, uključujući stručnjake iz područja znanosti o klimi i sudionike iz financijskog sektora, kako bi se do kraja 2019. utvrdila pouzdana, vjerodostojna i tehnološki neutralna taksonomija održivosti na temelju pokazatelja koji odražavaju cjelokupan učinak ulaganja na održivost i na osnovi kojih je moguće uspoređivati investicijske projekte i poduzeća; naglašava da je izrada tih pokazatelja održivosti potreban prvi korak u postupku razvoja europske taksonomije održivosti te da ih je potrebno uvrstiti u integrirano izvješćivanje; ističe da bi nakon sastavljanja taksonomije održivosti trebalo iznijeti sljedeće dodatne zakonodavne prijedloge: sveobuhvatan, obvezan okvir za dubinsku analizu, uključujući postupanje s pažnjom koje je potrebno postupno, ali u potpunosti uvesti tijekom prijelaznog razdoblja te vodeći računa o načelu proporcionalnosti, odgovornu taksonomiju ulaganja te prijedlog da se ekološki, socijalni i upravljački rizici i čimbenici uključe u bonitetni okvir financijskih institucija;

7.  napominje da pokazatelji održivosti već postoje, no da postojeći okviri dobrovoljnog izvješćivanja nisu usklađeni; stoga poziva Komisiju da svoju taksonomiju održivosti temelji na usklađenom popisu pokazatelja održivosti na osnovi postojećeg rada, među ostalim, Globalne inicijative za izvješćivanje (GRI), UN-ovih načela odgovornog ulaganja, same Europske komisije, OECD-a, privatnog sektora i posebice postojećih Eurostatovih pokazatelja resursne učinkovitosti; preporučuje da se ti pokazatelji na dinamičan način uključe u taksonomiju uz jasne smjernice za ulagatelje o rokovima do kojih se određeni standardi moraju postići; također preporučuje Komisiji da razmotri ponderiranje pokazatelja prema tome koliko je u određenom trenutku njihovo rješavanje hitno; ističe da bi se taksonomijom trebala postići prava ravnoteža između obveza i fleksibilnosti, što znači da bi okvir, tijekom prijelaznog razdoblja, trebao biti obvezan i standardiziran, ali bi također trebao biti instrument koji se mijenja u skladu s novim rizicima i/ili rizicima koje tek treba ispravno utvrditi;

8.  smatra da je uključivanje gotovih kvantitativnih pokazatelja i kvalitativnih stavova o klimatskim i drugim ekološkim rizicima važan korak prema odgovornoj ulagačkoj taksonomiji koja je u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja, međunarodnim pravom o ljudskim pravima, međunarodnim humanitarnim i radnim pravom; ističe da bi minimalni standardi o ekološkim, socijalnim i upravljačkim rizicima i čimbenicima trebali obuhvaćati minimalne socijalne standarde za takva ulaganja koji obuhvaćaju prava radnika, zdravstvene i sigurnosne standarde te isključivati resurse iz regija zahvaćenih sukobima ili ostvarene bez prethodnog informiranog pristanka pogođenih zajednica, kao i minimalne standarde upravljanja koji obuhvaćaju zahtjeve EU-a za korporativno upravljanje i izvješćivanje, usklađene standarde EU-a za financijsko izvješćivanje te standarde EU-a za djelovanje protiv pranja novca i korupcije te za poreznu transparentnost;

Oznaka zelenog financiranja

9.  poziva Komisiju da u obliku zakonodavne inicijative povede postupak, u koji bi bili uključeni brojni dionici, kako bi se do kraja 2019. uspostavila „oznaka zelenog financiranja”, koja bi se dodjeljivala ulagačkim, vlasničkim i mirovinskim proizvodima koji su već postigli najviše standarde prema taksonomiji održivosti, kako bi se usmjerile odluke o ulaganju onih kojima je održivost najvažniji čimbenik; preporučuje da bi ta „oznaka zelenog financiranja” trebala obuhvaćati minimalne standarde za ekološke, socijalne i upravljačke rizike i čimbenike usklađene s Pariškim sporazumom i načelom „ne nanesi štetu”, u skladu s analizom ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika, te aktivnosti kojima se dokazano postiže „pozitivni učinak”, kako je definirano u Financijskoj inicijativi Programa UN-a za okoliš (UNEP FI); napominje da je važna funkcija taksonomije i oznake zelenog financiranja poboljšati procjenu rizika koju provode sudionici na financijskom tržištu izradom razmjernog i tržišno utemeljenog rejtinga; pozdravlja inovacije tržišnih aktera, poput agencija za kreditni rejting, u razvoju i primjeni tih tržišno utemeljenih rejtinga;

Uključivanje kriterija održivog financiranja u sve zakonodavstvo koje se odnosi na financijski sektor

10.  prima na znanje nedavno uključivanje aspekata održivosti u Uredbu o PRIIP-ovima (upakirani investicijski proizvodi za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode), Uredbu o sekuritizaciji (jednostavna, transparentna i standardizirana), Direktivu o pravima dioničara i Direktivu o nefinancijskom izvješćivanju; naglašava da je potrebno osigurati odgovarajuće regulatorno razmatranje rizika povezanih sa zelenom i održivom imovinom; pozdravlja uključivanje neiskoristive imovine u Direktivu o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, proširenje načela razboritosti i upućivanje na UN-ova načela za odgovorna ulaganja; traži da se prijedlogom skupnog akta ili zasebnim prijedlozima pokazatelji održivog financiranja na odgovarajući i razmjeran način uvrste u sve novo i revidirano zakonodavstvo koje se odnosi na financijski sektor; poziva da se donesu zajedničke smjernice kako bi se uskladila definicija ekoloških, socijalnih i upravljačkih čimbenika te da se oni uvedu u sve nove i revidirane zakonodavne akte;

