Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 5. srpnja 2018. - Strasbourg
Politička kriza u Moldovi nakon poništavanja izbora za gradonačelnika Kišinjeva
 Somalija
 Burundi
 Pokretanje automatizirane razmjene podataka o DNK-u u Hrvatskoj *
 Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) ***I
 Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS): zadaće Europola ***I
 Financijska pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije ***I
 Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde ***I
 Proračun za 2019. – Mandat za trijalog
 73.zasjedanje Opće skupštine UN-a
 Migracijska kriza i humanitarna situacija u Venezueli i na njezinim granicama
 Smjernice za države članice kako bi se spriječila kriminalizacija humanitarne pomoći
 Primjerenost zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti
 Negativne posljedice američkog Zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama za građane EU-a
 Statut za socijalna i solidarna poduzeća

Politička kriza u Moldovi nakon poništavanja izbora za gradonačelnika Kišinjeva
PDF 127kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o političkoj krizi u Moldovi nakon poništavanja rezultata izbora za gradonačelnika Kišinjeva (2018/2783(RSP))
P8_TA(2018)0303RC-B8-0322/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Moldovi, a posebno Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o sporazumima o pridruživanju / područjima produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom(1),

–  uzimajući u obzir izvješće o provedbi pridruživanja u Republici Moldovi od 3. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. srpnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Moldovi(2),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o utvrđivanju političkih preduvjeta za dodjelu makrofinancijske pomoći Republici Moldovi priloženu Zakonodavnoj rezoluciji od 4. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Parlamenta Republike Moldove od 20. srpnja 2017. kojim se usvajaju promjene izbornog sustava,

–  uzimajući u obzir preporuke OESS-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije od 19. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave predsjednika Odbora Europskog parlamenta za vanjske poslove od 21. lipnja 2018., izvjestitelja Odbora za Moldovu i supredsjednika Parlamentarne skupštine Euronest, kao i izjave Europske službe za vanjsko djelovanje od 20. lipnja 2018. i 27. lipnja 2018. o potvrđivanju rezultata izbora za gradonačelnika Kišinjeva,

–  uzimajući u obzir članak 2. Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Republike Moldove u kojem stoji da „poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda ... čini osnovu unutarnjih i vanjskih politika stranaka i predstavlja ključan element ovog Sporazuma”,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Andrei Năstase 20. svibnja i 3. lipnja 2018. pobijedio na prijevremenim izborima za gradonačelnika Kišinjeva dobivši 52,57 % glasova i time porazio Iona Cebana koji je dobio 47,43 % glasova;

B.  budući da su međunarodni promatrači izbora za gradonačelnika Kišinjeva priznali rezultate izbora i njihovu natjecateljsku prirodu;

C.  budući da je 19. lipnja 2018. sud u Kišinjevu poništio rezultate izbora za gradonačelnika na temelju toga da su se oba kandidata na dan izbora obraćala glasačima na društvenim mrežama, nakon službenog završetka kampanje; budući da ni jedan od kandidata u izbornom postupku nije zatražio poništenje izbora;

D.  budući da je 21. lipnja 2018. prizivni sud u Kišinjevu potvrdio odluku suda nižeg stupnja i zaključio da je komunikacija s glasačima na društvenim mrežama imala nezakonit učinak na ishod izbora;

E.  budući da je 25. lipnja 2018. Vrhovni sud Moldove potvrdio odluku nižih sudova o poništenju rezultata za izbora za gradonačelnika Kišinjeva;

F.  budući da je 29. lipnja 2018. Središnje izborno povjerenstvo Moldove potvrdilo odluku Vrhovnog suda o poništenju rezultata izbora za gradonačelnika u Kišinjevu;

G.  budući da je poziv na izlazak na izbore, koji su sudovi ocijenili pritiskom i neprimjerenim utjecajem na glasače, bio uobičajena praksa na dosadašnjim izborima u Moldovi i nikada nije doveo do njihova poništavanja;

H.  budući da bi ovaj razvoj događaja mogao dovesti u pitanje predanost zemlje europskim vrijednostima i načelima te dodatno podriva već nisko povjerenje građana Moldove u državne institucije; budući da su moldovske političke stranke izjavile da se ovime postavlja opasan presedan za buduće izbore i da tisuće ljudi prosvjeduje protiv odluka sudova u Kišinjevu;

I.  budući da je međunarodna zajednica, uključujući Europsku uniju i Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, kritizirala odluku, istaknuvši da se volja glasača mora poštovati;

J.  budući da su EU i Moldova preuzele zajedničku obvezu da će podići svoje političko povezivanje i ekonomsku integraciju na višu razinu, za što je preduvjet da Moldova donese i provede strukturne i ostale bitne reforme u skladu sa Sporazumom o pridruživanju / detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine, i preuzme obvezu da će štititi europske vrijednosti, uključujući poštovanje ljudskih vrijednosti i sloboda, demokracije, jednakosti i vladavine prava;

K.  budući da je poništavanje rezultata izbora uznemirujuće i znakovito za daljnje snižavanje standarda u primjeni demokratskih standarda u Moldovi, posebice ako se ima na umu da je neovisno i transparentno sudstvo ključan stup demokracije i vladavine prava; budući da to poništavanje rezultata pokazuje sve veću sklonost autoritarnom i samovoljnom vladanju, kao i značajan gubitak povjerenja naroda u svoja tijela vlasti i institucije;

L.  budući da je Parlament Republike Moldove, unatoč negativnim preporukama OESS-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, u srpnju 2017. usvojio kontroverznu izmjenu izbornog zakona koja je izazvala zabrinutost zbog opasnosti od neprimjerenog utjecaja na kandidate, izbornih okruga sa samo jednim kandidatom, previsokih pragova za ulazak u parlament u razmjernom dijelu i opasnost od neadekvatnog zastupanja manjina i žena; budući da je Venecijanska komisija usto istaknula da postojeća polarizacija oko ove zakonodavne inicijative nije znak konstruktivnoga savjetovanja i širokoga konsenzusa među glavnim dionicima;

M.  budući da su, prema posebnom izvjestitelju UN-a za stanje boraca za ljudska prava, u Moldovi borci za ljudska prava i novinari žrtve kampanja stigmatiziranja te se suočavaju s politički motiviranim kaznenim prijavama ili im se prijeti kada god brane osobe s različitim mišljenjima, dok je pristup novinara informacijama ograničen;

N.  budući da je u listopadu 2017. zbog nedovoljnog napretka Moldove u reformiranju sudstva i neuspjeha zemlje da ispuni uvjete EU-a Unija donijela odluku da uskrati isplatu 28 milijuna EUR u okviru programa EU-a za reformu pravosuđa;

1.  izražava svoju duboku zabrinutost zbog odluke Vrhovnog suda da poništi rezultate izbora za gradonačelnika u Kišinjevu koja je donesena na sumnjivoj osnovi i na netransparentan način, što je značajno umanjilo integritet izbornog postupka;

2.  podsjeća da su vjerodostojni, transparentni, pošteni i uključivi izbori temelj svakog demokratskog sustava, jamac nepristranosti i neovisnosti sudstva od svih vrsta političkog utjecaja te temelj povjerenja u politički sustav zemlje i da je političko miješanje u sudstvo te provedbu izbora suprotno europskim standardima koje je Moldova pristala poštovati, prije svega u okviru Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Moldove;

3.  izražava snažnu solidarnost s tisućama ljudi koji prosvjeduju na ulicama Kišinjeva te se pridružuje njihovim zahtjevima i traži od moldovskih vlasti da poduzmu prikladne mjere kako bi osigurale da se poštuju rezultati izbora za gradonačelnika Kišinjeva koje su priznali nacionalni i međunarodni promatrači i koji odražavaju volju birača; poziva vlasti da zajamče pravo na mirno prosvjedovanje;

4.  poziva moldovske vlasti da zajamče funkcioniranje demokratskih mehanizama, ustraje u tome da i izvršna i sudska vlast poštuju načelo diobe vlasti, potpuno podržavaju demokratska načela i pridržavaju se načela vladavine prava;

5.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog daljnjeg srozavanja demokratskih standarda u Moldovi; prepoznaje da je odluka sudova, kojima se već u nekoliko navrata na teret stavilo da su pod političkim utjecajem i da se njima upravlja iz političke sfere, primjer talačkog položaja država i otkriva vrlo duboku krizu u institucijama Moldove; žali što, unatoč brojnim pozivima međunarodne zajednice, tijela vlasti nastavljaju podrivati povjerenje naroda u poštenje i nepristranost državnih institucija;

6.  smatra da nakon odluke o poništenju izbora za gradonačelnika Kišinjeva politički uvjeti za isplatu makrofinancijske pomoći (MFP) nisu ispunjeni te podsjeća na da je „preduvjet za odobravanje MFP-a da zemlja korisnica poštuje djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava te da jamči poštovanje ljudskih prava”;

7.  poziva Komisiju da obustavi sve predviđene isplate MFP-a Moldovi; vjeruje da bi se sve odluke o budućim isplatama trebale donijeti tek nakon planiranih parlamentarnih izbora i pod uvjetom da se ti izbori provedu u skladu s međunarodno priznatim standardima, da ih ocijene specijalizirana međunarodna tijela i da se ispune uvjeti za isplatu makrofinancijske pomoći;

8.  zahtijeva da Komisija obustavi proračunsku potporu Moldovi na temelju presedana iz srpnja 2015. kada je o takvoj obustavi odlučeno u jeku bankovne krize; smatra da bi se kao reakcija na poništavanje rezultata izbora za gradonačelnika Kišinjeva trebala obustaviti proračunska pomoć EU-a te da bi proračunska pomoć trebala biti isplaćena nakon što moldovske vlasti ispune popis uvjeta, na kojem bi se trebalo nalaziti priznavanje izbora u Kišinjevu, kao i konkretne, iscrpne, transparentne istrage usmjerene na rezultate i povrat imovine i kazneni progon počinitelja u slučaju bankovne prijevare;

9.  poziva moldovske vlasti da provedu preporuke OESS-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije o izbornoj reformi;

10.  ponovno izražava zabrinutost zbog koncentracije gospodarske i političke moći u rukama male skupine ljudi, urušavanje vladavine prava, demokratskih standarda i poštovanja ljudskih prava, prekomjerne politizacije državnih institucija, sustavne korupcije, nedovoljne istraženosti bankovne prijevare iz 2014. i ograničenog pluralizma medija; izražava zabrinutost zbog nedovoljne neovisnosti sudstva te posebice zbog slučaja selektivne pravde koja se koristi kao alat za vršenje pritiska na političke protivnike; poziva moldovske vlasti da reformiraju sudstvo i imenuju nove suce kako bi se sudstvo spriječilo da se miješa u izborni i politički postupak ili na bilo koji način dovodi u pitanje demokratski izraženu volju naroda Moldove;

11.  zabrinut je što su politički protivnici i njihovi odvjetnici izloženi političkom progonu moldovskih vlasti u obliku izmišljenih optužbi i kaznenih postupaka i upozorava da vlasti time zatiru vladavinu prava i prava političkih protivnika i njihovih odvjetnika;

12.  žali zbog činjenice da vlasti od bankovne prijevare iz 2014. u kojoj je iz moldovskog financijskog sustava ukradena otprilike 1 milijarda USD nisu postigle skoro nikakav napredak u provođenju temeljite i nepristrane istrage u taj predmet; poziva na to da se poduzmu odlučni napori u cilju povrata ukradenih sredstava te privođenja odgovornih pravdi, neovisno o njihovom političkom opredjeljenju; vjeruje da je to neizostavno za ponovnu izgradnju povjerenja građana Moldove u institucije i vraćanje vjerodostojnosti vlasti;

13.  poziva tijela Moldove da poštuju međunarodna načela i najbolje prakse i zajamči poticajno okruženje za civilno društvo; izražava svoju zabrinutost zbog odredbi kojima bi se moglo ograničiti inozemno financiranje moldovskih nevladinih udruga, a koje se nalaze u trenutačnom nacrtu zakona o nevladinim udrugama o kojemu se sada raspravlja u parlamentu;

14.  poziva Parlament Moldove da se posavjetuje s civilnim društvom i neovisnim medijima prije konačnog usvajanja novog zakona o audiovizualnim medijima i da odbaci svoju „reformu dvojne namjene”; izražava svoju zabrinutost oko toga hoće li neovisni, lokalni i opozicijski mediji u Moldovi, kojoj među ostalim nedostaje dovoljno resursa, moći poštovati zahtjeve novog zakona u pogledu obveznog lokalnog sadržaja;

15.  poziva ESVD i Komisiju da pomno nadziru događaje u svim tim područjima i da o tome propisno obavještava Parlament;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Komisiji i državama članicama te predsjedniku, premijeru i predsjedniku Parlamenta Republike Moldove, OESS-u/ODIHR-u i Venecijanskoj komisiji.

(1) SL C 11, 12.1.2018., str. 82.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0283.


Somalija
PDF 137kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o Somaliji (2018/2784(RSP))
P8_TA(2018)0304RC-B8-0323/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Somaliji, osobito onu od 15. rujna 2016.(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 18. svibnja 2017. o izbjegličkom kampu u Dadaabu(2),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 30. listopada 2017. o napadu u Somaliji te sve prethodne izjave glasnogovornika,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Somaliji od 3. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Izvješće Ureda UN-a za ljudska prava „Zaštita civila: izgradnja temelja mira, sigurnosti i ljudskih prava u Somaliji” iz prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir nacionalni indikativni program EU-a i Somalije za Saveznu Republiku Somaliju za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 15. svibnja 2018. o produljenju mandata misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 27. ožujka 2018. o Somaliji, kao i sve njegove prethodne rezolucije,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog predstavnika UN-a za Somaliju Vijeću sigurnosti UN-a od 15. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjave za tisak Vijeća sigurnosti UN-a o Somaliji od 25. siječnja 2018., 25. veljače 2018. i 4. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2018. o Rogu Afrike, od 17. srpnja 2017. o rješavanju opasnosti od gladi i od 3. travnja 2017. o Somaliji,

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a o Somaliji od 26. prosinca 2017. i 2. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir priopćenje s Konferencije o sigurnosti UN-a i Somalije od 4. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Ujedinjenih naroda od 29. rujna 2017. o pomoći Somaliji u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir izjavu misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) od 8. studenog 2017. u kojoj se najavljuje namjera postepenog povlačenja postrojbi iz Somalije počevši od prosinca 2017. i njihova punog povlačenja do 2020. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjava četiriju stručnjaka za ljudska prava UN-a od 4. svibnja 2016. u kojoj izražavaju zabrinutost zbog sve većeg progona sindikalista u Somaliji,

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke navedene u 380. izvješću Odbora za slobodu udruživanja Međunarodne organizacije rada (MOR) iz listopada 2016., kako ga je odobrio Upravni odbor MOR-a za predmet br. 3113,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je al-Shabaab počinio brojne terorističke napade na somalskom tlu; budući da je Somalija 14. listopada 2017. pretrpjela najgori teroristički napad u kojem je, prema službenim izvorima, smrtno stradalo najmanje 512 osoba, dok je 357 osoba ozlijeđeno; budući da organizacija al-Shabaab i druge terorističke skupine povezane s Islamskom državom i dalje provode terorističke napade protiv međunarodno priznate somalske vlade i protiv civila;

B.  budući da je 1. travnja 2018. organizacija al-Shabaab izvela napade autobombom protiv mirovne baze Afričke unije u Bulamareru i u obližnjim selima; budući da je 25. veljače 2018. u Mogadišuu došlo do dvaju terorističkih napada u kojima su poginule najmanje 32 osobe;

C.  budući da su u lipnju 2017. sigurnosne snage somalske vlade nezakonito usmrtile i ranile civile kao posljedice unutarnjih borbi između vladinih snaga na lokaciji raspodjele pomoći u Baidoanu; budući da je civilno stanovništvo također bilo meta napada tijekom sukoba regionalnih snaga i klanskih paravojnih skupina, osobito u donjem dijelu regija Shabelle, Galguduud i Hiran;

D.  budući da je prema izvješću Ureda UN-a za ljudska prava i Misije UN-a za pomoć Somaliji (UNSOM), koje obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2016. do 14. listopada 2017., u Somaliji poginulo 2 078 civila, dok ih je 2 507 ranjeno; budući da se većina tih slučajeva pripisuje militantima al-Shabaaba; budući da su za znatan dio tih smrti odgovorne klanske paravojne skupine, državni akteri, uključujući vojsku i policiju, te čak i misija Afričke unije u Somaliji;

E.  budući da je Somalija iskusila dva desetljeća građanskog rata; budući da je od 2012. godine, kada je na vlast stupila nova vlada s međunarodnom potporom, zemlja ostvarila znatan napredak prema miru i stabilnosti; budući da se, iako je posljednjih godina organizacija al-Shabaab pretrpjela velike gubitke od operacija borbe protiv terorizma, u izvješćima UN-a navodi da je frakcije ISIL-a/Daiša u Somaliji znatno narasla;

F.  budući da je Somalija 8. veljače 2017. održala svoje prve slobodne izbore od dolaska na vlast vlade s međunarodnom potporom; budući da izborni sustav predstavlja napredak u smislu sudjelovanja birača, ali da pokazuje samo ograničena izborna obilježja; budući da se vlada obvezala da će za izbore 2020./2021. osigurati izborni sustav utemeljen na neponderiranom općem pravu glasa;

G.  budući da je mandat misije Afričke unije u Somaliji produljen do 31. srpnja 2018.; budući da se, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2372/17, broj osoblja u uniformi AMISOM-a do 30. listopada 2018. mora smanjiti na 20 626.; budući da je osoblje AMISOM-a optuženo za kršenja ljudskih prava, seksualno nasilje i povredu dužnosti tijekom njihove službe;

H.  budući da je sloboda izražavanja, koja je temeljni stup bilo koje funkcionalne demokracije, u Somaliji i dalje u velikoj mjeri ograničena; budući da se novinari, branitelji ljudskih prava, aktivisti civilnog društva te politički vođe i dalje svakodnevno suočavaju s prijetnjama; budući da organizacija al-Shabaab nastavlja zastrašivati, uhićivati, zadržavati bez propisanog postupka te čak ubijati; budući da nadležna tijela rijetko istražuju takve slučajeve; budući da je Somalija, prema Međunarodnoj federaciji novinara, već osmu godinu zaredom najsmrtonosnija zemlja u Africi za novinare i druge medijske djelatnike koji obavljaju svoj rad i ostvaruju svoje temeljno pravo na slobodu izražavanja;

I.  budući da su pravo na slobodno udruživanje i pravo na udruživanje u sindikate od ključne važnosti za razvoj bilo koje funkcionalne demokracije; budući da savezna vlada Somalije praktički ne dopušta osnivanje i postojanje neovisnih sindikata; budući da se sindikati i aktivisti za prava radnika u Somaliji svakodnevno suočavaju sa zastrašivanjem, odmazdom i uznemiravanjem; budući da su u Somaliji uobičajeni stigmatizacija i kampanje ocrnjivanja protiv sindikalista;

J.  budući da je Međunarodna organizacija rada (MOR) donijela odluku protiv somalske vlade u pogledu povrede slobode udruživanja; budući da je MOR naložio vladi da „bez odgode prizna vodstvo Omara Faruka Osmana nad Nacionalnim udruženjem somalskih novinara (NUSOJ) i Savezom somalskih sindikata (FESTU)”;

K.  budući da su stručnjaci za ljudska prava UN-a izjavili da „Somalija ne ispunjava svoje obveze u pogledu međunarodnih ljudskih prava, dok se stanje u sindikatima i dalje pogoršava, unatoč posebnim preporukama Upravnog tijela Međunarodne organizacije rada, u kojem se od somalske vlade zahtijeva da se suzdrži od daljnjeg uplitanja u rad sindikata registriranih u Somaliji, uz posebno upućivanje na NUSOJ i FESTU”;

L.  budući da su u Somaliji raširena kršenja ljudskih prava; budući da su za njih odgovorni većinom nedržavna tijela, militanti al-Shabaaba i paravojne postrojbe, ali i državni akteri; budući da je bilo slučajeva izvansudskih pogubljenja, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, proizvoljnih uhićenja te pritvaranja i otmica; budući da prema UN-ovu Uredu za ljudska prava somalska Nacionalna obavještajna i sigurnosna agencija (NISA) rutinski krši međunarodno pravo o ljudskim pravima; budući da često djeluje na izvansudski način i da ima preširoke ovlasti;

M.  budući da je, međutim, politička situacija nestabilna, a upravljanje i dalje slabo, što otežava reformu pravosuđa i sigurnosnog sektora; budući da je prema organizaciji Transparency International Somalija najkorumpiranija država na svijetu;

N.  budući da vojni sudovi i dalje pokušavaju suditi u širokom rasponu slučajeva, uključujući kaznena djela povezana s terorizmom, u postupcima koji daleko zaostaju za međunarodnim standardima za pošteno suđenje; budući da su do trećeg tromjesečja 2017. najmanje 23 osobe pogubljene na temelju presuda vojnog suda, većinom protiv optužbi povezanih s terorizmom; budući da je sedam optuženika, uključujući i jedno dijete, 13. veljače 2017. u Puntlandu osuđeno na smrtnu kaznu zbog ubojstva, uglavnom na temelju priznanja dobivenih pod prisilom od strane obavještajnih službi Putlanda; njih je petoro pogubljeno u travnju;

O.  budući da strani interesi dodatno otežavaju političku situaciju; budući da je u kontekstu širih sukoba između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije, s jedne strane, i Katara, s druge strane, Savezna vlada Somalije nastojala ostati neutralna; budući da su, radi odmazde, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati zaustavili svoja redovita plaćanja proračunske potpore Somaliji, čime se dodatno slabi sposobnost vlade da plaća sigurnosne snage;

P.  budući da su djeca među najvećim žrtvama sukoba u Somaliji; budući da je bilo brojnih slučajeva otmice i novačenja djece od strane terorističkih skupina; budući da se prema njima ponašalo kao prema neprijateljima sigurnosnih snaga Somalije te su bili česti slučajevi njihova ubijanja, sakaćenja, uhićenja i pritvaranja;

Q.  budući da izvješće o ljudskim pravima od 21. veljače 2018. ukazuje na zlostavljanja i povrede prava koje su od 2015. pretrpjele stotine djece u državnom pritvoru zbog njihovih aktivnosti povezanih s terorizmom, uključujući premlaćivanje, mučenje, zatočenje i seksualno nasilje; budući da su u Puntlandu djeca osuđivana na smrt zbog kaznenih djela povezanih s terorizmom;

R.  budući da je nakon godina suše došlo do rekordnih kiša koje su prouzročile poplave zbog kojih je raseljeno 230 000 ljudi, od kojih se procjenjuje da su više od polovice djeca; budući da je u zemlji već oko 2,6 milijuna ljudi na koje su utjecale suše i sukobi;

S.  budući da su klanske paravojne skupine prouzročile znatan broj evidentiranih civilnih žrtava; budući da su glavni pokretač sukoba među klanovima sporovi oko zemljišta i resursa, koje pogoršava trajni ciklus odmazde; budući da su ti sukobi pogoršani zbog nedostatka resursa i suša; budući da te sukobe iskorištavaju elementi suprotstavljeni vladi u svrhu daljnje destabilizacije područja;

T.  budući da nesigurnost opskrbe hranom predstavlja ozbiljan problem za državu i stanovništvo Somalije; budući da prema Glavnoj upravi Komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći otprilike polovica od 12 milijuna stanovnika u Somaliji živi u situaciji nesigurnosti opskrbe hranom te da im je potrebna humanitarna pomoć; budući da se očekuje da će oko 1,2 milijuna djece biti akutno pothranjeno, od čega će 232 000 djece patiti zbog ozbiljne akutne pothranjenosti opasne po život; budući da se velik dio zemlje nije u potpunosti oporavio od gladi iz razdoblja od 2011. do 2012.; budući da suše pogoršavaju probleme u pogledu nesigurnosti opskrbe hranom u Somaliji;

U.  budući da u Keniji postoji više somalskih izbjegličkih kampova, uključujući kamp Daacab s oko 350 000 izbjeglica; budući da, zbog neuspjeha međunarodne zajednice da osigura odgovarajuću potporu, kenijske vlasti namjeravaju smanjiti te kampove potičući povratak u Somaliju;

V.  budući da su međunarodni humanitarni dionici ključni za suzbijanje nesigurnosti opskrbe hranom i pružanje humanitarne pomoći; budući da su oni znatno pridonijeli sprečavanju humanitarne katastrofe u Somaliji; budući da je bilo pokušaja preusmjeravanja humanitarne pomoći u financiranje ratovanja;

W.  budući da Europska unija od 2016. postupno povećava svoju godišnju humanitarnu pomoć Somaliji, osobito kao odgovor na jaku sušu koja je pogodila zemlju, te je humanitarnim partnerima 2017. dodijelila 120 milijuna EUR; budući da se međunarodni plan humanitarne pomoći financira samo do 24 %;

X.  budući da je EU izdvojio 486 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda (2014. – 2020.), osobito za izgradnju države i uspostavu mira, sigurnost opskrbe hranom, otpornost i obrazovanje; budući da EU također podupire AMISOM preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku; budući da je, kao mirovne vojne snage Afričke unije koje broje 22 000 vojnika, AMISOM donio određeni stupanj stabilnosti u dijelove Somalije; budući da su dijelovi zemlje pod kontrolom ili prijetnjom s radikalnog islamističkog pokreta al-Shabaab ili pod kontrolom zasebnih tijela, kao što je slučaj sa Somalilandom i Puntlandom;

1.  osuđuje sve napade na somalsko stanovništvo koje su počinili organizacija al-Shabaab i druge ekstremističke terorističke skupine; tvrdi da ne može postojati legitiman razlog za sudjelovanje u terorističkim aktivnostima; poziva na to da se odgovorni za terorističke napade i kršenja ljudskih prava privedu pravdi u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; izražava duboko suosjećanje sa žrtvama terorističkih napada u Somaliji i s njihovim obiteljima te iskreno žali zbog gubitka života; podsjeća somalske vlasti na to da su obvezne jamčiti ljudska prava i štititi civilno stanovništvo u svim okolnostima;

2.  naglašava da bi uklanjanje temeljnih uzroka terorizma poput nesigurnosti, siromaštva, kršenja ljudskih prava, uništavanja okoliša, nekažnjavanja i nedostatka pravde te ugnjetavanja uvelike pridonijelo iskorjenjivanju terorističkih organizacija i aktivnosti u Somaliji; tvrdi da nedovoljna razvijenost i nesigurnost čine začarani krug; stoga poziva međunarodne aktere, uključujući razvojne programe EU-a, da se uključe u reformu sigurnosnog sektora i inicijative za izgradnju kapaciteta kako bi zajamčili dosljednost između svojih razvojnih i sigurnosnih politika u Somaliji; poziva EU da nastavi podupirati proces mira i pomirenja u Somaliji putem okvira uzajamne odgovornosti i pakta za sigurnost;

3.  potiče saveznu vladu Somalije da nastavi s naporima u području izgradnje mira i izgradnje države u cilju razvoja snažnih institucija koje su uređene vladavinom prava i koje mogu pružati osnovne javne usluge te u cilju jamčenja sigurnosti, slobode izražavanja i slobode udruživanja; pozdravlja činjenicu da organizacija al-Shabaab nije uspjela omesti izborni proces 2016.–2017.; poziva saveznu vladu Somalije da se pobrine za to da se prije izbora 2020.–2021. uspostavi izborni sustav utemeljen na neponderiranom općem pravu glasa; podsjeća da se trajna stabilnost i mir mogu postići samo socijalnom uključenošću, održivim razvojem i dobrim upravljanjem utemeljenim na načelima demokracije i vladavine prava;

4.  poziva saveznu vladu Somalije da pojača svoje napore u cilju učvršćivanja vladavine prava u cijeloj zemlji; smatra da je nekažnjavanje jedan od glavnih uzroka ponavljajućeg nasilja i pogoršavanja stanja ljudskih prava; zahtijeva od somalskih vlasti da buduće civilne slučajeve pod nadležnošću vojnog suda proslijede civilnim sudovima radi kaznenog progona; poziva somalskog predsjednika da smjesta ublaži izrečene smrtne kazne, kao korak prema uvođenju moratorija na sve smrtne kazne; smatra da se nekažnjavanje može iskorijeniti jedino vladavinom prava; poziva vladu i međunarodne aktere da nastave raditi na uspostavi neovisnog sudstva, uvođenju neovisnih i vjerodostojnih istraga kaznenih djela protiv somalskih novinara, iskorjenjivanju korupcije te izgradnji odgovornih institucija, posebno u sigurnosnom sektoru; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je prošle godine vlada u suradnji s UN-om i EU-om na nacionalnoj razini pokrenula nastavni plan za pravosudno osposobljavanje;

5.  osuđuje kršenje slobode izražavanja koje su u Somaliji počinili državni i nedržavni akteri; zabrinut je zbog autokratskog pristupa aktualne uprave i nekih regionalnih državnih uprava, što dovodi do uhićenja političkih protivnika i miroljubivih kritičara; svako zastrašivanje, uznemiravanje, zadržavanje ili usmrćivanje novinara i aktivista civilnog društva smatra apsolutno neprihvatljivim; zahtijeva od somalskih vlasti da prestanu koristiti NISA-u za zastrašivanje neovisnih novinara i političkih protivnika; poziva vladu i EU da u okviru svojih aktivnosti povezanih s vladavinom prava u Somaliji zajamče da se djelovanje NISA-e regulira učinkovitim mehanizmima nadzora; tvrdi da je sloboda izražavanja i mišljenja neophodna za razvoj snažnog i demokratskog društva; poziva saveznu vladu Somalije da se pobrine za puno poštovanje prava na slobodu izražavanja; poziva somalijsku vladu na reviziju kaznenog zakona, novog zakona o medijima i drugog zakonodavstva kako bi se zakonodavstvo uskladilo s međunarodnim obvezama Somalije u pogledu prava na slobodu izražavanja i medija;

6.  izražava zabrinutost zbog određenih stranih interesa koji političku situaciju čine još složenijom; primjećuje da su, u kontekstu šireg sukoba između UAE-a i Saudijske Arabije, s jedne strane, i Katra, s druge strane, saveznoj vladi Somalije, radi njezina pokušaja da zadrži neutralnost, Saudijska Arabija i UAE uskratili isplaćivanje redovne proračunske potpore, zbog čega je dodatno oslabljena sposobnost vlade da plaća sigurnosne snage; potiče UAE da smjesta prekine sve činove destabilizacije u Somaliji i da poštuje suverenost i teritorijalni integritet Somalije;

7.  snažno osuđuje teška kršenja slobode udruživanja i slobode izražavanja somalskih slobodnih i nezavisnih sindikata i, posebno, dugotrajnu represiju NUSOJ-a i FESTU-a te inzistira na obustavi aktualnih istraga i zaključivanju predmeta koji Ured državnog odvjetnika vodi protiv Omara Faruka Osmana, glavnog tajnika NUSOJ-a, zbog organizacije obilježavanja Svjetskog dana slobode tiska bez odobrenja Ministarstva informiranja;

8.  osuđuje represiju koju nad sindikalistima provodi somalska država; poziva somalske vlasti da obustave svaki oblik represije nad sindikatima; ustraje u tome da vlada dopusti osnivanje neovisnih sindikata; snažno je uvjeren u to da su sindikati neophodni za jamčenje prava radnika u Somaliji; tvrdi da bi neovisni sindikati mogli znatno doprinijeti poboljšanju sigurnosne situacije u Somaliji;

9.  potiče saveznu vladu Somalije da potiče i poštuje međunarodnu vladavinu prava te da prihvati i u potpunosti provede odluke MOR-a u predmetu 3113;

10.  pohvaljuje rad UNSOM-a u svim aspektima, a posebno u području praćenja ljudskih prava u Somaliji, kao i odluku Vijeća sigurnosti UN-a o produženju mandata te misije do 31. ožujka 2019.; pohvaljuje napore Afričke unije u cilju vraćanja određene razine sigurnosti u Somaliji i organizacije prijelaznog političkog procesa; poziva EU na bolji nadzor i izgradnju kapaciteta kako bi se zajamčilo da će AMISOM odgovarati za svoja nedjela, posebno s obzirom na činjenicu da je EU odgovoran za veći dio njegova financiranja; poziva AMISOM da u potpunosti provede njihov mandat kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo;

11.  osuđuje novačenje djece vojnika u Somaliji kao užasan ratni zločin; smatra da su djeca jedna od najugroženijih skupina u kontekstu sukoba; poziva sve naoružane skupine da smjesta prekinu tu praksu i da oslobode svu djecu koju su unovačile; poziva državne vlasti da se prema njima odnose kao prema žrtvama terorizma i rata, a ne kao prema počiniteljima, te poziva EU da pomogne somalskoj vladi u njezinim naporima u pogledu rehabilitacije i reintegracije; potiče somalske vlasti da prekinu s proizvoljnim pritvaranjem djece za koju se nezakonito sumnja da su povezana s al-Shabaabom; potiče sve aktere u Somaliji da poštuju ciljeve Fakultativnog protokola uz Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta o uključivanju djece u oružane sukobe i potiče saveznu vladu Somalije da ga bez odgode ratificira;

12.  pozdravlja izbor povjerenika u nedavno uspostavljen Neovisni nacionalni odbor Somalije za ljudska prava te poziva somalsku vladu da bez daljnjeg odgađanja imenuje taj odbor; izrazito je zabrinut zbog navoda o kršenjima ljudskih prava koje su počinile somalske sigurnosne snage, uključujući ubojstva, proizvoljna uhićenja i pritvaranja, mučenje, silovanje i otmice; poziva vlasti da se pobrinu za potpunu istragu svih kršenja i privođenje počinitelja pravdi; poziva vladu i EU da unaprijede tehničko stručno znanje somalskog Odjela za kriminalističke istrage za provedbu temeljitih i učinkovitih istraga kojima se poštuju prava; poziva domaće i strane postrojbe koje interveniraju u borbi protiv al-Shabaaba da se pridržavaju međunarodnog prava; poziva somalsku vladu da ispuni svoje obveze i stane na kraj prisilnim iseljavanjima interno raseljenih osoba, među ostalim i u glavnom gradu te zemlje, Mogadishuu;

13.  pozdravlja činjenicu da je somalska vlada nakon trodnevne nacionalne ustavne konvencije održane u svibnju 2018. pokrenula proces revizije privremenog ustava Somalije, koji će dovesti do trajnog ustava Somalije; potiče somalsku vladu da dovrši nacionalni plan Somalije za prevenciju i suzbijanje nasilnog ekstremizma kao dio sveobuhvatnog pristupa sigurnosti te zemlje, koji podržava AMISOM;

14.  osuđuje rodno uvjetovano i seksualno nasilje nad ženama, muškarcima, dječacima i djevojčicama, koje posebno pogađa žene i djevojčice, te ga smatra jezivim ratnim zločinom; poziva državu da pojača svoje napore u cilju zaštite ugroženih društvenih skupina; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je prošle godine vlada u suradnji s UN-om i EU-om na nacionalnoj razini pokrenula nastavni plan za pravosudno osposobljavanje; ponovno ističe svoju izuzetnu zabrinutost za prava žena; poziva relevantna tijela da promiču rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena; osuđuje proglašavanje homoseksualnosti nezakonitom u Somaliji i kriminalizaciju pripadnika zajednice LGBTI;

15.  žali zbog teške humanitarne situacije koja ugrožava živote milijuna Somalaca; podsjeća da je broj smrtnih slučajeva uslijed gladi koja je vladala 2011. dodatno povećan zbog nesigurnosti i ekstremističkih boraca skupine al-Shabaab koji su svojim djelovanjem onemogućavali isporuku hrane na južnim dijelovima središnje Somalije koji su tada bili pod njihovom kontrolom; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da pojačaju svoju pomoć somalskom narodu kako bi se poboljšali životni uvjeti najugroženijih skupina i riješile posljedice raseljavanja, nesigurnosti opskrbe hranom, epidemija i prirodnih katastrofa; osuđuje sve napade na humanitarne aktere i pripadnike mirovnih snaga u Somaliji; poziva na to da pomoć EU-a bude usklađena s međunarodno dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti kako bi se postigli nedavno odobreni ciljevi održivog razvoja;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Somalije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) SL C 204, 13.6.2018., str. 127.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0229.


Burundi
PDF 132kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o Burundiju (2018/2785(RSP))
P8_TA(2018)0305RC-B8-0333/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015.(1), 17. prosinca 2015.(2), 19. siječnja 2017.(3) i 6. srpnja 2017.(4),

–  uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegov članak 96.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2248 (2015) od 12. studenoga 2015. i br. 2303 (2016) od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir usmeno izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za Burundi (UNCI) Vijeću UN-a za ljudska prava od 27. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir prvo izvješće glavnog tajnika UN-a o stanju u Burundiju, objavljeno 23. veljače 2017., te izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a o političkom stanju i stalnom nasilju u Burundiju, u kojoj se snažno pozvalo vladu i sve strane da odmah prekinu takvo nasilje i ograde se od njega,

–  uzimajući u obzir izjavu za tisak Vijeća sigurnosti UN-a od 13. ožujka 2017. o stanju u Burundiju i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 5. travnja 2018. u kojoj se osuđuju sva kršenja i povrede ljudskih prava u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o stanju ljudskih prava u Burundiju koju je 30. rujna 2016. usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši (Sporazum iz Aruše) 28. kolovoza 2000.,

–  uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Afričke unije održanog 13. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Odluku o aktivnostima Vijeća za mir i sigurnost te o stanju mira i sigurnosti u Africi (Assembly/AU/Dec.598(XXVI.)), donesenu na 26. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj 30. i 31. siječnja 2016. u Adis Abebi (Etiopija),

–  uzimajući u obzir odluke i izjave Skupštine Afričke unije (Assembly/AU/Dec.605-620(XXVI.)), donesene na 27. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj 17. i 18. srpnja 2016. u Kigaliju (Ruanda),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda od 4. studenoga 2016. o stanju ljudskih prava u Republici Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o okončanju konzultacija s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1755 Vijeća od 1. listopada 2015.(6) kao i odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1763 od 1. listopada 2015.(7) i (ZVSP) 2016/1745 od 29. rujna 2016.(8) o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. te 15. veljače 2016. o Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 28. svibnja 2015., 19. prosinca 2015., 21. listopada 2016. i 27. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 8. lipnja 2018. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir deklaraciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice danu 8. svibnja 2018. u ime EU-a o stanju u Burundiju prije ustavnog referenduma,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 6. siječnja 2017. o zabrani organizacije Ligue Iteka u Burundiju,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Burundi suočava s političkom i humanitarnom krizom te krizom u pogledu ljudskih prava od travnja 2015., kada je predsjednik Nkurunziza najavio da će se kandidirati za sporni treći mandat, nakon čega su uslijedili mjeseci pogubnih previranja u kojima su prema Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) ubijene 593 osobe, a prema UNHCR-u od tada je iz zemlje pobjeglo 413 000 osoba, a 169 000 osoba interno je raseljeno; budući da, prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), 3,6 milijuna ljudi u toj zemlji treba humanitarnu pomoć;

B.  budući da ustavne promjene izglasane tijekom referenduma uključuju proširenje predsjedničkih ovlasti, smanjenje ovlasti potpredsjednika, imenovanje predsjednika vlade od strane predsjednika, uvođenje postupka usvajanja ili izmjene zakonodavstva u parlamentu običnom većinom, mogućnost preispitivanja kvota uvedenih Sporazumom iz Aruše te zabranu sudjelovanja u vladi za političke stranke koje su dobile manje od 5 % glasova, a sve navedeno ugrožava Sporazum iz Aruše;

C.  budući da su nasilje prema političkim protivnicima i njihovo zastrašivanje diljem zemlje eskalirali prije ustavnog referenduma 17. svibnja 2018., uz prisilan nestanak i zastrašivanje protivnika spomenute ustavne revizije; budući da ustavni referendum također omogućuje uklanjanje odredbi Sporazuma iz Aruše koje su dogovorene, što može smanjiti uključivost i imati daljnje ozbiljne posljedice za političku stabilnost u Burundiju; budući da je unatoč izmjenama ustava predsjednik Nkurunziza najavio da se neće kandidirati na izborima 2020.;

D.  budući da su prema Amnesty Internationalu tijekom razdoblja službene kampanje često pristizala izvješća o uhićenjima, premlaćivanju i zastrašivanju protivnika referendumskih promjena; budući da je referendum održan u kontekstu trajne represije, što je burunđanske katoličke biskupe navelo da kažu kako mnogi građani žive u tolikom strahu da se ne usuđuju reći što misle zbog straha od odmazde;

E.  budući da je Istražno povjerenstvo UN-a (UNCI) istaknulo da je stanovništvo i dalje pogođeno političkim nasiljem, proizvoljnim uhićenjima, izvansudskim pogubljenjima, premlaćivanjem, govorom mržnje i drugim zlouporabama; budući da Imbonerakure, omladinski ogranak vladajuće političke stranke, nastavlja kršiti ljudska prava i koristiti se raznim taktikama zastrašivanja, kao što je postavljanje cestovnih blokada i kontrolnih točaka u nekim provincijama, iznuđivanje novca, uznemiravanje prolaznika i uhićenje osoba za koje sumnjaju da su povezane s oporbom, od kojih su mnogi pritvoreni, silovani, pretučeni i mučeni, pri čemu su neki i umrli;

F.  budući da su tijekom razdoblja referenduma 2018. organizacije koje se bore za prava prijavljivale slučajeve smanjenja prostora za građansko djelovanje i rezanja medijskog prostora, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini; budući da su lokalne nevladine organizacije i borci za ljudska prava od 2015. sve češće izloženi prijetnjama i postali su meta vlade, dok se sloboda medija i uvjeti u kojima novinari radi kontinuirano pogoršavaju; budući da su privatni mediji i novinari već platili visoku cijenu u borbi s vladom, pa su među ostalim izloženi uhićenjima, izvansudskim pogubljenjima i prisilnim nestancima ili ih vlada ponekad naziva kriminalcima ili čak teroristima;

G.  budući da su Reporteri bez granica Burundi smjestili na 159. od 180 mjesta na svojem Svjetskom indeksu slobode medija za 2018.;

H.  budući da su mnogi aktivisti za zaštitu ljudskih prava dobili dugotrajne zatvorske kazne, prije svega Germain Rukuki, koji radi za Udrugu katoličkih pravnika Burundija i koji je osuđen na 32 godine, ili ostaju u pritvoru do suđenja kao Nestor Nibitanga; budući da su odobreni ograničavajući zakoni za kontroliranje lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija; budući da su neke organizacije prisiljene obustaviti svoje aktivnosti, dok su druge trajno zatvorene, kao što su liga ITEKA, FOCODE i ACAT; budući da su mnogi vođe i borci za ljudska prava prognani, dok su oni koji su ostali pod stalnim pritiskom ili im prijeti uhićenje; budući da su Emmanuel Nshimirimana, Aimé Constant Gatore i Marius Nizigama osuđeni na zatvorske kazne između 10 i 32 godine, dok Nestoru Nibitangi prijeti 20-godišnja kazna; budući da je novinar Jean Bigirimana nestao prije skoro dvije godine i jedna je od brojnih žrtava prisilnih nestanaka uslijed krize;

I.  budući da su u listopadu 2017. suci MKS-a ovlastili tužiteljicu MKS-a da otvori istragu o kaznenim djelima pod nadležnošću tog Suda koja su između 26. travnja 2015. i 26. listopada 2017. navodno počinjena u Burundiju ili od strane burunđanskih državljana izvan Burundija; budući da je s učinkom od 27. listopada 2017. Burundi postao prva država koja je istupila iz MKS-a nakon odluke tog Suda u travnju 2016. da pokrene preliminarnu istragu o nasilju i kršenjima ljudskih prava te mogućim zločinima protiv čovječnosti u Burundiju, dok tamošnji režim i dalje nekažnjeno ubija;

J.  budući da prisutnost burunđanskih vojnih snaga u mirovnim misijama omogućuje režimu predsjednika Nkurunzize da prikrije stvarne unutarnje probleme i predstavi Burundi kao stabilizirajući faktor u drugim zemljama pogođenima krizom, dok se sam Burundi nalazi u dosad neviđenoj krizi obilježenoj grubim kršenjima ljudskih prava; budući da Burundi takvim postupanjem stječe velike iznose novca koji se ne preraspodjeljuje u korist stanovništva; budući da nema mirnih, slobodnih, demokratskih i neovisnih izbora dok se ne raspusti paravojna skupina Imbonerakure;

K.  budući da se društveno-gospodarska situacija u Burundiju stalno pogoršava te da ta zemlja zauzima pretposljednje mjesto u globalnom poretku BDP-a po stanovniku; budući da 3,6 milijuna Burundijaca (30 % stanovništva) treba pomoć te da ih 1,7 milijuna još uvijek nema siguran pristup hrani; budući da je to stanje siromaštva pogoršano uvođenjem „dobrovoljnog” doprinosa za izbore 2020., koji Imbonerakura često prisilno prikuplja i čiji iznos doseže oko 10 % ili više mjesečne plaće jednog javnog službenika;

L.  budući da su Afrička unija, na svojem 30. Sastanku na vrhu, i Istočnoafrička zajednica, na svojem 19. Sastanku na vrhu, izrazile predanost mirnom rješenju političkog stanja u Burundiju putem uključivog dijaloga temeljenog na Sporazumu iz Aruše od 28. kolovoza 2000.;

M.  budući da je niz bilateralnih i multilateralnih partnera obustavio svoju financijsku i tehničku pomoć vladi Burundija zbog stanja u zemlji; budući da je EU obustavio izravnu financijsku potporu burundijskoj administraciji, uključujući i proračunsku potporu, ali je nastavio s pružanjem potpore stanovništvu i s humanitarnom pomoći;

N.  budući da su EU i SAD donijeli ciljane i pojedinačne sankcije protiv Burundija; budući da je Vijeće 23. listopada 2017. obnovilo mjere ograničavanja protiv Burundija i produljilo ih do 31. listopada 2018.; budući da se te mjere sastoje od zabrane putovanja i zamrzavanja imovine ciljanih pojedinaca za čije se djelovanje smatra da ugrožava demokraciju ili ometa pronalaženje političkog rješenja krize u Burundiju;

O.  budući da je Vijeće UN-a za ljudska prava 28. lipnja 2018. na svojem 38. zasjedanju usvojilo ishod Univerzalnog periodičnog pregleda Burundija; budući da je Burundi prihvatio 125 od 242 preporuke iz tog pregleda, u prvom redu odbacivši one koje su pozivale na poduzimanje praktičnih koraka kako bi se poboljšalo stanje povezano s ljudskim pravima u toj zemlji;

P.  budući da je Ustavni sud potvrdio rezultate referenduma od 17. svibnja 2018. i odbacio predstavku koju je podnijela oporba zbog navodnog zastrašivanja i zloupotrebe;

1.  izražava svoju duboku zabrinutost u pogledu širokih razmjera nekažnjivosti i kršenja ljudskih prava, uključujući izvansudska pogubljenja, mučenje, prisilne nestanke i proizvoljno pritvaranje; podsjeća Burundi da je kao član Vijeća UN-a za ljudska prava obvezan nastaviti punu suradnju s Istražnim povjerenstvom UN-a za Burundi i s timom triju stručnjaka UN-a te posebnom izvjestitelju UN-a za stanje boraca za ljudska prava odobriti pristup zemlji;

2.  traži od vlade Burundija da u potpunosti poštuje Sporazum iz Aruše kao glavni instrument za mir i stabilnost u zemlji; apelira na vladu Burundija da poštuje svoje međunarodne pravne obveze u pogledu ljudskih i civilnih prava te da promiče i štiti prava na slobodu izražavanja i udruživanja koja su sadržana u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, čiji je Burundi država stranka;

3.  ponovno osuđuje zastrašivanje, represiju, nasilje i uznemiravanje usmjereno na novinare, pristaše oporbe i borce za ljudska prava; poziva burundijske vlasti da poštuju vladavinu prava i temeljna ljudska prava, kao što su sloboda izražavanja i sloboda medija te da odmah i bezuvjetno oslobode Germaina Rukukija, Nestora Nibitangu, Emmanuela Nshimirimanu, Aiméa Constanta Gatorea i Mariusa Nizigamu, petoricu boraca za ljudska prava koji su pritvoreni samo zbog svojeg djelovanja u području ljudskih prava, ali su ih vlasti optužile za ugrožavanje unutarnje sigurnosti države; zahtijeva da burundijske vlasti pokrenu istragu u vezi sa stanjem novinara Jeana Bigirimane;

4.  osuđuje odluku Burundija da se povuče iz Međunarodnog kaznenog suda; podržava preliminarnu istragu Međunarodnog kaznenog suda u vezi s brojnim zločinima i činovima represije u Burundiju; poziva EU da se nastavi zalagati za preuzimanje odgovornosti za zločine koji su počinjeni u Burundiju; očekuje da će Burundi nastaviti prekinutu suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom imajući u vidu da su borba protiv nekažnjavanja, kazneni progon za sve slučajeve kršenja ljudskih prava te preuzimanje odgovornosti i dalje nužni koraci za rješavanje krize i trajno mirno rješenje;

5.  pozdravlja usmeno izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za Burundi i pohvaljuje njegov važan rad na dokumentiranju aktualne krize povezane sa stanjem ljudskih prava u toj zemlji;

6.  naglašava svoju zabrinutost u pogledu humanitarnog stanja, koje obilježava 169 999 interno raseljenih osoba, 1,67 milijuna osoba kojima je potrebna humanitarna pomoć i preko 410 000 Burundijaca koji traže utočište u susjednim zemljama; pohvaljuje napore zemalja koje primaju izbjeglice i poziva vlade u regiji da osiguraju da povratak izbjeglica bude dobrovoljan, da se temelji na informiranosti i da se provodi na siguran i dostojanstven način;

7.  međutim, izražava žaljenje zbog sporog napretka dijaloga unutar samog Burundija, koji predvodi Istočnoafrička zajednica, kao i zbog nedostatne angažiranosti burundijske vlade u tom pogledu te poziva sve strane, osobito vlasti Burundija, da se obvežu na hitnu uspostavu unutardržavnog dijaloga, koji bi se trebao organizirati u istinski uključivom okviru i bez preduvjeta;

8.  poziva na obnovljeni i koordinirani pristup između Afričke unije, EU-a, Gospodarske komisije UN-a za Afriku i UN-a u cjelini; žali zbog činjenice da burundijska vlada ne uzima u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a, rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi, odluku Afričke unije iz siječnja 2018. kao ni napore u pogledu posredovanja koje ulaže Europski revizorski sud; potiče bilateralne i multilateralne partnere i vladu Burundija da nastave dijalog kako bi burundijska vlada stvorila uvjete koji pogoduju nastavku pružanja pomoći; poziva sve dionike u Burundiju da aktivno sudjeluju u tom procesu; ponovno iskazuje podršku procesu posredovanja uz potporu Afričke unije i posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a;

9.  pohvaljuje pomoć koju pružaju bilateralni i multilateralni partneri u ublažavanju humanitarne situacije i poziva međunarodnu zajednicu da nastavi pružati potporu kao odgovor na humanitarne potrebe u zemlji; potiče Komisiju da 2018. pruži dodatnu izravnu potporu stanovništvu; naglašava da povratak na klasični način suradnje iziskuje ponovnu uspostavu vladavine prava i demokracije, uključujući borbu protiv nekažnjavanja i zaštitu burundijskih građana;

10.  boji se da bi se trenutačna politička kriza mogla pretvoriti u etnički sukob korištenjem propagande i izjava kojima se potiče na mržnju ili poziva na nasilje te se oporba, članovi civilnog društva, novinari i Tutsiji izjednačavaju s „neprijateljima režima”, koji se moraju ukloniti; poziva sve strane u Burundiju da se suzdrže od svih oblika ponašanja ili govora kojima bi se moglo dodatno pogoršati nasilje, produbiti kriza ili dugoročno utjecati na regionalnu stabilnost;

11.  i dalje je duboko zabrinut zbog toga što bi novi ustav koji je usvojen na referendumu 17. svibnja 2018. mogao početi ugrožavati pažljivo dogovorene odredbe iz Sporazuma iz Aruše, koje su pomogle da se završi građanski rat u Burundiju;

12.  ponavlja svoju potporu odluci Europske unije koja je donesena nakon savjetovanja s burundijskim vlastima u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua i koja se odnosi na obustavu izravne financijske potpore burundijskoj vladi te pozdravlja činjenicu da je Europska unija donijela mjere ograničavanja putovanja i zamrzavanja imovine protiv osoba koje nastoje ugroziti mirovne napore ili ljudska prava;

13.  zahtijeva da se prekine plaćanje burundijskim postrojbama i različitim kontingentima iz Burundija koji sudjeluju u mirovnim misijama UN-a i Afričke unije; prima na znanje objavu predsjednika Nkurunzize da se 2020. neće kandidirati za još jedan mandat; poziva međunarodnu zajednicu da pomno prati stanje u Burundiju, bez obzira na izjavu predsjednika Nkurunzize o izborima 2020.;

14.  podsjeća na snažnu izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 8. svibnja 2018. o pokretanju završne pripremne faze za ustavni referendum 17. svibnja 2018.; žali zbog izostanka sporazumnog pristupa između različitih društvenih i političkih skupina u Burundiju, nedostatka službenih javnih informacija o ključnim elementima nacrta ustava te zbog strogog nadzora nad novinarima i medijima;

15.  podsjeća vladu Burundija da uvjeti za održavanje uključivih, vjerodostojnih i transparentnih izbora 2020. podrazumijevaju pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama i postojanje slobodnog područja na kojem borci za ljudska prava mogu govoriti bez zastrašivanja ili straha od odmazde;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, Komisiji, Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica EU-a, državama članicama i institucijama Afričke unije te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 265, 11.8.2017., str. 137.
(2) SL C 399, 24.11.2017., str. 190.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0004.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0310.
(5) SL L 73, 18.3.2016., str. 90.
(6) SL L 257, 2.10.2015., str. 1.
(7) SL L 257, 2.10.2015., str. 37.
(8) SL L 264, 30.9.2016., str. 29.


Pokretanje automatizirane razmjene podataka o DNK-u u Hrvatskoj *
PDF 113kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene podataka o DNK-u u Hrvatskoj (06986/2018 - C8-0164/2018 - 2018/0806(CNS))
P8_TA(2018)0306A8-0225/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (06986/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0164/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0225/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 210, 6.8.2008., str. 1.


Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) ***I
PDF 134kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 515/2014, (EU) 2016/399 i (EU) 2016/1624 (COM(2016)0731 – C8-0466/2016 – 2016/0357A(COD))
P8_TA(2018)0307A8-0322/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0731),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 77. stavak 2. točke b i d i članak 87. stavak 2. točka a Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0466/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 14. rujna 2017. kojom se Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove daje ovlast da razdijeli navedeni prijedlog Komisije i na temelju njega sastavi dva zasebna zakonodavna izvješća,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 25. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračune (A8-0322/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji,

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) br. 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226

P8_TC1-COD(2016)0357A


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1240.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća

Operativni troškovi i troškovi održavanja informacijskog sustava ETIAS-a, središnje jedinice ETIAS-a i nacionalnih jedinica ETIAS-a u potpunosti će se pokrivati prihodom od naknada. Naknada bi se stoga trebala po potrebi prilagoditi, uzimajući u obzir te troškove. To uključuje i troškove država članica EU-a i troškove država pridruženih Schengenu, u skladu s odredbama Uredbe o ETIAS-u. Troškovi nastali u vezi s razvojem informacijskog sustava ETIAS-a, integracijom postojeće nacionalne granične infrastrukture i povezivanjem na nacionalno jedinstveno sučelje te troškovi udomljavanja nacionalnog jedinstvenog sučelja na poslužitelju, uspostave središnje i nacionalnih jedinica ETIAS-a, uključujući i troškove država članica EU-a i troškove država pridruženih Schengenu, isplaćuje Fond za unutarnju sigurnost (granice i vize) odnosno njegovi nasljednici.

Stoga se ti troškovi ne bi trebali uzimati u obzir za izračun doprinosa koji države pridružene Schengenu pružaju ETIAS-u u skladu s odgovarajućim Sporazumom o pridruživanju te s odgovarajućim posebnim dogovorima o sudjelovanju država pridruženih Schengenu u agencijama. To bi trebalo posebno uzeti u obzir u kontekstu pregovora o nasljednicima Fonda za unutarnju sigurnost (granice i vize) te o posebnim dogovorima za sudjelovanje država pridruženih Schengenu.

Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da nakon usvajanja prijedloga o posebnim dogovorima predviđenog člankom 95. ove Uredbe bez odgađanja predstavi taj prijedlog. ”

(1) SL C 246, 28.7.2017., str. 28.


Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS): zadaće Europola ***I
PDF 128kWORD 42k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/794 u svrhu uspostave europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) (COM(2016)0731 – C8-0466/2016 – 2016/0357B(COD))
P8_TA(2018)0308A8-0323/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0731),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 88. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0466/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 14. rujna 2017. kojom se Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove daje ovlast da razdijeli navedeni prijedlog Komisije i na temelju njega sastavi dva zasebna zakonodavna izvješća,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 25. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0323/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) br. 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/794 u svrhu uspostave europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS)

P8_TC1-COD(2016)0357B


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1241.)


Financijska pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije ***I
PDF 149kWORD 57k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2016)0605 – C8-0372/2016 – 2016/0282A(COD))
P8_TA(2018)0309A8-0211/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0605),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 42., članak 43. stavak 2., članak 46. točku (d)., članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a), članak 164., članak 168. stavak 4. točku (b), članak 172., članak 175., članak 177., članak 178., članak 189. stavak 2., članak 212. stavak 2., članak 322. stavak 1. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0372/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda br. 1/2017 od 26. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ribarstvo i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0211/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  prihvaća zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU, Euratom) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012

P8_TC1-COD(2016)0282A


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046)

Prilog I. zakonodavnoj rezoluciji

Izjava u vezi s člankom 38. Objava informacija o primateljima i drugih informacija:

„Komisija će preko mreža s državama članicama podupirati razmjenu dobrih praksi u pogledu objave informacija o primateljima sredstava Unije koja se izvršavaju u okviru podijeljenog upravljanja. Komisija će uzeti u obzir iskustva stečena pri pripremi sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira.”

Izjava u vezi s člankom 266. Posebne odredbe o projektima u vezi s nekretninama:

„Komisija i ESVD obavijestit će Europski parlament i Vijeće u okviru radnog dokumenta iz članka 266. o svakoj prodaji i kupnji zgrada, uključujući one ispod praga utvrđenog u tom članku.”

Prilog II. zakonodavnoj rezoluciji

Zajednička izjava o postupku davanja razrješnice i datumu donošenja završne računovodstvene dokumentacije EU-a

„Europski parlament, Vijeće i Komisija u suradnji s Europskim revizorskim sudom utvrdit će pragmatičan raspored za postupak davanja razrješnice.

U tom kontekstu Komisija potvrđuje da će nastojati donijeti konsolidiranu godišnju računovodstvenu dokumentaciju EU-a za financijsku godinu 2017. do 30. lipnja 2018. pod uvjetom da Europski revizorski sud proslijedi sve nalaze u vezi s pouzdanosti te dokumentacije EU-a i sve konsolidirane računovodstvene dokumentacije subjekatâ do 15. svibnja 2018., a svoj nacrt godišnjeg izvješća do 15. lipnja 2018.

Komisija ujedno potvrđuje da će nastojati dostaviti svoje odgovore na godišnje izvješće Europskog revizorskog suda za financijsku godinu 2017. do 15. kolovoza 2018. pod uvjetom da Europski revizorski sud proslijedi svoj nacrt opažanja Komisiji do 1. lipnja 2018.”

(1) SL C 91, 23.3.2017., str. 1.


Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde ***I
PDF 132kWORD 62k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj agenciji za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i Odluke Vijeća 2007/533/PUP i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1077/2011 (COM(2017)0352 – C8-0216/2017 – 2017/0145(COD))
P8_TA(2018)0310A8-0404/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0352),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 74., članak 77. stavak 2. točke (a) i (b), članak 78. stavak 2. točku (e), članak 79. stavak 2. točku (c), članak 82. stavak 1. točku (d), članak 85. stavak 1., članak 87. stavak 2. točku (a) i članak 88. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0216/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0404/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i Odluke Vijeća 2007/533/PUP i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1077/2011

P8_TC1-COD(2017)0145


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1726.)


Proračun za 2019. – Mandat za trijalog
PDF 181kWORD 65k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2019. (2018/2024(BUD))
P8_TA(2018)0311A8-0247/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2019. koji je Komisija usvojila 23. svibnja 2018. (COM(2018)0600),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2) i njezine naknadne izmjene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2018. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2019., dio III. – Komisija(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. veljače 2018. o proračunskim smjernicama za 2019. (06315/2018),

–  uzimajući u obzir članak 86.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0247/2018),

Nacrt proračuna za 2019. – veća solidarnost i priprema za održivu budućnost

1.  podsjeća na to da je u svojoj Rezoluciji od 15. ožujka 2018. Parlament utvrdio sljedeće prioritete za proračun EU-a za 2019.: održiv rast, inovacije, konkurentnost, sigurnost, borba protiv klimatskih promjena, prelazak na obnovljive izvore energije i migracije te je također pozvao na stavljanje posebnog naglaska na mlade;

2.  naglašava da EU mora biti predvodnik u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja njihovim uključivanjem u sve politike EU-a;

3.  podsjeća da će proračun EU-a za 2019. biti zadnji u sadašnjem parlamentarnom razdoblju i da će se o njemu pregovarati usporedno s pregovorima o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i reformi sustava vlastitih sredstava EU-a; podsjeća i na to da se Ujedinjena Kraljevina obvezala doprinositi provedbi godišnjih proračuna Unije za 2019. i 2020. i sudjelovati u njoj kao da ostaje u Uniji nakon ožujka 2019.;

4.  pozdravlja prijedlog Komisije i smatra da u načelu odgovara prioritetima Parlamenta; namjerava nastaviti jačati ključne programe i zajamčiti razinu financiranja koja odgovara tome; prima na znanje povećanje od 3,1 % u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i niži postotak BND-a u usporedbi s 2018., za odobrena sredstva za preuzimanje obveza (1 % u usporedbi s 1,02 %) i odobrena sredstva za plaćanja (0,9 % u usporedbi s 0,92 %);

5.  pozdravlja predložena povećanja sredstava za program Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe (CEF), Erasmus+ i programe kojima se doprinosi povećanju sigurnosti građana EU-a; međutim, ističe potrebu daljnjeg povećanja potpore za MSP-ove koji su ključni za omogućivanje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta, te izdvajanja odgovarajućih sredstava namijenjenih digitalizaciji industrije EU-a i promicanju digitalnih vještina i digitalnog poduzetništva, kao i za programe kojima se podupiru mladi, posebice ErasmusPro; podsjeća da je uvjeren da proračun za Erasmus+ za 2019. treba u najmanju ruku udvostručiti;

6.  pozdravlja pokretanje inicijative Discover EU, kojom se Europljanima u dobi od 18 godina osigurava 15 000 karata za Interrail 2018., kao i prijedlog Komisije za dodjelu 700 milijuna EUR u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., što je u skladu s ambicijama EU-a za promicanje mobilnosti u obrazovanju, aktivnog građanstva, socijalne uključenosti i solidarnosti među svim mladima; izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije predložila odobrena sredstva za 2019. i 2020.; odlučan je nastaviti s pripremnim djelovanjem 2019. i 2020.;

7.  prima na znanje predprocjenu Komisije o nastavku pripremnog djelovanja u pogledu sustava jamstva za djecu; naglašava da se u njoj spominje moguća provedbu velikih razmjera u okviru Europskog socijalnog fonda; predlaže da se iskoristi mogućnost treće faze provedbe kako bi se pripremila za tu veću provedbu u okviru Europskog socijalnog fonda plus (ESF+);

8.  izražava žaljenje zbog činjenice da povećanje za Program EU-a za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) u usporedbi s proračunom za 2018. iznosi samo 2,3 % (362,2 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza) te da su predložena odobrena sredstva za plaćanja niža za 0,6 %; podsjeća da je riječ o uspješnom programu koji ima mnogo više podnositelja zahtjeva nego korisnika sredstava; ističe da su mala i srednja poduzeća važan pokretač zapošljavanja, gospodarskog rasta i konkurentnosti u EU-a, čine okosnicu europskog gospodarstva i imaju kapacitet za poticanje rasta i otvaranje radnih mjesta; poziva na to da prioritet postane izdvajanje dovoljno sredstava za programe za mala i srednja poduzeća te dodatno povećanje iznosa odobrenih sredstava za COSME, s obzirom na uspjeh tog programa;

9.  pohvaljuje ulogu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u smanjenju investicijskog jaza u EU-u; poziva, u okviru optimalne regionalne i sektorske ravnoteže, na povećanje socijalne dimenzije uvođenja EFSU-a, uključujući inovacije u području zdravstva i medicine, socijalne infrastrukture, zaštite okoliša, održivog prijevoza, obnovljivih izvora energije i infrastrukture za skladištenje energije; ponavlja svoj davno zauzet stav da se sve nove inicijative u okviru VFO-a trebaju financirati novim odobrenim sredstvima, a ne nauštrb postojećih programa; osim toga, ponavlja svoju predanost jačanju programa Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe kako bi se što je više moguće nadomjestili rezovi u tim programima učinjeni zbog financiranje proširenja EFSU-a u proračunu za 2019.;

10.  prima na znanje predanost provedbi obnovljenog programa obrane EU-a, osobito putem sporazuma o Europskom programu industrijskog razvoja u području obrane, kao prve etape Europskog fonda za obranu; smatra da će ta zajednička predanost doprinijeti ostvarenju ekonomije razmjera i boljoj koordinaciji između država članica i poduzeća te omogućiti EU-u da zadrži svoju stratešku autonomiju i postane istinski globalni akter;

11.  primjećuje da je Komisija predložila povećanje sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih u iznosu od 233 milijuna EUR, u skladu s financijskim programiranjem; ponovno potvrđuje da Parlament nije pristao na pojačana ulaganja dodatnih sredstava na početku razdoblja 2018. – 2020. koja proizlaze iz revizije višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u sredini razdoblja; zalaže se da proračunsko tijelo u potpunosti zadrži svoje ovlasti u pogledu odlučivanja o razini financiranja svih programa, uključujući onih koji podliježu reviziji VFO-a u sredini razdoblja; naglašava važnost iskrene suradnje između institucija i poziva sve uključene strane da zadrže povjerenje tijekom cijelog proračunskog postupka za 2019.;

12.  ostaje predan borbi protiv nezaposlenosti, a osobito borbi protiv nezaposlenosti mladih; u tom pogledu smatra da bi trebalo dodatno pojačati financijsku potporu za Inicijativu za zapošljavanje mladih, čime bi se zadovoljila potreba povećanja financiranja EU-a u cilju ostvarenja stupa socijalnih prava, usprkos složenosti ponovnog programiranja programa Inicijative za zapošljavanje mladih i ESF-a u slučaju izmjene omotnice za Inicijativu za zapošljavanje mladih; uviđa da se diljem EU-a nezaposlenost mladih nije riješila na odgovarajući način s obzirom na to da su stope nezaposlenosti mladih i dalje više nego 2007.; poziva Komisiju da zajamči da države članice u borbi protiv nezaposlenosti mladih ne zamjenjuju vlastite politike i financiranje sredstvima koja primaju preko Inicijative za zapošljavanje mladih, nego da ih iskoriste kao dopunu; naglašava činjenicu da su strukovno obrazovanje i pripravništvo učinkovite prakse za borbu protiv nezaposlenosti mladih; ističe da se mobilnošću preko programa Erasmus Pro snažno potiče postavljanje mjerila za provedbu najboljih praksi;

13.  naglašava da će se programi kohezijske politike u 2019. odvijati ustaljenom brzinom i ističe obvezu Parlamenta da za te programe osigura odgovarajuća sredstva; pozdravlja činjenicu da su sad imenovana gotovo sva upravljačka tijela za programe razdoblja 2014. – 2020.; ističe da su za neprihvatljiva kašnjenja u provedbi operativnih programa u velikoj mjeri odgovorna kašnjenja u imenovanju tih tijela; poziva države članice da osiguraju ubrzanje provedbe programa kako bi se nadoknadila kašnjenja i da u tom pogledu traže pomoć Komisije;

14.  prima na znanje izvješća o funkcioniranju regionalne i kohezijske politike u Uniji te gospodarske izazove s kojima su suočene regije koje zaostaju, u kojima se redovito ističu manjkavosti u pogledu učinkovitosti i rezultata;

15.  prima na znanje činjenicu da bi prijedlog Komisije omogućio postizanje cilja da se u 2019. ostvari potrošnja od 20 % proračuna na klimatska pitanja; međutim, žali što Komisija nije poduzela daljnje korake u vezi sa zahtjevom Parlamenta koji se odnosi na neutraliziranje manjka financijskih sredstava dodijeljenih tijekom prvih godina VFO-a; smatra taj prijedlog nedovoljnim jer bi sveukupno samo 19,3 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. bilo namijenjeno klimatskim mjerama, čime bi se spriječilo EU da ispuni svoj cilj za uključivanje najmanje 20 % za klimatske aktivnosti u razdoblju 2014. – 2020., čak i ako ponovno izdvoji samo 20 % proračuna za klimatsku zaštitu u 2020.; izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije predstavila nacrte proračuna koji su u skladu s obvezama i ciljevima koje je Unija postavila u tom području u zaključcima Europskog vijeća od 7. – 8. veljače 2013.; smatra da je potrebno učiniti više putem razvoja akcijskog plana u okviru programa velikog potencijala, kao, na primjer, programa Obzor 2020., CEF-a, Europskog socijalnog fonda (ESF-a), Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP-a), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR-a), Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR-a) ili programa LIFE+, jer je riječ o programima koji omogućavaju ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju; podsjeća na obrazložene kritike Revizorskog suda u pogledu metodologije koju upotrebljava Komisija te, u tom svjetlu, poziva na brza poboljšanja u tom području;

16.  pozdravlja obvezu Komisije u pogledu poboljšanja metodologije za praćenje bioraznolikosti; međutim, ne odobrava predloženo smanjenje ukupnog doprinosa zaštiti bioraznolikosti na 8,2 %, što je u suprotnosti s ciljem zaustavljanja i preokretanja gubitka usluga bioraznolikosti i ekosustava do 2020.;

17.  smatra da su jamčenje sigurnosti građana Unije i rješavanje izazova migracije i izbjeglica i dalje dva glavna prioriteta Unije u 2019.; smatra da je ključno održavati rashode u tim područjima na razini primjerenoj potrebama koje proizlaze iz migracijske i izbjegličke krize na afričkom kontinentu, osobito u Sahelu, kao i u zemljama Levanta i na Sredozemnom moru; smatra da se potrebna solidarnost među državama članicama radi upravljanja migracijskim tokovima treba odražavati u proračunu EU-a, posebice nakon usvajanja revizije Dublinske uredbe; napominje da nacrt proračuna za 2019. odražava proračunske implikacije prijedloga Komisije;

18.  naglašava da se očekuje da će nekoliko važnih zakonodavnih inicijativa o kojima se pregovara ili koje su u ranoj fazi provedbe, kao što je revizija Dublinske uredbe, uspostava sustava ulaska/izlaska i europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju, ažuriranje Schengenskog informacijskog sustava i inicijativa za interoperabilnost između informacijskih sustava EU-a za upravljanje sigurnošću, granicama i migracijama, imati znatan učinak na proračun za 2019. i naglašava važnost odgovarajućeg financiranja kako bi se ispunio cilj Unije u tim područjima; potiče Komisiju da se uključi u otvoren, proaktivan dijalog s proračunskim tijelom u pogledu navedenih inicijativa, kako bi mu omogućila da po potrebi tijekom godišnjeg proračunskog postupka prilagodi dodjelu odobrenih sredstava, ne prejudicirajući pritom ishode aktualnih zakonodavnih postupaka;

19.  izražava žaljenje zbog prijedloga Komisije za financiranje drugog obroka Instrumenta za izbjeglice u Turskoj i naknadnog dogovora koji su države članice 29. lipnja 2018. postigle u Vijeću; podupire nastavak provedbe Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, ali smatra da, u skladu s prijedlogom Komisije od 14. ožujka 2018., doprinos tom instrumentu iz proračuna EU-a treba iznositi jednu milijardu EUR, uzimajući u obzir da države članice doprinose dvije milijarde EUR putem bilateralnih doprinosa, kako bi se ostavio dostatan prostor u okviru posebnih instrumenata VFO-a za nepredviđene događaje u posljednjim dvjema godinama trenutačnog VFO-a, kao i za financiranje drugih prioriteta; također smatra da bi Instrument za izbjeglice u Turskoj trebalo financirati novim odobrenim sredstvima s obzirom na to da se radi o novoj inicijativi u okviru ovog VFO-a; izražava žaljenje zbog toga što, usprkos jasnom zahtjevu Parlamenta da bude u potpunosti uključen u proces odlučivanja u pogledu produljenja Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, među ostalim kako bi se izbjeglo ponavljanje postupka njegove uspostave, zasad nisu održani pregovori o financiranju drugog obroka Instrumenta za izbjeglice u Turskoj između Parlamenta i Vijeća; obavješćuje države članice da Parlament ima pravo preuzeti svoju ulogu jedne grane proračunskog tijela Unije i to će i učiniti, kako je već prethodno najavljeno;

20.  primjećuje da se nacrtom proračuna za 2019. ostavlja vrlo malo ili nimalo prostora u okviru gornjih granica VFO-a za naslove 1.a, 1.b, 3. i 4., što je posljedica ograničene fleksibilnosti trenutačnog VFO-a u smislu odgovaranja na nove izazove i uzimanja u obzir novih inicijativa; izražava svoju namjeru da se još više koristi tim odredbama o fleksibilnosti iz revidirane Uredbe o VFO-u u okviru postupka donošenja izmjena;

21.  i dalje izražava zabrinutost zbog mogućeg ponovnog gomilanja nepodmirenih računa na kraju trenutačnog razdoblja VFO-a; primjećuje umjereno povećanje od 2,7 % u odobrenim sredstvima za plaćanja u proračunu za 2018., uglavnom zbog Fonda za azil, migracije i integraciju, Fonda za unutarnju sigurnost i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; primjećuje predloženu razliku od 19,3 milijarde EUR do gornje granice za plaćanja; poziva Komisiju da ostane oprezna u razvoju plaćanja kako bi omogućila proračunskom tijelu da poduzme potrebne mjere kako bi se pravodobno izbjegli neuobičajeni zaostaci; uvjeren je da je vjerodostojnost EU-a također povezana s njegovom sposobnošću da u svom proračunu osigura odgovarajuću razinu odobrenih sredstava za plaćanja kako bi mogao izvršavati svoje obveze;

Podnaslov 1.a – Konkurentnost za rast i zapošljavanje

22.  primjećuje da u odnosu na 2018. prijedlog Komisije za 2019. bilježi povećanje u obvezama u podnaslovu 1.a od 3,9 %, na 22 860 milijuna EUR; primjećuje da se veliki dio povećanja odnosi na Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe, velike infrastrukturne projekte i Erasmus+ jer su njihova odobrena sredstva za preuzimanje obveza porasla za 8,5 %, 36,4 %, 7,8 % i 10,4 %; međutim, naglašava da su ta povećanja uglavnom u skladu s financijskim programiranjem i stoga ne predstavljaju dodatno povećanje sredstava;

23.  podsjeća da su programi povezani s istraživanjem i inovacijama, kao što je Obzor 2020., ključni za stvaranje radnih mjesta i konkurentnosti diljem Europe; potiče Komisiju da to odrazi u svojim prioritetima; poziva na odgovarajuću razinu financiranja programa povezanih s istraživanjem i inovacijama; ističe da bi se posebice države članice koje se suočavaju s gospodarskim i financijskim poteškoćama trebale podupirati u ovom području;

24.  podsjeća da se nove inicijative tijekom posljednjih nekoliko godina, kao što su EFSU (I. i II.), Wifi4EU i EDIDP, financiraju nauštrb nekoliko programa u okviru podnaslova 1.a, na koje su ozbiljno utjecale preraspodjele sredstava, osobito programa Obzor 2020., CEF, Galileo, ITER, Copernicus i Europskog geostacionarnog navigacijskog sustava (EGNOS);

25.  ističe da je Erasmus+ i dalje vodeći program za potporu mobilnosti mladih na svim razinama obrazovanja i strukovnog osposobljavanja te za poticanje mladih da sudjeluju u europskoj demokraciji; podsjeća na to da je potrebno poduzeti administrativne napore za povećanje pristupa programu Erasmus+ te da količina prihvatljivih zahtjeva uvelike premašuje trenutačni proračun; stoga smatra da omotnica za Erasmus+ treba zadovoljiti potražnju za ovim programom, posebice u vezi s cjeloživotnim učenjem;

26.  sa zabrinutošću prima na znanje rasprave o financiranju Europskih snaga solidarnosti koje potvrđuju strah Parlamenta da bi nove inicijative mogle doći na štetu postojećih učinkovitih programa; sa zabrinutošću napominje presedan utvrđen u postupku trijaloga, u kojemu se ne pružaju jasne informacije o izvorima financiranja inicijative te se dodatna pojašnjenja ostavljaju za godišnji proračunski postupak; očekuje od Komisije da provede sporazum na način koji u potpunosti odražava rasprave u okviru trijaloga i duhu sporazuma;

27.  pozdravlja činjenicu da su sporazumom postignutim o financiranju EDIDP-a predviđeni mnogo manji rezovi za programe u okviru podnaslova 1.a od onih koje je prvotno predložila Komisija; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što Vijeće stavlja veći naglasak na poštovanje gornjih granica nego na pružanje dostatnih sredstava za visoke prioritete koje je samo utvrdilo;

28.  pozdravlja činjenicu da je iznos od 500 milijuna EUR dodijeljen EDIDP-u za 2019. i 2020.; napominje da, prema procjenama EPRS-a, nedostatak suradnje između nacionalnih industrija u tom području godišnje stoji EU 10 milijardi EUR; smatra da je obrana jasan primjer postizanja veće učinkovitosti prijenosom određenih kompetencija i djelovanja koje trenutačno provode države članice te odgovarajućih odobrenih sredstava EU-u; naglašava da bi to rezultiralo prikazivanjem europske dodane vrijednosti i omogućilo ograničavanje cjelokupnog opterećenja javne potrošnje u EU-u;

29.  pozdravlja prijedlog za osnivanje Europskog zajedničkog poduzeća za računalstvo visokih performansi, koje će promicati najnovije računalstvo visokih performansi, a podatkovna infrastruktura poduprijet će razvoj njegovih tehnologija i primjene u brojnim područjima, od čega će koristi imati znanstvenici, industrija i javni sektor;

Podnaslov 1.b – Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

30.  prima na znanje da ukupan iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za podnaslov 1.b iznosi 57 113,4 milijuna EUR, što predstavlja povećanje od 2,8 % u odnosu na proračun za 2018.; nadalje, prima na znanje da je predloženi iznos od 47 050,8 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja za 1,1 % veći nego 2018.;

31.  pozdravlja činjenicu da provedba programa za razdoblje 2014. – 2020. uzima maha i ponavlja da se u budućnosti mora izbjegavati svako pretjerano gomilanje neplaćenih računa; također pozdravlja činjenicu da je sada imenovana velika većina nacionalnih upravljačkih tijela; poziva Komisiju i države članice da riješe sva otvorena pitanja kako bi se provedba odvijala neometano;

32.  podsjeća na to da su kao rezultat revidiranih prognoza država članica izmjenom proračuna br. 6/2017 smanjena odobrena sredstva za plaćanja u podnaslovu 1.b za 5,9 milijardi EUR; iskreno se nada da su i nacionalna tijela i Komisija bolje procijenili svoje potrebe za plaćanjima u proračunu za 2019. i da će predložena razina odobrenih sredstava za plaćanja biti u cijelosti izvršena;

33.  naglašava da bi se u doba brzog tehnološkog razvoja, uključujući u područjima kao što je umjetna inteligencija, podjela između regija koje se brzo razvijaju i onih koje zaostaju mogla povećati ako se učinak strukturnih fondova ne poboljša uvjetima u pogledu učinkovitosti;

34.  prima na znanje prijedlog Komisije o nastavku financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih i prima na znanje predloženu mobilizaciju 233,3 milijuna EUR iz ukupne razlike za obveze; podsjeća da bi se svako povećanje sredstava dodijeljenih posebno za Inicijativu za zapošljavanje mladih trebalo uskladiti s odgovarajućim iznosima iz ESF-a; podsjeća na obvezu koju je preuzela Komisija tijekom mirenja u proračunskom postupku za 2018. da će brzo predstaviti reviziju Uredbe o zajedničkim odredbama, kako bi uključila povećanje iz 2018. za Inicijativu za zapošljavanje mladih; ističe da Komisija nije ispunila svoju obvezu te zahtijeva detaljno objašnjenje razloga zbog kojih je došlo do kašnjenja u predstavljanju revizije Uredbe o zajedničkim odredbama;

35.  obvezuje se na hitno donošenje novog zakonodavstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih i ESF kako bi se olakšalo ambiciozno povećanje odobrenih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih za 2019. bez ugrožavanja drugih programa koji se provode u okviru ESF-a u državama članicama, potencijalno tako da se države članice rastereti od njihove obveze izdvajanja odobrenih sredstava namijenjenih za zapošljavanje mladih u visini sredstava koja se izdvajaju iz ESF-a, pod strogim uvjetom da predložene izmjene ne omoguće državama članicama da budu izuzete iz financijskih obveza koje su već preuzele u tom području niti da podrazumijevaju opće smanjenje odobrenih proračunskih sredstava EU-a namijenjenih borbi protiv nezaposlenosti mladih;

Naslov 2. – Održivi rast: prirodni resursi

36.  prima na znanje da je za naslov 2. predloženo 59 991,1 milijuna EUR u obvezama (+1,2 % u odnosu na 2018.) i 57 790,4 milijuna EUR u plaćanjima (3 %); prima na znanje da je rashod EFJP-a za 2019. procijenjen na 44 162,5 milijuna EUR, što je manje nego u proračunu za 2018. (za -547,9 milijuna EUR);

37.  prima na znanje da je Komisija u okviru naslova 2 ostavila razliku do gornje granice u iznosu od 344,9 milijuna EUR; ističe da bi sve veće nestabilnosti na poljoprivrednim tržištima, poput nestabilnosti do koje je dovela ruska zabrana, mogle opravdati pribjegavanje toj razlici; poziva Komisiju da se pobrine da utvrđena razlika bude dovoljna za rješavanje mogućih kriza;

38.  prima na znanje da se neke mjere povezane s ruskom zabranom i uključene u proračun za 2018. neće produljiti (npr. za voće i povrće za koje je stanje na tržištu i dalje teško), dok su tržišne poteškoće i dalje prisutne u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda; iščekuje da Komisija u listopadu pošalje pismo izmjene koje bi se trebalo temeljiti na ažuriranim informacijama o financiranju EFJP-a kako bi se mogle provjeriti stvarne potrebe poljoprivrednog sektora; naglašava da su slučajevi u kojima je potrebna tržišna intervencija u okviru EFJP-a i dalje ograničeni i da predstavljaju samo razmjerno mali dio EFJP-a (oko 5,9 %);

39.  ističe da je dio rješenja u borbi protiv nezaposlenosti mladih u pružanju odgovarajuće potpore mladim ljudima u ruralnim područjima; žali što Komisija nije predložila povećanje proračunske linije za mlade poljoprivrednike;

40.  naglašava da se provedba EFPR-a ubrzava i da bi se trebala odvijati ustaljenom brzinom u 2019., nakon sporog pokretanja na početku programskog razdoblja; pozdravlja povećanje obveza za program LIFE+ (+6 %) u skladu s financijskim programiranjem; prima na znanje da će Europska agencija za okoliš (EEA) preuzeti dodatne odgovornosti u razdoblju 2019. – 2020. za praćenje i izvješćivanje o stanju okoliša, kao i za provjere emisija CO2 iz teških teretnih vozila;

Naslov 3. – Sigurnost i građanstvo

41.  prima na znanje da se za naslov 3. predlaže ukupno 3 728,5 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, što predstavlja povećanje od 6,7 % u odnosu na 2018. te ukupno 3 486,4 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanje, odnosno povećanje od 17 % u odnosu na prošlogodišnje prijedloge; međutim, naglašava da ta povećanja slijede nakon godina smanjivanja razine financiranja i da ukupno financiranje za različita ključna područja, kao što su migracije, upravljanje granicama i unutarnja sigurnost, i dalje predstavlja samo 2,3 % ukupne predložene potrošnje EU-a u 2019.; dovodi u pitanje predloženi iznos od 281,2 milijuna EUR u obvezama za potporu zakonite migracije u Uniju i promicanje učinkovite integracije državljana trećih zemalja te poboljšanje pravednih i učinkovitih strategija povratka, što predstavlja smanjenje od 14,4 % za 2018.; poziva Komisiju da dodatno objasni razloge tog smanjenja;

42.  prima na znanje da su već četvrtu godinu zaredom sve razlike do gornje granice u okviru naslova 3. iskorištene, što dokazuje da proračun EU-a u ovom trenutku nije dostatan da se nosi s razmjerima i dubinom trenutačnih migracijskih i sigurnosnih izazova s kojima se Unija suočava; pozdravlja u tom pogledu prijedlog mobilizacije instrumenta fleksibilnosti u iznosu od 927,5 milijuna EUR za odobrena sredstva za preuzimanje obveza;

43.  očekuje da će pritisak na sustave migracija i azila nekih država članica, kao i na njihove granice, ostati visok u 2019. i potiče Uniju da ostane na oprezu u pogledu svih budućih, nepredvidljivih potreba u tim područjima; u tom pogledu poziva na jačanje sredstava za nadzor na vanjskim granicama i, u tom kontekstu, na dostatno financiranje i zapošljavanje osoblja u pogledu agencija koje se bave tim pitanjima te ponovno potvrđuje da je hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima migracijske i izbjegličke krize dugoročno održivo rješenje, zajedno sa stabilizacijom susjedstva EU-a te da su ulaganja u zemlje porijekla migranata i izbjeglica ključ za ostvarenje tog cilja;

44.  pozdravlja zahtjev Europskog vijeća od 28. lipnja 2018. da se za Frontex izdvoji više sredstava i proširi mu se mandat u cilju njegova dodatnog jačanja; poziva na pružanje dodatnih informacija o tome koliko će članova osoblja poslati države članice, a koliko će ih trebati izravno zaposliti sama agencija; poziva Komisiju da u skladu s tim prilagodi svoj nacrt proračuna u jesenskom pismu izmjene; također pozdravlja dodjeljivanje dodatnih 45, 6 milijuna eura za potporu Grčkoj i Španjolskoj u upravljanju priljevom migranata koji dolaze na njihovo područje; naglašava da učinkovita kontrola na granicama mora biti popraćena odgovarajućom skrbi za migrante koji dolaze

45.  prima na znanje da instrument za pružanje hitne humanitarne pomoći unutar Unije ističe u ožujku 2019.; poziva Komisiju da u kontekstu neprekidnih humanitarnih potreba izbjeglica i tražitelja azila u određenim državama članicama procijeni bi li ponovna aktivacija i nadopuna tog instrumenta bila prikladna; naglašava potrebu za većom solidarnošću prema onim zemljama u kojima su koncentrirani dolasci i tražitelji azila; u međuvremenu naglašava važnost stalne raspoloživosti financiranja u obliku mehanizama hitne pomoći iz AMIF-a, posebice za stalnu potporu Grčkoj; smatra da bi se financijska potpora trebala pružiti i Italiji; stoga poziva Komisiju da iznese razloge koji su je doveli do odluke da ne iznese te prijedloge; podsjeća na to da je Italija jedina država članica u kojoj većina stanovništva smatra da nisu imali koristi od članstva u Europskoj uniji; žali zbog velikog smanjenja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za drugu komponentu AMIF-a koja se odnosi na „potporu zakonitim migracijama u Uniju i promicanje učinkovite integracije državljana trećih zemalja i unaprjeđenje pravednih i učinkovitih strategija povratka”;

46.  smatra da bi se u kontekstu širokog raspona izazova u pogledu sigurnosti, uključujući promjenjive oblike radikalizacije, kibernetičkog kriminala, nasilja i terorizma koji nadmašuju kapacitete pojedinih država članica za suočavanje s njima, proračunom EU-a trebala poticati suradnja u pogledu pitanja povezanih sa sigurnošću, uz pomoć afirmiranih agencija EU-a; u tom kontekstu dovodi u pitanje može li se ovaj sigurnosni kontekst visokog rizika uskladiti s predloženim znatnim smanjenjem odobrenih sredstava za preuzimanje obveza (-26,6 %) za ISF; naglašava da je potrošnja u tom području učinkovita samo ako se uklone prepreke suradnji unutar Europe i ciljano dijeljenje informacija primjenjujući pritom svu relevantnu zaštitu podataka u skladu sa zakonodavstvom EU-a; žali što Komisija još nije iznijela prijedlog kojim bi se na razini EU-a izrazila financijska solidarnost sa žrtvama terorističkih djela i njihovim obiteljima te poziva Komisiju da učini sve potrebno kako bi se zajamčila brza provedba takve potpore;

47.  prima na znanje predloženu reviziju pravne osnove Mehanizma Unije za civilnu zaštitu za koju se očekuje da će, nakon što se donese, imati velik učinak na proračun u posljednjim dvjema godinama VFO-a, kada će samo naslov 3. obuhvaćati trošak od 256,9 milijuna EUR; ustraje na tome da je logično da se ta znatna ažuriranja ključnih politika Unije trebaju financirati novim i dodatnim sredstvima; upozorava na opasnost uporabe preraspodjela koje su jasno na štetu drugih vrijednih i učinkovitih politika i programa;

48.  ponovno potvrđuje snažnu potporu Parlamenta za programe Unije u području kulture, pravosuđa, temeljnih prava i građanstva; pozdravlja predloženo povećanje sredstava za program Kreativna Europa; nadalje, ustraje na dodjeli dostatnih sredstava za program Europa za građane i europsku građansku inicijativu, osobito uoči europskih izbora;

49.  podsjeća na potporu Parlamenta programima za prava, jednakost, građanstvo i pravdu; naglašava da EU treba zadržati svoju obvezu u pogledu osnaživanja prava žena i pripadnika zajednice LGBTI;

50.  pozdravlja povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za program Hrana i hrana za životinje, čime bi se Uniji omogućilo učinkovito upravljanje pojavama ozbiljnih životinjskih bolesti i biljnih nametnika, uključujući nedavnu epidemiju influence ptica koja je prethodnih godina pogodila nekoliko država članica;

51.  poziva Komisiju da pruži odgovarajuće proračunsko financiranje kako bi se podigla razina osviještenosti o izborima za Europski parlament 2019. i povećala učinkovitost medijske pokrivenosti tih izbora, a posebno radi promicanja znanja o vodećim kandidatima za mjesto predsjednika Komisije, tzv. Spitzenkandidatima;

Naslov 4. – Globalna Europa

52.  prima na znanje ukupno povećanje predloženih financijskih sredstava u naslovu 4 koja iznose 11 384,2 milijuna EUR (+13,1 % u usporedbi s proračunom za 2018.) u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza; prima na znanje da je to povećanje prvenstveno povezano s financiranjem drugog obroka Instrumenta za izbjeglice u Turskoj za koji Komisija predlaže mobilizaciju ukupne razlike za obveze (1 116,2 milijuna EUR); prima na znanje da bi ovaj prijedlog rezultirao nedostatkom razlike do gornje granice za naslov 4.;

53.  poziva države članice da pruže veće doprinose uzajamnom fondu za Afriku, fondu Madad, te Europskom fondu za održivi razvoj, kako bi se poduprla stabilizacija u regijama pogođenima krizom, pružila pomoć izbjeglicama i potaknuo društveni i gospodarski razvoj afričkog kontinenta te zemalja europskog susjedstva;

54.  i dalje je uvjeren da izazovi s kojima se EU susreće u vanjskom djelovanju iziskuju održivo financiranje koje nadilazi trenutačan iznos za naslov 4.; ustraje u tome da bi nove inicijative trebalo financirati novim odobrenim sredstvima te da bi u potpunosti trebalo iskoristiti sve mogućnosti za fleksibilnost; međutim, protivi se predloženom financiranju proširenja Instrumenta za izbjeglice u Turskoj te povezanom dogovoru postignutom u Vijeću 29. lipnja 2018. jer bi znatno ograničili mogućnosti financiranja drugih prioritetnih područja u okviru naslova 4. i ključnu ulogu proračuna EU-a u dopiranju do potrebitih ljudi i promicanju temeljnih vrijednosti;

55.  pozdravlja povećanja koja su usmjerena na projekte koji se odnose na migracije i povezani su sa središnjom sredozemnom rutom, kao i umjereno povećanje dijela Europskog instrumenta za susjedstvo namijenjenog istočnim susjedima te preraspodjelu prioriteta u okviru Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za Bliski istok; poziva na dodjelu dostatnih financijskih sredstva Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) kako bi se osigurala stalna potpora za palestinske izbjeglice u regiji, u svjetlu nedavne odluke SAD-a o povlačenju svojeg doprinosa toj Agenciji;

56.  pozdravlja povećanu potporu za regionalno djelovanje na zapadnom Balkanu; međutim, smatra da je potrebno dodatno povećati potporu za političke reforme; žali zbog povećanja potpore za političke reforme u Turskoj (IPA II) i preispituje njihovu usklađenost s odlukom proračunskog tijela da smanji odobrena sredstva ove linije za trenutačnu proračunsku godinu; ponavlja svoje stajalište u kontekstu kojeg je pozvao da se fondovi namijenjeni turskim vlastima u okviru IPA II uvjetuju poboljšanjima u području ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; poziva na to da se odobrena sredstva u ovoj liniji, ako se u tom području ne ostvari nikakav napredak i imajući na umu ograničen prostor za djelovanje, većinom preusmjere na dionike civilnog društva u cilju provedbe mjera kojima se podupiru ciljevi povezani s vladavinom prava, demokracijom, ljudskim pravima i slobodom medija; podupire ukupni silazni trend u pogledu potpore političkih reformi u dodjeli sredstava Turskoj;

57.  ističe primjetno smanjenje iznosa u proračunu za 2019. namijenjenog Jamstvenom fondu za vanjska djelovanja kojim upravlja Europska investicijska banka (EIB), kao i znatno smanjenje planiranog iznosa bespovratnih sredstava za makrofinancijsku pomoć (MFP), zbog manje količine nepodmirenih zajmova EIB-a nego što je prethodno procijenjeno, kao i zbog niže stope isplate zajmova MFP-a u usporedbi s posljednjim financijskim programiranjem;

58.  ponovno potvrđuje da potpuno podržava obveze koje je EU preuzeo na konferencijama u Bruxellesu o potpori Siriji, kojima su potvrđena ranije dana obećanja; slaže se s dodatnim financiranjem Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta za humanitarnu pomoć u iznosu od 120 milijuna EUR za svaki od tih instrumenata kako bi se ispunila ta obveza u 2019.;

59.  ponavlja svoju potporu za dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava za stratešku komunikaciju EU-a, u cilju borbe protiv kampanja dezinformiranja i kibernapada, kao i za promicanje objektivne slike Unije izvan njezinih granica;

Naslov 5. – Administracija

60.  prima na znanje povećanje rashoda u naslovu 5 za 3,0 % u odnosu na proračun za 2018. koji iznosi 9 956,9 milijuna EUR (+291,4 milijuna EUR) u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza; prima na znanje da je kao u slučaju prethodne proračunske aktivnosti povećanje uglavnom potaknuto razvojem mirovina (+116,7 milijuna EUR), koje predstavljaju 20,2 % rashoda u naslovu 5.; primjećuje da udio administrativnih rashoda u nacrtu proračuna ostaje nepromijenjen, odnosno na razini od 6,0 % u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza;

61.  priznaje napore koje je Komisija poduzela kako bi u vlastiti proračun uključila sve mogućnosti za uštedu i racionalizaciju u vezi s rashodima koji se ne odnose na plaće; prima na znanje da su za razvoj rashoda Komisije (+2,0 %) uglavnom odgovorni automatska prilagodba rashoda za plaće i ugovorne obveze; nadalje, prima na znanje unutarnju preraspodjelu osoblja koju je Komisija poduzela kako bi ispunila svoje nove prioritete;

62.  prima na znanje da stvarna razlika do gornje granice iznosi 575,2 milijuna EUR nakon prijeboja 253,9 milijuna EUR u 2018. za korištenje pričuve za nepredviđene izdatke; smatra da je razlika nominalno važna te da ona odražava napore koje je Komisija poduzela, osobito kako bi zamrznula povećanje rashoda koji se ne odnose na plaće; smatra da bi dodatni napori za stabilizaciju ili smanjenje administrativnih rashoda Komisije mogli dovesti do odgađanja važnih ulaganja ili ugrožavanja pravilnog funkcioniranja administracije;

Pilot-projekti – pripremna djelovanja

63.  naglašava da su pilot-projekti i pripremna djelovanja važni kao sredstva za formuliranje političkih prioriteta i uvođenje novih inicijativa koje bi se mogle pretvoriti u trajne aktivnosti i programe EU-a; namjerava nastaviti s utvrđivanjem uravnoteženoga paketa pilot-projekata i pripremnih djelovanja, koji odražavaju političke prioritete Parlamenta i uzimaju u obzir odgovarajuću i pravodobnu prethodnu procjenu Komisije; napominje da je u aktualnom prijedlogu razlika za neke naslove ograničena, ili čak i ne postoji, te namjerava istražiti načine da se nađe mjesta za moguće pilot-projekte i pripremna djelovanja na način koji nije štetan za druge političke prioritete;

Agencije

64.  prima na znanje ukupno povećanje u nacrtu proračuna za 2019. sredstava za decentralizirane agencije od 10.8 % (ne uzimajući u obzir namjenske prihode) i 259 novih radnih mjesta; pozdravlja činjenicu da se u većini agencija povećava njihov vlastiti proračun dok se doprinos EU-a smanjuje; u tom pogledu napominje da Parlament trenutačno ispituje mogućnosti daljnjeg proširivanja financiranja decentraliziranih agencija iz naknada; sa zadovoljstvom napominje da se agencijama s „novim zadaćama” (ESMA, eu-LISA i FRONTEX) jamči znatno povećanje dodijeljenih sredstava i plana radnih mjesta za osoblje; poziva na pružanje dodatne financijske potpore agencijama koje se bave migracijskim i sigurnosnim pitanjima; smatra da bi Europol i Eurojust trebali biti dodatno pojačani te da bi EASO trebao primiti odgovarajuća sredstva za svoju preobrazbu u Europsku agenciju za azil;

65.  ponavlja svoje stajalište da je ciljano smanjenje broja zaposlenika za 5 % uspješno ostvareno i naglašava da, s obzirom na brzu reviziju predmeta Europskog revizorskog suda, ova praksa nije nužno postigla očekivane rezultate; smatra da je potrebno pojedinačno procjenjivati decentralizirane agencije; pozdravlja to što su sve institucije prihvatile preporuke međuinstitucijske radne skupine;

66.  pozdravlja osnivanje dvaju novih tijela EU-a koja će se smatrati decentraliziranim agencijama, a to su Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) i Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA); prima na znanje da su odobrena sredstva za ELA-u stavljena u rezervu do finalizacije zakonodavnog postupka; prima na znanje da EPPO ima sjedište u Luksemburgu i traži od njega da dvama ograncima proračunskog tijela podnese sve informacije o svojoj politici upravljanja svojim zgradama u skladu s Financijskom uredbom; smatra da se nove agencije moraju osnovati dodjelom novih sredstava i stvaranjem novih radih mjesta, istodobno izbjegavajući sve vrste preraspodjele osim ako je jasno dokazano da su određene aktivnosti u cijelosti prenesene iz Komisije ili drugih postojećih tijela, kao što je Eurojust, u nove agencije; napominje da je Eurojust, u bliskoj suradnji s EPPO-om, i dalje nadležan za slučajeve povezane s financijskim interesima Unije, uz potpunu uključenost u osiguranje operativne potpore državama članicama u borbi protiv organiziranog kriminala, terorizma, kibernetičkog kriminala i krijumčarenja migranata; podsjeća na odredbe utvrđene u zajedničkom pristupu za novoosnovane decentralizirane agencije;

67.  očekuje da se pregovori o proračunu za 2019. temelje na načelu da se obje grane proračunskog tijela obvežu na pravodoban početak pregovora u najranijoj mogućoj fazi i da u potpunosti iskoriste čitavo razdoblje mirenja te pritom osiguraju razinu zastupljenosti koja jamči istinski politički dijalog;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ZAJEDNIČKA IZJAVA O DATUMIMA ZA PRORAČUNSKI POSTUPAK I NAČINIMA FUNKCIONIRANJA ODBORA ZA MIRENJE U 2018.

A.  U skladu s dijelom A. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju, Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su sljedeće ključne datume za proračunski postupak za 2019.:

1.  Komisija će nastojati predstaviti izjavu o procjenama za 2019. do kraja svibnja.

2.  Sazvat će se trijalog 12. srpnja ujutro prije usvajanja stajališta Vijeća.

3.  Vijeće će nastojati usvojiti svoje stajalište i poslati ga Europskom parlamentu do 37. tjedna (treći tjedan u rujnu) kako bi se omogućio pravovremeni dogovor s Europskim parlamentom.

4.  Odbor za proračune Europskog parlamenta nastojat će glasovati o izmjenama stajališta Vijeća najkasnije do kraja 41. tjedna (sredina listopada).

5.  Trijalog će se sazvati 18. listopada ujutro prije čitanja Europskog parlamenta;

6.  Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u 43. tjednu glasovat će se o njegovom čitanju (plenarna sjednica 22. – 25. listopada);

7.  Razdoblje mirenja počinje 30. listopada. U skladu s odredbama članka 314. stavka 4. točke (c) UFEU-a, razdoblje raspoloživo za mirenje ističe 19. studenog 2018.;

8.  Odbor za mirenje sastat će se ujutro 7. studenoga u prostorima Europskog parlamenta i 16. studenoga u prostorima Vijeća i može se ponovno sastati po potrebi; Sjednice Odbora za mirenje pripremit će se u okviru jednog ili više trijaloga. Trijalog je planiran za 7. studenog ujutro. Dodatni trijalozi mogu se sazvati tijekom razdoblja mirenja u trajanju od 21 dan, uključujući 14. studenog u Strasbourgu.

B.  Načini funkcioniranja Odbora za mirenje navedeni su u dijelu E priloga gore spomenutom međuinstitucionalnom sporazumu.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL L 163, 24.6.2017., str. 1.
(4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0089.


73.zasjedanje Opće skupštine UN-a
PDF 197kWORD 75k
Preporuka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. Vijeću o 73. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (2018/2040(INI))
P8_TA(2018)0312A8-0230/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a kojom je Opća skupština 3. travnja 2006. Osnovala Vijeće za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 34. i 36.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. te politiku Europske unije o tom pitanju,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, njezinu preambulu i članak 18. te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 5. srpnja 2017. o 72. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a koju je Opća skupština donijela 3. svibnja 2011. o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. srpnja 2017. o prioritetima EU-a na 72. sjednici Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (VSUN), 1325 (2000), 1820 (2009), 1888 (2009), 1889(2010), 1960 (2011), 2106 (2013), 2122 (2013) i 2242 (2015) o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir ključna načela sadržana u globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016., posebice ona koja se odnose na suverenitet, teritorijalni integritet i nepovredivost državnih granica, koja jednako poštuju sve države sudionice,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(2),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0230/2018),

A.  budući da su EU i njegove države članice i dalje u potpunosti posvećene multilateralizmu, globalnom upravljanju, promicanju temeljnih vrijednosti UN-a kao sastavnog dijela vanjske politike EU-a i trima stupovima sustava UN-a: ljudskim pravima, miru i sigurnosti te razvoju; budući da je multilateralni sustav koji se temelji na univerzalnim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje kriza, izazova i prijetnji; budući da je sama budućnost tog multilateralnog sustava suočena s dosad nezabilježenim izazovima;

B.  budući da je u Globalnoj strategiji EU-a odražena težina današnjih globalnih izazova, koji zahtijevaju snažniji i učinkovitiji UN i produbljivanje suradnje na razini država članica unutar EU-a, kao i unutar UN-a;

C.  budući da je nužno da države članice EU-a poduzmu sve moguće napore kako bi koordinirale svoja djelovanja u organima i tijelima sustava UN-a i zauzele zajednički stav na temelju međunarodnog prava u području ljudskih prava i temeljnih vrijednosti EU-a; budući da se ta suradnja treba temeljiti na zajedničkim naporima u cilju sprječavanja daljnjeg pogoršanja aktualnih sukoba i njihovog rješavanja, promicanja djelotvornog razoružanja i kontrole oružja, posebno nuklearnih arsenala, provođenja ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te doprinošenja međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima, na temelju mandata iz članka 34.1 UEU-a;

D.  budući da se globalni politički poredak i sigurnosno okružje brzo mijenjaju te iziskuju hitne reakcije na globalnoj razini; budući da su Ujedinjeni narodi i dalje u srži multilateralnog sustava suradnje njegovih zemalja članica za suočavanje s tim izazovima i najprimjereniji za rješavanje međunarodnih kriza, globalnih izazova i prijetnji;

E.  budući da je svijet suočen s brojnim globalnim izazovima povezanim s postojećim i novim sukobima i njihovim posljedicama, kao što su klimatske promjene i terorizam, koji se trebaju rješavati na globalnoj razini; budući da se trenutačna struktura VSUN-a i dalje temelji na zastarjelom političkom scenariju, a njegov postupak donošenja odluka nije u skladu s promjenljivim globalnim okruženjem; budući da su EU i njegove države članice bile ključne u oblikovanju globalnog Programa UN-a do 2030., a EU ostaje posvećen svojoj ulozi predvodnika u mobilizaciji svih vrsta provedbe i snažnog mehanizma daljnjeg praćenja, nadzora i kontrole u cilju jamčenja napretka i odgovornosti; budući da se to očituje u vanjskom djelovanju EU-a i ostalim politikama u okviru financijskih instrumenata EU-a;

F.  budući da su tri stupa UN-a: mir i sigurnost, ljudska prava i razvoj, neodvojivi i uzajamno se osnažuju; budući da je prvotna svrha UN-a koja se odnosi na očuvanje mira ugrožena zbog neprekidnih složenih kriza;

G.  budući da su opterećujući birokratski postupci te složena i kruta struktura UN-a ponekad bili smetnja pravilnom funkcioniranju te institucije i njezinoj sposobnosti da brzo reagira na krize i globalne izazove;

H.  budući da je za uspješan odgovor na globalne krize, prijetnje i izazove potreban učinkovit multilateralni sustav utemeljen na univerzalnim pravilima i vrijednostima;

I.  budući da više nacionalističkih i protekcionističkih pokreta diljem svijeta dovodi u pitanje međunarodni poredak koji se temelji na suradnji, dijalogu i ljudskim pravima;

J.  budući da je zbog sve većeg broja zadaća u okviru sustava UN-a potrebno osigurati odgovarajuće financiranje od strane njegovih zemalja članica; budući da postoji sve veći nesklad između potreba te organizacije i financiranja koje joj se pruža; budući da, s obzirom na namjeru SAD-a da smanji doprinose proračunu UN-a, EU i njegove države članice zajedno nastavljaju pružati najveći financijski doprinos UN-u i trebali bi aktivno podupirati glavnog tajnika UN-a u njegovim naporima da osigura pravilno funkcioniranje i financiranje UN-a, prvenstveno u cilju iskorjenjivanja siromaštva, promicanja dugoročnog mira i stabilnosti, zaštite ljudskih prava, borbe protiv socijalne nejednakosti te pružanja humanitarne pomoći stanovništvu, državama i regijama suočenima sa svim oblicima kriza, bilo prirodnima, bilo onima prouzročenima ljudskim djelovanjem; budući da bi doprinosi EU-a UN-u trebali biti vidljiviji; budući da su agencije UN-a, uključujući Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), pretrpjele znatne financijske rezove; budući da je trenutačna ukupna razina financiranja UN-a i dalje nedovoljna da bi organizacija mogla izvršavati svoj mandat i suočiti se s trenutačnim globalnim izazovima;

K.  budući da su demokracija, ljudska prava i vladavina prava pod sve većom prijetnjom u raznim regijama svijeta i da se prostor djelovanja civilnog društva u mnogim državama članicama UN-a sve više smanjuje; budući da se borci za ljudska prava i aktivisti civilnog društva suočavaju sa sve više prijetnji i rizika diljem svijeta zbog svojeg legitimnog djelovanja;

L.  budući da su promicanje i zaštita ljudskih prava u središtu multilateralizma i središnji stup sustava UN-a; budući da EU snažno podupire sva ljudska prava, koja su univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana; budući da je EU jedan od najvećih zaštitnika i promicatelja ljudskih prava, temeljnih sloboda, kulturnih vrijednosti i raznolikosti, demokracije i vladavine prava; budući da su te vrijednosti pod sve većom prijetnjom u raznim regijama svijeta; budući da se borci za ljudska prava i aktivisti civilnog društva suočavaju sa sve više prijetnji i rizika zbog svojeg legitimnog djelovanja i da im sve češće prijeti odmazda zbog suradnje s tijelima i mehanizmima UN-a; budući da međunarodna zajednica i EU moraju pojačati svoje napore kako bi pružili zaštitu i potporu borcima za ljudska prava te očuvali međunarodne standarde demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, posebno u pogledu prava manjina ili ugroženih osoba, uključujući žene, djecu, mlade ljude, etničke, rasne ili vjerske manjine, migrante, izbjeglice i interno raseljene osobe, osobe s invaliditetom, lezbijke, homoseksualce, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBTI) i autohtone narode;

1.  predlaže Vijeću sljedeće:

Reforma sustava UN-a, uključujući reformu Vijeća sigurnosti

Mir i sigurnost

Program o ženama, miru i sigurnosti

Sprječavanje sukoba i posredovanje u sukobima

Neširenje nuklearnog naoružanja, kontrola naoružanja i razoružanje;

Ljudska prava, demokracija i vladavina prava

Globalni sporazumi za migracije i o izbjeglicama

Razvoj

Klimatske promjene i klimatska diplomacija

   (a) da aktivno podupire plan reformi glavnog tajnika UN-a, koji se sastoji od triju stupova, kako bi sustav UN-a postao doista koordiniran, učinkovit, djelotvoran, integriran, transparentan i odgovoran; da podupre racionalizaciju mirovne i sigurnosne strukture, koja mora postati učinkovitija, usredotočenija, primjerenije financirana i operativnija, s uravnoteženijom podjelom ovlasti i raznolikijom regionalnom reprezentacijom u svim njegovim tijelima;
   (b) da podrži smanjenje birokracije, pojednostavljenje postupaka i decentralizirano odlučivanje, uz veću transparentnost i odgovornost tijekom misija i rada osoblja UN-a, posebno u pogledu njihovih operacija na terenu;
   (c) da podupre napore glavnog tajnika UN-a da uvede znatnu izmjenu kojom bi se razvojni sustav UN-a uskladio s prioritetima Programa održivog razvoja do 2030., ciljevima održivog razvoja i načela odgovornosti za pružanje zaštite (R2P) i kako bi mogao na bolji način podupirati njihovu provedbu;
   (d) da pozove države članice UN-a da glavnom tajniku i zamjeniku glavnog tajnika UN-a i njihovim tijelima daju veće ovlasti u procesu racionalizacije sustava upravljanja UN-om u svrhu promicanja veće učinkovitosti, fleksibilnosti, sposobnosti za pružanje odgovora i vrijednosti za uloženi novac UN-a i njegovih agencija;
   (e) da sve države članice UN-a podsjeti na njihovu odgovornost da nastave pružati financijska sredstva svim agencijama UN-a i da ispune svoje obveze u pogledu izdataka za razvojnu pomoć, pritom povećavajući djelotvornost i učinkovitost te pozivajući vlade na odgovornost za provedbu globalnih ciljeva održivog razvoja;
   (f) da aktivno podupre napore glavnog tajnika UN-a u provedbi strategije UN-a o rodnoj jednakosti kao ključnog alata za osiguravanje jednake zastupljenosti žena u sustavu UN-a; da imenuje veći broj žena, a osobito pripadnica manjina, na funkcije višeg rukovodstva u sjedištu UN-a te da donese rodno osviještene politike i provodi načela jednakosti spolova pri donošenju proračuna; da pozove EU i UN da u misijama i operacijama angažiraju više policajki i vojnikinja; da ustraje na savjetnicima za rodna pitanja među različitim sektorima u pojedinačnim misijama i operacijama te na konkretnim akcijskim planovima kojima se utvrđuje provedba rezolucija VSUN-a 1325 i 2242 na razini svake misije i operacije; da osigura da sve snage UN-a zadovoljavaju jednake minimalne uvjete obrazovanja i vještina te da to mora uključivati jasnu rodnu i antirasističku perspektivu te onu koja uključuje pripadnike LGBTI zajednice, s nultom stopom tolerancije za sve oblike seksualnog iskorištavanja i nasilja, uključujući učinkovitu funkciju zviždača u UN-u kako bi se anonimno mogli prijavljivati prekršaji koje je osoblje UN-a počinilo nad osobljem UN-a ili lokalnim stanovništvom;
   (g) da istakne važnost koju države članice EU-a pridaju koordiniranju svojega djelovanja u okviru organa i tijela sustava UN-a;
   (h) da pozove na sveobuhvatnu reformu VSUN-a kako bi se poboljšala njegova reprezentativnost na temelju širokog konsenzusa i zajamčilo njegovo brže i djelotvornije reagiranje na prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti; da promiče revitalizaciju rada Opće skupštine te poboljšanu koordinaciju i dosljednost djelovanja svih institucija UN-a;
   (i) da udvostruči napore posebice u reformi Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ponajprije znatnim ograničenjem ili regulacijom korištenja prava na veto, posebno u slučajevima kada postoje dokazi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, što je ometalo proces donošenja odluka, i izmjenom njegova sastava kako bi bolje odražavao današnje globalno stanje, među ostalim uvođenjem stalnog mjesta za Europsku uniju;
   (j) da pozove EU i njegove države članice da zauzmu zajednički stav; da podupre napore Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), delegacija EU-a u New Yorku i Ženevi te država članica u poboljšanju usklađenosti stajališta EU-a i postizanju zajedničkog stajališta EU-a prilikom glasovanja kako bi se povećala dosljednost i vjerodostojnost EU-a u UN-u;
   (k) da ponovno istakne svoju potporu radu odjela posebnih postupaka Vijeća za ljudska prava UN-a, uključujući rad posebnih izvjestitelja, kao i drugih tematskih mehanizama i mehanizmima za ljudska prava za pojedine zemlje, te da ponovno pozove sve države stranke UN-a da upute otvoreni poziv svim posebnim izvjestiteljima da posjete njihove zemlje;
   (l) da podrži uspostavu međuvladinog otvorenog i uključivog pripremnog procesa pod pokroviteljstvom Opće skupštine UN-a za sastanak na vrhu UN-a 2020., povodom 75. obljetnice Ujedinjenih naroda, u kojem će se razmatrati opsežne mjere reformi za obnovu i jačanje Ujedinjenih naroda;
   (m) da zagovara uspostavu Parlamentarne skupštine Ujedinjenih naroda (UNPA) u okviru sustava UN-a kako bi se povećala demokratska obilježja, demokratska odgovornost i transparentnost globalnog upravljanja, kako bi se omogućilo povećano sudjelovanje građana u aktivnostima UN-a te posebno kako bi se doprinijelo uspješnoj provedbi UN-ovog Programa razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja;
   (n) da pozove EU i UN da se nadopunjavaju i međusobno podupiru svaki put kada su mir i sigurnost ugroženi; da pokrene strukturiranu političku suradnju između EU-a i UN-a;
   (o) da promiče veće obveze država članica prema miru i sigurnosti, kako na međunarodnoj tako i na unutarnjoj razini; da pruži podršku glavnom tajniku UN-a u njegovim naporima za povećanje uključenosti UN-a u mirovnim pregovorima; da od UN-a traži da prednost da sprečavanju, posredovanju i političkim rješenjima sukoba, istodobno rješavajući njihove temeljne uzroke i pokretače; da nastavi pružati podršku radu, djelovanju i inicijativama posebnog izaslanika UN-a u cilju rješavanja tih sukoba; da poveća podršku država članica mirovnim operacijama i operacijama za izgradnju mira koje provodi UN, posebno što se tiče doprinosa u vidu osoblja i opreme, te da u tom smislu naglasi posredničku ulogu EU-a; da osigura bolju vidljivost za tu podršku i doprinos; da zajamči da sve mirovne operacije i operacije za izgradnju mira koje provodi UN imaju mandat za ljudska prava i odgovarajuće osoblje za izvršavanje te funkcije;
   (p) da produbi suradnju s UN-om u okviru strateškog partnerstva za očuvanje mira i upravljanje kriznim situacijama; da potiče suradnju između EU-a i UN-a u pogledu reforme sigurnosnog sektora (SSR); da od UN-a traži da mirovne operacije učini vjerodostojnijima i transparentnijima uspostavom i jačanjem učinkovitih mehanizama za sprečavanje moguće zlouporabe od strane osoblja UN-a te da ga pozove na odgovornost; da tijekom cijelog razdoblja trajanja misija zauzme multilateralni pristup; da poveća interakciju s lokalnim zajednicama, jamčeći im zaštitu i pomoć; da osigura da je zaštita civila u samom središtu njegovih mirovnih zadaća; da ojača potporu lokalnim dionicima tako što će najugroženijim skupinama omogućiti da djeluju kao nositelji promjena i stvoriti prostor za njihovo uključivanje u sve faze humanitarnog rada i izgradnje mira; da od UN-a traži da smanji ukupni utjecaj na okoliš svojih mirovnih operacija te da ostvari poboljšanje troškovne učinkovitosti, sigurnosti i zaštite kako za svoje postrojbe, tako i za civile u zemljama domaćinima;
   (q) da naglasi da globalne i regionalne prijetnje te zajednički globalni problemi zahtijevaju brži odgovor i preuzimanje odgovornosti cijele međunarodne zajednice; da naglasi da u slučaju nemogućnosti ili nespremnosti države da ispuni svoju odgovornost za pružanje zaštite, tu odgovornost preuzima međunarodna zajednica, uključujući sve stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, uz sudjelovanje svih ostalih velikih gospodarstava u nastajanju i zemalja u razvoju, kao i da one odgovorne za kršenje međunarodnog zakona treba u skladu s time privesti pravdi; da ojača kapacitete Plavih kaciga; da od EU-a traži da potakne zemlje u usponu i zemlje u razvoju da se pridruže međunarodnoj zajednici u poduzimanju mjera u okviru njezine odgovornosti pružanja zaštite;
   (r) da pozdravi suradnju između EU-a, UN-a i drugih međuvladinih organizacija, kao što je trilateralna suradnja između Afričke unije (AU), EU-a i UN-a, kao snažno sredstvo jačanja multilateralizma i globalnog upravljanja te pružanja pomoći onima kojima je potrebna međunarodna zaštita, istodobno osiguravajući poštovanje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, te da u tom smislu od EU-a, UN-a i AU-a traži da poduzmu zajedničke napore za izgradnju kapaciteta;
   (s) da nastavi promicati široku definiciju koncepta ljudske sigurnosti i načela odgovornosti za pružanje zaštite (R2P) te da nastavi promicati snažnu ulogu UN-a u njihovoj provedbi; da dodatno ojača ulogu načela odgovornosti za pružanje zaštite kao važnog načela za rad država članica UN-a na rješavanju sukoba, ljudskim pravima i razvoju; da i dalje podržava napore za nastavak operacionalizacije načela odgovornosti za pružanje zaštite i da podržava UN u njegovoj ključnoj ulozi pružanja pomoći državama u provedbi načela odgovornosti za pružanje zaštite kako bi se poduprla ljudska prava, vladavina prava i međunarodno humanitarno pravo; da podsjeti na predanost EU-a provedbi načela odgovornosti za pružanje zaštite te sprječavanju i zaustavljanju povreda ljudskih prava u kontekstu teških zločina;
   (t) da upotrijebi sve raspoložive instrumente za poboljšanje usklađenosti djelovanja državnih i nedržavnih dionika s međunarodnim humanitarnim pravom; da podrži napore pod vodstvom Međunarodnog odbora Crvenog križa usmjerene na uspostavu učinkovitog mehanizma za jačanje usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom;
   (u) da ponovo istakne svoju nedvosmislenu osudu terorizma i svoju punu podršku mjerama kojima je cilj poraz i iskorjenjivanje terorističkih organizacija, a posebno Daiša/ISIL-a, koje predstavljaju jasnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti; da zajedno s Općom skupštinom UN-a i Vijećem sigurnosti UN-a radi na borbi protiv financiranja terorizma, uzimajući u obzir preporuku Parlamenta od 1. ožujka 2018.(3), i da gradi mehanizme za identificiranje terorista i terorističkih organizacija te jača mehanizme zamrzavanja imovine u cijelom svijetu u cilju potpore Istraživačkom institutu UN-a za međuregionalni kriminal i pravdu (UNICRI) u provedbi i operacionalizaciji Globalnog foruma za borbu protiv terorizma (GCTF) na temelju globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala; da ojača zajedničke napore EU-a i UN-a u borbi protiv temeljnih uzroka terorizma, osobito u suzbijanju hibridnih prijetnji i razvijanju istraživanja i izgradnje kapaciteta u području kiberobrane; da se osloni na postojeće inicijative lokalnih partnera za osmišljavanje, provedbu i razvoj strategija za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista; da pojača napore u suzbijanju novačenja terorista i borbi protiv terorističke propagande preko društvenih medija, ali i preko mreža radikalnih propovjednika mržnje; da pruži podršku aktivnostima za jačanje otpornosti zajednica koje su podložne radikalizaciji, među ostalim rješavanjem ekonomskih, socijalnih, kulturnih i političkih uzroka koji do nje dovode; da pojača djelotvornost međunarodne policijske, pravne i pravosudne suradnje u borbi protiv terorizma i prekograničnog kriminala; da promiče obrazovanje kao alat za sprječavanje terorizma; da podrži politike protiv radikalizacije i politike deradikalizacije u skladu s Planom djelovanja UN-a za sprječavanje nasilnog ekstremizma; da podupre povećani doprinos EU-a inicijativama UN-a za izgradnju kapaciteta u vezi s borbom protiv stranih terorističkih boraca i nasilnog ekstremizma;
   (v) da zahtijeva snažnije multilateralne obveze za pronalazak održivih političkih rješenja za aktualne sukobe na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi; da nastavi pružati podršku radu, djelovanju i inicijativama posebnog izaslanika UN-a u cilju rješavanja tih sukoba; da podupre ulogu EU-a u humanitarnom području; da traži trajnu humanitarnu, financijsku i političku pomoć međunarodne zajednice; da pozove na odgovornost osobe odgovorne za povrede međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava u području ljudskih prava te da radi na trenutačnom prekidu nasilja; da ustraje na tome da je jedino rješenje za uspostavu mira u Siriji politički proces pod vodstvom te zemlje, koji će dovesti do slobodnih i pravednih izbora čiju će provedbu olakšati i nadzirati UN te koji će se održati na temelju novog ustava; da naglasi da se uključiv prekid vatre na nacionalnoj razini te mirno i obostrano prihvatljivo rješenje krize u Siriji može postići pod pokroviteljstvom UN-a i, kako je predviđeno Priopćenjem iz Ženeve iz 2012. i Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015), uz podršku posebnog izaslanika UN-a za Siriju; da potakne međunarodnu zajednicu da poduzme sve što je u njezinoj moći kako bi se snažno osudili odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom sukoba u Siriji; da podrži poziv glavnog tajnika UN-a za uspostavu nove nepristrane i neovisne skupine radi utvrđivanja počinitelja napada kemijskim oružjem u Siriji jer nepostojanje takvog tijela povećava rizik od vojne eskalacije; da podrži inicijativu za mirovni plan UN-a u Jemenu i da se hitno uhvati u koštac s aktualnom humanitarnom krizom; da pozove sve strane da poštuju ljudska prava i slobode svih jemenskih građana i da naglasi potrebu za postizanjem političke nagodbe kroz uključiv dijalog unutar Jemena;
   (w) da se pobrine da Opća skupština UN-a, u suradnji s EU-om, osigura sve pozitivne instrumente kojima će omogućiti održivost i djelotvornost dvodržavnog rješenja na temelju granica iz 1967. godine prema kojem je Jeruzalem glavni grad obiju država, te da Izrael ima sigurne i priznate granice i živi u miru i sigurnosti pokraj nezavisne, demokratske i održive susjedne Palestine;
   (x) i da podrži napore UN-a kojima bi se zajamčilo pravedno i trajno rješenje sukoba u Zapadnoj Sahari na temelju prava naroda Sahrawi na samoodređenje i u skladu s odgovarajućim rezolucijama UN-a;
   (y) da nastavi s rješavanjem glavnih sigurnosnih prijetnji u regijama Sahela, Sahare, jezera Čad i Roga Afrike s ciljem suzbijanja terorističke prijetnje čiji su uzrok ISIL/Daiš i podružnice al-Kaide te Boko Haram ili druge povezane terorističke skupine;
   (z) da podrži nuklearni sporazum između Irana i članova Vijeća sigurnosti i Njemačke kao važan uspjeh međunarodne diplomacije, a osobito diplomacije EU-a, i nastavi vršiti pritisak na Sjedinjene Države radi njegove praktične provedbe;
   (aa) da nastavi pozivati na potpuno poštovanje suverenosti međunarodno priznatih granica i teritorijalne cjelovitosti Gruzije, Ukrajine i Moldove, u svjetlu kršenja međunarodnog prava na tim područjima; da podrži i obnovi diplomatske napore za mirno i održivo rješavanje tih aktualnih i zamrznutih sukoba; da potiče međunarodnu zajednicu da u potpunosti provede politiku nepriznavanja nezakonitog pripajanja Krima;
   (ab) da pruži potporu pregovorima među Korejama u njihovim naporima za postizanjem denuklearizacije Korejskog poluotoka; da pozove sve uključene međunarodne sudionike da na temelju dijaloga aktivno i pozitivno doprinesu tom cilju;
   (ac) da apelira na Opću skupštinu i Vijeće sigurnosti UN-a da rasprave o napetostima u Južnom kineskom moru s namjerom da sve uključene strane potaknu na dovršenje pregovora o kodeksu ponašanja;
   (ad) da pozove sve države članice da nastave podupirati i provoditi osam gore navedenih rezolucija VSUN-a koje čine Program o ženama, miru i sigurnosti te da usmjeravaju rad na postizanju potpune rodne ravnopravnosti i jamčenju sudjelovanja, zaštite i prava žena u čitavom ciklusu sukoba, od njihova sprečavanja do obnove nakon sukoba, primjenjujući pristup koji je usredotočen na žrtve kako se ne bi dodatno naudilo ženama i djevojkama koje su izravno pogođene sukobom;
   (ae) da podsjeti da je sudjelovanje žena u mirovnim procesima i dalje jedan od najmanje ostvarenih aspekata Programa o ženama, miru i sigurnosti, unatoč tome što su žene glavne žrtve sigurnosne, političke i humanitarne krize; da naglasi da Rezolucija 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti nije postigla svoj glavni cilj da zaštiti žene i u znatnoj mjeri poveća njihovo sudjelovanje u političkim procesima i procesima odlučivanja; da podsjeti da je ravnopravnost žena i muškaraca jedno od temeljnih načela Europske unije i njezinih država članica, a poticanje te ravnopravnosti jedan od glavnih ciljeva Unije; da nastavi promicati ravnopravnost i nediskriminaciju između žena i muškaraca te da aktivno promiče potporu daljnjim mjerama protiv kršenja prava pripadnika LGBTI zajednice; da najugroženije osobe uključi u sve razine donošenja odluka i sve procese;
   (af) da podsjeti da su u oružanim sukobima i muškarci i žene ranjive skupine, ali da su žene u većoj opasnosti od ekonomskog i seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada, raseljavanja i pritvaranja te seksualnog nasilja poput silovanja, koje se koristi kao ratna taktika i predstavlja ratni zločin; da osigura sigurnu zdravstvenu pomoć za žrtve silovanja u ratu; da pozove na veću zaštitu maloljetnika, žena, djevojčica i starijih osoba u konfliktnim situacijama, posebno u pogledu seksualnog nasilja te dječjeg, ranog i prisilnog braka, kao i muškaraca i dječaka, čiji je stvarni broj u uvjetima sukoba prema WHO-u i međunarodnim studijama(4) u velikoj mjeri podcijenjen; da potakne sve države članice UN-a da stave na raspolaganje sve potrebne financijske i ljudske resurse kao pomoć stanovništvu u područjima zahvaćenim sukobima;
   (ag) da od UN-a traži da uspostavi učinkovite postupke za prijavljivanje sumnji ili dokaza zlouporabe, prijevare, korupcije i neprimjerenog ponašanja koji su povezani s aktivnostima vojnog i civilnog osoblja UN-a tijekom mirovnih misija te da pravovremeno provede posebne istrage o tim slučajevima; da hitno promijeni činjenicu da se sudski postupci u vezi s navodnim slučajevima zlostavljanja trenutačno i dalje provode na posve dobrovoljnoj osnovi te ovise o zemlji koja je osigurala vojne postrojbe; da se hitno pozabavi svim aspektima izvješća UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje je u mirovnim operacijama počinilo osoblje UN-a i drugo povezano osoblje te da pozove počinitelje na odgovornost; da bez odgode i odlučno istraži, kazneno progoni i osudi sve vojno i civilno osoblje koje je počinilo seksualno nasilje; da potiče daljnje osposobljavanje mirovnog osoblja UN-a o Međunarodnom protokolu o dokumentaciji i istragama seksualnog nasilja u sukobima radi promicanja stručnog znanja o pitanjima seksualnog nasilja;
   (ah) da podupre i ojača međunarodne napore u okviru UN-a kako bi se osigurala rodna analiza, kao i uvođenje rodnih i ljudskih prava u sva djelovanja UN-a, posebno u mirovne operacije, humanitarne operacije, obnovu nakon sukoba i procese pomirenja; da razvije pokazatelje i primjenjuje alate za praćenje u svrhu mjerenja napretka u sudjelovanju žena u izgradnji mira i sigurnosti, među ostalim u mirovnim operacijama, te da osigura odgovornost, kao i da omogući učinkovitu suradnju sa zajednicama te zajamči unaprjeđenje kulture i ponašanja u skladu sa Skupinom glavnog tajnika UN-a na visokoj razini za ekonomsko osnaživanje žena; da osigura da provedba Programa o ženama, miru i sigurnosti uključuje odgovarajuće financiranje i pruža potporu kako bi žene bile u središtu svih napora usmjerenih na globalne izazove, koji uključuju rastući nasilni ekstremizam, sprečavanje sukoba i posredovanje, humanitarne krize, siromaštvo, klimatske promjene, migracije, održivi razvoj, mir i sigurnost;
   (ai) da podupre i ojača međunarodne napore preko UN-a kako bi se zaustavilo zlostavljanje djece u oružanim sukobima te učinkovitije rješavao problem učinka koji stanje tijekom i nakon sukoba ima na djevojčice; da podupre ulogu Radne skupine UN-a o djeci u oružanim sukobima kako bi se produbila potpora mladima pogođenim ratom te da podrži kampanju UN-a pod nazivom „Djeca, ne vojnici” s ciljem okončanja novačenja i iskorištavanja djece u sukobima od strane vladinih oružanih snaga i nedržavnih aktera;
   (aj) da nastavi surađivati s UN-om radi praćenja i učinkovitog provođenja inicijative „Spotlight”, kojom se želi stati na kraj svim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama;
   (ak) da pruži sva sredstva kojima bi se proaktivno poduprli prioriteti glavnog tajnika UN-a u području sprječavanja sukoba i posredovanja u sukobima(5), preko inicijativa kao što je uspostava savjetodavnog odbora na visokoj razini o posredovanju te u skladu s prioritetima instrumenata koje čine Posebne političke misije i Fond za izgradnju mira UN-a; da zajamči da ljudska prava budu u središtu politika za sprječavanje sukoba i posredovanje u sukobima;
   (al) da ojača operativnu stranu prioriteta EU-a i UN-a za posredovanje u sukobima i smanjenje sukoba, među ostalim jamčenjem dostupnosti iskusnih posrednika i savjetnika za posredovanje, uključujući žene u svojstvu izaslanika i visokih dužnosnika, te da osigura djelotvorniju koordinaciju političkih, humanitarnih, sigurnosnih i razvojnih instrumenata UN-a;
   (am) da uzme u obzir činjenicu da su žene vidljivo podzastupljene za okruglim stolom o miru, gdje se donose ključne odluke o oporavku i upravljanju nakon sukoba, unatoč činjenici da vjerojatnost da će sporazum trajati najmanje dvije godine raste za 20 %, a vjerojatnost da će sporazum trajati najmanje 15 godina raste za 35 % kad žene imaju eksplicitnu ulogu u mirovnim procesima;
   (an) da snažno podupre Program za mlade, mir i sigurnost i njegov cilj da se glas mladih snažnije čuje u donošenju odluka na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini; da u tom pogledu podupre uspostavu mehanizama kojima bi se omogućilo smisleno sudjelovanje mladih u mirovnim procesima;
   (ao) da dodatno ojača suradnju između EU-a i UN-a u pogledu izrade instrumenata za rješavanje problema nasilja u vezi s izborima koji se opetovano javlja, među ostalim nadovezivanjem na iskustvo zastupnika u EP-u u misijama za promatranje izbora i parlamentarnim predizbornim dijalozima s političkim strankama kako bi se omogućila veća vjerodostojnost izbora u tim zemljama u cilju jačanja njihovih demokratskih postupaka te kako bi se poslala snažna poruka onima koji žele zlouporabiti sustav;
   (ap) da podsjeti na znatne doprinose koje je EU dao sustavu UN-a (preko instrumenata vanjskog financiranja), uključujući globalni mir, vladavinu prava i ljudska prava i razvojni plan;
   (aq) da snažno podupre prijedloge glavnog tajnika za veću djelotvornost razvojnog sustava UN-a te da definira poticajnu poziciju za predloženi sporazum o financiranju u zamjenu za veću djelotvornost, transparentnost i odgovornost;
   (ar) da sustavno podupire sva djelovanja UN-a koja se odnose na razoružanje, izgradnju povjerenja, neširenje i suzbijanje širenja oružja za masovno uništenje, uključujući razvoj, proizvodnju, nabavu, stvaranje zaliha, zadržavanje, prijenos ili uporabu kemijskog oružja od strane države stranke ili nedržavnog aktera;
   (as) da izrazi zabrinutost zbog propadanja postojećeg sustava kontrole naoružanja i razoružanja i njegovih pravnih instrumenata; da podupre sve napore usmjerene na nastavak provedbe programa za kontrolu naoružanja i razoružanja, uključujući obnovu Konferencije o razoružanju; da promiče neširenje nuklearnog naoružanja kroz postupak preispitivanja 2020. tako da Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa stupi na snagu bez odgađanja; da poduzme napore kako bi se primjenjivala Konvencija o kemijskom oružju; da ponovno potvrdi predanost njezinim ciljevima i da potakne sve države članice UN-a da je ratificiraju ili da joj pristupe; da ojača Organizaciju za zabranu kemijskog oružja (OPCW) i njezin rad tako što će osigurati da raspolaže odgovarajućim financijskim sredstvima i osobljem za ostvarivanje svojih ciljeva; da osigura da se počinitelji privedu pravdi u slučajevima prijavljene uporabe kemijskog oružja; da osigura snošenje odgovornosti za povrede ugovora o razoružanju i kontroli naoružanja s pomoću postojećih mehanizama kontrole naoružanja i instrumenata za razoružanje; da podupre Ugovor o zabrani nuklearnog oružja koji su 2017. poduprle 122 države članice UN-a te da radi na tome da sve države članice UN-a potpišu i ratificiraju taj ugovor; da hitno unaprijedi nuklearno razoružanje i na regionalnoj i na globalnoj razini u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 27. listopada 2016.(6), u kojoj se sve države članice EU-a pozivaju da podrže održavanje Konferencije Ujedinjenih naroda o pregovorima o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja; da podrži napore UN-a za sprječavanje nedržavnih aktera i terorističkih skupina u razvoju, proizvodnji, nabavi ili prijenosu oružja za masovno uništenje i njegovog sustava isporuke; da ustraje na potpunoj usklađenosti s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, Konvencijom o kemijskom oružju i Konvencijom o biološkom oružju;
   (at) da u potpunosti provede Ugovor o trgovini oružjem i da potakne sve države članice UN-a da ga ratificiraju ili da mu pristupe;
   (au) da radi na djelotvornijim mjerama protiv nezakonite trgovine oružjem i streljivom i njihova preusmjeravanja, uključujući malo i lako oružje, osobito razvijanjem sustava za praćenje oružja; da zahtijeva od država članica UN-a da se aktivno angažiraju u globalnom razoružanju i sprječavanju utrka u naoružanju;
   (av) da posebnu pozornost posveti tehnološkom napretku u području naoružavanja robotike, a posebice naoružanim robotima i bespilotnim letjelicama i njihovoj sukladnosti s međunarodnim pravom; da uspostavi pravni okvir za bespilotne letjelice i naoružane robote u skladu s odredbama međunarodnog humanitarnog prava kako bi se državni i nedržavni dionici spriječili da zloupotrebljavaju te tehnologije za nezakonite aktivnosti; da potakne početak djelotvornih pregovora o zabrani bespilotnih letjelica i naoružanih robota koji omogućuju napade bez ljudske intervencije; da promiče pravni okvir utemeljen na UN-u koji strogo propisuje da se pri uporabi naoružanih bespilotnih letjelica mora poštovati međunarodno humanitarno pravo i pravo u području ljudskih prava; da oštro osudi široko rasprostranjeno kršenje ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava; da zatraži veću zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svim dimenzijama njihova izraza, među ostalim i u kontekstu novih tehnologija; da radi na međunarodnoj zabrani oružanih sustava u kojima ne postoji ljudska kontrola nad uporabom sile, kao što je Parlament zatražio u više navrata, te da tijekom pripreme za relevantne sastanke na razini UN-a hitno osmisle i usvoje zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima te da na relevantnim forumima zauzmu zajednički stav i u skladu s njime postupaju;
   (aw) da potakne sve države članice UN-a da potpišu i ratificiraju Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovu uništenju;
   (ax) da, referirajući se na Rezoluciju Skupštine UN-a za okoliš UNEP/EA.3/Res.1 i Rezoluciju Vijeća za ljudska prava UN-a 34/20, radi na razjašnjenju i razvoju obveza za razdoblje nakon sukoba u pogledu uklanjanja i upravljanja onečišćenjem nastalim uporabom oružja s osiromašenim uranom te na pružanju pomoći zajednicama pogođenim njegovom uporabom;
   (ay) da podsjeti da su ljudska prava nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana; da pozove EU i UN da oštro osude uznemirujući globalni trend marginalizacije i uskraćivanja ljudskih prava i demokracije kako bi se suzbili svi negativni trendovi, među ostalim u pogledu prostora za civilno društvo, ali i da djelotvorno upotrijebe dostupne pravne instrumente, posebice članak 2. sporazuma EU-a o pridruživanju s trećim zemljama, prema potrebi; da snažno potakne države članice UN-a da ratificiraju i djelotvorno provedu sve temeljne konvencije UN-a o ljudskim pravima, uključujući Konvenciju UN-a protiv mučenja i Fakultativnog protokola uz nju, fakultativne protokole uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju žalbeni i istražni mehanizmi, kao i da se pridržavaju obveza o izvještavanju u okviru tih instrumenata te obveze o suradnji u dobroj vjeri s mehanizmima UN-a za ljudska prava; da skrene pozornost na globalne napade na branitelje ljudskih prava i zagovaratelje demokratizacije;
   (az) da osigura daljnju potpunu uključenost reformi ljudskih prava u trima stupovima reformi UN-a; da podupre uključivanje dimenzije ljudskih prava u rad Ujedinjenih naroda;
   (ba) da promiče slobodu deista i teista, kao i ljudi koji se smatraju ateistima, agnosticima, humanistima i slobodnim misliocima;
   (bb) da se nastavi zalagati za slobodu vjere ili uvjerenja; da poziva na veće napore u zaštiti vjerskih i drugih manjina; da traži veću zaštitu vjerskih manjina od progona i nasilja; da traži ukidanje zakona kojima se kriminalizira blasfemija ili apostazija koje služe kao paravan za progon vjerskih manjina i nevjernika; da podrži rad posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja; da aktivno radi na tome da UN prizna genocid počinjen nad vjerskim i drugim manjinama koje je počinio ISIL/Daiš i da se slučajevi navodnih zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida upute Međunarodnom kaznenom sudu;
   (bc) da podupre Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC), da nadzire poštuju li njegove države članice ljudska prava kako bi se izbjegle pogreške iz prošlosti kao što je davanje članstva teškim kršiteljima ljudskih prava i onima koji zauzimaju antisemitska politička stajališta;
   (bd) da potakne sve države članice UN-a da svojim građanima osiguraju mogućnost potpunog sudjelovanja u političkim, društvenim i ekonomskim procesima, uključujući slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja, bez diskriminacije;
   (be) da od svih nacionalnih i međunarodnih tijela zatraži da hitno usvoje obvezujuće instrumente posvećene djelotvornoj zaštiti ljudskih prava te da zajamči potpunu provedbu svih nacionalnih i međunarodnih obveza koje proizlaze iz međunarodnih pravila; da naglasi važnost UNHRC-a; da podsjeti na obvezu Opće skupštine da prilikom izbora za članstvo u UNHRC-u mora uzeti u obzir poštuju li i promiču kandidati zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju; da za članstvo u UNHRC-u pozove na uspostavu jasnih kriterija zaštite ljudskih prava koji se temelje na uspješnosti;
   (bf) duboko žali zbog odluke SAD-a da se povuče iz UNHRC-a; podsjeća na angažman EU-a u tom neophodnom tijelu za ljudska prava i potporu koju mu je pružio te snažno potiče administraciju SAD-a da ponovno razmotri svoju odluku;
   (bg) da potakne sve države, uključujući države članice EU-a, da brzo ratificiraju Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju mehanizmi pritužbi i ispitivanja;
   (bh) da zajedno sa svim državama članicama UN-a radi na poštovanju prava na izražavanje, kao što je navedeno u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, te da naglasi važnost slobodnog tiska i medija u zdravom društvu te uloge svih građana u njemu; da naglasi važnost medijske slobode, pluralizma, neovisnosti medija i sigurnosti novinara da se suoče s novim izazovima; da započne raspravu o pronalaženju odgovarajuće ravnoteže između zaštite medijske slobode i slobode izražavanja te borbe protiv lažnih informacija; da nastoji zaštititi novinare koji rade na slučajevima korupcije i čiji su životi u opasnosti;
   (bi) da i dalje bude snažno predano promicanju ukidanja smrtne kazne diljem svijeta; da nastavi zagovarati nultu toleranciju prema smrtnoj kazni; da pozove na uvođenje moratorija na primjenu smrtne kazne te da nastavi raditi na njezinu univerzalnom ukidanju; da se usprotivi sve češćem pribjegavanju smrtnoj kazni zbog kaznenih djela povezanih s drogom te pozove na zabranu primjene smrtne kazne i izvansudskog pogubljenja za ta kaznena djela;
   (bj) da podupre i ojača međunarodne napore preko UN-a kako bi se osigurala rodna analiza, kao i uvođenje rodnih i ljudskih prava u sva djelovanja UN-a; da pozove na iskorjenjivanje svakog nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, uzimajući također u obzir diskriminaciju na temelju rodnog identiteta; da zagovara i štiti prava LGBTI osoba te da pozove na stavljanje izvan snage zakonodavstva u državama članicama UN-a kojim se osobe kriminaliziraju na temelju spolnosti ili spolnog identiteta; da potakne Vijeće sigurnosti na daljnje suočavanje s pitanjem prava osoba LGBTI i na njihovo jačanje;
   (bk) da ojača ulogu Međunarodnog kaznenog suda i sustava međunarodnog kaznenog pravosuđa radi promicanja odgovornosti i okončanja prakse nekažnjavanja; da Međunarodnom kaznenom sudu pruži snažnu diplomatsku, političku i financijsku potporu; da pozove sve države članice UN-a da se pridruže Međunarodnom kaznenom sudu ratificiranjem Rimskog statuta i njegovom provedbom te da potaknu ratifikaciju izmjena iz Kampale; da one koji se povlače iz Međunarodnog kaznenog suda pozove da promijene svoju odluku; da podrže Međunarodni kazneni sud kao ključnu instituciju za privođenje počinitelja pravdi i pomaganje žrtvama u postizanju pravde te da potaknu snažan dijalog i suradnju između Međunarodnog kaznenog suda, UN-a i njegovih agencija te Vijeća sigurnosti UN-a;
   (bl) da oštro osudi uznemiravanje na sudu, pritvaranje, ubijanje, prijetnje i zastrašivanje branitelja ljudskih prava diljem svijeta zbog toga što se bave legitimnim radom u području ljudskih prava; da inzistira na međunarodnim naporima te da pozove države članice UN-a da donesu politike kojima će se pružiti zaštita i potpora ugroženim braniteljima ljudskih prava i omogućiti im da se bave svojim poslom; da usvoje politiku kojom će se sustavno i nedvosmisleno osuditi ubijanje branitelja ljudskih prava i svakog pokušaja da ih se podvrgne bilo kojem obliku nasilja, progona, prijetnji, uznemiravanja, nestanka, pritvaranja ili proizvoljnog uhićenja; da osudi one koji počine ili toleriraju takve okrutnosti te da pojačaju javnu diplomaciju u potpunosti podupirući branitelje ljudskih prava; da istakne da su branitelji ljudskih prava i aktivisti civilnog društva među glavnim akterima održivog razvoja; da pozove države članice UN-a da donesu politike za zaštitu i potporu ugroženih branitelja ljudskih prava; da uvidi da se branitelji ljudskih prava u području okoliša, zemljišta i prava autohtonih naroda sve češće suočavaju s prijetnjama;
   (bm) da se obveže, u skladu s europskom pravnom stečevinom u području borbe protiv korupcije, na promicanje i jačanje uključivanja antikorupcijskih mjera u programe Ujedinjenih naroda;
   (bn) da zatraži od EU-a i njegovih država članica da surađuju s partnerima u cilju provedbe Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, potičući sve zemlje, uključujući države članice EU-a, da osmisle i provedu nacionalne akcijske planove kojima se poduzeća obvezuju na poštovanje ljudskih prava; da ponovno pozove EU i njegove države članice da se aktivno i konstruktivno te što prije uključe u postupak izrade pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta kojim će se u međunarodnom pravu u području ljudskih prava urediti postupanje transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u cilju sprečavanja kršenja ljudskih prava, provođenja istrage kada do njih dođe te pružanja pravne zaštite i jamčenja pristupa pravnim lijekovima; da podupre obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kako bi se osigurala odgovornost poduzeća; da u tom kontekstu pozdravi rad koji je obavila Radna skupina UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te da podsjeti UN, EU i njegove države članice da se konstruktivno angažiraju kako bi se ti pregovori ubrzali te kako bi se riješili preostali problemi EU-a;
   (bo) da pojača napore u okviru Međunarodnog saveza za suzbijanje trgovine robom koja služi za mučenje, koji je EU pokrenuo zajedno s regionalnim partnerima; da uspostavi međunarodni fond za pomoć zemljama koje razvijaju i provode zakonodavstvo kojim se zabranjuje trgovina robom koja bi mogla služiti za mučenje i izvršenje smrtne kazne; da podupre uspostavu međunarodnog instrumenta kojim bi se zabranila trgovina takvom robom, oslanjajući se na iskustvo Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o tom pitanju;
   (bp) da osigura da žene imaju pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu javnog i univerzalnog seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, uključujući modernu kontracepciju te siguran i legalan prekid trudnoće; ističe činjenicu da je univerzalan pristup zdravlju, osobito seksualnom i reproduktivnom zdravlju i povezanim pravima, temeljno ljudsko pravo, što se protivi pravilu globalnog blokiranja koje je vlada SAD-a ponovno uvela početkom 2017.;
   (bq) da podupire pristup invaliditetu u rizičnim situacijama koji se temelji na ljudskim pravima u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom;
   (br) da uzme u obzir da su Romi jedna od manjina koje se najviše diskriminiraju u svijetu i da se diskriminacija pogoršava u nekoliko zemalja; da se podsjeti da Romi žive na svim kontinentima pa je to pitanje stoga razlog za globalnu zabrinutost; da pozove UN da imenuje posebnog izvjestitelja za pitanja povezana s Romima kako bi se podigla razina osviještenosti i kako bi se osiguralo da programi UN-a dođu i do Roma;
   (bs) da pozove države članice UN-a, uključujući države članice EU-a, da provedu preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezanih netrpeljivosti;
   (bt) da u potpunosti podupre napore pod vodstvom UN-a u pogledu pregovora o dva globalna sporazuma o migracijama i izbjeglicama koji se temelje na Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima kako bi se pripremio djelotvorniji međunarodni odgovor na taj problem te odgovarajući postupak razvoja režima globalnog upravljanja, poboljšanja koordinacije međunarodne migracije, ljudske mobilnosti, velikih kretanja izbjeglica i dugotrajnog izbjeglištva te uspostave trajnih rješenja i pristupa kako bi se jasno izrazila važnost zaštite prava izbjeglica i migranata; poziva države članice EU-a da zajedno zauzmu takvo stajalište te da aktivno zagovaraju i ubrzaju pregovore o tim važnim pitanjima; da podsjeti na to da se u ciljevima održivog razvoja sadržanim u Programu UN-a za održivi razvoj do 2030. priznaje da planirana i dobro vođena migracijska politika može pomoći u postizanju održivog razvoja i uključivog rasta, kao i smanjenju nejednakosti unutar i između država;
   (bu) da se zauzme za ambiciozne i uravnotežene odredbe kojima bi se omogućila djelotvornija međunarodna suradnja te pravednija i predvidljivija globalna podjela odgovornosti pri suočavanju s migracijskim kretanjima i prisilnim raseljavanjem te kojima bi se osigurala odgovarajuća potpora izbjeglicama diljem svijeta;
   (bv) da podupre sve napore kojima bi se osigurala stabilna i održiva pomoć zemljama u razvoju koje prihvaćaju velik broj izbjeglica te kojima bi se zajamčilo da se izbjeglicama ponude trajna rješenja, uključujući tako što će postati samoodrživi i integrirati se u zajednice u kojima žive; da podsjeti na to da provedba globalnog sporazuma pruža jedinstvenu priliku za jačanje veze između humanitarne pomoći i razvojnih politika;
   (bw) da zajamči da globalni sporazumi budu usmjereni na ljude i utemeljeni na ljudskim pravima te da pruže dugoročne, održive i sveobuhvatne mjere u korist svih uključenih strana; da obrati posebnu pozornost na migrante u ranjivu položaju, kao što su djeca, ugrožene žene, žrtve trgovanja ljudima i osobe s invaliditetom, kao i druge ugrožene skupine, uključujući zajednicu LGBTI, te da pritom naglasi važnost izrade migracijske politike iz perspektive intersekcionalnosti kako bi se odgovorilo na njihove specifične potrebe; da naglasi da je potrebno u potpunosti razviti obnovljenu i horizontalnu rodnu perspektivu za zajednički međunarodni odgovor na pitanje izbjeglica, kojom bi se uzele u obzir posebne potrebe za zaštitom žena, uključujući borbu protiv nasilja nad ženama, te kojim bi se povećale sposobnosti i vještine žena u području obnove i pomirenja; da pozove države članice UN-a da, u skladu s 5. ciljem održivog razvoja, preuzmu pojedinačnu obvezu promicanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica koja će biti središnji element u okviru globalnog sporazuma;
   (bx) da zahtijeva više napora u sprječavanju nezakonitih migracija i u borbi protiv krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima, posebno suzbijanjem kriminalnih mreža kroz pravovremenu i djelotvornu razmjenu relevantnih obavještajnih informacija; da poboljša metode za identificiranje i zaštitu žrtava te da ojača suradnju s trećim zemljama radi praćenja, oduzimanja i vraćanja prihoda od kaznenih djela u tom sektoru; da na razini UN-a insistira na važnosti ratifikacije i potpune provedbe Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinih protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom;
   (by) da osigura da se posebna pozornost posveti ženama izbjeglicama i tražiteljicama azila koje su izložene raznim vrstama diskriminacije i podložnije seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju i u zemljama podrijetla i tijekom putovanja do sigurnijih odredišta; da podsjeti da žene i djevojčice koje traže azil imaju specifične potrebe i probleme koji se razlikuju od potreba i problema muškaraca te koji iziskuju da provedba svih politika i postupaka azila bude rodno osjetljiva i individualizirana; da pozove na jačanje sustava zaštite djece i da podrži konkretne mjere u najboljem interesu djece izbjeglica i migranata koje se temelje na Konvenciji o pravima djeteta;
   (bz) da riješi rašireni problem apatridnosti, koji predstavlja ozbiljne izazove u području ljudskih prava; da osigura primjereno rješavanje tog pitanja u okviru trenutačnih pregovora o globalnom sporazumu;
   (ca) da nastavi pružati i da ojača potporu Visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u provedbi njegova međunarodnog mandata za zaštitu izbjeglica, među ostalim od zločinačkih bandi i pojedinaca koji su uključeni u trgovanje i krijumčarenje ljudima u matičnim i tranzitnim zemljama;
   (cb) da pomogne zemljama Istočnog partnerstva u rješavanju problema s kojima se součavaju zbog masovnog prisilnog internog raseljavanja iz područja sukoba te da odlučno djeluju u cilju zaštite i vraćanja prava raseljenih osoba, uključujući njihovo pravo na povratak, prava vlasništva i pravo na osobnu sigurnost;
   (cc) da nastavi naglašavati iznimnu važnost obrazovanja za djevojčice i žene kako bi se stvorile ekonomske prilike;
   (cd) da ponovno izrazi ozbiljnu zabrinutost zbog toga što su stotine tisuća interno raseljenih osoba i izbjeglica koji su iz svojih domova morali pobjeći zbog dugotrajnih sukoba i dalje raseljeni te da ponovno istakne da sve interno raseljene osobe i izbjeglice imaju pravo na siguran i dostojanstven povratak u svoje domove;
   (ce) da ustraje u tome da je nužno pružiti financijska sredstva posebno za sudjelovanje žena u međunarodnim postupcima donošenja odluka;
   (cf) da implementira ambiciozan Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja; da istakne vodeću ulogu EU-a u procesu koji je doveo do usvajanja Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe; da poduzme konkretne korake kako bi se osigurala učinkovita provedba Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe kao važnih instrumenata za razvoj; da osigura da EU i UN nastave igrati važnu ulogu u provedbi Programa UN-a do 2030. u cilju iskorjenjivanja siromaštva i stvaranja zajedničkog blagostanja, hvatanja u koštac s nejednakostima, stvaranja sigurnijeg i pravednijeg svijeta te suzbijanja klimatskih promjena i zaštite prirodnog okoliša;
   (cg) da poduzme konkretne korake kako bi se osigurala učinkovita provedba Programa UN-a do 2030. i svih 17 ciljeva održivog razvoja kao važnih instrumenata za sprečavanje i održivi razvoj; da potiče i podržava države da preuzmu odgovornost i uspostave nacionalne okvire za postizanje 17 ciljeva održivog razvoja; da potakne države članice UN-a da preusmjere svoje proračune prema Programu UN-a za održivi razvoj do 2030.; da ponovno naglasi da je EU, s obzirom na to da pruža 75,7 milijardi EUR za razvojnu pomoć, i dalje vodeći svjetski donator, te da potakne nastavak rasta kolektivne pomoći EU-a kojom se podupiru trajni napori država članica u promicanju mira, blagostanja i održivog razvoja diljem svijeta; da potiče države članice UN-a da ispune svoje obveze u vezi s izdacima za razvojnu pomoć i da pozove na usvajanje čvrstog okvira pokazatelja i na korištenje statističkih podataka za evaluaciju stanja u zemljama u razvoju, praćenje napretka i jamčenje odgovornosti; da nastavi s naporima u cilju postizanja usklađenosti politika u interesu razvoja u svim politikama EU-a, što je ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja, te da također na razini UN-a potiče veću usklađenost politika u skladu s ciljem 17;
   (ch) da potvrdi predanost EU-a Pariškom sporazumu, da potakne sve države članice UN-a da ga ratificiraju i učinkovito provode, te da istakne da je nužno da se Pariški sporazum provede širom svijeta i u svim državama članicama UN-a; da ponovno potvrdi potrebu za ambicioznom klimatskom politikom EU-a i svoju spremnost da poveća postojeće nacionalno utvrđene doprinose, uključujući one EU-a, do 2030., kao i potrebu za pravodobnom pripremom dugoročne strategije do 2050., te da podrži sve inicijative u tom smjeru; da radi na djelotvornijim mjerama u cilju ekološke održivosti, posebice u borbi protiv klimatskih promjena, promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima; da dodatno poveća našu razinu ambicije u pogledu smanjenja emisija i da istakne ulogu EU-a kao globalnog lidera u području klimatske politike;
   (ci) da ponovno naglasi da je klimatska politika jedan od glavnih prioriteta Europske unije; da se pobrine da EU zadrži vodeći položaj u borbi protiv klimatskih promjena i da nastavi surađivati s UN-om u tom području; da pozove sve države članice UN-a da poštuju Pariški sporazum i da osiguraju brzu provedbu odluka donesenih na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2016.; da pojačaju napore kako bi se SAD ponovno uključio u multilateralnu suradnju u području klimatskih promjena;
   (cj) da bude proaktivan partner u svim nastojanjima UN-a da potiče globalna partnerstva i suradnju u suočavanju s izazovima klimatskih promjena te da naglasi da klima može biti polazna točka za diplomatske odnose s partnerima s kojima postoje znatni sporovi u pogledu drugih pitanja te tako pružiti priliku za jačanje stabilnosti i mira;
   (ck) da pojača napore u klimatskoj diplomaciji tako što će izraditi sveobuhvatnu strategiju klimatske diplomacije te da uključi klimatsku politiku u sva područja vanjskog djelovanja EU-a, uključujući trgovinu, razvojnu suradnju, humanitarnu pomoć i sigurnost i obranu, uzimajući u obzir činjenicu da ekološki neodrživ sustav uzrokuje nestabilnost; da stvori snažan savez zemalja i dionika koji će nastaviti pružati potporu i doprinos ciljevima ograničavanja globalnog zatopljenja na razinu znatno nižu od 2°C, uz istodobno nastojanje da se povišenje temperature ograniči na 1,5°C;
   (cl) da podsjeti da muškarci i žene različito doživljavaju utjecaj klimatskih promjena; da istakne da su žene ranjivije i da se suočavaju s većim rizicima i opterećenjima zbog raznih razloga, od nejednakog pristupa resursima, obrazovanju, poslovnim prilikama i pravima na zemljište do društvenih i kulturnih normi; da istakne da bi se to trebalo uzeti u obzir u skladu s time; da osigura da žene imaju središnju ulogu u pronalaženju rješenja za prilagodbu klimatskim izazovima i njihovo ublažavanje, uključujući međunarodne klimatske pregovore, u cilju pripreme rodno osjetljivih odgovora na temeljne nejednakosti;
   (cm) da podsjeti da ograničen pristup i kontrola nad proizvodnim resursima i ograničena prava ženama pružaju manje prilika za oblikovanje odluka i utjecanje na politiku, što je službeno prepoznato od 13. konferencije stranaka o klimatskim promjenama (COP 13) održane 2007. na Baliju;
   (cn) da blisko surađuje s malim otočnim državama i drugim zemljama suočenima s najtežim posljedicama klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da se njihov glas i njihove potrebe uzmu u obzir na različitim forumima UN-a;
   (co) da pokrene sveobuhvatnu javnu raspravu sa svim državama članicama UN-a o važnosti poštovanja ustavnih ograničenja predsjedničkih ovlasti diljem svijeta;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji te, radi obavijesti, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0304.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(3) Preporuka Europskog parlamenta od 1. ožujka 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o ukidanju izvora prihoda za džihadiste: suzbijanje financiranja terorizma, usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0059.
(4) Svjetska zdravstvena organizacija, Svjetsko izvješće o nasilju i zdravlju (Ženeva, 2002.), str. 154.; Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova „2. dokument za raspravu: priroda, opseg i motivacija za spolno nasilje nad muškarcima i dječacima u oružanim sukobima”, (Rad predstavljen na sastanku UNOCHA-e o istraživanju korištenja spolnog nasilja u oružanim sukobima: utvrđivanje nedostataka u istraživanjima radi provođenja učinkovitijih intervencija, 26. lipnja 2008.)
(5) Kako je navedeno u njegovoj prvoj izjavi VSUN-a 10. siječnja 2017.
(6) SL C 215, 19.6.2018., str. 202.


Migracijska kriza i humanitarna situacija u Venezueli i na njezinim granicama
PDF 131kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o migracijskoj krizi i humanitarnoj situaciji u Venezueli i na njezinim kopnenim granicama s Kolumbijom i Brazilom (2018/2770(RSP))
P8_TA(2018)0313RC-B8-0315/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Venezueli, posebno onu od 27. veljače 2014. o stanju u Venezueli(1), od 18. prosinca 2014. o progonu demokratske oporbe u Venezueli(2), od 12. ožujka 2015. o stanju u Venezueli(3), od 8. lipnja 2016. o stanju u Venezueli(4), od 27. travnja 2017. o stanju u Venezueli(5), od 8. veljače 2018. o stanju u Venezueli(6) i od 3. svibnja 2018. o izborima u Venezueli(7),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 8. veljače 2018. dala Fatou Bensouda, tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o Venezueli visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 31. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) od 22. lipnja 2018. pod nazivom „Kršenja ljudskih prava u Bolivarijanskoj Republici Venezueli”,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 28. travnja 2017. koju su dali posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili samovoljna pogubljenja, posebni izvjestitelj UN-a za slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, posebni izvjestitelj UN-a za položaj boraca za ljudska prava i Radna skupina UN-a o samovoljnom zadržavanju,

–  uzimajući u obzir izjavu čelnika skupine G7 od 23. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjave Skupine iz Lime od 23. siječnja 2018., 14. veljače 2018., 21. svibnja 2018., 2. lipnja 2018. i 15. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu Organizacije američkih država (OAS) od 20. travnja 2018. o pogoršanju humanitarne situacije u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izvješće Glavnog tajništva OAS-a i povjerenstva neovisnih međunarodnih stručnjaka od 29. svibnja 2018. o mogućem počinjenju zločina protiv čovječnosti u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je 12. veljače 2018. objavila Međuamerička komisija za ljudska prava (IACHR) naslovljeno „Demokratske institucije, vladavina prava i ljudska prava u Venezueli” te rezoluciju IACHR-a od 14. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. siječnja 2018., 19. travnja 2018. i 22. svibnja 2018. o najnovijem razvoju događaja u Venezueli,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. studenoga 2017., 22. siječnja 2018., 28. svibnja 2018. i 25. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa o službenom putovanju u Kolumbiju u ožujku 2018. godine,

–  uzimajući u obzir izjavu Skupine Europskog parlamenta za podršku demokraciji i koordinaciju izbora od 23. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se stanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Venezueli i dalje pogoršava; budući da se Venezuela suočava s dosad nezabilježenom političkom, socijalnom, ekonomskom i humanitarnom krizom koju karakterizira nesigurnost, nasilje, kršenje ljudskih prava, pogoršanje vladavine prava, manjak lijekova i socijalnih usluga, gubitak prihoda i povećanje stope siromaštva, što dovodi do sve većeg broja mrtvih te sve većeg broja izbjeglica i migranata;

B.  budući da sve veći broj ljudi u Venezueli, a posebice ranjive skupine kao što su žene, djeca i bolesni, pati od malnutricije koja je posljedica ograničenog pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama, lijekovima, hrani i vodi; budući da je 87 % stanovništva Venezuele pogođeno siromaštvom, dok razina krajnjega siromaštva iznosi 61,2 %; budući da se smrtnost majki povećala za 60 %, a smrtnost dojenčadi za 30 %; budući da se 2017. broj slučajeva malarije povećao za 69 % u odnosu na godinu prije, što je najveći porast u svijetu, a da su druge bolesti poput tuberkuloze i ospica na rubu da postanu epidemije;

C.  budući da venezuelska vlada, nažalost, i dalje tvrdoglavo niječe problem i odbija otvoreno prihvatiti humanitarnu pomoć koju je međunarodna zajednica spremna ponuditi te odbija omogućiti njezinu distribuciju;

D.  budući da se gospodarsko stanje znatno pogoršalo; budući da je Međunarodni monetarni fond predvidio da će hiperinflacija u Venezueli 2018. skočiti na 13 000 %, s oko 2 400 %, koliko je iznosila 2017., što će prouzročiti rast cijena u prosjeku od gotovo 1,5 % svakoga sata;

E.  budući da se u izvješću OHCHR-a od 22. lipnja 2018. ističe da venezuelske vlasti ne uspijevaju privesti pravdi počinitelje ozbiljnih kršenja ljudskih prava, koja obuhvaćaju ubojstva, uporabu prekomjerne sile prema prosvjednicima, samovoljno zadržavanje, zlostavljanje i mučenje; budući da se čini i da je vrlo raširena nekažnjivost dužnosnika za sigurnost kada je riječ o izvansudskim ubojstvima prosvjednika;

F.  budući da je, u skladu s izvješćem koje je 29. svibnja 2018. predstavila Skupina neovisnih međunarodnih stručnjaka koju je imenovao OAS, u Venezueli počinjeno sedam zločina protiv čovječnosti u razdoblju barem od veljače 2014., a sama vlada odgovorna je za postojeću humanitarnu krizu u regiji; budući da je tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda najavila pokretanje prethodne istrage zbog navoda o počinjenju kaznenih djela u Venezueli od travnja 2017.;

G.  budući da izbori održani 20. svibnja 2018. nisu bili u skladu s minimalnim međunarodnim standardima za osiguravanje vjerodostojnog postupka i da u njima nije poštovan politički pluralizam, demokracija, transparentnost i vladavina prava; budući da se time dodatno koče napori za rješavanje političke krize; budući da EU, kao ni druga demokratska tijela, ne priznaje navedene izbore ni vlasti uspostavljene tim nezakonitim procesom;

H.  budući da trenutačna višedimenzionalna kriza u Venezueli za posljedicu ima najveće raseljavanje u toj regiji; budući da UNHCR i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) izvještavaju da se ukupan broj Venezuelaca koji su napustili zemlju dramatično povećao, s 437 tisuća koliko ih je bilo 2005. godine na više od 1,6 milijuna 2017. godine; budući da je između 2015. i 2017. oko 945 tisuća Venezuelaca napustilo zemlju; budući da je 2018. ukupan broj osoba koje su napustile zemlju od 2014. godine premašio 2 milijuna; budući da je broj venezuelskih državljana koji traže azil diljem svijeta od 2014. porastao za 2 000 % te je do sredine lipnja 2018. dosegao više od 280 tisuća;

I.  budući da je 520 tisuća Venezuelaca u toj regiji posegnulo za alternativnim legalnim oblicima boravka; budući da je više od 280 tisuća Venezuelaca zatražilo izbjeglički status diljem svijeta; budući da se broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz Venezuele u EU-u u razdoblju između 2014. i 2017. godine povećao za više od 3 500 %; budući da se procjenjuje da više od 60 % Venezuelaca i dalje ima nezakonit status;

J.  budući da se, prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA), u Kolumbiji nalazi najveći dio raseljenih osoba te na njezinu teritoriju živi više od 820 tisuća Venezuelaca; budući da se gradovi Cúcuta i Boa Vista, koji se nalaze na granici s Venezuelom, suočavaju s velikim priljevom ljudi koji su često lošeg zdravlja i pothranjeni; budući da se s velikim priljevima izbjeglica i migranata suočavaju i Peru, Čile, Argentina, Panama, Brazil, Ekvador, Meksiko, Dominikanska Republika, Kostarika, Urugvaj, Bolivija i Paragvaj; budući da pomorske rute postaju sve važnije, osobito one koje vode u Gvajanu i na karipske otoke kao što su Aruba, Curaçao, Bonaire, Trinidad i Tobago; budući da posljedice u sve većoj mjeri osjećaju i europske zemlje, posebice Španjolska, Portugal i Italija; budući da su zemlje koje su ih prihvatile pod sve većim pritiskom glede pružanja pomoći novopridošlim osobama;

K.  budući da kolumbijske nacionalne i lokalne vlasti egzemplarno rade na tome da se onima koje bježe iz Venezuele, bez obzira na njihov status, osiguraju osnovna ljudska prava kao što su osnovno obrazovanje i osnovne zdravstvene usluge; budući da u Kolumbiji lokalne zajednice, vjerske ustanove i obični ljudi prihvaćaju migrante iz Venezuele u bratskom duhu i pokazuju iznimnu otpornost i solidarnost;

L.  budući da je 7. lipnja 2018. Komisija najavila paket od 35,1 milijuna EUR u pomoći u nuždi i razvojnoj pomoći za potporu venezuelskom narodu i susjednim zemljama koje su pogođene tom krizom; budući da će se taj financijski doprinos dodati iznosu od 37 milijuna EUR koji je EU već namijenio za humanitarnu pomoć i projekte suradnje u toj zemlji; budući da je 13. lipnja 2018. u dodatnom apelu UNHCR-a za prikupljanje financijskih sredstava u iznosu od 46,1 milijun USD postojao manjak od 56 %;

M.  budući da svakoga mjeseca više od 12 tisuća Venezuelaca prijeđe na područje brazilske države Roraime, od čega 2700 ostaje u gradu Boa Visti; budući da Venezuelci već čine više od 7 % stanovništva toga grada te da će tim tempom do kraja godine ondje živjeti više od 60 tisuća Venezuelaca; budući da taj demografski priljev stvara golem pritisak na javne službe toga grada, ponajprije na javno zdravstvo i obrazovanje; budući da je Roraima jedna od najsiromašnijih država Brazila s vrlo ograničenim tržištem rada i slabim gospodarstvom, što je još jedna prepreka integraciji izbjeglica i migranata;

N.  budući da je Parlament od 25. do 30. lipnja 2018. poslao ad hoc izaslanstvo na venezuelske granice s Kolumbijom i Brazilom kako bi ocijenilo učinak krize na terenu;

1.  duboko je potresen i zabrinut zbog pogubne humanitarne situacije u Venezueli koja je dovela do mnogih smrtnih slučajeva i nezabilježenog priljeva izbjeglica i migranata u susjedne zemlje i šire; izražava solidarnost sa svim Venezuelcima primoranima na bijeg iz svoje zemlje u nedostatku osnovnih životnih uvjeta kao što su pristup hrani, vodi za piće, zdravstvenim uslugama i lijekovima;

2.  apelira na venezuelske vlasti da priznaju postojanje humanitarne krize, da spriječe njezino daljnje jačanje i da promiču politička i gospodarska rješenja kako bi se zajamčila sigurnost svih civila i stabilnost zemlje i regije;

3.  zahtijeva od venezuelskih vlasti da hitno dozvole nesmetano pružanje humanitarne pomoći u zemlji kako bi se spriječilo pogoršanje humanitarne i javnozdravstvene krize, posebice ponovno pojavljivanje bolesti kao što su ospice, malarija, difterija i slinavka i šap, te da omoguće neometan pristup međunarodnim organizacijama koje žele pružiti pomoć svim zahvaćenim sektorima društva; poziva na brzu provedbu kratkoročnih rješenja za suzbijanje malnutricije među najugroženijim skupinama kao što su žene, djeca i bolesni; izuzetno je zabrinut zbog broja djece bez pratnje koja prelaze granice;

4.  pohvaljuje kolumbijsku vladu zbog brze reakcije i pomoći koju je pružila svim pridošlim Venezuelcima; isto tako pohvaljuje Brazil i druge zemlje u regiji, posebice Peru, te regionalne i međunarodne organizacije, privatne i javne subjekte, Katoličku crkvu i obične građane u čitavoj regiji zbog aktivne pomoći i solidarnosti prema venezuelskim izbjeglicama i migrantima; poziva države članice EU-a da na svojem državnom području pružaju odgovore usmjerene na neposrednu zaštitu za venezuelske izbjeglice i migrante, kao što su humanitarne vize, posebne mjere za boravak ili druge regionalne migracijske okvire s odgovarajućim zaštitnim mjerama; poziva venezuelske vlasti da olakšaju i ubrzaju izdavanje i produljenje identifikacijskih dokumenata svojim državljanima, i u Venezueli i u inozemstvu;

5.  poziva međunarodnu zajednicu, uključujući i EU, da uspostavi usklađeni, sveobuhvatni i regionalni odgovor na krizu te da pojača svoju financijsku i materijalnu pomoć zemljama primateljicama ispunjavanjem svojih obveza; izražava zadovoljstvo zbog dosad dodijeljene humanitarne pomoći EU-a te poziva da se hitno dodijeli dodatna humanitarna pomoć preko kriznih fondova kako bi se odgovorilo na sve veće potrebe ljudi u susjednim zemljama koji osjećaju posljedice krize u Venezueli;

6.  ponavlja da aktualna humanitarna kriza proizlazi iz političke krize; apelira na venezuelske vlasti da se pobrinu za to da sva kršenja ljudskih prava, uključujući kršenja ljudskih prava civila, odmah prestanu te da se u potpunosti poštuju sva ljudska prava i temeljne slobode, pa i sloboda izražavanja, sloboda tiska i sloboda okupljanja; poziva venezuelske vlasti na poštovanje svih demokratski izabranih institucija, posebno Nacionalne skupštine, na oslobađanje svih političkih zatvorenika i na poštovanje demokratskih načela, vladavine prava i ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da učini sve kako bi olakšala napore oko međunarodnog posredovanja koji su potrebni za otvaranje prostora za održivo rješenje trenutačne humanitarne i političke krize;

7.  poziva na održavanje novih predsjedničkih izbora u skladu s međunarodno priznatim demokratskim standardima i venezuelskim ustavnim poretkom, u transparentnom, ravnopravnom, poštenom i međunarodnom okviru praćenja izbora, bez ograničenja političkih stranaka ili kandidata i uz puno poštovanje političkih prava svih Venezuelaca; naglašava da legitimna vlada koja bude izabrana na takvim izborima mora prionuti na hitno rješavanje trenutačne gospodarske i socijalne krize u Venezueli i raditi na nacionalnom pomirenju;

8.  podsjeća na to da bi sve sankcije koje donese međunarodna zajednica trebale biti ciljane i reverzibilne i da ne bi ni na koji način smjele naštetiti venezuelskom stanovništvu; pozdravlja brzo donošenje dodatnih ciljanih i opozivih sankcija te embargo na oružje uveden u studenom 2017.; ponavlja da su te sankcije nametnute visoko pozicioniranim dužnosnicima zbog teških kršenja ljudskih prava, ugrožavanja demokracije i vladavine prava u Venezueli i zbog održavanja nezakonitih izbora 20. svibnja 2018., koji nisu međunarodno priznati i koji su održani bez dogovora o datumu i uvjetima njihova održavanja te u okolnostima koje nisu dopuštale ravnopravno sudjelovanje svih političkih stranaka; podsjeća na mogućnost da se te sankcije prošire na osobe odgovorne za produbljenu političku, socijalnu, gospodarsku i humanitarnu krizu, a posebno na predsjednika Nicolása Madura, u skladu sa svojim prethodnim rezolucijama;

9.  ponavlja da se osobe odgovorne za teška kršenja ljudskih prava moraju privesti pravdi; u potpunosti podupire Međunarodni kazneni sud u prethodnim istragama brojnih zločina i činova represije koje je počinio venezuelski režim te poziva EU da preuzme aktivnu ulogu u tom pogledu; potpuno podupire poziv Skupine neovisnih međunarodnih stručnjaka koju je imenovao glavni tajnik OAS-a i visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da se osnuje istražno povjerenstvo koje će ispitati stanje u Venezueli i da se pojača sudjelovanje MKS-a;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i Nacionalnoj skupštini Bolivarijanske Republike Venezuele, vladama i parlamentima Republike Kolumbije, Republike Brazila i Republike Perua, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, glavnom tajniku Organizacije američkih država i Skupini iz Lime.

(1) SL C 285, 29.8.2017., str. 145.
(2) SL C 294, 12.8.2016., str. 21.
(3) SL C 316, 30.8.2016., str. 190.
(4) SL C 86, 6.3.2018., str. 101.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0200.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0041.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0199.


Smjernice za države članice kako bi se spriječila kriminalizacija humanitarne pomoći
PDF 123kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći (2018/2769(RSP))
P8_TA(2018)0314B8-0314/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (1) („Direktiva o olakšavanju”),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluka Vijeća 2002/946/JHA od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka(2)(„Okvirna odluka”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. o uspostavi Akcijskog plana EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015. – 2020.) (COM(2015)0285),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. ožujka 2017. o evaluaciji koja se provodi u okviru programa REFIT, a odnosi se na pravni okvir EU-a protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka: „Paket mjera povezanih s posrednicima” (Direktiva 2002/90/EZ i Okvirna odluka 2002/946/PUP) (SWD(2017)0117),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama(3),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Svrsishodnost? Direktiva o olakšavanju neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka i kriminalizacija humanitarne pomoći za nezakonite migrante”, koju je 2016. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku;

–  uzimajući u obzir studiju Agencije Europske unije za temeljna prava o kriminalizaciji migranata s nezakonitim statusom i osoba koje s njima surađuju, koja je objavljena 2014.,

–  uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 4. veljače 2010. pod naslovom „Kriminalizacija migracija u Europi: utjecaj na ljudska prava”,,

–  uzimajući u obzir Protokol UN-a protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se nadopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala donesena Rezolucijom 55/25 od 15. studenoga 2000. na 55. sjednici Opće skupštine Ujedinjenih naroda („Protokol UN-a protiv krijumčarenja migranata”),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata od 24. travnja 2013. pod naslovom „Regionalna studija: upravljanje vanjskim granicama Europske unije i utjecaj koje ono ima na ljudska prava migranata,”

–  uzimajući u obzir pitanje Komisije o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći (O-000065/2018 – B8-0034/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je u Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015. – 2020.) Europska komisija istaknula potrebu da se „osigura provedba odgovarajućih kaznenih sankcija, ali da se izbjegne rizik od kriminalizacije osoba koje pružaju humanitarnu pomoć migrantima u opasnosti” i potrebu za poboljšanjem postojećeg Paketa mjera EU-a povezanih s posrednicima, koji obuhvaća Direktivu o olakšavanju i popratnu Okvirnu odluku;

B.  budući da se člankom 1. stavkom 2. Direktive o olakšavanju predviđa neobvezujuće izuzeće za humanitarnu pomoć, kojim se državama članicama daje mogućnost da ne kriminaliziraju tu vrstu pomoći;

C.  budući da se u Rezoluciji Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama poziva na nekriminalizaciju humanitarne pomoći, na povećanje kapaciteta za potragu za osobama u nevolji i njihovo spašavanje, na povećanje kapaciteta u svim državama članicama i na prepoznavanje važnosti podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije pri provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu;

D.  budući da je Europska Komisija u radnom dokumentu službi Komisije o evaluaciji Paketa mjera povezanih s posrednicima, koja se provodi u okviru programa REFIT, istaknula da bi se pojačanom razmjenom znanja i dobre prakse među tužiteljima, tijelima kaznenog progona i civilnim društvom moglo doprinijeti poboljšanju trenutačne situacije i izbjeći kriminalizacija istinske humanitarne pomoći;

E.  budući da u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive u odsustvu elementa namjere ili financijske koristi države članice nisu obvezne suzdržavati se od kažnjavanja olakšavanja nezakonitog boravka te da u Okvirnoj odluci ne postoje obvezne odredbe o sprečavanju kažnjavanja djela počinjenih u humanitarne svrhe ili u hitnim slučajevima;

1.  podsjeća da su, u skladu s Direktivom o olakšavanju i popratnom Okvirnom odlukom, države članice obvezne provesti zakonodavstvo kojim se uvode kaznene sankcije za olakšavanje nezakonitog ulaska, tranzita i boravka;

2.  izražava zabrinutost u vezi s neželjenim posljedicama koje Paket mjera povezanih s posrednicima ima za građane koji pružaju humanitarnu pomoć migrantima i za socijalnu koheziju društva koje prima migrante kao cjeline;

3.  ističe da, u skladu s Protokolom UN-a protiv krijumčarenja migranata, pružanje humanitarne pomoći ne bi trebalo kriminalizirati;

4.  napominje da sudionici uključeni u pružanje humanitarne pomoći kojom se podupiru i dopunjuju mjere spašavanja života koje provode nadležna tijela država članica moraju ostati u okviru nadležnosti utvrđenih za humanitarnu pomoć Direktivom o olakšavanju te da se njihove operacije moraju provoditi pod nadzorom država članica;

5.  žali zbog toga što su države članice u vrlo ograničenoj mjeri u svoje zakonodavstvo prenijele izuzeće za humanitarnu pomoć iz Direktive o olakšavanju i napominje da bi to izuzeće trebalo primjenjivati za sprečavanje kaznenog progona kako bi se zajamčilo da se pojedince i organizacije civilnog društva koje migrantima pomažu iz humanitarnih razloga kazneno ne progoni;

6.  poziva države članice da prenesu izuzeće za humanitarnu pomoću iz Direktive o olakšavanju u nacionalna zakonodavstva te da uspostave odgovarajuće sustave za praćenje provedbe i djelotvorne praktične primjene Paketa mjera povezanih s posrednicima putem prikupljanja i godišnjeg bilježenja informacija o broju osoba uhićenih zbog olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka na granici ili u unutrašnjosti, broju pokrenutih sudskih postupaka, broju osuđujućih presuda, zajedno s informacijama o tome kako su kazne donesene i razlozima za prekid istrage;

7.  potiče Komisiju da donese smjernice za države članice u kojima će utvrditi oblike olakšavanja koji se ne bi trebali kriminalizirati, kako bi provedba trenutačne pravne stečevine bila jasna i ujednačena, uključujući članak 1. stavak 1. točku (b) i članak 1. stavak 2. Direktive o olakšavanju te ističe da će se jasnoćom parametara zajamčiti veća dosljednost u reguliranju kriminala povezanog s olakšavanjem neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka u svim državama članicama i ograničiti neopravdana kriminalizacija;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 328, 5.12.2002., str. 17.
(2) SL L 328, 5.12.2002., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0118.


Primjerenost zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti
PDF 172kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti (2018/2645(RSP))
P8_TA(2018)0315B8-0305/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 6., 7., 8., 11., 16., 47. i 52. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Povelja EU-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(1) i Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(2),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv Data Protection Commissioner(3),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 21. prosinca 2016. u predmetima C-203/15 Tele2 Sverige AB/Post- och telestyrelsen i C-698/15 Secretary of State for the Home Department/Toma Watsona i ostalih(4);

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije (EU)2016/1250 od 12. srpnja 2016. u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti(5),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 4/2016 od 30. svibnja 2016. o nacrtu odluke o primjerenosti zaštite privatnosti između EU-a i SAD-a(6),

–  uzimajući u obzir mišljenje Radne skupine (WP29) osnovane na temelju članka 29. od 13. travnja 2016. o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti(7) i njezinu izjavu od 26. srpnja 2016.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. listopada 2017. Europskom parlamentu i Vijeću o prvom godišnjem preispitivanju funkcioniranja europsko-američkog sustava zaštite privatnosti (COM(2017)0611) i radni dokument službi Komisije koji je priložen tom dokumentu (SWD(2017)0344),,

–  uzimajući u obzir dokument WP29 europsko-američki sustav zaštite privatnosti – prvo godišnje preispitivanje od 28. studenog 2017.(9),

–  uzimajući u obzir odgovor WP29 od 11. travnja 2018. o ponovnom odobrenju odjeljka 702. američkog Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 6. travnja 2017. o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti(10),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je u presudi Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv Data Protection Commissioner Odluka o „sigurnoj luci” proglašena nevaljanom te je pojašnjeno da se primjerenom razinom zaštite u trećim zemljama mora smatrati zaštita koja je „bitno ekvivalentna” onoj koju pruža Unija u vidu Direktive 95/46/EZ kako je protumačena u svjetlu Povelje EU-a, čime se potiče potreba da se dovrše pregovori o novom dogovoru kako bi se zajamčila pravna sigurnost u pogledu načina na koji bi se podaci trebali prenositi iz EU-a u SAD;

B.  budući da je Komisija pri analiziranju razine zaštite koju pruža treća zemlja obvezna procijeniti sadržaj pravila koja se primjenjuju u toj zemlji, a proizlaze iz njezina nacionalnog prava ili međunarodnih obveza, kao i praksu kojoj je cilj osigurati poštovanje tih pravila jer u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive 95/46/EZ mora uzeti u obzir sve okolnosti prijenosa osobnih podataka u treću zemlju; budući da se ta procjena ne treba pozivati samo na zakonodavstvo i prakse povezane sa zaštitom osobnih podataka u komercijalne i osobne svrhe, već mora obuhvaćati i sve aspekte okvira primjenjivog na tu zemlju ili na taj sektor, a među ostalim posebno kazneni progon, nacionalnu sigurnost i poštovanje temeljnih prava;

C.  budući da su prijenosi osobnih podataka između komercijalnih organizacija EU-a i SAD-a važan element transatlantskih odnosa s obzirom na sve veću digitalizaciju globalnog gospodarstva; budući da bi te prijenose trebalo vršiti uz puno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka i prava na privatnost; budući da je zaštita temeljnih prava, kako je utvrđena u Povelji EU-a, jedan od temeljnih ciljeva EU-a;

D.  budući da je Facebook, potpisnik sustava zaštite privatnosti, potvrdio da su podaci 2,7 milijuna građana EU-a bili među onima koje je političko konzultantsko društvo Cambridge Analytica nepravilno upotrebljavalo;

E.  budući da je Europski nadzornik za zaštitu podataka u svojem Mišljenju 4/2016 istaknuo nekoliko zabrinjavajućih elemenata u vezi s nacrtom sustava zaštite privatnosti; budući da u istom Mišljenju Europski nadzornik za zaštitu podataka pozdravlja napore koje su sve stranke poduzele kako bi pronašle rješenje za prijenos osobnih podataka iz EU-a u SAD-a u komercijalne svrhe u okviru sustava vlastitog potvrđivanja;

F.  budući da je WP29 u svom Mišljenju 01/2016 o nacrtu provedbene odluke Komisije o primjerenosti europsko-američkog sustava zaštite privatnosti pozdravila poboljšanja koja je sustav zaštite privatnosti donio u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, ali je istovremeno izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog komercijalnih aspekata i pristupa javnih tijela podacima koji se prenose u okviru sustava zaštite privatnosti;

G.  budući da je Komisija 12. srpnja 2016. nakon dodatnih rasprava s vladom SAD-a donijela svoju Provedbenu odluku (EU) 2016/1250 u kojoj je proglasila odgovarajućom razinu zaštite osobnih podataka koji se prenose iz Unije organizacijama u SAD-u u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti;

H.  budući da je europsko-američki sustav zaštite privatnosti popraćen s nekoliko jednostranih obveza i jamstava vlade SAD-a u kojima se razjašnjavaju, između ostalog, načela zaštite podataka, funkcioniranje nadzora, provedba zakona i pravna zaštita te zaštitne mjere u skladu s kojima sigurnosne agencije mogu pristupiti osobnim podacima i obrađivati ih;

I.  budući da WP29 u svojoj izjavi od 26. srpnja 2016. pozdravlja znatna poboljšanja koja je europsko-američki sustav zaštite privatnosti donio u odnosu na „sigurnu luku” te je pohvalila Komisiju i vladu SAD-a zbog toga što su uzeli u obzir njezine dvojbe; budući da ta skupina navodi da je i dalje zabrinuta zbog nekoliko pitanja u vezi s komercijalnim aspektima i pristupom javnih tijela podacima prenesenim iz EU-a, kao što su primjerice nedostatak konkretnih pravila o automatiziranim odlukama i općem pravu na prigovor, potreba za strožim jamstvima neovisnosti te ovlasti mehanizma pravobranitelja ili pak nedostatak konkretnih jamstava da se ne provodi masovno neselektivno prikupljanje osobnih podataka;

J.  budući da u Rezoluciji od 6. travnja 2017. Parlament priznaje da europsko-američki sustav zaštite privatnosti sadržava znatna poboljšanja u pogledu jasnoće standarda u usporedbi s prethodnom američko-europskom Odlukom o „sigurnoj luci” te da ujedno smatra da i dalje postoje važni problemi u pogledu određenih komercijalnih aspekata, nacionalne sigurnosti i provedbe zakona te budući da poziva Komisiju da tijekom prvog zajedničkog godišnjeg preispitivanja provede detaljno i temeljito ispitivanje svih nedostataka i slabosti te da pokaže kako su oni riješeni kako bi se osigurala usklađenost s Poveljom EU-a i pravom Unije te da pažljivo procijeni jesu li su mehanizmi i zaštitne mjere koje je vlada SAD-a navela među jamstvima i pojašnjenjima učinkoviti i izvedivi;

K.  budući da se u izvješću Komisije Parlamentu i Vijeću o prvom godišnjem preispitivanju funkcioniranja europsko-američkog sustava zaštite privatnosti i radnom dokumentu službi Komisije koji ga prati, prepoznaje da su tijela SAD-a uspostavila potrebne strukture i postupke za jamčenje ispravnog funkcioniranja sustava zaštite privatnosti te se zaključuje da Sjedinjene Države i dalje osiguravaju primjerenu razinu zaštite osobnih podataka koji su preneseni u okviru sustava zaštite privatnosti te se tijelima SAD-a upućuje deset preporuka kako bi se riješila pitanja koja se odnose na zadatke i aktivnosti američkog Ministarstva trgovine kao tijela odgovornog za praćenje certifikacije organizacija sustava zaštite privatnosti i provedbu načela, ali i za pitanja u pogledu nacionalne sigurnosti, kao što je ponovno odobrenje odjeljka 702. FISA-e ili imenovanje stalnog ombudsmana i članova Nadzornog odbora za zaštitu privatnosti i građanskih sloboda (PCLOB) koji nedostaju;

L.  budući da se u mišljenju WP29 o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti, u prvom godišnjem preispitivanju od 28. studenoga 2017. nakon prvog godišnjeg zajedničkog preispitivanja, potvrđuje napredak sustava zaštite privatnosti u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci” koja je proglašena nevaljanom; budući da WP29 prepoznaje napore tijela SAD-a i Komisije u provedbi sustava zaštite privatnosti;

M.  budući da je WP29 utvrdila niz važnih neriješenih problema u vezi s komercijalnim pitanjima te pitanjima koja se odnose na pristup javnih tijela SAD-a podacima prenesenima u Sjedinjene Američke Države u okviru sustava zaštite privatnosti (za provedbu zakona ili svrhe nacionalne sigurnosti) koja Komisija i tijela SAD-a trebaju riješiti; budući da je zatražila da se odmah uspostavi akcijski plan kojim će pokazati da će se sva pitanja riješiti najkasnije u drugom zajedničkom preispitivanju;

N.  budući da ako se WP29 u određenim rokovima ne predstavi pravni lijek, njezini članovi poduzimaju odgovarajuće mjere, uključujući podnošenje odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava zaštite privatnosti nacionalnim sudovima kako bi je oni uputili Sudu EU-a na prethodnu odluku;

O.  budući da su tužba za poništenje u predmetu La Quadrature du Net i drugi protiv Komisije (predmet T-738/16) i upućivanje Visokog suda Irske u predmetu Data Protection Commissioner of Ireland i Facebook Ireland Limited i Maximilian Schrems (predmet Schrems II) podneseni Sudu EU-a; upućivanjem se uzima u obzir da se masovni nadzor i dalje provodi te se analizira postoji li u američkom pravu učinkovit pravni lijek za građane EU-a čiji se osobni podaci prenose u Sjedinjene Države;

P.  budući da je 11. siječnja 2018. američki Kongres ponovno odobrio i izmijenio odjeljak 702. FISA-e na sljedećih šest godina, a da pritom nije riješio probleme iz izvješća o zajedničkom preispitivanju Komisije i mišljenja WP29;

Q.  budući da je, u okviru skupnog zakonodavstva o proračunu potpisanog 23. ožujka 2018., američki Kongres donio Zakon o objašnjenju zakonite prekomorske upotrebe podataka („CLOUD”) kojime se tijelima kaznenog progona olakšava pristup sadržaju komunikacija i drugim srodnim podacima te se američkim tijelima kaznenog progona omogućuje prinudni pristup komunikacijskim podacima, čak i onima pohranjenima izvan Sjedinjenih Američkih Država, dopuštajući određenim stranim zemljama da sklapaju izvršne sporazume sa Sjedinjenim Državama kako bi američkim pružateljima usluga omogućili da odgovaraju na određene strane naloge kojima se traži pristup komunikacijskim podacima;

R.  budući da su Facebook Inc., Cambridge Analytica i SCL Elections Ltd društva certificirana u okviru sustava zaštite privatnosti te da su kao takva imala koristi od odluke o primjerenosti kao pravne osnove za prijenos i daljnju obradu osobnih podataka iz Europske unije u Sjedinjenim Državama;

S.  budući da Komisija, u skladu s člankom 45. stavkom 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, ukida, mijenja ili obustavlja svoju odluku o primjerenosti kada se u dostupnim informacijama otkrije da treća zemlja više ne osigurava primjerenu razinu zaštite;

1.  naglašava da se u sustavu zaštite privatnosti mogu vidjeti sustavne slabosti u odnosu na poštovanje temeljnih prava osoba čiji se podaci obrađuju; te naglašava sve veći rizik da će Sud EU-a poništiti provedbenu odluku Komisije (EU) 2016/1250 o sustavu zaštite privatnosti;

2.  uzima u obzir poboljšanja u odnosu na Sporazum o „sigurnoj luci”, uključujući dodavanje ključnih definicija, strože obveze u pogledu zadržavanja podataka i njihovog prenošenja u treće zemlje, određivanje ombudsmana koji osigurava pravne lijekove i neovisni nadzorni mehanizam, provjere i ravnoteže prava osoba čiji se podaci obrađuju (PCLOB), vanjske i unutarnje revizije usklađenosti, redovitije i strože dokumentiranje i praćenje, dostupnost nekoliko načina za ostvarivanje pravnog lijeka, istaknutu ulogu nacionalnih nadležnih tijela za zaštitu podataka pri istraživanju tvrdnji;

3.  podsjeća da je WP29 odredila 25. svibnja 2018. kao rok za rješavanje otvorenih pitanja te ako se taj rok ne poštuje da ta Skupina može odlučiti podnijeti sustav zaštite privatnosti nacionalnim sudovima kako bi oni to pitanje uputili Sudu Europske unije na prethodnu odluku(11);

Institucije/imenovanja

4.  žali što je bilo potrebno tako dugo vrijeme da se imenuju dodatna dva člana, zajedno s predsjednikom PCLOB-a te poziva Senat da pregleda njihove profile radi ratifikacije imenovanja i ponovne uspostave neovisnog djelovanja u kvorumu te mu omogući da izvršava svoje zadaće u okviru kojih sprečava terorizam te štiti privatnost i građanske slobode;

5.  izražava zabrinutost da je odsutnost predsjednika i kvoruma prouzročila ograničenje sposobnosti PCLOB-a da djeluje i da ispunjava svoje obveze; naglašava da PCLOB tijekom razdoblja podkvoruma ne smije pokretati nove savjete ili projekte nadzora, niti zapošljavati osoblje; podsjeća da PCLOB još nije objavio svoje dugoočekivano izvješće o provedbi nadzora iz Izvršnog naloga br. 12333 kojime bi pružio informacije o konkretnom djelovanju tog Izvršnog naloga te o njegovoj nužnosti i razmjernosti s obzirom na učinak na zaštitu podataka u tom kontekstu; napominje da je to izvješće vrlo traženo s obzirom na neizvjesnost i nepredvidljivost provedbe Izvršnog naloga br. 12333; žali što PCLOB nije objavio novo izvješće o odjeljku 702. FISA-e prije nego je on ponovno odobren u siječnju 2018.; smatra da se statusom podkvoruma ozbiljno narušava poštovanje jamstava tijela SAD-a i nadzor nad njima; stoga poziva tijela SAD-a da bez odgađanja imenuju i potvrde nove članove Odbora;

6.  s obzirom na činjenicu da je Predsjednički ukaz br. 28 jedan od središnjih elemenata na kojima se temelji sustav zaštite privatnosti, poziva na objavljivanje izvješća PCLOB-a o Predsjedničkom ukazu br. 28 koje i dalje podliježe predsjedničkim pravima te stoga još nije objavljeno;

7.  ponavlja svoje stajalište da mehanizam pravobranitelja koji je uspostavilo američko Ministarstvo vanjskih poslova nije dovoljno neovisan i nema dostatne stvarne ovlasti za provedbu svojih zadataka i pružanje učinkovite pravne zaštite građanima EU-a; naglašava da je potrebno pojasniti točne ovlasti mehanizma pravobranitelja, osobito u pogledu njegovih ovlasti u smislu objavještajne zajednice i razine djelotvornog pravnog lijeka za njegove odluke; žali što pravobranitelj može samo zatražiti djelovanje i informacije od tijela američke vlade, ali ne može narediti nadležnim tijelima da prekinu i obustave nezakoniti nadzor ili da trajno unište informacije; ističe da, iako postoji vršitelj dužnosti pravobranitelja, vlada SAD-a dosad nije imenovala novog stalnog pravobranitelja, što ne doprinosi uzajamnom povjerenju; smatra da su zbog nepostojanja imenovanog neovisnog iskusnog pravobranitelja koji ima dostatne ovlasti jamstva SAD-a u pogledu pružanja učinkovite pravne zaštite građanima EU-a ništavna;

8.  prima na znanje da je Senat nedavno potvrdio novog predsjedatelja Savezne trgovinskoj komisije FTC-a i četiri povjerenika FTC-a; s obzirom na činjenicu da je FTC nadležna agencija koja osigurava da organizacije iz SAD-a primjenjuju načela sustava zaštite privatnosti, žali zbog toga što je do te potvrde četiri od pet položaja u FTC-u bilo prazno;

9.  naglašava da nedavna otkrića u pogledu praksi društava Facebook i Cambridge Analytica ističu potrebu za proaktivnim nadzorom i provedbenim djelovanjima koja se ne temelje samo na pritužbama, nego koja obuhvaćaju i sustavne provjere stvarne sukladnosti politika privatnosti s načelima sustava zaštite privatnosti tijekom čitavog životnog vijeka certifikacije; pozivna nadležna tijela EU-a za zaštitu podataka da poduzmu prikladne mjere i obustave prijenose u slučajevima nesukladnosti;

Komercijalna pitanja

10.  smatra da, svrhu osiguranja transparentnosti i izbjegavanja navoda o lažnoj certifikaciji, Ministarstvo trgovine ne bi trebalo dopustiti da američka poduzeća daju javne izjave o svojoj certifikaciji sukladno sustavu zaštite privatnosti prije dovršetka postupka certifikacije i uvrštavanja poduzeća na Popis organizacija u sustavu zaštite privatnosti; zabrinut je zbog činjenice da Ministarstvo trgovine nije iskoristilo mogućnost predviđenu sustavom zaštite privatnosti, prema kojoj može zatražiti primjerke ugovornih uvjeta koje certificirana poduzeća koriste u svojim ugovorima s trećim stranama radi osiguranja sukladnosti; stoga smatra da se ne može učinkovito kontrolirati jesu li certificirana poduzeća zaista sukladna s odredbama sustava zaštite privatnosti; poziva Ministarstvo trgovine da proaktivno i redovito provodi vrednovanje sukladnosti po službenoj dužnosti kako bi pratilo stvarnu sukladnost poduzeća s pravilima i zahtjevima sustava zaštite privatnosti;

11.  smatra da se različiti postupci pristupanja pravnim lijekovima za građane EU-a mogu pokazati presloženim, teškim za korištenje, a time i manje učinkovitim; primjećuje da, kako su naglasila poduzeća koja pružaju neovisne mehanizme pravne zaštite, većinu pritužbi podnose pojedinci koji traže opće informacije o sustavu zaštite privatnosti i obradi svojih podataka, i to izravno poduzećima; stoga preporučuje nadležnim tijelima SAD-a da pojedincima pruže konkretnije informacije na mrežnoj stranici sustava zaštite privatnosti na pristupačan i lako razumljiv način u pogledu njihovih prava te dostupnih pravnih lijekova;

12.  s obzirom na nedavna otkrića o zlouporabi osobnih podataka koju su provodila poduzeća certificirana sukladno sustavu zaštite privatnosti, kao što su Facebook i Cambridge Analytica, poziva nadležna tijela SAD-a koja mogu provoditi sustav zaštite privatnosti da bez odlaganja djeluju u skladu s tim otkrićima, uz potpuno poštovanje jamstava i preuzetih obveza u smislu poštovanja trenutačnog dogovora o sustavu zaštite privatnosti te da, ako je to potrebno, uklone takva poduzeća s Popisa organizacija u sustavu zaštite privatnosti; također poziva nadležna tijela EU-a za zaštitu podataka da istraže takva otkrića te da, ako je to potrebno, obustave ili zabrane prijenose podataka u okviru sustava zaštite privatnosti; smatra da otkrića jasno ukazuju na to da mehanizam sustava zaštite privatnosti ne pruža dostatnu zaštitu prava na zaštitu podataka;

13.  ozbiljno je zabrinut zbog promjena u uvjetu pružanja usluga Facebooka za korisnike izvan EU-a koji se nalaze izvan SAD-a i Kanade, koji su dosad uživali prava u skladu sa zakonom EU-a o zaštiti podataka, a koji sada moraju prihvatiti američki Facebook umjesto irskog Facebooka kao voditelja obrade podataka; smatra da to predstavlja prijenos osobnih podataka približno 1,5 milijarde korisnika u treću zemlju; ozbiljno sumnja da je takvo dosad neviđeno ograničenje velikih razmjera temeljnih prava korisnika platforme koja ima de facto monopol namjera sustava zaštite privatnosti; poziva nadležna tijela EU-a za zaštitu privatnosti da istraže ovo pitanje;

14.  snažno je zabrinut da, ako se ne riješe, takve zlouporabe osobnih podataka ljudi koje provodi različiti subjekti koji žele manipulirati njihovom političkom voljom ili načinom na koji glasuju mogu ugroziti demokratski proces i njegovo temeljno načelo, prema kojem glasači mogu sami donijeti informirane odluke koje se temelje na činjenicama;

15.  pozdravlja i podržava pozive zakonodavcu SAD-a da krene u smjeru donošenja skupnog zakona o privatnosti i zaštiti podataka;

16.  ponavlja svoju zabrinutost zbog manjka konkretnih pravila i jamstava u sustavu zaštite privatnosti za odluke koje se temelje na automatskoj obradi/profiliranju, koje stvaraju pravni učinak i značajno utječu na pojedinca; prima na znanje namjeru Komisije da naloži provedbu studije u svrhu prikupljanja činjeničnih dokaza i daljnjeg ocjenjivanja relevantnosti automatskog donošenja odluka za prijenose politike u okviru sustava zaštite privatnosti; poziva Komisiju da utvrdi konkretna pravila o automatskom donošenju odluka u svrhu pružanja prikladne zaštite ako to bude preporučeno studijom; u tom pogledu prima na znanje informacije koje proizlaze iz zajedničkog preispitivanja, prema kojima se automatsko donošenje odluka ne smije provoditi na temelju osobnih podataka koji su preneseni u okviru sustava zaštite privatnosti; međutim, žali zbog toga što su, kako tvrdi radna skupina osnovana na temelju članka 29., „povratne informacije od tih poduzeća i dalje vrlo općenite, zbog čega je nejasno odgovaraju li ove tvrdnje stvarnom stanju svih poduzeća koja poštuju sustav zaštite privatnosti”; dodatno ističe primjenjivost GDPR-a u skladu s uvjetima članka 3. stavka 2. GDPR-a;

17.  ističe da je potrebno ostvariti daljnja poboljšanja u pogledu tumačenja i rukovanja podacima o ljudskim resursima zbog činjenice da vlada SAD-a s jedne strane te Komisija i radna skupina osnovana na temelju članka 29. s druge strane različito tumače pojam „podataka o ljudskim resursima”; u potpunosti se slaže s pozivom koji je radna skupina osnovana na temelju članka 29. uputila Komisiji, kojim od nje traži da se uključi u pregovore s nadležnim tijelima SAD-a radi izmjene mehanizma sustava zaštite privatnosti u pogledu ovog pitanja;

18.  ponavlja svoju zabrinutost zbog toga što načela sustava zaštite privatnosti ne slijede model EU-a o obradi koja se temelji na privoli, nego je njima omogućeno izuzimanje/pravo na prigovor samo u vrlo konkretnim okolnostima; stoga u svjetlu zajedničkog preispitivanja potiče Ministarstvo trgovine da surađuje s europskim nadležnim tijelima za zaštitu podataka radi izrade preciznijih smjernica u pogledu temeljnih načela sustava zaštite privatnosti, kao što su načelo izbora, načelo obavješćivanja, načelo daljnjeg prijenosa, odnos voditelja i izvršitelja obrade te pristup, koji su znatno usklađeniji s pravima osobe čiji se podaci obrađuju u skladu s Uredbom (EU) 2016/679;

19.  ponavlja zabrinutost zbog činjenice da je Kongres u ožujku 2017. poništio pravilo Savezne komisije za komunikacije koje se odnosi na „zaštitu privatnosti klijenata širokopojasnih i drugih telekomunikacijskih usluga”, čime se u praksi eliminiraju pravila o širokopojasnoj privatnosti kojima bi se od pružatelja internetskih usluga zahtijevalo da od klijenata dobiju izričitu suglasnost prije nego što oglašivačima i drugim trgovačkim društvima prodaju ili s njima podijele informacije o pretraživanju mreže i druge privatne informacije; smatra to još jednom prijetnjom za mehanizme zaštite privatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama;

Pitanja kazneno-pravnog progona i nacionalne sigurnosti

20.  smatra da pojam „nacionalne sigurnosti” u mehanizmu sustava zaštite nije posebno definirana kako bi se osigurala učinkovita revizija kršenja zaštite podataka na sudovima radi osiguranja usklađenosti sa strogim testom onoga što je nužno i razmjerno; stoga poziva na jasno definiranje pojma nacionalne sigurnosti”.

21.  uzima u obzir da se broj ciljeva iz odjeljka 702. FISA-e povećao zbog promjena u tehnološkim i komunikacijskim uzorcima kao i okruženja u kojemu su prijetnje sve veće;

22.  žali jer SAD nije iskoristio priliku i pri nedavnom ponovnom odobrenju odjeljka 702. FISA-e uključio smjernice iz PPD-28; poziva na primjenu dokaza i pravno obvezujućih obveza kojima se osigurava da prikupljanje podataka u skladu s odjeljkom 702. FISA-e nije neselektivno te da se pristup ne provodi na općoj bazi (skupno prikupljanje) za razliku od Povelje EU-a; uzima u obzir objašnjenje Komisije iz radnog dokumenta službi Komisije prema kojemu se nadzor iz odjeljka702. FISA-e uvijek temelji na čimbenicima te stoga ne omogućuje skupno prikupljanje; stoga se pridružuje pozivima radne skupine osnovana na temelju članka 29. za ažuriranim izvješćem Nadzornog odbora za zaštitu privatnosti i građanskih sloboda (PCLOB) o definiciji pojma „ciljevi”, o „zadaćama čimbenika” te o konkretnom procesu primjene čimbenika u kontekstu programa UPSTREAM radi pojašnjenja i procjene dolazi li do skupnog pristupa osobnim podacima u tom kontekstu; žali što su pojedinci iz EU-a izostavljeni iz dodatne zaštite koju pruža ponovno odobrenje odjeljka 702. FISA-e; žali što ponovno odobrenje odjeljka 702. sadržava nekoliko izmjena koje su samo postupovne i ne bave se ovim najproblematičnijim pitanjima, koje je postavila i radna skupina osnovana na temelju članka 29.; poziva Komisiju da ozbiljno pristupi nadolazećoj analizi skupine osnovane na temelju članka 29. te da djeluje u skladu s njom;

23.  potvrđuje da ponovno odobrenje odjeljka 702. FISA-e na dodatnih šest godina dovodi u pitanje zakonitost sustava zaštite privatnosti;

24.  ponavlja zabrinutost zbog Izvršnog naloga br. 12333 kojim je Agenciji za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA-u) omogućeno da dijeli izuzetno velike količine privatnih podataka dobivenih bez sudskog naloga, sudskih odluka ili kongresnog odobrenja sa 16 drugih agencija, uključujući FBI, Upravu za suzbijanje droge (DEA) i Ministarstvo domovinske sigurnosti; žali zbog nepostojanja bilo kakva sudskog preispitivanja aktivnosti nadzora koje se provode na temelju Izvršnoga naloga br. 12333;

25.  ističe trajne prepreke koje se odnose na pravnu zaštitu građana koji nisu državljani SAD-a i koji podliježu mjeri nadzora na temelju odjeljka 702. FISA-e ili Izvršnoga naloga br. 12333 zbog postupovnih zahtjeva „osnovanosti”, kako ih trenutačno tumače sudovi SAD-a, kako bi se građanima koji nisu državljani SAD-a omogućilo pokretanje sudskih postupaka pred sudovima SAD-a protiv odluka koje se na njih odnose;

26.  izražava zabrinutost zbog posljedica Izvršnoga naloga br. 13768 o „Jačanju javne i unutarnje sigurnosti u Sjedinjenim Američkim Državama” (engl. Enhancing Public Safety in the Interior of the United States) na pravnu zaštitu i administrativne oblike pravne zaštite dostupne pojedincima u SAD-u jer se zaštite Zakona o privatnosti više ne primjenjuju na građane koji nisu državljani SAD-a; uzima u obzir stav Komisije da se procjena primjerenosti ne oslanja na zaštite iz Zakona o privatnosti te da stoga ovaj Izvršni nalog ne utječe na sustav zaštite privatnosti; Smatra, međutim, da Izvršni nalog br. 13768 naznačuje namjeru izvršnih vlasti SAD-a da ponište jamstva o zaštiti podataka koja su prethodno dodijeljena građanima EU-a te da ponište obveze prema EU-u preuzete tijekom predsjedanja predsjednika Obame;

27.  izražava snažnu zabrinutost zbog nedavnog usvajanja Zakona o objašnjenju zakonite prekomorske upotrebe podataka ili Zakona CLOUD (H.R. 4943) kojime se proširuju mogućnosti američkih i inozemnih tijela kazneno-pravnog progona da ciljaju i pristupaju podacima osoba i preko međunarodnih granica, a da pritom ne upotrebljavaju instrument ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći (MLAT) kojime se osiguravaju odgovarajuće zaštitne mjere i poštuju sudske nadležnosti zemalja u kojima se nalaze informacije; naglašava da bi Zakon CLOUD mogao imati ozbiljne posljedice za EU jer je dalekosežan i stvara potencijalni sukob sa zakonima EU-a o zaštiti podataka;

28.  smatra da bi uravnoteženije rješenje bilo osnažiti postojeći međunarodni sustav ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći (MLAT-ovi) u svrhu poticanja međunarodne i sudske suradnje; ponavlja da, kad je riječ o pristupu osobnim podacima u inozemstvu, prednost daje mehanizmima kao što su mehanizmi utvrđeni člankom 48. ugovori o uzajamnoj pravnoj pomoći i ostali međunarodni sporazumi;

29.  žali što tijela SAD nisu uspjela proaktivno ispuniti svoju obvezu i Komisiji pružiti pravovremene i sveobuhvatne informacije o bilo kakvu razvoju koji bi mogao biti važan za sustav zaštite privatnosti, uključujući neobavještavanje Komisije o promjenama pravnog okvira SAD-a, primjerice u pogledu Izvršnog naloga predsjednika Trumpa br. 13768 o „Jačanju javne i unutarnje sigurnosti u Sjedinjenim Američkim Državama” ili stavljanja izvan snage pravila o privatnosti za pružatelje internetskih usluga;

30.  podsjeća da, kako je navedeno u njegovoj Rezoluciji od 6. travnja 2017., ni načela sustava zaštite privatnosti ni pisma vlade SAD-a ne pružaju objašnjenja i jamstva koja dokazuju postojanje efektivnog prava na sudsku zaštitu za pojedince u EU-u u vezi s time što tijela SAD-a mogu upotrebljavati njihove osobne podatke za potrebe provođenja zakona ili u svrhu javnog interesa, što je Sud Europske unije u svojoj presudi od 6. listopada 2015. naglasio kao bit temeljnog prava iz članka 47. Povelje;

Zaključci

31.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da sustav zaštite privatnosti bude u potpunosti usklađen s Uredbom (EU) 2016/679 koja će se početi primjenjivati od 25. svibnja 2018. i s Poveljom EU-a kako primjerenost ne bi rezultirala poteškoćama ili konkurentnom prednosti za američka poduzeća);

32.  žali što Komisija i nadležna tijela SAD-a nisu ponovno pokrenula rasprave o sporazumu o sustavu zaštite privatnosti te što nisu utvrdili akcijski plan kako bi se čim prije riješili utvrđeni nedostatci, kao što je to tražila radna skupina osnovana na temelju članka 29. u svojem izvješću o zajedničkoj reviziji iz prosinca; poziva Komisiju i nadležna tijela SAD-a da to učine bez daljnjeg odlaganja;

33.  podsjeća da su privatnost i zaštita podataka zakonski provediva temeljna prava utvrđena ugovorima, Poveljom EU-a i Europskom konvencijom o ljudskim pravima kao i zakonima i sudskom praksom; naglašava da se moraju primjenjivati na način koji nepotrebno ne ometa trgovinske ili međunarodne odnose, no da se ne mogu „uskladiti” s komercijalnim ili političkim interesima;

34.  smatra da trenutačan sporazum o sustavu zaštite privatnosti ne pruža odgovarajuću razinu zaštite koju zahtijeva pravo Unije o zaštiti podataka i Povelja EU-a, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije;

35.  smatra da je Komisija propustila djelovati u skladu s člankom 45. stavkom 5. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osim ako SAD bude u potpunosti usklađen do 1. rujna 2018.; stoga poziva Komisiju da obustavi sustav zaštite privatnosti dok se tijela SAD-a ne usklade s njezinim uvjetima;

36.  nalaže svojem Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da nastavi pratiti razvoje u ovom području, uključujući u predmetima koji su pokrenuti pred Sudom Europske unije, te da prati preporuke iz Rezolucije;

o
o   o

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i

(1) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(2) SL L 119, 4.5.2016., str. 89.
(3) ECLI EU:C:2015:650.
(4) ECLI EU:C:2016:970
(5) SL L 207, 1.8.2016., str. 1.
(6) SL C 257, 15.7.2016., str. 8.
(7) http://ec.europa.eu/justice/article-29/documentation/opinion-recommendation/files/2016/wp238_en.pdf
(8) http://ec.europa.eu/justice/article-29/press-material/press-release/art29_press_material/2016/20160726_wp29_wp_statement_eu_us_privacy_shield_en.pdf.
(9) WP 255, dostupno na: http://ec.europa.eu/newsroom/article29/item-detail.cfm?item_id=612621
(10) Usvojeni tekst, P8_TA(2017)0131.
(11) https://ec.europa.eu/newsroom/just/document.cfm?doc_id=48782


Negativne posljedice američkog Zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama za građane EU-a
PDF 131kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. o negativnim učincima američkog Zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama (FATCA) na građane EU-a, a naročito na takozvane „slučajne Amerikance” (2018/2646(RSP))
P8_TA(2018)0316B8-0306/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 7., 8. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 14. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada za posjedovanje bankovnog računa, promjeni bankovnog računa i pristupu bankovnom računu s osnovnim uslugama(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. listopada 2016. o poreznoj transparentnosti,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2016. o dodatnim mjerama za poboljšanje transparentnosti i suzbijanja utaje i izbjegavanja plaćanja poreza (COM(2016)0451),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 13. prosinca 2017. Vijeću i Komisiji nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(5),

–  uzimajući u obzir zajednički standard izvješćivanja OECD-a koji je Vijeće OECD-a odobrilo 15. srpnja 2014.;

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Komisiji i Vijeću o negativnim učincima FATCA na građane EU-a, a naročito na takozvane „slučajne Amerikance”(O-000052/2018 – B8-0033/2018 i O-000053/2018 – B8-0032/2018),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke primio predstavku od udruženja europskih građana u kojoj su izrazili zabrinutost u pogledu negativnih učinaka FATCA-e, njezinih provedbenih međuvladinih sporazuma i međunarodnog učinka oporezivanja na temelju državljanstva;

B.  budući da od stupanja na snagu FATCA-e i povezanih provedbenih međuvladinih sporazuma sklopljenih između država članica i SAD-a financijske institucije EU-a, pod prijetnjom kazni pogubnih za franšize u SAD-u, uključujući zadržavanje iznosa smanjenog poreza od 30 %, moraju putem nacionalnih vlada američkoj Poreznoj upravi (IRS) dati detaljne informacije o računima iza kojih stoje navodni „Amerikanci”; budući da bi to moglo predstavljati kršenje pravila EU-a o zaštiti podataka i temeljnih vrijednosti;

C.  budući da je cilj FATCA-e spriječiti utaju porezu među „Amerikancima” te da zbog tog sporazuma strane financijske institucije moraju tražiti „Amerikance” pomoću različitih pokazatelja, kao što su mjesto rođenja u SAD-u, američki broj telefona i naznake punomoći na račun osobe s američkom adresom, pri čemu identificirane osobe moraju dokazati da nisu „Amerikanci”;

D.  budući da bi upotreba pokazatelja, koji se zahtijevaju FATCA-om, mogla rezultirati proizvoljnim otkrivanjem ili kažnjavanjem pojedinaca koji zapravo nemaju značajne veze sa SAD-om; budući da su FATCA-om u praksi obuhvaćene velike skupine pojedinaca, poput građana EU-a/SAD-a s dvojnim državljanstvom i njihovih članova obitelji koji nisu iz SAD-a, a posebno tzv. slučajni Amerikanci koji su rođenjem dobili američko državljanstvo, ali ne održavaju nikakve veze sa SAD-om, nisu ondje nikada živjeli, radili ni studirali te nemaju američki broj socijalnog osiguranja;

E.  budući da je Komisija primila na znanje da su FATCA i s njom povezani provedbeni međuvladini sporazumi imali neželjeni učinak ograničavanja pristupa financijskim uslugama u EU-u za državljane SAD-a i sve osobe koje bi na temelju nekih pokazatelja mogle biti podložne FATCA-i („Amerikanci”);

F.  budući da FATCA u velikoj mjeri utječe na život i sredstva za život tisuća građana EU-a i njihovih obitelji u EU-u koji poštuju zakone, te da se osobama koje potpadaju pod definiciju „Amerikanaca” zamrzavaju računi, brani pristup svim bankovnim uslugama uključujući životno osiguranje, mirovine i hipoteke, zbog nevoljkosti financijskih institucija da provode skupa izvješćivanja u skladu s FATCA-om; budući da se, osim toga, podaci članova obitelji građana EU-a dijele s SAD-om, a njihov je pristup europskim bankovnim uslugama (npr. zajedničkom računu i/ili hipotekama) ograničen;

G.  budući da su „slučajni Amerikanci” koji ne žele da na njih utječe FATCA primorani službeno se odreći američkog državljanstva, što je vrlo složen proces za koji su potrebni američki broj socijalnog osiguranja ili američki međunarodni porezni identifikacijski broj, koji većina „slučajnih Amerikanaca” ne posjeduje;

H.  budući da američke internetske platforme poput AirBnBa, Tripadvisora i Amazona moraju prikupljati porezne informacije od svih građana EU-a koji se koriste njihovim internetskim uslugama te ih predati američkoj Poreznoj upravi (IRS); budući da je cilj te prakse utvrditi je li korisnik državljanin SAD-a i tako odrediti podliježe li zarada ostvarena na tim platformama obvezama porezne prijave u SAD-u u kontekstu FATCA-e; budući da ta praksa očito nije u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka;

I.  budući da su Direktivom 2014/92/EU (Direktiva o računima za plaćanje) države članice obvezne osigurati da kreditne institucije ne diskriminiraju potrošače na temelju njihova državljanstva ili mjesta boravka;

J.  budući da su države članice Direktivu o računima za plaćanje trebale prenijeti do 18. rujna 2016.;

K.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka primio na znanje nedostatak uzajamnosti između SAD-a i EU-a u okviru sporazuma FATCA;

L.  budući da su FATCA i zajednički standard izvješćivanja OECD-a o automatskoj razmjeni informacija o oporezivanju ključni alati za borbu protiv korupcije, prekograničnih poreznih prijevara i utaje poreza;

M.  budući da je francuska Nacionalna skupština u listopadu 2016. nakon dvostranačke misije za utvrđivanje činjenica objavila izvješće s rezultatima istraživanja međunarodnih učinaka određenih američkih zakona, uključujući FATCA-u, te u njemu preporučila da francuska vlada započne pregovore o izmjeni svog poreznog ugovora s SAD-om ili da od američkog zakonodavca zatraži da izmijeni američki zakon kako bi se francuskim državljanima koji su „slučajni Amerikanci” omogućilo da izađu iz američkog sustava i odreknu se neželjenog američkog državljanstva bez troškova, administracije i kazni; budući da je SAD nedavno osnovao odbor s izričitim zadatkom da istraži međunarodno oporezivanje francuskih državljana „slučajnih Amerikanaca” te da su u studenom 2017. o toj temi podnesene rezolucije u Senatu i u Nacionalnoj skupštini; budući da je francuski Senat 15. svibnja 2018. jednoglasno donio rezoluciju u kojoj poziva francuski Vladu da odmah poduzme mjere kako bi se zajamčilo da se pravo francuskih građana koji su „slučajni Amerikanci” na posjedovanje bankovnog računa poštuje, da diskriminatorne prakse francuskih banaka zbog FATCA-e prestanu i da se odmah pokrene informativna kampanja kako bi se informiralo francuske državljane koji žive u SAD-u o posljedicama američkog prava o državljanstvu i oporezivanju; budući da se u rezoluciji zahtijeva ulaganje snažnih diplomatskih napora kako bi se pronašlo rješenje za francuske građane koji su „slučajni Amerikanci” koje bi im omogućilo da se odreknu neželjenog američkog državljanstva bez troškova, administracije i kazni te da SAD poštuje obećanje o uzajamnosti u skladu s kojim je Francuska pristala potpisati međuvladin sporazum;

N.  budući da su SAD i Eritreja jedine dvije države u svijetu koje su usvojile oporezivanje na temelju državljanstva, a Eritreju su Ujedinjeni narodi osudili zbog njezina „poreza na dijasporu”;

O.  budući da je SAD u prosincu 2017. izglasao važnu poreznu reformu, kojom se međutim nije ukinulo načelo oporezivanja na temelju državljanstva za pojedince, već se uvelo oporezivanje na teritorijalnoj osnovi za američke multinacionalne korporacije;

1.  poziva države članice i Komisiju da se pobrinu da se temeljna prava svih građana, posebno „slučajnih Amerikanaca”, jamče, posebno pravo na privatni i obiteljski život, pravo na privatnost i načelo nediskriminacije, kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

2.  poziva države članice da osiguraju potpuni i točan prijenos Direktive o računima za plaćanje, posebno njezinih članaka 15. i 16., te da svim građanima EU-a neovisno o njihovom državljanstvu zajamče pravo pristupa računima za plaćanje s osnovnim uslugama;

3.  poziva Komisiju da ubrza analizu nacionalnih mjera za prenošenje Direktive o računima za plaćanje te da u svoju procjenu uključi i „slučajne Amerikance”, građane s dvostrukim državljanstvom i američke državljane koji zakonito borave u EU-u, posvećujući pritom posebnu pažnju svakoj vrsti diskriminacije koju bi financijske institucije mogle provoditi u odnosu na porezne obveznike koji zakonito borave u EU-u, a spadaju u kategoriju „Amerikanaca” u svrhu FATCA-e;

4.  poziva Komisiju da bez odgode pokrene postupke zbog povrede prava u slučaju utvrđenih kršenja provedbe Direktive o računima za plaćanje te da Europski parlament i Vijeće izvijesti o mjerama koje su poduzete kako bi se osigurala pravilna provedba navedene Direktive;

5.  naglašava potrebu da se osigura odgovarajuća razina zaštite osobnih podataka koji se u skladu s FATCA-om prenose SAD-u, uz potpuno poštovanje nacionalnih i europskih zakona o zaštiti podataka; poziva države članice da preispitaju svoje provedbene međuvladine sporazume te da ih po potrebi izmijene i usklade s pravima i načelima Opće uredbe o zaštiti podataka; apelira na Komisiju i Europski odbor za zaštitu podataka da bez odgode istraže svako kršenje pravila EU-a o zaštiti podataka od strane država članica čijim je zakonodavstvom ovlašten prijenos osobnih podataka američkoj Poreznoj upravi u svrhu FATCA-e te da pokrenu postupke u slučaju povrede zakona protiv država članica koje ne provode pravila EU-a o zaštiti podataka na odgovarajući način;

6.  poziva Komisiju da provede potpunu procjenu učinka FATCA-e i međunarodne prakse SAD-a u pogledu oporezivanja na temelju državljanstva na sve građane, financijske institucije i gospodarstva EU-a, uzimajući u obzir trenutna nastojanja u Francuskoj i drugim državama članicama, te da objasni ako postoje ozbiljna odstupanja među građanima i/ili osobama koje imaju boravak u različitim državama članicama EU-a, posebno u pogledu propisa o zaštiti podataka i standarda temeljnih prava, koja su rezultat provedbe FATCA-e i činjenice da je riječ o osobi „američkog podrijetla”; poziva Komisiju da u EU-u provede sveobuhvatnu procjenu statusa uzajamnosti sporazuma FATCA ili njezina nepostojanja, te da ocijeni poštuje li SAD svoje obveze u skladu s raznim provedbenim međuvladinim sporazumima koje je potpisao s državama članicama;

7.  poziva Komisiju da procijeni i po potrebi poduzme mjere kako bi osigurala da se temeljna prava i vrijednosti EU-a ugrađena u Povelju o temeljnim pravima i u Europsku konvenciju o ljudskim pravima, kao što su pravo na privatnost i načelo nediskriminacije, te pravila EU-a o zaštiti podataka, poštuju u kontekstu FATCA-e i automatske razmjene poreznih informacija sa SAD-om;

8.  žali zbog svojstvenog nedostatka uzajamnosti provedbenih međuvladinih sporazuma koje su potpisale države članice, posebno u pogledu količine podataka za razmjenu, koja je za države članice veća nego za SAD; poziva države članice da kolektivno obustave primjenu provedbenih međuvladinih sporazuma (ili dijeljenje svih informacija koje se ne odnose na informacije o računima koje državljani SAD-a s boravištem u SAD-u posjeduju u EU-u) sve dok SAD ne pristane na multilateralni pristup automatskoj razmjeni informacija, tako što će staviti izvan snage FATCA-u i pridružiti se zajedničkom standardu izvješćivanja (CRS-u) ili tako što će ponovo pregovarati o FATCA-i na razini cijelog EU-a, s time da će iste obveze uzajamnog dijeljena vrijediti s obje strane Atlantika;

9.  poziva Komisiju i Vijeće da predstave zajednički stav EU-a prema FATCA-i kako bi se na odgovarajući način zaštitila prava europskih građana (naročito „slučajnih Amerikanaca”) i poboljšala jednaka uzajamnost u automatskoj razmjeni podataka sa SAD-om;

10.  poziva Vijeće da ovlasti Komisiju na otvaranje pregovora sa SAD-om o potpisivanju sporazuma FATCA između EU-a i SAD-a kako bi se osigurala potpuna recipročna razmjena podataka i podržala temeljna načela prava EU-a, kao i Direktive o računima za plaćanje i kako bi se „slučajnim Amerikancima” u EU-u omogućilo da se odreknu neželjenog američkog državljanstva bez troškova, administracije i kazni;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(2) SL L 257, 28.8.2014., str. 214.
(3) SL L 359, 16.12.2014., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0491.
(5) SL C 101, 16.3.2018., str. 79.


Statut za socijalna i solidarna poduzeća
PDF 187kWORD 67k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2018. s preporukama Komisiji o Statutu za socijalna i solidarna poduzeća (2016/2237(INL))
P8_TA(2018)0317A8-0231/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 10. ožujka 2011. o uvođenju europskih statuta za uzajamna društva, udruge i zaklade,

–  uzimajući u obzir članke 225. i 50. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. pod nazivom „Inicijativa socijalnog poslovanja – stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama”(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. pod nazivom „Promicanje socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu – dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja – zajednički rad za stvaranje novog rasta” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Inicijativa socijalnog poslovanja – stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama” (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6), a posebno njezin članak 2. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), a posebno njezin članak 20.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1435/2003(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. s preporukama Komisiji o Statutu europskog uzajamnog društva(9),

–  uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2011. koju je naručio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Parlamenta naslovljenu „Uloga uzajamnih društava u 21. stoljeću”,

–  uzimajući u obzir izvješće Stručne skupine Komisije za socijalno poduzetništvo (GECES) iz listopada 2016. pod nazivom „Budućnost socijalnih poduzeća i socijalne ekonomije”(10),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Resorni odjel C Europskog parlamenta iz veljače 2017. pod nazivom „Europski statut za socijalna i solidarna poduzeća”,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0231/2018),

A.  budući da se izrazi „socijalno poduzeće” i „solidarno poduzeće” često upotrebljavaju kao sinonimi iako poduzeća koja označavaju nisu uvijek ista i mogu se znatno razlikovati od jedne države članice do druge; budući da se pojam „socijalno poduzeće” u načelu odnosi na tradicionalne organizacije socijalne ekonomije, kao što su zadruge, uzajamne organizacije, udruge i zaklade; budući da granice pojma „socijalno poduzeće” dovode do važnih rasprava znanstvenika iz područja društvenih znanosti i pravnika; budući da se čini neophodnim bez odgode krenuti prema boljem priznavanju pojma „socijalnog i solidarnog poduzeća” uspostavom osnovne pravne definicije koja bi mogla znatno doprinijeti nastojanjima Europske unije i država članica za razvoj socijalnih i solidarnih poduzeća tako da i ona mogu iskoristiti prednosti unutarnjeg tržišta;

B.  budući da socijalna i solidarna ekonomija najviše doprinosi gospodarstvu Unije; budući da je Parlament u svojim rezolucijama od 19. veljače 2009., 20. studenog 2012. i 10. rujna 2015. naglasio da socijalna i solidarna ekonomija osigurava radna mjesta za više od 14 milijuna ljudi, što čini oko 6,5 % radnika u EU-u i 10 % poduzeća EU-a; budući da se taj sektor pokazao osobito otpornim na gospodarsku i financijsku krizu te ima potencijal za socijalne i tehnološke inovacije, stvaranje dostojnih, uključivih, lokalnih i održivih radnih mjesta, poticanje gospodarskog rasta, zaštitu okoliša i jačanje socijalne, gospodarske i regionalne kohezije; budući da socijalna i solidarna poduzeća skreću pozornost na nove načine za rješavanje društvenih problema svijetu koji se brzo mijenja; budući da se socijalna i solidarna ekonomija i dalje razvija i stoga je pokretač rasta i zapošljavanja te bi je trebalo poticati i podupirati;

C.  budući da postoje znatne razlike među državama članicama u načinu na koji reguliraju socijalna i solidarna poduzeća i organizacijske oblike dostupne socijalnim poduzetnicima u okviru svojih pravnih sustava; budući da raznovrsni organizacijski oblici koje socijalna i solidarna poduzeća usvajaju ovise o postojećim pravnim okvirima, političkoj ekonomiji sustava socijalne skrbi i solidarnosti te o kulturnim i povijesnim tradicijama u svakoj državi članici;

D.  budući da su u pojedinim državama članicama posebni pravni oblici stvoreni, među ostalim, prilagodbom zadružnog modela, modela uzajamnih organizacija, udruga ili zaklada i drugih modela odnosno uvođenjem pravnih oblika kojima se priznaje socijalna obveza koju je preuzeo veći broj subjekata i koja uključuje neke značajke specifične za socijalna i solidarna poduzeća; budući da u ostalim državama članicama nije uspostavljen poseban pravni oblik za socijalna i solidarna poduzeća te ona stoga posluju na temelju unaprijed definiranih pravnih oblika, uključujući pravne oblike koje upotrebljavaju konvencionalna poduzeća, kao što je društvo s ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo; budući da u nekim državama članicama pravni oblik koji mogu usvojiti socijalna i solidarna poduzeća može biti fakultativan; budući da treba napomenuti da čak i kad su za njih namijenjeni posebni pravni oblici, socijalna i solidarna poduzeća često se odluče za druge pravne oblike koji bolje odgovaraju njihovim potrebama i ciljevima;

E.  budući da se donošenjem različitih pravnih okvira za socijalna i solidarna poduzeća u mnogim državama članicama potvrđuje razvoj nove vrste poduzetništva koje se temelji na načelima solidarnosti i odgovornosti i koje je više usredotočeno na stvaranje socijalne dodane vrijednosti, lokano povezivanje i promicanje održivijeg gospodarstva; budući da ta različitost također potvrđuje da je socijalno poduzetništvo inovativno i korisno područje;

F.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti naglasio da se socijalne inovacije odnose na razvoj i provedbu novih ideja, bilo da se radi o proizvodima, uslugama bilo o modelima socijalne organizacije, koji su namijenjeni za to da se odgovori na nove socijalne, teritorijalne i ekološke zahtjeve i izazove, poput starenja stanovništva, depopulacije, ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, hvatanja u koštac s raznolikošću, nezaposlenošću mladih, integracijom onih koji su najviše isključeni s tržišta rada i klimatskim promjenama;

G.  budući da, u svjetlu te različitosti pravnih oblika dostupnih za stvaranje socijalnih i solidarnih poduzeća diljem država članica, u Europskoj uniji trenutačno ne postoji konsenzus o uspostavi posebnog oblika socijalnog i solidarnog poduzeća; budući da je Parlament već naglasio da je važno razviti nove pravne okvire na razini Unije, ali i da bi oni trebali biti fakultativni za poduzeća u odnosu na nacionalne okvire i da bi tome trebala prethoditi procjena učinka kako bi se u obzir uzelo postojanje različitih socijalnih poslovnih modela diljem država članica; budući da je Parlament isto tako naglasio da bi se sve mjere trebale dokazati dodanu vrijednost na razini Unije;

H.  budući da je socijalni dijalog iznimno važan i za ostvarivanje cilja socijalnog tržišnog gospodarstva, odnosno potpunog zapošljavanja uz društveni napredak, i za konkurentnost i pravednost na jedinstvenom tržištu EU-a; budući da su socijalni dijalog i savjetovanje sa socijalnim partnerima u okviru donošenja politika EU-a velika socijalna inovacija;

I.  budući da je prednost postojanja izbora između dostupnih pravnih oblika ta da socijalna i solidarna poduzeća mogu oblikovati svoju strukturu na način koji im najbolje odgovara u okviru danih okolnosti, tradicije iz koje potječu i vrste djelatnosti koje žele obavljati;

J.  budući da je, usprkos prethodno navedenom, iz nacionalnih iskustava na razini države članice moguće izvući određene razlikovne značajke i kriterije koje bi socijalna i solidarna poduzeća trebala ispunjavati, bez obzira na pravni oblik koji usvoje, ako žele da ih se smatra takvom vrstom poduzeća; budući da se čini poželjnim na razini Unije utvrditi zajednički skup značajki i kriterija u obliku minimalnih standarda u cilju stvaranja učinkovitijeg i dosljednog pravnog okvira za takva poduzeća i osigurati da, unatoč svojoj raznolikosti, sva socijalna i solidarna poduzeća imaju zajednički identitet bez obzira na državu članicu u kojoj su osnovana; budući da bi takve institucionalne značajke trebale socijalnim i solidarnim poduzećima omogućiti da i dalje imaju prednosti u usporedbi s alternativnim načinima organizacije pružanja usluga, među ostalim i socijalnih usluga;

K.  budući da je u svojoj Komunikaciji od 25. listopada 2011. („Inicijativa socijalnog poslovanja”) Komisija definirala socijalno poduzeće kao „subjekt socijalne ekonomije čiji je glavni cilj utjecaj na društvo, a ne zarada njegovih vlasnika ili dioničara. Ono funkcionira tako da tržištu osigurava robu i usluge na poduzetnički i inovativan način, a zaradu koristi prvenstveno za ostvarivanje društvenih ciljeva. Njime se upravlja na otvoren i odgovoran način, a uključuje posebno zaposlenike, potrošače i dionike na koje utječu njegove poslovne aktivnosti”;

L.  budući da za potrebe Uredbe (EU) br. 1296/2013 „socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

   (a) sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničare koji:
   i. pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili
   ii. koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;
   (b) prihode koristi prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i
   (c) njime upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

M.  budući da je u svojoj rezoluciji od 10. rujna 2015. Parlament napomenuo da su poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, koja ne moraju nužno biti neprofitne organizacije, poduzeća čija je svrha ostvarenje njihova društvenog cilja, bio on otvaranje radnih mjesta za najugroženije skupine, pružanje usluga svojim članovima bilo općenito stvaranje pozitivnog utjecaja na društvo i okoliš, te koja dobit ulažu prvenstveno radi postizanja tih ciljeva; budući da se socijalna i solidarna poduzeća pridržavaju sljedećih vrijednosti:

   individualni i društveni ciljevi imaju prednost nad interesima kapitala
   demokratsko upravljanje članova
   spoj interesa članova i korisnika s općim interesom
   zaštita i primjena načela solidarnosti i odgovornosti
   ulaganje viška sredstava u ciljeve dugoročnog razvoja ili u pružanje usluga u interesu članova ili u općem interesu
   dobrovoljno i otvoreno članstvo
   autonomno upravljanje nezavisno od javne vlasti;

N.  budući da su navedene definicije kompatibilne i objedinjuju značajke koje dijele sva socijalna i solidarna poduzeća bez obzira na državu članicu u kojoj su osnovana i pravni oblik koji odluče usvojiti u skladu s nacionalnim pravom; budući da bi takve značajke trebale činiti temelj za transverzalnu i jasniju, univerzalno dogovorenu pravnu definiciju „socijalnog poduzeća” koja bi se primjenjivala na razini Unije;

O.  budući da su socijalna i solidarna poduzeća privatne organizacije nezavisne od javnih vlasti;

P.  budući da socijalna i solidarna poduzeća djeluju na tržištu na poduzetnički način; budući da to podrazumijeva da provode aktivnosti ekonomske prirode;

Q.  budući da ruralna područja nude znatne mogućnosti za socijalna i solidarna poduzeća te budući da je stoga od ključne važnosti da je odgovarajuća infrastruktura dostupna diljem ruralnih regija;

R.  budući da obrazovanje i osposobljavanje moraju biti prioritetna područja za poticanje kulture poduzetništva među mladima;

S.  budući da uzajamna društva koja djeluju u sektorima zdravstvene skrbi i socijalne pomoći u Uniji zapošljavaju 8,6 milijuna ljudi i pružaju potporu za 120 milijuna građana te da ta uzajamna društva imaju tržišni udjel od 24 % i ostvaruju više od 4 % BDP-a Unije;

T.  budući da doprinos stvaranju društvene vrijednosti mora biti glavna svrha socijalnog i solidarnog poduzeća; budući da bi ta socijalna i solidarna poduzeća trebala izričito težiti postizanju cilja koji se sastoji od ostvarenja koristi za zajednicu u cjelini ili za posebnu skupinu ljudi, nadilazeći članstvo; budući da bi socijalna svrha čijem ostvarenju teže socijalna i solidarna poduzeća trebala biti jasno naznačena u njihovim osnivačkim dokumentima; budući da pojam socijalnog i solidarnog poduzeća ne bi trebalo miješati s pojmom društveno odgovornog poslovanja, iako komercijalna poduzeća sa znatnim aktivnostima društveno odgovornog poslovanja mogu biti čvrsto povezana sa socijalnim poslovanjem; budući da glavni cilj socijalnih i solidarnih poduzeća ne bi trebao biti stvaranje tradicionalne komercijalne dobiti, nego bi ona, umjesto toga, trebala svu stvorenu dodanu vrijednost upotrijebiti za daljnji razvoj projekata usmjerenih na poboljšanje okružja za njihove ciljne skupine;

U.  budući da digitalizacija, ambiciozni ciljevi u području klime, migracija, nejednakost, razvoj zajednice, osobito u marginaliziranim područjima, socijalna skrb i zdravstvene usluge, potrebe osoba s invaliditetom i borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti, dugotrajne nezaposlenosti i razlike među spolovima te posebne ekološke zadaće pružaju veliki potencijal za socijalno poduzetništvo; budući da većina socijalnih i solidarnih poduzeća djeluje na tržištu na poduzetnički način, prihvaćajući gospodarski rizik;

V.  budući da bi socijalna i solidarna poduzeća trebala obavljati društveno korisnu aktivnost; budući da mogu sudjelovati u cijelom nizu aktivnosti; budući da se socijalna i solidarna poduzeća obično bave pružanjem usluga za poboljšanje životnih uvjeta zajednice, osobito usluga za pružanje potpore pojedincima u nesigurnim okolnostima ili onima koje pogađa socioekonomska isključenost te za olakšavanje integracije skupina u nepovoljnom položaju; budući da, u svjetlu stvorene društvene vrijednosti i sposobnosti za reintegraciju dugotrajno nezaposlenih osoba, u cilju daljnje socijalne kohezije i gospodarskog rasta u nacionalnom zakonodavstvu postoji opći trend povećanja raspona aktivnosti kojima se socijalna i solidarna poduzeća imaju pravo baviti, pod uvjetom da su te aktivnosti od općeg interesa i/ili od koristi za društvo, kao što je pružanje usluga za zajednicu, među ostalim u području obrazovanja, zdravlja, kulture, stanovanja, slobodnog vremena i okoliša;

W.  budući da socijalna i solidarna poduzeća omogućuju poslovni model za 21. stoljeće kojim se postiže ravnoteža financijskih i socijalnih potreba; budući da se socijalna i solidarna poduzeća općenito povezuju sa socijalnim, tehnološkim i gospodarskim inovacijama, kao rezultat širenja njihovih aktivnosti na nova područja proizvodnje robe ili pružanja usluga, uključujući usluge iz područja okoliša, kulture, obrazovanja i rekreacije, i/ili uvođenja inovativne proizvodnje ili metoda organizacije rada osmišljenih za suočavanje s novim socijalnim, teritorijalnim i ekološkim zahtjevima i izazovima, poput starenja stanovništva, depopulacije, ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, hvatanja u koštac s raznolikošću i nezaposlenošću mladih, integracije onih koji su najviše isključeni s tržišta rada i borbe protiv klimatskih promjena;

X.  budući da socijalna i solidarna i solidarna poduzeća zbog svoje socijalne i integrativne prirode nude zaposlenje onim skupinama radnika koje su najčešće isključene s tržišta rada te budući da znatno doprinose reintegraciji dugotrajno nezaposlenih osoba i borbi protiv nezaposlenosti općenito, te time promiču socijalnu koheziju i gospodarski rast;

Y.  budući da je socijalna ekonomija već u brojnim prilikama pokazala da je, s obzirom na posebnu prirodu poduzeća i organizacija od kojih se sastoji, posebna pravila, socijalni angažman i inovativne metode, otporna na gospodarske teškoće i da može brže savladati krizne situacije;

Z.  budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika, osobitu u malim i srednjim poduzećima, često služi socijalnoj svrsi, kako pokazuju primjeri najbolje prakse uspješne reintegracije dugotrajno nezaposlenih osoba u Španjolskoj s pomoću poslovnog modela „Sociedad Laboral (SL)” u okviru kojeg tražitelji zaposlenja mogu svoju naknadu za nezaposlene upotrijebiti za osnivanje poduzeća te tako otvoriti više radnih mjesta, i to uz potporu i savjetovanje, koje pruža država članica, o pitanjima upravljanja;

AA.  budući da socijalna i solidarna poduzeća nisu nužno neprofitne organizacije te također mogu ostvarivati dobit, pod uvjetom da njihove aktivnosti u potpunosti ispunjavaju kriterije za dobivanje europske oznake socijalne ekonomije; budući da bi, unatoč tome, socijalna i solidarna poduzeća prvenstveno trebala biti usmjerena na društvene vrijednosti i ostvarenje pozitivnog i trajnog učinka na dobrobit i gospodarski razvoj društva, a ne na ostvarenje dobiti za njihove vlasnike, članove ili dioničare; budući da je u tom kontekstu ozbiljno ograničenje raspodjele dobiti i imovine među članovima ili dioničarima, također poznato kao „zabrana raspodjele imovine” (eng. asset lock), od ključne važnosti za socijalna i solidarna poduzeća; budući da je moguće dopustiti ograničenu raspodjelu dobiti, uzimajući u obzir pravni oblik koji je usvojilo socijalno i solidarno poduzeće, no trebalo bi utvrditi postupke i pravila koji se odnose na tu raspodjelu tako da se uvijek osigura da se raspodjelom ne ugrožava primarna svrha poduzeća; budući da bi u svakom slučaju najveći dio dobiti koju ostvari socijalno i solidarno poduzeće trebalo ponovno uložiti ili na drugi način upotrijebiti za očuvanje i postizanje njegove socijalne svrhe;

AB.  budući da bi, radi učinkovitosti, ograničenje koje se odnosi na neraspodjelu trebalo obuhvaćati niz aspekata, posebno isplatu redovnih dividendi, raspodjelu akumuliranih rezervi, prijenos preostale imovine pri gašenju poslovnih aktivnosti subjekta, transformaciju socijalnog i solidarnog poduzeća u drugu vrstu organizacije, ako je to dopušteno, i gubitak statusa takvog poduzeća; budući da bi se ograničenje koje se odnosi na neraspodjelu moglo kršiti i neizravno isplatom naknade zaposlenicima ili direktorima koja je neopravdana i premašuje tržišne vrijednosti;

AC.  budući da bi se socijalnim i solidarnim poduzećima trebalo upravljati u skladu s modelima demokratskog upravljanja koji u donošenje odluka uključuju zaposlenike, klijente i dionike na koje utječe njihova aktivnost; budući da taj model sudjelovanja predstavlja strukturni postupak za kontrolu stvarnog postizanja društvenih ciljeva organizacije; budući da se ovlasti članova u donošenju odluka ne bi trebale temeljiti samo ili prvenstveno na njihovu udjelu u kapitalu, čak i ako je socijalno i solidarno poduzeće usvojilo pravni oblik komercijalnog trgovačkog društva;

AD.  budući da u nekim državama članicama socijalna i solidarna poduzeća mogu usvojiti pravni oblik komercijalnog trgovačkog društva; budući da bi mogućnost da takva društva budu priznata kao socijalna i solidarna poduzeća na razini EU-a trebala ovisiti o ispunjenju određenih zahtjeva i uvjeta za rješavanje mogućih proturječnosti između oblika trgovačkog društva i modela socijalnog i solidarnog poduzeća;

AE.  budući da bi postupanje prema zaposlenicima u socijalnim i solidarnim poduzećima trebalo biti usporedivo s postupanjem prema zaposlenicima u tradicionalnim poduzećima čiji je cilj ostvarivanje dobiti;

AF.  budući da bi pozitivan učinak socijalnih i solidarnih poduzeća na zajednicu mogao opravdati donošenje konkretnih mjera u njihovu korist, kao što su isplata subvencija i donošenje povoljnih mjera koje se odnose na poreze i javnu nabavu; budući da bi u načelu trebalo smatrati da su te mjere u skladu s Ugovorima, s obzirom na to da je njihov cilj olakšati razvoj gospodarskih aktivnosti ili područja čija je glavna svrha ostvarivanje pozitivnog učinka na društvo i da je sposobnost tih poduzeća da prikupe sredstva i ostvare dobit znatno ograničenija od one komercijalnog trgovačkog društva;

AG.  budući da se Uredbom (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11) utvrđuju uvjeti i zahtjevi za uspostavu europskih fondova za socijalno poduzetništvo;

AH.  budući da bi Unija trebala osmisliti certifikat ili oznaku za socijalna i solidarna poduzeća kako bi ona postala vidljivija i kako bi se poticao usklađeniji pravni okvir; budući da je bitno da javne vlasti provjere i osiguraju da određeno poduzeće ispunjava zahtjeve za izdavanje oznake socijalnog i solidarnog poduzeća prije nego što mu se ta oznaka dodijeli te bi na taj način mogla iskoristiti prednosti mjera koje se donose na razini EU-a; budući da bi socijalnom i solidarnom poduzeću trebalo oduzeti taj certifikat ako ne ispuni te zahtjeve i svoje pravne obveze;

AI.  budući da bi socijalna i solidarna poduzeća trebala jednom godišnje objavljivati socijalno izvješće u kojem bi izvještavala barem o svojim aktivnostima, rezultatima, uključenosti dionika, raspodjeli dobiti, plaćama, subvencijama i ostalim primljenim povlasticama;

1.  naglašava da solidarna i socijalna poduzeća, kojih u Europi ima približno dva milijuna(12) i u kojima je zaposleno više od 14,5 milijuna ljudi(13), imaju iznimno važnu ulogu te ističe njihov neprocjenjiv doprinos otvaranju kvalitetnih radnih mjesta, socijalnoj i regionalnoj koheziji i kontinuiranom gospodarskom rastu na unutarnjem tržištu;

2.  poziva Komisiju da na razini Unije uvede europsku oznaku socijalne ekonomije koja bi se dodijelila poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti te na jasnim kriterijima osmišljenima kako bi se naglasila posebna obilježja takvih poduzeća i njihov društveni učinak, povećala njihova vidljivost, poticala ulaganja, olakšao pristup financiranju te jedinstvenom tržištu za one koji se žele proširiti na nacionalnoj razini ili na druge države članice, istovremeno poštujući pravne oblike te okvire u sektoru i u državama članicama;

3.  smatra da bi europska oznaka socijalne ekonomije trebala biti dostupna privatnim organizacijama i subjektima koji u svim svojim aktivnostima striktno ispunjavaju pravne zahtjeve za socijalna i solidarna poduzeća, bez obzira na pravni oblik njihova osnivanja u državi članici; napominje da bi oznaka trebala za poduzeće biti fakultativna;

4.  smatra da bi europska oznaka socijalne ekonomije trebala biti dobrovoljna za poduzeća, ali da je moraju priznati sve države članice;

5.  smatra da bi pravni zahtjevi za stjecanje i zadržavanje europske oznake socijalne ekonomije trebali biti utvrđeni u skladu s određenim značajkama i kriterijima, posebno onima utvrđenim u Prilogu ovoj Rezoluciji;

6.  ističe da s obzirom na rastuću potražnju za socijalnim uslugama, socijalna i solidarna poduzeća u Uniji postaju sve važnija u pružanju socijalnih usluga za podršku osobama kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost ili koje se s tim pojavama suočavaju; ističe da socijalna i solidarna poduzeća ne bi trebala zamijeniti socijalne usluge koje pružaju javni subjekti, već bi trebala imati komplementarnu ulogu; skreće pozornost na važnost socijalnih i solidarnih poduzeća koja pružaju socijalne, zdravstvene ili obrazovne usluge te obavljaju posebne ekološke zadaće u suradnji s lokalnim vlastima i volonterima; ističe da socijalna i solidarna poduzeća potencijalno mogu riješiti određene društvene izazove primjenom pristupa „odozdo prema gore”;

7.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća pružaju mogućnost za zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao i osoba iz drugih skupina koje su u nepovoljnom položaju;

8.  naglašava da su socijalna i solidarna poduzeća snažno ukorijenjena na lokalnoj i regionalnoj razini, zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe te mogu ponuditi proizvode i usluge koji su potrebni u određenom području i tako poboljšati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju;

9.  napominje da socijalna i solidarna poduzeća mogu doprinijeti većoj rodnoj ravnopravnosti i smanjenju razlike u plaćama između žena i muškaraca;

10.  naglašava potrebu za zapošljavanjem onih koji su najčešće isključeni iz tržišta rada reintegracijom dugotrajno nezaposlenih osoba te općenito suzbijanjem nezaposlenosti;

11.  smatra da bi trebalo uspostaviti mehanizam koji uključuje države članice u sklopu kojeg subjekti koji ispunjavaju odgovarajuće pravne zahtjeve mogu dobiti europsku oznaku socijalne ekonomije; te da bi svaki pravni subjekt uređen javnim pravom koji ispunjava pravne kriterije trebao imati pravo na oznaku EU-a, neovisno o tome postoji li u državi članici osnivanja poseban pravni oblik za socijalna i solidarna poduzeća;

12.  smatra da bi mehanizam trebalo uspostaviti u bliskoj suradnji s državama članicama radi zaštite europske oznake socijalne ekonomije i sprečavanja osnivanja i djelovanja „lažnih” socijalnih i solidarnih poduzeća; tim bi se mehanizmom trebalo osigurati redovito praćenje poduzeća s europskom oznakom socijalne ekonomije u pogledu njihova poštovanja odredbi utvrđenih za tu oznaku; smatra da bi države članice trebale utvrditi djelotvorne i razmjerne kazne kako bi osigurale da se oznaka ne dobije niti koristi na neprimjeren način;

13.  smatra da bi socijalna i solidarna poduzeća s europskom oznakom socijalne ekonomije trebala biti priznata kao takva u svim državama članicama, u skladu s vrstama aktivnosti koje obavljaju, te da bi trebala uživati iste povlastice, prava i obveze kao i poduzeća osnovana u skladu s pravom države članice u kojoj djeluju;

14.  naglašava potrebu za širokom i uključivom definicijom na razini Unije, ističući važnost načela da se znatan postotak dobiti poduzeća treba reinvestirati ili iskoristit na drugi način kako bi se ostvarila društvena svrha socijalnih i solidarnih poduzeća; naglašava posebne izazove s kojima se suočavaju socijalne zadruge i socijalna poduzeća za radnu integraciju pri obavljanju svojih zadaća pružanja pomoći onima koji su obično isključeni iz tržišta rada te ističe da, kad je riječ o novoj oznaci, treba uključiti i takve organizacije;

15.  smatra da minimalni kriteriji i pravni zahtjevi za stjecanje i zadržavanje europske oznake socijalne ekonomije moraju obuhvaćati društveno korisnu djelatnost koju bi trebalo definirati na razini Unije; ističe da bi ta djelatnost trebala biti mjerljiva u pogledu društvenog učinka u područjima poput socijalne integracije ranjivih osoba, integracije na tržište rada onih kojima prijeti isključenost iz kvalitetnih i održivih radnih mjesta, smanjenja rodne nejednakosti, borbe protiv marginalizacije migranata, poboljšanja jednakih mogućnosti s pomoću zdravstva, obrazovanja, kulture i dostojnog stambenog prostora te borbe protiv siromaštva i nejednakosti; naglašava da u svom radu socijalna i solidarna poduzeća moraju biti u skladu s najboljim praksama u pogledu uvjeta rada i zapošljavanja;

16.  ističe da dobivanje oznake kvalitete ne bi smjelo prouzročiti visoke troškove i radno opterećenje kako socijalna i solidarna poduzeća ne bi bila u nepovoljnom položaju, posebno vodeći računa o malim i srednjim socijalnim i solidarnim poduzećima; u skladu s tim, zajednički kriteriji na razini Unije moraju biti jednostavni, jasni i utemeljeni na materijalnim, umjesto na formalnim faktorima, a relevantni postupci ne smiju predstavljati opterećenje; napominje da, iako su obveze izvješćivanja razumno sredstvo za provjeru imaju li socijalna i solidarna poduzeća i dalje pravo na europsku oznaku socijalne ekonomije, učestalost takvih izvješća i obvezne informacije koje u njih treba uključiti ne smiju predstavljati pretjerano opterećenje; primjećuje da bi se troškovi postupka dodjele oznake ili certifikata mogli ograničiti kad bi se središnja administracija provodila na razini nacionalnih tijela koja bi u suradnji sa socijalnim i solidarnim poduzećima mogla prenijeti administraciju i postupanje na razinu nacionalnog neovisnog tijela nakon paneuropskog definiranja kriterija za socijalna i solidarna poduzeća;

17.  poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču europsku oznaku socijalne ekonomije te promiču društvene i gospodarske prednosti socijalnih i solidarnih poduzeća, uključujući stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i socijalnu koheziju;

18.  ističe da provedba strategije društveno odgovornog poslovanja u okviru poslovnog plana nije dovoljna kako bi se poduzeće klasificiralo kao socijalno i solidarno te stoga naglašava važnost isticanja jasne razlike između socijalnih i solidarnih poduzeća te poduzeća čije je poslovanje društveno odgovorno;

19.  poziva Komisiju da osigura da njezine politike odražavaju obvezu stvaranja povoljnog okružja za socijalna i solidarna poduzeća; poziva Komisiju da s tim u vezi u suradnji s državama članicama i sektorom socijalnih poduzeća provede usporednu studiju različitih nacionalnih i regionalnih pravnih okvira kojima su uređena socijalna i solidarna poduzeća diljem EU-a, operativnih uvjeta za socijalna i solidarna poduzeća te njihovih značajki, uključujući njihovu veličinu i broj te područje aktivnosti, kao i studiju različitih nacionalnih sustava certificiranja, statusa i označivanja;

20.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća imaju dugu povijest u većini država članica te da su se pokazala ključnim i važnim dionicima na tržištu;

21.  smatra da investicijski prioriteti za socijalnu ekonomiju i socijalna i solidarna poduzeća ne bi trebali biti ograničeni na socijalnu uključenost, već bi trebali uključivati zapošljavanje i obrazovanje, kako bi se odrazio širok spektar gospodarskih djelatnosti u kojima su prisutni;

22.  poziva na nastavak programa „Erasmus za mlade poduzetnike” te na učinkovito korištenje njegova proračuna i laku dostupnost informacija o programu;

23.  poziva na to da se postupci za uspostavu socijalnih i solidarnih poduzeća pojednostave, tako da prekomjerna birokracija ne predstavlja prepreku za socijalno poduzetništvo;

24.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama sastavi popis (koji bi trebao biti predmetom preispitivanja) postojećih pravnih oblika u državama članicama koji imaju značajke socijalnih poduzeća te da stalno ažurira taj popis, uz poštovanje povijesnih i pravnih posebnosti socijalnih i solidarnih poduzeća;

25.  poziva Komisiju da bolje uključi socijalnu ekonomiju u zakonodavstvo Unije kako bi se uspostavili jednaki uvjeti za socijalna i solidarna poduzeća, s jedne strane, te za druge oblike poduzeća, s druge strane;

26.  naglašava važnost umrežavanja socijalnih i solidarnih poduzeća te poziva države članice da potiču prijenos znanja i najboljih praksi u državama članicama (na primjer osnivanjem nacionalnih kontaktnih točaka) i u cijeloj Uniji, uključujući ne samo socijalna i solidarna poduzeća već i tradicionalna poduzeća, akademsku zajednicu i druge zainteresirane strane; poziva Komisiju da u kontekstu Stručne skupine za socijalno poduzetništvo te u suradnji s državama članica nastavi prikupljati i dijeliti informacije o postojećim dobrim praksama te da analizira i kvalitativne i kvantitativne podatke o doprinosu socijalnih i solidarnih poduzeća javnoj politici i lokalnim zajednicama;

27.  ističe da bi Komisija, države članice te regionalna i lokalna tijela trebali uvrstiti dimenziju socijalnih i solidarnih poduzeća u odgovarajuće politike, programe i prakse;

28.  snažno ističe da u sklopu pravila o načinu poslovanja socijalnih i solidarnih poduzeća moraju poštovati načela poštenog tržišnog natjecanja i ne smije dozvoliti nepošteno tržišno natjecanje kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje tradicionalnih malih i srednjih poduzeća;

29.  poziva Komisiju da preispita postojeće pravo Unije i po potrebi podnese zakonodavne prijedloge za uspostavu usklađenijeg i cjelovitijeg pravnog okvira radi pružanja potpore poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, posebno, ali ne samo, u području javne nabave, prava tržišnog natjecanja i oporezivanja, kako bi se s takvim poduzećima postupalo u skladu s njihovom posebnom prirodom te doprinosom socijalnoj koheziji i gospodarskom rastu; smatra da bi takve mjere trebalo staviti na raspolaganje poduzećima koja su dobila europsku oznaku socijalne ekonomije kojom se jamči poštovanje kriterija na temelju kojih se neko poduzeće smatra socijalnim i solidarnim poduzećem; smatra da bi se takvim zakonodavnim prijedlozima mogli osobito olakšati prekogranična suradnja i transakcije socijalnih i solidarnih poduzeća;

30.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne korake kako bi se ponovno pokrenulo i u većoj mjeri privuklo javno i privatno financiranje koje je potrebno socijalnim i solidarnim poduzećima, uključujući promidžbu europske oznake socijalne ekonomije;

31.  poziva na javnu internetsku višejezičnu europsku platformu za socijalna i solidarna poduzeća na kojoj bi ona mogla dobiti informacije i razmjenjivati ideje o osnivanju, mogućnostima i zahtjevima za financiranje iz fondova EU-a, sudjelovanju u javnoj nabavi i mogućim pravnim strukturama;

32.  smatra prikladnim da Komisija preispita mogućnost za uspostavu linije financiranja radi pružanja potpore inovacijama u poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, posebno kad inovativni karakter aktivnosti koju poduzeće obavlja tom poduzeću otežava osiguranje dostatnih sredstava u uobičajenim tržišnim uvjetima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne korake kako bi se poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti olakšalo da privuku sredstva potrebna za nastavak rada;

33.  naglašava potrebu za pružanjem potpore socijalnim i solidarnim poduzećima tako da im se osiguraju dostatna sredstva s obzirom na to da je financijska održivost presudna za njihov opstanak; naglašava potrebu za poticanjem financijske potpore koju socijalnim i solidarnim poduzećima pružaju privatni ulagači i javna tijela na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini Unije, s posebnim naglaskom na financiranju inovacija; poziva Komisiju da u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027. ojača socijalnu dimenziju postojećih instrumenata Unije za financiranje, kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj i Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, u cilju promicanja socijalne ekonomije i socijalnog poduzetništva; poziva Komisiju da ojača provedbu Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije te njegova potprograma Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, te da poveća osviještenost u financijskom sektoru o obilježjima te društvenim i gospodarskim prednostima socijalnih i solidarnih poduzeća; nadalje, smatra da je općenito važno poticati alternativne načine financiranja, kao što su fondovi rizičnog kapitala, financiranje novoosnovanih poduzeća, mikrokreditiranje i skupno financiranje, kako bi se povećala ulaganja u tom sektoru utemeljena na oznaci europske socijalne ekonomije;

34.  poziva na to da se fondovi Europske unije učinkovito koriste te ističe da korisnicima treba olakšati pristup, među ostalim i u svrhu jačanja i podupiranja socijalnih i solidarnih poduzeća u ostvarivanju njihova primarnog cilja, a to je ostvarivanje socijalnog učinka, a ne maksimalne dobiti, što u konačnici omogućuje povrat ulaganja za društvo u dugoročnom razdoblju; poziva Komisiju da u kontekstu sljedećeg VFO-a 2021. – 2027. preispita regulatorni okvir fondova za socijalna ulaganja kako bi se socijalnim i solidarnim poduzećima olakšao pristup financijskom tržištu; u tom kontekstu poziva na učinkovitu europsku kampanju za smanjenje birokracije te za promicanje europske oznake socijalne ekonomije;

35.  s tim u vezi primjećuje da se socijalna ekonomija i dalje suočava s poteškoćama u pristupu javnoj nabavi, na primjer s preprekama koje se odnose na veličinu i financijske mogućnosti; ponavlja da je važno da države članice učinkovito provedu paket mjera za reformu javne nabave radi povećanja sudjelovanja tih poduzeća u postupcima nadmetanja za postupke javne nabave boljim obavještavanjem o pravilima u vezi s javnim nabavama, kriterijima i informacijama o ponudama te poboljšanjem pristupa u pogledu ugovora tim poduzećima, uključujući socijalne klauzule i kriterije, pojednostavljivanjem postupaka te sastavljanjem natječaja tako da budu dostupniji manjim sudionicima;

36.  uzima u obzir važnost pružanja financijske potpore poduzećima u okviru socijalne i solidarne ekonomije; poziva Komisiju da u obzir uzme posebnosti socijalnih i solidarnih poduzeća koja primaju državne potpore; predlaže olakšavanje pristupa financiranju po uzoru na kategorije utvrđene u Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014(14);

37.  napominje da je za jačanje rasta tog sektora, uz financiranje, ključno pružanje usluga obrazovanja i stručnog usavršavanja osobama zaposlenima u socijalnim i solidarnim poduzećima, posebno kako bi se potaknule poduzetničke vještine i ekonomska znanja potrebna za vođenje poduzeća, te pružanje specijalističke potpore i smanjenje administracije; poziva države članice da uspostave politike kojima će se omogućiti povoljan fiskalni tretman socijalnih i solidarnih poduzeća;

38.  poziva Komisiju i države članice da prikupljaju kvantitativne i kvalitativne podatke i analize o socijalnim i solidarnim poduzećima i njihovu doprinosu javnoj politici unutar i diljem zemalja, uzimajući u obzir posebnosti tih poduzeća te primjenjujući odgovarajuće i relevantne kriterije, u cilju unapređenja oblikovanja politika i strategija te razvoja alata koji će poduprijeti razvoj tih poduzeća;

39.  traži od Komisije da na temelju članka 50. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog zakonodavnog akta o stvaranju europske oznake socijalne ekonomije za poduzeća koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, u skladu s preporukama utvrđenima u Prilogu;

40.  smatra da financijske posljedice traženog prijedloga moraju pokriti Unija i države članice;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Preporuka 1 (o stvaranju europske oznake socijalne ekonomije i poduzećima koja ispunjavaju uvjete)

Europski parlament smatra da bi se zakonodavnim aktom kojeg bi trebalo donijeti trebalo nastojati stvoriti „europsku oznaku socijalne ekonomije” koja će biti fakultativna za poduzeća koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti (socijalna i solidarna poduzeća), bez obzira na pravni oblik koji odluče usvojiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Europski parlament smatra da bi europsku oznaku socijalne ekonomije trebalo dodijeliti samo onim poduzećima koja kumulativno ispunjavaju sljedeće kriterije:

(a)  organizacija bi trebala biti privatni subjekt osnovan u bilo kojem obliku dostupnom u državama članicama i u skladu s pravom EU-a te bi trebala biti nezavisna od države i javne vlasti;

(b)  svrha poduzeća mora biti prvenstveno usmjerena na opći interes ili korist za javnost;

(c)  poduzeće bi prije svega trebalo obavljati društveno korisne aktivnosti i aktivnosti koje se temelje na solidarnosti, odnosno svojim aktivnostima trebalo bi pružati potporu ranjivim skupinama, boriti se protiv socijalne isključenosti, nejednakosti i kršenja temeljnih prava, među ostalim i na međunarodnoj razini, ili doprinositi zaštiti okoliša, biološke raznolikosti, klime i prirodnih resursa;

(d)  poduzeće bi trebalo podlijegati barem djelomičnom ograničenju raspodjele dobiti i posebnim pravilima o dodjeli dobiti i imovine tijekom cijelog razdoblja njegova postojanja, među ostalim i u slučaju prestanka poslovanja; u svakom slučaju, najveći dio dobiti koju poduzeće ostvari trebalo bi ponovno uložiti ili na drugi način upotrijebiti kako bi se ostvarila njegova socijalna svrha;

(e)  poduzećem bi se trebalo upravljati u skladu s modelima demokratskog upravljanja koji uključuju njegove zaposlenike, klijente i dionike na koje utječu njegove aktivnosti; ovlasti i utjecaj članova u postupku donošenja odluka ne bi se smjele temeljiti na kapitalu koji posjeduju.

Europski parlament smatra da ništa ne sprečava dodjelu europske oznake socijalne ekonomije konvencionalnim poduzećima ako ispunjavaju navedene zahtjeve, posebno u vezi s njihovim ciljem, raspodjelom dobiti, upravljanjem i donošenjem odluka.

Preporuka 2 (o mehanizmu za certificiranje, nadzor i praćenje europske oznake socijalne ekonomije)

Zakonodavnim aktom trebalo bi utvrditi mehanizam certificiranja te nadzora i praćenja pravne oznake uz sudjelovanje država članica i predstavnika socijalne ekonomije. Takav je mehanizam od ključne važnosti za zaštitu pravne oznake poduzeća koje se temelji na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti te očuvanje njezine svojstvene vrijednosti. Europski parlament smatra da bi taj nadzor trebao uključivati organizacije koje zastupaju sektor socijalnih poduzeća.

Kazne za kršenje mjerodavnih pravila mogle bi varirati od puke opomene do povlačenja oznake.

Preporuka 3 (o priznavanju europske oznake socijalne ekonomije)

Europska oznaka socijalne ekonomije trebala bi biti valjana u svim državama članicama. Poduzeće koje nosi oznaku trebalo bi biti priznato kao socijalno i solidarno poduzeće u svim državama članicama. Oznaka bi trebala omogućiti svakom poduzeću koje ju nosi da provodi svoju glavnu aktivnost u drugim državama članicama pod istim uvjetima kao nacionalna poduzeća koja nose tu oznaku. Trebali bi uživati iste povlastice, prava i obveze kao socijalna i solidarna poduzeća osnovana u skladu sa zakonom države članice u kojoj djeluju.

Preporuka 4 (o obvezama izvješćivanja)

Zakonodavnim aktom bi se od socijalnih i solidarnih poduzeća koja žele zadržati oznaku trebalo zahtijevati da jednom godišnje objavljuju socijalno izvješće o svojim aktivnostima, rezultatima, uključenosti dionika, raspodjeli dobiti, plaćama, subvencijama i ostalim primljenim povlasticama. S tim u vezi Komisija bi trebala biti ovlaštena za stvaranje modela kojim bi se socijalnim i solidarnim poduzećima pomoglo u tom nastojanju.

Preporuka 5 (o smjernicama u pogledu dobre prakse)

Zakonodavnim aktom također bi trebalo ovlastiti Komisiju da izradi smjernice u pogledu dobre prakse za socijalna i solidarna poduzeća u Europi. Takva dobra praksa trebala bi osobito uključivati sljedeće:

(a)  modele učinkovitog demokratskog upravljanja;

(b)  postupke savjetovanja za uspostavu učinkovite poslovne strategije;

(c)  prilagodbu socijalnim potrebama i tržištu rada, posebno na lokalnoj razini;

(d)  politiku plaća, stručno osposobljavanje, zdravlje i sigurnost na radu i kvalitetu zapošljavanja;

(e)  odnose s korisnicima i klijentima te odgovor na socijalne potrebe koje tržište ili država još ne zadovoljavaju;

(f)  situaciju poduzeća u pogledu različitosti, nediskriminacije i jednakih mogućnosti za muškarce i žene među svojim članovima, uključujući odgovorne i rukovodeće položaje;

Preporuka 6 (o popisu pravnih oblika)

Zakonodavni akt trebao bi uključivati popis pravnih oblika poduzeća i poduzetnika u državama članicama koji ispunjavaju uvjete za europsku oznaku socijalne ekonomije. Taj bi popis trebalo redovito preispitivati.

Kako bi se osigurala transparentnost i učinkovita suradnja među državama članicama, taj bi popis trebalo objaviti na internetskim stranicama Europske komisije.

Preporuka 7 (o reviziji postojećeg zakonodavstva)

Poziva se Komisija da revidira postojeće pravne akte i, po potrebi, podnese zakonodavne prijedloge kojima se uspostavlja usklađeniji i cjelovitiji pravni okvir radi pružanja potpore socijalnim i solidarnim poduzećima.

Preporuka 8 (o ekosustavu za socijalna i solidarna poduzeća i suradnji među državama članicama)

Komisija bi trebala osigurati da njezine politike odražavaju obvezu uspostave ekosustava za socijalna i solidarna poduzeća. Komisiju se poziva da u obzir uzme činjenicu da socijalna i solidarna poduzeća imaju snažan lokalni i regionalni utjecaj zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe te mogu ponuditi svoje proizvode i usluge, većinom na području zajednice, i poboljšati socijalnu i teritorijalnu koheziju. Poziva se Komisiju da poduzme korake za promicanje suradnje između socijalnih poduzeća i solidarnih poduzeća preko nacionalnih i sektorskih granica kako bi se potaknula razmjena znanja i praksi i time podržao razvoj takvih poduzeća;

(1) Usvojeni tekstovi, P6_TA(2009)0062.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0429.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.
(4) 13766/15 SOC 643 EMPL 423.
(5) Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).
(6) Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost – Progress (SL L 347, 20.12.2013., str. 238.).
(7) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (SL L 207, 18.8.2003., str. 1.).
(9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0094.
(10) http://ec.europa.eu/growth/tools-databases/newsroom/cf/itemdetail.cfm?item_id=9024
(11) Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).
(12) https://ec.europa.eu/growth/sectors/social-economy_hr
(13) http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=7523, str. 47.
(14) Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti