Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. lipnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Rusija, posebice slučaj političkog zatvorenika Olega Sencova
 Stanje ljudskih prava u Bahreinu, posebice slučaj Nabila Radžaba
 Položaj izbjeglica iz etničke skupine Rohingya, posebice teški uvjeti kojima su izložena djeca
 Strukturne i financijske prepreke za dostupnost kulturnih sadržaja
 Ispitivanje proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije ***I
 Korištenje vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta ***I
 Prigovor na delegirani akt: Mjere očuvanja ribarstva radi zaštite morskog okoliša u Sjevernome moru
 Okupirani teritoriji u Gruziji 10 godina nakon ruske invazije
 Pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a
 Praćenje primjene zakonodavstva EU-a 2016.

Rusija, posebice slučaj političkog zatvorenika Olega Sencova
PDF 268kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Rusiji, posebice slučaju ukrajinskog političkog zatvorenika Olega Sencova (2018/2754(RSP))
P8_TA(2018)0259RC-B8-0288/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, posebno Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ukrajinskim zatvorenicima u Rusiji i stanju na Krimu(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 25. svibnja 2018. o slučajevima pritvorenika koji se nalaze na nezakonito pripojenim područjima Krima i Sevastopolja ili pritvorenika koji dolaze iz tih područja,

–  uzimajući u obzir razmjenu mišljenja u Vijeću za vanjske poslove na temu Rusije od 16. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir rješenje Međunarodnog suda od 19. travnja 2017. o zahtjevu Ukrajine za navođenje privremenih mjera u predmetu koji se odnosi na primjenu Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma i Međunarodne konvencije o iskorjenjivanju svih oblika rasne diskriminacije (Ukrajina protiv Ruske Federacije),

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ukrajinski redatelj Oleg Sencov, koji se protivio nezakonitom pripajanju Krimskog poluotoka Rusiji, u svibnju 2014. uhićen u vezi s navodnim aktivnostima koje su se odvijale na Krimu; budući da se s njim postupalo kao s ruskim državljaninom, unatoč činjenici da ima ukrajinsko državljanstvo;

B.  budući da u slučaju Olega Sencova postoje navodi o mučenju i izrazito lošem postupanju koje je rezultiralo protupravnim iznuđivanjem izjava kojima je kasnije pripisana pravna vrijednost;

C.  budući da je 25. kolovoza 2015. Oleg Sencov osuđen na sudu čiju jurisdikciju EU ne priznaje te protivno međunarodnom pravu i temeljnim pravosudnim standardima;

D.  budući da je Oleg Sencov, koji trenutačno služi kaznu u najsjevernijem ruskom zatvoru u Labitnangiju (okrug Jamalo-Nenecki), 14. svibnja 2018. najavio štrajk glađu do daljnjega;

E.  budući da se posljednjih godina broj političkih zatvorenika u Rusiji znatno povećao; budući da je Centar za ljudska prava „Memorial”, kojemu je 2009. dodijeljena Nagrada Saharov, 29. svibnja 2018. objavio popis s imenima 158 političkih zatvorenika;

F.  budući da je 9. siječnja 2018. lokalna policija uhitila Ojuba Titijeva, direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji, i optužila ga za posjedovanje droge; budući da je Ojub Titijev odbacio te optužbe, kao i da su ih nevladine organizacije i drugi borci za ljudska prava odbacili kao lažne;

G.  budući da je uhićenje Ojuba Titijeva dio zabrinjavajućeg trenda uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i boraca za ljudska prava;

H.  budući da se borci za ljudska prava i akteri iz civilnog društva, osobito krimski Tatari, suočavaju s prijetnjama, zastrašivanjem i uhićenjima;

I.  budući da postoje navodi o mučenjima i okrutnom i ponižavajućem postupanju u više slučajeva; budući da ti navodi do danas nisu istraženi na odgovarajući način; budući da se mučenje koristi za iznuđivanje priznanja i da se podupru lažni dokazi krivnje;

J.  budući da se brojni zatvorenici i pritvorenici susreću s teškim i nehumanim uvjetima u zatvorima, što predstavlja fizički i psihički rizik za njihovo zdravlje; budući da neki od zatvorenika trebaju hitnu medicinsku pomoć i liječenje;

K.  budući da je restriktivno rusko zakonodavstvo kojim se uređuju politička i građanska prava prošireno i na privremeno okupirano područje Krima, što je dovelo do drastičnog ograničavanja slobode okupljanja, izražavanja, udruživanja, pristupa informacijama i vjere, kao i do vjerodostojnih izvješća o zastrašivanju, prisilnim nestancima i mučenju;

L.  budući da su proizvoljna uhićenja, prisilni nestanci, cenzura i zabrane mirnih okupljanja postali svakodnevica na Krimu; budući da je više krimskih Tatara uhićeno ili je predmet istrage ili kaznenog progona; budući da su napadi usmjereni i na krimske odvjetnike koji pružaju pravnu pomoć uhićenim osobama, borce za ljudska prava koji izvještavaju o politički motiviranim slučajevima prisilnih nestanaka na Krimu, kao i na novinare koji izvještavaju o situaciji pripadnika tatarskog naroda na Krimu;

M.  budući da okupatorske vlasti na Krimu sustavno i namjerno guše slobodu govora na Krimu, onemogućavaju rad nezavisnih medija te stvaraju prepreke za rad profesionalnih novinara; budući da su 22. ožujka 2018. ruske snage sigurnosti pritvorile i na temelju lažnih optužbi uhitile Narimana Memedeminova, novinara amatera, aktivista i pripadnika tatarskog naroda na Krimu, koji je izvještavao o nepravilnostima koje su počinile okupatorske vlasti; budući da su 21. svibnja 2018. ruske snage sigurnosti pritvorile još jednog novinara amatera, Servera Mustafajeva, nakon što su ponajprije na vjerskoj osnovi pretražile njegov dom na Krimu, koji je pod ruskom okupacijom;

N.  budući da Rusija gubi velik broj predmeta na Europskom sudu za ljudska prava i ne provodi izrečene presude;

O.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ujedinjenih naroda obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da zbog brojnih slučajeva teškog kršenja vladavine prava i donošenja restriktivnih zakona tijekom posljednjih godina postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s time poštuje li Rusija svoje međunarodne i nacionalne obveze; budući da je Europska unija u više navrata ponudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogla Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak, u skladu sa standardima Vijeća Europe, te da ga se pridržava;

P.  budući da prema ruskom zakonu o „stranim agentima” nevladine organizacije koje primaju financijska sredstva iz inozemstva i koje su „politički aktivne” moraju podnijeti zahtjev za uvrštavanje na poseban vladin popis stranih agenata, izložene su dodatnom i pomnom vladinom nadzoru, te se od njih zahtijeva da u svim svojim publikacijama, izjavama za medije i izvješćima navedu da je autor strani agent;

Q.  budući da je EU, kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima i hibridni rat pokrenut protiv Ukrajine, postupno donio niz restriktivnih mjera protiv Rusije;

1.  zahtijeva od ruskih vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode Olega Sencova i sve ostale nezakonito pritvorene ukrajinske državljane u Rusiji i na Krimskom poluotoku; podsjeća da ukupno trenutačno postoji više od 70(2) ukrajinskih političkih zatvorenika u Rusiji i na okupiranom Krimu;

2.  zahtijeva da se smjesta i bezuvjetno oslobodi Ojub Titijev, direktor Centra za ljudska prava „Memorial” u Republici Čečeniji, kao i svi ostali politički zatvorenici u Ruskoj Federaciji;

3.  zahtijeva da ruske vlasti prestanu sa zastrašivanjem i uznemiravanjem usmjerenim na Centar za ljudska prava „Memorial”, njegovo osoblje i druge borce za ljudska prava te da im omogući nastavak rada u području ljudskih prava;

4.  ističe da se prema svim zatvorenicima mora postupati u skladu s međunarodnim standardima te da svi pritvorenici trebaju imati pristup pravnom zastupanju, svojim obiteljima, diplomatskim predstavnicima i zdravstvenoj skrbi; ističe da su ruske vlasti i pravosudno osoblje u cijelosti odgovorni za sigurnost i dobrobit pritvorenih osoba, osobito na Krimu, u skladu s Četvrtom ženevskom konvencijom;

5.  podsjeća koliko je važno da Rusija, kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, u potpunosti poštuje svoje međunarodne pravne obveze i načela temeljnih ljudskih prava i vladavine prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

6.  naglašava da se sloboda okupljanja u Ruskoj Federaciji odobrava na temelju članka 31. ruskog Ustava i na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima, čija je Rusija potpisnica, zbog čega su ruske vlasti obvezne poštovati tu slobodu;

7.  snažno potiče ruske vlasti na svim razinama da prepoznaju ključnu ulogu boraca za ljudska prava kao temelja demokracije i čuvara vladavine prava te da javno osude sve napade na borce za ljudska prava, osobito u Republici Čečeniji;

8.  izražava solidarnost s ukrajinskim redateljem, političkim aktivistom i političkim zatvorenikom Olegom Sencovim, koji je 14. svibnja 2018. započeo štrajk glađu u borbi za oslobođenje nezakonito zatvorenih sunarodnjaka, te izražava zabrinutost zbog učinka štrajka glađu na njegovo zdravlje; podsjeća da Oleg Sencov, koji je uhićen na Krimu nedugo nakon što je Rusija 2014. preuzela kontrolu nad tim poluotokom u Crnom moru i osuđen na temelju iskaza iznuđenog mučenjem, sada služi 20-godišnju zatvorsku kaznu zbog višestrukih optužbi za terorizam u zatvoru visoke sigurnosti u sjevernoj ruskoj regiji Jamalo-Nenecki;

9.  ne odobrava činjenicu da je drugi osuđenik u tom predmetu, Oleksandr Kolčenko, osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina;

10.  napominje da Volodimir Baluh, još jedan nezakonito pritvoreni ukrajinski državljanin, štrajka glađu od 19. ožujka 2018.;

11.  poziva odgovorne ruske vlasti i medicinske službe da zatvorenicima pružaju odgovarajuću liječničku skrb te da poštuju medicinsku etiku, među ostalim i tako da ih ne hrane prisilno te da prema njima ne postupaju na neželjeni način koji bi se mogao okarakterizirati mučenjem ili drugim oblicima zlostavljanja;

12.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o teškom mučenju ukrajinskih političkih zatvorenika Mikole Karpjuka, Volodimira Prisiča, Oleksija Čirnija i Jevhena Panova;

13.  izražava duboku zabrinutost zbog trenda uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i boraca za ljudska prava koji djeluju u Rusiji, osobito u Čečeniji; ističe važnost civilnog društva i organizacija kao što je Memorial, kao i poruke da aktivisti civilnog društva svugdje moraju moći ostvarivati svoja temeljna prava na slobodu mišljenja i izražavanja; poziva čečenske i ruske vlasti da poštuju nacionalno zakonodavstvo i međunarodne obveze te da se pridržavaju vladavine prava;

14.  izražava duboku zabrinutost zbog atmosfere nekažnjavanja u kojoj se dopušta počinjenje tih djela te poziva da se u suradnji s civilnim društvom uvedu pravne i druge mjere za sprečavanje, nadzor i učinkovit progon počinitelja nasilja; naglašava činjenicu da Rusija i njezina vlada snose krajnju odgovornost za istraživanje tih kaznenih djela, privođenje počinitelja pravdi i zaštitu svih građana Rusije od nezakonitog zlostavljanja;

15.  skreće pozornost na činjenicu da su ruske vlasti u svibnju 2018. na okupiranom Krimu pritvorile više krimskih Tatara, među kojima su i Server Mustafajev, Edem Smajlov i članovi obitelji političkog zatvorenika Nurija Primova;

16.  osuđuje rusko kršenje međunarodnog prava na okupiranom Krimu, među ostalim i provedbu ruskog zakonodavstva, tešku militarizaciju poluotoka Krima, koja predstavlja prijetnju regionalnoj sigurnosti, te masovno i sustavno kršenje ljudskih prava posebno usmjereno na etničke Ukrajince i krimske Tatare;

17.  pozdravlja oslobođenje vođa krimskih Tatara Ahtema Čijgoza i Iljmija Umerova, kojima je u rujnu 2017. pred ruskim sudovima na privremeno okupiranom ukrajinskom teritoriju Krima izrečena zatvorska kazna te kojima su ruske vlasti 25. listopada 2017. omogućile da napuste poluotok; izražava zahvalnost svima koji su sudjelovali u njihovu oslobođenju, uključujući ruske organizacije za ljudska prava kao što je Memorial;

18.  podsjeća ruske vlasti da su u svojem svojstvu de facto okupacijske sile koja ima efektivnu kontrolu nad Krimom u potpunosti odgovorne za zaštitu krimskih građana od proizvoljnih pravosudnih ili administrativnih mjera te da su u istom tom svojstvu prema međunarodnom humanitarnom pravu obvezne zajamčiti zaštitu ljudskih prava na poluotoku;

19.  naglašava da ruski sudovi, kako vojni tako i građanski, nisu nadležni donositi presude za djela počinjena izvan međunarodno priznatog državnog područja Rusije i ističe da se sudski postupci u takvim slučajevima ne bi smjeli smatrati zakonitima;

20.  ponovno izražava duboku zabrinutost u vezi sa zakonom o „stranim agentima” i načinu njegove provedbe; smatra da je definicija „političkih aktivnosti” nevladinih organizacija koje primaju financijska sredstva iz inozemstva dovoljno široka da vlada u stvarnosti njome može kontrolirati gotovo svaku organiziranu aktivnost u javnom životu;

21.  poziva Rusiju da osigura bezuvjetan i neometan pristup međunarodnim promatračima za ljudska prava i promatračkim misijama; poziva međunarodne organizacije kao što su Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju da pomnije prate stanje ljudskih prava na Krimu i da poduzmu odgovarajuće mjere;

22.  poziva posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava da stalno prati stanje ljudskih prava na Krimskom poluotoku i u dijelovima istočne Ukrajine koji nisu pod kontrolom vlade;

23.  poziva Vijeće i države članice da ostanu čvrsti i ujedinjeni u provedbi dogovorenih sankcija protiv Rusije, da ih produlje te da razmotre ciljane mjere protiv pojedinaca odgovornih za pritvaranje političkih zatvorenika i suđenje njima;

24.  ističe važnost toga da Delegacija Europske unije u Rusiji i veleposlanstva država članica EU-a prate suđenja borcima za ljudska prava;

25.  poziva predsjednike Vijeća i Komisije, kao i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da nastave pomno pratiti slučajeve nepridržavanja međunarodnih pravnih obveza te da postavljaju ta pitanja u različitim susretima i na sastancima s Rusijom;

26.  ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu te ESVD da se pobrinu da se u okviru savjetovanja između EU-a i Rusije o ljudskim pravima, kada se ta savjetovanja nastave, iznesu svi slučajevi osoba koje se progoni iz političkih razloga i da se od ruskih predstavnika na tim savjetovanjima službeno zatraže odgovori u vezi sa svakim pojedinim slučajem, kao i da izvijeste Parlament o razmjenama informacija s ruskim vlastima;

27.  traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i ESVD-a da se pobrinu da Unija u svakoj prilici, unutar granica ruskog nacionalnog prava, nastoji surađivati s ruskim organizacijama civilnog društva, uključujući one koje rade na promicanju vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te ih podupirati;

28.  poziva EU da podnese izjavu u kojoj će osuditi povrede ljudskih prava u Rusiji i pokušaje njihova prikrivanja u okviru Svjetskog nogometnog prvenstva u organizaciji FIFA-e;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0087.
(2) Nepotpun popis uključuje sljedeća imena: Teimur Abdullaiev, Uzeir Abdullaiev, Taliat Abdurakhmanov, Rustem Abiltarov, Zevri Abseitov, Muslim Aliiev, Refat Alimov, Kiazim Ametov, Ernes Ametov, Ali Asanov, Marlen Asanov, Volodymyr Balukh, Ali Bariev, Enver Bekirov, Memet Belialov, Oleksii Bessarabov, Rustem Vaitov, Resul Velilyaev, Valentyn Vygovskii, Pavlo Hryb, Mikola Dadeu, Konstatin Davydenko, Bekir Dehermendzhi, Mustafa Dehermendzhi, Emil Dzhemadenov, Arsen Dzhepparov, Dmitrii Dolgopolov, Volodymyr Dudka, Andriy Zakhtei, Ruslan Zeitullaiev, Server Zekiriaiev, Timur Ibragimov, Rustem Ismailov, Yevgenii Karakashev, Mikola Karpjuk, Stanislav Klykh, Andriy Kolomiiets, Oleksandr Kolchenko, Oleksandr Kostenko, Emir-Usein Kuku, Hennadii Limeshko, Serhii Litvinov, Enver Mamutov, Nariman Memedeminov, Remzi Memetov, Emil Minasov, Igor Movenko, Seiran Muradosilov, Seiran Mustafaiev, Server Mustafaiev, Yevhen Panov, Nuri Primov, Volodimir Prisič, Ismail Ramazanov, Fevzi Sagandzhi, Ferat Saifullaiev, Aider Saledinov, Seiran Saliiev, Enver Seitosmanov, Oleg Sentsov, Oleksii Sizonovich, Vadym Siruk, Edem Smailov, Oleksandr Steshenko, Oleksii Stohniy, Renat Suleimanov, Anna Sukhonosova, Roman Sushchenko, Roman Ternovsky, Ruslan Ametov, Asan Chapukh, Oleksii Chirnii, Hlib Shablii, Mikola Shiptur, Dmytro Shtyblikov, Oleksandr Shumkov, Viktor Shur.


Stanje ljudskih prava u Bahreinu, posebice slučaj Nabila Radžaba
PDF 268kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o stanju ljudskih prava u Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba (2018/2755(RSP))
P8_TA(2018)0260RC-B8-0281/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 6. veljače 2014. o Bahreinu, a posebno o slučajevima Nabila Radžaba, Abdulhadija al-Havadže i Ibrahima Šarifa(1), od 9. srpnja 2015. o Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba(2), od 4. veljače 2016. o Bahreinu: slučaj Muhameda Ramadana(3), od 7. srpnja 2016. o Bahreinu(4), od 16. veljače 2017. o smaknućima u Kuvajtu i Bahreinu(5) te od 3. listopada 2017. o sužavanju prostora za djelovanje civilnog društva u zemljama u razvoju(6),

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice ESVD-a o izricanju presude u Bahreinu protiv Alija Salmana, glavnog tajnika političke stranke al-Vefak (17. lipnja 2015.), o izricanju presude Nabilu Radžabu na bahreinskom sudu (11. srpnja 2017.) te o izricanju presude bahreinskom borcu za ljudska prava Nabilu Radžabu (6. lipnja 2018.) (EPP),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Pododbora za ljudska prava Europskog parlamenta od 22. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir sastanak neformalne radne skupine EU-a i Bahreina o ljudskim pravima 15. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je Visoki povjerenika UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein dao 11. rujna 2017. o stanju u Bahreinu,

–  uzimajući u obzir izjavu Odbora UN-a protiv mučenja od 12. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir ustav Bahreina usvojen u veljači 2002., a posebno njegovo poglavlje 3., članak 364. bahreinskog kaznenog zakona i bahreinski zakon o državljanstvu iz 1963.,

–  uzimajući u obzir izvještaj Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva iz studenoga 2011. godine,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, o dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama, o smrtnoj kazni, o mučenju i o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, čija je Bahrein potpisnica,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 15.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 5. lipnja 2018. Visoki prizivni sud Bahreina potvrdio petogodišnju zatvorsku kaznu za istaknutog borca za ljudska prava Nabila Radžaba zbog „širenja lažnih glasina u vrijeme rata” (članak 133. bahreinskog kaznenog zakona), „vrijeđanja susjedne zemlje” (članak 215.) i „vrijeđanja zakonskog tijela” (članak 216.) u vezi s objavom na Twitteru o navodnom mučenju u bahreinskom zatvoru Jaw i zračnim napadima koalicije predvođene Saudijskom Arabijom u Jemenu; budući da se te optužbe temelje na odredbama kojima se kriminalizira pravo na slobodno izražavanje zaštićeno člankom 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je Bahrein ratificirao 2006. godine; budući da se očekuje da će g. Radžab sada uložiti konačnu žalbu Kasacijskom sudu Bahreina;

B.  budući da je g. Radžab trebao biti pušten ovog mjeseca nakon odsluženja dvogodišnje zatvorske kazne u ponižavajućim zatvorskim uvjetima jednakima zlostavljanju zbog televizijskih intervjua koje je dao 2015. i 2016. o ograničenjima slobode tiska u Bahreinu; budući da je Nabilu Radžabu prije proizvoljnog uhićenja u lipnju 2016. zabranjeno putovanje i da je odslužio dvogodišnju zatvorsku kaznu od 2012. do 2014. zbog korištenja prava na slobodu izražavanja i okupljanja; budući da je Radna skupina UN-a za proizvoljna pritvaranja 2013. odlučila da je proizvoljno pritvoren zbog pomaganja u vođenju i organizaciji prosvjeda u Bahreinu; budući da je protiv njega vođen nepravedan sudski postupak;

C.  budući da bi uz novu petogodišnju kaznu Nabil Radžab mogao dobiti kazne zatvora za još 14 slučajeva koje, prema navodima, vlada vodi protiv njega, uključujući dodatne optužbe zbog „širenja lažnih vijesti i izjava te zlonamjernih glasina koje štete ugledu države”; budući da ga je 12. rujna 2017. vlada optužila da „širi lažne vijesti”, „potiče mržnju protiv režima” i „potiče nepoštovanje zakona” na društvenim mrežama;

D.  budući da g. Radžab patio zbog loših zatvorskih uvjeta i da je to ozbiljno naštetilo njegovu fizičkom zdravlju; budući da je njegova obitelj prijavila i da je zatvoren u svoju ćeliju 23 sata dnevno kao oblik kazne, zbog čega se njegovo zdravstveno stanje ozbiljno pogoršalo; budući da, prema navodima, uprava zatvora namjerno ometa liječenje g. Radžaba;

E.  budući da je slučaj Nabila Radžaba postao simbol za borce za ljudska prava i poštovanje slobode izražavanja u Bahreinu te da se njegov slučaj kosi s obvezama vlade Bahreina; budući da je on samo jedan od pojedinaca koji su proizvoljno zatvoreni i progonjeni zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i okupljanja;

F.  budući da je u svibnju 2017. Odbor UN-a protiv mučenja raspravljao o brojnim i sustavnim optužbama raširenog mučenja i zlostavljanja osoba kojima je oduzeta sloboda, pogotovo onih uhićenih zbog optužbi za terorizam, i izrazio svoju duboku zabrinutost u pogledu slučajeva Nabila Radžaba, Abdulhadija al-Havadže, Nadžija Fatila, Huseina Džavada, Abdulvahaba Huseina i Abduldžalila al-Singacea;

G.  budući da je došlo do značajnog porasta smaknuća i dosuđivanja smrtnih kazni nakon prekida sedmogodišnjeg moratorija u veljači 2017. usred stalnih optužbi o mučenju i zlostavljanju; budući da je Bahrein nastavio suditi civilima pred vojnim sudovima nakon usvajanja ustavnog amandmana u travnju 2017.; budući da su nadležna tijela vratila ovlasti Nacionalnoj agenciji za sigurnost, unatoč njezinoj povijesti mučenja i zlostavljanja;

H.  budući da je stanje u Bahreinu u pogledu slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja postalo kritično; budući da sve veća represija boraca za ljudska prava i mirnih aktivista opozicije uključuje zatvorske kazne, izgon, zabrane izlaska iz zemlje, oduzimanje državljanstva ili ozbiljne prijetnje i zastrašivanja zbog njihovog mirotvornog rada;

I.  budući da su Vijeće predstavnika i Vijeće Šure Bahreina odobrili izmjenu Zakona o ostvarivanju političkih prava kojim se sprečava sudjelovanje neovisnih političkih stranaka na izborima 2018. godine;

J.  budući da je bahreinski režim 2016. obustavio rad najvećeg političkog oporbenog društva u Bahreinu al-Vefak, zamrznuo mu imovinu i zabranio pristup njegovim internetskim stranicama; budući da je sjedište al-Vefaka pretreseno, nakon čega je skupina optužena za „kronično neobaziranje na ustav kraljevstva i osporavanje njegove legitimnosti” te „te pozivanje na strano uplitanje”, kao i „promicanje nasilja i podržavanje terorističkih organizacija”;

K.  budući da je bahreinski sud 31. svibnja 2017. naložio raspuštanje bahreinske opozicijske skupine Nacionalnog društva za demokratsku akciju (Waad); budući da je 26. listopada 2017. Visoki prizivni sud Bahreina potvrdio presudu prizivnog suda o raspuštanju Waada;

L.  budući da je 15. svibnja 2018. usred navoda o mučenjima i kršenju zakonitog postupanja na nepravednim masovnim suđenjima bahreinski Visoki kazneni sud oduzeo državljanstvo 115 ljudi; budući da se prijetnja oduzimanjem državljanstva i stvarno oduzimanje državljanstva upotrebljavaju kao sredstvo političke represije; budući da je mnogobrojnim pojedincima u Bahreinu, uglavnom iz šijitskog dijela stanovništva, oduzeto državljanstvo, uključujući djeci, čime se izravno krši članak 15. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Konvencije o pravima djeteta;

M.  budući da je nakon prosvjeda iz 2011. i izvješća neovisnog istražnog odbora Bahreina osnovan niz unutarnjih tijela radi praćenja zlouporaba vlasti, ali nisu dovoljno učinkovita i neovisna; budući da nedostatak neovisnosti tih tijela navodno uzrokuje nedostatak odgovornosti bahreinske vlade i sigurnosnih snaga; budući da se tako potiče kultura nekažnjavanja koja ugrožava pokušaje demokratskih reformi i dodatno destabilizira zemlju;

N.  budući da EU suradnju s civilnim društvom i braniteljima ljudskih prava u trećim zemljama smatra jednim od svojih temeljnih prioriteta u promicanju ljudskih prava i borbi protiv kršenja ljudskih prava;

1.  poziva na trenutačno oslobađanje svih osoba koje su pritvorene isključivo zbog svojih političkih aktivnosti i mirne obrane ljudskih prava; poziva na to da se zaustavi svaki oblik nasilja, zlostavljanja i zastrašivanja, pa i na sudskoj razini, te cenzura boraca za ljudska prava, političkih protivnika, prosvjednika, aktera civilnog društva i njihove rodbine unutar i izvan države koje provode državne vlasti te sigurnosne snage i službe; osuđuje aktualno zatiranje temeljnih demokratskih prava, osobito slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja, mirnog neslaganja te vladavine prava u Bahrainu;

2.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Nabila Radžaba, da se odbace sve optužbe protiv njega te da vlasti osiguraju da do puštanja na slobodu neće biti podvrgnut mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja i da mu se omogući redovan pristup obitelji, odvjetnicima po njegovu izboru te odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi; osuđuje pritvaranje Nabila Radžaba, kojim se krše, između ostalog, njegovo pravo na slobodu izražavanja i slobodu kretanja;

3.  poziva bahreinske vlasti da poštuju svoje međunarodne obveze i da poštuju ljudska prava i temeljne slobode te jamče sigurno i poticajno okružje za borce za ljudska prava i kritičare vlasti, uključujući u kontekstu izbora 2018. tijekom kojih se jamče prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; podsjeća bahreinsku vladu na njezinu odgovornost da zajamči sigurnost i zaštitu svih građana neovisno o njihovim političkim stavovima, pripadnosti ili vjeroispovijesti;

4.  žali zbog loših uvjeta u zatvorima u zemlji i mučenja koje provode bahreinske sigurnosne snage i zatvorsko osoblje; poziva bahreinske vlasti da se suzdrže od svih oblika mučenja te okrutnog i ponižavajućeg postupanja prema zatvorenicima, da u cijelosti istraže sve navode o kršenju temeljnih prava zatvorenika i mučenju te da počinitelje privedu pravdi;

5.  podsjeća bahreinske vlasti da je u skladu s člankom 15. Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja zabranjena upotreba izjava dobivenih mučenjem kao dokaza u bilo kojem postupku; poziva Bahrein da smjesta ratificira Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja;

6.  oštro osuđuje velik broj smrtnih kazni izrečenih u zemlji i poziva na službeni moratorij na sva pogubljenja; poziva na reviziju svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da su se na tim suđenjima poštovali međunarodni standardi;

7.  poziva vlasti da izmijene ustav kako bi se zaustavila vojna suđenja civilima;

8.  osuđuje masovno oduzimanje državljanstva koja se upotrebljava kao sredstvo odmazde te poziva bahreinske vlasti da ponište tu odluku i da se pridržavaju međunarodnih obveza i normi;

9.  poziva bahreinske vlasti da odmah ukinu zabrane putovanja usmjerene protiv boraca za ljudska prava i ustraje u tome da vlasti moraju u svim okolnostima zajamčiti da branitelji ljudskih prava u Bahreinu mogu provoditi svoje legitimne aktivnosti povezane s ljudskim pravima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, bez ometanja, zastrašivanja ili uznemiravanja;

10.  potiče vladu Bahreina da nastoji ostvariti stabilnost putem reformi i uključive pomirbe u okruženju u kojem legitimne političke pritužbe mogu na miran način biti slobodno izražene, posebno u svjetlu predstojećih izbora za Zastupničko vijeće koji su planirani za listopad 2018.; u tom smislu osuđuje napade na oporbu i civilno društvo u Bahreinu, uključujući zabranu djelovanja oporbenog društva al-Vefak, raspuštanje oporbene skupine Waad i zabranu članovima tih skupina da sudjeluju na predstojećim izborima; smatra da su te mjere u suprotnosti s načelima demokratskog pluralizma te slobodnih i poštenih izbora, te da nisu u skladu s međunarodnim sporazumima te bahreinskim Ustavom; poziva sve strane da se uključe u istinski nacionalni dijalog kako bi se ponovno pokrenuo miran i konstruktivan nacionalni proces pomirenja;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsku službu za vanjsko djelovanje, Vijeće i države članice da sustavno izražavaju zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava u Bahreinu i da razmotre uvođenje ciljanih mjera protiv onih koji su odgovorni za teška kršenja ljudskih prava;

12.  potiče EU i njegove države članice da nastave spominjati Bahrein u izjavama EU-a i država članica u okviru točke 4. na predstojećoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;

13.  poziva bahreinsku vladu da surađuje s posebnim izvjestiteljima UN-a (osobito u pogledu mučenja, slobode okupljanja, slobode vjeroispovijedi i uvjerenja, neovisnosti sudaca i odvjetnika te branitelja ljudskih prava) i da im uputi trajni poziv; poziva bahreinska nadležna tijela da omoguće međunarodnim nevladinim organizacijama i novinarima slobodu pristupa Bahreinu, uključujući za potrebe stupanja u kontakt s pritvorenim borcima za ljudska prava;

14.  žali zbog činjenice da europska poduzeća u Bahrein izvoze tehnologiju za nadzor te naglašava da je potrebno da nadležna tijela EU-a za kontrolu izvoza uzmu u obzir kriterij poštovanja ljudskih prava prije izdavanja dozvola za izvoz u treću zemlju; poziva sve države članice EU-a da se strogo pridržavaju kodeksa ponašanja EU-a pri izvozu oružja, a posebno da obustave sve prijenose oružja, nadzorne i obavještajne opreme te materijala koji se mogu upotrijebiti u Bahreinu u aktualnom zatiranju ljudskih prava;

15.  žali zbog toga što je Bahrein više puta odbio primiti službeno izaslanstvo Pododbora za ljudska prava; poziva bahreinske vlasti da dopuste službenom izaslanstvu zastupnika Europskog parlamenta da posjeti zemlju u sklopu misije s ciljem sastanka s javnim tijelima i predstavnicima civilnog društva;

16.  izražava žaljenje zbog činjenice da je nagrada Chaillot koju je delegacija EU-a za promicanje ljudskih prava u regiji Vijeća za suradnju u Zaljevu 2014. dodijelila Nacionalnoj instituciji za ljudska prava u Bahreinu koja je opetovano opravdavala kršenja ljudskih prava od strane bahreinske vlade, uključujući pritvaranje Nabila Radžaba;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein te članicama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva; poziva da se ova Rezoluciju prevede na arapski jezik.

(1) SL C 93, 24.3.2017., str. 154.
(2) SL C 265, 11.8.2017., str. 151.
(3) SL C 35, 31.1.2018., str. 42.
(4) SL C 101, 16.3.2018., str. 130.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0044.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0365.


Položaj izbjeglica iz etničke skupine Rohingya, posebice teški uvjeti kojima su izložena djeca
PDF 269kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o položaju izbjeglica iz naroda Rohingya, osobito o patnjama djece (2018/2756(RSP))
P8_TA(2018)0261RC-B8-0292/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i položaju pripadnika naroda Rohingya,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a za Mjanmar/Burmu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2018. o Mjanmaru/Burmi,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, koje je Vijeće donijelo 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 30. ožujka 2016. dala potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini o stupanju na dužnost nove vlade Republike Unije Mjanmar,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije o četvrtom dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara od 5. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

–  uzimajući u obzir Opći akcijski plan Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024., koji je donesen u studenome 2014.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće Savjetodavnog povjerenstva za pokrajinu Rakhine iz kolovoza 2017.,

–  uzimajući u obzir Povelju Saveza država jugoistočne Azije (Povelja ASEAN-a),

–  uzimajući u obzir izvješće o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima koje je glavni tajnik UN-a 23. ožujka 2018. uputio Vijeću sigurnosti,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da 720 000 djece pripadnika naroda Rohingya u Bangladešu i Mjanmaru hitno trebaju humanitarnu pomoć i zaštitu;

B.  budući da u pokrajini Rakhine u Mjanmaru živi otprilike 1,3 milijuna Rohingya, manjinskog naroda većinom muslimanske vjere izloženog represiji i kontinuiranom teškom kršenju ljudskih prava, uključujući ugrožavanje života i sigurnosti, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, prisilni rad, seksualno nasilje i ograničenja političkih prava; budući da se smatra da su muslimani iz naroda Rohingya najprogonjenija manjina na svijetu i najveća skupina osoba bez državljanstva;

C.  budući da je od kolovoza 2017. više od 900 000 pripadnika naroda Rohingya, među kojima 534 000 djece, pobjeglo od nasilja koje im prijeti i u strahu za vlastiti život zatražilo utočište u Bangladešu; budući da se procjenjuje da je u nasilju u Mjanmaru ubijeno oko 1000 djece mlađe od pet godina iz naroda Rohingya; budući da je prema navodima organizacije Parlamentarci ASEAN-a za ljudska prava (engl. ASEAN Parliamentarians for Human Rights, APHR) 28 300 djece pripadnika naroda Rohingya ostalo bez najmanje jednog roditelja, a još 700 njih bez oba roditelja, što čini 43 700 slučajeva gubitka roditelja;

D.  budući da više od 14 000 djece mlađe od pet godina pati od teške akutne malnutricije; budući da su djeca iz naroda Rohingya bila izložena traumatičnim događajima, kao što su u brojnim slučajevima gubitak jednog ili oba roditelja, odvajanje od obitelji, fizičko zlostavljanje, psihološke patnje, malnutricija, bolesti, seksualno iskorištavanje i zločini protiv čovječnosti počinjenima nad narodom Rohingya u pokrajini Rakhine, u koje se ubrajaju sustavno paljenje kuća, fizički napadi i silovanja, ili su svjedočila takvim događajima;

E.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Zeid Raad Al-Hussein operacije mjanmarske vlade nazvala „udžbeničkim primjerom etničkog čišćenja” i „ciničnim manevrom za prisilno premještanje velikog broja ljudi bez mogućnosti povrata”;

F.  budući da su za žene i djevojčice posljedice kriza često ozbiljnije i da su različite u odnosu na one koje pogađaju muškarce i dječake jer se u krizama jačaju, produžuju i pogoršavaju postojeće i ustrajne rodne nejednakosti, rodno uvjetovano nasilje i diskriminacija;

G.  budući da se mjanmarska vojska korist silovanjima kao sredstvom u svojoj kampanji etničkog čišćenja u pokrajini Rakhine; budući da se seksualno nasilje koristi kako bi se podijelile čitave zajednice i kako bi se žene i djevojčice odvratilo od povratka kućama; budući da se žrtve silovanja u logorima često moraju suočavati s društvenim isključivanjem iz zajednica kojima pripadaju; budući da je Vijeće UN-a za ljudska prava zatražilo informacije o odgovornosti mjanmarske vojske za brojne slučajeve silovanja žena i djevojčica pripadnica naroda Rohingya;

H.  budući da je među izbjeglicama mnogo trudnica i žena s malom djecom koje su pješačile kilometrima do logora za raseljeno stanovništvo bolesne od mentalnih i fizičkih stresova, izgladnjele i s ozljedama;

I.  budući da se prema predviđanjima humanitarnih agencija devet mjeseci nakon što su mjanmarski vojnici i pripadnici paravojnih snaga počeli napade na pripadnike naroda Rohingya očekuje čak 48 000 novorođenčadi u izbjegličkim logorima;

J.  budući da žene i djeca u izbjegličkim logorima u Bangladešu imaju veoma ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti; budući da bi trudnice i rodilje trebale dobiti ključne usluge zdravstvene zaštite koje su im potrebne, kao što su prenatalna njega, siguran porođaj, skrb o novorođenčadi, potpora za dojenje i kontinuirana reproduktivna zdravstvena skrb;

K.  budući da su žene i djeca pripadnici naroda Rohingya izloženi visokom riziku od trgovine ljudima radi prostitucije i riziku od seksualnog zlostavljanja i seksualnog nasilja u izbjegličkim logorima u Bangladešu; budući da su nestala djeca iz naroda Rohingya najugroženija skupina u izbjegličkim logorima i da je velika vjerojatnost da će postati žrtvama trgovine ljudima;

L.  budući da djeca pripadnici naroda Rohingya nemaju adekvatan pristup formalnom obrazovanju; budući da samo manja djeca iz naroda Rohingya imaju osnovno obrazovanje organizirano u neformalnim učionicama u izbjegličkim logorima, a da veća djeca nemaju nikakav ili imaju vrlo ograničen pristup formalnom obrazovanju;

M.  budući da je u Bangladešu započela sezona monsuna i da se očekuje da će se stanje znatno pogoršati; budući da je najmanje 200 000 ljudi smještenih u izbjegličkim logorima u neposrednoj opasnosti od poplava i odrona zemlje; budući da su ozbiljno ugroženi životi ljudi, skloništa u kojima ljudi žive te opskrba hranom i vodom; budući da postoji visoki rizik od širenja bolesti kao što su kolera i hepatitis u monsunskim poplavama; budući da je vrlo mali broj izbjeglica pripadnika naroda Rohingya imao pristup medicinskoj skrbi ili cijepljenju prije dolaska u Bangladeš;

N.  budući da Mjanmar dosad nije dopuštao ulazak misije za utvrđivanje činjenica osnovane u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava u tu državu i da je zabranio dolazak posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru Yanghee Lee, odbacujući gotovo sve optužbe za zlodjela mjanmarskih sigurnosnih snaga u pokrajini Rakhine;

O.  budući da se u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda ističe da najteži zločini koji se odnose na međunarodnu zajednicu u cjelinu, osobito genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, ne smiju ostati nekažnjeni; budući da je tužitelj Međunarodnog kaznenog suda u travnju zatražio od suda da donese odluku o nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za navodne deportacije pripadnika naroda Rohingya iz Mjanmara u Bangladeš; budući da bi odluka kojom bi se potvrdila nadležnost Međunarodnog kaznenog suda mogla biti priprema za istragu nad Mjanmarom za zločine protiv čovječnosti ili deportacije;

P.  budući da su Kina i Rusija u ožujku 2017. zaustavile donošenje rezolucije o položaju manjinske skupine Rohingya u Mjanmaru u Vijeću Sigurnosti UN-a;

Q.  budući da nedostatak bilo kakvih realističnih izgleda za siguran i dobrovoljni povratak te izostanak političkog napretka u rješavanju krize u Mjanmaru upućuju na to da se ta situacija neće uskoro riješiti, zbog čega je potreban održivi pristup koji će u prvom redu obuhvaćati rješavanje pitanja prava i potreba djece;

R.  budući da je 6. lipnja 2018. potpisan trostrani memorandum o razumijevanju između Mjanmara, Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Programa UN-a za razvoj (UNDP); budući da je UNHCR izjavio da uvjeti za dobrovoljni povratak još nisu povoljni;

S.  budući da je Komisija u svibnju 2018. oslobodila sredstva za humanitarnu pomoć u vrijednosti 40 milijuna EUR kako bi pružila pomoć za spašavanje života ugroženih civila pripadnika naroda Rohingya i za zajednice domaćine u Bangladešu i u cijeloj pokrajini Rakhine; budući da se tom iznosu treba pridodati i iznos od 51 milijuna EUR mobiliziran 2017.;

T.  budući da je UN u ožujku 2018. uputio poziv na prikupljanje 951 milijuna USD pomoći izbjeglicama iz naroda Rohingya do kraja 2018., no da je dosad prikupljeno tek oko 20 % tog planiranog iznosa;

1.  oštro osuđuje napade na pripadnike naroda Rohingya u Mjanmaru, koji se prema visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava mogu smatrati etničkim čišćenjem; ozbiljno je zabrinut zbog povećanja težine i razmjera kršenja ljudskih prava, uključujući ubojstva, nasilne sukobe, uništavanje civilne imovine i raseljavanje stotina tisuća civila; odlučno poziva mjanmarske vojne i sigurnosne snage da smjesta prekinu ubijanja, uznemiravanja i silovanja pripadnika naroda Rohingya te paljenje njihovih kuća;

2.  poziva mjanmarsku vladu da međunarodnim promatračima i organizacijama za ljudska prava i humanitarnu pomoć, uključujući UN i međunarodne nevladine organizacije, osobito misiju UN-a za utvrđivanje činjenica koju je u ožujku 2017. osnovao UNHCR, omogući neograničen i neometan pristup pokrajini Rakhine kako bi se osigurala provedba neovisnih i nepristranih istraga u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane;

3.  podsjeća na potrebu za pružanjem medicinske i psihološke pomoći u izbjegličkim logorima, koja će biti posebno prilagođena ugroženim skupinama, među kojima su žene i djeca; poziva da se žrtvama silovanja i seksualnog nasilja pruži veća potpora; ustrajno se zalaže za to da bi sve žene i djevojčice trebale imati pristup informacijama i uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući kontracepciju i siguran pobačaj;

4.  pozdravlja prenatalnu i postnatalnu potporu koju pružaju agencije i organizacije; podsjeća na važnost uspostave objekata za registraciju i izdavanje isprava za novorođenčad kako bi se osiguralo da imaju isprave, da im se mogu zajamčiti zakonska prava i pristup osnovnim uslugama te kako bi omogućilo praćenje obitelji, u skladu s obvezama koje je preuzela vlada Bangladeša da će osigurati registraciju sve djece rođene na teritoriju te zemlje; podsjeća da je, kako bi ta djeca mogla ostvariti svoja prava, nužno održavanje obiteljske zajednice;

5.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da se nedovoljno skrbi o obrazovanju djece pripadnika naroda Rohingya u izbjegličkim logorima; poziva vlasti u Bangladešu da djeci pripadnicima naroda Rohingya osigura neograničen i adekvatan pristup kvalitetnom obrazovanju na vlastitom jeziku; ističe opasnost od nastanka izgubljene generacije koja prijeti cijeloj zajednici ako se ne poduzmu potrebne mjere kako bi se toj djeci pružilo potrebno obrazovanje; ističe važnost neograničenog pristupa obrazovanju koje agencije UN-a i nevladine organizacije mogu organizirati u školskim objektima, kako bi sva djeca mogla razvijati svoj potencijal;

6.  veoma je zabrinut zbog visoke pojavnosti prisilne prostitucije, trgovine ljudima i seksualnog nasilja, uključujući dječje brakove, nasilje od strane partnera te seksualno nasilje i iskorištavanje, u logorima; poziva vlasti u Bangladešu i Mjanmaru da u suradnji s UNHCR-om izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya omoguće sigurnost na svojem teritoriju i da pojačaju borbu protiv trgovine ljudima i dječje prostitucije te da razbiju postojeće mreže;

7.  pohvaljuje vladu i narod Bangladeša koji su uložili napore kako bi izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya pružili utočište i sigurnost te ih potiče da i dalje pružaju humanitarnu pomoć izbjeglicama koji dolaze iz Mjanmara; poziva na daljnju međunarodnu potporu zajednicama koje su udomile izbjeglice, između ostalog i rješavanjem domaćih socijalnih, obrazovnih, ekonomskih problema i problema u zdravstvu; ustrajno ističe da je važno da svi dionici slušaju i uključe žene u izradu humanitarnih mjera i mjera izgradnje otpornosti;

8.  ustrajno se zalaže za to da mjanmarska vlada mora zajamčiti siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak uz neograničen nadzor UN-a svim onima koji se žele vratiti u svoju zemlju; odlučno poziva i mjanmarsku i bangladešku vladu da u potpunosti poštuju načelo zabrane vraćanja;

9.  pozdravlja memorandum o razumijevanju između Mjanmara, UNHCR-a i Programa UN-a za razvoj potpisan 6. lipnja 2018. kao prvi konkretan korak prema potpunom uključivanju agencija UN-a u proces povratka izbjeglica; međutim, naglašava da je važno da se taj sporazum što prije objavi;

10.  ističe da je važno da se osigura da humanitarni djelatnici mogu pružati usluge u nuždi, uključujući u vezi sa spolno prenosivim bolestima i spolnim nasiljem; odlučno poziva sve donatore da povećaju sredstva kako bi se omogućio široki raspon usluga zdravstvene skrbi za rodilje;

11.  pozdravlja kampanju UN-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.; podsjeća da su pripadnici naroda Rohingya sastavni dio stanovništva Mjanmara i da stoga moraju kao takvi biti priznati zakonom, u skladu s preporukom Savjetodavnog povjerenstva;

12.  podsjeća da financijsku odgovornost za pomoć izbjeglicama ne smije nerazmjerno snositi Bangladeš; poziva međunarodnu zajednicu i međunarodne donatore da hitno pojačaju svoje sudjelovanje i da osiguraju potrebna sredstva kako bi se nastavilo s pružanjem nužne humanitarne pomoći i potpore te kako bi se pružila stvarna potpora ženama i djeci pripadnicima naroda Rohingya, s osobitom pažnjom za trudnice, djecu i žrtve silovanja, kao i potpora lokalnim zajednicama i zajednicama domaćinima u Bangladešu;

13.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće 26. travnja 2018. donijelo okvir za ciljane mjere protiv dužnosnika odgovornih za teška kršenja ljudskih prava i jačanje embarga EU-a na oružje; odlučno poziva Uniju i njezine države članice da provedu sve mjere bez daljnjeg odgađanja; nadalje, poziva Vijeće sigurnosti UN-a da uvede globalni sveobuhvatni embargo na oružje protiv Mjanmara kojim će se obustaviti sva izravna i neizravna opskrba oružjem, njegova prodaja ili prijenos, uključujući provoz i pretovar oružja, streljiva i druge vojne i sigurnosne opreme, kao i pružanje obuke ili drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći;

14.  ponovno poziva Komisiju da razmotri posljedice u kontekstu trgovinskih povlastica koje Mjanmar uživa, među ostalim da razmotri pokretanje istrage u skladu s mehanizmima predviđenima sustavom „sve osim oružja”;

15.  poziva ESVD i države članice da se u multilateralnim forumima zalažu da oni koji su odgovorni za počinjenje zločina u Mjanmaru budu pozvani na odgovornost; prima na znanje zahtjev koji je glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda uputio sucima tog suda da se potvrdi nadležnost Međunarodnog kaznenog suda za zločin deportacije pripadnika naroda Rohingya iz Mjanmara u Bangladeš; odlučno poziva Uniju i njezine države članice preuzmu vodstvo u Vijeću sigurnosti UN-a i da podnesu posebnu rezoluciju kojom bi se cijeli slučaj u Mjanmaru, odnosno u pokrajini Rakhine, uputio Međunarodnom kaznenom sudu; odlučno se zalaže da države članice EU-a preuzmu vodstvo u Općoj skupštini UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava i da se pobrinu za hitnu uspostavu međunarodnog nepristranog i neovisnog mehanizma za potporu istragama navodnih zločina;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Mjanmara, državnoj savjetnici Aung San Suu Kyi, vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.


Strukturne i financijske prepreke za dostupnost kulturnih sadržaja
PDF 315kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o strukturnim i financijskim preprekama za dostupnost kulturnih sadržaja (2017/2255(INI))
P8_TA(2018)0262A8-0169/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 27. Deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 15. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 22. i 25.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o iskorištavanju potencijala kulturnih i kreativnih industrija(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o promicanju europskih kulturnih i kreativnih sektora kao izvora gospodarskog rasta i radnih mjesta(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o kulturnim industrijama u Europi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2007. o socijalnom statusu umjetnika(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2004. o ulozi škole i školskog obrazovanja u jačanju dostupnosti kulture(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. naslovljenu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o Europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu(11),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 1. lipnja 2017. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. naslovljenu „Europeana – sljedeći koraci”(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ(16),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, a posebno njezin članak 30. koji se odnosi na sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu,

–  uzimajući u obzir cilj br. 11 Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., koji je potpisan u rujnu 2015. i u kojemu se predlaže da gradovi i naselja postanu uključivi, sigurni, otporni i održivi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe od 27. listopada 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ(17),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 16. studenoga 2007. o Europskoj agendi za kulturu(18),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. prosinca 2014. o planu rada za kulturu u razdoblju 2015. – 2018.(19),

–  uzimajući u obzir Plan rada EU-a za kulturu za razdoblje 2015. – 2018.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. i 19. svibnja 2015. o kulturnim i kreativnim preplitanjima u svrhu poticanja inovacija, ekonomske održivosti i socijalne uključenosti(20),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 31. svibnja 2016. o ulozi Europeane u digitalnom pristupu europskoj kulturnoj baštini, njezinoj vidljivosti i uporabi(21),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 6. svibnja 2003. o pristupačnosti kulturne infrastrukture i kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom(22),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi Europske agende za kulturu (COM(2010)0390),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. travnja 2010. naslovljenu „Iskorištavanje potencijala kulturnih i kreativnih industrija” (COM(2010)0183),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj godini kulturne baštine (2018.) (COM(2016)0543),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. rujna 2012. naslovljenu „Promicanje kulturnih i kreativnih sektora za rast i radna mjesta u EU-u” (COM(2012)0537),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” (COM(2014)0477),

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica iz 2012. godine o pristupu kulturi,

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja Eurobarometra br. 399, „Pristup kulturi i sudjelovanje u njoj” i br. 466 „Kulturna baština”,

–  uzimajući u obzir rezultate statističkih istraživanja Eurostata (statistički podaci u području kulture) 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0169/2018),

A.  budući da se u članku 27. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima navodi: „svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom razvoju i njegovim koristima” i budući da su mogućnosti za pristup kulturi i kreativnom izražavanju važne za postojanje demokratskog društva utemeljenog na slobodi izražavanja i jednakosti;

B.  budući da se u Konvenciji iz Faroa priznaje pravo na kulturnu baštinu i poziva na razvijanje inovativnih načina upravljanja baštinom kako bi tijela javne vlasti mogla surađivati s drugim dionicima, uključujući udruge i privatne osobe;

C.  budući da se u članku 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva poštovanje kulturne raznolikosti, a člankom 25. priznaje pravo starijih osoba na sudjelovanje u kulturnom životu;

D.  budući da kultura ima snažan učinak na promicanje, razumijevanje i razvoj solidarnosti među europskim i transeuropskim zajednicama;

E.  budući da se u većini ustava država članica Europske unije izravno ili neizravno spominje kultura i pitanje njezine dostupnosti;

F.  budući da EU može dopunjavati i poticati kulturne politike, dok su na temelju članka 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i dalje glavna tijela zadužena za kulturne politike u EU-u, u skladu s načelom supsidijarnosti;

G.  budući da sve vrste prepreka kojima se blokira pristup pojedinaca ili zajednica kulturnim procesima i kulturnim ekosustavima i njihovo puno sudjelovanje u njima ometa razvoj istinski demokratskih i uključivih društava;

H.  budući da kultura europskim građanima daje veće mogućnosti za razvoj osobnih, socijalnih, kreativnih i međukulturnih vještina;

I.  budući da prema procjenama UN-a polovica svjetskog stanovništva, odnosno 3,5 milijarde ljudi, trenutačno živi u gradovima; budući da će do 2030. gotovo 60 % svjetskog stanovništva živjeti u gradskim područjima; budući da je stoga potrebno utvrditi strategije s učinkovitim politikama za rješavanje još prisutnih problema te kako bi se osiguralo dovoljno vremena za provođenje promjena kako bi se stvorili istinski uključivi urbani prostori;

J.  budući da Preporuka Europskog Parlamenta i Vijeća 2006/962/EZ od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(23) uključuje kulturnu svijest i izražavanje kao osnovne kompetencije potrebne za samoostvarenje i osobni razvoj, aktivno građanstvo, uključenost u društvo i zapošljavanje;

K.  budući da se u komunikaciji Komisije od 10. svibnja 2007. naslovljenoj „Europska agenda za kulturu u globaliziranom svijetu” (COM(2007)0242) ističe potreba za olakšavanjem pristupa kulturi i kulturnim djelima, kao i za promicanjem kulturne raznolikosti;

L.  budući da budućnost kulturnih inovacija u EU-u ovisi o ulaganjima u kreativne resurse, znanje i talent;

M.  budući da se u planu rada za kulturu (2015. – 2018.) koji je Vijeće donijelo u prosincu 2014. kao prioriteti navode dostupna i inkluzivna kultura i promicanje kulturne raznolikosti;

N.  budući da bi jedan od ciljeva EU-a i njegovih država članica trebalo biti smanjenje socijalnih i ekonomskih nejednakosti u cilju promicanja uključivog društva u kojem svi mogu sudjelovati; budući da je snažan, dinamičan i raznolik kulturni sektor temelj uključivog društva;

O.  budući da je sudjelovanje u kulturnim aktivnostima sredstvo za stvaranje osjećaja pripadnosti društvu; budući da je stvaranje društvenog identiteta usko povezano sa sudjelovanjem u kulturi; budući da sudjelovanje u kulturnim aktivnostima može doprinijeti većem samopouzdanju i boljoj kvaliteti života, posebno za pojedince izložene nekoj vrsti marginalizacije zbog nezaposlenosti ili bolesti ili nekog drugog razloga;

P.  budući da uključiv kulturni sektor svima pruža jednake mogućnosti za sudjelovanje i razvoj kreativnih vještina, bez obzira na socioekonomsku, kulturnu ili vjersku pripadnost ili invaliditet;

Q.  budući da građani u mnogim regijama često posjećuju javne knjižnice i kulturne institucije i da su one često jedine pristupne točke za informiranje i kulturu, posebno u ruralnim i udaljenim regijama;

R.  budući da bi nove digitalne tehnologije mogle imati utjecaja na upravljanje u kulturnom sektoru, dijalog i stvaranje nove publike te širenje kulturnih aktivnosti;

S.  budući da nove digitalne tehnologije i internetske platforme nude ključne prilike za povećanje razine sudjelovanja i kulturnom stvaralaštvu;

T.  budući da su osobe iz trećih zemalja nedovoljno zastupljene u različitim kulturnim područjima u EU-u; budući da to utječe i na osobe s invaliditetom;

U.  budući da se u izvješću radne skupine stručnjaka iz država članica iz 2012. o pristupu kulturi(24) definira pristup u smislu omogućivanja korištenja dostupne kulturne ponude novim potrošačima; budući da to podrazumijeva dopiranje do nove publike ili građana i njihovo približavanje kulturnoj baštini i ostalim kulturnim resursima;

V.  budući da digitalne tehnologije mijenjaju način na koji ljudi pristupaju kulturnim sadržajima, stvaraju ih, šire i koriste se njima;

W.  budući da je platforma Europeana, pokrenuta 2008., postala zajednički europski kulturni projekt kojim se olakšava digitalni pristup europskoj kulturnoj baštini;

X.  budući da je jedan od posebnih ciljeva programa „Kreativna Europa” pridobivanje nove i šire javnosti te poboljšanje pristupa kulturnim i kreativnim djelima u Uniji i izvan nje, uz posvećivanje posebne pozornosti djeci, mladima, osobama s invaliditetom i nedovoljno zastupljenim skupinama;

Y.  budući da na razini Unije i u državama članicama postoje inicijative usmjerene na jamčenje boljeg pristupa kulturnoj infrastrukturi i kulturnim djelatnostima za osobe s invaliditetom;

Z.  budući da raznolikost poreznih postupaka i sustava unutar EU-a stvara poteškoće u pogledu mobilnosti umjetnika i kulturnih radnika općenito stvaranjem prekomjerne birokracije koja je često nesrazmjerna u odnosu na stvarne, skromne prihode koji proizlaze iz njihovih aktivnosti;

AA.  budući da je razvoj pouzdanih, usporedivih i ažuriranih statističkih podataka o kulturi, koji su osnova pravilnog oblikovanja kulturne politike, jedan od međusektorskih prioriteta plana rada za kulturu u razdoblju 2015. – 2018., čime se naglašava gospodarski potencijal kulturnih i kreativnih industrija te njihov utjecaj na dobrobit društva;

AB.  budući da pristup kvalitativnom istraživanju i usporedivim podacima omogućuje učinkovito praćenje i analizu kulturnih, ekonomskih i socijalnih utjecaja kulturnih politika;

AC.  budući da kultura doprinosi promicanju društva utemeljenog na znanju, razmjeni iskustava i svjetskoj povijesti;

AD.  budući da je oko 8,4 milijuna osoba u EU-u zaposleno u sektoru kulture (što čini 3,7 % ukupne radne snage)(25) i da se njihov potencijal u smislu ekonomskog rasta još nepotpuno ostvaruje;

AE.  budući da oni koji kulturnim stvaralaštvom nastoje doprinijeti izražavanju svojeg identiteta te proširiti i na održiv način razviti pristup kulturi nailaze na poteškoće i probleme;

Pristup kulturi i sudjelovanje u njoj

1.  ističe da pristup kulturi smatra temeljnim pravom svih građana, u skladu s člankom 27. Opće deklaracije o ljudskim pravima, u kojoj se sudjelovanje u kulturnom životu smatra jednim od temeljnih ljudskih prava; nadalje ističe da je to pravo sadržano u Konvenciji iz Faroa kojom se priznaje pravo na sudjelovanje u kulturnom životu i promiče uloga kulturne baštine u stvaranju mirnog i demokratskog društva; stoga poziva države članice potpisnice da ubrzaju postupak ratifikacije te ostale države koje nisu potpisnice da potpišu Konvenciju, čime će iskoristiti jedinstvenu priliku koju pruža Europska godina kulturne baštine;

2.  ističe važnost cjelovite primjene koncepta pristupačnosti i njegovu vrijednost kao sredstva kojim se osigurava da se svaka osoba koja je korisnik kulture te kulturnih lokacija i inicijativa uzme u obzir u najširem i najpotpunijem smislu, i da se kao rezultat toga uzmu u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom kako bi se osiguralo da imaju jednake mogućnosti, da su istinski socijalno uključene i da aktivno sudjeluju u društvu;

3.  ističe neporecivu važnost aktivnog i pristupačnog kulturnog sektora za razvoj uključivog društva te jačanje zajedničke jezgre univerzalnih vrijednosti i aktivnog europskog građanstva, što je od temeljne važnosti kako bi se građanima omogućilo uspješno i učinkovito sudjelovanje u javnom životu, uz istovremeno promicanje europske kulturne baštine i razvoj europske kulturne i jezične raznolikosti; stoga poziva države članice i Uniju da u okviru svojih nadležnosti razviju i provedu potrebne konkretne mjere kako bi se zajamčio pristup i sudjelovanje u kulturnom životu;

4.  potiče uključenost i raznolikost kao sastavni dio planiranja, organizacijskog razvoja i zapošljavanja u sektoru kulture na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini; također potiče države članice da provedu sustavno praćenje mjera usmjerenih prema postizanju tog cilja;

5.  podsjeća na značaj uloge EU-a u promicanju i omogućavanju bolje koordinacije kulturnih politika na svim razinama; smatra da će samo na toj osnovi dionici iz cijelog EU-a moći oblikovati sveobuhvatnu i učinkovitu politiku promicanja pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj te tako zauzeti stajalište da je kultura iznimno važan dio projekta europske integracije;

6.  smatra da je pristup kulturi i sudjelovanje u njoj transverzalno pitanje i stoga naglašava da je od ključne važnosti usklađivanje kulturne politike s drugim područjima politika, kao što su politika obrazovanja, socijalna, gospodarska, regionalna, vanjska i digitalna politika te politika medija;

7.  preporučuje da države članice izrade strategiju kulturnog djelovanja usmjerenu na djecu i mlade;

8.  prepoznaje promicanje i uspostavu uključivog i smislenog pristupa kulturi kao jedan od prioriteta političkog programa te poziva na uvođenje pitanja pristupačnosti kulture i sudjelovanja u njoj u druga područja politika jer se time neće samo dati pozitivan doprinos tim drugim područjima nego će se i utjecati na međusektorsku i sinergijsku suradnju u duhu članka 167. UFEU-a;

9.  navodi da je zbirka nacionalnih kulturnih politika koju su osmislili i kojom upravljaju Vijeće Europe i platforma stručnjaka vrlo koristan instrument za kulturne politike u Europi i izvan nje; međutim žali zbog toga što je od 2011. postignut slab napredak u vezi s prikupljanjem podataka i, posebno, analizom podataka te stoga preporučuje da Vijeće nastavi s revizijom postojećih sadržaja, uključujući i lokalne i regionalne razine kulturne politike;

10.  ističe da se pojmovi pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj smatraju usko povezanim elementima; napominje da bi strategije za jačanje pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj trebalo provoditi identificiranjem podzastupljenih skupina, osmišljavanjem i provedbom inicijativa ili programa usmjerenih na povećanje njihova sudjelovanja i uklanjanje postojećih prepreka;

11.  ističe potrebu za prikupljanjem podataka o sudjelovanju osoba s invaliditetom u kulturnim aktivnostima;

12.  izražava žaljenje zbog toga što financijske prepreke i dalje sprečavaju građane, posebno one iz najugroženijih skupina, u punom ostvarivanju njihova temeljnog prava na sudjelovanje u kulturnom životu i pristup kulturi što one ometaju učinkovito ostvarivanje tog temeljnog prava;

13.  podsjeća na važnost razvoja platformi za dijeljenje i razmjenu iskustava na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

14.  ističe važnost jamčenja kvalitete kulturne ponude svim građanima kao temelj za promicanje aktivnog demokratskog i uključivog građanstva;

Financijske prepreke

15.  ističe da stabilno i stalno javno financiranje ima temeljnu ulogu u osiguravanju dinamične kulturne scene te je i dalje neophodan instrument za podupiranje kulturnih aktivnosti u EU-u kako bi mogle ostvariti svoj gospodarski potencijal, za doprinos održivom rastu i socijalnoj koheziji i za financiranje kulturne infrastrukture; stoga poziva Komisiju i države članice da, svatko u okviru svojih nadležnosti, odvoji odgovarajući dio svojeg proračuna za javnu potporu kulturi te za jačanje sinergija s EFRR-om i ostalim kulturnim fondovima za potporu, uključujući programe kojima se omogućuju istraživanje i inovacije te dostupne instrumente kohezijske politike;

16.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se javno financiranje kulture neće smanjivati, bez obzira na moguće buduće gospodarske poteškoće s kojima bi se države članice mogle suočiti;

17.  žali zbog toga što su gospodarski padovi obično najprije dovodili, a i dalje prečesto dovode do smanjenja u javnoj potrošnji za kulturu i imaju negativan učinak na proračune za kulturne aktivnosti;

18.  podsjeća na to da se ulaganjem u kulturni i kreativni sektor oslobađa znatan, ali i dalje podcijenjen potencijal tih sektora za poticanje kulturne raznolikosti i društvenih inovacija, uz istovremeno postizanje održivog gospodarskog napretka i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, te da ta ulaganja imaju izravan učinak na razvoj novih vještina, digitalizaciju, poduzetništvo, inovacije i stvaranje novih poslovnih modela, kao i na jačanje konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora, iskorištavanje mogućnosti te pristup novim međunarodnim mogućnostima, tržištima i publici; stoga smatra da privatni sektor ima ključnu ulogu kojom se nadopunjuje javno ulaganje i poziva države članice da razmotre provedbu zakonodavnih mjera kojima se predviđaju porezne olakšice za financijske doprinose privatnih subjekata za promicanje kulture;

19.  ističe da rascjepkanost, niska dodana vrijednost i aktivnosti brojnih samozaposlenih muškaraca i žena u kreativnom sektoru, uz podsjećanje na to da se te djelatnosti općenito smatraju zanimljivima, ne smiju dovesti do toga da kulturna/kreativna industrija postane model za slabo plaćeni rad ili rad s lošim socijalnim osiguranjem; stoga predlaže razvijanje čvrstih postupaka preispitivanja za kvalitetan rad u kreativnom sektoru;

20.  ističe da se javnim pristupom kulturnim dobrima i uslugama te potporom za kulturno stvaralaštvo i izražavanje jača kreativno gospodarstvo, čime se doprinosi razvoju zemlje;

21.  ističe da bi se nedostatak financiranja kulturnih industrija smanjio poreznim poticajima za privatna sponzorstva;

22.  skreće pozornost na probleme u pogledu međunarodnog oporezivanja dohotka s kojima se suočavaju umjetnici diljem Europe te stoga preporučuje uvođenje standardnog modela koji će biti od koristi za zaposlenike i samozaposlene osobe i kojim će se spriječiti dvostruko oporezivanje;

23.  poziva na ulaganje u mikropoduzeća kako bi se potaknuli kreativnost i inovacije, čime se promiče razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini;

24.  ističe da je, prema odgovorima sudionika u istraživanjima Eurobarometra i Eurostata, visoka cijena kulturnih dobara i usluga jedna od prepreka za sudjelovanje u kulturi(26); u tom kontekstu snažno preporučuje da države članice i regije poduzmu mjere usmjerene na određene ciljne skupine, posebno studente, velike obitelji i starije osobe, radi uklanjanja financijskih prepreka za pristup;

25.  ističe da su visoki troškovi osiguranja za izložbene predmete i izvedbe također razlog za visoke cijene ulaznica ili karata za muzeje, kazališta i galerije te da manje strukture zbog toga često ne mogu razviti svoje programe u skladu s publikom i ambicijama, što dovodi do sve većeg jaza između manjih struktura koje su bliske svojoj publici i većih, međunarodno priznatih institucija;

26.  ističe ulogu koju adekvatna fiskalna politika može imati u odnosu na kulturni i kreativni sektor pri jačanju pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj; smatra, međutim, da se neizravnom podrškom za kulturnu baštinu uvođenjem smanjenih stopa PDV-a ne mogu zamijeniti izravne subvencije; poziva na bolju koordinaciju kulturnih politika i stopa PDV-a na nacionalnoj razini kao alata za poticanje sudjelovanja u kulturi;

27.  podsjeća da je važno da države članice razmotre mogućnost uvođenja dosljednije politike oporezivanja prihoda kulturnih radnika i umjetnika koji tijekom kratkih razdoblja borave u različitim zemljama pa zbog toga mogu podlijegati različitim propisima i administrativnim postupcima za svaku pojedinu izvedbu, radionicu ili boravak; predlaže da se minimalna usklađenost radi pružanja potpore mobilnosti umjetnika i kulturnih radnika smatra prioritetom kako bi se potaknula raznolikost stvaralaštva i kulture diljem EU-a i izvan njega, umjesto da se stvaraju prepreke u obliku birokracije koja je nerazmjerna u odnosu na stvarni prihod od kulturnog djelovanja;

28.  potiče države članice i institucije da ulažu u decentralizaciju izložbe kulturnih aktivnosti, bilo izgradnjom infrastrukture u udaljenim regijama bilo raznim privremenim kulturnim izložbama; potiče privatne kulturne institucije da također ulažu u geografsku decentralizaciju;

29.  sa zadovoljstvom prihvaća prijedlog izmjene Direktive o PDV-u, čime bi se državama članicama omogućila primjena jedinstvene stope PDV-a na elektronička i tiskana izdanja; smatra da je primjena različitih stopa PDV-a na fizičke i elektroničke publikacije zastarjela i neodrživa u digitalnom dobu; poziva Vijeće da prihvati prijedlog Komisije na tu temu bez nepotrebnog odugovlačenja;

30.  ističe važnost usklađivanja privatnog i profesionalnog života kako bi se moglo pristupati različitim kulturnim aktivnostima te u njima uživati i sudjelovati;

Prepreke i izazovi u pogledu obrazovanja

31.  ističe da je razina obrazovanja jedan od najvažnijih čimbenika koji imaju znatan utjecaj na stupanj sudjelovanja u kulturi; ističe da viši stupanj obrazovanja rezultira višim stupnjem sudjelovanja u kulturnim zbivanjima(27); ističe da su humanističke znanosti, učenje jezika u školama i kulturno obrazovanje sastavni dio općeg obrazovanja jer pomažu pri smanjivanju socijalnih razlika pa ih stoga treba financirati jednako kao i predmete iz područja STEM-a;

32.  ističe da se znanje shvaća kao proizvod kulturnog međudjelovanja koje utječe na pojedince koji su iskusili kulturni utjecaj;

33.  potiče interaktivan i uključiv pristup razvoju kulturnih i obrazovnih politika, utemeljen na zajednici, kako bi se povećao interes za kulturu i sudjelovanje u njoj, promicala europska kulturna baština i razvijala europske kulturna i jezična raznolikost;

34.  smatra da je nedostatak interesa jedna od najčešće isticanih prepreka za sudjelovanje u kulturi koje navode sudionici istraživanja Eurostata i Eurobarometra(28); u tom kontekstu ističe da potpora potražnji, shvaćena kao stvaranje interesa i razumijevanje kulture obrazovanjem, treba biti prioritetna zadaća u smislu jačanja pristupa i sudjelovanja u kulturi;

35.  preporučuje da se europska studentska iskaznica globalizira i da se u njezine prednosti doda i besplatan pristup kulturnim institucijama EU-a;

36.  podsjeća na temeljnu ulogu škole i obitelji kao ključnih platformi za kontakt mladih s kulturom i oblikovanje kulturnih potreba i kompetencija; poziva države članice da poduzmu mjere za bolju integraciju kulturnog i umjetničkog obrazovanja u školske obrazovne programe, i u formalnom i u neformalnom obrazovanju;

37.  ističe da je važno da države članice, u bliskoj suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te s pomoću financijskih sredstava i/ili subvencija, osiguraju glazbenu nastavu u državnim školama;

38.  preporučuje državama članicama da razmotre obrazovanje kao jednu od najvažnijih kulturnih aktivnosti jer promicanje potražnje prije svega znači pružanje vještina i znanja kako bi se ljudima omogućilo da cijene umjetnost; podsjeća na to da je njegovanje interesa za kulturu učinkovitije ako se provodi u ranoj dobi te smatra da za kulturu u skladu s tim treba odvojiti više prostora u nastavnim planovima i programima i da treba staviti na raspolaganje veće ljudske resurse i više materijala kako bi se postigao taj cilj; poziva na to da se škole financiraju za posjete muzejima i ostalim kulturnim institucijama jer će se time istodobno promicati interes za kulturu i sudjelovanje mladih i osigurati dodatna sredstva za kulturne institucije;

39.  ističe važnost državnih obrazovnih sustava pri predstavljanju raznolikosti svijeta kulture djeci, pri čemu se pomaže pri osposobljavanju nove publike i širenju kulture; također ističe važnost različitih kulturnih institucija pri uspostavi partnerstava sa školama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

40.  potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da podrže izvannastavne kulturno-obrazovne programe namijenjene svim građanima, a posebno zapostavljenoj djeci i mladima, preko programa čiji je cilj njihovo upoznavanje s raznim umjetničkim izričajima ili pomaganje da postanu svjesniji postojeće kulturne baštine;

41.  ističe ulogu lokalnih kulturnih institucija, uključujući kulturne centre i knjižnice, kao ključnih čimbenika u prevladavanju prepreka za pristup kulturi i sudjelovanje u njoj; stoga poziva države članice da te institucije aktivno podupiru;

42.  poziva na to da se više cijeni socijalna uloga javnih knjižnica i kulturnih institucija zajednice te da se za nju ima više razumijevanja, posebno u ruralnim ili udaljenim regijama, ne samo povećanjem javnog financiranja nego i stvaranjem partnerstava i pružanjem odgovarajuće informacijske i komunikacijske tehnologije i ljudskih resursa s pristupom osposobljavanju, čime će se one pretvoriti u institucije koje mogu poboljšati život ljudi i potaknuti lokalni razvoj;

43.  ističe da je uspostava partnerstava ključna u privlačenju potencijalne publike za umjetničke aktivnosti i da bi se to moglo postići, primjerice, suradnjom s organizacijama koje zastupaju učenike, migrante ili osobe s invaliditetom kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na njihove interese i potrebe;

44.  ističe važnost podupiranja inicijativa na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kojima se promiče kontakt, suradnja i razmjena iskustava između tradicionalne umjetnosti, kulturnih institucija i raznih multikulturnih organizacija ili organizacija koje zastupaju manjine, kao i između profesionalnog i amaterskog kulturnog sektora;

45.  preporučuje razvoj zajedničke strategije potpore za obrazovne projekte koje predlažu kulturne institucije; ističe da su ti projekti instrumenti kojima se podupiru i izgrađuju svijest, kulturne kompetencije i međukulturno znanje, zbog čega služe kao polazište za dugotrajni angažman publike u kulturnim djelatnostima;

46.  potiče države članice da u kulturne institucije uvedu programe za mlade namijenjene za slobodno vrijeme;

47.  poziva Komisiju i države članice da donesu mjere kako bi se osigurao širi pristup kulturnim institucijama i razvila sveobuhvatna europska strategija za pristup javnim prostorima, posebno u vezi s kulturom u gradskom izgrađenom okolišu, kao i u slučaju muzeja, kazališta, kinodvorana, knjižnica, koncertnih dvorana itd.;

48.  poziva države članice da potaknu uvođenje stipendija za studiranje ili stažiranje u kulturnim institucijama ili institucijama za upravljanje kulturom za studente u okviru državnih ili privatnih obrazovnih mreža;

Strukturne prepreke

49.  skreće pozornost na često nižu stopu sudjelovanja ruralnog stanovništva u kulturi, koja je strukturno uvjetovana(29), te u tom kontekstu na ulogu malih lokalnih kulturnih centara, prometne infrastrukture i potpore za održivi kulturni turizam u omogućavanju pristupa kulturnim institucijama;

50.  ističe da je europska kulturna baština jedinstvena u svijetu zbog svoje raznolikost i bogatstva te da kulturni turizam ima golem potencijal za doprinos održivom gospodarstvu, kao i za poticanje socijalne kohezije i uključenosti; stoga poziva države članice da pojačaju napore i ulaganja u cilju razvijanja održive i dugoročne kulturne politike turizma;

51.  poziva na veća ulaganja u kulturnom sektoru kako bi se potaknula lokalna gospodarstva i promicao kulturni turizam; napominje da su kulturni turizam, u sinergiji sa znanošću, primarnim sektorom i obrtničkim i industrijskim centrima te mobilnost odlučujući čimbenici u stvaranju prisnije i humanije Europe;

52.  predlaže veća ulaganja u pristup kulturi za najudaljenije, planinske i udaljene regije kako bi se stvorile decentralizirane kulturne mogućnosti;

53.  napominje da postoji potreba za daljnjim djelovanjem u području poboljšanja pristupa osoba s invaliditetom kulturnoj infrastrukturi bez tehnoloških ili fizičkih prepreka te kulturnim aktivnostima i medijima; poziva države članice i Komisiju da u okviru svojih nadležnosti nastave raditi na integraciji osoba s invaliditetom u području kulture i ulagati napore u uklanjanje postojećih prepreka;

54.  prepoznaje potrebu za participativnim metodama upravljanja kulturnom baštinom na temelju pristupa usredotočenog na lokalne zajednice kako bi se predvidjela potražnja i uključili veći dijelovi javnosti, posebno vodeći računa o mladima, osobama s invaliditetom te nedovoljno zastupljenim i marginaliziranim skupinama;

55.  traži od država članica i kulturnih institucija koje o njima ovise da osiguraju kulturnu ponudu dostupnu svima, s posebnim mjerama za određene skupine stanovništva kao što su, među ostalim, djeca i mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom ili migranti;

56.  ističe potrebu za većim ulaganjem država članica u primjenu univerzalnog sustava čitanja i pisanja namijenjenog slijepim i slabovidnim osobama (Brailleov sustav) u brojnim središtima kulturne infrastrukture i tehnologijama; poziva na veća ulaganja u proizvodnju audio knjiga, časopisa i novina te u uporabu znakovnog jezika u kazališnim produkcijama;

57.  ističe potrebu za uklanjanjem prepreka u području mobilnosti umjetnika i stručnjaka u području kulture, a ponajprije poreznih prepreka; ističe utjecaj tih aktivnosti na proširenje kulturne ponude u Europi; pozdravlja program Kreativna Europa jer doprinosi uspješnosti kulturne mobilnosti i stručnjaka u tom sektoru i jer se njime potiče širenje kvalitetnih kulturnih događanja i projekata;

58.  podsjeća na to da su prepreke pri pristupu kulturi vidljivije na lokalnoj razini, zbog čega su potrebna veća ulaganja u razne kulturne projekte mobilnosti radi omogućavanja razvoja i kohezije lokalnih zajednica;

59.  poziva Komisiju da mobilnost europskih umjetnika i umjetnika iz trećih zemalja uzme u obzir kao sredstvo za promicanje mira, razmjenu vizija i uklanjanje društvenih i kulturnih stereotipa;

60.  podsjeća na to da jezične prepreke mogu imati negativan učinak na kulturnu potražnju te stoga poziva na veću višejezičnost u kulturnim produkcijama;

61.  preporučuje da države članice poduzmu potrebne mjere za olakšavanje prijevoza i pristupa kulturnim ustanovama za osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću;

Prepreke i izazovi u pogledu digitalizacije

62.  uvjeren je da digitalni alati, kad se pravilno koriste i primjenjuju te ako su popraćeni dosljednom razinom digitalne pismenosti, mogu pomoći u prevladavanju prepreka pri pristupu kulturi prouzročenih čimbenicima među kojima su nepovoljan geografski položaj, invaliditet, socijalno podrijetlo, jezik i nedostatak vremena ili financijskih sredstava; ističe da digitalni alati mogu biti i sredstvo za prevladavanje socijalnih ili mentalnih prepreka, a da to ne podrazumijeva smanjenje ulaganja u geografsku decentralizaciju kulturnih aktivnosti, stoga smatra da bi u tom kontekstu digitalno obrazovanje trebalo biti sastavni dio procesa učenja od rane dobi kako bi se razvila odgovarajuća znanja i vještine;

63.  preporučuje Komisiji da izradi dosljednu digitalnu strategiju usmjerenu na kulturnu infrastrukturu i aktivnosti kako bi se ojačali njihovi kapaciteti;

64.  napominje da postoji problem digitalne isključenosti te ističe da ga treba riješiti; u tom kontekstu podsjeća da digitalizacija zahtijeva od kulturnih i obrazovnih institucija, kao i od same publike, da stječu nove kompetencije, vještine i znanja; posebno ističe potrebu za izgradnjom kapaciteta za korištenje novih digitalnih tehnologija u kulturnim institucijama i za njihovom prilagodbom izazovima tehnološke promjene;

65.  ističe da digitalizaciju i internetski pristup kulturnoj građi u Europi treba provesti uz puno poštovanje stvaratelja i prava intelektualnog vlasništva; smatra da u tom pogledu prava intelektualnog vlasništva ne bi smjela biti prepreka općem javnom cilju, a to je poboljšanje pristupa i davanje prednosti širenju kreativnog sadržaja, informacija i znanja; nadalje ustraje u tome da je potrebno hitno uspostaviti zaštićeno digitalno okružje koje umjetnicima i stvarateljima omogućuje da budu adekvatno nagrađeni za svoj rad te osigurati pravednu naknadu za prekogranični pristup;

66.  poziva Komisiju da nastavi davati prioritet inovativnim pristupima razvoju i angažmanu publike, uključujući nove tehnologije, u okviru programa Europske unije, posebno u okviru programa Kreativna Europa i njegovih budućih inačica;

67.  poziva države članice da u okviru svojih kulturnih i digitalnih strategija uzmu u obzir razvoj publike i da podrže korištenje digitalnim tehnologijama kako bi se olakšao pristup kulturnom sadržaju;

68.  prepoznaje doprinos platforme Europeana i institucija država članica digitalizaciji i dostupnosti kulturnih sadržaja; u kontekstu Europske godine kulturne baštine poziva na pružanje stalne potpore i boljih resursa za taj projekt te na promicanje javnog pristupa digitalnim resursima i uslugama povezanima s kulturnom baštinom; zahtijeva istinsko restrukturiranje web mjesta kako bi se bolje uskladilo s naprednim tehnologijama, kao i istinsku komunikacijsku politiku koja je u skladu s bogatstvom sadržaja prikupljenog na tom mjestu;

69.  ističe potrebu za prikupljanjem kulturnih podataka i njihovim upravljanjem u kontekstu digitalnih primatelja kako bi se omogućilo da kulturne organizacije bolje razumiju njihove potrebe i razviju dosljedan pristup digitalnoj publici;

70.  napominje da kulturni sadržaj ima vodeću ulogu kad je riječ o tome da šira javnost prihvati nove tehnologije i razvije e-vještine i medijsku pismenost na razini europskog građanina;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 142.
(2) SL C 93, 9.3.2016., str. 95.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0486.
(4) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 25.
(5) SL C 125 E, 22.5.2008., str. 223.
(6) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 135.
(7) SL C 98 E, 23.4.2004., str. 179.
(8) SL C 11, 12.1.2018., str. 55.
(9) SL C 316, 22.9.2017., str. 88.
(10) SL C 11, 12.1.2018., str. 16.
(11) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0233.
(13) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 16.
(14) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0474.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0062.
(17) SL L 347, 20.12.2013., str. 221.
(18) SL C 287, 29.11.2007., str. 1.
(19) SL C 463, 23.12.2014., str. 4.
(20) SL C 172, 27.5.2015., str. 13.
(21) SL C 212, 14.6.2016., str. 9.
(22) SL C 134, 7.6.2003., str. 7.
(23) SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(24) Izvješće pod naslovom „Politike i dobre prakse u javnim umjetničkim i kulturnim institucijama za promicanje boljeg pristupa kulturi i šireg sudjelovanja u njoj”, listopad 2012.
(25) Eurostat, Statistički podaci iz područja kulture – zapošljavanje u kulturi (2017.), http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Culture_statistics_-_cultural_employment
(26) Eurobarometar 399.
(27) Eurostat, Statistički podaci iz područja kulture, izdanje 2016., str. 116. – 136.; Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).
(28) Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).
(29) Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).


Ispitivanje proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije ***I
PDF 326kWORD 50k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije (COM(2016)0822 – C8-0012/2017 – 2016/0404(COD))
P8_TA(2018)0263A8-0395/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0822),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 46., članak 53. stavak 1. te članak 62. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0012/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja njemačkog Bundestaga, njemačkog Saveznog vijeća (Bundesrata), francuske Nacionalne skupštine, francuskog Senata i austrijskog Saveznog vijeća, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0395/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. lipnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije

P8_TC1-COD(2016)0404


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/958.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 43.


Korištenje vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta ***I
PDF 437kWORD 54k
Amandmani koje je donio Europski parlament 14. lipnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (COM(2017)0282 – C8-0172/2017 – 2017/0113(COD))(1)
P8_TA(2018)0264A8-0193/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Uporabom unajmljenih vozila mogu se smanjiti troškovi poduzeća koja prevoze robu za vlastiti račun ili za najamninu i naknadu te se istodobno može povećati njihova operativna fleksibilnost. Stoga se na taj način može pridonijeti povećanju produktivnosti i konkurentnosti predmetnih poduzeća. Uz to, unajmljena su vozila sigurnija te manje onečišćuju jer su obično novija od prosjeka voznog parka.
(2)  Takvom uporabom unajmljenih vozila mogu se smanjiti troškovi poduzeća koja prevoze robu za vlastiti račun ili za najamninu i naknadu, uz istodobno povećanje njihove operativne fleksibilnosti. Takvom uporabom unajmljenih vozila može se pridonijeti povećanju produktivnosti i konkurentnosti predmetnih poduzeća. Uz to, unajmljena vozila često mogu biti sigurnija te manje onečišćivati jer su obično novija od prosjeka voznog parka.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Direktiva 2006/1/EZ ne omogućuje poduzećima da potpuno iskoriste prednosti uporabe unajmljenih vozila. Tom se Direktivom dopušta državama članicama da svojim poduzećima ograniče uporabu unajmljenih vozila ukupne dopuštene težine veće od šest tona za prijevoz za vlastiti račun. Povrh toga, država članica ne mora dopustiti uporabu unajmljenog vozila na svojem državnom području ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje.
(3)  Direktiva 2006/1/EZ ne omogućuje poduzećima da potpuno iskoriste prednosti uporabe unajmljenih vozila. Tom se Direktivom dopušta državama članicama da poduzećima s poslovnim nastanom na njihovom državnom području ograniče uporabu unajmljenih vozila ukupne dopuštene težine veće od šest tona za vlastite potrebe. Povrh toga, država članica ne mora dopustiti uporabu unajmljenog vozila na svojem državnom području ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4.a)  Državama članicama ne bi se trebalo dozvoliti da na svojem državnom području ograničavaju korištenje vozila koja su unajmila poduzeća sa zakonitim poslovnim nastanom na državnom području druge države članice, pod uvjetom da je vozilo registrirano i u skladu s operativnim normama i sigurnosnim zahtjevima te da je stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice i ima dozvolu za upravljanje koju je izdala država članica u kojoj odgovorno poduzeće ima poslovni nastan.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.
(5)  Unutar Unije i dalje postoje velike razlike u razini oporezivanja cestovnog prijevoza. Stoga su radi izbjegavanja fiskalnih poremećaja i dalje opravdana određena ograničenja, koja neizravno utječu i na slobodu pružanja usluga iznajmljivanja vozila. Prema tome, države članice trebale bi imati mogućnost ograničiti trajanje uporabe vozila unajmljenog u državi članici koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje na svojem državnom području.
(5)  Unutar Unije i dalje postoje velike razlike u razini oporezivanja cestovnog prijevoza. Stoga su radi izbjegavanja fiskalnih poremećaja i dalje opravdana određena ograničenja, koja neizravno utječu i na slobodu pružanja usluga iznajmljivanja vozila. Prema tome, države članice trebale bi imati mogućnost, u skladu s uvjetima iz ove Direktive, ograničiti na svojem državnom području razdoblje u kojem poduzeće s poslovnim nastanom može koristiti unajmljeno vozilo koje je registrirano ili stavljeno u promet u drugoj državi članici. Također bi trebalo moći ograničiti broj takvih vozila koja unajmljuju poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu državnom području.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)  Kako bi se te mjere mogle provoditi, potrebno je unijeti podatke o registarskom broju unajmljenog vozila u nacionalne elektroničke registre država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009. Nadležna tijela država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan koja su obaviještena o korištenju vozila koje je prijevoznik unajmio i koje je registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice trebaju o tome obavijestiti nadležna tijela te druge države članice. Države članice trebaju u tu svrhu koristiti Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI).
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6.a)   Kako bi se očuvali operativni standardi, zadovoljili sigurnosni zahtjevi i zajamčili pristojni radni uvjeti za vozače, važno je da prijevoznici imaju zajamčen pristup imovini i infrastrukturu za izravnu potporu u zemlji u kojoj obavljaju svoje djelatnosti.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.
(7)  Komisija bi trebala pratiti provedbu ove Direktive i sastaviti izvješće o njoj. Svaka bi se sljedeća mjera u ovom području trebala razmotriti u svjetlu tog izvješća.
(7)  Komisija bi trebala pratiti provedbu ove Direktive i sastaviti izvješće o njoj najkasnije tri godine nakon datuma prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo. Tim bi izvješćem trebalo uzeti u obzir učinak na cestovnu sigurnost, porezne prihode i okoliš. Tim bi se izvješćem također trebala procijeniti sva kršenja ove Direktive, uključujući prekogranična kršenja. U svjetlu tog izvješća treba razmotriti potrebu za budućim djelovanjem u tom području.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a – podtočka ii.
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 2. – stavak 1. – točka a
(a)  je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice;
(a)  je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice, uključujući operativne norme i sigurnosne zahtjeve;
Amandman 9
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka b
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b)  dodaje se sljedeći stavak 1.a:
Briše se.
„1a. Ako vozilo nije registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice u kojoj poduzeće koje to vozilo unajmljuje ima poslovni nastan, država članica može ograničiti vrijeme uporabe tog unajmljenog vozila unutar svojeg državnog područja. Međutim, država članica mora u takvom slučaju dopustiti uporabu tog vozila u trajanju od najmanje četiri mjeseca u svakoj kalendarskoj godini. ”
Amandman 10
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 3. – stavak 1.
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihova trgovačka društva za cestovni prijevoz tereta, ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 2., mogu upotrebljavati unajmljena vozila uz uvjete jednake onima koji vrijede za vozila u vlasništvu tih trgovačkih društava.”;
1.   Ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 2., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu državnom području mogu upotrebljavati unajmljena vozila za cestovni prijevoz tereta uz uvjete jednake onima koji vrijede za vozila u njihovu vlasništvu.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 3. – stavak 1.a (novi)
1.a  Ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice, država članica poslovnog nastana poduzeća može:
(a)  ograničiti trajanje korištenja unajmljenog vozila unutar njezina državnog područja pod uvjetom da dozvoljava korištenje unajmljenog vozila najmanje četiri uzastopna mjeseca tijekom bilo koje kalendarske godine; u tom se slučaju može zahtijevati da trajanje ugovora o najmu ne prelazi vremensko ograničenje koje je odredila država članica;
(b)  ograničiti broj unajmljenih vozila koje svako poduzeće može koristiti, pod uvjetom da dozvoljavaju korištenje broja vozila koji u najmanju ruku odgovara 25 % ukupnog voznog parka u vlasništvu poduzeća 31. prosinca godine koja prethodi zahtjevu za odobrenje; u tom slučaju, poduzeću koje ima vozni park veći od jednog, a manji od četiri vozila dozvoljava se korištenje barem jednog takvog unajmljenog vozila.”
Amandman 12
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova)
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 3.a (novi)
(2.a)  Umeće se sljedeći članak 3.a:
„Članak 3.a
1.  Podaci o registracijskom broju unajmljenog vozila unose se u nacionalni elektronički registar u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 1071/2009*.
2.  Nadležna tijela država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan koja su obaviještena o korištenju vozila koje je prijevoznik unajmio i koje je registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice obavješćuju o tome nadležna tijela te druge države članice.
3.  Administrativna suradnja iz stavka 2. ostvaruje se s pomoću Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) utemeljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012**.
__________________
* Odnosi se na članak 16. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 pri čemu se u obzir uzima proširenje informacija koje se trebaju zabilježiti kako je predložila Komisija.
** SL L 316, 14.11.2012., str.1.”
Amandman 13
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.
Direktiva 2006/1/EZ
Članak 5.a – stavak 1.
Do [umetnuti izračunani datum pet godina nakon roka za prenošenje ove Direktive] Komisija mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive. To izvješće mora sadržavati podatke o uporabi vozila unajmljenih u državama članicama koje nisu države članice poslovnog nastana poduzeća koja ta vozila unajmljuju. Komisija na temelju tog izvješća procjenjuje potrebu za predlaganjem dodatnih mjera.
Najkasnije ... [tri godine nakon roka za prenošenje ove Direktive] Komisija mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive. To izvješće mora sadržavati podatke o uporabi vozila unajmljenih u državama članicama koje nisu države članice poslovnog nastana poduzeća koja ta vozila unajmljuju. U tom se izvješću treba obratiti posebna pozornost na učinak na cestovnu sigurnost, porezne prihode, uključujući fiskalne poremećaje, i provedbu pravila o kabotaži u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009. Komisija na temelju tog izvješća procjenjuje potrebu za predlaganjem dodatnih mjera.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – podstavak 1.
Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije do [umetnuti izračunani datum 18 mjeseci nakon stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije do ... [20 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0193/2018).


Prigovor na delegirani akt: Mjere očuvanja ribarstva radi zaštite morskog okoliša u Sjevernome moru
PDF 250kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Delegiranoj uredbi Komisije od 2. ožujka 2018. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2017/118 o utvrđivanju mjera očuvanja ribarstva radi zaštite morskog okoliša u Sjevernome moru (C(2018)01194 – 2018/2614(DEA))
P8_TA(2018)0265B8-0299/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2018)01194),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 te Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1), a posebno njezin članak 11. stavak 2. i članak 46. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2017/118 od 5. rujna 2016. o utvrđivanju mjera očuvanja ribarstva radi zaštite morskog okoliša u Sjevernome moru(2)

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 3. Poslovnika,

A.  budući da se od država članica traži da postignu dobro stanje okoliša u morskim vodama do 2020., u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)(3), dok se člankom 2. stavkom 5. točkom (j) Uredbe (EU) br. 1380/2013 zahtijeva da zajednička ribarstvena politika doprinese ostvarenju tog cilja;

B.  budući da je Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) u zaključku svog relevantnog znanstvenog savjeta(4) izrazio niz razloga za zabrinutost u pogledu učinkovitosti predloženih mjera za zaštićene vrste i staništa i cjelovitost morskog dna; budući da ti razlozi nisu u potpunosti navedeni u uvodnim izjavama ove delegirane uredbe;

C.  budući da je Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo u svom znanstvenom savjetu također napomenuo da podaci koji se odnose na tu ribolovnu aktivnost, a na kojima se temelje predložene mjere, potječu iz razdoblja 2010. – 2012. te stoga postoji mogućnost da su zastarjeli;

D.  budući da bi se neodređeni broj plovila, koji bi bio obuhvaćen djelomično privremenim izuzećima iz članaka 3.b, 3.c i 3.e Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/118, kako je izmijenjena ovom delegiranom uredbom, mogao odraziti na učinkovitost predloženih mjera;

E.  budući da definicija „alternativnog ribolovnog alata koji utječe na morsko dnoˮ navedena u točki 2. članka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/118, kako je izmijenjena ovom delegiranom uredbom, treba biti dodatno pojašnjena; budući da bi, ako obuhvaća ribolov s pomoću električnih impulsa, takva definicija bila u suprotnosti s mandatom za pregovore koji je Parlament usvojio 16. siječnja 2018.(5) redovnim zakonodavnim postupkom za donošenje Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava tehničkim mjerama(6);

F.  budući da bi učinak predloženog „alternativnog ribolovnog alata koji utječe na morsko dnoˮ mogao biti znatno veći od učinaka drugih, djelomično zabranjenih alata (danske i škotske potegače);

G.  budući da se klauzula o preispitivanju i izvješćivanju predloženog delegiranog akta ne primjenjuje na novo predložena područja i upravljanje njima, čime nije moguća transparentna procjena učinkovitosti mjera, posebno u vezi s novo testiranim alternativnim ribolovnim alatom koji utječe na morsko dno;

1.  ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.  traži od Komisije da podnese novi delegirani akt koji će uzeti u obzir navedena pitanja;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2) SL L 19, 25.1.2017., str. 10.
(3) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
(4) Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) (2017.) – Izvješće s 54. plenarnog sastanka (PLEN-17-01).
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0003.
(6) Zakonodavni postupak 2016/0074(COD).


Okupirani teritoriji u Gruziji 10 godina nakon ruske invazije
PDF 179kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o okupiranim teritorijima u Gruziji deset godina nakon ruske invazije (2018/2741(RSP))
P8_TA(2018)0266RC-B8-0275/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sporazum o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008. koji su Gruzija i Ruska Federacija potpisale uz posredovanje EU-a, te sporazum o provedbi od 8. rujna 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o sporazumima o pridruživanju / područjima produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(2),

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave sa sastanaka na vrhu Istočnog partnerstva, osobito onu donesenu 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir zajedničke komunikacije Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) o europskoj politici susjedstva, a osobito izvješće od 18. svibnja 2017. o provedbi revizije europske politike susjedstva (JOIN(2017)0018), zajednički radni dokument službi od 9. lipnja 2017. naslovljen „Istočno partnerstvo – 20 ciljeva za 2020.: usmjeravanje na ključne prioritete i konkretne rezultate” (SWD(2017)0300), kao i komunikaciju iz 2016. naslovljenu „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku”,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u istočnom susjedstvu, a osobitu svoju preporuku od 15. studenoga 2017. Vijeću, Komisiji i ESVD-u o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(3),

–  uzimajući u obzir uspostavu Promatračke misije EU-a u Gruziji (EUMM) 15. rujna 2008.,

–  uzimajući u obzir izvješće nezavisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o sukobu u Gruziji iz 2009., pod vodstvom Heidi Tagliavini,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da Gruzija slavi 100. obljetnicu prve gruzijske demokratske republike, osnovane 1918., te se s pravom ponosi svojim suvremenim postignućima;

B.  budući da EU snažno podržava suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Gruzije unutar njezinih međunarodno priznatih granica;

C.  budući da deset godina nakon ruske vojne agresije u Gruziji u kolovozu 2008. Ruska Federacija nastavlja s nezakonitom okupacijom gruzijskih teritorija Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom i međunarodnim sustavom koji se temelji na pravilima; budući da su sporazumi o tzv. integraciji i savezništvu potpisani 2014. i 2015. između Rusije i Abhazije i Južne Osetije jasno protivni međunarodnom pravu, načelima OESS-a i međunarodnim obvezama Rusije; budući da Europska unija ne priznaje okvir tzv. izbora i referenduma koje su separatisti uz rusku potporu održali 2016. i 2017. u gruzijskim regijama Abhaziji i Južnoj Osetiji;

D.  budući da je EU i dalje čvrsto predan mirnom rješenju sukoba između Rusije i Gruzije uz potpuno poštovanje temeljnih standarda i načela međunarodnog prava;

E.  budući da Rusija stalno pojačava svoju nezakonitu vojnu prisutnost na okupiranim gruzijskim teritorijima izgradnjom novih baza, dovođenjem novih postrojbi i opreme te provođenjem vojnih vježbi;

F.  budući da Rusija i dalje ne ispunjava svoje međunarodne obveze i odbija u cijelosti provesti sporazum o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008. sklopljen uz posredovanje EU-a;

G.  budući da Rusija nastavlja s izolacijom Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije od ostatka zemlje zatvaranjem dodatnih graničnih prijelaza, postavljanjem fizičkih prepreka uzduž linije administrativne granice i vođenjem kampanje u cilju iskorjenjivanja gruzijske kulture;

H.  budući da se ta linija polako ali sigurno pomiče dublje u teritorij pod kontrolom Tbilisija u postupku „postavljanja granica” te se na nekim mjestima primiče vrlo blizu kritičnoj infrastrukturi kao što su autoceste i plinovodi;

I.  budući da je stotinama tisuća interno raseljenih osoba i izbjeglica, silom protjeranih s gruzijskih teritorija Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije uslijed nekoliko valova etničkog čišćenja, i dalje uskraćeno njihovo temeljno pravo sigurnog i dostojanstvenog povratka kući;

J.  budući da se u okupiranim regijama Gruzije krše temeljna ljudska prava, uključujući pravo na slobodu kretanja i boravka, na vlasništvo i na pristup obrazovanju na materinjem jeziku; budući da i dalje dolazi do nezakonitih pritvaranja i otmica;

K.  budući da Ruska Federacija, kao sila koja izvršava efektivnu kontrolu nad gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije, snosi potpunu odgovornost za teška kršenja ljudskih prava i za humanitarnu situaciju na terenu;

L.  budući da je invazija 2008. bila prvi veliki otvoreni napad Rusije na europski poredak; budući da su kasnije uslijedili drugi napadi, uključujući pripojenje Krima i rat u istočnoj Ukrajini;

M.  budući da je ruski okupatorski režim u Suhumiju i Chinvaliju brutalnim djelovanjem nezakonito oduzeo život interno raseljenim Gruzijcima Arčilu Tatunašviliju, Gigi Othozoriji i Davidu Bašaruliju;

N.  budući da je Međunarodni kazneni sud pokrenuo istragu zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti navodno počinjenih tijekom sukoba;

O.  budući da se zajednički ad hoc posjet Gruziji od 12. kolovoza 2008. čelnika središnje i istočne Europe, predsjednika Poljske Lecha Kaczyńskog, predsjednika Estonije Toomasa Hendrika Ilvesa, predsjednika Litve Valdasa Adamkusa, premijera Latvije Ivarsa Godmanisa i predsjednika Ukrajine Viktora Juščenka, općenito smatra važnim činom koji je spriječio ruski prodor prema Tbilisiju u trenutku kada su postrojbe bile samo 50 km udaljene od gruzijskog glavnog grada te potaknuo dogovor o prekidu vatre ostvarenog u vrijeme francuskog predsjedanja Vijećem EU-a;

P.  budući da Ruska Federacija i dalje uskraćuje pristup EUMM-u gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije, čime krši sporazum o prekidu vatre potpisan uz posredovanje EU-a 12. kolovoza 2008. i ograničava sposobnost te misije da u potpunosti provede svoj mandat;

1.  ponovno ističe svoju bezrezervnu podršku suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije; potvrđuje da načela utvrđena u Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu iz 1975. i Pariškoj povelji OESS-a iz 1990. čine kamen temeljac mira na europskom kontinentu;

2.  ponavlja da su suverenitet, nezavisnost i mirno rješavanje sukoba ključna načela europskog sigurnosnog poretka; naglašava da je okončanje sukoba u Gruziji presudno za povećanje sigurnosti i stabilnosti čitavog europskog kontinenta; smatra da su ti sukobi i kontinuirana okupacija gruzijskih teritorija i dalje potencijalna prijetnja suverenitetu drugih europskih zemalja;

3.  zahtijeva od Ruske Federacije da poništi svoju odluku o priznavanju tzv. neovisnosti gruzijskih teritorija Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije; osuđuje odluke Venezuele, Nikaragve, Sirije i Naurua o priznavanju Abhazije i Južne Osetije te ih poziva da povuku ta priznanja;

4.  naglašava da Ruska Federacija mora bezuvjetno ispuniti sve odredbe sporazuma o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008., posebno obvezu povlačenja svih svojih vojnih snaga s teritorija Gruzije;

5.  zahtijeva da Ruska Federacija prekine okupaciju gruzijskih teritorija Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije te da u potpunosti poštuje suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Gruzije, kao i nepovredivost njezinih međunarodno priznatih granica, te da zaustavi postupak de facto integracije obiju regija pod rusku upravu;

6.  potvrđuje snažnu predanost EU-a davanju doprinosa mirnom rješavanju rusko-gruzijskog sukoba korištenjem svih instrumenata na njegovu raspolaganju u sklopu sveobuhvatnog pristupa, uključujući njegova posebnog predstavnika za južni Kavkaz i krizu u Gruziji, njegov položaj supredsjedatelja u okviru međunarodnih razgovora u Ženevi, EUMM u Gruziji te politiku nepriznavanja i angažmana;

7.  apelira na vladu Gruzije da nastavi surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom (MKS) time da olakša istrage koje provodi ured tužitelja MKS-a, kao i time da osigura da tajništvo MKS-a ispuni svoj mandat u smislu pružanja pomoći i sudjelovanja žrtava;

8.  poziva Rusku Federaciju da misiji EUMM u skladu s njezinim mandatom omogući bezuvjetan pristup gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije; podsjeća da je EUMM jedini stalni međunarodni akter na terenu koji pruža nepristrane informacije o stanju na liniji administrativnog razgraničenja te poziva na produljenje njegova mandata i nakon 14. prosinca 2018.;

9.  poziva Rusku Federaciju da prekine s daljnjim postavljanjem granice na liniji administrativnog razgraničenja, što radi uz pomoć ograde od bodljikave žice i drugih umjetnih prepreka; poziva i na prestanak zadiranja u teritorij koji kontrolira gruzijska vlada kao i dodatnog širenja linije administrativnog razgraničenja, čime se namjerno onemogućava međuljudski kontakt i izolira stanovništvo obiju okupiranih regija;

10.  osuđuje namjerno uništavanje desetaka gruzijskih sela i crkava na okupiranom teritoriju Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije, kao i pokušaj zatiranja tragova gruzijske kulture i povijesti na okupiranim područjima, te osuđuje inicijative koje su suprotne tom stavu i kojima se unosi razdor, kao što je tzv. referendum iz 2017. o odobrenju promjene imena regije Chinvali / Južne Osetije;

11.  poziva Rusku Federaciju da se pridržava načela mirnog rješavanja sukoba te da slijedi primjer Gruzije i preuzme jednostranu obvezu o neuporabi sile, koju je predsjednik Gruzije potvrdio u svom govoru u Europskom parlamentu 23. studenog 2010.;

12.  pozdravlja novu mirovnu inicijativu vlade Gruzije pod nazivom „Korak prema boljoj budućnosti”, usmjerenu na poboljšanje humanitarnih i socio-ekonomskih uvjeta ljudi koji borave na gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije te na poticanje međuljudskih kontakata i izgradnje povjerenja između podijeljenih zajednica;

13.  podsjeća Rusku Federaciju, kao okupatorsku silu, na njezine obveze prema stanovništvu te da mora prestati s kršenjem ljudskih prava, ograničavanjem slobode kretanja i boravka, diskriminacijom na temelju etničke pripadnosti te kršenjem prava vlasništva i pristupa obrazovanju na materinjem jeziku na okupiranom teritoriju Gruzije;

14.  osim toga, poziva Rusku Federaciju da stane na kraj nekažnjavanju i etnički motiviranim zločinima na gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije te da ukloni sve prepreke za privođenje pravdi počinitelja nezakonitih ubojstava interno raseljenih Gruzijaca Arčila Tatunašvilija, Gige Othozorije i Davita Bašarulija;

15.  pozdravlja činjenicu da je parlament Gruzije donio nestranačku rezoluciju kojom se uspostavlja crna lista počinitelja i osoba odgovornih za prikrivanje takvih kršenja (lista Othozorija-Tatunašvili) te poziva države članice i Vijeće da protiv osoba koje se nalaze ili bi se mogle naći na toj listi uvedu sankcije na razini država članica ili na razini EU-a;

16.  potiče Rusku Federaciju da omogući siguran i dostojanstven povratak interno raseljenih osoba i izbjeglica kući te da na terenu osigura neometan pristup međunarodnim mehanizmima za praćenje ljudskih prava;

17.  ponovno osuđuje subverzivne politike propagande, dezinformiranja i infiltriranja preko društvenih medija u cilju oslabljenja demokracije i društva u Gruziji diskreditiranjem institucija, manipuliranjem javnim mišljenjem, širenjem lažnih narativa, povećanjem društvenih napetosti i poticanjem općeg medijskog nepovjerenja; osuđuje, u tom kontekstu, informacijski rat koji vodi Rusija, pri čemu koristi medije pod državnom kontrolom za namjerno širenje lažnih vijesti kako bi utjecala na unutarnju politiku i onemogućila europski integracijski proces;

18.  naglašava da međunarodna zajednica mora zauzeti dosljedan, koordiniran, zajednički i čvrst stav protiv ruske politike okupacije i pripajanja jer je to jedini način da se zajamči mirno rješenje sukoba u Gruziji te spriječe slični sukobi u susjedstvu;

19.  poziva institucije EU-a da zauzmu pristup koji je u skladu s onim Europskog parlamenta i politikama nacionalnih parlamenata država članica te da jasnije i preciznije definiraju rusku agresiju u Gruziji kao okupaciju gruzijskih teritorija Abhazije i regije Chinvali / Južne Osetije od strane Ruske Federacije;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima država Istočnog partnerstva te vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 11, 12.1.2018., str. 82.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0440.


Pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a
PDF 290kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (2018/2634(RSP))
P8_TA(2018)0267B8-0274/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Georgetowna iz 1975. godine kojim je uspostavljena Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) te njegovu izmjenu iz 1992.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(4),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 12. prosinca 2017. za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o partnerstvu između Europske unije i članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (COM(2017)0763),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama” (JOIN(2016)0052),

–  uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. listopada 2015. naslovljen „Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja nakon 2020.” (JOIN(2015)0033),

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” i 17 ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća i Komisije od 7. lipnja 2017. o Novom europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost,

–  uzimajući u obzir mišljenja koja je Europski gospodarski i socijalni odbor donio 7. prosinca 2017., o obnovljenom partnerstvu s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama, i 12. svibnja 2016., o budućnosti odnosa EU-a s državama članicama AKP-a,

–  uzimajući u obzir 7. i 8. sastanak na vrhu čelnika država i vlada država AKP-a održan u Malabu (13. – 14. prosinca 2012.) odnosno Port Moresbyju (4. svibnja 2016.),

–  uzimajući u obzir 103. i 105. sastanak vijeća ministara AKP-a održan u Dakru (26. – 27. travnja 2016.) odnosno Bruxellesu (3. – 4. svibnja 2017.),

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu između EU-a i Afričke unije održan u Abidjanu 29. – 30. studenog 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće skupine uglednih osoba AKP-a od ožujka 2016. o budućnosti skupine država AKP-a nakon 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(5),

–  uzimajući u obzir izjavu s 8. sastanka na vrhu čelnika država i vlada skupine država AKP-a od 1. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine(6) i rezolucije koje je usvojila Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a,

–  uzimajući u obzir izjavu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 21. prosinca 2016. o parlamentarnoj dimenziji odnosa između AKP-a i EU-a nakon Sporazuma iz Cotonoua(7),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o budućnosti odnosa između država AKP-a i EU-a(8),

–  uzimajući u obzir članke 208. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (O-000043/2018 – B8-0025/2018 i O-000044/2018 – B8-0026/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih značajki poput njegove pravno obvezujuće naravi, njegove sveobuhvatnosti na temelju triju stupova razvojne, političke te gospodarske i trgovinske suradnje i njegova velikog proračuna u obliku Europskog razvojnog fonda (ERF);

B.  budući da je, unatoč neuspjehu EU-a u ostvarivanju cilja u pogledu dodjeljivanja 0,7 % svojeg BND-a za službenu razvojnu pomoć, partnerstvo AKP-a i EU imalo važnu ulogu u ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva;

C.  budući da je partnerstvo AKP-a i EU-a značajno pridonijelo iskorjenjivanju siromaštva, integraciji država AKP-a u svjetsko gospodarstvo te učinkovitijoj ulozi globalnog aktera u multilateralnim trgovinskim pregovorima i u multilateralnim pregovorima o klimatskim promjenama;

D.  budući da je partnerstvo AKP-a i EU-a poboljšalo pristup tržištu za države članice AKP-a i EU-a te u okviru političkog dijaloga dovelo do većeg uzajamnog razumijevanja stajališta, vrijednosti i standarda među državama članicama EU-a i državama AKP-a;

E.  budući da su, iako je partnerstvo AKP-a i EU-a uvelike pridonijelo ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva,, dosad ostvareni rezultati u pogledu iskorjenjivanja siromaštva i integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo bili nedovoljni, s obzirom na to da pola država članica AKP-a i dalje spada među najnerazvijenije zemlje na svijetu, a da je ukupan udio svih država članica AKP-a u svjetskoj trgovini manji od 5 %, dok njihov udio u svjetskom BDP-u iznosi otprilike 2 %;

F.  budući da osnivanje Afričke unije te razvijanje Zajedničke strategije Afrike i EU-a, Zajedničke strategije partnerstva EU-a i Kariba te Strategije EU-a za Pacifik pokazuju da je pristup EU-a rješavanju pitanja od zajedničkog interesa, poput mira i sigurnosti, terorizma i migracija, sve više regionalan;

G.  budući da su mir, sigurnost i politička stabilnost preduvjeti za održivi razvoj;

H.  budući da se zajedničkim temeljem i regionalnim sporazumima moraju uzeti u obzir specifičnosti na regionalnoj razini i na razini kontinenta u skladu s načelima supsidijarnosti i komplementarnosti;

I.  budući da su zemlje AKP-a utvrdile tri stupa pregovora, odnosno:

   trgovinu, ulaganje i usluge,
   razvojnu suradnju, znanost i tehnologiju te istraživanje i inovacije,
   politički dijalog i zagovaranje;

J.  budući da je politički dijalog o ključnim temama, kako je navedeno u člancima 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua, konkretan i legalan način zagovaranja zajedničkih vrijednosti partnerstva AKP-a i EU-a te promicanja demokracije, dobrog upravljanja i ljudskih prava, što su vrijednosti na kojima se temelji održivi razvoj;

K.  budući da postoji jasna potreba da se u novom sporazumu zadrži uvjetovanje ljudskim pravima i da se u njemu osnaži politički dijalog;

L.  budući da je, unatoč činjenici da je revizijom Sporazuma iz Cotonoua iz 2010. jasno istaknuta uloga nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora, njihovo sudjelovanje u razmatranju politika i aktivnosti AKP-a i EU-a ograničeno, kao i u postupcima planiranja, praćenja i ocjenjivanja programa;

M.  budući da se politički dijalog najčešće upotrebljava u kasnoj fazi političke krize, a ne za potrebe njezina sprječavanja;

N.  budući da se organizacije civilnog društva suočavaju sa sve restriktivnijim zakonodavstvom i drugim preprekama kojima se ograničava njihov prostor za djelovanje i aktivnosti;

O.  budući da su zbog tehničkih kapaciteta za rješavanje pitanja u području oporezivanja u mnogim državama AKP-a ograničeni i mobilizacija domaćih prihoda i sudjelovanje u međunarodnoj poreznoj suradnji;

P.  budući da se Europski razvojni fond financira izravnim doprinosima država članica EU-a i da nije podložan uobičajenim proračunskim pravilima EU-a; budući da Parlament u pogledu proračuna Europskog razvojnog fonda nema drugih ovlasti osim davanja razrješnice za već izvršene isplate, niti ima formalno pravo nadzora nad programiranjem fonda;

Q.  budući da bi jačanje parlamentarne dimenzije partnerstva EU-a i skupine zemalja AKP-a i jačanje njegove savjetodavne uloge trebali biti ključni elementi novog partnerstva;

R.  budući da su učestalost i raznovrsnost sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine omogućili postojan dijalog između Europskog parlamenta i skupine zemalja AKP-a, čime je učvršćena legitimnost te skupštine i osnažena parlamentarna diplomacija; budući da je Zajednička parlamentarna skupština poslužila kao predložak za parlamentarnu diplomaciju u raznim političkim forumima;

1.  pozdravlja glavne aspekte i opću strukturu buduće suradnje između skupine država AKP-a i Europske unije, kako su navedeni u preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o budućem sporazumu o partnerstvu;

2.  ističe da Program za održivi razvoj do 2030., ciljevi održivog razvoja i Europski konsenzus o razvoju moraju biti u središtu novog partnerstva između AKP-a i EU-a;

3.  pozdravlja činjenicu da se postizanje ciljeva održivog razvoja smatra ključnim ciljem, no žali zbog nepostojanja konkretnih provedbenih mjera u predloženim sporazumima; naglašava potrebu da se međusektorska pitanja poput održivosti okoliša, ciljeva u području klimatskih promjena, rodnih pitanja i socijalne pravde uključe u sve politike, planove i intervencije u budućem sporazumu;

4.  pozdravlja činjenicu da je prijedlog Komisije za novi sporazum o partnerstvu otvoren vanjskim partnerima;

5.  podsjeća na to da je prvi cilj održivog razvoja iskorijeniti siromaštvo, koje je i dalje ključan problem u većini država AKP-a; stoga ističe da borba protiv siromaštva mora i dalje ostati središnji element budućeg sporazuma;

6.  napominje da je Komisija u velikoj mjeri uzela u obzir stajališta Parlamenta te da će, u skladu sa zahtjevom Parlamenta, zajednički temelj i regionalni sporazumi biti jednako pravno obvezujući;

7.  podsjeća da će budući sporazum o partnerstvu uključivati načela jednakosti, uzajamnog poštovanja i uzajamnog interesa;

8.  ustraje u tome da ključne elemente Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua – poštovanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokratskih načela te vladavinu prava i dobro upravljanje – treba zadržati kao temelj za suradnju za razdoblje nakon 2020. i da oni moraju biti obvezni dio i temeljnog sporazuma i regionalnih sporazuma i protokola; poziva Komisiju i Vijeće da u dijelu mandata koji se odnosi na ljudska prava izričito uključe slobodu od diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te da uključe seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, kako je navedeno u Pekinškoj platformi za djelovanje iz 1995. i ishodima revizijskih konferencija;

9.  naglašava potrebu za rješavanjem pitanja ljudskih prava i upravljanja na temelju postojećih međunarodnih pravnih instrumenata, zakona, načela i mehanizama koje su uspostavila regionalna i panafrička upravljačka tijela kako bi se na taj način pojačalo preuzimanje odgovornosti;

10.  podsjeća da se Program održivog razvoja do 2030. mora integrirati u buduće partnerstvo između država skupine AKP-a i EU-a te da ono treba pridonijeti njegovoj provedbi na svim razinama;

11.  poziva pregovarače EU-a i AKP-a da u dio sporazuma o zajedničkim temeljima uključe jasnu odredbu o potpunoj provedbi Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od strane svih uključenih aktera;

12.  ustraje na tome je potrebno osigurati usklađenost između načela utvrđenih zajedničkim temeljem i regionalnih prioriteta navedenih u sporazumima te naglašava da u temeljnom sporazumu treba izrijekom uputiti na odgovornost te na mehanizme praćenja i preispitivanja u slučajevima neusklađenosti; naglašava da bi također trebalo osigurati odgovornost svih strana prema građanima i civilnom društvu te da bi zajedničke institucije trebale predvidjeti mehanizme kojima će se omogućiti civilnom društvu i građanima da prijave slučajeve kršenja obveza u pogledu ljudskih prava i drugih ključnih elemenata;

13.  podsjeća sve strane uključene u pregovore da je politički dijalog temeljni dio Sporazuma iz Cotonoua te da on mora i dalje biti središnji i pravno uređen stup novog sporazuma, i na razini općeg okvira i na regionalnoj razini;

14.  naglašava da je politički dijalog sastavni dio partnerstva i dragocjen temelj za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo u partnerskim zemljama; stoga poziva na poboljšano praćenje stanja ljudskih prava u tim zemljama i naglašava da to praćenje mora biti inkluzivno, transparentno i participativno; naglašava važnost osiguravanja istinskog uključivanja civilnog društva u dijalog na svim razinama;

15.  podsjeća na to da politički dijalog mora biti uravnotežen i utemeljen na uzajamnom poštovanju;

16.  ističe da bi u okviru suradnje EU-a i AKP-a trebalo predvidjeti mehanizam istorazinskog ocjenjivanja za redovito praćenje napretka i nedostataka u provedbi ciljeva održivog razvoja, u kojem bi bili uključeni parlamenti, lokalne vlasti i civilno društvo, kao i redovitu evaluaciju i izvješćivanje javnosti o poštovanju ljudskih prava i drugih ključnih elemenata; smatra da, kako bi bila djelotvorna, provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja zahtijeva legitimnost, bliskost, supsidijarnost i snažno sudjelovanje lokalnih vlasti i nedržavnih aktera; poziva na bolju komunikaciju i dijalog u cilju ostvarenja dubljeg odnosa između zemalja AKP-a i EU-a;

17.  ponavlja da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu temelj regionalne suradnje te da su oni instrumenti za razvoj i regionalnu integraciju; stoga poziva na njihovu potpunu integraciju u novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a;

18.  poziva na povećanje političkog utjecaja partnerstva između AKP-a i EU-a na globalnoj razini kako bi ono postalo učinkovitiji globalni dionik;

19.  poziva na jasne odredbe u budućem sporazumu kojima će se uređivati zadaće i odgovornosti privatnog sektora; osobito ističe potrebu da se poduzeća koja sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne društvene odgovornosti tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; ističe da je potrebno da države članice EU-a i AKP-a izrade nacionalne planove za provedbu Vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava te posebno propisa o postupanju s dužnom pažnjom;

20.  podsjeća da je mobilizacija domaćih resursa oporezivanjem najvažniji izvor prihoda za financiranje održivog razvoja; izražava žaljenje zbog toga što mjerama za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza nije dano istaknuto mjesto u nacrtu mandata; poziva pregovaračke strane da u novi sporazum uključe ambiciozne odredbe o financijskoj i tehničkoj pomoći zemljama u razvoju kako bi mogle ići ukorak s novim globalnim standardima za borbu protiv utaje poreza, uključujući automatsku razmjenu informacija, podatke o stvarnom vlasništvu poduzeća i javno izvješćivanje multinacionalnih kompanija po zemljama kako bi se zaustavilo smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, na temelju modela koje su izradili G20 i OECD; nadalje, poziva stranke da se obvežu na pružanje podrške osnivanju pravno obvezujućeg međuvladinog tijela UN-a za poreznu suradnju;

21.  žali zbog činjenice da u nacrtu pregovaračkog mandata nema odredbi o osiguravanju dimenzije održivog razvoja za poljoprivredu, unatoč ogromnim izazovima s kojima se suočavaju poljoprivrednici država AKP-a kao posljedicama klimatskih promjena; poziva pregovaračke strane da u novi sporazum uključe programe potpore za održive poljoprivredne prakse;

22.  poziva na snažniju uključenost civilnog društva u političkom dijalogu, planiranju i provedbi te u potpori izgradnji kapaciteta; ističe važnost uključivanja civilnog društva u politički dijalog, a posebno lokalnih skupine koje su izravno zahvaćene tim politikama; ističe u tom smislu opasnost od smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i potrebu da se uključe skupine kao što su manjine, mladi i žene, koje se nisu u stanju samoorganizirati kako bi zaštitile svoje interese ili koje, unatoč tome što postoji legitiman demokratski interes, njihove vlade ne priznaju;

23.  naglašava da bi se sudjelovanje civilnog društva trebalo temeljiti na prepoznavanju višestruke uloge koju ono ima te da bi njegov položaj kao punopravnog aktera u sporazumu trebalo pojačati;

24.  naglašava da načela djelotvorne razvojne suradnje trebaju biti u potpunosti uključena u novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a te da se i sporazum i regionalni protokoli moraju temeljiti na odgovornosti pojedinačnih zemalja, usmjerenosti na rezultate, inkluzivnosti u razvojnom procesu, transparentnosti i uzajamnoj odgovornosti; naglašava potrebu za osiguravanjem zemljopisno uravnoteženog pristupa u dodjeljivanju potpore sa značajnim naglaskom na najmanje razvijenim i osjetljivim državama; smatra da uvjetovanost između dodjele potpore i suradnje s EU-om u pitanjima migracija nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

25.  naglašava da bi buduća nova suradnja i buduće novo partnerstvo između EU-a i AKP-a trebali osigurati učinkovitije zajedničko djelovanje u pogledu rješavanja različitih izazova s kojima se svijet suočava, kao što je borba protiv terorizma i organiziranog kriminala;

26.  ponovno ističe da se u budućem sporazumu mora omogućiti bolje preuzimanje obveza u području usklađenosti politika radi razvoja i njihovo poštovanje te da bi trebalo uključiti mehanizme za sustavno praćenje usklađenosti tih politika; u tom pogledu podsjeća na ulogu izaslanstava EU-a u promicanju usklađenosti politika radi razvoja te ističe potrebu redovitog vođenja dijaloga na razini zemalja;

27.  naglašava važnost poticanja ulaganja u privatni sektor, olakšavanja dugoročnog razvoja lokalnih tržišta kapitala i mobiliziranja ograničenih proračuna službene razvojne pomoći radi maksimalnog povećanja učinka i financiranja ciljeva održivog razvoja;

28.  ponovno ističe važnost jačanja parlamentarne dimenzije u budućem sporazumu, kako bi se zajamčilo da buduća sveobuhvatna Zajednička parlamentarna skupština ima istinske savjetodavne ovlasti i kako bi se osiguralo da ona omogućuje otvoren, demokratski i sveobuhvatan parlamentarni dijalog; zahtijeva da se budućoj skupštini zajamči pravna i operativna autonomija; traži da Zajednička parlamentarna skupština bude tijesno povezana s provedbom sporazuma i da se s njome redovito savjetuje o svim za partnerstvo važnim pitanjima; smatra da se Zajednička parlamentarna skupština treba u potpunosti uključiti u pregovore o budućem partnerstvu;

29.  poziva na daljnje napore za poboljšanje nadzora Zajedničke parlamentarne skupštine nad planiranjem programa razvoja;

30.  uvjeren je da su potrebni redoviti sastanci najmanje jednom godišnje na razini zemalja AKP-a i EU-a kako bi se zajamčio kontinuitet i stabilnost partnerstva te kako bi se omogućilo redovito izvješćivanje o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja, poštovanja ljudskih prava i drugih ključnih elemenata Sporazuma, te istorazinske ocjene tih pitanja, kako je zatražio Parlament;

31.  stoga preporučuje da se djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine uskladi s novom regionalnom strukturom, s time da se zadrži usmjerenost na djelovanje u regionalnim forumima u bliskoj suradnji s nacionalnim i regionalnim parlamentima; smatra da bi se Vijeće AKP-a i EU-a i Zajednička parlamentarna skupština trebali redovito, ali rjeđe nego sada, sastajati na plenarnoj sjednici koja bi se održavala naizmjenice u državama EU-u i AKP-a, ali da sjednica ne bi trebala ovisiti o sazivanja Vijeća; poziva državu članicu EU-a koja predsjeda predsjedništvom Vijeća EU-a da se intenzivnije uključi u pripremu, organizaciju i ulogu domaćina sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine;

32.  zahtijeva da se sjednice članova parlamenata EU-a i AKP-a na razini regionalnih sporazuma održavaju barem jednom godišnje u svakoj od regija te da one bude popraćene forumima na kojima bi sudjelovali nedržavni akteri, uključujući predstavnike civilnog društva, mlade i privatni sektor;

33.  uvjeren je da u okviru Pakta za Afriku treba ojačati ulogu Panafričkog parlamenta, nasuprot, ali i uz bok budućem Vijeću EU-a i Afrike; u tom smislu poziva Komisiju i odgovarajuće institucije iz AKP-a da u ranoj fazi pregovora objave prijedloge o parlamentarnoj dimenziji i ulozi Panafričkog parlamenta i da se u tom pogledu savjetuju s Panafričkim parlamentom i Europskim parlamentom;

34.  podsjeća na to da se u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a Europski parlament mora odmah i u potpunosti izvijestiti o svim fazama pregovora i ponovno ističe da je potrebno dogovoriti poboljšane aranžmane za suradnju i razmjenu informacija tijekom cijelog ciklusa međunarodnih sporazuma; poziva Vijeće i Komisiju da, osim toga, u potpunosti i bez odlaganja obavijeste Zajedničku parlamentarnu skupštinu o pregovorima;

35.  poziva Vijeće Europske unije da objavi mandat kako ga je donijelo Vijeće; poziva skupinu država AKP-a da učini isto za svoj mandat.

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu, te Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:02000A1215(01)-20170101&from=EN
(2) http://www.wipo.int/edocs/trtdocs/en/acp/trt_acp_3.pdf
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0371.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(5) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.
(6) SL C 310, 25.8.2016., str. 19.
(7) SL C 170, 30.5.2017., str. 36.
(8) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/1081264en.pdf


Praćenje primjene zakonodavstva EU-a 2016.
PDF 477kWORD 70k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o praćenju primjene zakonodavstva EU-a 2016. (2017/2273(INI))
P8_TA(2018)0268A8-0197/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 1., 2. i 3.,

–  uzimajući u obzir 33. godišnje izvješće Komisije o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2015.) (COM(2016)0463),

–  uzimajući u obzir 34. godišnje izvješće Komisije o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2016.) (COM(2017)0370),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. naslovljenu „Praćenje primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014.”(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. pod naslovom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (C(2016)8600),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. o ažuriranju načina upravljanja odnosima s podnositeljem prigovora u pogledu primjene prava Unije (COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012. – 2013.)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije(7) te svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu o upravnom postupku Europske unije(8);

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2016. o ostvarivanju koristi od politika EU-a u području okoliša u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša (COM(2016)0316) i onu od 3. veljače 2017. naslovljenu „Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u: Zajednički izazovi i kako suradnjom postići bolje rezultate” (COM(2017)0063),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za ustavna pitanja, Odbora za prava žena i jednakost spolova te Odbora za predstavke (A8-0197/2018),

A.  budući da se u članku 17. UEU-a utvrđuje temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovorâ”;

B.  budući da je člankom 2. UEU-a utvrđeno da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; i budući da je ispravna provedba zakonodavstva EU-a stoga od ključne važnosti za postizanje ciljeva politike EU-a utvrđenih Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom; budući da se člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Uniji daje zadaća da u svim svojim aktivnostima teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena;

C.  budući da je u skladu s člankom 2. UEU-a i člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jednakost žena i muškaraca jedna od glavnih vrijednosti na kojima se temelji EU te budući da Unija u svim svojim aktivnostima mora težiti suzbijanju svih oblika diskriminacije, uklanjanju nejednakosti te promicanju jednakih mogućnosti i jednakog postupanja;

D.  budući da je člankom 3. UEU-a utvrđeno da je cilj Unije, među ostalim, promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda, kao i rad na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša te da Unija suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta;

E.  budući da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, države članice moraju Komisiji dostaviti jasne i precizne informacije o načinu njihova prenošenja direktiva EU-a u nacionalno zakonodavstvo; i budući da se u skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom od 28. rujna 2011. između Komisije i država članica(9) te Zajedničkom političkom deklaracijom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(10), od država članica može, kada Komisiju obavješćuju o nacionalnim mjerama za prenošenje, tražiti i da dostave dokumente u kojima objašnjavaju način na koji su prenijele direktive u nacionalno pravo;

F.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenim pravom EU-a;

G.  budući da se pravilnom primjenom prava EU-a jamči da će politike Unije koristiti svim europskim građane, kao i da će se na sva poduzeća primjenjivati jednaki uvjeti;

H.  budući da se, nakon donošenja svoje komunikacije u prosincu 2016. pod nazivom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”, Komisija odlučila usredotočiti na slučajeve u kojima države članice ne obavještavaju o mjerama za prenošenje odnosno tim mjerama netočno prenose direktive ili u kojima države članice ne postupaju u skladu s presudom Suda Europske unije (na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a), nanose ozbiljnu štetu financijskim interesima EU-a ili zadiru u isključivu nadležnost EU-a;

I.  budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima);

J.  budući da je cilj postupaka EU Pilot suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi s pomoću bilateralnog dijaloga ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem formalnih postupaka zbog povrede prava;

K.  budući da Europski parlament smatra da je nužno, kao odgovor na trenutačni demokratski deficit i pozivajući se na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, uspostaviti novi mehanizam za pružanje jedinstvenog i dosljednog okvira koji se nadovezuje na postojeće instrumente i mehanizme i koji bi se trebao primjenjivati na jedinstven način na sve institucije EU-a i sve države članice;

L.  međutim, budući da u okviru novih politika koje je usvojila Komisija kako bi se osigurala usklađenost s pravom EU-a, cilj projekta EU Pilot nije produljenje postupka zbog povrede koji je sam po sebi sredstvo za pokretanje dijaloga s državom članicom za rješavanje problema;

M.  budući da je, kako bi se osigurao u većoj mjeri strateški i učinkovit pristup izvršenju u slučajevima povreda, Komisija odlučila, kao što je navedeno u njezinoj komunikaciji pod naslovom „Boljom primjenom do boljih rezultata”, pokrenuti postupke zbog povrede bez oslanjanja na mehanizam rješavanja problema EU Pilot, osim ako se to ne procijeni korisnim u određenom slučaju;

N.  budući da je Komisija 2016. godine zaprimila 3783 nove pritužbe o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Italija (753), Španjolska (424) i Francuska (325) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;

O.  budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

P.  budući da je Komisija 2016. godine pokrenula 847 nova postupka zbog povrede za kasno prenošenje direktiva;

Q.  budući da je 2016. godine bilo još uvijek otvoreno 95 predmeta zbog povrede, na temelju čega je Sud Europske unije donio presudu da su uključene države članice prekršile pravo EU-a;

R.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, Parlament zatražio da Komisija do rujna 2017. na temelju članka 295. UFEU-a podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u obliku međuinstitucijskog sporazuma o utvrđivanju mjera za olakšavanje suradnje između institucija Unije i država članica u okviru članka 7. UEU-a;

S.  budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;

T.  budući da se člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

U.  budući da u svojoj Komunikaciji od 3. veljače 2017. o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u, Komisija tvrdi da je uspostavila strukturirani i sveobuhvatni dijalog s državama članicama o provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu te, ne dovodeći u pitanje svoje provedbene ovlasti na temelju Ugovorâ, nudi novi namjenski okvir kako bi olakšala napore država članica;

V.  budući da se člankom 157. UFEU-a dopušta te člankom 19. omogućuje donošenje zakonodavstva za borbu protiv svih oblika diskriminacije, uključujući rodno uvjetovanu diskriminaciju;

W.  budući da su se u izjavi br. 19 priloženoj Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona EU i njegove države članice obvezali na „suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji […] kako bi spriječile i kaznile ta kaznena djela te poduprle i zaštitile žrtve”;

X.  budući da je zakonodavstvo EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima, prije svega ženama i djecom, doneseno na temelju članaka 79. i 83. UFEU-a; budući da se Programom o pravima, jednakosti i građanstvu među ostalim financiraju mjere kojima se doprinosi iskorjenjivanju nasilja nad ženama;

Y.  budući da se u brojnim državama članicama neke direktive EU-a, posebno one u čijem je središtu rodna ravnopravnost, ne provode ispravno, zbog čega su osobe različita roda nezaštićene od diskriminacije pri zapošljavanju te nabavi robe i usluga;

Z.  budući da je rodno uvjetovana diskriminacija često popraćena nekim drugim oblikom diskriminacije, uključujući diskriminaciju na temelju rase, etničke pripadnosti, vjere, invaliditeta, zdravlja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije, dobi i/ili socioekonomskih uvjeta;

AA.  budući da je u EU-u 33 % žena iskusilo fizičko i/ili seksualno nasilje, dok je 55 % žena bilo seksualno uznemiravano, od čega njih 32 % na radnom mjestu; budući da su žene posebno izložene seksualnom, tjelesnom i internetskom nasilju, kiberzlostavljanju i uhođenju; budući da je u slučaju više od polovice ubojstava žena počinitelj ubojstva partner ili srodnik žrtve; budući da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu, neovisno o dobi, nacionalnosti, vjeri, obrazovanju ili financijskom i društvenom statusu žrtve, što je ozbiljna prepreka za ravnopravnost žena i muškaraca; budući da se učestalost pojave ubojstva žena u državama članicama ne smanjuje;

AB.  budući da su prema istraživanju EU-a o zajednici LGBT lezbijke, biseksualne i transrodne žene izložene golemom riziku od diskriminacije zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; budući da je u posljednjih pet godina 23 % lezbijki i 35 % transrodnih osoba barem jednom bilo tjelesno/seksualno napadnuto ili se suočilo s prijetnjama nasiljem kod kuće ili drugdje (na ulici, u javnom prijevozu, na radnom mjestu itd.);

AC.  budući da je u pogledu primjene i provedbe zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama utvrđeno da pri prenošenju i provedbi relevantnih direktiva postoje konkretni problemi, kao što su bitni nedostaci u zakonodavstvu i nedosljedna primjena zakonodavstva od strane nacionalnih sudova;

AD.  budući da se institucije i mehanizmi za rodnu ravnopravnost u nacionalnim vladajućim strukturama često marginaliziraju i dijele među različitim područjima politike te da ih koče složeni mandati, kao i nedostatak adekvatnog osoblja, obuke, podataka i dovoljnih resursa te da ne dobivaju dovoljnu potporu političkih vođa;

AE.  budući da je, prema usporednoj analizi antidiskriminacijskog zakonodavstva u Europi koju je 2017. objavila Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju, u velikoj većini država i dalje prisutna zabrinutost u pogledu predodžbi i osviještenosti jer pojedinci često nisu informirani o svojim pravima na zaštitu od diskriminacije ili o zaštitnim mehanizmima; budući da se, prema toj analizi, u vezi s provedbom antidiskriminacijskih direktiva EU-a pojavljuju daljnja pitanja koja izazivaju zabrinutost, kao što je nepostojanje pravnog statusa organizacija i udruga (ili njihov previše restriktivan status) u pogledu angažiranja u postupcima u ime žrtava diskriminacije ili radi pružanja potpore tim žrtvama te restriktivna primjena prenošenja tereta dokazivanja, kao i niz prepreka za učinkovit pristup pravosuđu, a sve to u stvarnosti onemogućuje građane u tome da u potpunosti uživaju i štite svoja prava koja proizlaze iz odredbi antidiskriminacijskog zakonodavstva;

AF.  budući da Indeks ravnopravnosti spolova za 2017. Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) upućuje na tek neznatno poboljšanje situacije, sa sadašnjom općom ocjenom 66,2 od 100, odnosno samo četiri boda više u odnosu na razdoblje od prije deset godina, zbog čega je jasno da je EU i dalje daleko od postizanja rodne ravnopravnosti;

AG.  budući da u pogledu područja donošenja odluka navedeni podaci o rodnoj ravnopravnosti pokazuju poboljšanje od gotovo 10 bodova tijekom posljednjeg desetljeća, pa je rezultat sada 48,5, no to područje i dalje ima najnižu stopu uspješnosti; budući da ta negativna slika prvenstveno odražava nejednaku zastupljenost žena i muškaraca u politici i demokratski deficit u upravljanju EU-om;

AH.  budući da se u izvješću Eurofounda o razlici u zaposlenosti muškaraca i žena procjenjuje da ta razlika EU košta oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a;

AI.  budući da prema istraživanju Eurofounda o radnim uvjetima složeni pokazatelj plaćenog i neplaćenog radnog vremena pokazuje da prema izračunu plaćenih i neplaćenih radnih sati žene rade dulje;

AJ.  budući da, unatoč predanosti EU-a rodnoj ravnopravnosti pri donošenju odluka, upravni odbori agencija EU-a u velikoj mjeri ne primjenjuju načelo rodne ravnoteže te pokazuju postojane obrasce rodne segregacije;

AK.  budući da je feminizacija siromaštva činjenica u EU-u i budući da ispravna i puna primjena i provedba zakonodavstva EU-a o jednakosti i rodnoj ravnopravnosti trebaju ići ruku pod ruku s politikama za suzbijanje visokih stopa nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti među ženama; budući da nedostatak politika jednakosti i manjkava provedba zakonodavstva o rodnoj ravnopravnosti i jednakosti još više ugrožavaju žene i povećavaju rizik od siromaštva i socijalne marginalizacije isključivanjem žena s tržišta rada;

AL.  budući da je pravilna provedba postojećeg zakonodavstva ključna za unapređenje ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da je razlika u plaćama između spolova 2015. i dalje bila 16,3 % iako se preinakom Direktive 2006/54/EZ jasno zabranjuje izravna i neizravna diskriminacija te unatoč činjenici da žene u prosjeku imaju visoku razinu obrazovanja;

AM.  budući da načelo rodne ravnopravnosti mora biti ključni element pri praćenju primjene postojećeg zakonodavstva EU-a;

AN.  budući da je prikupljanje podataka, po mogućnosti razvrstanih po spolu, od presudne važnosti za ocjenjivanje dosad ostvarenog napretka u primjeni zakonodavstva EU-a;

1.  pozdravlja odluku Komisije(11) da na povrede prava reagira bez odgode te podupire napore koje Komisija ulaže kako bi probleme u provedbi prava EU-a riješila neformalno; poziva Komisiju da unaprijedi mehanizam rješavanja problema u okviru EU Pilota;

2.  iskazuje svoju zabrinutost zbog porasta ukupnog broja postupaka zbog povrede prava 2016. godine, što je dovelo do toga da je dostignut najveći broj takvih slučajeva u proteklih pet godina;

3.  pozdravlja godišnje izvješće Komisije za 2016. o praćenju primjene zakonodavstva EU-a i napominje da su prema tom izvješću, četiri područja u kojima je protiv država članica tijekom 2016. pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo bili okoliš, pravosuđe i potrošači, oporezivanje i unutarnje tržište;

4.  podsjeća da je pravo na podnošenje predstavki Parlamentu temelj europskog građanstva, kako je utvrđeno u člancima 20. i 227. UFEU-a te članku 44. Povelje EU-a o temeljnim pravima te da je to pravo prema nedavnim anketama po svojoj važnosti za građane na drugom mjestu; ističe važnost predstavki kao sredstva s pomoću kojeg se građani osjećaju uključenima u aktivnosti Unije te izražavaju svoju zabrinutost zbog slučajeva pogrešne primjene ili kršenja zakonodavstva EU-a i potencijalnih manjkavosti te istodobno skreću pozornost na navedene nedostatke, u nadi brzog i djelotvornog rješavanja problema; slaže se sa stajalištem Komisije da se rad uložen u osiguravanje djelotvorne provedbe postojećeg zakonodavstva EU-a mora smatrati jednako važnim kao i rad posvećen izradi novog zakonodavstva; poziva Komisiju da u tom smislu poboljša rješavanje podnesenih predstavki pružanjem pravodobnih i detaljnih odgovora;

5.  skreće pozornost na studiju koju je od Resornog odjela C naručio Odbor za predstavke Parlamenta naslovljenu „Praćenje provedbe zakonodavstva EU-a: alati i izazovi” i pozdravlja njezine konkretne preporuke Parlamentu za djelovanje; skreće pozornost na nedavno objavljenu studiju koju je naručio Resorni odjel C naslovljenu „Učinkovit pristup pravosuđu”, nakon opetovanih navoda proizašlih iz rješavanja nekoliko predstavki; podupire prijedlog Komisije za poticanje pravosudnog osposobljavanja različitih država članica u području zakonodavstva EU-a kako bi se osigurala dosljednost odluka te stoga i jednako ostvarivanje prava na području Unije;

6.  pozdravlja činjenicu da je, u usporedbi s prethodnim izvješćima, u izvješću Komisije iz 2016. povećana transparentnost te pruženo više statističkih podataka; međutim, žali zbog činjenice da nisu navedeni precizni podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupaka zbog povrede prava i traži od Komisije da pruži te konkretne podatke; sa žaljenjem napominje da ni Parlament ni podnositelji predstavki nisu uključeni u te postupke; ponovno poziva Komisiju da obavijesti Parlament o svim pokrenutim postupcima EU Pilot i pokrenutim postupcima zbog povrede prava u cilju poboljšanja transparentnosti, smanjenja vremenskog okvira za rješavanje sporova s pomoću Odbora za predstavke, izgradnje povjerenja građana u projekt EU-a te, u konačnici, unaprjeđenja legitimnosti postupka EU Pilot, osobito kada je riječ o postupcima zbog povrede prava; poziva Komisiju da sustavno obavješćuje o svojim odlukama i raznim koracima Kolegija povjerenika te da objavljuje dnevni red i glavne zaključke zajedničkih sastanaka; prima na znanje odluku Suda u predmetima C-39/05 P, C-52/05 P i C-562/14 P iz svibnja 2017. prema kojoj se dokumenti u okviru postupka EU Pilot ne bi trebali javno objavljivati ako postoji rizik da će takva objava utjecati na prirodu postupka zbog povrede prava, izmijeniti njegov tijek ili ugroziti ciljeve postupka; poziva Komisiju da objavi dokumente razmijenjene s državama članicama kada taj rizik prestane postojati, osobito nakon zaključenja postupaka EU Pilot; u tom smislu podupire prijedlog Europskog ombudsmana o pravodobnosti i transparentnosti predmeta EU Pilot u predsudskom postupku zbog povrede prava; naglašava važnost obavješćivanja svih zainteresiranih dionika i uvođenja veće transparentnosti u postupcima EU Pilot; žali zbog nedostatka predanosti koji je Komisija pokazala u odgovoru na zabrinutost zastupnika u Europskom parlamentu tijekom postupaka EU Pilot i poziva Komisiju da Odbor za predstavke informira o svim značajnim novim koracima u istrazi i tekućem dijalogu s državama članicama kada je riječ o otvorenim predstavkama; ponovno poziva Komisiju da u svoje godišnje izvješće uključi stopu provedbe uredbi i direktiva EU-a;

7.  smatra da velik broj postupaka zbog povrede pokazuje da osiguravanje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja ozbiljan izazov i prioritet, imajući na umu novi, u većoj mjeri strateški i učinkovit pristup izvršenju koji je Komisija usvojila za 2016.; smatra da bi neke od tih povreda mogle biti rezultat nedostatka resursa namijenjenih javnoj upravi u nekim državama članicama;

8.  naglašava činjenicu da je broj novih pritužbi najveći od 2011., uz povećanje od 67,5 % u odnosu na prethodnu godinu, rekordni broj od 3 783 nove pritužbe i smanjenje stope rješavanja, te da je, osim toga, krajem 2016. ostalo otvoreno 1 657 predmeta zbog povrede, dok je 986 predmeta zbog povrede pokrenuto tijekom te godine, među kojima se 847 odnosi na kasno prenošenje; sa zabrinutošću napominje da je nakon presude Suda još uvijek otvoreno 95 predmeta zbog povrede jer je Komisija smatrala da predmetne države članice još nisu postupile u skladu s presudama sukladno članku 258. UFEU-a, i da su, općenito gledajući, područja „zapošljavanje” i „pravosuđe i potrošači” najviše pogođena, nakon čega slijede unutarnje tržište, industrija, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća, oporezivanje i carina te okoliš;

9.  pozdravlja smanjenje broja novih spisa u EU Pilotu otvorenih 2016. (790 u usporedbi s 881 tijekom 2014.), kao i činjenicu da je taj broj dosegnuo najnižu razinu od 2011., iako Komisija ne pokreće nikakve postupke EU Pilot u slučaju zakašnjelog prijenosa direktiva; napominje, međutim, da je stopa rješavanja nešto niža u odnosu na 2015. (pala je sa 75 % na 72 %); traži od Komisije da pojasni svoje određivanje prioriteta u pogledu svoje politike provedbe, u skladu s kojom će usmjeriti svoje mjere provedbe na područja u kojima stvarno može nešto učiniti, kao i svoje političke prioritete pri pokretanju postupaka u slučajevima u kojima se pojavljuju sistemske slabosti u pravnom sustavu neke države članice;

10.  napominje da je obveza Komisije u pogledu usvajanja boljeg strateškog pristupa pri provedbi prava EU-a nedavno dovela do zaključenja predmeta zbog povrede iz političkih razloga; stoga poziva Komisiju da u budućim izvješćima o praćenju obrazloži razloge zbog kojih su takve odluke donesene;

11.  naglašava da je većina spisa EU Pilot koji su doveli do formalnih postupaka zbog povrede uglavnom bila povezana s područjima politika koje se odnose na okoliš, unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo i mala i srednja poduzeća, energetiku te oporezivanje i carine; također napominje da su Mađarska, Njemačka, Španjolska i Poljska imale najveći broj spisa u EU Pilotu koji su se nastavili rješavati u okviru postupaka zbog povrede;

12.  priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu zakonodavstva EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a, pogotovo u području vladavine prava i temeljnih prava s obzirom na Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

13.  ističe da je pravilna provedba i primjena prava EU-a ključna za ostvarivanje politika EU-a u pogledu načela ravnopravnosti žena i muškaraca utvrđenog u Ugovorima te za poticanje i promicanje uzajamnog povjerenja među javnim institucijama i na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i između institucija i građana, te također podsjeća da povjerenje i pravna sigurnost služe kao temelj dobre suradnje i učinkovite primjene zakonodavstva EU-a;

14.  zabrinut je što u nekim državama članicama još uvijek postoje znatni nedostaci u provedbi i izvršenju zakonodavstva EU-a u području okoliša, posebno u područjima gospodarenja otpadom, infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda i sukladnosti s graničnim vrijednostima za kvalitetu zraka;

15.  ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, europskih građana i drugih dionika u praćenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama te izvještavanju o tome; stoga pozdravlja veću odgovornost među građanima u vezi s provedbom zakonodavstva EU-a, uključujući ključnu ulogu zviždača u privatnom i javnom sektoru; ističe da građani EU-a, po svojem pravu, moraju na jasan, lako pristupačan, transparentan i pravovremen način biti prvi obaviješteni o tome jesu li i koji su nacionalni zakoni doneseni pri prenošenju zakonodavstva EU-a i koja su nacionalna tijela nadležna za njihovu pravilnu provedbu;

16.  napominje važnost koju Komisija daje pravovremenom i ispravnom prenošenju prava EU-a u nacionalno zakonodavstvo, kao i postojanju jasnih unutarnjih okvirnih odredbi kojima se od država članica zahtijeva da daju prednost tom cilju, kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, osiguravajući pritom da pojedinci i poduzeća mogu imati koristi od njegove učinkovite i efikasne provedbe;

17.  ističe, međutim, da nerealni rokovi za provedbu zakonodavstva mogu dovesti do toga da ih države članice ne mogu ostvariti, što upućuje na to da se prešutno prihvaća zakašnjela provedba; poziva europske institucije da se dogovore o realnijim rokovima za provedbu uredbi i direktiva, uzimajući pritom u obzir vrijeme potrebno za provjeru i savjetovanje; smatra da bi Komisija trebala dostavljati izvješća, sažetke i revizije zakonodavstva na datume koje su odobrili suzakonodavci te u skladu s važećim zakonskim odredbama;

18.  ističe da je tijekom 2016. trebalo prenijeti 70 direktiva, što je povećanje u usporedbi s 2015. kad ih je trebalo prenijeti 56; izražava zabrinutost jer se naglo povećao broj novih predmeta u vezi s povredom zbog kasnog prenošenja s 543 na 847; žali zbog toga što je krajem 2016. bilo otvoreno još 868 predmeta povrede zbog kasnog prenošenja, što je povećanje od 67,5 % u odnosu na 518 otvorenih predmeta na kraju 2015.;

19.  izražava zabrinutost zbog činjenice da, kao i 2015., države članice nisu ispunile sve svoje obveze dostavljanja dokumenata s obrazloženjima zajedno s mjerama koje su poduzele za prenošenje direktiva u nacionalno zakonodavstvo; smatra da bi, s obzirom na neujednačenu kvalitetu mnogih podnesenih dokumenata s obrazloženjima, Komisija trebala pružiti veću pomoć državama članicama u njihovoj pripremi i sastavljanju korelacijskih tablica;

20.  ističe činjenicu da se propustima u osiguravanju pravodobnog i ispravnog prenošenja postojećeg zakonodavstva EU-a u vezi s načelima jednakih mogućnosti za muškarce i žene te jednakog postupanja prema njima u pitanjima obrazovanja, zapošljavanja i rada, jednake plaće za jednak rad, jednakog postupanja prema ženama i muškarcima u pogledu pristupa robi i uslugama te njihovoj nabavi, kao i postojećih odredbi za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, u konačnici građanima i poslovnim subjektima uskraćuju prednosti na koje imaju pravo u skladu s pravom EU-a;

21.  naglašava činjenicu da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); napominje da prilikom provedbe zakonodavstva EU-a, države članice moraju u potpunosti poštovati temeljna prava utvrđena u Ugovorima i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; ponavlja da je pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a od iznimne važnosti;

22.  ponovno izražava zabrinutost zbog broja predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi dostavljenih Komisiji u vezi s problemima koje je ona navodno riješila;

23.  naglašava važnost očuvanja integriteta pravnog poretka EU-a, što uključuje primarno i sekundarno zakonodavstvo te neobvezujuće zakonodavstvo; stoga poziva na pravodobno donošenje zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa potrebnih kako bi europski stup socijalnih prava za građane postao stvarnost; poziva Komisiju da primijeni najveću moguću razinu transparentnosti i dosljednosti u svojim nastojanjima da izradi novi okvir posvećen pravilnoj provedbi zakonodavstva EU-a, kao što je Pregled aktivnosti u području okoliša; poziva Komisiju da razmotri stvaranje takvog okvira posebno namijenjenog pravednom i uravnoteženom razvoju, zapošljavanju, socijalnim pitanjima i pitanjima uključenosti u vezi s europskim stupom socijalnih prava;

24.  ponavlja svoj poziv Komisiji, u skladu sa svojom Rezolucijom od 25. listopada 2016., da podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, čime će učinkovito povezati svoja relevantna godišnja tematska izvješća s ishodom postojećih mehanizama za praćenje i alata za redovno ocjenjivanje koji će se pravodobno predstaviti; podsjeća da je Komisija, kao čuvarica Ugovorâ uz potpuno poštovanje načela dobre i učinkovite uprave utvrđenih člancima 298. UFEU-a i člancima 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, dužna nadzirati i ocjenjivati ispravnu primjenu prava Unije i poštovanje načela i ciljeva iz Ugovora od strane država članica i svih institucija i tijela Unije te poštovati svoju obvezu da aktivno pomaže državama članicama u prenošenju i provedbi određenih direktiva i uredbi; stoga preporučuje da se taj zadatak razmotri u okviru navedenog političkog ciklusa Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava od 2018. nadalje, te da se relevantna godišnja tematska izvješća te ishod postojećih mehanizama za praćenje i alata za periodično ocjenjivanje pravodobno predstave;

25.  podsjeća da je Parlament u nekoliko navrata pozvao Komisiju da proaktivnije prati, upravlja i podržava provedbu zakonodavstva i politika o okolišu;

26.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na aktivno pomaganje državama članicama pri prenošenju i provedbi europskog zakonodavstva pripremanjem provedbenih planova za određene direktive i uredbe;

27.  smatra da bi, s obzirom na to da je zajednički odgovoran za osiguravanje provedbe i primjene zakonodavstva EU-a u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom i s obzirom na njegovu bitnu funkciju političkog nadzora nad Komisijom na temelju članka 14. UEU-a, Parlament trebao automatski biti obaviješten o svakom pokrenutom postupku EU Pilot i pokrenutim postupcima zbog povrede prava te bi mu trebalo dati odgovarajući pristup dokumentima povezanima s tim dvjema vrstama postupaka, osobito kada proizlaze iz predstavki, poštujući pritom odredbe o povjerljivosti potrebne za uspješno postupanje s predmetima;

28.  predlaže da predstavnici država članica više prisustvuju raspravama o predstavkama u Odboru za predstavke;

29.  primjećuje nezadovoljavajuću razinu primjene prava EU-a među državama članicama, kao što je vidljivo iz velikog broja pritužbi poslanih Komisiji i znatnog priljeva predstavki upućenih Parlamentu; pozdravlja namjeru Komisije, kako je izražena u njezinoj komunikaciji iz prosinca 2016., da poveća primjenu preventivnih alata kao što su zajednički sastanci, smjernice za provedbu, stručne skupine i specijalizirane mreže, kao što je mreža SOLVIT, te da podupre izgradnju kapaciteta u državama članicama u cilju provedbe prava EU-a; poziva Komisiju da u svrhe primjene te obnovljene politike provedbe upotrebljava odredbe članka 197. UFEU-a na temelju sveobuhvatnog partnerstva s državama članicama i europskim institucijama; poziva Komisiju da poboljša obradu podnesenih predstavki pružanjem pravodobnih i detaljnih odgovora;

30.  napominje da je 95 predmeta zbog povrede prava još uvijek otvoreno i da je Sud Europske unije donio presudu da države članice ne poštuju pravo EU-a, ali je Komisija samo tri od navedenog broja predmeta uputila Sudu u skladu s člankom 260. UFEU-a; smatra da je od ključne važnosti osigurati potpuno i pravodobno izvršenje odluka Suda i, kada je to potrebno, u potpunosti primijeniti odredbe članka 279. UFEU-a kako bi se izbjeglo ugrožavanje prava EU-a odnosno nadležnosti Suda Europske unije; poziva Komisiju da riješi tu situaciju i da redovno izvješćuje Parlament o postignutom napretku s tim u vezi;

31.  ističe činjenicu da su Ugovori i Povelja Europske unije o temeljnim pravima obvezujući za sve institucije EU-a(12);

32.  preporučuje da svaka međuparlamentarna rasprava o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima uključuje civilno društvo i građansko sudjelovanje, na primjer kroz predstavke upućene Parlamentu i europske građanske inicijative;

33.  naglašava da se memorandumi o razumijevanju sklopljeni između institucija EU-a i država članica ne smatraju aktima EU-a u skladu s člankom 288. UFEU-a;

34.  ističe da su učinkovitost, transparentnost i odgovornost od ključne važnosti pri izradi i provedbi zakonodavstva od strane institucija EU-a; posebno naglašava načelo demokratske odgovornosti i ulogu Parlamenta u njegovu jamčenju, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; ističe da se u okviru tih prava i načela građanima mora omogućiti primjeren i jednostavan pristup nacrtima zakonodavnih akata koji se na njih odnose; podsjeća da bi ista prava i načela također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata za provedbu prava EU-a;

35.  poziva Komisiju da poboljša, ako je to moguće i potrebno, financijske resurse EU-a, kao što je Europski socijalni fond, namijenjene „jačanju institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave” radi promicanja socijalne skrbi i gospodarskog razvoja, te da unaprijedi učinkovitost zakonodavstva koje stanovništvu donosi prednosti; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi članak 197. UFEU-a u cilju jačanja kapaciteta država članica za provedbu i primjenu prava EU-a;

36.  poziva Komisiju da razradi instrumente osmišljene kako bi se državama članicama pomoglo da prepoznaju probleme u prenošenju, riješe ih u ranoj fazi postupka zbog povrede i pronađu zajednička rješenja;

37.  podsjeća da je ono zakonodavstvo koje je dovelo do najočitijih postupaka zbog povrede rezultat provedbe direktiva; podsjeća na to da se uredbe izravno i obvezno primjenjuju u svim državama članicama; stoga poziva Komisiju da iskoristi uredbe u najvećoj mogućoj mjeri kada god namjerava iznijeti zakonodavne prijedloge; smatra da bi takav pristup mogao ublažiti rizik od prekomjerne regulacije;

38.  podsjeća na to da prethodne odluke doprinose pojašnjenju načina na koji se pravo Europske unije treba primjenjivati; smatra da primjena tog postupka omogućuje jedinstveno tumačenje i provedbu zakonodavstva EU-a; stoga poziva Komisiju da učinkovitije prati ispunjavaju li nacionalni sudovi svoju dužnost da od Suda Europske unije zatraže odluku o prethodnim pitanjima, kako je navedeno u članku 267. UFEU-a; stoga potiče nacionalne sudove da, u slučaju dvojbe, upute pitanja Sudu Europske unije i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede;

39.  poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na svoju kontrolu nad provedbom Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta(13), i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede, uz poseban oprez u vezi s netočnom ili pogrešnom primjenom;

40.  pozdravlja kontinuirane napore Komisije za provedbu pravila EU-a o okolišu kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve države članice i gospodarske subjekte te kako bi se uklonili nedostaci u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu, među ostalim primjenom postupka zbog povrede ako je potrebno; međutim, ističe poznata ograničenja učinkovitosti pravila EU-a o okolišu, a posebno Direktive o odgovornosti za okoliš; poziva Komisiju da u obzir uzme Rezoluciju Parlamenta od 26. listopada 2017.(14) o provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš; ističe da je u određenim državama članicama pravo na zdrav okoliš ugroženo zbog propusta u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu, posebno u pogledu sprječavanja onečišćenja zraka i vode, gospodarenja otpadom i infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda; ističe da bi se punom provedbom zakonodavstva EU-a o okolišu gospodarstvu EU-a moglo uštedjeti 50 milijardi EUR godišnje, osobito kad je riječ o troškovima za zdravstvo i izravnim troškovima za okoliš;

41.  naglašava da pravna stečevina EU-a također obuhvaća međunarodne sporazume koje je sklopio EU; s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje da pravila EU-a o okolišu možda nisu u skladu s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”)(15) s obzirom na to da organizacijama za zaštitu okoliša i građanima ne omogućuju dostatan pristup pravosuđu; stoga poziva Komisiju da posebnu pozornost obrati na zaključke i preporuke Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom(16) i stajalište Vijeća od 17. srpnja 2017.(17) te da istraži načine i sredstva za usklađivanje s Aarhuškom konvencijom na način koji je kompatibilan s temeljnim načelima pravnog poretka Unije i njezinim sustavom sudskog preispitivanja;

42.  poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti provedbi mjera donesenih u području azila i migracija kako bi se zajamčilo da su usklađene s načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da surađuje s državama članicama kako bi se savladale sve poteškoće s kojima bi se mogle susresti tijekom provedbe tih mjera i da po potrebi pokrene potrebne postupke zbog povrede; sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne ispunjavaju svoje obveze u pogledu azila i migracija, posebno kad je riječ o premještaju tražitelja azila; naglašava potrebu za rješavanjem nedostatka solidarnosti među nekim državama članicama u pogledu azila i migracija kako bi sve države članice ispunile svoje obveze; poziva države članice da se bore protiv porasta trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage ili seksualnog iskorištavanja;

43.  poziva Komisiju da učinkovito odgovori na razvoj situacije povezane s migracijom i sigurnošću i da na djelotvoran način ojača Europski migracijski program i povezane pakete za provedbu; traži od država članica da ispravno provode Direktivu o vraćanju (2008/115/EZ)(18) i da redovito izvještavaju o provedbi Europskog migracijskog programa;

44.  poziva Komisiju da provjeri usklađenost ugovora bez radnog vremena s radnim zakonodavstvom EU-a, uključujući Direktivu o radu s nepunim radnim vremenom, s obzirom na to da su 2016. zaprimljene brojne predstavke koje se odnose na nesigurna radna mjesta;

45.  pozdravlja činjenicu da se u izvješću priznaje uloga Parlamenta u okviru koje parlamentarnim pitanjima i predstavkama usmjerava pozornost Komisije na nedostatke pri primjeni prava EU-a u državama članicama; ističe da će se pomnijim nadzorom nacionalnih parlamenata nad svojim vladama pri njihovu sudjelovanju u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitija primjena prava EU-a predviđena Ugovorima;

46.  izražava zabrinutost jer se zbog neusklađenih prijevoda brojnih direktiva na službene jezike EU-a može dogoditi da različite jezične verzije dovedu do nejednakih tumačenja predmetnih tekstova i razlika u njihovu prenošenju u državama članicama; žali zbog toga što se takve razlike u prenošenju i pravnom tumačenju direktiva ne mogu sustavno otkrivati, nego tek onda kad se pojasne presudama Suda Europske unije;

47.  podsjeća na to da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu i u kontroli nacrta pravnih akata EU-a prije njihova donošenja i u naknadnom nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva nacionalne parlamente da nastave proaktivno ispunjavati tu ulogu;

48.  smatra kako u skladu s nastojanjima Komisije za boljim i učinkovitijim zakonodavstvom EU-a treba uvijek u obzir uzimati primjenu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

49.  ponavlja svoj poziv da se u suradnji s relevantnim glavnim upravama (DG IPOL, DG EXPO i DG EPRS) uspostavi neovisan sustav ex-post procjene utjecaja glavnih zakonodavnih akata EU-a koje Parlament donese u okviru postupka suodlučivanja i u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

50.  poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti kontroli provedbe zakonodavstva EU-a o utvrđivanju pravila protiv korupcije koja izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta te da poduzme odgovarajuće mjere za suzbijanje takvih pojava;

51.  podsjeća države članice i institucije EU-a da je jamčenje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje prioritet EU-a; ističe važnost poštovanja načela dodjeljivanja nadležnosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti, u skladu s člankom 5. UEU-a, kao i načela jednakosti pred zakonom radi boljeg praćenja primjene zakonodavstva EU-a; podsjeća na važnost podizanja razine osviještenosti o odredbama postojećih direktiva usmjerenih na rješavanje raznih aspekata načela ravnopravnosti žena i muškaraca te na njihovu provedbu u djelo;

52.  potiče institucije EU-a da u svakom trenutku ispunjavaju svoju dužnost poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi odredbi sekundarnog prava EU-a i neobvezujućeg prava, oblikovanju politika i potpisivanju sporazuma ili ugovora s institucijama izvan EU-a, da svim raspoloživim sredstvima pružaju pomoć državama članicama u njihovim nastojanjima za prenošenje zakonodavstva EU-a u svim područjima te da poštuju vrijednosti i načela Unije, osobito u vezi s nedavnim događanjima u državama članicama;

53.  slaže se sa stajalištem Komisije da pojedinačni podnositelji pritužbi imaju ključnu ulogu u utvrđivanju opsežnijih problema povezanih s provedbom i primjenom prava EU-a koji utječu na interese građana i poduzeća;

54.  ističe da se zbog nedostatka usklađenih i sveobuhvatnih kodificiranih pravila dobre uprave diljem Unije građanima i poduzećima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih prava u skladu s pravom Unije; stoga naglašava da je kodificiranje pravila dobre uprave u obliku uredbe kojom se utvrđuju razni aspekti upravnog postupka, uključujući obavijesti, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; smatra da bi tom uredbom tumačenje postojećih propisa postalo dostupnije, jasnije i dosljednije, od čega bi korist imali građani i poduzeća te uprave i njezini službenici;

55.  podsjeća da je u svojim rezolucijama od 15. siječnja 2013. i 9. lipnja 2016. Parlament pozvao na donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi EU-a na temelju članka 298. UFEU-a te napominje da Komisija na taj zahtjev nije odgovorila izradom prijedloga; stoga još jednom poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament dosad poduzeo u tom području;

56.  naglašava da je nedovoljna integracija pitanja povezanih s okolišem u druga područja politika jedan od temeljnih uzroka loše provedbe zakonodavstva i politike o okolišu;

57.  ističe da je potrebno održati visoku razinu zaštite okoliša, kao i zdravlja i sigurnosti hrane;

58.  naglašava da je učinkovita primjena propisa EU-a u područjima zdravstva, sigurnosti hrane i okoliša važna za europske građane jer utječe na njihov svakodnevni život te je u javnom interesu;

59.  poziva Komisiju da pozorno prati slučajeve povrede prava u području okoliša s prekograničnom dimenzijom, posebice u području zakonodavstva o čistom zraku, uključujući pravilno prenošenje i primjenu europskog prava u budućim državama članicama; poziva Komisiju da pravodobno te na odgovarajući i transparentan način obavijesti podnositelje pritužbi o argumentima koje su kao odgovor na pritužbu iznijele dotične države;

60.  ističe kako je tijekom 2016. godine u odnosu na 2015. godinu smanjen broj postupaka zbog povrede prava iz područja okoliša, ali je zabrinut zbog povećanja broja postupaka iz područja zdravlja i sigurnosti hrane te poziva Komisiju da tome posveti posebnu pozornost;

61.  ističe činjenicu da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo EU-a koje treba uključiti u sve politike;

62.  ističe temeljnu ulogu vladavine prava u pogledu pružanja legitimiteta svim oblicima demokratskog upravljanja; ističe da je to okosnica pravnog poretka Unije te je stoga u skladu s idejom Unije koja počiva na vladavini prava;

63.  podsjeća na to da je načelo jednake plaće za jednak rad dio europskih ugovora još od 1957. (vidi članak 157. UFEU-a) te ističe činjenicu da se člankom 153. UFEU-a Europskoj uniji omogućuje da djeluje u širem području jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada;

64.  s uvažavanjem primjećuje da se širokim tumačenjem pojma jednake plaće za jednak rad, kako ga je definirao Sud Europske unije i kako stoji u njegovoj opsežnoj sudskoj praksi u vezi s tim člankom, zacijelo proširuju mogućnosti za suzbijanje izravne i neizravne diskriminacije u plaćama muškaraca i žena te za smanjivanje razlika u plaći između spolova, no ističe da je potrebno učiniti više kako bi se iskorijenila postojana razlika u plaćama između spolova u EU-u;

65.  duboko žali zbog toga što se pokazalo da samo uvođenje pravnih načela kojima se zabranjuje nejednakost u plaćama između muškaraca i žena nije dovoljno da bi se iskorijenila postojana razlika u plaći između spolova; ističe da za preinaku Direktive 2006/54/EZ države članice moraju osigurati da se sve odredbe kolektivnih ugovora, ljestvice plaća, kolektivni ugovori o plaćama i pojedinačni ugovori o radu koji su u suprotnosti s načelom jednakih plaća proglase ili mogu proglasiti nevažećima i ništavnima ili da se mogu izmijeniti;

66.  ističe da bi države članice i Komisija trebale posvetiti pozornost provedbi prava EU-a, a posebno odredbi o jednakosti plaća; ponovno ističe važnost uključivanja načela ravnopravnosti žena i muškaraca u brojne direktive EU-a i smatra da su alternativni instrumenti vrijedni alati za ispravnu provedbu prava EU-a; podsjeća na važnost podizanja razine osviještenosti o odredbama postojećih direktiva usmjerenih na rješavanje raznih aspekata načela ravnopravnosti žena i muškaraca te na njegovu provedbu u djelo; ističe da kolektivno pregovaranje može omogućiti daljnju primjenu i prava EU-a o jednakoj plaći za jednak rad muškaraca i žena, roditeljskom dopustu, uvjetima rada i radnom vremenu, uključujući zajednički tjedni dan odmora, kako bi se postigla ravnoteža između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca i kako bi se poboljšao njihov položaj na tržištu rada;

67.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. u kojoj se poziva na donošenje uredbe EU-a o europskom zakonu o upravnom postupku u skladu s člankom 298. UFEU-a; s razočaranjem primjećuje da Komisija nije slijedila zahtjev Parlamenta da podnese prijedlog zakonodavnog akta o zakonu o upravnom postupku;

68.  uviđa važnost prikupljanja podataka, po mogućnosti razvrstanih po spolu, kako bi se ocijenio napredak ostvaren u jačanju prava žena;

69.  žali zbog manjkavosti pristupa Komisije u pogledu dobrobiti životinja, i to zanemarivanja ozbiljnih nedosljednosti koje je prijavio velik broj građana koji su ostvarili pravo na predstavku; ponavlja svoj poziv za pokretanje nove strategije na razini EU-a kako bi se premostile sve postojeće manjkavosti i osigurala potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću jasnog i sveobuhvatnog zakonodavnog okvira kojim se u potpunosti ispunjavaju zahtjevi iz članka 13. UFEU-a;

70.  poziva Komisiju da temeljito ispita predstavke koje se odnose na različitu kvalitetu prehrambenih proizvoda iste marke u različitim državama članicama; poziva Komisiju da zaustavi nepoštene prakse i osigura jednako postupanje prema svim potrošačima;

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0385.
(2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(3) SL L 174, 27.6.2001., str. 25.
(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(5) SL C 316, 22.9.2017., str. 246.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(7) SL C 86, 6.3.2018., str. 126.
(8) SL C 440, 30.12.2015., str. 17.
(9) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(10) SL C 369, 17.12.2011., str. 15.
(11) SL C 18, 19.1.2017., str. 10.
(12) Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. u spojenim predmetima C-8/15 P do C-10/15 P Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ECLI:EU:C:2016:701).
(13) SL L 193, 19.7.2016., str. 1.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0414.
(15) SL L 124, 17.5.2005., str. 4.
(16) ACCC/C/2008/32 (EU), Dio II., usvojen 17. ožujka 2017.
(17) SL L 186, 19.7.2017., str. 15.
(18) SL L 348, 24.12.2008., str. 98.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti