Amandmani koje je usvojio Europski parlament od 4. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/825 radi povećanja financijske omotnice Programa potpore strukturnim reformama i izmjene njegova općeg cilja (COM(2017)0825 – C8-0433/2017 – 2017/0334(COD))(1)

P8_TA(2018)0281 A8-0227/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog uredbe Uvodna izjava -1. (nova) (-1)  Unija mora pomoći državama članicama u jačanju njihovih administrativnih kapaciteta za provedbu prava Unije na njihov zahtjev. Amandman 2 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1. (1)  Program potpore strukturnim reformama („Program”) uspostavljen je s ciljem jačanja kapaciteta država članica da pripreme i provedu administrativne i strukturne reforme kojima se održava rast, među ostalim putem pomoći za učinkovito i djelotvorno korištenje fondova Unije. Potporu u okviru Programa pruža Komisija na zahtjev države članice, a ona može obuhvaćati razna područja politike. Razvoj otpornih gospodarstava utemeljenih na snažnim gospodarskih i socijalnim strukturama, koja državama članicama omogućuju da učinkovito apsorbiraju šokove i brzo se oporave od njih, pridonosi gospodarskoj i socijalnoj koheziji. Za ostvarivanje tog razvoja primjeren je alat provedba institucijskih i administrativnih reformi te strukturnih reformi kojima se održava rast. (1)  Program potpore strukturnim reformama („Program”) uspostavljen je s ciljem jačanja kapaciteta država članica da pripreme i provedu administrativne i strukturne reforme s europskom dodanom vrijednosti kojima se održava rast, među ostalim putem pomoći za učinkovito i djelotvorno korištenje fondova Unije. Potporu u okviru Programa pruža Komisija na zahtjev države članice, a ona može obuhvaćati razna područja politike. Razvoj otpornih gospodarstava i otpornog društva utemeljenih na snažnim gospodarskih, socijalnim i teritorijalnim strukturama, koja državama članicama omogućuju da učinkovito apsorbiraju šokove i brzo se oporave od njih, pridonosi gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji. Reforme koje se podupiru iz Programa iziskuju učinkovite i efikasne nacionalne i regionalne javne uprave te odgovornost i aktivno sudjelovanje svih dionika. Primjereni alati za ostvarivanje tog razvoja jesu provedba institucijskih i administrativnih reformi te strukturnih reformi kojima se održava rast specifičnih za svaku pojedinu državu kao i preuzimanje odgovornosti za praktičnu provedbu strukturnih reformi koje su u interesu Unije, u prvom redu putem lokalnih i regionalnih tijela i socijalnih partnera. Amandman 3 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1.a (nova) (1a)  Potrebni su učinkovito informiranje i komunikacija rezultata Programa na razini Unije te nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se osigurala vidljivost rezultata reformi koje su provedene na temelju zahtjeva svake države članice. Time bi se osigurala razmjena znanja, iskustva i najboljih praksi, što je ujedno i jedan od ciljeva Programa. Amandman 4 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1.b (nova) (1b)  Očekuje se da će potražnja za potporom u okviru Programa ostati velika, što znači da će se određenim zahtjevima morati dati prioritet. Prednost bi, gdje je to primjereno, trebalo dati zahtjevima kojima je cilj preusmjeriti oporezivanje s rada na bogatstvo i onečišćenje, promicati snažnije politike zapošljavanja i socijalne politike, a time i socijalnu uključenost, boriti se protiv poreznih prijevara, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza zahvaljujući većoj transparentnosti, uspostaviti strategije za inovativnu i održivu reindustrijalizaciju te uvesti poboljšanja u sustave obrazovanja i osposobljavanja. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti zahtjevima za potporu koji imaju visoku razinu demokratske podrške i uključenosti partnera te učinak prelijevanja na druge sektore. Program bi trebao biti nadopuna drugim instrumentima kako bi se izbjegla preklapanja. Amandman 5 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1.c (nova) (1 c)   U pogledu nastojanja da se ojača sposobnost država članica za pripremu i provedbu strukturnih reformi kojima se održava rast, Program ne bi trebao zamijeniti financijska sredstva iz nacionalnih proračuna država članica ili se upotrebljavati za pokrivanje tekućih rashoda. Amandman 6 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 3. (3)  Jačanje gospodarske i socijalne kohezije s pomoću intenzivnije provedbe strukturnih reformi neophodno je za uspješno sudjelovanje u ekonomskoj i monetarnoj uniji. To je posebno važno za države članice čija valuta nije euro u njihovoj pripremi za pridruživanje europodručju. (3)  Jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije s pomoću strukturnih reformi koje koriste Uniji i u skladu su s njezinim načelima i vrijednostima neophodno je za uspješno sudjelovanje i veću stvarnu konvergenciju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, te osigurava njezinu dugoročnu stabilnost i prosperitet. To je posebno važno za države članice čija valuta još nije euro u njihovoj pripremi za pridruživanje europodručju. Amandman 7 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4. (4)  Stoga je primjereno u općem cilju Programa – u okviru njegova doprinosa odgovoru na ekonomske i društvene izazove – istaknuti da bi poboljšanja kohezije, konkurentnosti, produktivnosti, održivog rasta i stvaranja radnih mjesta trebala doprinijeti i pripremi za pridruživanje europodručju država članica čija valuta nije euro. (4)  Stoga je primjereno u općem cilju Programa – u okviru njegova doprinosa odgovoru na ekonomske i društvene izazove – istaknuti da bi poboljšanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, konkurentnosti, produktivnosti i održivog rasta, otvaranje radnih mjesta, socijalna uključenost te smanjenje razlika među državama članicama i regijama trebali doprinijeti i pripremi za pridruživanje europodručju država članica čija valuta još nije euro. Amandman 8 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5. (5)  Osim toga, potrebno je navesti da se mjerama i aktivnostima u okviru Programa može pružati potpora reformama koje bi državama članicama koje žele uvesti euro mogle pomoći u pripremi za pristupanje europodručju. (5)  Imajući na umu pozitivno iskustvo Unije u pogledu tehničke pomoći pružene drugim zemljama koje su već uvele euro, također je potrebno navesti da se mjerama i aktivnostima u okviru Programa može pružati potpora reformama koje bi državama članicama koje su kasnije pristupile Europskoj uniji, a koje žele uvesti euro, mogle pomoći u pripremi za pristupanje europodručju. Amandman 9 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5.a (nova) (5a)   U skladu s Ugovorom sedam država članica obvezno je pripremiti se za sudjelovanje u europodručju. Riječ je o Bugarskoj, Češkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Švedskoj. Neke od tih država posljednjih su nekoliko godina ostvarile tek mali napredak u ostvarivanju navedenog cilja pa je stoga potpora Unije za njihovo sudjelovanje u euru sve važnija. Danska i Ujedinjena Kraljevina nemaju obvezu pristupanja europodručju. Amandman 10 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5.b (nova) (5b)   Regionalna i lokalna tijela imaju važnu ulogu u strukturnoj reformi, u mjeri koja ovisi o ustavnoj i administrativnoj organizaciji svake države članice. Stoga je u pripremi i provedbi strukturnih reformi potrebno predvidjeti odgovarajuću razinu sudjelovanja i konzultiranja regionalnih i lokalnih tijela. Amandman 11 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 6. (6)  Kako bi se zadovoljila sve veća potražnja država članica za potporom te s obzirom na potrebu za potporom u provedbi strukturnih reformi u državama članicama čija valuta nije euro, financijska sredstva dodijeljena za Program trebalo bi povećati do razine koja bi bila dovoljna da Unija može pružiti potporu u skladu s potrebama država članica koje podnesu zahtjeve. (6)  Kako bi se zadovoljila sve veća potražnja država članica za potporom te s obzirom na potrebu za potporom u provedbi strukturnih reformi koje su u interesu Unije u državama članicama čija valuta još nije euro, financijska sredstva dodijeljena za Program trebalo bi na temelju instrumenta fleksibilnosti iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/20131A1a povećati do razine koja bi bila dovoljna da Unija može pružiti potporu u skladu s potrebama država članica koje podnesu zahtjeve. To povećanje ne bi trebalo negativno utjecati na druge prioritete kohezijske politike. Povrh toga, od država članica ne bi trebalo zahtjevati da prenesu svoja nacionalna i regionalna sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) radi popunjavanja nedostataka u financiranju iz Programa. ___________ 1a Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.). Amandman 12 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 7. (7)  Kako bi se potpora pružila što prije, Komisija bi trebala dio financijske omotnice moći iskoristiti i za financiranje troškova pomoćnih aktivnosti u okviru Programa, kao što su troškovi povezani s kontrolom kvalitete i praćenjem projekata na terenu. (7)  Kako bi se kvalitetna potpora pružila što prije, Komisija bi trebala dio financijske omotnice moći iskoristiti i za financiranje troškova pomoćnih aktivnosti u okviru Programa, kao što su troškovi povezani s kontrolom kvalitete, praćenjem i evaluacijom projekata na terenu. Ti bi troškovi trebali biti razmjerni ukupnom iznosu rashoda u okviru projekata potpore. Amandman 13 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 7.a (nova) (7a)  Kako bi se osiguralo neometano izvješćivanje o provedbi Programa Europskom parlamentu i Vijeću, treba biti naveden rok u kojem Komisija dostavlja godišnja izvješća o praćenju. Amandman 14 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1. Uredba (EU) 2017/825 Članak 4. – stavak 1. Opći je cilj Programa doprinijeti institucijskim i administrativnim reformama te strukturnim reformama kojima se održava rast u državama članicama pružanjem potpore nacionalnim tijelima za mjere usmjerene na reformiranje i jačanje institucija, upravljanja, javne uprave te gospodarskog i socijalnog sektora kao odgovor na ekonomske i društvene izazove, a s ciljem poboljšanja kohezije, konkurentnosti, produktivnosti, održivog rasta, stvaranja radnih mjesta i ulaganja, što doprinosi i pripremi za pridruživanje europodručju, osobito u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, među ostalim putem pomoći za učinkovito, djelotvorno i transparentno korištenje fondova Unije. Opći je cilj Programa doprinijeti institucijskim i administrativnim reformama te strukturnim reformama kojima se održava rast u državama članicama pružanjem potpore tijelima država članica, uključujući po potrebi regionalna i lokalna tijela, za mjere usmjerene na reformiranje i jačanje institucija, upravljanja, javne uprave te gospodarskog i socijalnog sektora kao odgovor na ekonomske i društvene izazove, a s ciljem poboljšanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, konkurentnosti, produktivnosti, održivog rasta, otvaranja radnih mjesta, socijalne uključenosti, borbe protiv utaje poreza i siromaštva, ulaganja i stvarne konvergencije unutar Unije, što doprinosi i pripremi za pridruživanje europodručju, osobito u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, među ostalim putem pomoći za učinkovito, djelotvorno i transparentno korištenje fondova Unije. Amandman 15 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) Uredba (EU) 2017/825 Članak 5. – stavak 1. – točka da (nova) (1a)   u članku 5. stavku 1. dodaje se sljedeća točka: (da)   podupiranje sudjelovanja i konzultiranja regionalnih i lokalnih tijela u pripremi i provedbi mjera strukturnih reformi u opsegu koji odgovara ovlastima i nadležnostima tih regionalnih i lokalnih tijela u okviru ustavne i administrativne strukture svake države članice. Amandman 16 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. − podtočka a Uredba (EU) 2017/825 Članak 10. – stavak 1. 1.  Financijska omotnica za provedbu Programa iznosi 222 800 000 EUR prema tekućim cijenama. 1.  Financijska omotnica za provedbu Programa iznosi 222 800 000 EUR prema tekućim cijenama, od čega se 80 000 000 EUR pruža iz instrumenta fleksibilnosti u okviru Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013*. _________________ * Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.). Amandman 17 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova) Uredba (EU) 2017/825 Članak 16. – stavak 2. – podstavak 1. – uvodni dio (3a)   U članku 16. stavku 2. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim: 2.  Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja godišnje izvješće o praćenju provedbe Programa. To izvješće sadržava informacije o: „2. U razdoblju od 2018. do i uključujući 2021., Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja godišnje izvješće o praćenju provedbe Programa. To izvješće sadržava informacije o:” Amandman 18 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3.b (nova) Uredba (EU) 2017/825 Članak 16. – stavak 2. – podstavak 1. – točka da (nova) (3b)  U članku 16. stavku 2. dodaje se točka (da): „(da) rezultatima kontrole kvalitete i praćenja projekata potpore na terenu; ”

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0227/2018).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o izmjeni Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima, priloženog Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (09425/2018 – C8-0276/2018 – 2015/0907(APP))

P8_TA(2018)0282 A8-0248/2018

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (09425/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 223. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0276/2018),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije i njoj priloženi Prijedlog odluke Vijeća o usvajanju odredbi za izmjenu Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima(1),

–  uzimajući u obzir obrazložena stajališta, koja su u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti dostavili francuski Senat, luksemburški Zastupnički dom, nizozemski Senat i nizozemski Zastupnički dom, Švedski parlament, Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ustavna pitanja (A8-0248/2018),

1.  daje suglasnost za Nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 366, 27.10.2017., str. 7.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (12543/2017 – C8-0422/2017 – 2017/0238(NLE))

P8_TA(2018)0283 A8-0177/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12543/2017),

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatan i pojačan sporazum o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (12548/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji te u skladu s člankom 91., člankom 100. stavkom 2., člancima 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a), člankom 218. stavkom 7. i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0422/2017),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 4. srpnja 2018.(1) o Nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0177/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Armenije.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0284.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (12543/2017 – C8-0422/2017 – 2017/0238(NLE) – 2017/2269(INI))

P8_TA(2018)0284 A8-0179/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12543/2017),

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (12548/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 91., člankom 100. stavkom 2. i člancima 207. i 209., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a), člankom 218. stavkom 7. i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0422/2017),

–  uzimajući u obzir svoje relevantne rezolucije o odnosima EU-a i Armenije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(1),

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave sa sastanaka na vrhu Istočnog partnerstva, osobito onu donesenu 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir zajedničke komunikacije Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) o europskoj politici susjedstva (EPS), a osobito izvješće od 18. svibnja 2017. o provedbi revizije europske politike susjedstva (JOIN(2017)0018) i zajednički radni dokument od 9. lipnja 2017. naslovljen „Istočno partnerstvo – 20 ciljeva za 2020.: usmjeravanje na ključne prioritete i konkretne rezultate” (SWD(2017)0300), kao i komunikaciju iz 2016. naslovljenu „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku”,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u istočnom susjedstvu, a osobito svoju preporuku Vijeću, Komisiji i ESVD-u od 15. studenoga 2017. o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(2) i svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(3),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 4. srpnja 2018.(4) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir prioritete partnerstva između Europske unije i Armenije, potpisane 21. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 49. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0179/2018),

A.  budući da je aktualni okvir za odnose između Armenije i Europske unije Sporazum o partnerstvu i suradnji iz 1996., koji je stupio na snagu 1999., a zamijenit će ga predloženi Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu;

B.  budući da u okviru Istočnog partnerstva EU i Armenija temelje svoje odnose na zajedničkoj predanosti međunarodnom pravu i temeljnim vrijednostima, uključujući demokraciju, vladavinu prava i dobro upravljanje te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

C.  budući da i dalje postoje zabrinutosti o tome poštuje li Armenija u potpunosti neke od spomenutih temeljnih vrijednosti, posebno kada je riječ o demokraciji i vladavini prava, koje su narušene korupcijom, kupovinom glasova, organiziranim kriminalom i okrutnom oligarhijskom kontrolom;

D.  budući da je geografski položaj Armenije, između Europe, Srednje Azije i Bliskog istoka te između susjednih regionalnih sila, posebno Rusije, Irana i Turske, istovremeno strateški i izazovan; budući da nepriznavanje nekih tragedija iz prošlosti, ponajprije genocida nad Armencima, prisutnost stranih snaga u Armeniji, kao i dugotrajni sukobi u južnom Kavkazu, koji pogađaju i Azerbajdžan i Gruziju, predstavljaju veliku prijetnju sigurnosti i regionalnoj stabilnosti svih partnera; budući da se sukob u Gorskom Karabahu može riješiti samo mirnim putem u skladu s temeljnim načelima OESS-a iz 2009., a osobito s pomoću napora i prijedloga supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska;

E.  budući da je EU glavni trgovinski partner Armenije i njezin najveći donator; budući da je Armenija također članica Euroazijske ekonomske unije, što dokazuje da EU partnerima ne uvjetuje da moraju produbljivati odnose s njime nauštrb svojih odnosa s trećim stranama, čak i ako u tom kontekstu nisu dostižne neke mogućnosti, kao što je Sporazum o detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (DCFTA) s EU-om;

F.  budući da se novim sporazumom određuje nova pravna osnova za jačanje političkog dijaloga i širenje opsega gospodarske suradnje, kao i suradnje u sektorima kao što su energetika, promet, infrastruktura i okoliš; budući da se očekuje da će te odredbe imati pozitivan učinak na Armeniju u pogledu promicanja demokratskih standarda, gospodarskog rasta i održivog razvoja; budući da su takve mogućnosti osobito važne za armensku mladež, među ostalim, zahvaljujući boljem obrazovanju i većem broju radnih mjesta; budući da i građani EU-a i građani Armenije mogu imati koristi od povećane suradnje;

1.  sa zadovoljstvom pozdravlja potpisivanje Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu, koji predstavlja važan korak naprijed u odnosima između EU-a i Armenije te utjelovljuje predanost daljnjem produbljivanju političkih i gospodarskih odnosa;

2.  napominje da potpisivanje Sporazuma nije završetak suradnje između EU-a i Armenije; naprotiv, naglašava važnost brze i djelotvorne provedbe prije razmatranja mogućeg daljnjeg jačanja suradnje i integracije dviju stranaka, i to brzinom i u opsegu koji su objema prihvatljivi;

3.  podsjeća da je za otvaranje daljnjih mogućnosti za suradnju ključan znatan napredak u pogledu poštovanja temeljnih vrijednosti kao što su vladavina prava, ljudska prava i temeljne slobode, kao i funkcionalan demokratski sustav koji štiti neovisnost i nepristranost pravosuđa te donosi konkretne rezultate u borbi protiv korupcije; u tom pogledu sa zanimanjem iščekuje to što će EU u dogledno vrijeme razmotriti pokretanje dijaloga o liberalizaciji viznog režima s Armenijom ako postoje uvjeti za sigurnu mobilnost kojom se dobro upravlja, uključujući djelotvornu provedbu sporazumâ o pojednostavnjenju viznog režima i ponovnom prihvatu između stranaka;

4.  čestita građanima Armenije na smjeni vlasti u travnju i svibnju 2018., koja je prošla mirno i dovela do promjene vlade u skladu s Ustavom Armenije; pozdravlja suzdržanost koju su pokazala tijela za provođenje zakona, no izražava zabrinutost zbog neopravdanih uhićenja mirnih prosvjednika, uključujući članove parlamenta; upućuje tople čestitke Nikolu Pashinyanu na izboru za novog predsjednika vlade Armenije; raduje se povećanju suradnje s njim, njegovom vladom i Nacionalnom skupštinom, osobito na način da im pruži potporu u ispunjavanju očekivanja armenskog društva iskazanih tijekom prosvjeda te izražava spremnost na promatranje budućih parlamentarnih izbora u Armeniji;

Područje primjene, opća načela, temeljne vrijednosti i predanost rješavanju sukoba

5.  naglašava da teritorijalna primjena Sporazuma obuhvaća, s jedne strane, područja na kojima se primjenjuju Ugovor o Europskoj uniji, Ugovor o funkcioniranju Europske unije i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju te u skladu s uvjetima utvrđenim u tim Ugovorima i, s druge strane, državno područje Republike Armenije; poziva Komisiju da zajamči da se nijedan proizvod neće preko Armenije ilegalno izvesti u EU;

6.  napominje da je Sporazum usklađen s duhom i načelima sadržanima u preporuci Europskog parlamenta od 15. studenoga 2017., u kojoj se nedvosmisleno navodi da se nikakvi sveobuhvatni sporazumi neće ratificirati sa zemljama koje ne poštuju europske vrijednosti demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja te ljudskih prava i temeljnih sloboda; ipak apelira na armenske vlasti da, uz potporu EU-a, zajamče da neće doći do nazadovanja u poštovanju tih vrijednosti jer bi to moglo prouzročiti suspenziju primjene Sporazuma u skladu s njegovim člankom 379.; ponovno ističe da je financijska pomoć EU-a Armeniji i dalje uvjetovana provedbom i kvalitetom reformi;

7.  potiče Armeniju da brzo usvoji i provede uzajamno dogovorene reforme, posebno u pogledu stabilnosti izbornog sustava, neovisnosti pravosuđa i transparentnosti vođenja državnih institucija, ponajprije u kontekstu prioriteta partnerstva između EU-a i Armenije, koji bi trebali djelovati kao vodeći okvir za provedbu Sporazuma kako bi se ostvarili konkretni i pozitivni rezultati za armenske građane;

8.  ističe ključnu važnost istinskog sudjelovanja i uključenja relevantnih organizacija civilnog društva u toj provedbenoj fazi, među ostalim u okviru nove Platforme civilnog društva koja je uspostavljena Sporazumom, nadilazeći ograničene obveze o obavješćivanju predstavnika civilnog društva i razmjeni stajališta s njima, kako je trenutačno predviđeno člankom 366. Sporazuma; podsjeća na to da bi uključene organizacije civilnog društva trebale odražavati najširi mogući spektar različitih političkih i socijalnih interesa;

9.  poziva Komisiju da ispuni uvjet financijske pomoći EU-a, među ostalim, s pomoću Europskog instrumenta za susjedstvo, makrofinancijske pomoći i ostalih instrumenata, sustavnim povezivanjem potpore EU-a s djelotvornom provedbom reformi, čiji je napredak potrebno temeljito pratiti;

10.  napominje da je Sporazum također usklađen s duhom i načelima sadržanima u preporuci Europskog parlamenta od 15. studenoga 2017., pa i kad je riječ o uvjetovanju ratifikacije novog sporazuma s Armenijom ili Azerbajdžanom značajnom predanošću i znatnim napretkom u pogledu rješavanja sukoba u Gorskom Karabahu; snažno potiče obje strane da nakon izbora koji se 2018. održavaju u objema zemljama u dobroj vjeri ubrzaju pregovore i poboljšaju njihove rezultate kako bi ispisale povijest okončanjem sukoba za koji nije moguće vojno rješenje, a u kojemu je izgubljeno previše života, osobito civila, i zbog kojeg je gotovo tri desetljeća otežana uspostava mira i stabilnosti, ali i onemogućen socioekonomski razvoj u toj regiji; izražava duboku zabrinutost zbog povećanja vojne prisutnosti i nerazmjernog trošenja na obranu u toj regiji; podupire sve inicijative čiji je cilj uspostava mira i razvoj dobrosusjedskih odnosa, uključujući razgovore na visokoj razini i mehanizam praćenja prekida vatre, te poziva ESVD i Komisiju da povećaju potporu EU-a za programe kojima bi se omogućili češći kontakti između armenskih i azerbajdžanskih nevladinih udruga i organizacija mladih te da pritom zajamče da države članice EU-a izbjegavaju neizravan izvoz robe i tehnologije s dvojnom namjenom sukobljenim strankama;

Politička reforma

11.  poziva i Armeniju i EU da im visoko na listi prioriteta budu unutarnje reforme, kako je utvrđeno člankom 4., osobito kako bi se zajamčio neometan prelazak s predsjedničkog na parlamentarni sustav i politički neutralne državne institucije; poziva armensku vladu da zajamči veću transparentnost važnih reformi i uključiv dijalog s oporbom i civilnim društvom o tim reformama u interesu armenskog društva u cjelini, uključujući reforme koje se odnose na strukturu i aktivnosti vlade ili na kazneni zakon;

12.  naglašava potrebu da se osiguraju jednaki uvjeti za oporbu i okruženje u kojem će civilno društvo, uključujući predstavnike medija i branitelje ljudskih prava, slobodno raditi bez straha od odmazde; u tom kontekstu poziva Armeniju da zajamči brzo, pravedno i politički neutralno suđenje svim zatvorenicima, uključujući Andreasa Ghukasyana; poziva armenske vlasti da zajamče da novinari neće biti suočeni s pritiskom ili strahom od odmazde ili nasilja zbog njihova rada te da se poštuje pravo na slobodu okupljanja, kao i da se suzdrže od upotrebe prekomjernih sredstava prisile i pritiska kao što su neopravdane kaznene prijave protiv mirnih prosvjednika i vođa prosvjeda; poziva na nepristrane istrage i pravedna suđenja u svim predmetima, uključujući u pogledu prošlih nerazmjernih djelovanja policije protiv mirnih prosvjednika te u slučaju „Sasna Tsrer”, tijekom kojih je policija ozbiljno ometala rad odvjetnika obrane;

13.  s obzirom na buduće izbore, snažno potiče armenske vlasti da brzo i u cijelosti provedu sve preporuke međunarodnih promatračkih misija pod vodstvom Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS/ODIHR), kao što je naglašeno u njihovu završnom izvješću, osobito u pogledu navoda o kupovanju glasova, zastrašivanju glasača, izlaganju javnih službenika i zaposlenika u privatnom sektoru pritiscima te neopravdanom uplitanju predstavnika stranaka ili službenika odgovornih za kazneni progon u postupak glasovanja, čime je onemogućeno poboljšanje javnog povjerenja u izborni sustav te zemlje;

14.  potiče Armeniju da provede preporuke Venecijanske komisije, kao što su preporuke iz njezina mišljenja o Nacrtu pravosudnog zakonika iz 2017., prema kojemu su na temelju ustavnih reformi u Zakonik uvedene pozitivne promjene, iako on i dalje sadržava propuste i nedosljednosti koje je potrebno riješiti;

Vladavina prava i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda

15.  ponovno naglašava svoju snažnu predanost međunarodnom pravu i temeljnim vrijednostima, kao što su demokracija, vladavina prava i dobro upravljanje te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te potiče Armeniju da ostvari znatan napredak u tim područjima, osobito kad je riječ o slobodi medija, neovisnosti pravosuđa i borbi protiv korupcije, organiziranog kriminala, pranja novca, utaje poreza, nepotizma i okrutne oligarhijske kontrole; potiče armenske vlasti da započnu temeljit i istinski proces gospodarskih reformi kako bi se prevladala sadašnja oligarhijska struktura i eliminirali relevantni monopoli; potiče armenske vlasti da nastave dosljedno ispunjavati obveze Armenije kao zemlje potpisnice Konvencije UN-a protiv mučenja kako bi spriječile, kazneno progonile i kaznile njezina kršenja;

16.  žali što rodno uvjetovano nasilje i nasilje na temelju seksualne orijentacije u Armeniji i dalje izaziva ozbiljnu zabrinutost; prima na znanje da je donošenjem zakona o sprečavanju nasilja u obitelji, zaštiti žrtava nasilja u obitelji i ponovnoj uspostavi mira (kohezije) u obitelji u Nacionalnoj skupštini 8. prosinca 2017. nasilje u obitelji prepoznato kao velik problem, no poziva na snažnije zakonodavstvo za djelotvornu borbu protiv takvog nasilja, a vlasti na to da žrtvama pruže bolju zaštitu i potporu; pohvaljuje Armeniju zbog potpisivanja Istanbulske konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji 18. siječnja 2018. te potiče Armeniju da brzo ratificira i temeljito provede Konvenciju kako bi djelotvorno ispunila svoje obveze u pogledu međunarodnih normi u tom području;

17.  poziva Armeniju da razmotri pitanja rodne ravnopravnosti i borbe protiv diskriminacije poduzimanjem brzih, no djelotvornih koraka u cilju jednakih mogućnosti za sve, osobito kad je riječ o zapošljavanju, jednakoj plaći i obnašanju javnih dužnosti, u idealnom slučaju preko sveobuhvatnog samostalnog zakona o borbi protiv diskriminacije, kojim bi se također zaštitile ostale ranjive skupine kao što su LGBTI osobe, u skladu s međunarodnim normama i brojnim obvezama Armenije u pogledu ljudskih prava, te je poziva da osigura djelotvorne zaštitne mehanizme kojima su dodijeljena prikladna sredstva; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog neuskladivosti budućeg zakonodavstva s međunarodnim normama o borbi protiv diskriminacije;

18.  apelira na armenske vlasti da im visoko na listi prioriteta bude okončanje rodno uvjetovanog odabira spola djeteta s pomoću selektivnih prekida trudnoće, čija je stopa učestalosti u Armeniji i u Azerbajdžanu i dalje jedna od najviših u svijetu nakon Kine; potiče predanost Armenije poboljšanju života djece, osobito djece s invaliditetom i siročadi, dosljednom provedbom prioriteta utvrđenih u Nacionalnoj strategiji za zaštitu prava djeteta i u relevantnom akcijskom planu za provedbu Konvencije UN-a o pravima djeteta, kao i jamčenjem uključivog obrazovanja za svu djecu do 2025. i iskorjenjivanjem dječjeg rada;

19.  potiče daljnje ulaganje napora u jačanje suradnje u području sprečavanja kriminalnih aktivnosti kao što su terorizam, organizirani kriminal, kiberkriminal i prekogranični kriminal te borbe protiv njih i poziva Armeniju da se bolje uskladi s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a;

20.  poziva Armeniju da ratificira Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda, koji je potpisala 1999. godine;

Trgovinska i gospodarska suradnja

21.  pozdravlja produbljivanje trgovinskih i gospodarskih odnosa EU-a i Armenije, kao i činjenicu da Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu u nekim pitanjima nadilazi obveze WTO-a u pogledu transparentnosti i pristupa tržištu za proizvode i subjekte EU-a u područjima kao što su trgovina uslugama, prava intelektualnog vlasništva i javna nabava;

22.  poziva Armeniju da se angažira u trgovinskom odnosu s EU-om temeljenom na povjerenju, u skladu s obvezama koje je preuzela kada je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO); podsjeća na to da se uvjeti članstva u WTO-u, kao i obveze u okviru sporazuma WTO-a i odredbe u tim sporazumima, primjenjuju samo na državna područja Republike Armenije koja je priznao UN;

23.  izražava nadu da će se s pomoću Sporazuma brzo pružiti nove i privlačne gospodarske mogućnosti za armenske građane koji žive u Armeniji ili se u nju vraćaju, a osobito za mlade u Armeniji;

24.  međutim, izražava žaljenje što Sporazum ne može obuhvaćati uklanjanje carinskih prepreka zbog armenskog članstva u Euroazijskoj ekonomskoj uniji; bez obzira na to, pozdravlja visoku stopu iskorištenosti općeg sustava povlastica EU-a (OSP +) u Armeniji, ali s određenom zabrinutošću prima na znanje da je izvoz u okviru sustava OSP + uvelike usmjeren samo na nekoliko vrsta robe; napominje da Sporazum poštuje multivektorsku vanjsku politiku Armenije, no poziva Komisiju da osigura da se pomoć EU-a unutar Armenije ne usmjerava u sektore pogođene ruskim sankcijama protiv EU-a te snažno potiče Komisiju da strogo nadzire poštuju li države članice EU-a Uredbu Vijeća (EU) br. 833/2014 kako bi se spriječilo da Rusija nabavlja robu i tehnologiju s dvojnom namjenom preko Armenije;

25.  pozdravlja postignuti sporazum o zaštiti žigova, uključujući prijelazne odredbe iz članka 237. koje se odnose na konjak i šampanjac, čime se štite interesi EU-a i ujedno omogućuje Armeniji da razvije trgovinu u svim važnim sektorima njezina gospodarstva;

Energetika i druga područja suradnje

26.  pozdravlja stavljanje naglaska na nuklearnu sigurnost na temelju normi i praksi Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i Europske unije, osobito u članku 42.; žali zbog odluke armenskih vlasti da produlje životni vijek nuklearne elektrane Metsamor te ponovno naglašava ozbiljnu zabrinutost u vezi sa stalnim nepodudaranjem između sigurnosnih standarda te nuklearne elektrane i velikih rizika zbog njezina položaja na seizmičkom području; pohvaljuje pregovarače zbog toga što su u članak 42. Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu uvrstili konkretnu suradnju koja se odnosi na „zatvaranje i sigurnu razgradnju nuklearne elektrane Metsamor i rano donošenje plana ili akcijskog plana u tu svrhu, uzimajući u obzir potrebu njezine zamjene novim kapacitetima kako bi se osigurala sigurnost opskrbe energijom Republike Armenije i uvjeti za održivi razvoj”;

27.  također pozdravlja posebne odredbe o suradnji u pitanjima okoliša u Armeniji s obzirom na hitnu potrebu za napretkom u tom području i mogućnosti za otvaranje radnih mjesta i smanjenu ovisnost o uvozu energije, koje mogu proizaći iz razvoja čistih alternativnih izvora energije; posebice poziva Komisiju da i u tehničkom i u financijskom smislu pomogne armenskoj vladi i podupre je u njezinu ambicioznom planu razvoja obnovljive energije;

28.  poziva armenske vlasti da povećaju transparentnost i odgovornost u upravljanju javnim financijama, kao i u javnoj nabavi i procesu privatizacije, te da usto osnaže nadzor nad bankarskim sektorom;

29.  naglašava važnost odredaba o dijalogu i suradnji u području politike zapošljavanja, radničkih prava, kao što su zdravlje i sigurnost na radu, rodne ravnopravnosti i borbe protiv diskriminacije, među ostalim za ranjive i marginalizirane skupine, kako bi se omogućila bolja radna mjesta s poboljšanim uvjetima rada, osobito za mlade Armence, te kako bi se doprinijelo borbi protiv visoke nezaposlenosti i teškog siromaštva;

Institucijske odredbe

30.  pozdravlja uspostavu Parlamentarnog odbora za partnerstvo u članku 365. Sporazuma te se, zajedno s parlamentom Armenije, obvezuje na brzo donošenje njegova poslovnika u cilju ranog početka aktivnosti;

31.  ponavlja svoj zahtjev upućen Komisiji i ESVD-u da svakih šest mjeseci Parlamentu dostave iscrpno pisano izvješće o provedbi međunarodnih sporazuma, u skladu sa svojom preporukom Vijeću, Komisiji i ESVD-u od 15. studenoga 2017. o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017., u kojoj je ponovno potvrđena odlučnost Parlamenta u povećanju praćenja provedbe međunarodnih sporazuma s istočnim partnerskim zemljama, kao i u povećanju nadzora nad potporom EU-a koja se u tom pogledu pruža;

32.  poziva EU i armenske vlasti da poboljšaju komunikaciju u pogledu ciljeva i svrhe tog novog sporazuma radi daljnjeg povećanja javne osviještenosti i u Armeniji i u EU-u o očekivanim mogućnostima i koristima koje će proizaći iz njegova sklapanja; nadalje, poziva obje stranke da i dalje ulažu napore u borbu protiv kampanja dezinformiranja o odnosima EU-a i Armenije;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i vladi i parlamentu Armenije.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0440. (3) SL C 328, 6.9.2016., str. 2. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0283.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane (10209/1/2012 – C8-0038/2018 – 2010/0310(NLE))

P8_TA(2018)0285 A8-0222/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10209/1/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane (5784/2/2011 i 8318/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 91., 100., 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0038/2018),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 17. siječnja 2013. o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir promjenu pravne osnove nakon presude Suda od 11. lipnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 4. srpnja 2018.(3) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0222/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Iraka.

(1) SL C 440, 30.12.2015., str. 301. (2) Presuda Suda od 11. lipnja 2014., u predmetu Komisija protiv Vijeća, o Okvirnom sporazumu o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Republike Filipina, C-377/12, ECLI: EU:C:2014:1903. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0286.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane (10209/1/2012 – C8-0038/2018 – 2010/0310M(NLE)

P8_TA(2018)0286 A8-0224/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10209/1/2012),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 91., 100., 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0038/2018),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(2),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije donesenu 8. siječnja 2018.o elementima strategije EU-a za Irak,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 22. siječnja 2018. o novoj strategiji za Irak,

–  uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program Komisije za Irak (2014. – 2017.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu(4),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2367 (2017) od 14. srpnja 2017. i 2379 (2017) od 21. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 4. srpnja(5) 2018. o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0224/2018),

A.  budući da Europu i Irak vežu tisuće godina uzajamnog kulturnog utjecaja kao i zajednička povijest;

B.  budući da je Irak opustošen uslijed desetljeća diktatorske vladavine Sadama Huseina, koji je 1980. započeo rat protiv Irana, a 1990. protiv Kuvajta, potom uslijed oštrih sankcija i unutarnjih sukoba nakon američke invazije 2003., uključujući sektaško nasilje i kurdske težnje za odcjepljenjem, te džihadističkim terorizmom Daiša; budući da svi ti čimbenici objašnjavaju razmjer izazova s kojima se Irak suočava dok nastoji ostvariti napredak k boljem upravljanju, gospodarskom razvoju i nacionalnom pomirenju;

C.  budući da je Unija ponovno potvrdila svoju čvrstu namjeru da na temelju Sporazuma o partnerstvu i suradnji s Irakom sklopi snažno partnerstvo, pruži potporu iračkim vlastima tijekom postupka prelaska na demokraciju i obnove te da se suoči i s uzrocima političke, socijalne i gospodarske nestabilnosti; budući da se troškovi obnove procjenjuju na čak 88 milijardi USD;

D.  budući da države članice EU-a koje su sudjelovale u ratu 2003., ali i EU u cjelini, imaju posebnu odgovornost pomoći iračkom stanovništvu i poduprijeti nastojanja da se u toj zemlji postignu mir i stabilnost;

E.  budući da su se parlamentarni izbori održali 12. svibnja 2018.; budući da u regiji koju obilježavaju autoritarni režimi i prakse Irak predstavlja jedan od rijetkih primjera konkurentnog političkog okruženja, uključujući višestranački sustav i relativno slobodne medije; budući da se čini da su političke snage u zemlji svjesne potrebe za uspostavom saveza sastavljenoga od pripadnika različitih sekti kako bi se povećala legitimnost i stabilnost sustava; budući da su stvarni i kompetitivni izbori od ključne važnosti za demokratsku konsolidaciju u Iraku; budući da će potpuno sudjelovanje svih sastavnica iračkog društva biti važan korak prema uključivoj demokraciji i zajedničkom osjećaju nacionalne pripadnosti;

F.  budući da je za promicanje stabilnosti, pomirenja, uključivog upravljanja i gospodarskog i socijalnog napretka zemlje i to i na nacionalnoj i na lokalnoj razini potrebno znatno poboljšanje situacije u pogledu sigurnosti; budući da je preuzimanje odgovornosti za zločine koje su počinile sve strane nužno za postizanje pomirenja; budući da EU pruža pomoć reformi sigurnosnog sektora u Iraku putem savjetodavne misije EU-a; budući da je Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku (UNAMI) prisutna u toj zemlji od 2003. te da je poduzela znatne napore u promicanju uključivog političkog dijaloga i nacionalnog pomirenja; budući da NATO i dalje u Iraku provodi svoju inicijativu za izgradnju kapaciteta koja je usmjerena na demontiranje improviziranih eksplozivnih naprava, uklanjanje eksplozivnih sredstava, razminiranje, civilno-vojno planiranje, održavanje vojne opreme iz sovjetskog razdoblja, vojnu medicinu i reformu iračkih sigurnosnih institucija;

G.  budući da se Irak suočava s izazovima upravljanja u pogledu uspostave institucionalnog i administrativnog kapaciteta i učvršćivanja vladavine prava, primjene zakona i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava žena i prava svih etničkih i vjerskih manjina;

H.  budući da je važno boriti se protiv nezaposlenosti i socijalne isključenosti, osobito među mladima, kako bi se spriječila njihova radikalizacija, a potom i lako novačenje mladih od strane terorističkih organizacija ili drugih skupina organiziranog kriminala;

I.  budući da je iračka služba za borbu protiv terorizma, koja je bila glavni akter u oslobođenju Mosula, pretrpjela velike gubitke i da mora primiti odgovarajuće priznanje i potporu kako bi povećala svoju mogućnost zapošljavanja i na taj se način vratila na veličinu koja je nužna kako bi mogla djelovati ravnopravno i održivo;

J.  budući da bi iračke vlasti prihode koja ta zemlja ostvaruje od nafte trebale promatrati kao mogućnost i sredstvo za održivi socijalni i gospodarski oporavak od kojeg će koristi imati čitavo iračko društvo, umjesto da ih raspodjeljuju prema klijentelističkom načelu; budući da se u autonomnoj regiji Irački Kurdistan nalaze velika nalazišta nafte; budući da je nužno normalizirati odnose između središnje vlade u Bagdadu i kurdske regionalne vlade autonomne regije Irački Kurdistan u skladu s odredbama Ustava;

K.   budući da Irak čini niz različitih zajednica koje se često nadmeću za vlast i kontrolu nad nacionalnim resursima; budući da je Daiš neljudski ubio ili stavio u ropstvo tisuće iračkih građana, uključujući pripadnike manjinskih zajednica te osobito žene i djevojke, počinivši tako ratne zločine i zločine protiv čovječnosti; budući da terorističke i ekstremističke skupine još uvijek lako mogu iskoristiti međusektaške i lokalne napetosti za svoje ciljeve; budući da je u Iraku 2003. živjelo više od 1,5 milijuna stanovnika kršćanske vjeroispovijesti (Kaldejaca, Sirijaca, Asiraca i drugih kršćanskih manjina) te budući da ono predstavlja starosjedilačko autohtono stanovništvo kojemu ozbiljno prijete progoni i egzil; budući da su milijuni građana Iraka, među kojima su i kršćani, bili prisiljeni bježati od nasilja te da su ili u potpunosti napustili svoju zemlju ili su raseljeni unutar njezinih granica; budući da Kurdi čine važnu manjinu u Iraku te da ih većina živi u autonomnoj regiji Irački Kurdistan;

L.  budući da se Daiš, al-Kaida i slične terorističke organizacije nadahnjuju ekstremnim oblicima salafizma/vehabizma; budući da je, unatoč vojnom i teritorijalnom porazu Daiša, još uvijek potrebno ukloniti prijetnju koju predstavlja njegova ideologija i to poboljšanjem upravljanja, obrazovanja, pružanja usluga, deradikalizacijom i potpunim uključenjem sunitske zajednice u političke procese u Iraku;

M.  budući da danas u zemlji s 26 milijuna stanovnika živi 11 milijuna osoba kojima je potrebna humanitarna pomoć, da je više od 3 milijuna Iračana raseljeno unutar državnog područja, da velik broj raseljenih stanovnika boravi u regiji Irački Kurdistan te da je u zemlji 246 000 izbjeglica iz Sirije; budući da je za povratak interno raseljenih osoba nužno pružiti im ekonomsku potporu kako bi ponovno bili u stanju osigurati vlastitu egzistenciju;

N.  budući da je teritorijalni poraz Daiša rezultat borbe iračkih oružanih snaga, uz potporu Globalne koalicije za borbu protiv Daiša, kao i različitih Narodnih mobilizacijskih jedinica, pešmerga i drugih savezničkih snaga; budući da, unatoč teritorijalnom porazu Daiša u Iraku, još uvijek vlada opasnost od džihadista, čime se ugrožava konsolidacija stabilnosti i sigurnosti u zemlji, posebno duž granice sa Sirijom; budući da je za obnovu zemlje i integraciju iračkog društva potrebno nadići vjerske razlike, raspustiti Narodne mobilizacijske jedinice i njihove članove integrirati u skladu s potrebama države, bez čega neće biti moguće stvoriti funkcionalnu državu temeljenu na demokraciji i pluralizmu; budući da je irački parlament 2016. donio zakon kojim su paravojne skupine efektivno postale trajni dio iračkih sigurnosnih snaga; budući da je jedinstvena, pluralistička i demokratska iračka država preduvjet za stabilnost i razvoj zemlje i njezinih građana;

1.  pozdravlja sklapanje Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Iraka; poziva da se u potpunosti iskoriste mehanizmi koji su njime uspostavljeni kako bi se produbile veze između EU-a i Iraka;

2.  ističe da je Sporazum o partnerstvu i suradnji ključan instrument za provedbu strategije Unije za Irak, kao i za jačanje naše suradnje radi obnove, stabilizacije i pomirenja u zemlji na nacionalnoj i lokalnoj razini, uz dugoročnu strategiju; naglašava važnost iračke odgovornosti u postupku izgradnje demokratske, federalne i pluralističke države koja se temelji na poštovanju ljudskih prava i vladavini prava;

3.  pozdravlja inicijativu u obliku organiziranja međunarodne konferencije za obnovu Iraka, koja je održana u Kuvajtu 12. veljače 2018.; poziva Uniju i države članice da ispune preuzete financijske obveze i obveze u pogledu tehničke pomoći;

4.  pozdravlja predanost EU-a dugoročnoj potpori toj zemlji te činjenicu da je prepoznao Irak kao oglednu zemlju za bolje uređivanje i operacionalizaciju humanitarno-razvojnih poveznica kako bi se potaknuo prijelaz s humanitarne pomoći na dugoročnu obnovu i stabilizaciju; podsjeća na to da krizu u Iraku UN definira kao izvanredno stanje trećeg stupnja i da u ovom trenutku 11 milijuna ljudi treba pomoć; stoga poziva EU i države članice da ponajprije ulože što je moguće više napora u hitno rješavanje ključnih humanitarnih izazova i ljudskih potreba, osobito u pogledu više od tri milijuna interno raseljenih osoba;

5.  ističe da je diljem te zemlje siromaštvo široko rasprostranjeno te da su, iako je riječ o državi višeg srednjeg dohotka, godine nasilja, sukoba i sektaštva znatno ugrozile njezin razvoj; poziva EU da svoju razvojnu pomoć kroz ciljane projekte usmjeri na najranjivije skupine i osobe kojima je pomoć najpotrebnija, odnosno na žene i djecu, mlade, interno raseljene osobe i izbjeglice;

Prioriteti djelovanja Europske unije u Iraku

6.  poziva Uniju i države članice da nastave pružati humanitarnu pomoć koju trenutačno pružaju kako bi se svim Iračanima koji žive u područjima pogođenima sukobima pomoglo i zaštitilo ih se, te da se ta pomoć iskoristi kako bi se učvrstili upravljanje, demokracija i vladavina prava; poziva Komisiju i države članice da provode sveobuhvatan nadzor nad financijskom pomoći koju pružaju kako bi se osiguralo da ona stigne do onih kojima je potrebna; naglašava da svi irački građani imaju zakonsko pravo na stjecanje osobnih isprava i na pristup pomoći bez ikakve diskriminacije;

7.  poziva Uniju da ojača suradnju kojom će se lakše stabilizirati i osigurati nedavno oslobođena područja i omogućiti siguran, svjestan, dobrovoljan i dostojanstven povratak interno raseljenih osoba; traži od EU-a da i dalje potiče iračke vlasti da se pobrinu da se izborni postupak provede na demokratski način i da pruže pomoć iračkom Neovisnom visokom izbornom povjerenstvu kako bi se interno raseljenim osobama omogućilo glasovanje na izborima; potiče Uniju da pruži tehničku pomoć za jačanje iračkih kapaciteta u razminiranju i uklanjanju eksplozivnih naprava na oslobođenim područjima; poziva iračku vladu da uloži napore za ubrzanje postupaka registracije za organizacije koje se bave razminiranjem;

8.  poziva Uniju i države članice da bez odgađanja pruže financijsku pomoć za obnovu prioritetnih infrastruktura i ponovno uspostavljanje najnužnijih javnih usluga kao što su pristup vodi i sanitarnim objektima, struji, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, kako bi se osigurao osnovni životni standard stanovništva, povećala potpora za civilno društvo i prednost dala projektima kojima se podržavaju akteri koji promiču preuzimanje odgovornosti i demokratske promjene; poziva države članice EU-a da pruže podršku procesu planiranja urbane obnove kojim se omogućuje sudjelovanje građana u postupcima donošenja odluka koje se odnose na obnovu kako bi se osigurala uključivost u urbanom planiranju i obnovi, s ciljem jačanja povjerenja između građana i države; traži od Komisije da osigura da se dodijeljena sredstva za obnovu ravnopravno raspodijele među zajednicama kojima su potrebna, bez obzira na njihovo etničko ili vjersko opredjeljenje, te da se njima upravlja preko legitimnih državnih agencija, a ne preko subdržavnih aktera; smatra da bi se mogla uvesti i financijska pomoć koja će se dodjeljivati lokalnim poduzetnicima i poduzećima kako bi se osigurao kapital za mala i srednja poduzeća;

9.  poziva EU da učini sve što je potrebno kako bi potaknula nastavak kontinuiranog i konstruktivnog dijaloga između središnje vlasti i tijela regije Irački Kurdistan, posebno nakon referenduma koji je održan u Kurdistanu u rujnu 2017., kako bi se uspostavili stabilni odnosi na zadovoljstvo obiju strana, potaknulo uključivo donošenje odluka na najvišoj razini i puno poštovanje raznolikosti zemlje i prava svih dijelova iračkog društva, kao i načela iračkog Ustava, jedinstva, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Iraka; naglašava potrebu da se pitanje razgraničenja između kurdske regije u Iraku i ostatka zemlje riješi dijalogom uz potporu UN-a; vjeruje da bi Iraku i autonomnoj kurdistanskoj regionalnoj vladi također trebalo omogućiti da naftu izvoze bez vanjskog uplitanja; poziva EU da promiče i jaču suradnju između savezne i lokalne vlasti radi učinkovite obnove države i postizanja dugoročne stabilnosti i mirnog suživota; naglašava hitnu potrebu da regija Irački Kurdistan provede nužne političke i gospodarske reforme, da se bori protiv korupcije te da omogući funkcioniranje novih stranaka i zajamči stvarne i konkurentne izbore za regionalni parlament 2018.;

10.  smatra da su tijekom prijelaza s hitne pomoći na razvoj prioritetna područja razvojne pomoći dugoročni pristup, stabilizacija, reforme i poboljšanja u području dobrog upravljanja i odgovornosti, obrazovanja i razvoja vještina, stvaranja prilika za osiguranje osnovnih životnih potreba te pružanja osnovnih zdravstvenih i socijalnih usluga; također ističe važnost reformi kojima bi se poboljšala rodna ravnoteža i zastupljenost žena u političkom životu te države; s nestrpljenjem iščekuje konkretne prijedloge predviđenih aktivnosti kojima se reagira na te potrebe i poziva Komisiju da pruži dokaze o rezultatima i učincima koji su ostvareni u višegodišnjem okvirnom programu za razdoblje 2014. – 2017.;

11.  izražava zabrinutost zbog velike rascjepkanosti iračkog društva; poziva Uniju da u suradnji s Misijom UN-a za pomoć Iraku (UNAMI) i iračkim vlastima pruži punu podršku nacionalnom povjerenstvu za pomirenje kako bi se potaknulo pomirenje između različitih zajednica i nacionalni proces pomirenja kojim će upravljati Iračani, s ciljem poštovanja raznolikosti Iraka i promicanja uključivog i predstavničkog upravljanja na nacionalnoj i lokalnoj razini, što će doprinijeti jačanju zajedničkog osjećaja iračkog državljanstva; napominje da je zbog potrebe za sprečavanjem sukoba i za uklanjanjem sigurnosnih izazova, kao i zbog potrebe za inicijativama za pomirenje, mirenje i dijalog potrebno znatno povećati sredstva koja su na raspolaganju za takve inicijative, uglavnom preko Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru; pozdravlja preporuke iračkih vjerskih vođa vladi Iraka da se osnuje vijeće sastavljeno od iračkih visokih vjerskih dužnosnika i znanstvenika, da se iračkom parlamentu pošalje zahtjev u kojemu se traži da taj parlament podrži zakon kojim se kriminalizira ekstremistički vjerski govor kojim se potiče na mržnju i nasilje te kažnjavanju oni koji potiču mržnju i nasilje, da preispita nastavni program te da naglasak stavi na pomirbu i nacionalno državljanstvo, a ne na sektaški identitet;

12.  potiče međunarodnu zajednicu i EU da pruže potporu za očuvanje raznolikosti etničkih, kulturnih i vjerskih identiteta Iraka; poziva da se, u okviru iračkog Ustava, ispitaju načini za priznavanje, zaštitu i poboljšanje lokalnog samoupravljanja za etničke i vjerske manjine koje žive u područjima u kojima su povijesno bile izuzetno zastupljene i gdje je postojao miran suživot, primjerice na planini Sinjar (Jazidi) i na ravni Ninaveh (Kaldejci, Sirijci, Asirci); poziva iračke vlasti da dopuste Kurdima, kršćanima i Jazidima da se vrate u svoje izvorno boravište i da se pobrinu da se ondje osjećaju sigurno;

Politički dijalog

13.  poziva Uniju da ojača svoj politički dijalog s iračkim vlastima radi promicanja poštovanja ljudskih prava, jačanja demokratskih institucija preko većeg poštovanja načela vladavine prava, dobrog upravljanja i učinkovitog pravosudnog sustava; u tom kontekstu poziva da prioritet tog dijaloga bude ukidanje smrtne kazne te traži od iračkih vlasti da odmah usvoje moratorij na izvršavanje smrtne kazne;

14.  naglašava da treba podupirati razvoj iračkog civilnog društva i njegovo potpuno političko zastupanje i sudjelovanje u različitim postupcima reformi; ustraje u tome da se osobita pozornost treba posvetiti zastupljenosti žena, mladih i pripadnika svih etničkih i vjerskih skupina iračkog društva, uključujući kršćane, šijite i sunite, Jazide i Mandejce, Šabake, Kurde, Turkmence i ostale, čiji se zahtjevi moraju uzeti u obzir; jednako tako naglašava da je potrebno kao prioritet utvrditi uspostavu uključive, nesektaške političke klase, koja će zastupati sve dijelove iračkog društva;

15.  poziva Uniju i države članice da, vodeći računa o zakonima EU-a u području borbe protiv korupcije, s iračkim vlastima pokrenu programe pravosudne suradnje i razmjene najboljih praksi i učinkovitih alata za konkretnu borbu protiv raširene korupcije, čime bi se zajamčila pravedna raspodjela nacionalnog bogatstva; naglašava važnost Unije u pružanju savjeta iračkoj vladi o pitanjima sigurnosti i upravljanja kako bi se zajamčila stabilnost Iraka;

16.   pohvaljuje doprinos iračkih oružanih snaga globalnoj borbi protiv terorističke organizacije Daiš; nastavlja pružati podršku sveobuhvatnim mjerama borbe protiv terorizma koje vodi Globalna koalicija za borbu protiv Daiša, koji i dalje predstavlja veliku prijetnju usprkos nedavnim vojnim pobjedama nad tom organizacijom te traži da se pritom osigura poštovanje međunarodnih i ljudskih prava; uviđa da na borbu protiv terorizma u Iraku uvelike utječe stanje u susjedstvu, primjerice rat u Siriji; poziva EU na uspostavu dijaloga o pitanjima povezanima s borbom protiv terorizma u svrhu reforme zakona o borbi protiv terorizma i jačanja kapaciteta te zemlje za suočavanje s terorističkim prijetnjama te da surađuje s iračkim vlastima u borbi protiv nekažnjavanja svih vrsta zločina koji su usmjereni na manjinske skupine, bez obzira na to je li riječ o etničkim, vjerskim ili drugim manjinama; smatra da je za borbu protiv terorizma potrebno ukloniti njegove uzroke;

17.  poziva EU da potiče iračke vlasti da donesu nacionalnu strategiju za postupanje u kaznenim djelima koje je počinio Daiš, da pristupe Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda i dobrovoljo prihvate nadležnost tog suda kako bi se provela transparentna i poštena istraga i utvrdila odgovornost za kršenje ljudskih prava, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje su počinili pripadnici Daiša; naglašava potrebu za vjerodostojnim kaznenim progonom osoba odgovornih za zločine koje je počinio Daiš, uz veliko sudjelovanje žrtava i stvaranje temeljite sudske evidencije tih zločina; istovremeno se boji da bi pretjerano velik broj predmeta kaznenog progona mogao dovesti do novih nepravdi i ugroziti buduće pomirenje zajednica i reintegraciju;

18.  naglašava potrebu za visokim stupnjem stručnosti u pitanjima medija i slobode izražavanja prilikom osposobljavanja lokalnih medijskih servisa u području mirovnog novinarstva;

19.  poziva Europsku uniju da preuzme odgovornost za građane EU-a koji su otputovali u Irak kako bi sudjelovali u zločinima Daiša i koji za to trebaju sudski odgovarati u skladu s vladavinom prava; poziva na uspostavu jasnih postupaka između Iraka i dotičnih država članica EU-a u pogledu povratka i pravne odgovornosti onih na koje se to odnosi;

20.  poziva Komisiju da pruži potporu reformi pravosudnog sustava, osobito u pogledu tranzicijskog pravosuđa, kako bi se osiguralo poštovanje međunarodnih propisa u području zakonitog postupanja, poštenog suđenja te neovisnosti i nepristranosti pravosuđa radi jamčenja odgovornosti unutar vladajućih struktura; poziva EU i da surađuje s iračkim vlastima u borbi protiv nekažnjavanja svih vrsta zločina koji su usmjereni na skupine, bez obzira na to je li riječ o etničkim, vjerskim ili drugim manjinama;

21.  poziva iračke vlasti da prioritet daju rodnoj ravnopravnosti i iskorjenjivanju svakog oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, uključujući rodno uvjetovano nasilje; u tom pogledu ističe važnost ukidanja zakona kojim se okrivljeni oslobađa kaznenog progona zbog silovanja, seksualnog zlostavljanja, silovanja maloljetnica, otmice ili slične radnje ako stupi u brak sa žrtvom silovanja;

22.  poziva EU da potiče dobre i konstruktivne odnose Iraka sa susjednim zemljama, kao i njegovu ulogu subjekta koji doprinosi miru u regiji; budući da Irak u velikoj mjeri surađuje sa Sjedinjenim Američkim Državama i s Iranom, a odnedavno je poboljšao i odnose sa Saudijskom Arabijom, zahvaljujući čemu bi mu mogla pripasti glavna uloga u regionalnim naporima za smirivanje napetosti; poziva sve uključene strane na provedbu stavka 8. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 598 kojom se poziva na uspostavu regionalnih sigurnosnih dogovora među obalnim državama Perzijskog zaljeva;

23.   poziva EU da surađuje s iračkim vlastima u izradi nacionalne strategije za zaštitu i ekshumaciju masovnih grobnica kako bi se zaštitilo masovne grobnice u područjima zahvaćenima nedavnim sukobima, u cilju ekshumacije i forenzičke analize ljudskih ostataka u njima i to kako bi se omogućio dostojanstven pokop ostataka žrtava ili kako bi se oni predali obiteljima te kako bi se zaštitili dokazi i omogućila istraga i kazneni progoni zbog mogućih zločina protiv čovječnosti; poziva da EU i države članice da djeluju u cilju hitnog osnivanja skupine stručnjaka čiji bi zadatak bio prikupiti sve dokaze o svim međunarodnim zločinima koji se trenutačno događaju, uključujući genocid, gdje god da se ti zločini događali, u svrhu pripreme međunarodnog progona počinitelja;

24.  poziva na globalno uvođenje dana sjećanja na žrtve terorističkih zločina Daiša, al-Kaide i sličnih terorističkih organizacija;

Sektorska suradnja

25.  ističe da postupak oporavka i stabilizacije mora biti popraćen dosljednim politikama u području gospodarskog i socijalnog razvoja koje će biti korisne za sve Iračane na održiv i uključiv način; poziva Uniju da čim više pomogne iračkim vlastima, ne samo u uklanjanju gospodarskih i proračunskih neravnoteža, već i u promicanju održivog i uključivog gospodarskog rasta koji će omogućiti otvaranje radnih mjesta, osobito za mlade, uz uspostavu okvira za trgovinu i povoljnog okruženja za ulaganja; poziva EU da potiče i podupire Irak kako bi se mladima, koji nisu završili formalno obrazovanje jer ih je Daiš prisilno raselio, pružila mogućnost pristupa programima formalnog obrazovanja u okviru kojih će steći znanje i vještine koje će im pomoći u pronalaženju posla;

26.  poziva Uniju da potiče i podrži Irak u diversifikaciji njegova gospodarstva;

27.  zabrinut je zbog visoke stope napuštanja školovanja učenika oba spola u Iraku (prema tvrdnji organizacija civilnog društva, 60 % upisanih u osnovne škole 2015. godine prekinulo je školovanje); ističe da su visoke razine pismenosti od ključne važnosti za izgradnju pozitivnog mira u područjima pogođenim sukobima;

28.  poziva Uniju da ojača suradnju u sektorima obrazovanja te u korist reforme obrazovanja kako bi se osigurao pristup kvalitetnom obrazovanju na svim razinama i za sve, osobito za maloljetnike; prepoznaje problem nedovoljnog pristupa obrazovanju za djevojčice zbog običaja, društvene percepcije, siromaštva i sigurnosti; poziva EU da promiče svijest o važnosti obrazovanja djevojčica i da surađuje s iračkom vladom kako bi se stanje poboljšalo jer je to presudno za poboljšanje kvalitete njihova života;

29.  poziva Europsku uniju da razvije mogućnosti za suradnju u području znanosti i istraživanja, posebno sveučilišne suradnje i partnerstva, i to osobito u pogledu programa Erasmus + te mogućnosti razmjene u području podučavanja i istraživanja;

30.  poziva EU da pokrene i ojača suradnju u području kulture kako bi se zaštitila, očuvala i obnovila iračka umjetnička i kulturna baština;

31.  pozdravlja pokretanje misije za potporu reformi sigurnosnog sektora u Iraku (EUAM Irak) na zahtjev iračkih vlasti i u okviru iračke sigurnosne strategije; izražava želju da ta reforma omogući jačanje javnih institucija i stvaranje nepristranih i uključivih policijskih snaga; napominje da su reforme sigurnosnog sektora u Iraku važan izazov koji treba podržati i u okviru Ujedinjenih naroda; naglašava da je potrebno poticati demobilizaciju paravojnih skupina i reintegraciju boraca, kada je potrebno i u okviru prilagođenih programa za reintegraciju, kao dio opsežnijih nastojanja da se reformira sektor sigurnosti;

32.  poziva EU da iračkim vlastima pruži bolju tehničku pomoć za dobro upravljanje prirodnim resursima, poboljšano ubiranje poreza i smanjenje nezakonitih financijskih tokova kako bi se postiglo da Irak srednjoročno bude u stanju sam financirati svoj razvoj i smanjiti nejednakosti među svojim stanovništvom i regijama; naglašava da je potrebno aktivno savjetovati privatni sektor i ulagače s ciljem povećanja i svijesti o sukobima i njihovog doprinosa izgradnji mira i održivog razvoja;

33.  poziva Uniju da u okviru predviđenom Sporazumom o partnerstvu i suradnji s Irakom uspostavi dijalog u pogledu migracije u svim njezinim aspektima te da uvede pristup prilagođen ljudima za upravljanje migracijama imajući na umu potrebu pronalaska dugoročnih, djelotvornih i održivih rješenja koja će biti korisna za građane i EU-a i Iraka;

34.  ističe da bi Irak mogao biti važan partner u osiguranju obnove infrastrukture povezane s energijom i postizanju veće diversifikacije izvora energije za Irak i izvora opskrbe za EU; stoga poziva EU da podupire Irak u području njegove energetske tranzicije i da surađuje s njime u uspostavljanju zajedničkih projekata i razmjeni dobre prakse i znanja u ključnim područjima energetske učinkovitosti, energije iz obnovljivih izvora, okoliša i učinkovitog upravljanja resursima, uključujući vodu, s ciljem, među ostalim, ubrzanja provedbe ciljeva održivog razvoja;

35.  podsjeća na to da su žene i djevojčice nerazmjerno više pogođene sukobima i ekstremizmom i da su izloženije nasilju i zlostavljanju, uključujući seksualno nasilje, mučenje, trgovinu ljudima, ropstvo i dječji brak; naglašava da je potrebno posvetiti pozornost konkretnim humanitarnim i razvojnim potrebama žena i djevojčica, posebice u raseljenim zajednicama; poziva EU da u okviru svojih razvojnih napora dodatno promiče ravnopravnost između žena i muškaraca te osnaživanje žena i da naglasi ulogu žena u oporavku i uspostavi mira u zemlji;

36.  naglašava da je potrebno ulagati u iračku poljoprivredu s obzirom na njezin veliki potencijal za otvaranje radnih mjesta i na značaj ponovnog naseljavanja ruralnih područja koja zbog sukoba bilježe stalni pad broja stanovnika;

37.  pohvaljuje čvrsti irački kompromis za pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i traži od Komisije da pomogne iračkim vlastima u njihovim naporima za ponovno uključenje u svjetsko gospodarstvo i trgovinu;

Institucijski odnosi

38.  ustraje u tome da sva pomoć koju pruža Unija mora biti u skladu s načelima poštovanja ljudskih prava i vladavinom prava te da će je se konstantno evaluirati, a o rezultatima te evaluacije treba propisno izvještavati Parlament u skladu s člankom 113. Sporazuma o partnerstvu i suradnji;

39.  obvezuje se da će s Iračkim parlamentom osnovati parlamentarni odbor za suradnju, kao što je predviđeno Sporazumom o partnerstvu i suradnji, kako bi predmetni odbor mogao započeti sa svojim aktivnostima, među kojima je praćenje provedbe projekata suradnje između Iraka i Europske unije;

40.  izražava želju da njegova Koordinacijska skupina za podršku pri uspostavi demokracije i provedbi izbora (DEG) uvrsti Irak na popis prioritetnih zemalja za 2019. i da se angažira u programima za jačanje kapaciteta Iračkog parlamenta; poziva Komisiju da podupre te programe;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Komisije, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i Vijeću predstavnika Republike Irak.

(1) SL L 204, 31.7.2012., str. 20. (2) SL C 440, 30.12.2015., str. 83. (3) SL C 35, 31.1.2018., str. 77.; (4) SL C 215, 19.6.2018., str. 194.; (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0285.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (10670/2017 – C8-0121/2018 – 2017/0137(NLE))

P8_TA(2018)0287 A8-0220/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10670/2017),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (10672/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0121/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0220/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Novog Zelanda.

Amandmani koje je usvojio Europski parlament 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni članka 22. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (10850/2017 – ECB/2017/18 - C8-0228/2017 – 2017/0810(COD))(1)

P8_TA(2018)0288 A8-0219/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Nacrt Europske središnje banke   Izmjena Amandman 1 Nacrt odluke Uvodna izjava 1. 1.  Temeljne zadaće koje se trebaju obavljati putem Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) uključuju određivanje i provedbu monetarne politike Unije i promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava. Sigurne i učinkovite tržišne infrastrukture, posebice klirinški sustavi, bitni su za ispunjenje ovih temeljnih zadaća. 1.  Temeljne zadaće koje se trebaju obavljati putem Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) uključuju određivanje i provedbu monetarne politike Unije i promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava, što je od temeljne važnosti za održavanje financijske stabilnosti. Sigurne i učinkovite tržišne infrastrukture, posebice klirinški sustavi, bitni su za ispunjenje ovih temeljnih zadaća. Amandman 2 Nacrt odluke Uvodna izjava 3. 3.  Opći sud je 4. ožujka 2015. donio svoju presudu u predmetu Ujedinjena Kraljevina protiv ESB-a, predmetT-496/117 kojom je određeno da ESB nema potrebnu nadležnost za uređivanje klirinških sustava. Opći sud je naveo da članak 129. stavak 3. Ugovora omogućuje Europskom parlamentu i Vijeću, koji djeluju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i na temelju preporuke ESB-a, da izmijene članak 22. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”). Sud je zaključio da „bi bila zadaća ESB-a, ako bi smatrao da je dodjela ovlasti za uređenje infrastruktura za klirinške transakcije vrijednosnim papirima bitna za ispravno obavljanje zadaće određene u četvrtoj alineji članka 127. stavka 2. UFEU-a, da zahtijeva od zakonodavnih tijela EU-a da izmijene članak 22. Statuta, dodavanjem izravnog upućivanja na sustave za kliring vrijednosnih papira.” 3.  Opći sud je 4. ožujka 2015. donio svoju presudu u predmetu Ujedinjena Kraljevina protiv ESB-a, predmet T-496/117 kojom je određeno da „da ESB nije nadležan donositi propise u odnosu na aktivnost klirinških sustava vrijednosnih papira, tako da se Okvir nadzorne politike, u dijelu u kojem nalaže središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u kliringu financijskih vrijednosnih papira obvezu smještaja unutar europodručja, treba poništiti zbog nenadležnosti.” Opći sud je naveo da članak 129. stavak 3. Ugovora omogućuje Europskom parlamentu i Vijeću, koji djeluju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i na temelju preporuke ESB-a, da izmijene članak 22. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”). Na taj je način zaključio da „bi bila zadaća ESB-a, ako bi smatrao da je dodjela ovlasti za uređenje infrastruktura za klirinške transakcije vrijednosnim papirima bitna za ispravno obavljanje zadaće određene u četvrtoj alineji članka 127. stavka 2. UFEU-a, da zahtijeva od zakonodavnih tijela EU-a da izmijene članak 22. Statuta, dodavanjem izravnog upućivanja na sustave za kliring vrijednosnih papira.” _________________ _________________ 7 ECLI: EU:T:2015:133. 7 ECLI: EU:T:2015:133. Amandman 3 Nacrt odluke Uvodna izjava 3.a (nova) (3.a)  Iako su klirinški sustavi za vrijednosne papire vrsta sustava plaćanja, pitanje treba dodatno pojasniti s obzirom na presudu Općeg suda od 4. ožujka 2015. u predmetu T-496/11 i stoga objasniti nadležnost nad njima revizijom članka 22. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke. Amandman 4 Nacrt odluke Uvodna izjava 4. 4.  Očekuje se da će značajna kretanja na globalnoj i europskoj razini povećati rizike koje stvaraju klirinški sustavi, posebice središnje druge ugovorne strane, nesmetanom funkcioniranju platnih sustava i provedbi jedinstvene monetarne politike, koja će na kraju utjecati na održavanje stabilnosti cijena, što je glavni cilj Eurosustava. 4.  Očekuje se da će značajna kretanja na globalnoj i europskoj razini povećati rizike koje stvaraju klirinški sustavi, posebice središnje druge ugovorne strane, nesmetanom funkcioniranju platnih sustava i provedbi jedinstvene monetarne politike, koja će na kraju utjecati na financijsku stabilnost, uključujući održavanje stabilnosti cijena, što je glavni cilj Eurosustava. Amandman 5 Nacrt odluke Uvodna izjava 5. 5.  Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske obavijestila je 29. ožujka 2017. Vijeće Europske unije o svojoj namjeri povlačenja iz Europske unije. Povlačenje Ujedinjene Kraljevine dovest će do temeljnih promjena u tome kako će se uređivati, nadgledavati i nadzirati neke sistemski važne klirinške aktivnosti nominirane u eurima koje će na taj način negativno utjecati na sposobnost Eurosustava da prati i upravlja rizicima nesmetanom funkcioniranju platnih sustava i provedbi monetarne politike Eurosustava. Briše se. Amandman 6 Nacrt odluke Uvodna izjava 6. 6.  Središnji kliring postao je po svojoj prirodi izrazito prekograničan i sistemski važan. Imajući u vidu njihovo raznoliko članstvo i paneuropsku prirodu financijskih usluga koje pružaju, središnje druge ugovorne strane su od ključne važnosti za Uniju u cjelini, a naročito za europodručje. To se odražava u Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća8 koja određuje kolektivne nadzorne mehanizme u obliku kolegija, koji se sastoje od relevantnih nacionalnih tijela i tijela Unije, uključujući Eurosustav u svojoj ulozi središnje emisijske bake za euro. 6.  Središnji kliring postao je po svojoj prirodi izrazito prekograničan i sistemski važan. Imajući u vidu njihovo raznoliko članstvo i paneuropsku prirodu financijskih usluga koje pružaju, središnje druge ugovorne strane su od ključne važnosti za Uniju u cjelini, a naročito za europodručje. To se odražava u Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća koja određuje kolektivne nadzorne mehanizme u obliku kolegija, koji se sastoje od relevantnih nacionalnih tijela i tijela Unije, uključujući Eurosustav u svojoj ulozi središnje emisijske bake za euro, valutu Unije. _________________ 8 2 Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.). Amandman 7 Nacrt odluke Uvodna izjava 7. 7.  Kako bi se raspravljalo o ovim pitanjima, Komisija je 13. lipnja 2017. predstavila svoj zakonodavni prijedlog za osiguravanje financijske stabilnosti te sigurnosti i otpornosti središnjih drugih ugovornih strana koje su od sistemske važnosti za financijska tržišta diljem Unije. Kako bi se osiguralo da Eurosustav kao središnja emisijska banka za euro može ispuniti ulogu predviđenu zakonodavnim prijedlogom, od ključne je važnosti da ima odgovarajuće ovlasti u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB-a. Posebno, Eurosustav bi trebao imati regulatorne ovlasti za donošenje obvezujućih ocjena i zahtijevanje popravnih mjera u uskoj suradnji s drugim tijelima Unije. Osim toga, kada je potrebno radi očuvanja stabilnosti eura, ESB bi također trebao imati regulatorne ovlasti za donošenje dodatnih zahtjeva za središnje druge ugovorne strane uključene u kliring znatnih iznosa transakcija nominiranih u eurima. 7.  Kako bi se raspravljalo o ovim pitanjima, Komisija je 13. lipnja 2017. predstavila svoj zakonodavni prijedlog za osiguravanje financijske stabilnosti te sigurnosti i otpornosti središnjih drugih ugovornih strana koje su od sistemske važnosti za financijska tržišta diljem Unije. Kako bi se osiguralo da Eurosustav kao središnja emisijska banka za euro može ispuniti ulogu predviđenu zakonodavnim prijedlogom, od ključne je važnosti da ima odgovarajuće ovlasti u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB-a. Posebno, Eurosustav bi trebao imati regulatorne ovlasti za donošenje obvezujućih ocjena i zahtijevanje popravnih mjera u uskoj suradnji s drugim tijelima Unije. Osim toga, kada je potrebno radi očuvanja stabilnosti eura, ESB bi također trebao imati regulatorne ovlasti za donošenje dodatnih zahtjeva za središnje druge ugovorne strane uključene u kliring znatnih iznosa transakcija nominiranih u eurima. Tim bi se zahtjevima trebao štititi integritet jedinstvenog tržišta i zajamčiti nadređenost prava Unije i sudske prakse Suda Europske unije u pogledu nadzora središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja. Amandman 8 Nacrt odluke Uvodna izjava 8. 8.  Članak 22. Statuta ESSB-a je dio Poglavlja IV POGLAVLJE IV. „Monetarne funkcije i poslovanje ESSB-a“. Dodijeljene zadaće trebale bi stoga služiti samo za potrebe monetarne politike. 8.  Članak 22. Statuta ESSB-a je dio Poglavlja IV POGLAVLJE IV. „Monetarne funkcije i poslovanje ESSB-a“. Dodijeljene zadaće trebale bi stoga služiti samo za potrebe monetarne politike. Kad je riječ o klirinškim sustavima za financijske instrumente, zahtjevi koji se mogu primjenjivati na temelju tog članka trebali bi obuhvaćati zahtjeve u pogledu izvješćivanja i zahtjeve nametnute klirinškom sustavu u pogledu suradnje s ESB-om i nacionalnim središnjim bankama pri njihovoj procjeni otpornosti sustava na nepovoljne tržišne uvjete. Takvi zahtjevi trebali bi uključivati i otvaranje računa za prekonoćni depozit u ESSB-u u skladu s relevantnim kriterijima za pristup i zahtjevima ESSB-a. Osim toga, trebali bi uključivati i zahtjeve koji su potrebni za rješavanje situacija u kojima klirinški sustav za financijske instrumente predstavlja neposrednu opasnost od znatne štete za financijske institucije ili tržišta Unije ili financijski sustav Unije ili neke od njezinih država članica, kao što su zahtjevi u pogledu kontrole likvidnosnog rizika, namira, nadoknada, kolaterala ili sporazuma o međudjelovanju . Kad je riječ o klirinškim sustavima trećih zemalja za financijske instrumente od sistemske važnosti, Uredbom (EU) br. ... /... [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1095/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu postupaka i tijela uključenih u izdavanje odobrenja za rad središnjim drugim ugovornim stranama i zahtjeva za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja] pruža se mogućnost da ESB predloži dodatne zahtjeve u pogledu tih sustava. Amandman 9 Nacrt odluke Uvodna izjava 8.a (nova) (8.a)  Te nove ovlasti ESB-a u pogledu klirinških sustava za financijske instrumente na temelju izmijenjenog članka 22. Statuta ESSB-a i ESB-a provodit će se paralelno s ovlastima koje provode druge institucije, agencije i tijela Unije na temelju odredaba koje se odnose na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta iz Dijela III. UFEU-a, uključujući odredbe iz akata koje donesu Komisija ili Vijeće u skladu s ovlastima koje su im dodijeljene. U tom kontekstu, kako bi se osiguralo poštovanje ovlasti svakog subjekta i kako bi se izbjegla proturječna pravila i nedosljednosti između odluka koje donose različite institucije, agencije i tijela Unije, ovlasti dodijeljene u okviru izmijenjenog članka 22. Statuta ESSB-a i ESB-a trebale bi se izvršavati uz poštovanje općeg okvira za unutarnje tržište koji su uspostavili suzakonodavci te na način koji je u potpunosti sukladan s pravnim aktima Europskog parlamenta i Vijeća, kao i s mjerama koje su donesene u sklopu tih akata. Amandman 10 Nacrt odluke Uvodna izjava 8.b (nova) (8.b)  ESB bi trebao osigurati potpunu transparentnost i odgovornost prema Europskom parlamentu i Vijeću u pogledu izvršavanja svojih ovlasti i zadaća u skladu s člankom 22. svojeg Statuta. Konkretno, trebao bi redovito obavještavati Europski parlament i Vijeće o svim odlukama i propisima koji su doneseni na temelju tog članka. U tu svrhu, u svojem godišnjem izvješću trebao bi posvetiti posebno poglavlje izvršavanju svojih ovlasti u okviru članka 22. svojeg Statuta te bi trebao na svojoj internetskoj stranici objavljivati sve odluke, preporuke i mišljenja povezane s propisima koje donosi na temelju tog članka. Amandman 11 Nacrt odluke Članak 1. Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke Članak 22. Članak 22. Članak 22. Klirinški sustav i platni sustav Klirinški sustav i platni sustav ESB i nacionalne središnje banke mogu stvoriti mogućnosti, a ESB donositi propise radi osiguranja učinkovitog i pouzdanog klirinškog i platnog sustava i klirinškog sustava za financijske instrumente u Uniji i s drugim zemljama. ESB i nacionalne središnje banke mogu stvoriti mogućnosti, a ESB donositi propise radi osiguranja učinkovitog i pouzdanog klirinškog i platnog sustava u Uniji i s trećim zemljama. ESB može radi ostvarivanja ciljeva ESSB-a i izvršavanja svojih zadaća donositi propise o klirinškim sustavima za financijske instrumente unutar Unije i s trećim zemljama, uz potpuno poštovanje pravnih akata Europskog parlamenta i Vijeća i mjera donesenih na temelju tih akata te na način koji je u potpunosti sukladan s tim aktima i mjerama.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0219/2018).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 1999/62/EZ o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila u pogledu određenih odredbi o porezima na motorna vozila (COM(2017)0276 – C8-0196/2017– 2017/0115(CNS))

P8_TA(2018)0289 A8-0200/2018

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2017)0276),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0196/2017),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0200/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog direktive Uvodna izjava 4. (4)   Primjena poreza na motorna vozila trošak je koji industrija zasad mora snositi u svakom slučaju, čak i kad bi države članice naplaćivale cestarine. S obzirom na to, porezi na motorna vozila mogu biti prepreka uvođenju cestarina. (4)   Primjena poreza na motorna vozila trošak je koji industrija, posebno kad je riječ o malim i srednjim poduzećima, zasad mora snositi u svakom slučaju, čak i kad bi države članice naplaćivale cestarine. S obzirom na to, porezi na motorna vozila mogu biti prepreka uvođenju cestarina. Amandman 2 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5. (5)   Stoga bi državama članicama trebalo dati više prostora za smanjenje poreza na motorna vozila, i to smanjenjem najmanjih iznosa utvrđenih Direktivom 1999/62/EZ. Kako bi se rizik od narušavanja tržišnog natjecanja među prijevozničkim poduzećima s poslovnim nastanom u različitim državama članicama sveo na najmanju moguću mjeru, to bi smanjenje trebalo biti postupno. (5)   Uzimajući u obzir oblik naplate cestovnih naknada na temelju prijeđene udaljenosti te kako bi se rizik od narušavanja tržišnog natjecanja među prijevozničkim poduzećima s poslovnim nastanom u različitim državama članicama i moguće administrativno opterećenje sveli na najmanju moguću mjeru, državama članicama trebalo dati više prostora za smanjenje poreza na motorna vozila, i to smanjenjem najmanjih iznosa utvrđenih Direktivom 1999/62/EZ. Amandmani 3 i 17 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5.a (nova) (5a)  Trebalo bi poticati države članice da uklone sve proturječne porezne poticaje kojima se destimulira mobilnost s niskom razinom emisije i subvencioniraju neučinkovita vozila koja zagađuju okoliš poput službenih dizelskih vozila. Amandman 4 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5.b (nova) (5b)  Kako bi se državama članicama dalo veće diskrecijsko pravo da smanje stopu oporezivanja vozila i tako podržalo uvođenje cestarine na temelju udaljenosti te kako bi se izbjeglo moguće administrativno opterećenje, minimalne stope oporezivanja trebalo bi jednokratno smanjiti od 1. siječnja 2024., čime bi se državama članicama pružila veća fleksibilnost u odlučivanju o stopi i brzini smanjenja. Amandman 5 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova) Direktiva 1999/62/EZ Članak 6. – stavak 4.a (novi) (2a)  U članku 6. dodaje se sljedeći stavak: „4a. Postupno smanjenje poreza na motorna vozila za teška teretna vozila koje primjenjuje država članica u potpunosti se nadoknađuje dodatnim prihodima od sustava naplate cestarina. Sve bi države članice do 1. siječnja 2024. trebale uvesti sustav naplate cestarina u skladu s ovom Direktivom.” Amandman 6 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka a Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – naslov Tablica A: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA DO 31. PROSINCA […]” [umetnuti godinu stupanja na snagu ove Direktive]; „Tablica A: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA DO 31. PROSINCA 2023. Amandman 7 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka b Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – tablica B „Tablica B: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA [...] umetnuti godinu koja slijedi nakon godine stupanja na snagu ove Direktive] Briše se. Amandman 8 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka b Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – tablica C Tablica C: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA […] [umetnuti drugu godinu od stupanja na snagu ove Direktive] Briše se. Amandman 9 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka b Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – tablica D Tablica D: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA […] [umetnuti treću godinu od stupanja na snagu ove Direktive] Briše se. Amandman 10 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka b Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – tablica E Tablica E: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA […] [umetnuti četvrtu godinu od stupanja na snagu ove Direktive] Briše se. Amandman 11 Prijedlog direktive Prilog I. – stavak 1. – točka b Direktiva 1999/62/EZ Prilog I. – tablica F – naslov Tablica F: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA […] [umetnuti petu godinu od stupanja na snagu ove Direktive] Tablica F: NAJMANJE STOPE POREZA PRIMJENJIVE NA TEŠKA TERETNA VOZILA OD 1. SIJEČNJA 2024.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018.: unošenje viška iz financijske godine 2017. (09325/2018 – C8-0277/2018 – 2018/2057(BUD))

P8_TA(2018)0290 A8-0209/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuje na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 18. stavak 3. i članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2018., konačno donesen 30. studenoga 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 2/2018, koji je Komisija donijela 13. travnja 2018. (COM(2018)0227),

–  uzimajući u obzir stajalište o Nacrtu izmjene proračuna br. 2/2018 koje je Vijeće usvojilo 18. lipnja 2018. i proslijedilo Europskom parlamentu 19. lipnja 2018. (09325/2018 – C8-0277/2018),

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0209/2018),

A.  budući da je svrha nacrta izmjene proračuna br. 2/2018 unos iznosa od 555,5 milijuna EUR kao viška iz financijske godine 2017. u proračun za 2018. godinu;

B.  budući da taj višak najvećim dijelom proizlazi iz ostvarenja viška prihoda u iznosu od 338,6 milijuna EUR, neutrošenih sredstava za rashode u iznosu od 383,4 milijuna EUR i pozitivnog salda tečajnih razlika u iznosu od 166,4 milijuna EUR;

C.  budući da na prihodovnoj strani najveća razlika proizlazi iz zateznih kamata i novčanih kazni, koje su bile više od očekivanih (342,6 milijuna EUR);

D.  budući da su, na rashodovnoj strani, neiskorištena sredstva za plaćanje Komisije iznosila 201,5 milijuna EUR za 2017. (od čega 99,3 milijuna EUR iz pričuve za pomoć u nuždi) i da je 53,5 milijuna EUR preneseno iz 2016., te da su neiskorištena sredstava za plaćanja drugih institucija iznosila 82,6 milijuna EUR za prenesena sredstva iz 2017. i 45,7 milijuna EUR za prenesena sredstva iz 2016.;

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 2/2018 koji je predala Komisija i koji se odnosi isključivo na unošenje viška u iznosu od 555,5 milijuna EUR iz 2017. godine u proračun, u skladu s člankom 18. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i stajalištem Vijeća o njemu;

2.  podsjeća da je neiskorištenost sredstava za plaćanje na kraju 2017. bila niska samo zbog donošenja izmjene proračuna br. 6/2017 kojom je, zbog velikog kašnjenja u izvršenju proračuna, iznos odobrenih sredstava smanjen za 7 719,7 milijuna EUR, većim dijelom u podnaslovu 1.b „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija”; nadalje podsjeća da su sve izmjene proračuna 2017. u potpunosti financirane preraspodjelom neiskorištenih odobrenih sredstava za plaćanja, uključujući i one izmjene kojima su odobrena sredstva znatno povećana (npr. 1 166,8 milijuna EUR u okviru Fonda solidarnosti EU-a za Italiju, 500 milijuna EUR za Inicijativu za zapošljavanje mladih, 275 milijuna EUR za Europski fond za održivi razvoj); žali zbog toga što se čini da će se kašnjenja u izvršenju i netočne prognoze država članica nastaviti i 2018. godine;

3.  još jednom ukazuje na relativno visoku razinu kazni za kršenje pravila tržišnog natjecanja 2017. godine, u ukupnom iznosu od 3 273 milijuna EUR; smatra da bi, uz viškove koji proizlaze iz neiskorištenosti sredstava za plaćanja, trebalo omogućiti da se u okviru proračuna Unije ponovno koriste i svi primici od novčanih kazni i svi primici koji su povezani sa zakašnjelim plaćanjima, bez odgovarajućeg smanjenja doprinosa BND-a; podsjeća na svoj prijedlog da se uspostavi posebna pričuva u okviru proračuna Unije koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih ostalih prihoda te propisno prenositi, kako bi se u slučaju potrebe pružile dodatne mogućnosti trošenja;

4.  nadalje smatra da bi, s obzirom na to da je hitno potrebno pružiti brzi odgovor na izazove povezane s migracijama te uzimajući u obzir kašnjenja u pogledu produljenja Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, višak za 2017., u iznosu od 555,5 milijuna EUR, mogao predstavljati odlično rješenje za financiranje doprinosa Unije tom instrumentu u 2018., a da se pritom opći proračun Unije ne rastegne do samih granica;

5.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2018;

6.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 2/2018 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (2) SL L 57, 28.2.2018. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (5) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018., dio III. – Komisija: proširenje Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (09713/2018 – C8-0302/2018 – 2018/2072(BUD))

P8_TA(2018)0291 A8-0246/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 18. stavak 3. i članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2018., konačno donesen 30. studenog 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3) (Uredba o VFO-u),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir Nacrt izmjene proračuna br. 3/2018, koji je Komisija donijela 23. svibnja 2018. (COM(2018)0310),

–  uzimajući u obzir stajalište o Nacrtu izmjene proračuna br. 3/2018 koje je Vijeće usvojilo 22. lipnja 2018. i proslijedilo Europskom parlamentu 25. lipnja 2018. (09713/2018 – C8-0302/2018),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0246/2018),

A.  budući da je Komisija 14. ožujka 2018. izmijenila svoju odluku o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj kako bi se za taj instrument dodijelile dodatne 3 milijarde EUR („drugi obrok”), u skladu s Izjavom EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.;

B.  budući da je svrha Nacrta izmjene proračuna br. 3/2018 dodati 500 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u proračun Unije u 2018. kao doprinos Unije za drugi obrok 2018., uz 50 milijuna EUR financiranih iz postojeće financijske omotnice za humanitarnu pomoć u 2018.;

C.  budući da Komisija predlaže korištenje ukupne razlike do gornje granice za obveze, u skladu s člankom 14. Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru, za financiranje 243,8 milijuna EUR koji se ne mogu pokriti iz nedodijeljene razlike dostupne u okviru naslova 4., u okviru kojeg se predlaže doprinijeti u iznosu od 256,2 milijuna EUR;

D.  budući da je Komisija u nacrtu proračuna za 2019. predložila dodatnih 1,45 milijarde EUR kao doprinos unije Instrumentu za izbjeglice u Turskoj;

E.  budući da je Parlament sustavno naglašavao svoju podršku nastavku Instrumenta naglašavajući da, kao jedna od dviju institucija s proračunskim ovlastima, mora biti u potpunosti uključen u cijeli postupak odlučivanja povezan s proširenjem Instrumenta kako bi se, između ostalog, izbjeglo ponavljanje postupka njegove uspostave; budući da Parlament i Vijeće još nisu održali pregovore o financiranju drugog obroka Instrumenta; budući da bi bilo uputno da se rasprave o financiranju drugog obroka odvijaju tijekom postupka mirenja u pogledu proračuna Unije za 2018.;

1.  prima na znanje Nacrt izmjene proračuna br. 3/2018 koji je podnijela Komisija i koji se isključivo odnosi na financiranje doprinosa Instrumentu u iznosu od 500 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza iz proračuna Unije za 2018. te stajalište Vijeća o tome;

2.  izražava duboko žaljenje zbog nesrazmjera koji proizlazi iz toga što, s jedne strane, Parlament nije sudjelovao u usvajanju odluka o uspostavi i produljenju Instrumenta, dok s druge strane ima ulogu proračunskog tijela u financiranju Instrumenta iz proračuna Unije;

3.  izražava žaljenje što Komisija u svoj nacrt proračuna za 2018. nije uključila financiranje Instrumenta u 2018. ni u jednoj fazi proračunskog postupka za 2018.; vjeruje da bi uključivanje financiranja bilo prilika da obje institucije s proračunskim ovlastima rasprave o financiranju cijelog drugog obroka Instrumenta jer se stajališta Parlamenta i Vijeća razilaze po pitanju opsega doprinosa iz proračuna Unije;

4.  inzistira na tome da Komisija pojača nadzor nad korištenjem Instrumenta za izbjeglice u Turskoj te da redovito i dovoljno detaljno izvješćuje proračunsko tijelo, općenito o usklađenosti djelovanja koja se financiraju s temeljnom pravnom osnovom, a osobito o vrstama djelovanja navedenima u članku 3. stavku 2. Odluke Komisije o uspostavi Instrumenta za izbjeglice u Turskoj;

5.  napominje da je svrha Nacrta izmjene proračuna br. 3/2018 u prvom redu omogućiti da se školovanje djece izbjeglica u Turskoj nastavi bez prekida;

6.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2018;

7.  ističe da ovom odlukom ne dovodi u pitanje svoje stajalište o ostatku financiranja drugog obroka Instrumenta; naglašava da će Parlament, bez obzira na razmatranja Vijeća o produljenju Instrumenta, u potpunosti zadržati svoje ovlasti tijekom proračunskog postupka za 2019.;

8.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 3/2018 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (2) SL L 57, 28.2.2018. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (5) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova – sljedeći koraci (2017/2275(INI))

P8_TA(2018)0292 A8-0187/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o zaustavljanju prakse dječjih brakova(1),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 16., kao i sve ostale ugovore i instrumente Ujedinjenih naroda povezane s ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 23. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 20. studenog 1989. i njezina četiri temeljna načela: načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo djelovanja u najboljem interesu djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.) te uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pristanku na sklapanje braka, minimalnoj dobi za stupanje u brak i registraciji brakova,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 2014. i od 19. prosinca 2016. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 29/8 od 2. srpnja 2015. Vijeća UN-a za ljudska prava o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova, njegovu Rezoluciju 24/23 od 9. listopada 2013. o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova: izazovi, postignuća, najbolje prakse i nedostaci u provedbi i njegovu Rezoluciju 35/16 od 22. lipnja 2017. o dječjem, ranom i prisilnom braku u humanitarnom kontekstu;

–  uzimajući u obzir stajalište Konferencije šefova država i vlada Afričke unije iz lipnja 2015. u vezi dječjih brakova u Johannesburgu (Južnoafrička Republika),

–  uzimajući u obzir opću zajedničku izjavu Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda i Afričkog odbora stručnjaka za prava i dobrobit djeteta o zaustavljanju prakse dječjih brakova;

–  uzimajući u obzir članke 32. i 37. te članak 59. stavak 4. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Premladi u brak – zaustavljanje prakse dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 9.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 3. travnja 2017. o promicanju i zaštiti prava djece,

–  uzimajući u obzir temeljna načela utvrđena u Komunikaciji Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz 2016. o sveobuhvatnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(3), uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(4), uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. lipnja 2017. naslovljen „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.): Revizija sredinom provedbenog razdoblja u lipnju 2017.” (SWD(2017)0254),

–  uzimajući u obzir revidirane smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta naslovljene „Ne zaboravimo nijedno dijete” usvojene 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju od 7. lipnja 2017. u kojem je naglašena obveza Europske unije u pogledu uključivanja ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0187/2018),

A.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava, a osobito prava žena, uključujući prava na ravnopravnost, neovisnost i tjelesni integritet, pristup obrazovanju i slobodu od iskorištavanja i diskriminacije te su problem koji ne postoji samo u trećim zemljama, već se može pojaviti i u nekim državama članicama; budući da je iskorjenjivanje tih praksi zacrtano kao jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a u području promicanja prava žena i ljudskih prava; budući da je sklapanje braka za maloljetnike zabranjeno brojnim međunarodnim poveljama i zakonima kao što su Konvencija UN-a o pravima djeteta i njezini fakultativni protokoli; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju krajnje negativne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje te osobni razvoj dotičnih osoba kao i na djecu rođenu u tim brakovima te čitavo društvo; budući da je dječji brak vrsta prisilnog braka, s obzirom na to da djeca sama po sebi nisu sposobna dati svoj puni, slobodni i informirani pristanak na brak ili na vrijeme sklapanja tog braka; budući da su djeca dio vrlo ranjive skupine;

B.  budući da je EU predan promicanju prava djeteta i budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje tih prava; budući da se EU obvezao da na sveobuhvatan način štiti i promiče prava djeteta u svojoj vanjskoj politici;

C.  budući da se brak ne može zakonski sklopiti bez potpune i slobodne suglasnosti obiju strana koje su dosegnule minimalnu dob za stupanje u brak;

D.  budući da su dječji brakovi globalni problem koji nadilazi zemlje, kulture i religije; budući da se udane djevojčice mogu naći u svim dijelovima svijeta, od Bliskog istoka, Latinske Amerike i Azije, pa sve do Europe, Afrike i Sjeverne Amerike; budući da dječji brakovi zahvaćaju i dječake, no u mnogo manjoj mjeri nego djevojčice;

E.  budući da je danas na svijetu više od 750 milijuna žena koje su udane prije navršene 18. godine, od čega je njih 250 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da trenutačno oko 40 milijuna djevojčica između 15 i 19 godina živi u braku ili u partnerstvu; budući da svake godine njih još 15 milijuna stupi u brak prije navršenih 18 godina, od kojih četiri milijuna to učini prije navršenih 15 godina; budući da je danas na svijetu također oko 156 milijuna muškaraca koji su oženjeni prije navršene 18. godine, od čega je njih 25 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da su dječji, rani i prisilni brakovi češći u siromašnim i slabo razvijenim regijama; budući da rani i prisilni brakovi pokazuju tendenciju rasta s rastom svjetskog stanovništva; budući da bi prema nedavnom izvješću UNICEF-a do 2050. na svijetu moglo biti 1,2 milijarde žena koje su sklopile brak prije navršenih 18 godina; budući da se devet od deset zemalja s najvišim stopama dječjih brakova svrstavaju među nestabilne države;

F.  budući da su dječji brakovi općenito rezultat kombinacije siromaštva, manjka obrazovanja, duboko ukorijenjene rodne neravnopravnosti i stereotipa, percepcije da će brak pružiti „zaštitu”, obiteljske časti i manjka učinkovite zaštite prava dječaka i djevojčica, kao i štetnih praksi, percepcija, običaja i diskriminirajućih društvenih normi; budući da su ti faktori često otežani zbog ograničenog pristupa kvalitetnom obrazovanju i prilikama za zapošljavanje te ih neke ukorijenjene socijalne norme u pogledu dječjih, ranih i prisilnih brakova još više osnažuju;

G.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi povezani s visokim rizikom od ranih i neželjenih trudnoća, visokom stopom smrtnosti majki i djece, niskom stopom planiranja obitelji i neželjenim trudnoćama s povećanim zdravstvenim rizicima, krajnje neodgovarajućim ili nepostojećim pristupom informacijama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te djevojčice o kojima je riječ zbog njih najčešće prekinu obrazovanje; budući da se u nekim zemljama zabranjuje povratak u učionicu trudnim djevojkama i mladim majkama; budući da dječji brakovi također mogu dovesti do prisilnog rada, ropstva i prostitucije;

H.  budući da, iako Konvencija UN-a o pravima djeteta naglašava važnost mjera kojima se potiče redovito pohađanje škole, mnoge djevojčice nisu uključene u obrazovanje zbog niza čimbenika, primjerice zato što škole nisu dostupne ili su skupe; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju nerazmjerno štetan utjecaj i doživotne posljedice za njegove žrtve te da se tim osobama često uskraćuje mogućnost nastavka obrazovanja; jer djevojčice u pravilu odustaju od školovanja tijekom pripremnog vremena prije sklapanja braka ili ubrzo nakon toga; budući da je obrazovanje, uključujući spolni odgoj, djelotvorno sredstvo za sprječavanje ranih i prisilnih brakova jer jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju doprinosi osnaživanju i stvaranju prilika za zapošljavanje te promiče slobodu izbora i pravo na samoodređenje i aktivno sudjelovanje u društvu, čime se pojedincima omogućuje da slobodno od bilo kakvog oblika kontrole koja negativno utječe na njihova prava bez kojih su gospodarska, pravna, zdravstvena i socijalna situacija žena i djevojčica te razvoj društva u cjelini i dalje ograničeni;

I.  budući da svake godine 17 milijuna maloljetnika dobije dijete, što ih prisiljava na preuzimanje odgovornosti i dovodi u opasnost njihovo zdravlje, obrazovanje i ekonomske izglede; budući da dječji, rani i prisilni brakovi izlažu djevojčice ranom rađanju, koje uključuje znatne rizike i poteškoće tijekom trudnoće i pri porodu, prije svega zbog nepostojećeg ili neodgovarajućeg pristupa zdravstvenoj skrbi, uključujući kvalitetnim zdravstvenim centrima, uslijed čega često dolazi do smrti rodilja; budući da postoji veći rizik od prenosivih bolesti, među ostalim i zaraze virusom HIV-a; budući da su komplikacije u trudnoći i pri porodu vodeći uzrok smrti djevojaka u dobi između 15 i 19 godina u zemljama s niskim ili srednje visokim dohotkom; budući da je za bebe koje rode majke adolescentice stopa smrtnosti viša za oko 50 % i da za te bebe postoji veći rizik od tjelesnih i kognitivnih poteškoća; budući da česte i rane trudnoće također mogu uzrokovati niz dugoročnih zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrt;

J.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje prava djeteta i oblik nasilja nad djevojčicama te da stoga države imaju obvezu da istraže navode, kazneno gone počinitelje i pruže pravnu zaštitu žrtvama, koje su prvenstveno žene i djevojčice; budući se ti brakovi moraju osuditi i da ih se ne može opravdati nikakvim kulturnim ili vjerskim razlozima; budući da dječji, rani i prisilni brakovi povećavaju rizik od rodno uvjetovanog nasilja, te su često uzrok nasilja i seksualnog, fizičkog, psihološkog, emocionalnog i financijskog zlostavljanja od strane člana obitelji ili partnera te drugih praksi koje štete ženama i djevojčicama, kao što su genitalno sakaćenje žena i takozvani zločini iz časti, te povećavaju rizik da djevojčice i žene tijekom života budu izložene diskriminaciji i rodno uvjetovanom nasilju;

K.  budući da broj dječjih, ranih i prisilnih brakova znatno raste u situacijama nestabilnosti, oružanog sukoba te prirodnih i humanitarnih katastrofa, tijekom kojih često manjkaju prilike za pružanje liječničke i psihološke pomoći, pristup obrazovanju i zaradi te su narušene socijalne mreže i rutine; budući da tijekom migracijske krize neki roditelji žele zaštititi svoju djecu, osobito kćeri, od seksualnog nasilja, dok ih drugi vide kao financijsko opterećenje za obitelj, te stoga smatraju da nemaju drugog izbora nego da pristanu da one sklope brak prije navršenih 18 godina, smatrajući da će se tako izbaviti od siromaštva;

L.  budući da se u Istanbulskoj konvenciji prisilni brak prepoznaje kao oblik nasilja nad ženama te da se njome zahtijeva kriminaliziranje čina prisiljavanja djece na stupanje u brak te mamljenja djece u drugu zemlju kako bi ih se prisililo na stupanje u brak; budući da nedostatak pristupa žrtava zakonodavnoj, medicinskoj i socijalnoj potpori može pogoršati problem; budući da 11 država članica EU-a još nije ratificiralo Konvenciju;

M.  budući da se zbog prirode dječjih, ranih ili prisilnih brakova mnogi slučajevi često ne prijavljuju, da zlostavljanje prelazi međunarodne i kulturne granice i da može predstavljati oblik trgovine ljudima, što dovodi do ropstva, iskorištavanja, i/ili kontrole;

N.  budući da je u srpnju 2014. u Londonu održan prvi sastanak na vrhu pod nazivom „Girl Summit” u cilju mobiliziranja domaćih i međunarodnih napora za okončanje genitalnog sakaćenja žena te dječjih, ranih i prisilnih brakova unutar jedne generacije;

O.  budući da je sprečavanje svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, te pronalaženje odgovora na njih, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020.;

P.  budući da će do 2030. dječji brakovi zemlje u razvoju koštati bilijune dolara(5);

Q.  budući da su dječji i rani brakovi i dalje tabu te se o njima mora javno govoriti kako bi se okončale svakodnevne patnje djevojčica i djevojaka i kako bi se stalo na kraj ustrajnom kršenju njihovih ljudskih prava; budući da je jedan od načina da se to učini podupiranje i širenje rada novinara, umjetnika, fotografa i aktivista koji se bave pitanjem ranih brakova;

1.  napominje da neke države članice EU-a dopuštaju sklapanje braka sa 16 godina uz suglasnost roditelja; poziva zakonodavce, kako u državama EU-a tako i u trećim zemljama, da utvrde jedinstvenu dob od 18 godina kao minimalnu dob za sklapanje braka i da uvedu potrebne administrativne, pravosudne i financijske mjere kako bi izvršili taj zahtjev, na primjer promicanjem registracije brakova i rođenja te jamčeći da djevojčice imaju pristup institucionalnim mehanizmima potpore, među ostalim psihosocijalnom savjetovanju, zaštitnim mehanizmima te prilikama za ekonomsko osnaživanje; ponavlja da bi dječje, rane i prisilne brakove trebalo smatrati teškom povredom ljudskih prava i kršenjem temeljnih prava djece, prije svega prava na slobodno davanje suglasnosti i prava na vlastiti integritet te duševno zdravlje, no također posredno i prava na obrazovanje te uživanje svih građanskih i političkih prava; osuđuje dječje, rane i prisilne brakove te smatra da bi svaku povredu s njima povezanog zakonodavstva trebalo rješavati na učinkovit i razmjeran način;

2.  smatra da je važno uhvatiti se u koštac s višestrukim uzrocima dječjih, ranih i prisilnih brakova, među ostalim štetnim tradicijama, trajnim siromaštvom, sukobima, običajima, posljedicama prirodnih katastrofa, predrasudama, nepoštivanjem rodne ravnopravnosti i prava žena i djevojčica te njihova zdravlja i dobrobiti, manjkom odgovarajućih obrazovnih prilika te slabim pravnim i političkim odgovorima, uz pridavanje posebne pozornosti djeci iz zajednica u nepovoljnom položaju; u tom pogledu poziva EU i države članice da rade zajedno s odgovarajućim tijelima UN-a i drugim partnerima kako bi skrenuli pozornost na pitanje dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da ispune ciljeve Programa održivog razvoja do 2030. kako bi se na djelotvorniji način borili protiv štetnih praksi, kao što je genitalno sakaćenje žena, i kako bi se odgovorne osobe izvelo pred lice pravde; podržava povećano financiranje koje EU i njegove države članice upućuju preko mehanizama razvojne pomoći kako bi se promicali rodna ravnopravnost i obrazovanje i povećale obrazovne mogućnosti za žene i djevojčice te mogućnosti za njihovo sudjelovanje u razvoju zajednica te gospodarskom i političkom vodstvu u cilju rješavanja uzroka dječjih, ranih i prisilnih brakova;

3.  uviđa da zakonska zabrana dječjih, ranih i prisilnih brakova ne jamči sama po sebi prestanak tih praksi; poziva EU i njegove države članice da bolje usklade i ojačaju provedbu međunarodnih ugovora, zakonodavstva i programa, kao i diplomatske odnose s vladama i organizacijama u trećim zemljama kako bi se posvetili pitanjima koja se odnose na dječje, rane i prisilne brakove; poziva da se poduzmu svi mogući napori kako bi se provele zakonske zabrane te kako bi se one nadopunile opsežnijim skupom zakona i politika; priznaje da se u tu svrhu trebaju donijeti i provesti sveobuhvatne i cjelovite politike, strategije i programi, uključujući stavljanje izvan snage diskriminatornih pravnih odredbi o braku i donošenje poticajnih mjera za osnaživanje djevojčica;

4.  napominje da su rodna neravnopravnost, općenito nepoštovanje djevojčica i žena i ustrajanje na kulturnim i društvenim običajima kojima se nastavlja diskriminacija djevojčica, djevojaka i žena među najvećim preprekama u borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; nadalje ističe poveznicu između dječjih, ranih i prisilnih brakova i nasilja zbog časti te poziva da se ti zločini na pravilan način istraže, a počinitelji kazneno gone; napominje osim toga da dječaci i mladići također mogu biti žrtve takvog nasilja; poziva da se, uz obrazovanje i nastojanja za podizanje razine osviještenosti u partnerskim zemljama, pristupi rješavanju problema tih praksi u okviru svih relevantnih programa EU-a i političkih dijaloga EU-a s partnerskim zemljama kako bi se osigurali mehanizmi s pomoću kojih će se s njima uhvatiti u koštac;

5.  ističe da bi Europska unija, kao vodeći globalni akter na području razvoja i ljudskih prava, trebala imati glavnu ulogu u suradnji s regionalnim organizacijama i lokalnim zajednicama u cilju sveobuhvatne borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da surađuju s tijelima kaznenog progona i pravosudnim sustavima u trećim zemljama te da osiguraju osposobljavanje i tehničku pomoć kako bi pomogli pri donošenju i provedbi zakonodavstva u vezi sa zabranom dječjih, ranih i prisilnih brakova te uklanjanju zakona, društvenih normi i kulturnih tradicija koji zaustavljaju put prema ostvarenju prava i slobode za djevojčice i žene; poziva države članice EU-a da doprinose inicijativama kao što je inicijativa EU-a i UN-a Spotlight koja se bavi uklanjanjem svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;

6.  stoga poziva one države članice EU-a koje to još nisu učinile da u svoja nacionalna zakonodavstva unesu potpunu zabranu dječjih, ranih i prisilnih brakova, da provode kaznene zakone i ratificiraju Istanbulsku konvenciju; poziva države članice da surađuju s civilnim društvom kako bi se uskladile njihove aktivnosti u tom području; ističe važnost odgovarajuće i dugoročne potpore utočištima za žene i izbjeglice te raseljenu djecu i djecu bez pratnje, tako da nikome ne bude uskraćena zaštita zbog nedostatka sredstava; poziva sve države članice da provode zakonodavne odredbe o minimalnoj dobi za sklapanje braka i da prate stanje prikupljanjem podataka razvrstanih po spolu i dokaza o povezanim čimbenicima kako bi se mogao bolje procijeniti opseg problema; traži od Komisije stvaranje europske baze podataka za praćenje pojave prisilnih brakova koja bi uključivala informacije iz trećih zemalja;

7.  potiče Europsku uniju da, u okviru svoje vanjske politike i politike razvojne suradnje, svojim partnerima ponudi strateški sporazum i da u tom smislu zahtijeva:

8.  smatra da je u okviru borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova od ključne važnosti stvoriti prostor za dijalog u duhu poštovanja s vođama zajednica i podići razinu osviještenosti u čitavoj javnosti te osobito među ugroženim osobama, služeći se obrazovnim i informativnim kampanjama te društvenim mrežama i novim medijima; stoga poziva na razvoj transverzalnih vladinih, pravnih, društvenih i diplomatskih aktivnosti u cilju sprječavanja takvih praksi; smatra da je važno povezati se s ključnim dionicima u lokalnim zajednicama kao što su učenici i učenice adolescentske dobi, nastavnici, roditelji, lokalni i vjerski vođe preko programa prilagođenih zajednici ili programima za podizanje razine osviještenosti u cilju ukazivanja na negativan učinak dječjih brakova na djecu, obitelji i zajednice te povesti dijalog o postojećem zakonu o dječjim brakovima i rodnoj neravnopravnosti te pristupanju sredstvima za rješavanje tih pitanja;

9.  smatra da je osnaživanje žena i djevojčica obrazovanjem, socijalnom potporom i gospodarskim mogućnostima ključan alat za borbu protiv tih praksi; preporučuje da EU promiče i štiti jednaka prava za žene i djevojčice u pogledu pristupa obrazovanju, uz poseban naglasak na besplatnom i kvalitetnom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te uključivanju obrazovanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju u školske kurikulume te pružanju obiteljima djevojčica financijskih poticaja i/ili pomoći za upis u školu i dovršenje školovanja; ističe da je potrebno djeci izbjeglicama zajamčiti potpuni pristup obrazovanju te promicati njihovu integraciju i uključenost u nacionalne obrazovne sustave; prepoznaje potrebu za pružanjem podrške i zaštite onima kojima prijete dječji, rani ili prisilni brakovi i onima koji su u takvim brakovima, u pogledu obrazovanja, psihološke i socijalne potpore, smještaju i drugim kvalitetnim socijalnim uslugama, kao i uslugama u području mentalnog, spolnog i reproduktivnog zdravlja i zdravstvene skrbi;

10.  poziva Europsku uniju da osigura osposobljavanje za vladine dužnosnike, uključujući njihovo diplomatsko osoblje, socijalne radnike, vjerske vođe i vođe zajednica, tijela kaznenog progona, pravosudne sustave trećih zemalja, učitelje, nastavnike i drugo osoblje u kontaktu s potencijalnim žrtvama, kako bi reagirali na slučajeve dječjeg braka i rodno uvjetovanog nasilja te bili sposobniji identificirati djevojčice i dječake izložene dječjim, prisilnim i ranim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od seksualnog nasilja i svim drugim praksama koje ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo te im pružiti podršku, kao i poduzeti učinkovite mjere kako bi se osiguralo poštovanje prava i dostojanstva tih osoba;

11.  poziva Europsku uniju da se pobrine o provedbi osposobljavanja policijskih službenika kako bi bili obučeniji za zaštitu prava djevojčica izloženih ranim i prisilnim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od silovanja i svim drugim praksama kojima se narušava ljudsko dostojanstvo;

12.  poziva države članice da osiguraju ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama neovisnu boravišnu dozvolu koja ne ovisi o statusu njihova bračnog druga ili partnera, osobito za žrtve fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući prisilne ili dogovorene brakove, te da zajamče poduzimanje svih administrativnih mjera za njihovu zaštitu, uključujući učinkovit pristup pomoći i zaštitnim mehanizmima;

13.  poziva EU i njegove države članice da razmisle o potpori i poboljšanju mjera zaštite u trećim zemljama, kao što su sigurne kuće i pristup pravnoj, medicinskoj i, prema potrebi, konzularnoj pomoći za žrtve dječjih, ranih i prisilnih brakova;

14.  potvrđuje da je Europska unija predana poštovanju ljudskih prava i temeljnih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskog dostojanstva i da mora besprijekorno djelovati na razini država članica te poziva Komisiju da započne opsežnu kampanju za podizanje razine osviještenosti i da jednu europsku godinu posveti borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova;

15.  snažno potiče globalno partnerstvo Girls Not Brides čiji je cilj okončati dječje brakove i pomoći djevojčicama da ostvare svoj puni potencijal;

16.  pozdravlja trenutačnu kampanju Afričke unije za okončanje dječjih brakova i rad organizacija kao što je Royal Commonwealth Society koje zagovaraju veće djelovanje u cilju okončanja dječjih brakova i uklanjanja rodne nejednakosti;

17.  naglašava da je potrebno smjesta informirati i educirati muškarce i dječake kako bi ih se uključilo u zaštitu ljudskih prava, uključujući prava djece i žena;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Ujedinjenim narodima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0379. (2) SL C 289, 9.8.2016., str. 57. (3) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf (4) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_action_plan_on_human_rights_and_democracy_en_2.pdf (5) Wodon, Quentin T.; Male, Chata; Nayihouba, Kolobadia Ada; Onagoruwa, Adenike Opeoluwa; Savadogo, Aboudrahyme; Yedan, Ali; Edmeades, Jeff; Kes, Aslihan; John, Neetu; Murithi, Lydia; Steinhaus, Mara; Petroni, Suzanne, Ekonomski učinci dječjih brakova: Globalno objedinjeno izvješće, Economic Impacts of Child Marriage, Washington, D.C., World Bank Group, 2017.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o definiciji malih i srednjih poduzeća (2018/2545(RSP))

P8_TA(2018)0293 B8-0304/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2003/361/EC od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. veljače 2011. naslovljenu „Revizija Akta o malom poduzetništvu za Europu „Small Business Act”” (COM(2011)0078) i s njom povezanu Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. svibnja 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. naslovljenu „Mala i srednja poduzeća: konkurentnost i poslovne prilike”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o obiteljskim poduzećima u Europi(4),

–  uzimajući u obzir presudu Općeg suda Suda Europske unije od 15. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući predvodnici u Europi: inicijativa za novoosnovana i rastuća poduzećaˮ COM(2016)0733,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o definiciji MSP-ova (O-000050/2018 – B8-0031/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za industriju, istraživanje i energetiku,

–  uzimajući u obzir članak 128. i članak 123. stavak 2. do 8. Poslovnika,

A.  budući da 23 milijuna MSP-ova u Uniji, koja čine oko 99 % svih poduzeća, zapošljavaju gotovo dvije trećine radno aktivnih Europljana, osiguravaju više od 90 milijuna radnih mjesta i stvaraju dodanu vrijednost u iznosu od 3,9 bilijuna EUR; budući da bitno doprinose gospodarskom rastu, socijalnoj koheziji, stvaranju i održavanju održivih i visokokvalitetnih radnih mjesta i ključni su pokretači u kontekstu energetske tranzicije, borbe protiv klimatskih promjena i konkurentnosti EU-a u području zelene tehnologije te u znatnoj mjeri stvaraju inovacije u EU-u;

B.  budući da 90 % MSP-ova u EU-u i 93 % svih poduzeća u nefinancijskom poslovnom sektoru Europske unije čine mikropoduzeća, koja stvaraju najveći dio dodane vrijednosti i najveći su poslodavci među MSP-ovima jer zapošljavaju oko 30 % radne snage u EU-u te stoga zaslužuju posebnu pozornost;

C.  budući da su administrativno opterećenje i financijske prepreke za MSP-ove, u usporedbi s većim poduzećima i bez obzira na njihovu organizacijsku strukturu, nerazmjerno visoki te predstavljaju prepreku za njihovu konkurentnost, izvoz i stvaranje radnih mjesta; budući da MSP-ovi na razini EU-a te na regionalnoj i lokalnoj razini imaju koristi od posebne potpore, uključujući mogućnosti financiranja i pojednostavnjene postupke, ali bi se, osim izrečenih političkih obećanja, mogli uložiti dodatni napori oko stvaranja jednostavnijeg okruženja koje bi pogodovalo malim i srednjim poduzećima;

D.  budući da se u stotinjak pravnih akata Unije nalaze pozivanja na definiciju MSP-ova (dalje u tekstu: „definicija MSP-ova)” , i to u prvom redu u područjima politike tržišnog natjecanja, zakonodavstvu o financijskom tržištu, u kontekstu strukturnih sredstava, sredstava za istraživanje i inovacije, ali i zakonodavstvu o radu, okolišu, energiji, zaštiti potrošača te socijalnom zakonodavstvu, kao na primjer u sekundarnom zakonodavstvu o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i Direktivi o energetskoj učinkovitosti;

E.  budući da je usklađeno pravno okruženje s jasnim pravilima korisno za sva poduzeća i da je stroga definicija MSP-ova instrument kojim se mogu ublažiti nedjelovanje tržišta i poteškoće povezane s natjecanjem među poduzećima koja se razlikuju po veličini, vlasničkoj strukturi i poslovnim modelima;

F.  budući da Komisija redovito prati provedbu definicije EU-a za MSP-ove; budući da je evaluacija provedena u više navrata, 2006., 2009. i posljednji put 2012., te da je zaključeno da nema potrebe za većom revizijom definicije EU-a za MSP-ove;

G.  budući da, s obzirom na međusektorski vrijednosni lanac za MSP-ove, treba smanjiti institucionalne, tehničke i birokratske prepreke te da su potrebne učinkovite politike kojima se podupire stvaranje mreža koje povezuju poduzeća;

H.  budući da definicija MSP-ova mora pomoći u stvaranju kvalitetnih radnih mjesta, poboljšanju uvjeta rada i sigurnosti te ograničavanju svih zloupotreba na apsolutni minimum;

Definicija MSP-ova

Aktivnosti Komisije

1.  pozdravlja početnu procjenu učinka od strane Komisije i zalaže se za to da se naglasak stavi na poduzeća koja trebaju potporu i jednostavna pravila kako bi se stvorili optimalni uvjeti za sigurnost pri planiranju i pravna sigurnost za MSP-ove; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Komisija provela javno savjetovanje;

2.  smatra da treba zadržati fleksibilnost predviđenu u Preporuci iz 2003. s obzirom na posebna obilježja tog strateškog instrumenta i brojne razlike među malim i srednjim poduzećima i državama članicama; uvjeren je da se opća struktura definicije mora očuvati i primjenjivati uz pravu kombinaciju već utvrđenih kriterija;

Ponovna ocjena definicije MSP-ova

3.  poziva Komisiju da spriječi velike aktere da eventualno stvore umjetne korporativne strukture kako bi ostvarili korist od definicije MSP-ova, što bi moglo dovesti do neopravdane i šire raspodjele dostupne potpore, koja tada ne bi bila dostupna MSP-ovima kojima je potrebna; naglašava da prilagodba definicije malih i srednjih poduzeća treba uvijek biti na korist MSP-ova i olakšati im pristup javnoj potpori;

4.  poziva Komisiju da razmotri ažuriranje definicije MSP-ova te da uzme u obzir i ekonomska predviđanja Komisije u pogledu inflacije i produktivnosti rada kako bi se u nadolazećim godinama izbjegla potreba brze ponovne prilagodbe; smatra da bi se buduće prilagodbe definicije malih i srednjih poduzeća trebale provoditi tako da se njima osigurava dugoročna stabilnost definicije;

5.  upozorava da je broj zaposlenika postao opće prihvaćen kriterij te bi trebao ostati glavni kriterij; uviđa da kriterij broja zaposlenika ima određena ograničenja u pogledu točnosti usporedbe diljem EU-a i stoga smatra da su godišnji promet i bilance također važni kriteriji za definiciju; nadalje ističe da je važno na odgovarajući način priznati novoosnovana poduzeća i „mikropoduzeća”, a time i akronim MMSP;

6.  naglašava da je potrebno pojasniti pojmove „povezana poduzeća” i „partnerska poduzeća” kao i status MSP-ova pri spajanjima; smatra da je nadasve bitno pojednostavniti postupke, birokraciju i važeće odredbe; u tom smislu poziva Komisiju da pojednostavni važeće odredbe; smatra da, ako novoosnovana poduzeća surađuju sa zajedničkim poduzećima, prilikom procjene statusa MSP-a novoosnovanog poduzeća ne treba uzimati u obzir poduzeća povezana sa zajedničkim poduzećima, pod uvjetom da se ne radi o umjetnoj konstrukciji i da nema ostalih vrsta odnosa novoosnovanog poduzeća s povezanim poduzećima;

7.  poziva Komisiju da podrži grupiranje poduzeća, posebno klastere i mreže poduzeća, u cilju poticanja racionalizacije troškova i unaprjeđenja razmjene znanja i stručnosti, osobito kada je riječ o inovacijama u području proizvoda i usluga te u području postupaka.

Ostale primjedbe uz definiciju MSP-ova

8.  podržava inicijativu Komisije za novoosnovana i rastuća poduzeća; promicanje poduzetništva smatra važnim za gospodarski rast u Uniji; pozdravlja prijelazno razdoblje od dvije godine tijekom kojeg bi, na primjer, ubrzano rastuća poduzeća zadržala status MSP-a; traži da se ocijeni je li potrebno produljiti prijelazno razdoblje; poziva Komisiju da nastavi s radom na pomaganju poduzetnicima, novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima u prikupljanju sredstava, uključujući nove inicijative poput skupnog financiranja;

9.  smatra da se instrumentima gospodarske diplomacije na razini Unije, kao što je primjerice misija za rast, mogu bolje rješavati gospodarski izazovi i iskorištavati prilike na globalnoj razini; poziva Komisiju da u okviru strategije za industrijsku politiku EU-a u to područje uloži više napora, a da pri tome ne stvori dvostruke strukture; u tom smislu poziva da se stvori pokazatelj za MSP-ove „potencijal za izvoz u odnosu na veličinu poduzeća” kako bi se poboljšale informacije i primjeri najbolje prakse o mogućnostima internacionalizacije i međunarodne konkurentnosti MSP-ova te da se MSP-ovima s velikim potencijalom za izvoz ponudi posebna potpora;

10.  zabrinut je da se poduzećima na koja se ne primjenjuje definicija MSP-ova, a koja ipak imaju tipičnu strukturu srednjih poduzeća, takozvanim „poduzećima srednje tržišne kapitalizacije” u politici ne poklanja adekvatna pozornost unatoč njihovu velikom doprinosu zapošljavanju i rastu zahvaljujući njihovoj produktivnosti; stoga poziva Komisiju da razmotri uspostavu zasebne definicije tih poduzeća kako bi se omogućile ciljane mjere za poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, a pri čemu bi se izbjeglo da se definicija MSP-ova proširi u tolikoj mjeri da bi to ugrozilo njezine početne ciljeve;

11.  napominje da, uz MSP-ove, slobodne djelatnike i velika poduzeća, i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije doprinose zapošljavanju i rastu, posebno zahvaljujući svojoj produktivnosti, te da stoga zaslužuju da im se u politikama EU-a posveti adekvatna pozornost;

12.  poziva Komisiju da uz prioritetne mjere za MSP-ove iz EU-a provjeri pokretanje inicijative usmjerene na sredstva koja bi obuhvatila pristup suradnji u području istraživanja, strategije digitalizacije i razvoj izvoznih tržišta;

Obveze izvješćivanja, statistički podaci, studije i procjene učinka

13.  smatra da bi se u budućem programu COSME i devetom okvirnom programu te programima strukturnih fondova u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru trebalo nastaviti izdvajati dovoljna sredstva za podupiranje MSP-ova koji teže inovacijama i stvaranju radnih mjesta;

14.  ističe da je važno imati jasnu i jedinstvenu definiciju MSP-ova u kontekstu tekućih pregovora o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije s obzirom na to da su MSP-ovi definirani u pravu EU-a i da im se često daje poseban status u trgovinskim sporazumima Unije;

15.  poziva Komisiju da detaljno istraži moguće učinke definicije MSP-ova na gospodarski razvoj i efekte ovisnosti koji se očituju u tome da se poduzeća dobrovoljno odriču rasta kako bi izbjegla birokratska opterećenja i ostale obveze koje bi nastale gubitkom statusa MSP-a;

16.  ističe da mala lokalna poduzeća koja pružaju javne usluge te ispunjavaju kriterije za MSP-ove imaju važnu ulogu u lokalnim zajednicama, da su duboko ukorijenjena u svom lokalnom poduzetničkom okruženju u kojem, među ostalim, osiguravaju povoljne uvjete za rast svih ostalih MSP-ova; napominje da javno vlasništvo ne znači nužno da poduzeće prima financijsku ili regulatornu potporu od javnih tijela, što zbog nacionalnog zakonodavstva, zakonodavstva o državnim potporama ili financijski slabih javnih tijela; stoga potiče Komisiju da provede studiju o učincima definicije na poduzeća u javnom vlasništvu koja su financijski neovisna, organizirana u skladu s privatnim pravom ili posluju u uvjetima tržišnog natjecanja s privatnim poduzećima;

17.  traži od Komisije da ispita u kojoj su mjeri izvedive sektorske definicije MSP-ova i da provjeri njihove učinke i dodanu vrijednost koje bi dotične gospodarske grane imale u takvom slučaju;

18.  poziva na to da se kod svih zakonodavnih prijedloga EU-a, povrh obveza koje Komisija dobrovoljno preuzima, provodi obvezujuće testiranje utjecaja zakonodavstva na MSP-ove, uz načelo „počnimo od malih”; ističe da rezultat tog ispitivanja treba jasno naglasiti u procjeni učinka svih zakonodavnih prijedloga; poziva na odgovarajuće obvezivanje Komisije u sljedećem međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva te smatra da bi se moglo razmotriti ažuriranje Akta o malom poduzetništvu za Europu;

Smjernice za MSP-ove u vezi s definicijom

19.  poziva države članice i Komisiju da poduzećima ponude pravovremene i optimalne smjernice pri njihovu utvrđivanju statusa MSP-a te informacije o bilo kakvim izmjenama definicije MSP-a i postupaka;

o
o   o

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 124, 20.5.2003., str. 36. (2) SL C 377E, 7.12.2012., str. 102. (3) SL C 68E, 7.3.2014., str. 40. (4) SL C 316, 22.9.2017., str. 57.

Preporuka Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana (2017/2056(INI))

P8_TA(2018)0294 A8-0185/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3. i 8. te glavu V., osobito članke 21., 22. i 36. Ugovora o Europskoj uniji, kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir početak pregovora 7. veljače 2017. između Europske unije i Azerbajdžana o novom sveobuhvatnom sporazumu, koji bi trebao zamijeniti sporazum iz 1999. o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Azerbajdžana, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir da je Vijeće 7. studenoga 2016. donijelo pregovaračke smjernice za taj sporazum,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana u području energetike od 7. studenoga 2006.,

–  uzimajući u obzir glavne rezultate 15. sastanka Vijeća za suradnju između Europske unije i Azerbajdžana od 9. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 19. prosinca 2017. o odnosima EU-a i Azerbajdžana u okviru revidirane europske politike susjedstva (SWD(2017)0485),

–  uzimajući u obzir poruku Predsjedništva Parlamentarne skupštine Euronest od 30. listopada 2017. upućenu čelnicima država ili vlada,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. o preporuci Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(3),

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave sa sastanaka na vrhu Istočnog partnerstva, uključujući i onu od 24. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir publikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje i Komisije iz lipnja 2016. naslovljenu „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku”, a posebno njezina ključna načela,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. lipnja 2017. o slučaju azerbajdžanskog novinara Afgana Muhtarlija(4)i druge rezolucije o Azerbajdžanu, a posebno one u vezi s ljudskim pravima i vladavinom prava,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju od 14. siječnja 2018. o presudi protiv novinara Afgana Muhtarlija u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 11. listopada 2017. o funkcioniranju demokratskih institucija u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Odbor ministara Vijeća Europe 5. prosinca 2017. pokrenuo postupak zbog povrede jer azerbajdžanske vlasti uporno odbijaju provesti presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Ilgar Mammadov protiv Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir izvješće o misiji u svrhu procjene potreba Ureda za demokratske institucije i ljudska prava pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OSCE/ODIHR) od 2. ožujka 2018. o prijevremenim predsjedničkim izborima u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i stajalište u obliku amandmana Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0185/2018),

A.  budući da se Istočno partnerstvo temelji na zajedničkoj predanosti Armenije, Azerbajdžana, Bjelarusa, Gruzije, Moldove, Ukrajine i Europske unije produbljivanju odnosa i poštovanju međunarodnog prava i temeljnih vrijednosti, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da bi novi sporazum između EU-a i Azerbajdžana trebao zastupati interese Unije u regiji te promicati njezine vrijednosti;

B.  budući da se Parlament zalaže za produbljivanje odnosa sa svim članovima Istočnog partnerstva ukoliko oni poštuju te temeljne vrijednosti; budući da bi privlačan dugoročni model „EaP+”, koji je Parlament predložio u svojoj rezoluciji o Istočnom partnerstvu od 15. studenoga 2017., a prema kojemu bi ti članovi u konačnici mogli pristupiti, između ostalog, carinskoj, energetskoj i digitalnoj uniji te schengenskom području, u okviru politike Istočnog partnerstva trebalo otvoriti i zemljama koje nemaju sporazum o pridruživanju s EU-om, primjerice Azerbajdžanu, jednom kada budu spremne za preuzimanje tih pojačanih obveza i kada ostvare znatan napredak u provedbi dogovorenih reformi;

C.  budući da su trenutačno odnosi EU-a i Azerbajdžana uređeni Sporazumom o partnerstvu i suradnji iz 1999.; budući da je EU najveći trgovinski partner Azerbajdžana i njegovo najveće tržište izvoza i uvoza te predstavlja 48,6 % njegove ukupne trgovine, a ujedno je i najveći izvor izravnih stranih ulaganja; budući da je Azerbajdžan strateški energetski partner EU-a, a to omogućuje diversifikaciju energetskih izvora EU-a; međutim, budući da se gospodarstvo Azerbajdžana snažno oslanja na sektor nafte i plina, koji predstavlja oko 90 % izvoza, te je zbog toga osjetljivo na vanjske šokove i fluktuacije svjetskih cijena nafte; budući da Azerbajdžan još uvijek nije član Svjetske trgovinske organizacije (WTO), što dovodi do ozbiljnih carinskih i necarinskih prepreka koje ometaju trgovinu i poslovne odnose s EU-om;

D.  budući da su EU i Azerbajdžan u zajedničkoj izjavi sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva od 24. studenoga 2017. naglasili da će „EU diferenciranim pristupom nastaviti zajednički sa svakom od partnerskih zemalja, uključujući s Armenijom, Azerbajdžanom i Bjelarusom, raspravljati o privlačnim i realističnim opcijama za jačanje uzajamne trgovine i poticanje ulaganja koji će održavati zajedničke interese, reformiranu politiku ulaganja u području zaštite ulaganja, kao i međunarodna trgovinska pravila i međunarodne standarde povezani s trgovinom, među ostalim u području intelektualnog vlasništva, te koji će doprinijeti modernizaciji i diversifikaciji gospodarstava“;

E.  budući da se očekuje da će novi sporazum pozitivno utjecati na Azerbajdžan, u smislu promicanja demokratskih standarda, rasta i gospodarskog razvoja; budući da je takva perspektiva od posebne važnosti za mlade u Azerbajdžanu jer se na taj način potiče nova generacija obrazovanih Azerbajdžanaca u cilju poštovanja temeljnih vrijednosti EU-a i modernizacije te zemlje; budući da je u potpunosti djelotvorno civilno društvo ključan preduvjet za osiguravanje gospodarske diversifikacije;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Azerbajdžana.

(1) SL L 246, 17.9.1999., str. 3. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0440. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0267.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i jordanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0798 – 2018/2060(INI))

P8_TA(2018)0295 A8-0232/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i jordanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0798),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenoga 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu Uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ COM(2017)0008, a posebno njezina poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-u,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0232/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućava prijenos osobnih podataka tijelu iz treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU-a kojim se osiguravaju prikladne zaštitne mjere ili sporazuma o suradnji sklopljenih prije 1. svibnja 2017. kojima se omogućava razmjena osobnih podataka te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima propisanima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794 i ako su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se u međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da se takav prijenos mora temeljiti na međunarodnom ugovoru sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a čime se osiguravaju prikladne zaštitne mjere u odnosu na zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018. – 2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je EDPS nadzornik Europola od 1. svibnja 2017. te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnosi na zaštitu podataka;

1.  smatra da se potreba i proporcionalnost suradnje s Hašemitskom Kraljevinom Jordan u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije mora prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu ocjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i jordanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da dovrši pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija s uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka u Hašemitskoj Kraljevini Jordanu u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da ukoliko se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, sporazum se ne može sklopiti;

5.  traži da se u sporazum, radi punog poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji usluga u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Hašemitskoj Kraljevini Jordanu;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da se za svaku daljnju obradu uvijek zahtijeva prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih staviti na raspolaganje EDPS-u na njegov zahtjev; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se nadležna tijela Hašemitske Kraljevine Jordana obvezuju na poštovanje tih ograničenja te da se odredi način na koji će se ta ograničenja poštovati;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama povjerljivosti nadležnih jordanskih tijela koja dobivaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, donošenje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će ovaj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s Vladom Hašemitske Kraljevine Jordana te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  smatra da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebalo sastaviti iscrpan popis nadležnih tijela u Hašemitskoj Kraljevini Jordanu kojima Europol može prenositi podatke te opisati njihove nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

16.  ustraje u tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Hašemitske Kraljevine Jordana drugim tijelima u Hašemitskoj Kraljevini Jordanu može dopustiti samo za ispunjavanje prvotne svrhe prijenosa koji je proveo Europol i da se o tome uvijek trebaju obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

17.  naglašava da je potrebno izričito navesti da su daljnji prijenosi informacija od nadležnih tijela Hašemitske Kraljevine Jordana drugim zemljama zabranjeni i da bi to dovelo do neposrednog raskida međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Hašemitskom Kraljevinom Jordanom trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informacije, ispravljanje i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu osobe iznimno osjetljiv i izaziva veliku zabrinutost s obzirom na različite pravne okvire, društvene posebnosti i kulturne pozadine Hašemitske Kraljevine Jordana i Europske unije; ističe da su kaznena djela različito definirana u Uniji i u Hašemitskoj Kraljevini Jordanu; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za ispitanike i osobe povezane s ispitanicima; smatra da je potrebno da Hašemitska Kraljevina Jordan definira posebne zaštitne mjere u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva koje bi sama trebala poštovati;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati redovnim ocjenama kako bi se procijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za zaključenje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te Hašemitskoj Kraljevini Jordanu.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018. – 2020. koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Republike Turske o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i turskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0799 – 2018/2061(INI))

P8_TA(2018)0296 A8-0233/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Republike Turske o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i turskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0799),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnim protokom podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlje o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0233/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794, uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te da ih treba kontrolirati neovisno tijelo, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da su posljednjih godina otkrivena kršenja ljudskih prava u Republici Turskoj; budući da se neslaganje nemilosrdno guši, a cilj su novinari, politički aktivisti i borci za ljudska prava; budući da se i dalje izvještava o slučajevima mučenja, pa tako i nakon vojnog udara u srpnju 2016.; budući da su sve stvarne istrage kršenja ljudskih prava koja su počinili državni dužnosnici nekažnjeno spriječene, a da naoružane skupine nastavljaju s zlostavljanjima;

E.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018.–2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

F.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da sporazumi o strateškoj i operativnoj suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

G.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

H.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te da je savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnosi na zaštitu podataka;

1.  smatra da se nužnost i proporcionalnost suradnje s Republikom Turskom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije moraju prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Republike Turske o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i turskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da nadopuni pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  smatra da postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu poštovanja temeljnih prava u Republici Turskoj, posebice u pogledu slobode izražavanja i vjeroispovijesti te prava na nepodvrgavanje mučenju ili nehumanom postupanju, kao što je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

4.  ističe da je preduvjet za pokretanje pregovora taj da Turska ispuni svoju horizontalnu obvezu potpune, učinkovite i nediskriminirajuće suradnje sa svim državama članicama u područjima pravosuđa i unutarnjih poslova, pa i s Republikom Ciprom;

5.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavlja prijenos osobnih podataka u Republiku Tursku u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

6.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da se sporazum ne može sklopiti ako se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi;

7.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola za kršenje prava Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

8.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji informacija u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Republici Turskoj;

9.  traži da se sporazumom jasno predvidi da svaka daljnja obrada uvijek iziskuje prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se nadležna tijela Republike Turske obvezuju na poštovanje tih ograničenja te da se odredi način na koji će se zajamčiti poštovanje tih ograničenja;

10.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

11.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna turska tijela koja primaju osobne podatke od Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

12.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

13.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Turske te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor nad provedbom međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

14.  smatra da bi Komisija trebala biti oprezna u pogledu razmjera rizika koje predstavlja prijenos osobnih podataka u Tursku, s obzirom na česte pritužbe građana na kršenje ljudskih prava u Republici Turskoj;

15.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

16.  smatra da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage, a ne na operacije prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenim djelima usmjerenih na pojedince koji se smatraju osumnjičenima;

17.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

18.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebalo sastaviti iscrpan popis nadležnih tijela u Republici Turskoj kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

19.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Republike Turske drugim tijelima u Republici Turskoj dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je izvršio Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

20.  ističe da je potrebno izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Republike Turske drugim zemljama zabranjen i da bi to rezultiralo neposrednim raskidom međunarodnog sporazuma;

21.  smatra da bi međunarodni sporazum s Republikom Turskom trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informiranje, ispravak i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

22.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i spolnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu sredinu Turske koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Turskoj; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere koje će Turska morati poštovati u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva;

23.  vjeruje da bi u sporazum trebalo uključiti mehanizam nadzora te da bi sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola, kao i njegova usklađenost s europskim pravima i načelima zaštite podataka;

24.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet EDPS-a, u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

25.  ističe da će Parlament dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladi Republike Turske.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018.–2020., koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Države Izraela o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i izraelskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0806 – 2018/2062(INI))

P8_TA(2018)0297 A8-0235/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Države Izraela o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i izraelskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0806),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućuje razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0235/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018. – 2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je Država Izrael bila uvrštena na popis trećih država i organizacija s kojima bi Europol trebao sklapati sporazume, naveden u Odluci Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009.(8); budući da su pregovori o sporazumu o operativnoj suradnji pokrenuti 2010. godine, ali nisu okončani do stupanja na snagu Uredbe o Europolu (Uredba (EU) 2016/794) 1. svibnja 2017. godine;

H.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnose na zaštitu podataka;

1.  smatra da se nužnost i proporcionalnost suradnje s Državom Izrael u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije moraju prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu učinka; ističe da je potreban oprez pri definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Države Izraela o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i izraelskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da dovrši pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija s uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka u Državu Izrael u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da se sporazum ne može sklopiti ako se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi; pozdravlja, u tom kontekstu, činjenicu da je Komisija 2011. službeno potvrdila da je Izrael zemlja koja pruža odgovarajuću razinu zaštite podataka u pogledu automatizirane obrade osobnih podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ;

5.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji informacija u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Državi Izraelu;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da svaka daljnja obrada uvijek iziskuje prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se obvezuju nadležna tijela Države Izraela da poštuju ta ograničenja te da se odredi način kojim bi se zajamčilo poštovanje tih ograničenja;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna izraelska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno navesti i definirati u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Izraela te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor nad provedbom međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  mišljenja je da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Državi Izraelu kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa kojim bi se zamijenilo ili dodalo novo nadležno tijelo trebalo preispitati međunarodni sporazum;

16.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Države Izraela drugim tijelima u Državi Izraelu dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je ostvario Europol i da to uvijek treba priopćiti neovisnom tijelu, EDPS-u i Europolu;

17.  ističe da je potrebo izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Države Izraela drugim zemljama zabranjen i da bi to rezultiralo neposrednim završetkom međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Državom Izraelom trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informacije, ispravljanje i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Države Izraela koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Državi Izraelu; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere koje će Država Izrael morati poštovati u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet EDPS-a, u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladi Države Izraela.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018. – 2020. koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18. (8) SL L 325, 11.12.2009., str. 12.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Tunisa o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i tuniskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0807 – 2018/2063(INI))

P8_TA(2018)0298 A8-0237/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Tunisa o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i tuniskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0807),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućuje razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0237/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018.–2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017.postao nadzornik Europola te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnose na zaštitu podataka;

1.  smatra da se nužnost i proporcionalnost suradnje s Tunisom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije moraju propisno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Tunisa o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i tuniskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da dovrši pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija s uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka Tunisu u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da se sporazum, ako se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, ne može sklopiti;

5.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji informacija u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Tunisu;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da svaka daljnja obrada uvijek iziskuje prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba koja obvezuje nadležna tijela Tunisa da poštuju ta ograničenja te da se odredi način na koji bi se zajamčilo poštovanje tih ograničenja;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna tuniska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Tunisa te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  mišljenja je da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Tunisu kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa kojim bi se zamijenilo ili dodalo novo nadležno tijelo trebalo preispitati međunarodni sporazum;

16.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Tunisa drugim tijelima u Tunisu dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je proveo Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

17.  ističe da je potrebo izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Tunisa drugim državama zabranjen i da bi to rezultiralo trenutačnim raskidom međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Tunisom trebao podrazumijevati da osobe na koje se podaci odnose imaju pravo na informacije, ispravke i brisanje, kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Tunisa koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Tunisu; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere koje će Tunis morati poštovati u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladi Tunisa.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018.–2020., koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Kraljevine Maroka o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i marokanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0808 – 2018/2064(INI))

P8_TA(2018)0299 A8-0238/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog za pokretanje pregovora o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Kraljevine Maroka o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i marokanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0808);

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0238/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018. – 2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je EDPS nadzornik Europola od 1. svibnja 2017. te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnosi na zaštitu podataka;

1.  smatra da se potreba i proporcionalnost suradnje s Kraljevinom Marokom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije mora prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu ocjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Kraljevine Maroka o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i marokanskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija nadopuni uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka u Kraljevini Maroku u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da ukoliko se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, sporazum se ne može sklopiti;

5.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji informacija u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Kraljevini Maroku;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da se za svaku daljnju obradu uvijek zahtijeva prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih staviti na raspolaganje EDPS-u na njegov zahtjev; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se nadležna tijela Kraljevine Maroka obvezuju na poštovanje tih ograničenja te da se odredi način na koji će se ta ograničenja poštovati;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna marokanska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Kraljevine Maroka i u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo imati ovlasti za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  mišljenja je da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Kraljevini Maroku kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

16.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Kraljevine Maroka drugim tijelima u Kraljevini Maroku dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je ostvario Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

17.  ističe da je potrebno izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Kraljevine Maroka drugim zemljama zabranjen i da bi to dovelo do neposrednog raskida međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Kraljevinom Marokom trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informacije, ispravljanje i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Kraljevine Maroka koji su različiti od onih u Europskoj uniji; ističe činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Kraljevini Maroku; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno da Kraljevina Maroko definira posebne zaštitne mjere u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva koje bi sama trebala poštovati;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za zaključenje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladi Kraljevine Maroka.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018. – 2020. koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Libanonske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i libanonskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0805 – 2018/2065(INI))

P8_TA(2018)0300 A8-0234/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Libanonske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i libanonskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0805),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0234/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018.–2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnose na zaštitu podataka;

1.  smatra da se nužnost i proporcionalnost suradnje s Libanonskom Republikom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije moraju propisno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Libanonske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i libanonskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da dovrši pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija s uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka Libanonskoj Republici u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da se sporazum, ako se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, ne može sklopiti;

5.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji usluga u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Libanonskoj Republici;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da svaka daljnja obrada uvijek iziskuje prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se nadležna tijela Libanonske Republike obvezuju na poštovanje tih ograničenja te da se odredi način na koji bi se zajamčilo poštovanje tih ograničenja;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna libanonska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će taj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Libanonske Republike te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo imati ovlasti za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  smatra da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Libanonskoj Republici kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

16.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Libanonske Republike drugim tijelima u Libanonskoj Republici dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je proveo Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

17.  ističe da je potrebo izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Libanonske Republike drugim državama zabranjen i da bi to rezultiralo trenutačnim raskidom međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Libanonskom Republikom trebao podrazumijevati da osobe na koje se podaci odnose imaju pravo na informacije, ispravke i brisanje, kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Libanonske Republike koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Libanonskoj Republici; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere koje će Libanonska Republika morati poštovati u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi sporazum trebalo podvrgavati periodičnim evaluacijama kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i njegova usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladi Libanonske Republike.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018.–2020., koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Arapske Republike Egipta o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i egipatskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0809 – 2018/2066(INI))

P8_TA(2018)0301 A8-0236/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Arapske Republike Egipta o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i egipatskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0809),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a;

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0236/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se u međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da su posljednjih godina otkrivena kršenja ljudskih prava u Arapskoj Republici Egiptu; budući da se neslaganje nemilosrdno guši, a cilj su novinari, politički aktivisti i borci za ljudska prava; budući da se i dalje izvještava o slučajevima mučenja; budući da su sve istrage kršenja ljudskih prava koja su počinili državni dužnosnici nekažnjeno spriječene;

E.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018. – 2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

F.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

G.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

H.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnose na zaštitu podataka;

1.  smatra da se potreba i proporcionalnost suradnje s Arapskom Republikom Egipat u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije mora prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu ocjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Arapske Republike Egipta o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i egipatskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da dovrši pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija s uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  smatra da postoje veliki problemi u pogledu temeljnih prava u Arapskoj Republici Egiptu, posebice u pogledu slobode izražavanja i vjeroispovijesti te prava na nepodvrgavanje mučenju ili nehumanom postupanju, kao što je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

4.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka u Arapskoj Republici Egiptu u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

5.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da ukoliko se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, sporazum se ne može sklopiti;

6.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

7.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji usluga u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Arapskoj Republici Egiptu;

8.  traži da se sporazumom jasno predvidi da se za svaku daljnju obradu uvijek zahtijeva prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se obvezuju nadležna tijela Arapske Republike Egipta da poštuju ta ograničenja te da se odredi način kojim bi se zajamčilo poštovanje tih ograničenja;

9.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

10.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna egipatska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

11.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će ovaj prijenos vjerojatno utjecati;

12.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Arapske Republike Egipta te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

13.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

14.  mišljenja je da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

16.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Arapskoj Republici Egiptu kojima Europol može prenositi podatke te opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa kojim bi se zamijenilo ili dodalo novo nadležno tijelo trebalo preispitati međunarodni sporazum;

17.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Arapske Republike Egipta drugim tijelima u Arapskoj Republici Egiptu dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je ostvario Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

18.  ističe da je potrebo izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Arapske Republike Egipta drugim državama zabranjen i da bi to rezultiralo neposrednim završetkom međunarodnog sporazuma;

19.  smatra da bi međunarodni sporazum s Arapskom Republikom Egipat trebao uključivati pravo osoba na koje se podaci odnose na informacije, ispravljanje i brisanje kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

20.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Arapske Republike Egipta koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Arapskoj Republici Egiptu; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno da Arapska Republika Egipat definira posebne zaštitne mjere u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva koje bi sama trebala poštovati;

21.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati redovnim ocjenama kako bi se procijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

22.  poziva Komisiju da zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka prije finalizacije međunarodnog sporazuma u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbe (EZ) br. 45/2001;

23.  ističe da će suglasnost Parlamenta za zaključenje sporazuma biti uvjetovana dovoljnom uključenošću Europskog parlamenta u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi Arapske Republike Egipta.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018. – 2020. koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2018. o Preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Alžirske Narodne Demokratske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i alžirskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0811 – 2018/2067(INI))

P8_TA(2018)0302 A8-0239/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Alžirske Narodne Demokratske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i alžirskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2017)0811),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) br. 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma kojima se omogućava razmjena podataka između Europola i trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(6),

–  uzimajući u obzir sporazum Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu uredbe o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008), a posebno poglavlja o obradi operativnih osobnih podataka koje se odnosi na tijela, urede ili agencije Unije koje obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a;

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0239/2018),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) omogućuje prijenos osobnih podataka tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je takav prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi, ili sporazuma o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794., uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere;

B.  budući da se u međunarodnim sporazumima kojima se omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka između Europola i trećih zemalja trebaju poštovati članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima te članak 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak te kontrolu neovisnog tijela, kao što je posebno određeno Poveljom, te da se treba dokazati da su ti sporazumi nužni i proporcionalni za izvršavanje zadaća Europola;

C.  budući da bi takav prijenos trebao biti utemeljen na međunarodnom sporazumu sklopljenom između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. UFEU-a i uključivati prikladne zaštite mjere za zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

D.  budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2018. – 2020.(7) ističe da je za ispunjavanje misije Europola sve važniji pojačani multidisciplinarni pristup, uključujući objedinjavanje potrebnih stručnih znanja i informacija sve većeg broja partnera;

E.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o borbi protiv kiberkriminaliteta od 3. listopada 2017. istaknuo da strateški i operativni sporazumi o suradnji između Europola i trećih zemalja olakšavaju i razmjenu informacija i praktičnu suradnju u borbi protiv kiberkriminaliteta;

F.  budući da je Europol u prošlosti već sklopio brojne sporazume o razmjeni podataka s trećim zemljama poput Albanije, Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kolumbije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Gruzije, Islanda, Lihtenštajna, Moldove, Monaka, Crne Gore, Norveške, Srbije, Švicarske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država;

G.  budući da je EDPS 1. svibnja 2017. postao nadzornik Europola te savjetnik institucija EU-a o politikama i zakonodavstvu koje se odnose na zaštitu podataka;

1.  smatra da se potreba i proporcionalnost suradnje s Alžirskom Narodnom Demokratskom Republikom u području izvršavanja zakonodavstva u cilju ostvarivanja sigurnosnih interesa Europske unije mora prikladno ocijeniti; u tom kontekstu poziva Komisiju da provede temeljitu ocjenu učinka; ističe da je potrebno biti oprezan u definiranju mandata za pregovore o sporazumu između Europske unije i Alžirske Narodne Demokratske Republike o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i alžirskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma;

2.  smatra da bi se u trećim zemljama primateljicama trebala osigurati potpuna usklađenost s člancima 7. i 8. Povelje te drugim temeljnim pravima i slobodama zaštićenima Poveljom; u tom pogledu poziva Vijeće da pregovaračke smjernice koje je predložila Komisija nadopuni uvjetima utvrđenima u ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje da dosad nije provedena odgovarajuća procjena učinka kako bi se temeljito procijenili rizici koje predstavljaju prijenosi osobnih podataka u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici u pogledu prava pojedinaca na privatnost i zaštitu podataka, ali i drugih temeljnih prava i sloboda zaštićenih Poveljom; traži od Komisije da provede odgovarajuću procjenu učinka radi utvrđivanja zaštitnih mjera koje treba uključiti u sporazum;

4.  ustraje u tome da bi razina zaštite koja proizlazi iz sporazuma u načelu trebala biti istovjetna razini zaštite zajamčene pravom EU-a; ističe da ukoliko se ta razina ne može jamčiti i u zakonodavstvu i u praksi, sporazum se ne može sklopiti;

5.  traži da se u sporazum, radi poštovanja članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a te izbjegavanja potencijalne odgovornosti Europola u pogledu kršenja zakona Unije o zaštiti podataka zbog prijenosa osobnih podataka bez potrebnih i odgovarajućih zaštitnih mjera, uvrste stroge i posebne odredbe kojima se zahtijeva poštovanje načela ograničenja svrhe s jasnim uvjetima obrade prenesenih osobnih podataka;

6.  poziva na dovršavanje smjernice B kako bi se u sporazumu izričito navelo da je Europol, u skladu s člankom 19. Uredbe o Europolu, dužan poštovati sva ograničenja uvedena za osobne podatke koje Europolu dostavljaju države članice ili drugi pružatelji usluga u pogledu uporabe i pristupa podacima koji će se prenijeti Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici;

7.  traži da se sporazumom jasno predvidi da se za svaku daljnju obradu uvijek zahtijeva prethodno pisano odobrenje Europola; naglašava da bi Europol trebao dokumentirati ta odobrenja te ih na zahtjev EDPS-a staviti na raspolaganje; poziva na to da se u sporazum uvrsti odredba kojom se obvezuju nadležna tijela Alžirske Narodne Demokratske Republike da poštuju ta ograničenja te da se odredi način kojim bi se zajamčilo poštovanje tih ograničenja;

8.  ustraje u tome da se u sporazum uvrste jasne i precizne odredbe o utvrđivanju razdoblja zadržavanja prenesenih osobnih podataka i brisanju prenesenih osobnih podataka nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme nakon isteka razdoblja zadržavanja podataka, ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i EDPS-u;

9.  očekuje da će se primjenjivati kriteriji iz uvodne izjave 71. Direktive (EU) 2016/680, odnosno da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti koje moraju ispunjavati nadležna alžirska tijela koja primaju osobne podatke iz Europola i načelu specifičnosti, te da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja;

10.  smatra da se kategorije kaznenih djela za koja će se osobni podaci razmjenjivati trebaju jasno definirati i navesti u samom međunarodnom sporazumu, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; naglašava da bi taj popis trebao na jasan i precizan način definirati sve aktivnosti obuhvaćene takvim kaznenim djelima te osobe, skupine i organizacije na koje će ovaj prijenos vjerojatno utjecati;

11.  potiče Vijeće i Komisiju da zajedno s vladom Alžirske Narodne Demokratske Republike te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje odrede koje će neovisno nadzorno tijelo biti zaduženo za nadzor provedbe međunarodnog sporazuma; potiče na postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u prilogu sporazumu;

12.  smatra da bi u slučaju povrede međunarodnog sporazuma obje ugovorne stranke trebale imati pravo da taj sporazum obustave ili opozovu te da bi neovisno nadzorno tijelo također trebalo biti nadležno za predlaganje obustave ili raskida sporazuma u slučaju njegove povrede; smatra da se svi osobni podaci obuhvaćeni područjem primjene sporazuma koji su preneseni prije njegove obustave ili raskida mogu nastaviti obrađivati u skladu sa sporazumom; smatra da bi trebalo uvesti periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se moglo ocijeniti poštuju li stranke sporazum;

13.  smatra da treba jasno definirati pojam pojedinačnog slučaja jer je taj pojam potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

14.  smatra da treba definirati pojam opravdanog razloga kako bi se procijenila nužnost i proporcionalnost prijenosa podataka; ističe da bi se ta definicija trebala isključivo odnositi na stvarne kaznene istrage;

15.  naglašava da druga tijela ne mogu dodatno obrađivati podatke prenesene tijelu primatelju i da bi u tu svrhu trebao biti sastavljen iscrpan popis nadležnih tijela u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici kojima Europol može prenositi podatke, uključujući opis njihovih nadležnosti; smatra da bi za svaku izmjenu tog popisa, koja uključuje zamjenu ili dodavanje novog nadležnog tijela, trebalo revidirati međunarodni sporazum;

16.  inzistira na tome da je potrebno izričito navesti da se daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Alžirske Narodne Demokratske Republike drugim tijelima u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici dopušta samo za ispunjenje prvotne svrhe prijenosa koji je ostvario Europol i da o tome uvijek treba obavijestiti neovisno tijelo, EDPS i Europol;

17.  ističe da je potrebno izričito navesti da je daljnji prijenos informacija od nadležnih tijela Alžirske Narodne Demokratske Republike drugim državama zabranjen i da bi to odmah rezultiralo završetkom međunarodnog sporazuma;

18.  smatra da bi međunarodni sporazum s Alžirskom Narodnom Demokratskom Republikom trebao podrazumijevati da osobe na koje se ti podaci odnose imaju pravo na informacije, ispravke i brisanje, kako je utvrđeno u drugom zakonodavstvu Unije o zaštiti podataka;

19.  ističe da je prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci ili podaci o zdravlju i seksualnom životu pojedinca iznimno osjetljiv i uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na pravni okvir, društvene posebnosti i kulturnu pozadinu Alžirske Narodne Demokratske Republike koji su različiti od onih u Europskoj uniji; naglašava činjenicu da su kaznena djela različito definirana u Uniji i Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici; smatra da bi se takav prijenos podataka stoga trebao provoditi samo u vrlo iznimnim slučajevima i uz jasne zaštitne mjere za osobe na koje se podaci odnose i osobe povezane s osobama na koje se podaci odnose; smatra da je potrebno definirati posebne zaštitne mjere u pogledu temeljnih prava i sloboda, uključujući poštovanje slobode izražavanja, vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva koje Alžirska Narodna Demokratska Republika treba poštovati;

20.  vjeruje da bi se u sporazum trebao uključiti mehanizam nadzora te da bi taj sporazum trebalo podvrgavati redovnim ocjenama kako bi se procijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe Europola kao i usklađenost s pravima i načelima zaštite podataka u Uniji;

21.  poziva Komisiju da prije finalizacije međunarodnog sporazuma zatraži savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/794 i Uredbom (EZ) br. 45/2001;

22.  ističe da će Parlament dati suglasnost za zaključenje sporazuma samo ako bude dovoljno uključen u sve faze postupka u skladu s člankom 218. UFEU-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi Alžirske Narodne Demokratske Republike.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (4) SL L 350, 30.12.2008., str. 60. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366. (7) Programski dokument Europola za razdoblje 2018. – 2020. koji je 30. studenoga 2017. usvojio Upravni odbor Europola, EDOC# 856927v18.