11.  u tom pogledu poziva Komisiju da iskoristi ovlast definiranu u Uredbi (EU) br. 1286/2014 kako bi što brže te prije izrade taksonomije održivosti predstavila delegirani akt kojim se utvrđuju pojedinosti postupaka kojima se utvrđuje je li upakiran investicijski proizvod za male ulagatelje i investicijski osigurateljni proizvod usmjeren na određene ekološke ili socijalne ciljeve; također poziva da se uvede razmjeran i obvezan okvir za dubinsku analizu koji se temelji na Smjernicama OECD-a iz 2017. o odgovornom poslovnom ponašanju za institucionalne ulagače, kojim se od ulagača zahtjeva da nakon prijelaznog razdoblja identificiraju, sprečavaju, ublažavaju i odgovaraju za ekološke, socijalne i upravljačke čimbenike; smatra da bi se taj paneuropski okvir trebao temeljiti na francuskom Zakonu o obvezi stalnog praćenja za poduzeća i ulagače, uključujući banke; također poziva da u svim novim i revidiranim zakonodavnim aktima, uključujući one akte o kojima se trenutačno raspravlja, u dijelu o „nadzoru i upravljanju proizvodima” postoji izravno upućivanje na ekološke, društvene i upravljačke kriterije; pozdravlja preporuku stručne skupine Europske komisije na visokoj razini o održivom financiranju da se načelo „prvo razmisliti o održivosti” unese u cijeli proces donošenja odluka, njihove provedbe i primjene u Uniji;

Rizici za održivost u sklopu bonitetnog okvira propisa o adekvatnosti kapitala

12.  napominje da rizici za održivost mogu također predstavljati financijske rizike te da se stoga, kada su znatni, trebaju odražavati u kapitalnim zahtjevima i bonitetnom razmatranju banaka; stoga traži od Komisije da donese regulatornu strategiju i plan, među ostalim, radi mjerenja rizika za održivost u sklopu bonitetnog okvira te da promiče uključivanje rizika za održivost u okvir Basel IV kako bi se osigurale dostatne rezerve kapitala; naglašava da se svi propisi o adekvatnosti kapitala moraju temeljiti na dokazanim rizicima i moraju ih u potpunosti odražavati; želi da se u okviru sljedećeg godišnjeg proračuna pokrene pilot-projekt EU-a kako bi se u tu svrhu počela razvijati metodološka mjerila;

Objavljivanje podataka

13.  naglašava da je objavljivanje podataka ključan uvjet za održivo financiranje; pozdravlja rad radne skupine o objavljivanju financijskih podataka povezanih s klimatskim pitanjima te poziva Komisiju i Vijeće da podrže njezine preporuke; poziva da trošak nedjelovanja u pogledu klimatskih rizika, ekoloških i drugih rizika za održivost postane sastavni dio okvira o objavljivanju podataka; predlaže Komisiji da se u okviru revizije obveza razmjernog objavljivanja podataka od 2020. uključi u Računovodstvenu direktivu, Direktivu o nefinancijskom izvješćivanju, Direktivu o kapitalnim zahtjevima i Uredbu o kapitalnim zahtjevima, uz razdoblje za prijenos tijekom kojega bi se poduzeća mogla pripremiti za provedbu; napominje da se u članku 173. francuskog Zakona o energetskoj tranziciji nudi mogući model propisa o obvezi ulagača da objavljuju informacije o klimatskim rizicima; poziva da se razmotri proširenje područja primjene Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; u tom pogledu naglašava da bi zahtjevi okvira za izvješćivanje trebali biti razmjerni rizicima kojima se institucija izlaže, njezinoj veličini i stupnju složenosti; predlaže da se način objavljivanja koji se trenutačno zahtijeva u skladu s Uredbom o PRIIP-ovima i u obliku dokumenta s ključnim informacijama proširi na sve financijske proizvode za male ulagatelje;

Fiducijarna obveza

14.  napominje da su fiducijarne obveze već dio financijskog regulatornog okvira Unije, no inzistira da bi ih trebalo pojasniti prilikom definiranja, uspostavljanja i testiranja pouzdane i vjerodostojne taksonomije održivosti, obuhvaćajući ključne ulagačke aktivnosti, uključujući ulagačku strategiju, upravljanje rizicima, raspodjelu imovine, upravljanje i vođenje za sve dionike u investicijskom lancu, uključujući upravitelje imovinom i nezavisne savjetnike za ulaganja ili druge investicijske posrednike; preporučuje da se fiducijarna obveza proširi kako bi obuhvaćala obvezan „dvosmjerni” proces uključivanja, pri čemu bi svi dionici u investicijskom lancu, uključujući upravitelje imovinom i nezavisne savjetnike za ulaganja ili druge investicijske posrednike, u svoje odluke morali uključiti financijski materijalne ekološke, socijalne i upravljačke čimbenike, uključujući trošak nedjelovanja, te voditi računa o nefinancijski materijalnim ekološkim, socijalnim i upravljačkim preferencijama klijenata i korisnika ili konačnih krajnjih ulagača, koje bi se proaktivno pitalo što im više odgovara u pogledu rokova i održivosti; poziva da trošak nedjelovanja u pogledu klimatskih i ekoloških rizika i drugih rizika za održivost postane sastavni dio upravljanja rizicima i procjena na temelju dubinske analize uprava poduzeća i javnih tijela te sastavni dio fiducijarne obveze ulagača;

Tipski ugovori za identifikaciju ekoloških, socijalnih i upravljačkih aspekata

15.  poziva europska nadzorna tijela (ESA-e) da izrade smjernice za tipske ugovore između vlasnika imovine i upravitelja imovinom, nezavisnih savjetnika za ulaganja i drugih investicijskih posrednika, koji bi jasno obuhvaćali prijenos interesa korisnika i jasna očekivanja u pogledu identifikacije i uključivanja ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika i čimbenika kako bi se izbjegli, smanjili, ublažili i nadoknadili ti rizici; poziva institucije EU-a da osiguraju da se europskim nadzornim tijelima u okviru planirane revizije uredbi o europskim nadzornim tijelima dodjele odgovarajući resursi; poziva da trošak nedjelovanja u pogledu klimatskih rizika i drugih rizika za održivost postane sastavni dio svih budućih zakonodavnih akata i revizija EU-a te procjena učinaka financiranja;

Vođenje

16.  traži da aktivno i odgovorno vođenje bude sastavni dio pravnih obveza ulagača i da se korisnicima i javnosti na raspolaganje stavi prikaz aktivnosti vođenja, među ostalim javnim i obveznim objavljivanjem podataka o većinskim udjelima, aktivnostima sudjelovanja, korištenju savjetnika za glasanje i korištenju pasivnih ulagačkih instrumenata; predlaže da bi pasivne fondove, u kojima dominiraju ulaganja na temelju indeksa, trebalo poticati da objavljuju svoje aktivnosti vođenja i razmjere do kojih upotreba pasivnog indeksiranja i referentnih vrijednosti omogućuje ispravnu identifikaciju ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika u poduzećima u koja se ulaže; smatra da bi od pružatelja indeksa trebalo tražiti da iznesu pojedinosti o izloženosti široko korištenih navedenih referentnih vrijednosti klimatskim parametrima i parametrima održivosti;

Potreban daljnji razvoj zahtjeva za izvješćivanje o ekološkim, socijalnim i upravljačkim aspektima u okviru Direktive o nefinancijskom izvješćivanju

17.  napominje da je razina usklađenosti izvješćivanja o ekološkim, socijalnim i upravljačkim aspektima u okviru Direktive o nefinancijskom izvješćivanju nedostatna te da je potrebno ujednačavanje radi veće konzistentnosti i definiranja najprikladnijih ekoloških, socijalnih i upravljačkih parametara za objavljivanje s pomoću pokazatelja održivosti i resursne učinkovitosti; poziva Komisiju da na razini Unije okupi skupine brojnih dionika, uključujući predstavnike sektora financijskih usluga, akademske zajednice i civilnog društva, kako bi ocijenili i predložili prikladan popis parametara, uključujući popis pokazatelja kojima se mjeri učinak na održivost i koji obuhvaćaju najveće rizike za održivost; smatra da bi ta reforma trebala sadržavati zahtjev za izvješćivanje nad kojim reviziju provodi treća strana;

Zelene obveznice

18.  uviđa da zelene obveznice čine samo mali dio tržišta ulaganja i to dio koji je nedovoljno reguliran zbog čega je osjetljiv na rizik od zavaravajućeg oglašavanja te da u Uniji trenutačno ne postoji jedinstveni standard za zelene obveznice, koji bi se trebao temeljiti na predstojećoj europskoj taksonomiji održivosti; napominje da bi javna tijela trebala provjeravati i nadzirati zelene obveznice te da bi one trebale sadržavati periodična izvješća o utjecaju povezane imovine na okoliš; naglašava da bi zelene obveznice također trebale obuhvaćati obrnuti ekološki učinak te poticati smanjenje upotrebe imovine povezane s fosilnim gorivima; naglašava da zelene obveznice ne bi smjele obuhvaćati određene sektore, posebno u pogledu aktivnosti koje imaju znatan negativan utjecaj na klimu, te ne bi smjele kršiti temeljne socijalne standarde i standarde ljudskih prava; predlaže da se standard za zelenu obveznicu EU-a izradi potpuno transparentno u suradnji s posebnom radnom skupinom Komisije pod redovnim nadzorom Europskog parlamenta; poziva Komisiju da redovno ocjenjuje utjecaj, uspješnost i nadziranje zelenih obveznica; u tom pogledu poziva da se pokrene zakonodavna inicijativa kako bi se poticalo, promicalo i plasiralo javno europsko izdavanje zelenih obveznica, koje bi izdavale postojeće i buduće europske institucije kao što je EIB, u cilju financiranja novih održivih ulaganja;

Agencije za kreditni rejting

19.  napominje da agencije za kreditni rejting u buduću kreditnu sposobnost izdavatelja nedovoljno uključuju utjecaj štetnih ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika i čimbenika; poziva da se za sve agencije za kreditni rejting koje djeluju u Uniji donesu standardi EU-a i uvede nadzor u pogledu uključivanja ekoloških, socijalnih i upravljačkih pokazatelja u rejtinge; ističe da još uvijek nije u potpunosti riješen problem temeljnog nedostatka tržišnog natjecanja među tim agencijama i njihovo usko promatranje ekonomije; poziva da se uspostavi akreditacijski postupak za „oznaku zelenog financiranja”, koji bi vodile ovlaštene osobe pod nadzorom Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA); predlaže da ESMA dobije mandat da od agencija za kreditni rejting zahtijeva da u svoje metodologije uključe rizike za održivost; ako je vjerojatno da će oni biti vidljivi u budućnosti, traži od Komisije da u vezi s tim predloži reviziju Uredbe o agencijama za kreditni rejting; naglašava da su istraživanja o održivosti, koja se provode s pomoću indeksa održivosti i agencija za kreditni rejting u području ekoloških, socijalnih i upravljačkih aspekata, važna jer svim financijskim akterima pružaju informacije potrebne za njihovo izvješćivanje i fiducijarne obveze te predstavljaju pomak prema održivijem financijskom sustavu;

Sustav označivanja za financijske usluge

20.  predlaže da Komisija uspostavi obvezujući i razmjeran sustav označivanja za institucije koje nude osobne bankovne račune, investicijske fondove, ulagačke i financijske proizvode, koji bi tijekom prijelaznog razdoblja trebao biti dobrovoljan i u kojem bi se navodila razina do koje je povezana imovina usklađena s Pariškim sporazumom te ekološkim, socijalnim i upravljačkim ciljevima;

Mandat europskih nadzornih tijela

21.  namjerava dodatno pojasniti mandat europskih nadzornih tijela i nadležnih nacionalnih tijela u kontekstu planirane revizije uredbi o europskim nadzornim tijelima kako bi se obuhvatili i pratili ekološki, socijalni i upravljački rizici i čimbenici, čime bi aktivnosti financijskih tržišta postale usklađenije s ciljevima održivosti; u tom pogledu smatra da bi ESMA trebala:

   obuhvatiti svojim smjernicama o procjeni „prikladnosti” preferencije u pogledu održivosti, kako je Komisija predložila u svojem Akcijskom planu za održivo financiranje, i u širem smislu dati smjernice o tome kako se aspekti održivosti mogu učinkovito uvesti u relevantne financijske propise EU-a te promicati dosljednu primjenu tih odredbi nakon njihova donošenja;
   uspostaviti razmjeran i, nakon prijelaznog razdoblja, obvezan nadzorni sustav praćenja kako bi se, počevši od 2018., procijenili materijalni ekološki, socijalni i upravljački rizici i čimbenici te uz analizu scenarija održivosti usmjerenu na budućnost;
   imati mandat za provjeru usklađenosti portfelja s Pariškim sporazumom i ekološkim, socijalnim i upravljačkim rizicima i čimbenicima te kako bi se zajamčila dosljednost s preporukama radne skupine o objavljivanju financijskih podataka povezanih s klimatskim pitanjima;

u tom kontekstu naglašava da bi europska nadzorna tijela trebala raspolagati dostatnim financijskim sredstvima za obavljanje svojih zadaća; potiče europska nadzorna tijela da u pogledu tih pitanja surađuju s relevantnim agencijama i međunarodnim organizacijama;

Uloga EIB-a u pogledu održivog financiranja

22.  naglašava da bi institucije EU-a trebale biti primjer kada je riječ o postizanju održivosti financiranja; napominje da iako je 26 % cjelokupnog financiranja EIB-a usmjereno na borbu protiv klimatskih promjena te iako je EIB 2007. bio predvodnik na tržištu zelenih obveznica i na dobrom je putu da u tom području ostvari svoju najavljenu obvezu, i dalje financira projekte s visokim emisijama ugljika, te dakle još ima prostora za poboljšanje; stoga poziva EIB da prilagodi i odredi prioritete za svoja buduća kreditiranja kako bi ona bila u skladu s Pariškim sporazumom i klimatskim ograničenjem od 1,5 °C; poziva da se ojačaju i izbalansiraju EIB-ove operacije kreditiranja i Uredba o Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) tako da se njima više ne ulaže u projekte s visokim emisijama ugljika te da prioritet budu resursno učinkoviti projekti, projekti dekarbonizacije te drugi inovativni sektori i nematerijalna imovina; smatra da je EIB u poziciji da osigura više rizičnog kapitala za prijelaz na zeleno gospodarstvo uz očuvanje regionalne uravnoteženosti; smatra da bi u tom kontekstu trebalo poduzeti daljnje mjere, uključujući, između ostaloga, u kombinaciji s financijskim instrumentima EU-a u sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru;

Uloga ESB-a u pogledu održivog financiranja

23.  svjestan je neovisnosti ESB-a i njegove primarne zadaće očuvanja stabilnosti cijena, no podsjeća da ESB kao instituciju EU-a također obvezuje Pariški sporazum; stoga je zabrinut zbog činjenice „da se 62,1 % kupnje korporativnih obveznica ESB-a odvija u sektorima [...] koji su odgovorni za 58,5 % emisija stakleničkih plinova u europodručju”(14) te napominje da su od tog programa izravno profitirale uglavnom velike korporacije; preporučuje ESB-u da u smjernicama za svoje programe kupnje strogo poštuje Pariški sporazum te ekološke, socijalne i upravljačke ciljeve; ističe da te smjernice mogu biti pilot-projekt za uspostavljanje buduće investicijske politike usmjerene na ekološke, socijalne i upravljačke ciljeve u skladu s visokim standardima za taksonomiju održivosti EU-a;

Ostalo

24.  ističe da konkretna ponuda održivih financijskih proizvoda može također imati pozitivne učinke na poboljšanje europske socijalne infrastrukture, koju čini niz inicijativa i projekata usmjerenih na stvaranje javne vrijednosti kroz poticanje ulaganja i inovacija u sektorima koji su od strateške i ključne važnosti za dobrobit i otpornost ljudi i zajednica, poput obrazovanja, zdravstvene skrbi i stanovanja;

25.  pozdravlja rad radne skupine na visokoj razini koji predstavlja važnu osnovicu za napredak prema definiranju novog standarda za održivi financijski sektor; međutim, ustraje u tome da je nužno aktivno uključiti bankovni sektor koji je zahvaljujući svom dominantnom položaju u europskom financijskom okruženju i dalje ključan za povećanje održivosti financiranja;

26.  naglašava da metodologija koja se koristi za praćenje potrošnje povezane s borbom protiv klimatskih promjena rezultira nedosljednošću između različitih programa zbog čega se programi sa sumnjivom ekološkom i klimatskom koristi mogu kvalificirati kao programi čiji su troškovi povezani s borbom protiv klimatskih promjena (primjerice zelena komponenta zajedničke poljoprivredne politike);

27.  ističe da se u metodologiji opće korištenih financijskih referentnih vrijednosti ne koriste uvijek ekološki, socijalni i upravljački čimbenici; poziva da se s pomoću europske taksonomije održivosti izradi jedna ili više europskih referentnih vrijednosti održivosti kako bi se uspješnost europskih izdavatelja mjerila na temelju ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika i čimbenika;

28.  poziva da se analiziraju i potiču privatne inicijative, kao što je projekt EeMAP-a o „zelenim hipotekama”, kako bi se procijenilo i pokazalo pod kojim uvjetima zelena imovina može dovesti do smanjenja rizika za ulaganja uz istovremeno poticanje ekološke održivosti;

29.  poziva Uniju da aktivno promiče uključivanje pokazatelja održivosti u okvir Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja na međunarodnoj razini;

30.  ističe da bi se korporativnim upravljanjem trebalo promicati dugoročno i održivo stvaranje vrijednosti, na primjer dionicama za vjernost za dugoročne dioničare te uključivanjem ekoloških, socijalnih i upravljačkih aspekata u pakete naknada za direktore i upravu; napominje da bi u tom kontekstu pojašnjavanje dužnosti direktora potaknulo angažman održivih ulagača prema upravama;

31.  poziva da se za sve komercijalne i javne aktivnosti kao preduvjet za izdavanje dozvole za odobrenje uvede obvezno osiguranje od ekološke odgovornosti;

32.  naglašava da je za održivo financiranje potrebno pojasniti dužnosti direktora europskih poduzeća u pogledu dugoročnog i održivog stvaranja vrijednosti, ekoloških, socijalnih i upravljačkih pitanja i sistemskih rizika kao dijela opće dužnosti direktora da promiču uspjeh poduzeća;

33.  poziva europska nadzorna tijela da izrade smjernice za prikupljanje statističkih podataka o utvrđivanju ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika i njihovo uključivanje u financiranje te poziva da se statistički podaci objavljuju kad god je to moguće;

34.  poziva nacionalna bankovna tijela i tijela odgovorna za financijska tržišta da izrade jasne i sažete upute o tome kako se nova taksonomija i druge promjene povezane s tim zakonodavstvom mogu provesti bez stvaranja troškova i kašnjenja koje je moguće izbjeći;

35.  smatra da mjere određivanja cijena mogu imati ključan doprinos u nadoknađivanju manjka sredstava od 180 milijardi EUR kako bi se usmjeravanjem ulaganja prema dugoročnim održivim ciljevima ostvarili napori koje Europa ulaže u dekarbonizaciju;

36.  primjećuje da se MSP-ove često zaboravlja u raspravama koje se tiču održivog financiranja usprkos njihovoj inovativnoj prirodi; u tom kontekstu napominje golemi potencijal digitalizacije i zelene financijske tehnologije; preporučuje Komisiji da razmotri mehanizme kojima bi se MSP-ovima omogućilo da objedine projekte kako bi ostvarili pristup tržištu zelenih obveznica;

37.  naglašava važnost socijalne komponente održivog financiranja; uviđa potencijal razvoja novih financijskih instrumenata koji su posebno namijenjeni socijalnim infrastrukturama poput socijalnih obveznica, što je u skladu s načelima o socijalnim obveznicama iz 2017. godine;

38.  naglašava da su utvrđivanje i objavljivanje ekoloških, socijalnih i upravljačkih rizika te upravljanje njima sastavni dio zaštite potrošača i financijske stabilnosti te bi zbog toga oni trebali biti dio mandata i odgovornosti europskih nadzornih tijela; poziva Europski odbor za sistemske rizike da aktivno provodi istraživanja o uzajamnom utjecaju ekoloških, socijalnih i upravljačkih čimbenika i sistemskih rizika i izvan konteksta klimatskih promjena;

39.  podsjeća da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 14. studenoga 2017. o akcijskom planu o maloprodajnim financijskim uslugama pozvao na uspostavljanje „štednog računa EU-a” za financiranje zelenog gospodarstva;

40.  traži da svi budući rashodi EU-a budu kompatibilni s ciljevima Pariškog sporazuma i da se ciljevi povezani s dekarbonizacijom gospodarstva uvrste u pravne instrumente kojima se uređuje funkcioniranje europskih strukturnih i investicijskih fondova (uključujući kohezijske fondove), fondova za vanjsko djelovanje i razvoj suradnje te drugih instrumenata izvan Višegodišnjeg financijskog okvira, kao što je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU);

41.  poziva Komisiju da provede studiju izvedivosti o tome kako nadzornici i regulatori mogu bolje nagrađivati mandate koji obuhvaćaju dugoročnu perspektivu;

42.  poziva Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) da podijeli najbolju praksu i pruži smjernice o tome kako pružatelji strukovnih mirovinskih sustava i privatnih mirovinskih proizvoda stupaju u kontakt s korisnicima prije sklapanja ugovora te tijekom trajanja ulaganja; poziva EIOPA-u da pripremi smjernice o najboljim praksama, poput Fonda Agencije Ujedinjene Kraljevine za zaštitu okoliša, kako bi se uključili korisnici i privatni klijenti te procijenili njihovi financijski i nefinancijski interesi;

43.  prima na znanje preporuku stručne skupine na visokoj razini u vezi s opservatorijem EU-a za održivo financiranje, koji bi trebala osnovati Europska agencija za okoliš u suradnji s europskim nadzornim tijelima kako bi se pratile i objavljivale informacije o održivim ulaganjima EU-a te izvještavalo o njima; s obzirom na činjenicu da Europska unija treba biti primjer, preporučuje da taj opservatorij dobije i ulogu praćenja, podupiranja i objavljivanja informacija o održivim ulaganjima fondova i institucija EU-a, uključujući EFSU, EIB i ESB; traži da opservatorij o svojim aktivnostima obavještava Parlament;

44.  preporučuje da EIB s malim tržišnim akterima i zadrugama u zajednici radi na objedinjavanju malih projekata u području obnovljivih izvora energije kako bi stekli uvjete za financijska sredstva EIB-a i u okviru programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora;

45.  slaže se sa stručnom skupinom na visokoj razini da je iznimno važno ojačati položaj europskih građana u pogledu održivog financiranja i bolje ih informirati o toj temi; naglašava da je potrebno poboljšati pristup informacijama o rezultatima u području održivosti te promicati financijsku pismenost;

46.  poziva Komisiju i države članice da zajamče usklađenost politika za financijske i nefinancijske sektore; podsjeća da održivu financijsku politiku trebaju pratiti dosljedni politički odabiri u drugim sektorima kao što su energetika, promet, industrija i poljoprivreda;

47.  poziva Komisiju da objavljuje redovno izvješće o napretku u pogledu tema iz ove rezolucije;

48.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste utjecaj EU-a kako bi pokazale vodstvo u području održivog financiranja i povećale standarde održivosti u području financija na svjetskoj razini, među ostalim s pomoću bilateralnih sporazuma s trećim zemljama, u okviru multilateralnih političkih foruma kao što su UN, skupine zemalja G7 i G20 te s međunarodnim organizacijama za utvrđivanje standarda kao što je Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO);

o
o   o

49.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 335, 17.12.2009., str. 1.
(2) SL L 330, 15.11.2014., str. 1.
(3) SL L 132, 20.5.2017., str. 1.
(4) SL L 354, 23.12.2016., str. 37.
(5) SL L 182, 29.6.2013., str. 19.
(6) SL L 347, 28.12.2017., str. 35.
(7) SL L 352, 9.12.2014., str. 1.
(8) Ured UN-a za smanjenje rizika od katastrofa https://www.unisdr.org/files/46796_cop21weatherdisastersreport2015.pdf
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0039.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0025.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0428.
(12) SL C 75, 26.2.2016., str. 41.
(13) SL C 265, 11.8.2017., str. 65.
(14) Sini Matikainen, Emanuele Campiglio i Dimitri Zenghelis, „The climate impact of quantitative easing”, Grantham Institute on climate change and the environment, svibanj 2017.


Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017.
PDF 352kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017. (2018/2009(INI))
P8_TA(2018)0216A8-0161/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2., 6. i 7.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 70., 85., 86., 258., 259. i 260.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje relevantne rezolucije u području vladavine prava i pravosuđa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. travnja 2017. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017.” (COM(2017)0167),

–  uzimajući u obzir studiju Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije iz 2017. pod nazivom „Pravosudni sustav i gospodarski razvoj diljem država članica EU-a”(1),

–  uzimajući u obzir istraživanje Instituta za pravne reforme američke Komore iz 2017. naslovljeno „Porast kolektivne pravne zaštite u EU-u”(2),

–  uzimajući u obzir bazu podataka o rodnoj statistici Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE)(3),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija), a posebno njezin popis mjerila za vladavinu prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezolucija od 12. ožujka 2014. o ocjenjivanju pravosuđa u pogledu kaznenog prava i vladavine prava(5),

–  uzimajući u obzir „Komparativnu studiju o pristupu pravosuđu u okviru prava u područjima ravnopravnosti spolova i suzbijanja diskriminacije” koju je proveo Milieu 2011.(6),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti (CM/Rec(2010)12)(7),

–  uzimajući u obzir studiju koju je 2017. izradio Resorni odjel Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja pod naslovom „Pregled zastupljenosti žena i muškaraca u pravnim zanimanjima diljem EU-a”(8),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća o europskim pravosudnim sustavima koja je sastavila Europska komisija za učinkovitost pravosuđa Vijeća Europe (CEPEJ)(9),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0161/2018),

A.  budući da su nezavisni, učinkoviti i kvalitetni pravosudni sustavi ključni za poštovanje vladavine prava, pravičnost sudskih postupaka i izgradnju povjerenja građana i poduzeća u pravosudni sustav, osiguravajući pritom da pojedinci i poduzeća u potpunosti mogu uživati u svojim pravima; budući da je za učinkoviti pravosudni sustav neophodna sudska neovisnost, podrška gospodarskom rastu, zalaganje za temeljna prava te promicanje ispravne primjene prava EU-a; budući da je pravda vrijednost sama po sebi, posebice u pogledu pristupa građana pravosuđu i poštovanja pravila pravičnog postupka;

B.  budući da je Komisija objavila pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017., a riječ je o informativnom, komparativnom i neobvezujućem alatu za ocjenu učinkovitosti, neovisnosti i kvalitete nacionalnih pravosudnih sustava, u cilju utvrđivanja bilo kakvih nedostataka, određivanja dobre prakse i napretka te boljeg definiranja politika pravosuđa država članica, stavljajući u tom smislu poseban naglasak na parametre pravosudnih sustava kojima se doprinosi poboljšanju poslovne, ulagačke i potrošačke klime u Uniji;

C.  budući da se petim pregledom stanja u području pravosuđa u EU-u posebno analiziraju pitanja u vezi s javnim pristupom pravnim postupcima, neovisnosti sudstva kakvom je doživljavaju pojedinci i poslovni sektor, trenutnim korištenjem informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT) u pravosudnim sustavima i radom nacionalnih pravosudnih sustava u određenim područjima koja se odnose na jedinstveno tržište i poslovni sektor, uz istovremeni početni pregled funkcioniranja nacionalnih kaznenopravnih sustava u provođenju zakonodavstva EU-a o sprečavanju pranja novca;

D.  budući da pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017. ne uključuje sveobuhvatno rangiranje nacionalnih pravosudnih sustava te se njime ne namjerava dati prednost jednom sustavu pred drugim;

E.  budući da, s druge strane, pregled stanja treba biti koristan priručnik koji nudi pregled najboljih praksi kojima se države članice mogu koristiti u području građanskog, trgovačkog i upravnog prava;

F.  budući da je mnogo podataka o određenim državama članicama još uvijek nedostupno; budući da postoje razlike u količini i posebnom sadržaju podataka koje su dostavile određene države članice;

G.  budući da se pregled stanja za 2017. mahom usmjerava na građansko, trgovačko i upravno pravo, ali je i početni pregled funkcioniranja nacionalnih sustava pri provedbi zakonodavstva EU-a o sprečavanju pranja novca u kaznenom pravu;

H.  budući da je prednost te neobvezujuće procedure ta što se njome utvrđuju pozitivni i negativni trendovi te što ona nudi forum za uzajamno učenje i razmjenu najboljih praksi diljem Unije u cilju promicanja i jamčenja sukladnosti s vladavinom prava;

I.  budući da je pružanje informacija o pravosudnom sustavu na način koji je jednostavan za korisnike preduvjet za pristup pravosuđu;

J.  budući da je pravosudne sustave potrebno prilagoditi novim izazovima koji su pred EU-om;

Opće napomene

1.  ističe da se pravosuđem potvrđuje vladavina prava u društvu i svakome jamči pravo na pošteno suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom; poziva države članice da osiguraju da bi se u bilo kojoj reformi pravosuđa pridržava vladavine prava i standarda EU-a o neovisnosti sudstva; potiče Komisiju da u tom pogledu nastavi nadzirati nacionalne pravosudne reforme u okviru europskog semestra, koje se temelje i na podacima iz pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u; nadalje, poziva Komisiju da izradi nova mjerila za bolje ocjenjivanje usklađenosti pravosudnih sustava i vladavine prava, utemeljene, prije svega, na popisu mjerila za vladavinu prava koji je sastavila Venecijanska komisija;

2.  poziva Komisiju da prikupi preciznije informacije o postupanju u pogledu kršenja vladavine prava i prijetnjama temeljnim pravima, uključujući korupciju, diskriminaciju i povredu privatnosti, slobode misli, savjesti, vjeroispovjedi, izražavanja, okupljanja i udruživanja;

3.  podsjeća na zahtjev iz svoje Rezolucije od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizama EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava te ponovno traži od Komisije da podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (Pakt EU-a za DVT); poziva Komisiju da dok se ne uspostavi taj pakt grupira postojeća izvješća, uključujući pregled stanja u pravosuđu;

4.  s velikim zanimanjem prima na znanje pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017. i poziva Komisiju da dodatno promiče taj postupak u skladu s Ugovorima i po savjetovanju s državama članicama;

5.  naglašava da će se uspostavom analize stanja u pravosuđu u kaznenim stvarima dati temeljni doprinos stvaranju općeg razumijevanja zakonodavstva EU-a u području kaznenog prava među sucima i javnim tužiteljima čime se jača uzajamno povjerenje;

6.  poziva Komisiju da u obzir uzme borbu protiv korupcije te da uključivanje tog pitanja u svoj pregled stanja smatra prioritetnim;

7.  podržava cilj te razmjene i naglašava da neovisan, djelotvoran i visokokvalitetan pravosudni sustav može dati poticaj razvitku poduzeća i njihovim ulaganjima na nacionalnoj i prekograničnoj razini, istodobno štiteći temeljna prava građana i osnažujući prava potrošača i radnika te na taj način povećavajući njihov gospodarski doprinos;

8.  upozorava na važnost komparativnih analiza pravosudnih sustava za izgradnju prekograničnog međusobnog povjerenja, za djelotvornu suradnju među pravosudnim tijelima te stvaranje zajedničkog pravosudnog prostora i europske pravosudne kulture; stoga potiče Komisiju da nastavi razvijati konkretne pokazatelje za ocjenjivanje, u praksi, podržavanja vrijednosti EU-a, kao što su vladavina prava ili poštovanje temeljnih prava;

9.  smatra da se takva usporedba mora temeljiti na objektivnim kriterijima i dokazima koji su pomno prikupljeni, uspoređeni i analizirani uzimajući u obzir pojedinačne ustavne i pravne okvire; naglašava da je važno zajamčiti jednako postupanje prema svim državama članicama pri nepristranom ocjenjivanju njihovih pravosudnih sustava;

10.  pozdravlja napore Komisije da po prvi puta ocijeni određene aspekte kaznenog pravosuđa u području borbe protiv pranja novca te joj preporuča da poduzme potrebne mjere za poticanje država članica na pružanje podataka o trajanju sudskih postupaka u tom području, s obzirom na stupanje na snagu četvrte, a kasnije i pete direktive o sprečavanju pranja novca;

11.  pozdravlja napore Komisije da iznese mjerljive podatke i donese konkretne zaključke o tome kako su države članice unaprijedile ili mogu poboljšati kvalitetu i učinkovitost svojih pravosudnih sustava, posebno u pogledu statusa i imenovanja sudaca, njihove neovisnosti i rodne ravnoteže; prima na znanje da se praznine u podacima i dalje smanjuju, osobito za pokazatelje učinkovitosti pravosudnih sustava; žali, međutim, zbog toga što još uvijek postoje slučajevi u kojima, premda su primjenjivi ili dostupni, neke države članice nisu dostavile podatke za određene kategorije; stoga poziva države članice da ulože više truda u usporedivost podataka i da u potpunosti surađuju s Komisijom slanjem traženih podataka; naglašava da države članice moraju nastaviti smanjivati praznine u podacima kako bi postigle svoje prioritete i ostvarile učinkovite pravosudne sustave; poziva države članice na blisku suradnju sa CEPEJ-om i Komisijom, posebno u okviru neformalnih skupina nacionalnih stručnjaka iz ministarstava i pravosudnih sustava, kako bi se popunile postojeće praznine u podacima u nekim kategorijama pregleda stanja u pravosuđu;

12.  poziva države članice da prouče rezultate pregleda stanja u području pravosuđa za 2017. i da utvrde pouke koje iz njega treba izvući te da razmotre je li potrebno donijeti mjere na nacionalnoj razini kako bi se ispravile nepravilnosti u pogledu kvalitete, učinkovitosti i neovisnosti njihovih nacionalnih pravosudnih sustava;

13.  prima na znanje da su mnoge države članice nastavile ulagati napore da poboljšaju učinkovitost svojih nacionalnih sustava provođenjem reformi; pozdravlja najavu znatnog broja novih reformi u pogledu pravne pomoći, alternativnih načina rješavanja sporova, specijalizacije sudova i zemljopisnog rasporeda sudova;

Učinkovitost

14.  ističe važnost učinkovitih i pravovremenih postupaka u skladu s člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima; ističe, nadalje, važnost brzih i učinkovitih postupaka u pitanjima zaštite potrošača, zaštite intelektualnog vlasništva te prava na privatnost podataka; sa zabrinutošću primjećuje da takvi postupci u nekim državama članicama i dalje predugo traju; ističe da velik broj neriješenih predmeta također može utjecati na manjak povjerenja građana i poduzeća u pravosudni sustav, kao i na smanjenje pravne sigurnosti s obzirom na to da je povjerenje temelj poštovanja vladavine prava;

15.  potiče države članice da ulažu u kontinuirani razvoj i korištenje alatima IKT-a u svojim pravosudnim sustavima, kako bi oni postali pristupačniji, razumljiviji i lakši za uporabu svim građanima EU-a, posebno osobama s bilo kojim oblikom invaliditeta i ranjivim skupinama, uključujući nacionalne manjine i/ili migrante; naglašava prednosti sustava IKT-a za prekograničnu suradnju pravosudnih tijela država članica i na nacionalnoj razini za smanjenje troškova svih uključenih dionika, kao i za poboljšanje sveukupne učinkovitosti i kvalitete pravosudnih sustava, npr. elektroničkim podnošenjem zahtjeva, mogućnošću internetskog nadzora i provođenja postupaka i elektroničkom komunikacijom između sudova i odvjetnika; žali zbog toga što u cijelom EU-u puni potencijal sustava IKT-a još nije postignut; pozdravlja transparentnost u većini država članica u pogledu objave sudskih presuda; ističe da dostupnost informacija na internetu na način prilagođen korisnicima značajno doprinosi pristupačnosti pravosuđa za građane i poduzeća; poziva države članice da na internetu objave sve sudske presude jer će to građanima i poduzećima pomoći da se bolje upoznaju s pravosudnim sustavom, a istovremeno taj sustav učiniti transparentnijim; nadalje primjećuje da bi to moglo olakšati dosljednost sudske prakse;

16.  ističe da je potrebno proširiti i diversificirati opseg osposobljavanja koje se nudi sucima jer to je ujedno i temelj učinkovitog, neovisnog i nepristranog sudskog sustava; posebno ističe potrebu za osposobljavanjem u područjima rodnih uloga, normi i stereotipa, pravosudne etike, IT vještina, pravosudnog upravljanja, posredovanja i komunikacije sa strankama i s novinarima; ističe, nadalje, važnost odgovarajućeg osposobljavanja u području prava EU-a i različitih struktura EU-a za suradnju, kao što je Eurojust; napominje da određena područja prava Unije, kao što su autorsko pravo i zakonodavstvo u području zaštite osobnih podataka mogu zahtijevati poznavanje ne samo prava već i tehnološkog napretka; primjećuje da specijalizacija sudaca i sudova ima pozitivan učinak na učinkovitost kao i na kvalitetu sudskih sustava; traži od Komisije da u sljedećoj godini dodatno razmotri to pitanje; naglašava da je za osiguranje dosljedne i visokokvalitetne primjene te učinkovite provedbe prava potrebno neprekidno i sustavno osposobljavanje sudaca i drugih pravnih stručnjaka; poziva države članice na više ulaganja u razvoj pravosudnih osposobljavanja i stalnog obrazovanja za pravna zanimanja, kao što su suci, uključujući u drugim državama članicama, u cilju razmjene iskustava i najboljih praksi;

17.  potiče države članice i institucije EU-a da podrže daljnji napredak posredovanja na razini EU-a; poziva Komisiju da sustavno ocijeni učinke posredovanja u pravosudnim sustavima EU-a;

Kvaliteta

18.  poziva Komisiju da u usporedbu čimbenika dostupnosti pravosudnih sustava, koju će izraditi iduće godine, uključi postupke kolektivne pravne zaštite, s obzirom na to da smatra da su pristup pravosuđu i učinkovito rješavanje sporova od ključne važnosti; smatra da su ti postupci glavni alat za osnaživanje potrošača, zaštitu okoliša i zdravlja u cijelom EU-u, u područjima u kojima se to izravno odnosi na veliki broj podnositelja zahtjeva; smatra da postupci kolektivne pravne zaštite olakšavaju pristup građana pravosuđu i učinkovito rješavanje sporova te da stoga umanjuju nerazumne prepreke, posebno za građane koji žive ispod praga siromaštva ili su uključeni u postupke s prekograničnom dimenzijom;

19.  prima na znanje da većina država članica zahtijeva da stranke pri pokretanju pravnog postupka plate sudsku pristojbu; ističe da dostupnost pravne pomoći i razina sudskih pristojbi imaju ključan učinak na pristup pravosuđu, temeljnom pravu u EU-u, posebno za siromašne građane te naglašava važnost uloge pravne pomoći u jamčenju pristupa pravosuđu slabijim stranama pod jednakim uvjetima; ističe da pravna pomoć za potrošače ispod praga siromaštva ostaje ključan faktor ravnoteže; naglašava da bi teškoće u dobivanju pravne pomoći mogle imati posebno obeshrabrujući učinak u predmetima u kojima sud i/ili sudski troškovi predstavljaju znatan udio u vrijednosti spora; smatra da bi pravna pomoć trebala biti povezana s pragom siromaštva u državama članicama; nadalje smatra da bi sudske troškove općenito trebalo smanjiti, primjerice korištenjem nacionalnih elektroničkih portala e-pravosuđa; poziva države članice da poboljšaju pristupačnost građana informacijama dostupnima na internetu te im omoguće da odrede imaju li pravo na pravnu pomoć, uključujući pristupačne internetske informacije za osobe s oštećenjem vida;

20.  poziva Komisiju da prije isteka sljedeće godine uvede novi pokazatelj pristupa pravosuđu za sve skupine koje bi mogle biti u nepovoljnom položaju ili diskriminirane kako bi se utvrdile sve moguće prepreke;

21.  ističe potrebu da se riješe još uvijek prisutne razlike ravnoteže spolova i znatne razlike u udjelu žena i muškaraca među sucima, to jest na višim sudovima/vrhovnim sudovima, na nacionalnoj i europskoj razini; sa žaljenjem prima na znanje nedavni pad udjela žena u ukupnom broju profesionalnih sudaca u nekim državama članicama;

22.  ističe da ima još mnogo prostora za napredak u pogledu rodne ravnopravnosti u pravosudnim profesijama diljem Europe, posebno u pristupu sudačkoj dužnosti, na primjer u pogledu rodnih stereotipa, transparentnosti u imenovanjima, usklađivanja odgovornosti na poslu i izvan njega ili postojanja praksi mentorstva; naglašava jasnu razliku između udjela žena stručnjaka na nižim razinama pravosuđa (uključujući osoblje koje ne obavlja sudačku djelatnost) i njihova udjela na višim sudovima i u tužiteljstvima; poziva države članice da usmjere napore, posebno u visokom obrazovanju, prema ženama u pravosudnim zanimanjima te da potaknu pozitivan stav prema sutkinjama;

23.  podsjeća na Zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća iz 2015.(10), u kojoj se navodi da bi države članice trebale, u najvećoj mogućoj mjeri i s obzirom na cilj postizanja jednakosti između muškaraca i žena iz članka 3. Ugovora o Europskoj uniji, osigurati jednaku prisutnost muškaraca i žena pri imenovanju kandidata na mjesta sudaca na Općem sudu Suda Europske unije; potiče države članice da u tom pogledu budu dobar primjer;

24.  naglašava da se, iako je više od polovice država članica tijekom 2015. povećalo izdatke po stanovniku za pravosudni sustav, određivanje financijskih sredstava i dalje uglavnom temelji na povijesnim troškovima umjesto na stvarnom radnom opterećenju ili broju sudskih zahtjeva;

25.  pozdravlja povećano korištenje mehanizmima alternativnog rješavanja sporova u većini država članica, osobito Europskom platformom za internetsko rješavanje sporova za potrošače i trgovce;

26.  prima na znanje manjak dostupnosti podataka u bračnim sporovima i predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću; potiče Komisiju da te podatke, kada ih države članice daju, uključi u pregled stanja u području pravosuđa u EU-u, po mogućnosti kao srednjoročni cilj koji je potrebno uvesti nakon završetka preispitivanja Uredbe (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću;

Neovisnost

27.  ističe da su neovisnost, kvaliteta i učinkovitost ključni elementi za učinkovit sudski sustav koji je, s druge strane, ključan za vladavinu prava, pravičnost sudskih postupaka te za povjerenje građana i poduzeća u pravni sustav; nadalje ističe da je neovisnost pravosuđa sastavni dio demokracije; smatra da neovisni pravosudni sustav s jedne strane ovisi o nepostojanju uplitanja ili pritiska vlade i politike ili drugih strana s određenim gospodarskim interesima, a s druge strane o učinkovitim jamstvima koja proizlaze iz statusa i položaja sudaca te o njihovoj financijskoj situaciji; naglašava da je potrebno osigurati dostatnu autonomiju kako bi se tijela kaznenog progona zaštitila od neprimjerenog političkog utjecaja; stoga poziva Komisiju da u pregled stanja uključi odjeljak posvećen statusu javnih tužitelja i njihovoj autonomiji; nadalje poziva Komisiju da nastavi ocjenjivati pravne zaštitne mjere za neovisnost pravosuđa, uključujući u suradnji s mrežama vrhovnih sudova i sudbenih vijeća;

28.  ističe da je važno da su mehanizmi za imenovanje, ocjenjivanje, premještaj ili razrješenje sudaca sveobuhvatni i nepristrani, to jest da ne uključuju proizvoljne izvršne diskrecijske ovlasti;

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC104594/jrc104594__2017_the_judicial_system_and_economic_development_across_eu_member_states.pdf
(2) http://www.instituteforlegalreform.com/uploads/sites/1/The_Growth_of_Collective_Redress_in_the_EU_A_Survey_of_Developments_in_10_Member_States_April_2017.pdf
(3) http://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs
(4) http://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CDL-AD(2016)007-e
(5) SL C 378, 9.11.2017., str. 136.
(6) Milieu Ltd (2011.), „Komparativna studija o pristupu pravosuđu u okviru prava u područjima ravnopravnosti spolova i suzbijanja diskriminacije”, objedinjeno izvješće, Glavna uprava za pravosuđe u Europskoj komisiji, Bruxelles.
(7) https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?p=&Ref=CM/Rec(2010)12&Language=lanEnglish&Ver=original&BackColorInternet=C3C3C3&BackColorIntranet=EDB021&BackColorLogged=F5D383&direct=true
(8) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596804/IPOL_STU(2017)596804_EN.pdf
(9) https://www.coe.int/t/dghl/cooperation/cepej/evaluation/default_en.asp
(10) SL C 436, 24.12.2015., str. 1.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti