Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o Ugandi: uhićenje oporbenih parlamentarnih zastupnika (2018/2840(RSP))

P8_TA(2018)0344 RC-B8-0364/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ugandi,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu od 17. kolovoza 2018. izaslanstva Europske unije, voditelja misija Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Irske, Italije, Nizozemske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine te voditelja misija Norveške i Islanda o dopunskim izborima koji su održani u mjestu Arua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948., čija je potpisnica i Uganda,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Uganda ratificirala 21. lipnja 1995.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu Povjerenstva Ugande za ljudska prava o pitanjima ljudskih prava koja se pojavljuju u zemlji nakon dopunskih izbora koji su održani u mjestu Arua 15. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće o Ugandi koje je pripremila radna skupina za Univerzalni periodični pregled u okviru Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu AKP-a i EU-a („Sporazum iz Cotonoua”), a posebno njegov članak 8. stavak 4. o nediskriminaciji,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Ugande iz 1995., izmijenjen 2005.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su dopunski izbori održani 15. kolovoza 2018. u mjestu Arua u sjeverozapadnoj Ugandi, koji su doveli do izbora neovisnog oporbenog kandidata Kassiana Wadrija, obilježeni nasiljem;

B.  budući da su predsjednik Ugande Yoweri Museveni i nezavisni zastupnik Robert Kyagulanyi Ssentamu, poznat i kao Bobi Wine, zajedno s još nekoliko političara, 13. kolovoza 2018. u mjestu Arua održali predizborni skup u iznimno naelektriziranom ozračju dopunskih izbora do kojih je došlo zbog ubojstva parlamentarnog zastupnika u lipnju;

C.  budući da je popularni glazbenik Bobi Wine prerastao u utjecajnog kritičara predsjednika Musevenija nakon što je 2017. izabran u ugandski parlament;

D.  budući da je 13. kolovoza 2018., na kraju dana, Yasin Kawuma, vozač Bobija Winea, ustrijeljen u nejasnim okolnostima te su pristaše Kassiana Wadrija navodno kamenjem napali automobil predsjednika Musevenija koji je napuštao mjesto Arua;

E.  budući da je policija uhitila dva novinara televizijskog kanala NTV Uganda, Herberta Zziwu i Ronalda Muwangu, dok su izvještavali uživo s područja u kojem je ubijen Yasin Kawuma;

F.  budući da su nedugo zatim, uz nekoliko drugih osoba, uhićeni i Bobi Wine i Kassiano Wadri; budući da je Bobi Wine optužen za posjedovanje vatrenog oružja;

G.  budući da su 33 osobe, uključujući Kassiana Wadrija i četvoricu parlamentarnih zastupnika (Robert Kyagulanyi, Francis Zaake, Gerald Karuhanga i Paul Mwiru), dan nakon izbora optužene za izdaju, dok je Bobija Winea vojni sud optužio za posjedovanje ilegalnog vatrenog oružja;

H.  budući da su ugandske sigurnosne snage nasilno potisnule prosvjede do kojih je zbog tih uhićenja došlo u mjestima Arua, Kampala i Mityana; budući da se izvješćuje o korištenju suzavaca i ubojitog streljiva;

I.  budući da su vojnici 20. kolovoza 2018. pretukli, uhitili i na nekoliko sati pritvorili Jamesa Akenu, fotografa agencije Reuters koji je pratio političke prosvjede u Kampali pod geslom #freeBobiWine;

J.  budući da neka izvješća govore o tome da su Bobi Wine i ostale zadržane osobe mučeni u pritvoru; budući da su vlasti te navode prvo opovrgnule, da bi zatim pristale provesti istragu o njima;

K.  budući da je Bobi Wine kasnije pred civilnim sudom optužen za izdaju nakon što je vojni sud odlučio ne zadržati optužbe za nezakonito posjedovanje vatrenog oružja;

L.  budući da je Bobi Wine nakon toga pušten na slobodu uz jamčevinu te je napustio Ugandu kako bi zatražio liječenje u SAD-u;

M.  budući da je bivši visoki povjerenik UN za ljudska prava Zeid Ra'ad al-Hussein pozvao vladu Ugande da provede temeljitu, neovisnu i nepristranu istragu o ozbiljnim navodima o povredama ljudskih prava, uključujući izvansudska ubojstva, pretjeranu uporabu sile i mučenja i druge oblike zlostavljanja te da odgovorne za ta djela privede pravdi;

N.  budući da su policija ili vojska u razdoblju od 2001. do 2017. u više navrata, a najnoviji slučaj je zabilježen 25. rujna 2017., pritvorile Kizzu Besigyeja, vođu Foruma za demokratske promjene i četverostrukog kandidata na predsjedničkim izborima;

O.  budući da u Ugandi redovno dolazi do uhićenja i zastrašivanja oporbenih političara;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog uhićenja oporbenih parlamentarnih zastupnika u vezi s dopunskim izborima u Arui;

2.  ističe da je za demokraciju u Ugandi od ključne važnosti da predsjednik i vlada te zemlje poštuju neovisnost ugandskog parlamenta kao institucije, kao i neovisnost mandata njegovih zastupnika te da osiguraju da svi zastupnici parlamenta mogu slobodno izvršavati svoje izabrane mandate;

3.  poziva ugandske vlasti da odustanu od očito izmišljenih optužbi protiv Bobija Winea i da zaustave represiju prema oporbenim političarima i pristašama;

4.  apelira na ugandske vlasti da bez odgode pokrenu učinkovitu, nepristranu i neovisnu istragu o ubojstvu Yasina Kawume i o navodima o smrtno stradalim osobama i prekomjernoj uporabi nasilja tijekom prosvjeda; očekuje brzu i neovisnu istragu o navodima o mučenju i zlostavljanju uhićenih osoba u Arui; ističe da je potrebno odgovorne privesti pravdi;

5.  ponavlja svoju predanost slobodi izražavanja i ponovno potvrđuje ključnu ulogu medija u demokratskom društvu; sa zabrinutošću primjećuje da su, uz sudionike prosvjeda i nereda do kojih je došlo, pretučeni i novinari koji su pratili ta događanja te da je dvoje novinara uhićeno; poziva ugandske vlasti da se pobrinu za stvaranje okružja u kojem novinari mogu neometano obavljati svoj posao informiranja o političkom razvoju u zemlji;

6.  podsjeća ugandske vlasti na njihovu obvezu jamčenja, zaštite i promicanja temeljnih prava, uključujući civilna i politička prava svojih građana, među ostalim i slobodu govora i slobodu okupljanja;

7.  podsjeća ugandsku vladu na njezine međunarodne obveze, posebno u pogledu poštovanja temeljnih sloboda i vladavine prava te provođenja sudskih predmeta, osobito u vezi s pravom na pošteno i nepristrano suđenje;

8.  apelira na tijela kaznenog progona da zaštite temeljne slobode bez primjene bilo kakvog oblika zastrašivanja te da pritom poštuju članak 24. Ustava Ugande, u kojem stoji da „nitko ne smije biti izložen nikakvom obliku mučenja niti okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanjuˮ;

9.  poziva ugandske sigurnosne snage da se suzdrže prilikom nadziranja prosvjeda, da ne pribjegavaju korištenju ubojitog streljiva, da postupaju u skladu sa zakonom i uz puno poštovanje prava o ljudskim pravima te da omoguće novinarima slobodno obavljanje njihova posla informiranja;

10.  istodobno apelira na prosvjednike da postupaju u skladu sa zakonima te da izvršavaju svoja prava i slobode u okviru zakonskih propisa;

11.  poziva EU da iskoristi politički utjecaj koji pružaju programi razvojne pomoći, naročito programi proračunske potpore, radi poboljšanja obrane i promicanja ljudskih prava u Ugandi;

12.  pohvaljuje rad Povjerenstva Ugande za ljudska prava nakon što je u vezi s dopunskim izborima u Arui došlo do uhićenja, ubojstava i mučenja, između ostalog izvještavanje, obilaske centara za zadržavanje, istrage o nestalim osobama i intervencije kako bi se zajamčila prava zatvorenika, liječenje i obiteljski posjeti;

13.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pomno prati stanje u Ugandi; ističe da bi Europski parlament trebao biti obaviješten o svim daljnjim naznakama ometanja ili opstruiranja oporbenih zastupnika u ugandskom parlamentu u pogledu njihova zakonodavnog posla;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku Republike Ugande, predsjedniku Parlamenta Ugande te Afričkoj uniji i njezinim institucijama.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o Mjanmaru/Burmi, posebno slučaj novinara Wa Lonea i Kyaw Soe Ooa (2018/2841(RSP))

P8_TA(2018)0345 RC-B8-0371/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru/Burmi i o položaju etničke skupine Rohingya, posebno one od 14. lipnja 2018.(1), 14. prosinca 2017.(2), 14. rujna 2017.(3), 7. srpnja 2016.(4) i 15. prosinca 2016.(5),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 3. rujna 2018. o presudi Wa Loneu i Kyaw Soe Oou u Mjanmaru/Burmi i o izjavi od 9. srpnja 2018. o pokretanju kaznenog postupka protiv dvojice novinara Reutersa u Mjanmaru/Burmi,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. listopada 2017. i 26. veljače 2018. o Mjanmaru/Burmi,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća (ZVSP) 2018/655 od 26. travnja 2018.(6) i (ZVSP) 2018/900 od 25. lipnja 2018.(7) o nametanju dodatnih mjera ograničavanja Mjanmaru/Burmi, o strožem embargu EU-a na oružje i mjerama protiv službenika u vojsci i pograničnoj policiji Mjanmara/Burme,

–  uzimajući u obzir izvješće neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava o Mjanmaru/Burmi od 24. kolovoza 2018. koje će biti predstavljeno na 39. zasjedanju Vijeća UN-a za ljudska prava od 10. do 28. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 3. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće i preporuke savjetodavnog povjerenstva pod vodstvom Kofi Annana o državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir međunarodno humanitarno pravo, Ženevske konvencije i njihove protokole te Statut iz Rima Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Povelju Saveza država jugoistočne Azije (Povelja ASEAN-a),

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća sigurnosti glavnog tajnika UN-a o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima od 23. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir odluku prvog predraspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda od 6. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 12. prosinca 2017. dvojica novinara, Wa Lone i Kyaw Soe Oo, proizvoljno uhićena i zadržana u pritvoru uz optužbe za izvještavanje o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava koje su mjanmarske/burmanske vojne snage (Tatmadaw) počinile u državi Rakhine;

B.  budući da su novinari Wa Lone i Kyaw Soe Oo naknadno optuženi na temelju Zakona o poslovnim tajnama iz 1923.; budući da ih je 3. rujna 2018. sud u Mjanmaru/Burmi osudio na sedam godina zatvora; budući da taj povijesni slučaj dodatno ugrožava slobodu izražavanja, demokraciju u vladavinu prava u Mjanmaru/Burmi;

C.  budući da su diplomati Europske unije i država članica bili među brojnim međunarodnim promatračima koji su bili prisutni na svakoj raspravi od uhićenja novinara 12. prosinca 2017. te su o tom pitanju kontinuirano raspravljali s vladom Mjanmara/Burme;

D.  budući da su članovi civilnog društva, uključujući novinare, odvjetnike i borce za ljudska prava, koji su izrazili kritičko mišljenje prema vlastima Mjanmara/Burme, osobito prema mjanmarskim vojnim snagama (Tatmadaw) i sigurnosnim snagama te o aktivnostima koje su te iste snage počinile u državi Rakhine, prema navodima proizvoljno uhićeni, pritvoreni ili uznemiravani; budući da medijsko izvještavanje o nasilju u državi Rakhine strogo kontrolira vojska i vlada;

E.  budući da je aktivistica za ljudska prava i pripadnica etničke skupine Rohingya Wai Nu, koja je od navršenih 18 godina do 25 godina boravila u zatvoru, još uvijek jedna od mnogih primjera aktivista koji se nalaze na udaru mjanmarskih/burmanskih vlasti;

F.  budući da bivši dječji vojnik Aung Ko Htwe služi kaznu od dvije godine i šest mjeseci zatvora zbog intervjua koji je dao medijima o svojim iskustvima u mjanmarskoj/burmanskoj vojsci; budući da je optužen na temelju članka 505 (b) mjanmarskog/burmanskog Kaznenog zakona, neodređeno formulirane odredbe koja se često koristi za ograničavanje slobode izražavanja;

G.  budući da je prema navodima od 2016. godine više desetaka novinara uhićeno i pritvoreno; budući da vlasti Mjanmara/Burme koriste niz represivnih zakona, uključujući Zakon o poslovnim tajnama, kako bi uhitili, pritvorili, ušutkali i uznemiravali članove civilnog društva, novinare, odvjetnike i borce za ljudska prava koji izražavaju kritičke stavove prema vladi Myanmara/Burme i njezinim sigurnosnim snagama; budući da je organizacija Freedom House u svojem izvješću o slobodi tiska iz 2017. Mjanmar/Burmu rangirala na 159 mjesto od ukupno 198 zemalja;

H.  budući da je u izvješću neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru/Burmi pod mandatom UN-a od 24. kolovoza 2018. zaključeno da su najozbiljnija kršenja ljudskih prava i najteža kaznena djela u okviru međunarodnog prava, uključujući genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločine, u saveznim državama Kachinu, Rakhine i Shanu počinili mjanmarske vojne snage (Tatmadaw), mjanmarska policija, NaSaKa (prethodno sjedište granične imigracijske kontrole), pogranična policija Mjanmara/Burme i nedržavne naoružane skupine. budući da se u izvješću također navodi da je Vojska spasa arakanskih Rohingya izvela koordinirane napade na vojnu bazu i nekoliko ispostava sigurnosnih snaga diljem sjevernih dijelova države Rakhine kako bi povećali pritisak na zajednice naroda Rohingya; budući da se u izvješću poziva da se nad višim vojnim zapovjednicima u Mjanmaru/Burmi te odgovornima za najteže zločine protiv naroda Rohingya provede istraga i da se pokrene međunarodni kazneni postupak; budući da je Mjanmar odbacio te zaključke;

I.  budući da u izvješću neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru/Burmi pod mandatom UN-a stoji da državna savjetnica, dobitnica Nobelove nagrade i Nagrade Saharov Aung San Suu Kyi nije iskoristila svoju de facto poziciju čelnice vlade i svoj moralni autoritet da spriječi događaje u državi Rakhine; budući da su civilne vlasti također doprinijele počinjenju najtežih zločina kroz svoje djelovanje i propuste, osobito širenjem lažnih podataka, negiranjem prijestupa Tatmadawa, blokiranjem neovisnih istraga i ignoriranjem uništavanja dokaza;

J.  budući da je 8. rujna 2018. Međunarodni kazneni sud potvrdio da Sud ima nadležnost nad navodnom deportacijom naroda Rohingya iz Mjanmara/Burme u Bangladeš;

K.  budući da se društvenim medijima u Mjanmaru/Burmi koristilo za širenje kampanja ocrnjivanja i teorija urote usmjerenih protiv naroda Rohingya i muslimana u zemlji;

L.  budući da narodu Rohingya pripada najveći postotak muslimana u Mjanmaru, od kojih većina živi u državi Rakhine; budući da prema konzervativnim procjenama broj mrtvih iznosi 10 000; budući da je od kolovoza 2017. više od 700 000 pripadnika naroda Rohingya pobjeglo i sigurnost potražilo u Bangladešu, od čega je 500 000 djece od kojih su mnogi putovali sami nakon što su im roditelji ubijeni ili nakon što su odvojeni od svojih obitelji;

1.  snažno osuđuje proizvoljno uhićenje i presudu novinara Wa Lonea i Kyaw Soe Ooa zbog izvještavanja o stanju u državi Rakhine; poziva vlasti Mjanmara/Burme da ih smjesta i bezuvjetno oslobode te da odbace sve optužbe protiv njih i svih osoba koje su proizvoljno pritvoreni, uključujući političke zatvorenike, borce za ljudska prava, novinare i djelatnike medija, samo zato jer su postupali u skladu sa svojim pravima i slobodama;

2.  osuđuje svaki čin zastrašivanja, uznemiravanja ili ograničavanja slobode izražavanja, a posebno one za koje su odgovorne mjanmarske/burmanske vojne i sigurnosne snage; naglašava da su sloboda medija i kritičko novinarstvo ključni stupovi demokracije i da se njima promiče dobro upravljanje, transparentnost i odgovornost te poziva vlasti Mjanmara/Burme da osiguraju odgovarajuće uvjete za novinare i medijske radnike kako bi mogli obavljati svoj posao bez straha od zastrašivanja ili uznemiravanja, neutemeljenog uhićenja ili kaznenog progona;

3.  ponovno poziva Vladu Mjanmara/Burme da promijeni svoju odluku o prekidu suradnje s posebnom izvjestiteljicom UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi te da domaćim i međunarodnim medijskim organizacijama, braniteljima ljudskih prava, neovisnim promatračima i humanitarnim organizacijama, a osobito posebnoj izvjestiteljici UN-a, omogući potpun i neometan pristup saveznoj državi Rakhine te da zajamči sigurnost i zaštitu medijskog osoblja;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog zlouporabe represivnih zakonskih odredbi kojima se ograničava sloboda govora; poziva vlasti Mjanmara/Burme da stave izvan snage, preispitaju ili izmijene sve zakone, uključujući Zakon o poslovnim tajnama iz 1923., koji nisu u skladu s međunarodnim standardima i kojima se kriminaliziraju i krše prava na slobodu izražavanja, mirno okupljanje i udruživanje; poziva Vladu Mjanmara/Burme da osigura da je sve zakonodavstvo u skladu s međunarodnim standardima i obvezama;

5.  oštro osuđuje raširene i sustavne napade na pripadnike naroda Rohingya koje su u saveznoj državi Rakhine počinili pripadnici Tatmadawa (oružanih snaga Mjanmara/Burme) i drugih mjanmarskih sigurnosnih snaga, koji prema Neovisnoj međunarodnoj misiji za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru/Burmi (IIFFMM) predstavljaju genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine – najteže zlouporabe i povrede ljudskih prava; duboko je zabrinut zbog sve težih i češćih kršenja ljudskih prava koje omogućuje Vlada Mjanmara/Burme;

6.  ponovno izražava kontinuiranu potporu pripadnicima naroda Rohingya; ponovno poziva Vladu Mjanmara/Burme i sigurnosne snage da smjesta stanu na kraj stalnim kršenjima ljudskih prava, ubojstvima, uništavanju imovine i seksualnom nasilju nad pripadnicima naroda Rohingya i etničkim manjinama na sjeveru zemlje te da zajamče sigurnost i vladavinu prava u Mjanmaru/Burmi, posebice u saveznim državama Rakhine, Kachinu i Shanu; podsjeća mjanmarske/burmanske vlasti na njihove međunarodne obveze da istražuju i kazneno gone odgovorne; snažno potiče Vladu Mjanmara/Burme i državnu savjetnicu Aung San Suu Kyi da bezrezervno osude svako poticanje na mržnju te da se bore protiv socijalne diskriminacije i netrpeljivosti prema narodu Rohingya i drugim manjinskim skupinama;

7.  prima na znanje zaključke IIFFMM-a i podupire njegove preporuke; pozdravlja nedavnu presudu prema kojoj Međunarodni kazneni sud ima nadležnost nad navodnom deportacijom naroda Rohingya iz Mjanmara/Burme u Bangladeš; međutim, uviđa da je i dalje potrebno upućivanje Vijeća sigurnosti UN-a Međunarodnom kaznenom sudu što se tiče istrage čitavog opsega kršenja ljudskih prava; poziva glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda da u tom pogledu pokrene preliminarnu istragu; poziva Vijeće sigurnosti UN-a da bez odgađanja uputi situaciju u Mjanmaru/Burmi Međunarodnom kaznenom sudu; podupire poziv IIFFMM-a i organizacije Parlamentarci ASEAN-a za ljudska prava (engl. ASEAN Parliamentarians for Human Rights, APHR) na to da se pokrene istraga o odgovornim generalima i da ih se kazneno goni;

8.  poziva ESVD i države članice da se u multilateralnim forumima zalažu za to da počinitelji zločina u Mjanmaru/Burmi budu pozvani na odgovornost; poziva EU i njegove države članice da preuzmu vodeću ulogu u Vijeću sigurnosti UN-a u pogledu zatražene reakcije da se situacija uputi Međunarodnom kaznenom sudu, kao i da preuzmu vodeću ulogu u Općoj skupštini UN-a i na predstojećoj 39. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava te da pojačaju napore u smjeru hitne uspostave međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma odgovornosti za potporu istragama navodnih najtežih zločina i kaznenom progonu odgovornih;

9.  ponavlja poziv Vijeću sigurnosti UN-a da uvede globalni sveobuhvatni embargo na oružje protiv Mjanmara/Burme, da obustavi svu izravnu i neizravnu opskrbu oružjem, njegovu prodaju ili prijenos, uključujući provoz i pretovar sveg oružja, streljiva i druge vojne i sigurnosne opreme, kao i pružanje obuke ili drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći; snažno potiče Vijeće sigurnosti UN-a da donese ciljane pojedinačne sankcije, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje imovine, protiv onih za koje se pretpostavlja da su odgovorni za teška kaznena djela prema međunarodnom pravu;

10.  poziva Komisiju da razmotri istragu u okviru mehanizama koji su predviđeni u sporazumu „Sve osim oružja” kako bi se preispitale trgovinske povlastice od kojih Mjanmar/Burma ima koristi;

11.  pozdravlja to što je Vijeće 26. travnja 2018. usvojilo pravni okvir za ciljane mjere ograničavanja protiv dužnosnika odgovornih za ozbiljna kršenja ljudskih prava te jačanje embarga na oružje koji je uveo EU i prvi popis osoba obuhvaćenih navedenim mjerama, uspostavljen 25. lipnja 2018.; snažno potiče Vijeće da nametne zabrane putovanja, ciljane financijske sankcije i zamrzavanje imovine mjanmarskim/burmanskim dužnosnicima koje je IIFFMM identificirao kao odgovorne za najteže zločine;

12.  podsjeća da su tisuće pripadnika naroda Rohingya, od kojih su mnogi djeca, interno raseljene i da im je nasušno potrebna humanitarna pomoć i zaštita; poziva na neposredan, neometan i slobodan pristup dostavi humanitarne pomoći u cijeloj zemlji; ustraje u tome da mjanmarska/burmanska vlada zajamči siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak svima onima koji se žele vratiti u svoju zemlju, uz puni nadzor UN-a;

13.  poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da riješe problem potrebe za povećanom i dugoročnom humanitarnom pomoći narodu Rohingya u Bangladešu i zajednicama koje su ih prihvatile;

14.  podsjeća na to da su napadi na civilno stanovništvo u saveznim državama Kachinu, Rakhine i Shanu u više navrata uključivali silovanja i seksualno nasilje; poziva EU, a osobito Glavnu upravu Komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (ECHO) te države članice EU-a da se pobrinu za bolju zaštitu djevojčica i žena iz naroda Rohingya od rodno uvjetovanog nasilja;

15.  podsjeća na potrebu za pružanjem medicinske i psihološke pomoći u izbjegličkim logorima, a osobito pomoći koja će biti posebno prilagođena ugroženim skupinama, među kojima su žene i djeca; poziva da se žrtvama silovanja i seksualnog nasilja pruži veća potpora;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vladi i parlamentu Mjanmara/Burme, državnoj savjetnici Aung San Suu Kyi, Vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0261. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0500. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0351. (4) SL C 101, 16.3.2018., str. 134. (5) SL C 238, 6.7.2018., str. 112. (6) SL L 108, 27.4.2018., str. 29. (7) SL L 160 I, 25.6.2018., str. 9.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o Kambodži, a posebno o slučaju Kema Sokhe (2018/2842(RSP))

P8_TA(2018)0346 RC-B8-0366/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kambodži, posebno one od 14. rujna 2017.(1) i 14. prosinca 2017.(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Kambodži od 26. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 30. srpnja 2018. o općim izborima u Kambodži,

–  uzimajući u obzir posjet Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) Kambodži od 5. do 11. srpnja 2018. radi ocjenjivanja stanja,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz 2008.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice ESVD-a od 16. studenoga 2017. o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Kraljevine Kambodže iz 1997.,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 22. veljače 2017. o političkom stanju u Kambodži te izjave glasnogovornika Delegacije EU-a od 25. kolovoza 2017. i 3. rujna 2017. o ograničenjima političkog prostora u Kambodži,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 36/32 od 29. rujna 2017. i izvješće glavnog tajnika od 2. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ljudska prava parlamentarnih zastupnika i odluke Upravnog vijeća Međuparlamentarne unije iz ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/53/144 od 8. ožujka 1999. o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih tijela da promiču i štite univerzalno priznata ljudska prava i temeljne slobode,

–  uzimajući u obzir Pariški mirovni sporazum iz 1991., u čijem se članku 15. navodi obveza poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Kambodži, među ostalim i od strane međunarodnih potpisnika,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

–  uzimajući u obzir Ustav Kambodže, a posebno njegov članak 41., kojim se propisuju pravo i sloboda izražavanja i udruživanja, članak 35. o pravu na sudjelovanje u političkom životu i članak 80. o zastupničkom imunitetu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je predsjednik Kambodžanske stranke nacionalnog spasa Kem Sokha uhićen 3. rujna 2017. te budući da je Vrhovni sud 16. studenoga 2017. nakon jednodnevnog saslušanja proglasio raspuštanje te stranke; budući da je Vrhovni sud također zabranio političko djelovanje u sljedećih pet godina za 118 političara koji su članovi Kambodžanske stranke nacionalnog spasa;

B.  budući da je vladajuća Kambodžanska narodna stranka osvojila 100 % od ukupnog broja mjesta na izborima za Nacionalnu skupštinu održanima 29. srpnja 2018. i na izborima za Senat održanima 25. veljače 2018.;

C.  budući da je člankom 35. Ustava Kambodže propisano pravo na sudjelovanje u političkom životu; budući da izmijenjeni Zakon o političkim strankama iz 2017. sadrži brojna ograničenja u pogledu sudjelovanja oporbenih stranaka, uključujući raspuštanje stranaka protiv čijih se čelnika vodi kazneni postupak;

D.  budući da na izborima 2018. u Kambodži zapravo nije postojala konkurencija te da nisu ispunjeni minimalni međunarodni standardi za demokratske izbore; budući da su Europska unija i Sjedinjene Američke Države zaustavile svoju financijsku pomoć kambodžanskom Nacionalnom izbornom odboru i odbile promatranje izbora;

E.  budući da je odluka o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa bila odlučujući korak u stvaranju autoritarne države; budući da se politička struktura Kambodže više ne može smatrati demokracijom;

F.  budući da je kambodžanska vlada poduzela opsežne mjere kako bi osigurala da na izborima i za Senat i za Nacionalnu skupštinu zapravo ne postoji oporba vladajućoj Kambodžanskoj narodnoj stranci;

G.  budući da je Kem Sokha nakon uhićenja 3. rujna 2017. unatoč svom zastupničkom imunitetu optužen za izdaju prema članku 443. kambodžanskog Kaznenog zakona; budući da su izjave kambodžanske vlade ugrozile njegovo pravo na pošteno suđenje i pretpostavku nedužnosti; budući da mu, bude li proglašen krivim, prijeti do 30 godina zatvora; budući da je predsjednik Vrhovnog suda Dith Munty ujedno i član stalnog odbora vladajuće stranke;

H.  budući da su kambodžanske vlasti nakon kraljevskog pomilovanja 28. kolovoza 2018. pustile na slobodu 14 članova Kambodžanske stranke nacionalnog spasa; budući da je to pomilovanje povezano s oslobađanjem šest aktivista i novinara;

I.  budući da je Kem Sokha više od godinu dana bilo u pritvoru bez suđenja; budući da je radna skupina UN-a za proizvoljna pritvaranja izjavila da je zadržavanje Kema Sokhe u pritvoru prije suđenja bilo „proizvoljno” i „politički motivirano”; budući da je 10. rujna 2018. pušten na slobodu uz jamčevinu; budući da se ne smije udaljavati od svoje kuće niti komunicirati s drugim članovima oporbe i medija;

J.  budući da su se uhićenje i pritvor Kema Sokhe dogodili uslijed raširenog i sustavnog zatiranja političkih i izbornih prava u Kambodži; budući da broj uhićenih i pritvorenih članova političke oporbe i političkih komentatora stalno raste; budući da je prethodni predsjednik Kambodžanske stranke nacionalnog spasa Sam Rainsy osuđen za kazneno djelo klevete i sada živi u egzilu;

K.  budući kambodžanske vlasti također vrše pritisak na novinare i reportere koji izvještavaju o napadima na oporbene stranke; budući da je jedna od žrtava tih napada na medije 69-ogodišnji nagrađivani redatelj James Ricketson; budući da je James Ricketson uhićen zato što je u lipnju 2017. upravljao bespilotnom letjelicom iznad oporbenog skupa; budući da je osuđen za špijunažu na šest godina zatvora u glavnom gradu Phnom Penhu;

L.  budući da su poduzete oštre mjere protiv nezavisnih medija; budući da su društvene mreže također bile metom napada; budući da je u svibnju 2018. vlada donijela uredbu kojom se ograničavaju prava na slobodu izražavanja, tiska i objavljivanja i kojom se vlada ovlašćuje da nadzire društvene mreže u cilju otkrivanja i ušutkavanja različitog mišljenja opozicije na internetu u Kambodži;

M.  budući da članovi sindikata, aktivisti za ljudska prava i organizacije civilnog društva djeluju u sve ograničenijem prostoru u Kambodži i suočavaju se s uznemiravanjem, zastrašivanjem i proizvoljnim uhićenjima; budući da se izmijenjenim Zakonom o pridruživanju i nevladinim organizacijama iz 2015. ograničava sloboda udruživanja i izražavanja, uključujući uspostavom vladinih kontrola i cenzure nad radom nevladinih organizacija; budući da se Zakonom o sindikatima ograničava sloboda udruživanja i stvaraju nepotrebne prepreke i opterećenja u pogledu postupaka registracije i rada sindikata;

N.  budući da petorici boraca za ljudska prava povezanih s Kambodžanskim udruženjem za ljudska prava i razvoj, Human Rights and Development Association (ADHOC), Nay Vanda, Ny Sokha, Yi Soksan, Lim Mony, i Ny Chakrya, prijete optužbe o podmićivanju svjedoka i sudioništvu u podmićivanju svjedoka; budući da je pet boraca za ljudska prava prije suđenja provelo 14 mjeseci u pritvoru prije puštanja uz jamčevinu;

O.  budući da je za Kambodžu na snazi najpovoljniji mogući režim u okviru općeg sustava povlastica EU-a, točnije sustav „Sve osim oružja”; budući da je EU Kambodži za razvojnu suradnju dodijelio do 410 milijuna EUR za financijsko razdoblje 2014. – 2020., od čega je 10 milijuna EUR namijenjeno podupiranju procesa izborne reforme u Kambodži koji je trenutačno suspendiran;

P.  budući da je glavni tajnik UN-a u svojoj izjavi iz srpnja podsjetio na to da je uključiv i pluralistički politički proces i dalje ključan za očuvanje napretka koji je Kambodža ostvarila u konsolidaciji mira;

Q.  budući da još nisu riješeni sukobi u pogledu plantaža šećera; budući da postoji stalna zabrinutost u vezi s prisilnim iseljavanjima sa zemljišta, opetovanim nekažnjavanjem takvih djela i teškom situacijom pogođenih zajednica; budući da vlada Kambodže još nije potpisala mandat za revizijski postupak EU-a za šećernu trsku;

1.  napominje da je Kem Sokha pušten iz zatvora uz jamčevinu i pod strogim uvjetima; osuđuje činjenicu da se Kem Sokha nalazi u kućnom pritvoru; poziva na to da se sve optužbe protiv Kema Sokhe odbace te da ga se odmah pusti na slobodu; nadalje poziva na to da se druge politički motivirane optužbe i presude protiv političara opozicije, uključujući protiv Sama Rainsyja, odmah odbace;

2.  zabrinut je zbog zdravstvenog stanja Kema Sokhe i poziva kambodžanske vlasti da mu dopuste odgovarajuće liječenje; poziva vladu da Kemu Sokhi dopusti da se sastane sa stranim veleposlanicima, dužnosnicima UN-a i promatračima za ljudska prava;

3.  izražava svoje uvjerenje o tome da se izbori u Kambodži ne mogu smatrati slobodnima i pravednima; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog odvijanja i rezultata izbora u Kambodži 2018., koje vidi kao neuspjeh u provedbi vjerodostojnog procesa i koji su naišli na široku osudu međunarodne zajednice;

4.  poziva kambodžansku vladu da radi na jačanju demokracije i vladavine prava te da poštuje ljudska prava i temeljne slobode, što podrazumijeva potpuno poštovanje ustavnih odredbi o pluralizmu i slobodi udruživanja i izražavanja; nadalje poziva kambodžansku vladu na opoziv svih nedavnih izmjena Ustava, Kaznenog zakona, Zakona o političkim strankama, Zakona o sindikatima, Zakona o nevladinim organizacijama i svih drugih zakonodavnih akata kojima se ograničavaju sloboda izražavanja i političke slobode koje nisu u potpunosti u skladu s obvezama Kambodže i međunarodnim standardima;

5.  naglašava da je za vjerodostojan demokratski proces potrebno okružje u kojem političke stranke, civilno društvo i mediji mogu ispuniti svoje legitimne uloge bez straha, prijetnji ili proizvoljnih ograničenja; poziva vladu da poduzme potrebne mjere kako bi se zajamčio brzi preokret u pogledu raspuštanja Kambodžanske stranke nacionalnog spasa;

6.  ponovno poziva kambodžansku vladu da obustavi sve oblike uznemiravanja i zlostavljanja te odbaci politički motivirane kaznene optužbe protiv članova političke opozicije, boraca za ljudska prava, članova sindikata, boraca za prava radnika, aktivista za zemljišna prava i ostalih aktivista civilnog društva, i novinara, među ostalima; poziva vladu Kambodže da bez odgode na slobodu pusti sve građane koji su pritvoreni jer su djelovali u skladu sa svojim ljudskim pravima, uključujući Jamesa Ricketsona, te da odbaci sve optužbe protiv njih;

7.  podupire odluku o prekidu izborne potpore EU-a Kambodži; podsjeća na nacionalne i međunarodne obveze u pogledu demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava na koje se Kambodža obvezala; potiče kambodžansku vladu na reforme u cilju unapređenja demokracije te na primjenu međunarodno priznatih minimalnih standarda tijekom budućih izbornih postupaka, uključujući organizaciju višestranačkih, slobodnih i pravednih izbora, uspostavu uistinu neovisnog Nacionalnog izbornog odbora i uključivanje nevladinih organizacija i nezavisnih medija u nadziranje izbora i izvještavanje o njima;

8.  podsjeća vladu Kambodže da treba ispuniti svoje obveze u pogledu demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava, koji su ključna sastavnica Sporazuma o suradnji između EU-a i Kambodže i uvjeta u okviru sustava „Sve osim oružja”;

9.  pozdravlja nedavnu misiju EU-a u Kambodži u svrhu utvrđivanja činjenica u okviru sustava „Sve osim oružja” i poziva Komisiju da zaključke što prije dostavi Parlamentu; poziva Komisiju da razmotri moguće posljedice u kontekstu trgovinskih povlastica koje Kambodža uživa, među ostalim pokretanje istrage u skladu s mehanizmima predviđenima sustavom „Sve osim oružja”;

10.  poziva ESVD i Komisiju da sastave popis pojedinaca odgovornih za raspuštanje oporbe i druge ozbiljne povrede ljudskih prava u Kambodži u cilju uvođenja mogućih viznih ograničenja i zamrzavanja njihove imovine;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pomno prati stanje u Kambodži; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da se aktivira i preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da se na predstojećoj 39. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava donose odlučna rezolucija o ljudskim pravima u Kambodži;

12.  poziva kambodžansku vladu da s Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u Kambodži obnovi Memorandum o razumijevanju (MoU) po njegovu isteku 31. prosinca 2018.;

13.  nalaže svom predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, zamjeniku potpredsjednice/ Visoke predstavnice Komisije Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku Udruga zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), vladama i parlamentima država članica te Vladi i Narodnoj skupštini Kambodže.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0348. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0497.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća kojom se Eurojustu odobrava sklapanje Sporazuma o suradnji između Eurojusta i Albanije (08688/2018 – C8-0251/2018 – 2018/0807(CNS))

P8_TA(2018)0347 A8-0275/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (08688/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0251/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0275/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (COM(2017)0008 – C8-0008/2017 – 2017/0002(COD))

P8_TA(2018)0348 A8-0313/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0008),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 16. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0008/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir primjedbe na nacrt zakonodavnog akta koje su podnijeli češki Zastupnički dom te Španjolski parlament i portugalska Skupština,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0313/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1725.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVE KOMISIJE

Komisija izražava žaljenje zbog isključivanja misija navedenih u članku 42. stavku 1. i člancima 43. i 44. UEU-a iz područja primjene Uredbe i napominje da se zbog toga za takve misije neće uvesti pravila o zaštiti podataka. Komisija ističe da se odlukom Vijeća, na temelju članka 39. UEU-a, mogu utvrditi pravila o zaštiti podataka samo ako obradu osobnih podataka vrše države članice pri obavljanju aktivnosti obuhvaćenih područjem primjene zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Takva odluka Vijeća ne može sadržavati pravila koja se primjenjuju na aktivnosti koje provode institucije, tijela, uredi i agencije Unije. Kako bi se otklonila pravna praznina, moguću bi odluku Vijeća trebalo dopuniti dodatnim dopunskim instrumentom na temelju članka 16. UFEU-a.

Komisija napominje da se člankom 9. stavkom 3. (bivši članak 70.a općeg pristupa Vijeća) ne određuju nove obveze za institucije i tijela Unije u pogledu ravnoteže između zaštite osobnih podataka i javnog pristupa dokumentima.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika kao izvora informacija, postupaka, usluga podrške i otklanjanja poteškoća te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (COM(2017)0256 – C8-0141/2017 – 2017/0086(COD))

P8_TA(2018)0349 A8-0054/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2017)0256),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. te članak 21. stavak 2., članak 48. i članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0141/2017),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0054/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1724.)

(1) SL C 81, 2.3.2018., str. 88.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o požarima u Matiju u regiji Atika (Grčka) u srpnju 2018. i odgovoru EU-a (2018/2847(RSP))

P8_TA(2018)0350 RC-B8-0388/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (COM(2017)0772),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum usvojen Odlukom 1/CP.21 na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su u srpnju 2018. požari u regiji Atici u Grčkoj uzrokovali tragičan gubitak 99 života te da su stotine osoba ozlijeđene;

B.  budući da su spomenuti požari uništili kuće i da su stotine ljudi evakuirane, da su teško oštetili lokalnu i regionalnu infrastrukturu, naštetili okolišu, poremetili gospodarske aktivnosti i poljoprivredu te narušili potencijal turističkog i uslužnog sektora;

C.  budući da su se velike suše i šumski požari povećali učestalošću, težinom, složenošću i utjecajem diljem Europe te da ih pogoršavaju klimatske promjene;

D.  budući da ulaganje u borbu protiv klimatskih promjena predstavlja hitnu mjeru u pogledu sprečavanja katastrofa uzrokovanih sušama i šumskim požarima;

E.  budući da su Grčka, Švedska i Latvija zatražile potporu EU-a preko Mehanizma Unije za civilnu zaštitu tijekom ljeta 2018. zbog požara;

1.  izražava duboko saučešće s obiteljima svih onih koji su izgubili živote u požarima u regiji Atici;

2.  suosjeća sa svim stanovnicima pogođenima šumskim požarima u toj regiji;

3.  odaje počast predanosti vatrogasaca, obalne straže, volontera i ljudi koji su riskirali svoje živote kako bi ugasili požare i spasili svoje sugrađane;

4.  ističe ulogu Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu u mobiliziranju letjelica, vozila, zdravstvenih djelatnika i vatrogasaca iz cijele Europske unije;

5.  podsjeća da je za obnovu ključne infrastrukture i operacije čišćenja nakon prirodnih katastrofa moguće dobiti pristup sredstvima iz više fondova EU-a, kao što je Fond solidarnosti EU-a;

6.  ponovno ističe važnost kohezijskih fondova EU-a za sprečavanje požara i odgovor na hitne situacije te poziva države članice da ih u potpunosti iskoriste, kao i da informiraju javnost o opasnostima od šumskih požara;

7.  ističe da je potrebno više znanstvenih istraživanja u okviru mehanizama procjene rizika, sustava prevencije i ranog otkrivanja te drugih sredstava za borbu protiv tih pojava, te da treba poboljšati razmjenu iskustava i najboljih praksi među regijama i državama članicama;

8.  naglašava da Svjetska meteorološka organizacija u dokumentu objavljenom 1. kolovoza 2018.(2) pruža dokaze da je toplinski val u Europi 2018. povezan s klimatskim promjenama; snažno potiče Komisiju i države članice da uspostave ciljeve i provedu klimatske politike kojima će ispuniti svoje obveze u okviru Pariškog sporazuma;

9.  također ističe potrebu da se zajamči sprečavanje poplava u područjima zahvaćenima šumskim požarima kako bi se spriječile daljnje katastrofe;

10.  poziva Komisiju da u procjenu postojećih mjera EU-a kao što su Strategija EU-a za šume i Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama uključi i upravljanje rizikom od požara te upravljanje šumama i okolišem koja se temelje na ekosustavu i da prilagoditi navedene strategije ako se utvrde nedostaci;

11.  poziva Vijeće i Komisiju da finaliziraju s Parlamentom međuinstitucijske pregovore o novom Mehanizmu EU-a za civilnu zaštitu i uspostave rescEU do kraja 2018. godine;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, vladama država članica te regionalnim tijelima vlasti u područjima pogođenima požarima.

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3. (2) https://public.wmo.int/en/media/news/july-sees-extreme-weather-high-impacts

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o prijetnji rušenjem Khan al-Ahmara i drugih beduinskih naselja (2018/2849(RSP))

P8_TA(2018)0351 RC-B8-0384/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o sukobu između Izraela i Palestine,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 7. rujna 2018. o najnovijim događajima u vezi s planiranim rušenjem naselja Khan al-Ahmar,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine o naselju Khan al-Ahmar od 10. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju iz 1949., a posebno njezine članke 49., 50., 51. i 53.,

–  uzimajući u obzir Šestomjesečno izvješće o rušenju i zapljeni objekata koje je financirao EU na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, od siječnja do lipnja 2018., koje je 24. kolovoza 2018. objavila Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 5. rujna 2018. izraelski Visoki sud odbacio predstavke stanovnika Khan al-Ahmara; budući da je Visoki sud nadležnim tijelima odobrio izvršavanje plana preseljenja stanovnika tog naselja u Zapadni Jahalin; budući da je Visoki sud dopustio izraelskim vlastima da nastave s planovima rušenja Khan al-Ahmara;

B.  budući da je Khan al-Ahmar jedna od 46 beduinskih zajednica na središnjem području Zapadne obale za koje UN smatra da postoji visok rizik od prisilnog preseljenja; budući da tu zajednicu čine 32 obitelji s ukupno 173 osobe, uključujući 92 maloljetnika; budući da je izraelska vojska izdala nalog za rušenje svih objekata u naselju;

C.  budući da je 2010. izraelski Visoki sud presudio da su svi objekti u naselju Khan al-Ahmar izgrađeni nezakonito, pri čemu su prekršeni zakoni prostornog planiranja i zbog čega ih je potrebno uništiti; budući da je Visoki sud također istaknuo da izraelske vlasti trebaju naći odgovarajuću alternativu za školu i stanovnike te zajednice; budući da je Država Izrael pismeno izvijestila o tome što će sve ponuditi obiteljima koje dođu u Zapadni Jahalin (Abu Dis), kao i o mogućnosti da se za preseljenje uredi i druga lokacija, istočno od Jerihona; budući da je zajednica Khan al-Ahmar odbila preseljenje;

D.  budući da su prisilna preseljenja stanovnika okupiranog teritorija zabranjena u skladu s Četvrtom ženevskom konvencijom, osim ako je to potrebno za očuvanje sigurnosti stanovništva ili zbog viših vojnih razloga, te predstavljaju teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

E.  budući da su izraelske vlasti palestinskim stanovnicima područja C na Zapadnoj obali nametnule iznimno ograničavajući režim izgradnje; budući da je u skladu s tim režimom Palestincima gotovo onemogućena legalna gradnja na tom području te se koristi kao metoda deložacije Palestinaca i sve većeg naseljavanja; budući da su prema međunarodnom pravu izraelska naselja nezakonita i čine veliku prepreku mirovnim naporima; budući da je u skladu s međunarodnim pravom svaka treća strana, uključujući države članice EU-a, dužna odbiti priznati naselja na okupiranim teritorijima i pružati im pomoć te im se i u praksi doista mora protiviti;

F.  budući da je Khan al-Ahmar smješten u koridoru E1 na okupiranoj Zapadnoj obali; budući da je očuvanje statusa quo u tom području od temeljne važnosti za održivost dvodržavnog rješenja te za buduću uspostavu održive i cjelovite palestinske države ; budući da je Parlament opetovano izrazio protivljenje svim djelovanjima koja ugrožavaju održivost dvodržavnog rješenja i poticao obje strane da politikama i djelovanjima dokažu istinsku predanost dvodržavnom rješenju s ciljem ponovne izgradnje povjerenja;

G.  budući da 10 država članica EU-a podržava humanitarne programe u Khan al-Ahmaru, uključujući izgradnju osnovne škole, i da je sada ugroženo procijenjenih 315 000 EUR humanitarne pomoći koju financira EU;

H.  budući da se, prema Uredu predstavnika EU-a u Palestini, uništavanje i zapljena palestinske imovine na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, nastavila u prvoj polovici 2018.; budući da se rušenjem Khan al-Ahmara postavlja negativan presedan za desetke drugih beduinskih zajednica diljem Zapadne obale;

1.  pridružuje se potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u njihovu pozivu izraelskoj vladi da obustavi plan preseljenja koji će dovesti do rušenja naselja Khan al-Ahmar i prisilnog preseljenja njegova stanovništva na drugu lokaciju; smatra da je izrazito važno da EU zadrži jednoglasan stav o tom pitanju;

2.  upozorava izraelske vlasti da bi rušenje Khan al-Ahmara i prisilno preseljenje njegovih stanovnika predstavljalo ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

3.  izražava zabrinutost zbog posljedica rušenja Khan al-Ahmara, koje bi moglo dodatno ugroziti održivost dvodržavnog rješenja i narušiti izglede za mir; ponavlja da su zaštita i očuvanje održivosti dvodržavnog rješenja glavni prioritet za politike i djelovanje EU-a u pogledu izraelsko-palestinskog sukoba i bliskoistočnog mirovnog procesa;

4.  inzistira, u slučaju da dođe do uništenja Khana al-Ahmara i preseljenja njegova stanovništva, na tome da reakcija EU-a odgovara ozbiljnosti takvog razvoja događaja i bude usklađena s dugogodišnjom potporom zajednici Khan al-Ahmara; poziva potpredsjednicu Unije / Visoku predstavnicu da osnaži kontakte EU-a s izraelskim vlastima u pogledu punog poštovanja prava palestinskog stanovništva u području C i da ustraje na traženju odštete od Izraela za uništenje infrastrukture koju je financirao EU;

5.  poziva izraelsku vladu da smjesta prekine svoju politiku prijetnji rušenjem i deložacijom usmjerenu na beduinske zajednice koje obitavaju u Negevu i na području C na okupiranoj Zapadnoj obali; ističe da je uništavanje kuća, škola i druge vitalne infrastrukture na okupiranom palestinskom teritoriju nezakonito prema međunarodnom humanitarnom pravu;

6.  podsjeća da je Izrael, u skladu s Četvrtom ženevskom konvencijom, u potpunosti odgovoran za pružanje potrebnih usluga, uključujući obrazovanje i zdravstvenu skrb, kao i za jamčenje dobrobiti ljudi koji žive pod njegovom okupacijom;

7.  i dalje je čvrsto uvjeren da je jedino trajno rješenje sukoba na Bliskom istoku uspostava dviju demokratskih država, Izraela i Palestine, koje koegzistiraju u miru sa sigurnim i priznatim granicama, na temelju granica iz 1967. i s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država; osuđuje sve jednostrane odluke ili akcije koje mogu potkopati izglede za ostvarivanje tog rješenja;

8.  poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i promijene svoju politiku naseljavanja; poziva EU da ostaje ustrajan po tom pitanju;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom koordinatoru Ujedinjenih naroda za bliskoistočni mirovni proces, Knesetu i izraelskoj vladi, predsjedniku Palestinske samouprave te Palestinskom zakonodavnom vijeću.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu (2018/2035(INI))

P8_TA(2018)0352 A8-0262/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. pod naslovom „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” (COM(2018)0028),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 16. siječnja 2018. o utjecaju upotrebe oksorazgradive plastike, uključujući oksorazgradive plastične vrećice za nošenje, na okoliš (COM(2018)0035),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije i radni dokument službi Komisije od 16. siječnja 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (COM(2018)0032),

–  uzimajući u obzir Komisijin Plan rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. (COM(2016)0773), a posebno cilj koji se u njemu navodi u vezi s donošenjem zahtjeva koji će biti svojstveniji samom proizvodu i horizontalniji u područjima kao što su trajnost, mogućnost popravka, mogućnost nadogradnje, dizajn za rastavljanje i lakoća ponovne uporabe i recikliranja;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(6) (u daljnjem tekstu: Direktiva o ekološkom dizajnu) te provedbene propise i dobrovoljne sporazume donesene u skladu s tom direktivom,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o općem akcijskom programu Unije za okoliš do 2020.(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. prosinca 2017. o ekoinovacijama: omogućivanje prijelaza na kružno gospodarstvo,

–  uzimajući u obzir Posebno izvješće Eurobarometra br. 468 iz listopada 2017. o stavovima europskih građana u odnosu na okoliš,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama i 21. konferenciju stranaka (COP 21) UNFCCC-a,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda pod naslovom „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, donesenu 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o međunarodnom upravljanju oceanima: Plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za ribarstvo (A8-0262/2018),

A.  budući da je plastika vrijedan materijal koji se u velikoj mjeri upotrebljava u svim lancima vrijednosti, koji pridonosi društvu i gospodarstvu ako se njime odgovorno koristi i upravlja;

B.  budući da trenutačni način na koji se plastika proizvodi, koristi i odlaže ima štetan učinak na okoliš, klimu i gospodarstvo, a potencijalno i na zdravlje ljudi i životinja; budući da je stoga ključni izazov proizvoditi i koristiti plastiku na odgovoran i održiv način u svrhu smanjenja stvaranja plastičnog otpada te smanjenja upotrebe opasnih tvari u plastici, kad god je to moguće; budući da istraživanja i inovacije u području novih tehnologija i alternativnih rješenja imaju važnu ulogu u tom pogledu;

C.  budući da ti negativni učinci stvaraju zabrinutost u javnosti, pri čemu 74 % građana EU-a izražava zabrinutost zbog posljedica upotrebe plastike na zdravlje, a 87 % građana zabrinuto je zbog njezinih učinaka na okoliš;

D.  budući da bi trebalo iskoristiti trenutačni politički zamah kako bi se prešlo na održivo kružno gospodarstvo plastike kojim se u skladu s hijerarhijom otpada daje prioritet sprečavanju stvaranja plastičnog otpada;

E.  budući da je nekoliko država članica već uvelo nacionalne zakonodavne mjere za zabranu mikroplastike koja je namjerno dodana kozmetičkim proizvodima;

F.  budući da su europske zemlje izvozile plastični otpad, uključujući u zemlje u kojima neodgovarajući sustavi za gospodarenje i upravljanje otpadom dovode do štete za okoliš i rizika za zdravlje lokalnih zajednica, osobito osoba koje upravljaju otpadom;

G.  budući da je plastični otpad globalno pitanje te je potrebna međunarodna suradnja za borbu protiv tog izazova; budući da je EU predan ostvarivanju ciljeva UN-a za održivi razvoj, od kojih je nekolicina relevantna za održivu potrošnju i proizvodnju plastike kako bi se ograničio njezin učinak na more i kopno;

H.  budući da je godišnja globalna proizvodnja plastike 2015. dosegnula 322 milijuna tona, a očekuje se da će se udvostručiti tijekom idućih 20 godina;

I.  budući da u EU-u svake godine nastane 25,8 milijuna tona plastičnog otpada;

J.  budući da se u EU-u samo 30 % plastičnog otpada prikupi za recikliranje; budući da se samo 6 % plastike stavljene na tržište dobije od reciklirane plastike;

K.  budući da su stope odlaganja (31 %) i spaljivanja (39 %) plastičnog otpada i dalje visoke;

L.  budući da se oko 95 % vrijednosti plastičnog ambalažnog materijala trenutačno ispušta iz gospodarstva, što dovodi do godišnjih gubitaka u iznosu od 70 do 105 milijardi EUR;

M.  budući da EU ima cilj recikliranja 55 % plastičnog ambalažnog materijala do 2030.;

N.  budući da recikliranje plastike može znatno utjecati na klimatske promjene u pogledu smanjenja emisija CO2;

O.  budući da diljem svijeta svake godine od 5 do 13 milijuna tona plastike završi u svjetskim oceanima te se procjenjuje da je danas u oceanima više od 150 milijuna tona plastike;

P.  budući da svake godine u more i oceane unutar EU-a dospije od 150 000 do 500 000 tona plastičnog otpada;

Q.  budući da će, prema istraživanjima koja navode Ujedinjeni narodi, do 2050. u oceanima biti više plastike nego riba ako se ništa ne poduzme,;

R.  budući da plastika čini 85 % otpada na plažama i preko 80 % morskog otpada;

S.  budući da se gotovo sve vrste plastičnog materijala mogu naći u oceanu, počevši od velike pacifičke nakupine otpada, koja sadržava barem 79 000 tona plastike koja pluta na površini od 1,6 milijuna četvornih kilometara, do najudaljenijih područja Zemlje kao što su dno oceana i Arktik;

T.  budući da morski otpad ima štetne učinke na gospodarske aktivnosti i ljudski hranidbeni lanac;

U.  budući da 90 % svih morskih ptica guta plastične čestice;

V.  budući da još nije poznat potpuni učinak plastičnog otpada na floru, faunu i zdravlje ljudi; budući da su dokumentirane katastrofalne posljedice za morski život, s gotovo 100 milijuna ubijenih morskih životinja svake godine zbog plastičnog otpada u oceanu;

W.  budući da se rješenja za problem plastičnog otpada u moru ne mogu odvojiti od ukupne strategije za plastiku; budući da je članak 48. Uredbe o kontroli ribarstva(11), koji sadrži mjere osmišljene za promicanje pronalaženja i izvlačenja izgubljenog ribolovnog alata, korak u pravom smjeru, ali ima previše ograničeno područje primjene jer je državama članicama dopušteno izuzeti veliku većinu ribarskih plovila iz te obveze pa je provedba zahtjeva za izvješćivanje i dalje slaba;

X.  budući da se u Jadranskom moru, u okviru projekata koji se sufinanciraju sredstvima europske teritorijalne suradnje, istražuju novi instrumenti upravljanja i dobrih praksi kako bi se ublažio i, ako je moguće, uklonio fenomen ostavljanja ribolovnog alata te ujedno prepoznala nova uloga ribarskih flota kao morske straže;

Y.  budući da su države članice potpisnice Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) i cilj bi im trebao biti potpuna provedba njezinih odredbi;

Z.  budući da u situacijama kada se morski organizmi uhvate ili zapetljaju u izgubljene ili odbačene biološki nerazgradive ribolovne mreže, zamke i štapove ili se u njima ozlijede, izgladne i uginu govorimo o fantomskom ribolovu; budući da je fenomen tzv. „fantomskog ribolova” uzrokovan izgubljenim i odbačenim ribolovnim alatom; budući da se Uredbom o kontroli ribarstva zahtijeva obvezno označivanje ribolovnog alata i obavješćivanje o izgubljenom ribolovnom alatu te njegovo izvlačenje; budući da stoga neki ribari na vlastitu inicijativu u luke donose izgubljene mreže izvučene iz mora;

AA.  budući da se, unatoč tome što je teško točno procijeniti precizan doprinos akvakulture morskom otpadu, procjenjuje da 80 % morskog otpada čine plastika i mikroplastika te da je od 20 % do 40 % tog plastičnog otpada u moru djelomično povezano s ljudskim aktivnostima na moru, uključujući komercijalne brodove i brodove za kružna putovanja, dok ostatak potječe s kopna, te budući da se, prema nedavnoj studiji FAO-a(12), oko 10 % tog iznosa odnosi na izgubljeni i odbačeni ribolovni alat; budući da je izgubljeni i odbačeni ribolovni alat jedan dio plastičnog otpada u moru i da se procjenjuje da 94 % plastičnog otpada koji dospije u ocean završi na morskom dnu, potrebno je koristiti Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) za izravno sudjelovanje ribara u programima „ribolova na morski otpad”, osiguravajući im isplate ili druge financijske i materijalne poticaje;

AB.  budući da se svake godine u EU-u od 75 000 do 300 000 tona mikroplastike ispušta u okoliš, uključujući mikroplastiku koja je namjerno dodana plastičnim proizvodima, mikroplastiku ispuštenu tijekom upotrebe proizvoda i onu proizvedenu starenjem plastičnih proizvoda;

AC.  budući da mikroplastika i nanočestice predstavljaju poseban izazov u pogledu javne politike;

AD.  budući da se mikroplastika nalazi u 90 % flaširane vode;

AE.  budući da se pozdravlja zahtjev Komisije upućen Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) u kojem od nje traži da ispita znanstvenu osnovu za ograničenje upotrebe namjerno dodane mikroplastike u potrošačkim proizvodima ili proizvodima za profesionalnu upotrebu;

AF.  budući da se pozdravlja zahtjev Komisije upućen Europskoj agenciji za kemikalije da pripremi prijedlog mogućeg ograničenja upotrebe oksorazgradive plastike;

AG.  budući da u skladu s člankom 311. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uvođenje novih vlastitih resursa podliježe posebnom zakonodavnom postupku kojim se nalaže suglasnost država članica i savjetovanje s Parlamentom;

Opće napomene

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” (COM(2018)0028) kao napredak u smjeru prijelaza EU-a s linearnog na kružno gospodarstvo; prepoznaje korist plastike za gospodarstvo i svakodnevni život, ali istovremeno i njezine negativne učinke; smatra da je stoga ključni izazov upravljati plastikom na održiv način duž cijelog lanca vrijednosti i time promijeniti način na koji proizvodimo i koristimo plastiku kako bi se njezina vrijednost odrazila na gospodarstvo bez štetnog utjecaja na okoliš, klimatske promjene i javno zdravlje;

2.  ističe da bi, prema Okvirnoj direktivi o otpadu, sprečavanje nastanka otpada unaprijed trebalo biti prioritet u skladu s hijerarhijom otpada; nadalje, smatra da je znatno povećanje učinkovitosti recikliranja plastike ključno za poticanje održivog gospodarskog razvoja te zaštite okoliša i javnog zdravlja; poziva sve dionike da nedavnu kinesku zabranu uvoza plastičnog otpada sagledaju kao priliku za ulaganje u sprečavanje nastanka plastičnog otpada, uključujući putem poticanja ponovne upotrebe i kružnog dizajna proizvoda te za ulaganje u najsuvremenije pogone za prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje u EU-u; smatra da je razmjena najboljih praksi u tom pogledu važna, posebno za mala i srednja poduzeća;

3.  uvjeren je da strategija za plastiku treba služiti i kao poluga za poticanje novih, pametnih, održivih i kružnih modela poslovanja, proizvodnje i potrošnje kojima se obuhvaća cijeli lanac vrijednosti u skladu s 12. ciljem održivog razvoja UN-a o održivoj potrošnji i proizvodnji uz internalizaciju vanjskih troškova; poziva Komisiju da u tu svrhu osigura jasne poveznice među politikama o otpadu, kemikalijama i proizvodima u Uniji, uključujući razvojem netoksičnih ciklusa materijala u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš;

4.  poziva Komisiju da uspostavi politiku za kružno gospodarstvo i biogospodarstvo za razdoblje nakon 2020. godine temeljenu na snažnom stupu istraživanja i inovacija te da se pobrine da u novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) budu na raspolaganju potrebna odobrena sredstva za preuzimanje obveza; posebno ističe važnost istraživanja u svrhu razvoja inovativnih rješenja i razumijevanja utjecaja makro, mikro i nanoplastike na ekosustave i zdravlje ljudi;

5.  ističe da postoje različite vrste plastike i mnoštvo mogućih primjena te da je stoga potreban prilagođen pristup za različite lance vrijednosti, često čak specifičan za određeni proizvod, uz različitu kombinaciju rješenja u kojima se uzima u obzir učinak na okoliš, postojeća alternativna rješenja, lokalne i regionalne potrebe te kojima će se jamčiti ispunjavanje funkcionalnih potreba;

6.  ističe da je za uspjeh potrebno zajedničko i koordinirano djelovanje svih dionika duž cijelog lanca vrijednosti, uključujući potrošače, kako bi se postigao ishod koji pridonosi gospodarstvu, okolišu, klimatskim promjenama i zdravlju;

7.  naglašava da je smanjenje stvaranja otpada zajednička odgovornost te da je promjena opće zabrinutosti zbog plastičnog otpada u javnu odgovornost i dalje važan izazov; ističe činjenicu da je razvoj novih obrazaca potrošnje poticanjem promjene u ponašanju potrošača ključan u tom pogledu; poziva na znatnije podizanje razine svijesti potrošača o učincima onečišćenja plastičnim otpadom te važnosti sprečavanja nastanka i ispravnog upravljanja otpadom te postojećih alternativa;

Od dizajna za recikliranje do dizajna za kružnost

8.  poziva nadležna tijela u državama članicama da zajamče punu i žurnu provedbu i primjenu cijele pravne stečevine u pogledu proizvoda i otpada; ističe da se u EU-u samo 30 % plastičnog otpada prikupi za recikliranje, što dovodi do golemog gubitka resursa; naglašava da do 2030. plastika više neće biti dopuštena na odlagalištima i da države članice trebaju upravljati svojim plastičnim otpadom u skladu s odredbama utvrđenima Direktivom 2008/98/EZ; ponavlja da države članice trebaju primjenjivati ekonomske instrumente i poduzimati druge mjere kako bi osigurale poticaje za primjenu hijerarhije otpada; ističe važnost pogona za odvojeno prikupljanje i razvrstavanje kako bi se omogućilo visokokvalitetno recikliranje i povećala primjena kvalitetnih sekundarnih sirovina;

9.  poziva sve dionike iz industrije da odmah počnu konkretno djelovati kako bi zajamčili da se sva plastična ambalaža može ponovno upotrijebiti ili isplativo reciklirati najkasnije do 2030., da povežu vlastiti identitet robne marke s održivim i kružnim poslovnim modelima i da koriste svoju marketinšku moć kako bi promicali održive i kružne obrasce potrošnje; poziva Komisiju da provodi nadzor i procjenjuje napretke, promiče najbolje prakse i provjerava istinitost navoda u pogledu okoliša kako bi se izbjegao manipulativni zeleni marketing („greenwashing”);

10.  smatra da bi civilno društvo trebalo biti propisno uključeno i obaviješteno kako bi moglo držati industriju odgovornom za njezina obećanja i obveze;

11.  potiče Komisiju da ispuni svoju obvezu da do kraja 2020. preispita i jasnije utvrdi ključne zahtjeve u Direktivi o ambalaži i ambalažnom otpadu, uzimajući u obzir relativna svojstva različitih ambalažnih materijala na osnovi procjena životnog ciklusa, pri čemu bi se osobito trebalo posvetiti pitanjima sprečavanja nastanka otpada i dizajna za kružnost; poziva Komisiju da dobrovoljno predloži jasne, provedive i učinkovite zahtjeve, uključujući u pogledu „plastične ambalaže koju je moguće ponovno upotrijebiti i reciklirati” te prekomjerne ambalaže;

12.  poziva Komisiju da učinkovitu upotrebu resursa i kružnost otpada učini glavnim načelima, uključujući važnu ulogu koju mogu imati kružni materijali, proizvodi i sustavi, također i za plastične predmete koji nisu ambalaža; smatra da se to, među ostalim, može postići proširenom odgovornošću proizvođača, razvojem standarda za proizvode, provođenjem procjena životnog ciklusa, širenjem zakonodavnog okvira za ekološki dizajn kako bi se obuhvatile sve glavne skupine plastičnih proizvoda, primjenom odredbi za eko označavanje i provođenjem metode ekološkog otiska proizvoda;

Stvaranje istinskog jedinstvenog tržišta za recikliranu plastiku

13.  primjećuje da postoje razni razlozi za slabu primjenu reciklirane plastike u EU-u, među ostalim zbog niskih cijena fosilnih goriva koje djelomično proizlaze iz subvencija, manjka povjerenja i nedostatka visokokvalitetne opskrbe; naglašava da je potrebno stabilno unutarnje tržište za sekundarne sirovine kako bi se zajamčio prijelaz na kružno gospodarstvo; poziva Komisiju da riješi prepreke koje se nalaze pred tim tržištem i osigura ravnopravne uvjete;

Standardi kvalitete i provjera

14.  poziva Komisiju da brzo izradi standarde kvalitete kako bi se izgradilo povjerenje i potaknulo tržište sekundarne plastike; potiče Komisiju da pri razvoju tih standarda kvalitete uzme u obzir različite stupnjeve recikliranja koji će biti u skladu s funkcionalnošću različitih proizvoda, štiteći pritom javno zdravlje, sigurnost hrane i okoliš; poziva Komisiju da se pobrine za sigurnu upotrebu recikliranih materijala koji dolaze u dodir s hranom te da potiče inovacije;

15.  traži Komisiju da uzme u obzir najbolje prakse s neovisnim certificiranjem koje provode treće strane i da podupire certificiranje recikliranih materijala jer je provjera ključna za jačanje povjerenja industrije i potrošača recikliranih materijala;

Reciklirani sadržaj

16.  poziva sve aktere u industriji da svoja javna obećanja u pogledu povećanja upotrebe reciklirane plastike pretvore u formalne obveze i da konkretno djeluju;

17.  smatra da su možda potrebna obvezna pravila o recikliranom sadržaju kako bi se potaknula primjena sekundarnih sirovina sve dok tržišta recikliranih materijala ne počnu djelovati; poziva Komisiju da uzme u obzir utvrđivanje zahtjeva za minimalni reciklirani sadržaj za određene plastične proizvode koji se nalaze na tržištu EU-a, uz istovremeno ispunjavanje zahtjeva o sigurnosti hrane;

18.  poziva države članice da razmotre uvođenje smanjenog poreza na dodanu vrijednost (PDV) za proizvode koji sadržavaju reciklirani sadržaj;

Kružna nabava

19.  ističe da je nabava ključni instrument u prijelazu na kružno gospodarstvo jer može povećati inovacije u poslovnim modelima i potaknuti proizvode i usluge s učinkovitom upotrebom resursa; ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u tom pogledu; poziva Komisiju da uspostavi mrežu učenja EU-a o kružnoj nabavi kako bi se izvukle pouke iz pilot-projekata; smatra da bi ta dobrovoljna djelovanja osigurala put, na temelju opsežne procjene utjecaja, prema uspostavi pravila i kriterija EU-a u pogledu javne kružne nabave;

20.  traži od država članica da postupno ukinu sve negativne poticaje kojima se otežava ostvarenje najviših mogućih razina recikliranja plastike;

Povezanost između otpada i kemikalija

21.  poziva nadležna tijela u državama članicama da optimiziraju kontrole uvezenih materijala i proizvoda kako bi se zajamčila i provela usklađenost sa zakonodavstvom EU-a o kemikalijama i proizvodima;

22.  upućuje na Rezoluciju Europskog parlamenta o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu;

Sprečavanje nastanka plastičnog otpada

Plastika za jednokratnu uporabu

23.  napominje da ne postoji univerzalno rješenje za štetne učinke plastike za jednokratnu uporabu na okoliš i smatra da je stoga za rješavanje tog složenog pitanja potrebna kombinacija dobrovoljnih i regulatornih mjera te promjena svijesti, ponašanja i sudjelovanja potrošača;

24.  uzima u obzir djelovanja koja su provele neke države članice, te stoga pozdravlja prijedlog Komisije u pogledu donošenja posebnog zakonodavnog okvira za smanjenje učinka određenih plastičnih proizvoda na okoliš, osobito plastike za jednokratnu upotrebu; smatra da bi taj prijedlog trebao pridonijeti znatnom smanjenju morskog otpada, od kojeg 80 % čini plastika, te na taj način pridonijeti ostvarenju cilja Programa održivog razvoja do 2030. u pogledu sprečavanja nastanka i znatnog smanjenja morskog onečišćenja svih vrsta;

25.  smatra da je važno da se tim okvirom ponudi ambiciozan skup mjera za nadležna tijela u državama članicama koji je kompatibilan s integritetom jedinstvenog tržišta, kojim se stvara opipljiv i pozitivan učinak na okoliš i socijalno-gospodarske pokazatelje te se potrošačima pruža potrebna funkcionalnost;

26.  prepoznaje da se smanjenjem i ograničenjem upotrebe jednokratnih plastičnih proizvoda mogu stvoriti prilike za uspostavu održivih poslovnih modela;

27.  poziva se na trenutačna djelovanja u okviru običnog zakonodavnog postupka u pogledu tog prijedloga;

28.  ističe da postoje različiti načini za postizanje visokih stopa odvojenog prikupljanja i recikliranja te smanjenja plastičnog otpada koji dospijeva u okoliš, uključujući programe proširene odgovornosti proizvođača s moduliranim naknadama, sustave povratnih naknada i podizanje razine osviještenosti javnosti; prepoznaje doprinose uspostavljenih sustava djelovanja u različitim državama članicama i potencijal za razmjenu najboljih praksi među državama članicama; ističe da izbor određenog sustava i dalje ovisi o nadležnom tijelu države članice;

29.  pozdravlja činjenicu da se u Direktivi 94/62/EZ utvrđuje da su države članice dužne uspostaviti obvezne programe proširene odgovornosti proizvođača za svu ambalažu do kraja 2024. i poziva Komisiju da razmotri mogućnost proširivanja te obveze na druge plastične proizvode u skladu s člancima 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ;

30.  prima na znanje prijedlog Komisije o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (COM(2018)0325) o nacionalnom doprinosu koji se izračunava na temelju količine nerecikliranog plastičnog ambalažnog otpada; smatra da poticajni učinak tog mogućeg doprinosa mora biti u skladu s hijerarhijom otpada; ističe stoga da bi se prioritet trebao dati sprečavanju nastanka otpada;

31.  poziva Komisiju i države članice da podupru međunarodnu koaliciju za smanjenje onečišćenja plastičnim vrećicama osnovanu na konferenciji COP 22 u Marakešu u studenome 2016. te da joj se pridruže;

32.  smatra da supermarketi imaju ključnu ulogu u smanjenju upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu u EU-u; pozdravlja inicijative poput supermarketa bez plastike koje im pružaju mogućnost da isprobaju kompostabilne biomaterijale kao alternative plastičnoj ambalaži;

33.  pozdravlja Prijedlog direktive koji je donijela Komisija o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada (COM(2018)0033) kojim se nastoje znatno smanjiti opterećenje i troškovi koje ribarima predstavlja vraćanje ribolovne opreme i plastičnog otpada u luku; naglašava da bi ribari mogli imati važnu ulogu, osobito ako bi prikupljali plastični otpad u moru tijekom svojih ribolovnih aktivnosti i donosili ga natrag u luku gdje će se propisno zbrinuti; naglašava da bi Komisija i države članice trebale poticati tu aktivnost tako da se ribarima ne naplaćuju naknade za obradu tog otpada;

34.  žali zbog toga što provedba članka 48. stavka 3. Uredbe o kontroli ribarstva u vezi s obvezama pronalaženja i izvlačenja izgubljenog ribolovnog alata te izvješćivanja o njemu nije obuhvaćena izvješćem Komisije o evaluaciji i provedbi za 2017.; ističe potrebu za detaljnom procjenom provedbe zahtjeva iz Uredbe o kontroli ribarstva u pogledu ribolovnih alata;

35.  poziva Komisiju, države članice i regije da podrže planove prikupljanja otpada u moru uz angažman ribarskih plovila, gdje je to moguće, i da u lukama postave objekte za prihvat i zbrinjavanje otpada iz mora te uvedu sustav recikliranja otpadnih mreža; poziva Komisiju i države članice da se koriste preporukama iz Dobrovoljnih smjernica FAO-a za označivanje ribolovnog alata i da pritom tijesno surađuju s ribolovnim sektorom kako bi se suzbio fantomski ribolov;

36.  poziva Komisiju, države članice i regije da intenziviraju prikupljanje podataka o plastici u moru time što će na razini EU-a uspostaviti i provoditi obvezni digitalni sustav izvješćivanja o ribolovnom alatu koji izgube ribarski brodovi, a koji služi za njegovo izvlačenje, služeći se podacima iz regionalnih baza podataka za razmjenu informacija kroz europsku bazu podataka kojom upravlja Europska agencija za kontrolu ribarstva ili da pretvore mrežu SafeSeaNet u sustav na razini EU-a pristupačan korisnicima koji će ribarima omogućiti da upozoravaju na izgubljeni ribolovni alat;

37.  ističe da države članice trebaju uložiti više napora u razvoj strategija i planova za smanjenje odlaganja ribolovnog alata u moru, uključujući s pomoću bespovratnih sredstava Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo te uz potporu strukturnih fondova i europske teritorijalne suradnje i obvezno aktivno uključivanje regija;

Plastika biološkog podrijetla, biorazgradivost i kompostabilnost

38.  čvrsto podržava Komisiju u predlaganju dodatnih jasnih standarda, usklađenih pravila i definicija o sadržaju biološkog podrijetla, biorazgradivosti (neovisno obilježje sirovine) i kompostabilnosti kako bi se odgovorilo na postojeće pogrešne predodžbe i nesporazume te se potrošačima pružile jasne informacije;

39.  ističe činjenicu da se poticanjem održivog biogospodarstva može pridonijeti smanjenju ovisnosti Europe o uvoznim sirovinama; naglašava da plastika biološkog podrijetla i biorazgradiva plastika mogu imati važnu ulogu, a pokazale su se korisnima s gledišta životnog ciklusa; smatra da se treba provesti procjena biorazgradivosti u odgovarajućim stvarnim uvjetima;

40.  ističe da biorazgradiva i kompostabilna plastika mogu doprinijeti prijelazu na kružno gospodarstvo, ali ne mogu se smatrati rješenjem ni protiv nastajanja morskog otpada niti bi se njihovom upotrebom trebale opravdati nepotrebne jednokratne primjene plastike; stoga poziva Komisiju da razradi jasne kriterije za korisne proizvode koji se sastoje od biorazgradive plastike i načine njihove primjene, uključujući ambalažu i primjene u poljoprivredi; poziva na daljnje ulaganje u istraživanje i razvoj u tom pogledu; ističe da se s biorazgradivom i biološki nerazgradivom plastikom mora različito postupati u pogledu ispravnog upravljanja otpadom;

41.  naglašava da biorazgradiva plastika nudi potencijal za djelomičnu diferencijaciju sirovina i u tom pogledu poziva na daljnje ulaganje u istraživanje i razvoj; prima na znanje postojanje inovativnih materijala na biološkoj osnovi koji su već na tržištu; ističe potrebu za neutralnim i jednakim tretmanom zamjenskih materijala;

42.  poziva na potpunu zabranu oksorazgradive plastike do 2020. jer se ta vrsta plastike biološki ne razgrađuje ispravno, nije kompostabilna, negativno utječe na recikliranje konvencionalne plastike te ne donosi dokazanu korist za okoliš;

Mikroplastika

43.  poziva Komisiju da uvede zabranu upotrebe mikroplastike u kozmetičkim proizvodima, proizvodima za osobnu higijenu, deterdžentima i proizvodima za čišćenje, najkasnije do 2020.; nadalje, poziva Europsku agenciju za kemikalije da procijeni te, ako to smatra primjerenim, pripremi zabranu mikroplastike koja je namjerno dodana ostalim proizvodima, uzimajući u obzir dostupnost odgovarajućih alternativa;

44.  poziva Komisiju da uspostavi minimalne zahtjeve u zakonodavstvu o proizvodima kako bi se znatno smanjilo ispuštanje mikroplastike na izvoru, osobito kad je riječ o tekstilu, automobilskim gumama, bojama i opušcima;

45.  prima na znanje dobru praksu programa Operation Clean Sweep i razne inicijative za svođenje gubitka plastičnih čestica na nulu; smatra da ima prostora za preuzimanje tih inicijativa na razini EU-a i na globalnoj razini;

46.  poziva Komisiju da razmotri izvore, distribuciju, ishod i učinke makroplastike i mikroplastike u kontekstu obrade otpadnih voda i gospodarenja oborinskim vodama u tekućoj provjeri prikladnosti Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama; nadalje, poziva nadležna tijela država članica i Komisiju da zajamče potpunu provedbu i primjenu Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji; poziva i Komisiju da pruži potporu istraživanjima u pogledu obrade otpadnih muljeva i tehnologija za pročišćavanje voda;

Istraživanje i inovacije

47.  pozdravlja najavu Komisije da će se u okviru programa Obzor 2020. uložiti dodatnih 100 milijuna EUR u poticanje ulaganja u učinkovitu upotrebu resursa i kružna rješenja, kao što su sprečavanje nastanka otpada i vrste dizajna, diversifikacija sirovina i inovativne tehnologije recikliranja poput molekularnog i kemijskog recikliranja, kao i poboljšanje mehaničkog recikliranja; u tom pogledu ističe inovativni potencijal novoosnovanih poduzeća; podržava uspostavu programa za strateško istraživanje i inovacije o cirkularnosti materijala, s posebnim naglaskom na plastici i ostalim materijalima koji sadržavaju plastiku, osim ambalaže, kao temelj budućih odluka o financiranju u okviru programa Obzor Europa; uzima u obzir da će biti potrebno primjereno financiranje kako bi se potaknulo privatno ulaganje; ističe da javno-privatna partnerstva mogu pomoći u ubrzanju prijelaza na kružno gospodarstvo;

48.  ističe snažan potencijal za povezivanje digitalne agende s programom za razvoj kružnog gospodarstva; naglašava da je potrebno ukloniti regulatorne prepreke inovacijama i poziva Komisiju da ispita moguće inovacijske projekte EU-a u skladu s ciljevima određenima u strategiji za plastiku i širem programu za razvoj kružnog gospodarstva;

49.  poziva Komisiju, države članice i regije da podupru uporabu inovativnog ribolovnog alata tako što će poticati ribare na zamjenu starih mreža za nove i na prilagodbu postojećih mreža uređajima za praćenje mreže i senzorima povezanima s aplikacijama za pametne telefone, čipovima za radijsku identifikaciju i uređajima za praćenje plovila koji zapovjednicima omogućuju točnije praćenje mreža i, po potrebi, njihovo pronalaženje i izvlačenje; potvrđuje ulogu koju tehnologija može imati u sprečavanju dospijevanja plastičnog otpada u more;

50.  poziva na uključivanje inicijative „Misija za ocean bez plastike” u program Obzor Europa kako bi se inovacijama smanjila količina plastike koja dospijeva u morski okoliš te se prikupila plastika prisutna u oceanima; ponavlja svoj poziv na borbu protiv morskog otpada (uključujući njegovo sprečavanje, povećanje znanja o oceanima, povećanje svijesti o izazovu koji za okoliš predstavlja onečišćenje plastikom te inicijative čišćenja, kao što su lov na otpad i čišćenje plaža) u skladu s navedenim u zajedničkoj komunikaciji Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. studenoga 2016. o „Upravljanju međunarodnim oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049); poziva na dijalog o politici EU-a u pogledu morskog otpada među donositeljima politika, dionicima i stručnjacima;

Globalno djelovanje

51.  poziva EU da zauzme proaktivnu ulogu u razvoju globalnog protokola za plastiku i da zajamči mogućnost da se na integriran i transparentan način prate razne obveze preuzete na razini EU-a i na globalnoj razini; poziva Komisiju i države članice da pokažu aktivno vodstvo u radnoj skupini koju je u prosincu 2017. osnovala Skupština Ujedinjenih naroda za okoliš kako bi pripremila međunarodne odgovore u pogledu borbe protiv plastičnog morskog otpada i mikroplastike; naglašava da se pitanja onečišćenja plastikom i kapaciteta za upravljanje otpadom moraju uključiti u okvir vanjske politike EU-a jer velika količina plastičnog otpada u oceanima potječe iz zemalja Azije i Afrike;

52.  poziva sve institucije EU-a, zajedno programom EU-a za ekološko upravljanje i reviziju (EMAS), da napore usmjere na sprečavanje nastanka otpada, provode nadzor nad primjenom pravila unutarnje nabave i nad praksama upravljanja otpadom te da znatno smanje svoje stvaranje plastičnog otpada, posebno zamjenom, smanjenjem i ograničenjem upotrebe jednokratne plastike;

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 150, 14.6.2018., str. 93. (2) SL L 150, 14.6.2018., str. 100. (3) SL L 150, 14.6.2018., str. 109. (4) SL L 150, 14.6.2018., str. 141. (5) SL L 115, 6.5.2015., str. 11. (6) SL L 285, 31.10.2009., str. 10. (7) SL L 354, 28.12.2013., str. 171. (8) SL C 265, 11.8.2017., str. 65. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0287. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0004. (11) SL L 343, 22.12.2009., str. 1. (12) Abandoned, lost or otherwise discarded fishing gear (Napušten, izgubljen ili na drugi način odbačen ribolovni alat).

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (2018/2589(RSP))

P8_TA(2018)0353 B8-0363/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 191. i 192. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o zaštiti ljudskog zdravlja i očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(8),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije od 16. siječnja 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (COM(2018)0032),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije kao popratni dokument komunikaciji Komisije od 16. siječnja 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (SWD(2018)0020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu (COM(2018)0028),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2018. o općem izvješću Komisije o primjeni Uredbe REACH i pregledu određenih elemenata – zaključci i mjere (COM(2018)0116),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. naslovljenu „Plan za ekološki dizajn 2016. –2019.” (COM(2016)0773),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o nacrtu provedbene odluke Komisije XXX o izdavanju autorizacije za korištenje di (2-etilheksil) ftalata (DEHP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš(13);

–  uzimajući u obzir Bazelsku konvenciju o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju,

–  uzimajući u obzir Roterdamsku konvenciju o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini,

–  uzimajući u obzir Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (O-000063/2018 – B8-0036/2018 i O-000064/2018 – B8-0037/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Sedmim programom djelovanja za okoliš predviđa razvoj strategije Unije za netoksični okoliš kojom se jamči minimiziranje izloženosti kemikalijama iz proizvoda, uključujući uvezenih proizvoda, s ciljem promicanja netoksičnih ciklusa materijala u kojima bi se reciklirani otpad koristio kao glavni, pouzdani izvor sirovina za Uniju;

B.  budući da je člankom 9. Direktive (EU) 2018/851 propisano da se mjerama koje države članice poduzimaju za sprečavanje nastanka otpada mora smanjiti stvaranje otpada, osobito otpada koji nije prikladan za pripremu za ponovnu uporabu ili recikliranje;

C.  budući da je člankom 9. Direktive (EU) 2018/851 također propisano da se tim mjerama mora promicati smanjenje udjela opasnih tvari u materijalima i proizvodima i zajamčiti da svaki dobavljač proizvoda, kako je utvrđeno člankom 3. točkom 33. Uredbe REACH, pruža informacije u skladu s člankom 33. stavkom 1. te uredbe o Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA), koja je dužna uspostaviti i održavati bazu podataka koji joj se u tom kontekstu dostavljaju, te omogućiti pristup toj bazi subjektima koji se bave obradom otpada, a na zahtjev i potrošačima;

D.  budući da je člankom 10. stavkom 5. Direktive (EU) 2018/851 propisano da, ako je to potrebno za ispunjavanje obveze pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i druge postupke oporabe te radi olakšavanja ili poboljšavanja oporabe, države članice moraju prije ili tijekom oporabe poduzeti potrebne mjere kako bi uklonile opasne tvari, smjese i sastavne dijelove iz opasnog otpada s ciljem njihove obrade u skladu s člancima 4. i 13. Direktive 2008/98/EZ o otpadu(14);

E.  budući da je člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 850/2004 propisano da se zabranjuju postupci odlaganja ili oporabe koji mogu dovesti do oporabe, recikliranja, regeneracije ili ponovne upotrebe tvari navedenih u njezinu Prilogu IV. (postojane organske onečišćujuće tvari);

Opća razmatranja

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije i radni dokument službi Komisije od 16. siječnja 2018., kao i postupak savjetovanja, ali očekuje brzo djelovanje kako bi se riješili problemi povezanosti zakonodavstva; podržava sveobuhvatnu viziju koju je iznijela Komisija i koja je u skladu s ciljevima Sedmog programa djelovanja za okoliš;

2.  smatra da bi glavni cilj Komisije trebao biti sprečavanje ulaska opasnih kemijskih tvari u ciklus materijala, ostvarivanje potpune dosljednosti zakonodavstva o provedbi politika o otpadu i kemikalijama i osiguravanje bolje provedbe postojećeg zakonodavstva, uz istovremeno rješavanje onih regulatornih propusta koji bi mogli biti zapreka održivom kružnom gospodarstvu EU-a, što se posebice odnosi na regulatorne propuste u pogledu uvezenih proizvoda;

3.  naglašava da u istinskom kružnom gospodarstvu proizvodi moraju biti osmišljeni da traju, da ih se može nadograditi, popraviti, ponovno upotrijebiti i reciklirati uz minimalnu uporabu zabrinjavajućih tvari;

4.  ponovno ističe da prijelaz na kružno gospodarstvo zahtijeva strogu primjenu hijerarhije otpada i postupno ukidanje zabrinjavajućih tvari kad god je to moguće, posebice ako postoje ili će se razviti sigurnije alternative, kako bi se zajamčio razvoj netoksičnih ciklusa materijala koji će olakšati recikliranje i koji su ključni za dobar razvoj funkcionalnog tržišta sekundarnih sirovina;

5.  poziva Komisiju da bez daljnjeg odgađanja osmisli strategiju Unije za netoksični okoliš, kako je navedeno u Sedmom programu djelovanja za okoliš;

6.  poziva Komisiju i države članice da uz blisku suradnju s Europskom agencijom za kemikalije pojačaju svoje regulatorne aktivnosti radi poticanja zamjene tvari vrlo visokog rizika te da ograniče tvari koje u okviru Uredbe REACH i sektorskog zakonodavstva ili zakonodavstva o proizvodima predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš, a da bi se reciklirani otpad mogao upotrebljavati kao glavni i pouzdan izvor sirovina u Uniji;

7.  ističe da je potrebno uključiti sve dionike i pronaći rješenja na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini kako bi se zabrinjavajuće kemikalije u tokovima recikliranja otkrile i uklonile;

8.  poziva poduzeća da u potpunosti prihvate holistički pristup progresivnog upravljanja kemikalijama usmjeren prema budućnosti i iskoriste priliku da zamijene toksične tvari u proizvodima i lancima opskrbe, čime će se ubrzati i otvoriti put tržišnim inovacijama;

9.  naglašava da provedba zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu može predstavljati izazov za mala i srednja poduzeća; ističe da bi njihov specifičan položaj trebalo uzeti u obzir pri donošenju mjera, ne ugrožavajući pritom razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi; ukazuje na potrebu za jasnim i lako dostupnim informacijama kako bi se zajamčilo da mala i srednja poduzeća imaju potrebne preduvjete za potpunu usklađenost s cjelokupnim zakonodavstvom u tom području;

10.  smatra da je nužno pojasniti međusobne povezanosti kako bi se izbjegao rizik od preklapanja zakonodavstava i kako bi se osigurali dosljednost i iskorištavanje mogućih sinergija;

11.  ističe da je iznimno važno da se poboljša transparentnost kada je riječ o prisutnosti zabrinjavajućih tvari u proizvodima široke potrošnje kako bi javnost mogla imati povjerenje u sigurnost sekundarnih sirovina; ističe da bi se poboljšanom transparentnošću dodatno ojačali poticaji za postupno ukidanje uporabe zabrinjavajućih tvari;

Nedostatne informacije o zabrinjavajućim tvarima u proizvodima i otpadu

12.  smatra da su zabrinjavajuće tvari one koje ispunjavaju kriterije utvrđene člankom 57. Uredbe REACH kao posebno zabrinjavajuće tvari, zatim tvari koje su zabranjene Stockholmskom konvencijom (postojane organske onečišćujuće tvari), određene tvari ograničene u proizvodima navedenima u Prilogu XVII. Uredbi REACH i određene tvari uređene sektorskim zakonodavstvom i/ili zakonodavstvom o proizvodima;

13.  ponovno poziva Komisiju da ispuni svoju obvezu zaštite zdravlja građana i okoliša od kemikalija koje djeluju kao endokrini disruptori; očekuje od Komisije da bez daljnjeg odgađanja predstavi strategiju za endokrine disruptore radi smanjenja izloženosti građana EU-a endokrinim disruptorima, povrh pesticida i biocida;

14.  naglašava da treba što prije pratiti sve zabrinjavajuće tvari i da informacije o tim tvarima, što podrazumijeva i njihov sastav i koncentraciju, trebaju biti u potpunosti dostupne svima uključenima u opskrbni lanac, poduzećima za recikliranje i javnosti, pri čemu u obzir treba uzeti postojeće sustave i razmotriti mogućnost sektorskih rješenja za praćenje; kao prvi korak u tom pogledu pozdravlja nove odredbe u članku 9. Direktive (EU) 2018/851 o otpadu;

15.  u tom kontekstu poziva države članice i Komisiju da u suradnji s Europskom agencijom za kemikalije pojačaju napore kojima će se osigurati da do 2020. sve relevantne posebno zabrinjavajuće tvari, uključujući tvari koje ispunjavaju kriterij jednake razine zabrinutosti kao što su endokrini disruptori i tvari koje izazivaju preosjetljivost, budu na popisu predloženih tvari u Uredbi REACH, kako je utvrđeno u Sedmom programu djelovanja za okoliš;

16.  smatra da bi, u skladu s postojećim uvjetima za uvoz utvrđenima Uredbom REACH, sustavom za praćenje trebali biti obuhvaćeni svi proizvodi koji se uvoze u Uniju, a koji mogu sadržavati zabrinjavajuće tvari; navodi, nadalje, da je važno riješiti pitanje neregistriranih tvari u uvezenim proizvodima; ističe da je potrebna bolja suradnja u vezi s uvezenim proizvodima na međunarodnoj razini, s akterima kao što su Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), treće zemlje koje se suočavaju sa sličnim problemima s uvezenim proizvodima i zemlje izvoznice;

17.  naglašava da, u skladu sa zaključcima drugog preispitivanja Uredbe REACH koje je provela Komisija, treba poboljšati kvalitetu podataka o opasnostima od kemikalija te njihovoj uporabi i izloženosti u registracijskim dosjeima predviđenima Uredbom REACH;

18.  smatra da Europska agencija za kemikalije, u skladu s člankom 20. stavkom 2. Uredbe REACH (provjera potpunosti registracije), ne bi smjela dopustiti stavljanje na tržište kemikalija koje imaju nepotpun ili nedostatan registracijski dosje te bi se trebala pobrinuti za to da se potrebne informacije pribave u najkraćem mogućem roku; podsjeća da je veoma važno da su informacije iz registracijskih dosjea točne, dostatne, pouzdane, relevantne i vjerodostojne; poziva Europsku agenciju za kemikalije da pojača napore u kontekstu članka 41. Uredbe REACH (provjera registracija s obzirom na ispunjavanje zahtjeva) kako bi se stalo na kraj nesukladnim dosjeima te kako bi se zajamčilo da se na tržište ne stavljaju kemikalije bez odgovarajućih registracijskih dosjea; poziva podnositelje registracije i države članice na ispunjavanje njihovih obveza i na to da se pobrinu da svi registracijski dosjei predviđeni Uredbom REACH budu u skladu sa zahtjevima i ažurirani;

Rješavanje pitanja prisutnosti zabrinjavajućih tvari u recikliranim materijalima

19.  naglašava da Unija mora osigurati jednaku razinu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, bez obzira na to jesu li proizvodi napravljeni od primarnih ili oporabljenih materijala;

20.  ponovno ističe da u skladu s hijerarhijom otpada prevencija ima prednost pred recikliranjem i da se stoga recikliranje ne smije koristiti kao opravdanje za nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekad koristile;

21.  smatra da bi primarne i sekundarne sirovine u načelu trebale podlijegati istim pravilima; međutim, ističe da nije uvijek moguće zajamčiti da su materijali dobiveni iz recikliranih proizvoda potpuno jednaki primarnim sirovinama;

22.  ističe da pravilima Unije treba zajamčiti da recikliranje materijala ne dovodi do nastavka korištenja opasnih tvari; sa zabrinutošću primjećuje da je zakonodavstvo kojim se sprečava prisustvo kemikalija u proizvodima, uključujući uvezene proizvode, raspršeno i da nije ni sustavno ni dosljedno te se primjenjuje samo na vrlo mali broj tvari, proizvoda i uporaba, često s brojnim izuzećima; izražava žaljenje zbog nedostatka napretka u razvoju strategije Unije za netoksični okoliš čiji je cilj, među ostalim, smanjenje izloženosti zabrinjavajućim tvarima u proizvodima;

23.  naglašava da bi mogućnost recikliranja materijala koji sadrže zabrinjavajuće tvari trebalo uzeti u obzir samo u slučaju da ne postoje zamjenski materijali bez zabrinjavajućih tvari; smatra da bi se svako takvo recikliranje trebalo odvijati u zatvorenim ili kontroliranim petljama, ne ugrožavajući pritom okoliš ili zdravlje ljudi, što podrazumijeva i zdravlje radnika;

24.  nada se da će inovativne prakse recikliranja omogućiti dekontaminaciju otpada koji sadrži zabrinjavajuće tvari;

25.  smatra da problem proizvoda koji sadrže tvari koje su se nekad koristile treba riješiti s pomoću učinkovitog sustava za registraciju, praćenje i odlaganje;

26.  smatra da bi se, s obzirom na to da se više od 80 % utjecaja proizvoda na okoliš utvrđuje u fazi dizajna, Direktiva o ekološkom dizajnu i drugo zakonodavstvo o pojedinim proizvodima trebali primjenjivati uz Uredbu REACH kako bi se uveli uvjeti za zamjenu zabrinjavajućih tvari; naglašava da bi se uporaba toksičnih ili zabrinjavajućih tvari, poput postojanih organskih onečišćujućih tvari i endokrinih disruptora, trebala posebno razmotriti u okviru proširenih kriterija o ekološkom dizajnu, ne dovodeći pritom u pitanje ostale usklađene pravne zahtjeve utvrđene na razini Unije koji se odnose na te tvari;

27.  naglašava da je ključno osigurati jednake uvjete za proizvode koji su proizvedeni u EU-u i uvezene proizvode; smatra da proizvodi koji su proizvedeni u EU-u ni u kojem slučaju ne smiju biti u nepovoljnijem položaju; stoga traži od Komisije da se pobrine za pravovremenu upotrebu ograničenja iz Uredbe REACH-a i ostalog zakonodavstva o proizvodima kako bi proizvodi proizvedeni u EU-u i uvezeni proizvodi podlijegali istim pravilima; posebno naglašava da bi postupno ukidanje ili zamjenu posebno zabrinjavajućih tvari koji proizlaze iz sustava autorizacije u okviru Uredbe REACH trebala pratiti ograničenja koja će se istovremeno primjenjivati; poziva nadležna tijela u državama članicama da povećaju kontrole uvezenih materijala kako bi se zajamčila usklađenost s Uredbom REACH i zakonodavstvom o proizvodima;

28.  ističe da treba poboljšati primjenu zakonodavstva o kemikalijama i kemijskim proizvodima na granicama EU-a;

29.  smatra da bi, kako bi se riješilo pitanje prisutnosti zabrinjavajućih tvari u recikliranim materijalima, bilo dobro uvesti putovnicu za proizvode u kojoj bi se jasno navelo koji su materijali i tvari korišteni u proizvodima;

Nejasnoće o načinu na koji materijali mogu prestati biti otpad

30.  ističe da su potrebna jasna pravila EU-a kojima će se utvrditi uvjeti koje je potrebno ispuniti kako bi materijali prestali biti otpad te usklađeni kriteriji za prestanak statusa otpada; smatra da ta jasna pravila EU-a moraju biti sastavljena tako da ih mogu provoditi i mala i srednja poduzeća;

31.  smatra da bi na razini EU-a trebalo poduzeti mjere kako bi se u državama članicama postigla veća usklađenost u tumačenju i primjeni odredaba za prestanak statusa otpada utvrđenih Okvirnom direktivom o otpadu i na taj način olakšala uporaba oporabljenih materijala u EU-u;

32.  poziva države članice i Komisiju na punu suradnju u pogledu kriterija za prestanak statusa otpada;

Poteškoće u primjeni metodologija EU-a o razvrstavanja otpada i učinci na recikliranje materijala (sekundarne sirovine)

33.  smatra da bi pravila za razvrstavanje otpada kao opasnog ili neopasnog trebala biti usklađena s pravilima za razvrstavanje tvari i smjesa iz Uredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju, uzimajući pritom u obzir posebnosti otpada i načine na koji se s njime postupa, te pozdravlja, nadalje, nove tehničke smjernice za klasifikaciju otpada; naglašava potrebu za daljnjim razvojem klasifikacijskog okvira za otpad i kemikalije kako bi se obuhvatile posebno zabrinjavajuće krajnje točke opasnosti kao što su visoka postojanost, endokrina disrupcija, bioakumulacija ili neurotoksičnost;

34.  poziva Komisiju da pojasni ispravno tumačenje Uredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju u pogledu razvrstavanja tokova otpada kako bi se spriječilo pogrešno razvrstavanje otpada koji sadrži zabrinjavajuće tvari;

35.  naglašava da je neadekvatna provedba zakonodavstva EU-a o otpadu neprihvatljiva i da se to pitanje mora riješiti po prioritetnom postupku, koristeći se, između ostalog, izvješćima zemalja u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša, kako bi se uvela dosljednija pravila za razvrstavanje kemikalija i otpada;

36.  poziva Komisiju da bez odgađanja revidira Europski popis otpada;

o
o   o

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 150, 14.6.2018., str. 109. (2) SL L 150, 14.6.2018., str. 93. (3) SL L 150, 14.6.2018., str. 100. (4) SL L 150, 14.6.2018., str. 141. (5) SL L 396, 30.12.2006., str. 1. (6) SL L 353, 31.12.2008., str. 1. (7) SL L 158, 30.4.2004., str. 7. (8) SL L 285, 31.10.2009., str. 10. (9) SL L 354, 28.12.2013., str. 171. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0287. (11) SL C 366, 27.10.2017., str. 96. (12) SL C 265, 11.8.2017., str. 65. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0100. (14) SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti (2017/2254(INI))

P8_TA(2018)0354 A8-0257/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2017. o upotrebi medicinski važnih antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane,

–  uzimajući u obzir izvješće s odgovorima Saveza veterinara Europe Europskoj agenciji za lijekove (EMA) i Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA) u vezi s upotrebom antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane od 29. veljače 2016.(1),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. o daljnjim koracima u okviru pristupa „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. o jačanju ravnoteže u farmaceutskim sustavima u EU-u i državama članicama,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. lipnja 2011. pod nazivom „Imunizacija djece: uspjeh, izazovi i perspektive imunizacije djece u Europi”, koje su usvojili ministri zdravstva država članica EU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2014. o cijepljenju kao učinkovitom alatu javnog zdravlja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. pod nazivom „Sigurnija zdravstvena skrb u Europi: poboljšanje sigurnosti pacijenata i borba protiv antimikrobne rezistencije”(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. naslovljenu „Mikrobni izazovi – rastuća prijetnja od antimikrobne rezistencije”(3),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan ʻJedno zdravljeʼ za borbu protiv antimikrobne otpornosti” (COM(2017)0339),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o novoj strategiji za dobrobit životinja za razdoblje 2016. ‒ 2020.(5),

–  uzimajući u obzir Globalni akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije (GVAP), koji su u svibnju 2012. podržale 194 države članice Svjetske zdravstvene skupštine,

–  uzimajući u obzir Europski akcijski plan za cijepljenje (EVAP) Svjetske zdravstvene organizacije za razdoblje 2015. – 2020.,

–  uzimajući u obzir dokument od općeg interesa naslovljen „Uloga Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u borbi protiv antimikrobne otpornosti” objavljen u časopisu Food Protection Trends 2018.,

–  uzimajući u obzir Plan Komisije za strateški pristup farmaceutskim proizvodima u okolišu i trenutačni nacrt Strateškog pristupa(6),

–  uzimajući u obzir Političku deklaraciju UN-a sa sastanka na visokoj razini Opće skupštine o antimikrobnoj otpornosti, održanog 21. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz ožujka 2017. naslovljeno „Infekcije otporne na lijekove: prijetnja našoj ekonomskoj budućnosti”,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o veterinarsko-medicinskim proizvodima (COM(2014)0558),

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz rujna 2015. naslovljeno „Antimikrobna otpornost u zemljama skupine G7 i izvan njih: ekonomska pitanja, politike i mogućnosti djelovanja”,

–  uzimajući u obzir Zajedničko znanstveno mišljenje EMA-e i EFSA-e o mjerama za smanjenje uporabe antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja u Europskoj uniji i učincima na sigurnost hrane (RONAFA),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o poboljšanju prevencije, dijagnosticiranja i kliničkog tretiranja sepse od 29. svibnja 2017. usvojenu na Sedamdesetoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini,

–  uzimajući u obzir prvo zajedničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), EFSA-e i EMA-e iz 2015. (JIACRA I) i drugo iz 2017. (JIACRA II) o integriranoj analizi potrošnje antimikrobnih sredstava i slučajevima antimikrobne rezistencije bakterija prisutnih u ljudima i životinjama koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(7),

–  uzimajući u obzir izvješće ECDC-a iz 2016. o nadzoru antimikrobne otpornosti u Europi,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Europske unije iz 2016. o antimikrobnoj otpornosti zoonotskih i indikatorskih bakterija kod ljudi, životinja i u hrani, koje su izradili ECDC i EFSA(8),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0257/2018),

A.  budući da je zbog prekomjerne i nepravilne upotrebe antibiotika, posebno u stočarstvu (antibiotici koji se koriste za profilaksu i kao aktivatori rasta), te loših praksi kontrole infekcija, i u humanoj i u veterinarskoj medicini, antimikrobna otpornost (AMR) postupno postala izuzetno velika prijetnja za zdravlje ljudi i životinja;

B.  budući da se procjenjuje da se barem 20 % infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi može spriječiti neprekidnim i višeobraznim programima za sprečavanje i kontroliranje infekcija(9);

C.  budući da su oprezna upotreba antibiotika te sprečavanje i kontroliranje infekcija u svim sektorima zdravstvene zaštite, uključujući zdravlje životinja, temelji učinkovitog sprečavanja razvoja i prijenosa bakterija otpornih na antibiotike;

D.  budući da je prepisivanje antibiotika za ljude neučinkovito u 50 % slučajeva, te da se u 25 % slučajeva antibiotici ne primjenjuju ispravno; budući da 30 % hospitaliziranih pacijenata prima antibiotike i budući da bakterije koje su otporne na više lijekova predstavljaju posebnu prijetnju u bolnicama, domovima za starije i nemoćne osobe te među pacijentima za čiju su skrb potrebni uređaji poput ventilatora ili venskih katetera;

E.  budući da se antibiotici i dalje upotrebljavaju u uzgoju životinja za sprečavanje bolesti i nadoknadu loše higijene, a ne toliko u slučajevima nužde u skladu s receptom, što doprinosi pojavi bakterija otpornih na antimikrobna sredstva kod životinja, koje se potom mogu prenijeti na ljude;

F.  budući da su agencije EU-a također potvrdile postojanje korelacije između otpornosti na antibiotike u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane (npr. tovnih pilića) i činjenice da veliki dio bakterijskih infekcija u ljudi nastaje zbog rukovanja mesom tih životinja te njegove pripreme i konzumacije(10);

G.  budući da zlouporaba antibiotika narušava njihovu učinkovitost i dovodi do širenja izrazito otpornih mikroorganizama koji su otporni posebno na antibiotike posljednje obrambene linije; budući da prema procjenama OECD-a postoji mogućnost da je oko 700 000 smrtnih slučajeva u cijelom svijetu svake godine prouzročeno antimikrobnom otpornosti; budući da će se 25 000 tih smrtnih slučajeva dogoditi u EU-u, a ostatak izvan EU-a, što znači da su suradnja na području razvojne politike te koordinacije i praćenja antimikrobne otpornosti na međunarodnoj razini ključni;

H.  budući da bi antimikrobna otpornost mogla izazvati do 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje u 2050. ako se ništa ne poduzme; budući da bi se 9 milijuna od tih procijenjenih smrtnih slučajeva dogodilo izvan EU-a, u zemljama u razvoju, posebno u Aziji i Africi; budući da se infekcije i otporne bakterije lako šire i da je stoga potrebno hitno djelovanje na svjetskoj razini;

I.  budući da cjepiva i brzi dijagnostički alati (RDT) mogu ograničiti zlouporabu antibiotika; budući da RDT-ovi omogućavaju zdravstvenom osoblju da brzo dijagnosticira bakterijsku ili virusnu upalu te da se zahvaljujući tome smanji zlouporaba antibiotika i rizik od nastanka otpornosti(11);

J.  budući da bi nastavak širenja vrlo otpornih bakterija mogao u budućnosti onemogućiti pružanje dobre zdravstvene skrbi u pogledu invazivnih operacija ili uvriježenih postupaka liječenja za neke skupine pacijenata koji zahtijevaju radioterapiju, kemoterapiju i presađivanje;

K.  budući da se bakterije stalno razvijaju, da su istraživanje i razvoj i regulatorno okruženje kompleksni, da su određene specifične infekcije ponekad rijetke te da su očekivani rezultati novih antimikrobnih lijekova i dalje ograničeni;

L.  budući da se bolničke infekcije javljaju zbog nepostojanja preventivnih mjera, što rezultira bakterijama otpornima na antibiotike i lošom higijenom, osobito u bolnicama; budući da ECDC procjenjuje da se u EU-u godišnje oko 4 milijuna pacijenata zarazi bolničkim infekcijama te da je oko 37 000 smrtnih slučajeva godišnje izravno prouzročeno tim infekcijama; budući da bi taj broj smrtnih slučajeva mogao biti još veći; budući da se ispostavilo da su prethodni statistički podaci o 25 000 smrtnih slučajeva u Uniji godišnje znatno podcijenjeni;

M.  budući da nepostojanje pristupa učinkovitim antibioticima u zemljama u razvoju i dalje uzrokuje više smrtnih slučajeva nego antimikrobna otpornost; budući da se mjerama za rješavanje problema antimikrobne otpornosti koje su previše usmjerene na ograničavanje pristupa antibioticima može pogoršati ionako duboka kriza u vezi s manjkom pristupa lijekovima, koja danas na godišnjoj razini uzrokuje više od milijun smrtnih slučajeva u djece mlađe od pet godina; budući da se mjerama za rješavanje problema antimikrobne otpornosti mora nastojati osigurati održiv pristup lijekovima za sve, što znači pristup onima kojima je potreban, ali nikome previše;

N.  budući da nekoliko država članica bilježi brz porast razina višestruko otpornih gljivica koje dovode do znatnog produljenja hospitalizacije i povećanja stope smrtnosti zaraženih pacijenata; budući da Američki centar za kontrolu i sprečavanje bolesti podiže razinu osviještenosti o tom pitanju; budući da to konkretno pitanje očito nije obuhvaćeno Europskim akcijskim planom „Jedno zdravlje” za borbu protiv AMR-a;

O.  budući da aktivni programi probira s pomoću brzih dijagnostičkih alata dokazano znatno doprinose upravljanju bolničkim infekcijama i ograničavanju njihova širenja u bolnicama i među pacijentima(12);

P.  budući da se pokazalo da upotreba antibiotskih spojeva u nekliničkim potrošačkim proizvodima povećava rizik razvoja sojeva bakterija otpornih na lijekove(13);

Q.  budući da dobra higijena ruku, u vidu učinkovitog pranja i sušenja ruku, može doprinijeti sprečavanju antimikrobne otpornosti i širenja zaraznih bolesti;

R.  budući da se upotrebom medicinskih uređaja mogu spriječiti infekcije kirurške rane te tako spriječiti i kontrolirati nastanak antimikrobne otpornosti(14);

S.  budući da postoje uspješni primjeri programa s pomoću kojih je poboljšan globalni pristup lijekovima za HIV, tuberkulozu (TBC) i malariju;

T.  budući da bolničke infekcije predstavljaju ozbiljnu prijetnju za očuvanje i jamstvo temeljne zdravstvene skrbi diljem svijeta;

U.  budući da bi, ako se nastave sadašnji trendovi, od AMR-a do 2050. moglo umirati više osoba nego od raka(15);

V.  budući da su ECDC i EFSA ponovno potvrdili da AMR predstavlja jednu od najvećih prijetnji javnom zdravlju(16);

W.  budući da su oblici tuberkuloze otporni na lijekove glavni uzrok smrti uzrokovane antimikrobnom otpornošću;

X.  budući da Svjetska banka u svojem izvješću iz ožujka 2017. upozorava da bi do 2050. infekcije otporne na lijekove mogle globalnom gospodarstvu nanijeti štetu jednaku financijskoj krizi iz 2008.;

Y.  budući da antimikrobnu otpornost treba promatrati i tumačiti kao prijetnju zdravlju ljudi, životinja i planeta i kao izravnu prijetnju ostvarenju nekoliko ciljeva održivog razvoja navedenih u Programu održivog razvoja do 2030., koji uključuju, ali nisu ograničeni na ciljeve održivog razvoja br. 1, 2, 3 i 6.

Z.  budući da su ciljevi pristupa „Jedno zdravlje” zajamčiti daljnju učinkovitost liječenja infekcija u ljudi i životinja, suzbiti pojavu i širenje AMR-a te unaprijediti razvoj i dostupnost novih učinkovitih antimikrobnih lijekova u Uniji i ostatku svijeta;

AA.  budući da se u zaključcima Vijeća o sljedećim koracima u okviru pristupa „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti(17) od Komisije i država članica traži da usklade strateške istraživačke programe postojećih inicijativa EU-a u području istraživanja i razvoja novih antibiotika, alternativa i dijagnostike u okviru mreže Jedno zdravlje za AMR;

AB.  budući da se u Povelji Europske unije o temeljnim pravima prepoznaje temeljno pravo građana na zdravlje i liječenje; budući da je pravo na zdravlje gospodarsko, socijalno i kulturno pravo na univerzalne minimalne standarde zdravstvene zaštite na koje sve fizičke osobe imaju pravo;

AC.  budući da osnovni stup svake strategije na razini EU-a za antimikrobnu otpornost mora biti jamčenje stalnog usavršavanja zdravstvenih djelatnika u smislu najnovijih postignuća u pogledu istraživanja i najbolje prakse u pogledu prevencije i širenja AMR-a;

AD.  budući da prema procjenama Svjetske zdravstvene skupštine sepsa, sindromski odgovor na zarazne bolesti, svake godine uzrokuje oko 6 milijuna smrtnih slučajeva u svijetu, od kojih se većina njih može spriječiti;

AE.  budući da ECDC, EFSA i EMA u okviru zajedničkog mandata trenutačno sudjeluju u izradi pokazatelja rezultata za antimikrobnu otpornost i potrošnju antimikrobnih sredstava u ljudi i životinja koje se koriste za proizvodnju hrane;

AF.  budući da nam priroda nudi obilje moćnih antibiotika koje bi se moglo iskoristiti u većoj mjeri nego što je to trenutačno slučaj;

AG.  budući da su mjere za smanjenje upotrebe antimikrobnih sredstava u veterini bile nedosljedne u EU-u, kao što pokazuju najnoviji podaci EMA-e(18); budući da su neke države članice zahvaljujući ambicioznim nacionalnim politikama u kratkom razdoblju znatno smanjile upotrebu antimikrobnih sredstava u veterini, što pokazuje niz misija za utvrđivanje činjenica koje je provela Uprava Komisije za revizije i analize u području zdravlja i hrane(19);

AH.  budući da je AMR prekogranična prijetnja zdravlju, ali se stanje uvelike razlikuje od jedne države članice do druge; budući da Komisija stoga mora utvrditi područja u kojima postoji europska dodana vrijednost i djelovati u tim područjima, a istodobno poštovati nadležnosti država članica za određivanje vlastite zdravstvene politike;

AI.  budući da učinkovito djelovanje protiv AMR-a mora biti dio šire međunarodne inicijative u kojoj će sudjelovati što više međunarodnih institucija, agencija i stručnjaka te privatni sektor;

AJ.  budući da su glavni uzroci antimikrobne otpornosti, među ostalim, neprimjerena upotreba i zloupotreba antimikrobnih sredstava, slabost sustava za osiguranje kvalitete lijekova, upotreba antimikrobnih sredstava kod stoke za bolji rast ili sprečavanje bolesti, nedostaci pri sprečavanju i kontroli infekcija te slabosti u sustavima nadzora;

AK.  budući da bi pacijenti trebali imati pristup mogućnostima zdravstvene zaštite i liječenja, uključujući dopunskom i alternativnom liječenju i lijekovima, u skladu s vlastitim izborima i sklonostima;

AL.  budući da je procijenjeno da će trošak djelovanja na globalnoj razini kako bi se suzbio AMR iznositi do 40 milijardi USD tijekom desetogodišnjeg razdoblja;

AM.  budući da će izazovi povezani s AMR-om narednih godina postati sve ozbiljniji te da učinkovito djelovanje ovisi o kontinuiranim, međusektorskim ulaganjima u javno i privatno istraživanje i inovacije kako bi se mogli osmisliti bolji alati, proizvodi, uređaji, nove terapije i alternativni pristupi primjenjujući pristup „Jedno zdravlje”;

AN.  budući da je u okviru Petog do Sedmog okvirnog programa (FP5–FP7) u istraživanja u području antimikrobne otpornosti uloženo više od 1 milijarde eura, a u okviru programa Obzor 2020. dosad su mobilizirana kumulativna proračunska sredstva u iznosu od više od 650 milijuna eura; budući da se Komisija obvezala da će uložiti više od 200 milijuna eura u AMR za posljednje tri godine programa Obzor 2020.;

AO.  budući da će različiti instrumenti financiranja u okviru Obzora 2020. omogućiti rezultate istraživanja u području antimikrobne otpornosti, posebno:

AP.  budući da je do 1960-ih razvijeno više od 20 novih razreda antibiotika, ali je od tada razvijen samo jedan novi razred antibiotika unatoč širenju i napredovanju novih otpornih bakterija; nadalje, budući da postoje jasni dokazi otpornosti na nove agense među postojećim razredima antibiotika;

AQ.  budući da postoje pozitivni efekti prelijevanja novih antimikrobnih sredstava na javno zdravlje i znanost;

AR.  budući da upotreba antibiotika u zootehničke svrhe, na primjer kao pospješivača rasta, predstavlja zlouporabu tih zdravstvenih proizvoda koju osuđuju sve međunarodne zdravstvene organizacije, koje preporučuju njezinu zabranu u kontekstu borbe protiv AMR-a; budući da je upotreba antibiotika kao pospješivača rasta u životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane zabranjena u EU-u od 2006. godine;

AS.  budući da se brojne bolesti prouzročene mikrobima mogu učinkovito suzbiti, i to ne antibioticima, koji dovode od otpornosti na lijekove, već ranom dijagnozom u kombinaciji s novim i postojećim lijekovima i drugim metodama i praksama liječenja dozvoljenima u EU-u, čime bi se spasili životi milijuna ljudi i životinja u cijelom EU-u;

AT.  budući da raste jaz između povećanja AMR-a i razvoja novih antimikrobnih sredstava; budući da bi bolesti koje su otporne na lijekove mogle do 2050. prouzročiti 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje širom svijeta; budući da se procjenjuje da svake godine u EU-u najmanje 25 000 ljudi umre od infekcija uzrokovanih otpornim bakterijama, uz ukupni godišnji trošak od 1,5 milijardi EUR, dok je u posljednjih 40 godina razvijen samo jedan novi razred antibiotika;

AU.  budući da je za daljnje očuvanje učinkovitosti antibiotika rezerviranih isključivo za ljudsku upotrebu i ograničenja rizika od AMR-a u odnosu na te ključne antibiotike, neophodno je zabraniti upotrebu određenih skupina antibiotika u veterini; budući da bi Komisija trebala odrediti koji će se antibiotici ili skupine antibiotika koristiti isključivo za liječenje određenih infekcija u ljudi;

AV.  budući da je političkom izjavom koju su podržali čelnici država na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku u rujnu 2016. i Globalnim akcijskim planom iz svibnja 2015. poslana poruka o globalnoj angažiranosti na poduzimanju širokog, koordiniranog pristupa kako bi se riješio problem temeljnih uzroka antimikrobne otpornosti u više sektora;

AW.  budući da često navođena brojka od 25 000 smrtnih slučajeva u EU-u godišnje i s tim povezanih troškova od više od 1,5 milijarde eura uzrokovanih antimikrobnom otpornošću datira iz 2007. godine i da je potrebno redovito ažurirati informacije o stvarnom opterećenju uzrokovanom antimikrobnom otpornošću; ističe da razmjer tog problema dokazuje očitu potrebu za europskim akcijskim planom „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti;

EU kao regija s najboljom praksom

1.  vjeruje da, kako bi se mogle poduzeti dostatne mjere za borbu protiv AMR-a, načelo „Jednog zdravlja” mora imati središnju ulogu te odražavati činjenicu da su zdravlje ljudi i životinja te okoliš međusobno povezani te da se bolesti prenose s ljudi na životinje i obrnuto; stoga naglašava da je potrebno suočiti se s bolestima i u ljudi i u životinja, ali da pritom posebno treba uzeti u obzir i prehrambeni lanac i okruženje, koji mogu biti još jedan izvor rezistentnih mikroorganizama; naglašava važnu ulogu Komisije u koordinaciji i praćenju nacionalnih akcijskih planova koje provode države članice te važnost transverzalne administrativne suradnje;

2.  ističe da je potreban vremenski okvir za Europski akcijski plan „Jedno zdravlje”; poziva Komisiju i države članice da u Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” i nacionalne akcijske planove uvrste mjerljive i obvezujuće ciljeve s ambicioznim ciljnim vrijednostima kako bi se omogućilo ocjenjivanje prema referentnim vrijednostima;

3.  naglašava da je pravilna i oprezna upotreba antimikrobnih sredstava ključna za ograničenje pojave AMR-a u zdravstvenoj zaštiti ljudi, uzgoju životinja i akvakulturi; ističe da postoje znatne razlike u načinu na koji se države članice nose s AMR-om i kako rješavaju taj problem, zbog čega je neophodno usklađivanje nacionalnih planova s konkretnim utvrđenim ciljevima; naglašava da Komisija ima ključnu ulogu u usklađivanju i praćenju nacionalnih strategija; naglašava nužnost međusektorske provedbe (osobito u sljedećem okvirnom programu EU-a za istraživanja i inovacije (deveti okvirni program)) i multimedijske provedbe plana „Jedno zdravlje”, što u akcijskom planu Komisije još nije u dovoljnoj mjeri ostvareno; ustraje na tome da upotreba antibiotika u preventivne svrhe u veterinarstvu treba biti strogo ograničena, u skladu s odredbama predstojeće Uredbe o veterinarsko-medicinskim proizvodima;

4.  savjetuje da novoosnovana mreža „Jedno zdravlje” i Zajedničko djelovanje EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti i infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi (EU-JAMRAI), uz države članice također uključe ostale ključne relevantne dionike;

5.  poziva Komisiju da provede i objavi evaluaciju sredinom razdoblja i ex post evaluaciju akcijskog plana „Jedno zdravlje” te da u postupak evaluacije uključi sve relevantne dionike;

6.  ističe da zajedničko djelovanje EU-a u cilju rješavanja sve veće prijetnje koju za zdravlje ljudi i životinja te okoliš predstavljaju bakterije otporne na antibiotike može biti uspješno jedino ako se temelji na standardiziranim podacima; stoga poziva Komisiju da izradi i predloži odgovarajuće postupke i pokazatelje kojima bi se mjerio i uspoređivao napredak u borbi protiv AMR-a te potaknulo podnošenje i evaluacija standardiziranih podataka;

7.  napominje da su nedavno usvojeni pokazatelji EU-a, koji pomažu državama članicama da prate svoj napredak u borbi protiv AMR-a, usmjereni samo na potrošnju antibiotika te da se njima ne odražava prikladnost korištenja antibiotika; poziva ECDC da u skladu s time izmijeni pokazatelje EU-a;

8.  poziva Komisiju da prikuplja podatke o količinama antibiotika koju proizvođači proizvode i da izvještava o njima;

9.  poziva Komisiju i države članice da usklade nadziranje i praćenje obrazaca AMR-a i patogena te izvješćivanje o njima te da takve podatke unose u globalni sustav nadzora antimikrobne otpornosti (GLASS); nadalje, ističe da je iznimno važno sustavno prikupljanje svih relevantnih i usporedivih podataka o opsegu prodaje; poziva Komisiju da, uz savjetovanje s EMA-om, EFSA-om i ECDC-om, pripremi nacrt popisa EU-a prioritetnih patogena za ljude i životinje, uzimajući u obzir globalni popis patogena WHO-a, čime bi se jasno utvrdili budući prioriteti istraživanja i razvoja; nadalje, poziva Komisiju da potiče i podržava države članice pri uspostavi i nadziranju nacionalnih ciljnih vrijednosti za praćenje i smanjenje AMR-a i zaraza povezanih sa zdravstvenom skrbi;

10.  poziva Komisiju da razradi standardizirana ispitivanja za prikupljanje podataka o slučajevima bolničkih infekcija te da ispita rizike za velik broj ljudi i životinja tijekom epidemija i pandemija;

11.  ističe da se boljim dijeljenjem lokalnih, regionalnih i nacionalnih informacija i podataka o novim pitanjima u području zdravlja ljudi i životinja, zajedno s korištenjem sustava ranog upozoravanja, može pomoći državama članicama pri donošenju prikladnih mjera za ograničavanje širenja otpornih organizama;

12.  poziva na proširenje uloge i povećanje ljudskih i financijskih resursa svih relevantnih agencija EU-a u borbi protiv AMR-a i bolničkih infekcija; smatra da je ključna bliska suradnja agencija EU-a i projekata koje financira EU;

13.  poziva Komisiju i države članice da podnose redovna i ažurirana izvješća o broju potvrđenih slučajeva AMR-a kod ljudi zajedno s točnom i ažuriranom statistikom o smrtnosti zbog AMR-a;

14.  naglašava da su praćenje uzgoja životinja za poljoprivredu i prehrambenu industriju, prevencija infekcija, obrazovanje o zdravlju, mjere biosigurnosti, aktivni programi probira i kontrolne prakse ključni za kontrolu svih zaraznih mikroorganizama jer smanjuju potrebu za antimikrobnim sredstvima, a time i mogućnost mikroorganizama da razviju i rašire otpornost; ističe da je nužno da postane obavezno da se svi pacijenti za koje se utvrdi da su zaraženi vrlo otpornom bakterijom ili su njezini nositelji prijave nadležnim javnozdravstvenim tijelima; naglašava da su potrebne smjernice za izolaciju hospitaliziranih nositelja i stvaranje multidisciplinarne stručne radne skupine koja će odgovarati izravno nacionalnim ministarstvima zdravlja;

15.  ističe potrebu za sustavom EU-a za prikupljanje podataka o ispravnom korištenju svih antibiotika; traži da se na razini EU-a izrade protokoli za propisivanje i upotrebu antibiotika, prepoznajući ujedno odgovornost koju u tom pogledu, među ostalim, imaju veterinari i liječnici primarne skrbi; nadalje, traži da se na nacionalnoj razini uvede obvezno prikupljanje podataka o svakom propisivanju antibiotika te o njihovoj registraciji u bazi podataka koju kontroliraju i koordiniraju stručnjaci za zaraze kako bi se širilo znanje o najboljim načinima njihove primjene;

16.  u tom smislu izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija nije ranije predložila strateški pristup za onečišćenje vode farmaceutskim proizvodima, kako je propisano Okvirnom direktivom o vodama(20); stoga poziva Komisiju i države članice da odmah osmisle strategiju EU-a za rješavanje pitanja rezidua lijekova u vodi i okolišu i da pritom odgovarajuću pozornost posvete nadzoru, prikupljanju podataka i boljoj analizi utjecaja AMR-a na vodne resurse i vodeni ekosustav; skreće pozornost na korisnost cjelovitog lančanog pristupa reziduima lijekova i AMR-u u okolišu(21);

17.  naglašava da je onečišćenje vode i tla ostacima antibiotika koji se u koriste u humanoj i veterinarskoj medicini sve veći problem i da je i okoliš potencijalni izvor novih rezistentnih mikroorganizama; stoga poziva Komisiju da u okviru akcijskog plana „Jedno zdravlje” posveti puno veću pozornost okolišu;

18.  podsjeća da često navođena brojka od 25 000 smrtnih slučajeva u EU-u godišnje i s tim povezanih troškova od više od 1,5 milijarde eura uzrokovanih antimikrobnom otpornošću datira iz 2007. godine i da je potrebno redovito ažurirati informacije o stvarnom opterećenju uzrokovanom antimikrobnom otpornošću;

19.  podsjeća da je zdravlje faktor produktivnosti i konkurentnosti te jedno od najvažnijih pitanja za građane;

20.  poziva Komisiju da poveća sredstva za financiranje EUCAST-a, koji se bavi tehničkim aspektima fenotipskog in vitro testiranja osjetljivosti na antimikrobna sredstva kao odbor EMA-e i ECDC-a za utvrđivanje graničnih vrijednosti;

21.  potiče Komisiju da u višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. dodatna sredstva dodijeli posebno istraživanju o neterapeutskim alternativama hrane za životinje za primjenu u poljoprivredi;

22.  podržava, kao minimum, odgovor Vijeća na nacrt kodeksa prakse Codex Alimentarius za smanjenje i ograničavanje antimikrobne otpornosti te na njegova načela 18 i 19 o odgovornoj i razboritoj uporabi antimikrobnih sredstava;

23.  potiče da se pozornost usmjeri na sukladnost sa smjernicama o kontroli zaraza, uvođenje ciljeva za smanjenje stopa zaraza i potporu dobroj praksi kako bi se pomoglo u rješavanju pitanja sigurnosti pacijenata u bolnicama;

24.  poziva Komisiju, ECDC i države članice da potiču korištenje jednokratnih ručnika za brisanje ruku na lokacijama osjetljivima na higijenu, kao što su ustanove zdravstvene skrbi, postrojenja za preradu hrane i vrtići;

25.  podsjeća da je hrana jedan od mogućih prijenosnika otpornih bakterija sa životinja na ljude i, nadalje, da se bakterije otporne na lijekove mogu širiti među ljudima i životinjama putem vode i okoliša; prima na znanje rizike od zaraze otpornim organizmima zbog kontaminiranih usjeva tretiranih antimikrobnim sredstvima ili gnojivom te odljeva s poljoprivrednih gospodarstava u podzemne vode; u tom kontekstu ističe da trgovina, putovanja i migracije ljudi i životinja utječu na širenje takvih bakterija;

26.  poziva Komisiju i države članice da osmisle javnozdravstvene poruke za senzibiliziranje javnosti te da pritom promiču promjene u ponašanjima kad je riječ o odgovornoj upotrebi antibiotika i postupanju s njima, posebno u pogledu profilaktičke uporabe; naglašava važnost promicanja „zdravstvene pismenosti” jer je ključno da pacijenti razumiju zdravstvene informacije i da mogu precizno slijediti upute za terapiju; ističe da se preventivne mjere, uključujući higijenu, trebaju pojačati kako bi se smanjila potražnja za antibioticima za humanu primjenu; ističe da osviještenost o opasnostima samoliječenja i prekomjernog propisivanja lijekova treba biti temeljna sastavnica preventivne strategije;

27.  poziva države članice da osmisle javnozdravstvene poruke za senzibiliziranje javnosti u pogledu povezanosti zaraza i osobne higijene; ističe da je prvenstveno sprečavanje širenja zaraza učinkovito sredstvo za smanjenje uporabe antimikrobnih sredstava; u tom pogledu potiče promicanje inicijativa za samoskrb;

28.  poziva Komisiju i države članice da razviju strategije kojima će se pacijentima pomoći da se pridržavaju liječenja antibioticima i drugim prikladnim sredstvima koja su propisali zdravstveni djelatnici;

29.  apelira na Komisiju da po uzoru na pristup „Jedno zdravlje” predloži smjernice u kojima će utvrditi najbolje prakse za razvoj usklađenih standarda kvalitete koje bi trebalo uvesti u obrazovne programe u cijelom EU-u radi poticanja interdisciplinarnog obrazovanja, sprečavanja infekcija i programa osposobljavanja zdravstvenih djelatnika i javnosti, jamčenja odgovarajućeg postupanja zdravstvenih djelatnika i veterinara kad je riječ o propisivanju, doziranju, upotrebi i odlaganju antimikrobnih sredstava i kontaminiranih materijala AMR-a(22) te jamčenja uspostave multidisciplinarnih timova za upravljanje antibioticima i njihova postavljanja u bolnice;

30.  ističe da se jedna trećina lijekova propisuje u okviru sektora primarne skrbi, stoga bi se taj sektor trebao smatrati prioritetom u korištenju protokola; ističe da su stručnjaci u području zaraznih bolesti potrebni pri izradi i kontroli tih protokola, kao i pri daljnjem postupanju u vezi s njima; poziva Komisiju da izradi nacrt smjernica za korištenje tim protokolima u području ljudskog zdravlja; poziva države članice da revidiraju sve postojeće protokole, posebno za profilaktičku primjenu tijekom operacije; pozdravlja aktualne projekte na nacionalnoj razini kao što je program PIRASOA, kao primjere dobre prakse kad je riječ o racionalnom korištenju u primarnoj skrbi i bolnicama; potiče razvoj mehanizama za dijeljenje najboljih praksi i protokola;

31.  svjestan je toga da zdravstveni djelatnici često moraju donositi brze odluke o terapijskim indikacijama za liječenje antibioticima; primjećuje da brzi dijagnostički testovi mogu biti od pomoći u potpori učinkovitom i točnom donošenju odluka;

32.  potiče države članice da spriječe širenje zaraza prouzročenih otpornim bakterijama uvođenjem aktivnih programa probira s brzim dijagnostičkim tehnologijama kako bi se brzo utvrdili pacijenti koji su zaraženi bakterijom otpornom na više lijekova i uvele prikladne mjere za kontrolu zaraza (kao što su izolacija pacijenata, kohortiranje bolesnika i pojačane higijenske mjere);

33.  svjestan je da troškovi RDT-ova mogu biti veći od cijene antibiotika; poziva Komisiju i države članice da predlože poticaje za taj industrijski sektor kako bi razvio djelotvorne, jeftine i učinkovite metode testiranja i upotrebu RDT-ova; ističe da su RDT-ovi dostupni diljem zemlje u samo 40 % zemalja članica OECD-a; poziva osiguravajuća društva da pokriju dodatne troškove koji nastaju zbog upotrebe RDT-ova s obzirom na dugoročnu korist sprječavanja nepotrebne upotrebe antimikrobnih sredstava;

34.  poziva Komisiju i države članice da ograniče pojavu pri kojoj stručnjaci za zdravlje ljudi i životinja prodaju antibiotike koje propisuju i da ukinu sve financijske i ostale poticaje za propisivanje antibiotika te da istodobno i dalje jamče dovoljno brz pristup uslugama hitne veterinarske medicine; ističe da se mnogi antimikrobici upotrebljavaju i u ljudi i u životinja, da su neki od njih ključni za prevenciju ili liječenje po život opasnih infekcija u ljudi te da bi trebalo zabraniti njihovu upotrebu u životinja; ističe da bi se ta antimikrobna sredstva trebala upotrebljavati isključivo za liječenje ljudi kako bi se što dulje očuvala njihova djelotvornost u liječenju infekcija u ljudi; smatra da bi državama članicama trebalo dopustiti provedbu ili zadržavanje strožih mjera u pogledu ograničavanja prodaje antibiotika;

35.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu odlučne mjere protiv nezakonite prodaje antimikrobnih proizvoda u EU-u ili prodaje koju nisu propisali liječnik ili veterinar;

36.  ističe vrijednost cjepiva i dijagnostičkih alata u borbi protiv AMR-a i bolničkih infekcija; preporučuje da se ciljevi cjeloživotnog cijepljenja stanovništva i kontrole infekcija, a posebno kod ugroženih skupina, uvrste u nacionalne akcijske planove o AMR-u kao ključni element; nadalje, ističe važnost dostupnih informacija i podizanja razine osviještenosti javnosti u cilju povećanja stope procijepljenosti u humanoj i veterinarskoj medicini, a time i troškovno učinkovitog rješavanja problema bolesti i antimikrobne otpornosti;

37.  naglašava da se u Europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” protiv AMR-a navodi da je imunizacija cijepljenjem troškovno učinkovita zdravstvena intervencija u borbi protiv AMR-a(23), da Komisija u tom akcijskom planu najavljuje poticaje za veću upotrebu dijagnostike, antimikrobne alternative i cjepiva(24), ali da su relativno visoki troškovi dijagnostike, antimikrobne alternative i cjepiva u usporedbi s postojećim antibioticima prepreka za povećanje stope procijepljenosti koja se akcijskim planom nastoji postići(25); naglašava da razne države članice cijepljenje već smatraju važnom mjerom javne politike za prevenciju pojave prekograničnih bolesti životinja i sprečavanje dodatnog rizika od širenja zaraze na poljoprivrednom tržištu EU-a i da su ga stoga uvele;

38.  poziva države članice da ulože snažnije napore u sprečavanje i kontrolu infekcija koje mogu izazvati sepsu; poziva države članice da u svoje nacionalne akcijske planove u vezi s AMR-om uključe ciljane mjere za poboljšanje prevencije, ranog otkrivanja i dijagnosticiranja sepse i kliničkog postupanja s njom;

39.  poziva Komisiju da prouči kako bi se najbolje mogao iskoristiti potencijal europskih referentnih mreža za rijetke bolesti i da procijeni njihovu moguću ulogu u istraživanju AMR-a;

40.  naglašava da je onečišćenje okoliša ostacima antibiotika koji se upotrebljavaju u ljudi i životinja, osobito u uzgoju stoke, bolnicama i kućanstvima, sve prisutniji problem koji zahtijeva usklađene političke mjere kako bi se izbjeglo širenje AMR-a među ekosustavima, životinjama i ljudima; potiče daljnja istraživanja dinamike prijenosa i relativnog učinka tog onečišćenja na AMR; stoga poziva na razvoj sinergija između pristupa „Jedno zdravlje” i postojećih podataka o praćenju okoliša, osobito u obliku popisa praćenja u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, kako bi se produbila postojeća znanja o pojavi i širenju antimikrobnih tvari u okolišu;

41.  napominje da bakterije izložene herbicidima različito reagiraju na klinički relevantne antibiotike; konstatira učestalost promjena u otpornosti na antibiotike uzrokovanih pri svakoj upotrebi odobrenih herbicida i antibiotika, a učinci takvih promjena nisu pod regulatornim nadzorom;

42.  poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće mjere za rješavanje pitanja ispuštanja farmaceutskih proizvoda, uključujući antimikrobike, u okoliš kroz otpadne vode i postrojenja za pročišćavanje otpadne vode, što je važan čimbenik pri nastanku AMR-a;

43.  poziva da se preispitaju procjene rizika za okoliš kao dio postupka odobrenja za stavljanje antimikrobnih sredstava u promet te za starije proizvode koji su već na tržištu; poziva na strogo poštovanje dobrih proizvodnih praksi i pravila o zelenoj javnoj nabavi EU-a pri proizvodnji i distribuciji farmaceutskih proizvoda i ispuštanju antibiotika u okoliš;

44.  apelira na Komisiju i države članice da se suoče s pitanjem brzo rastućih razina multirezistentnih gljivica preispitivanjem uporabe fungicida u poljoprivrednom i industrijskom sektoru;

45.  poziva Komisiju i države članice da postupno ukinu upotrebu antimikrobnih spojeva ili kemikalija u nekliničkim okruženjima kao što su proizvodi za svakodnevno čišćenje i druga roba široke potrošnje;

46.  ističe hitnu potrebu za detaljnim istraživanjem utjecaja prisutnosti antimikrobnih tvari na prehrambene kulture i hranu za životinje na razvoj AMR-a i za istraživanjem mikrobnih zajednica u tlu;

47.  u tom kontekstu ukazuje na to da je nužna temeljita ex ante ocjena društvenih troškova djelovanja na kraju lanca;

48.  poziva Komisiju i države članice da revidiraju svoje kodekse dobre poljoprivredne prakse i odgovarajuće najbolje raspoložive tehnike iz Direktive o industrijskim emisijama(26) kako bi se njima obuhvatile odredbe o postupanju sa stajskim gnojivom koje sadrži antibiotike/ mikroorganizme otporne na antimikrobike;

49.  poziva Komisiju i države članice da potiču razvoj održivih lijekova s niskim utjecajem na okoliš i vodu te daljnje inovacije u farmaceutskom sektoru u tom području;

50.  naglašava da ne raspolažu sve države članice dostatnim resursima za izradu i provedbu sveobuhvatnih nacionalnih strategija za borbu protiv AMR-a; poziva Komisiju da državama članicama pruži jasne informacije o izvorima EU-a koji su dostupni za borbu protiv AMR-a te da za tu svrhu stavi na raspolaganje više namjenskih sredstava;

51.  poziva Komisiju da preispita i revidira referentne dokumente o najboljim raspoloživim tehnikama (BREF) iz Direktive o industrijskim emisijama koji se odnose na emisije iz pogona za proizvodnju antibiotika;

52.  potiče Komisiju da učinkovito primjenjuje dostupno zakonodavstvo na svim područjima povezanima s AMR-om kako bi se osiguralo bavljenje tom prijetnjom u svim politikama;

53.  naglašava važnost pristupa za procjenu životnog ciklusa, od proizvodnje i propisivanja recepata do postupanja s farmaceutskim otpadom; traži od Komisije da se posveti pitanju zbrinjavanja antibiotika, pri čemu bi trebalo istražiti alternative spaljivanju, kao što je uplinjavanje;

54.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da okolišna pitanja budu obuhvaćena sustavom farmakovigilancije za farmaceutske proizvode za humanu upotrebu te postrožena za veterinarske farmaceutske proizvode, posebno u vezi s AMR-om;

55.  poziva Komisiju i države članice da postave standarde kvalitete (granične vrijednosti) ili zahtjeve u pogledu procjene rizika radi osiguranja da koncentracije relevantnih antibiotika i mikroorganizama otpornih na antimikrobike u stajskom gnojivu, kanalizacijskom mulju i vodi za navodnjavanje budu sigurne prije nego što ih se raširi po poljoprivrednim zemljištima;

56.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama pokrene informativnu kampanju na razini EU-a usmjerenu na potrošače i poduzeća kojoj bi tema bila općenito akvakultura, a posebice o razlike između strogih i sveobuhvatnih standarda na tržištu EU-a i standarda koji se primjenjuju na uvezenu robu iz trećih zemalja, s posebnim naglaskom na problemima za sigurnost hrane i javno zdravlje do kojih može doći uvođenjem osobito otpornih mikroorganizama i AMR-a u Uniju;

57.  poziva na postupno ukidanje rutinske profilaktičke i metafilaktičke upotrebe antimikrobika kod skupina domaćih životinja i poziva na potpunu zabranu upotrebe antibiotika koji se na životinje koje se koriste za proizvodnju hrane primjenjuju kao zadnja opcija; ističe da dobre prakse u uzgoju životinja, higijena, upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima i ulaganje u ta područja doprinose sprečavanju infekcija, a time i smanjenju uporabe antibiotika; potiče Komisiju da predstavi novu strategiju EU-a o dobrobiti životinja za koju se zalaže Europski parlament, u cilju stvaranja dugoročnog zakonodavstva o dobrobiti životinja; apelira na Komisiju da bez odgode provede preostale točke strategije EU-a za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. – 2015.;

58.  naglašava da su dobro upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima, biološka sigurnost i sustavi uzgoja stoke temelj zdravlja i dobrobiti životinja koje se koriste za proizvodnju hrane i, ako se primjenjuju na odgovarajući način, smanjuju podložnost bakterijskim oboljenjima i potrebu za antibioticima kod životinja;

59.  smatra da je potrebno poticati primjereno financiranje ulaganja na poljoprivrednim gospodarstvima, poput kvalitetnih nastambi, ventilacije, čišćenja, dezinfekcije, cijepljenja i biološke sigurnosti i da ona u budućoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) ne smiju biti dovedena u pitanje; u tom pogledu uviđa da je važno da članovi poljoprivredne zajednice imaju svijest o dobrobiti i zdravlju životinja te o sigurnosti hrane; primjećuje važnost promicanja i primjene dobrih praksi u svim fazama proizvodnje i prerade prehrambenih proizvoda te važnost sigurnog i nutritivno uravnoteženog hranjenja životinja, posebnih strategija hranjenja te sastava, pripravaka i obrade hrane;

60.  poziva Komisiju i države članice da i u okviru izmjene ZPP-a ostvare veću sinergiju i da u skladu sa zaključcima iz akcijskog plana „Jedno zdravlje” za borbu protiv AMR-a predvide djelotvorne financijske poticaje i potporu za stočare koji pokažu da su znatno smanjili upotrebu antibiotika i da su dosegli visoku stopu procijepljenosti svojih životinja odnosno stoke;

61.  ističe da su sanitarni uvjeti i higijena na poljoprivrednim gospodarstvima od velike važnosti; traži od Komisije da izradi smjernice za upotrebu antibiotika u životinja te za higijenske uvjete na poljoprivrednim gospodarstvima; poziva države članice da izrade posebne planove i pojačaju nadzor nad sanitarnim uvjetima;

62.  podsjeća na preventivne mjere koje treba koristiti prije pribjegavanja antimikrobnom liječenju cijelih skupina (metafilaksa) životinja koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane:

63.  smatra da bi se zahtjevima kojima se jamči da označavanje upućuje na upotrebu antibiotika poboljšalo znanje potrošača te bi im se omogućilo da donesu bolje informirane odluke; poziva Komisiju da uspostavi usklađen sustav za označivanje na temelju standarda dobrobiti životinja i dobrih praksi u uzgoju životinja kako je predviđeno već 2009.(28);

64.  skreće pozornost, nadalje, na zaključke novijih znanstvenih istraživanja (iz veljače 2018.) u kojima je pokazano da se enzimi beta-laktamaze proširenog spektra (eng. Extended Spectrum Bèta-Lactamase, ESBL) u stočarstvu i pri konzumaciji mesa samo u ograničenoj mjeri prenose na ljude i da se ESBL uglavnom prenosi s čovjeka na čovjeka(29);

65.  ističe da intenzivan uzgoj može podrazumijevati neprimjereno i rutinsko hranjenje stoke i peradi s antibioticima na poljoprivrednim gospodarstvima kako bi se potaknuo brži rast te njihovu široku upotrebu u svrhu profilakse kako bi se spriječilo širenje bolesti uzrokovanih skučenim, pretrpanim i stresnim uvjetima u kojima se drže žive i koji narušavanju njihov imunosni sustav, čime se nadoknađuju nesanitarni uvjeti u kojima se životinje uzgajaju;

66.  smatra da su naša saznanja o širenju antimikrobne otpornosti sa životinja na poljoprivrednim gospodarstvima na ljude već prilično pouzdana te da to nije na odgovarajući način istaknuto u akcijskom planu; napominje da se u akcijskom planu samo poziva na daljnje istraživanje i rješavanje nekih nedoumica u tom pogledu, što bi moglo odgoditi poduzimanje prijeko potrebnih mjera;

67.  poziva Komisiju i države članice da razlikuju stoku i kućne ljubimce, osobito pri razvoju mehanizama za praćenje i ocjenjivanje upotrebe antimikrobnih sredstava te pri razvoju mjera za postupanje s njihovom upotrebom;

68.  naglašava da je u suradnji s veterinarima razvijen cjeloviti sustav praćenja antibiotika u poljoprivredi u okviru kojeg se upotreba antibiotika opsežno dokumentira i dodatno poboljšava; žali zbog toga što sličan sustav ne postoji u humanoj medicini;

69.  napominje da su agencije EU-a također potvrdile postojanje korelacije između otpornosti na antibiotike u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane (npr. tovnih pilića) i velikog dijela bakterijskih infekcija u ljudi koje su nastale zbog rukovanja mesom tih životinja te njegove pripreme i konzumacije(30);

70.  naglašava da istraživanja pokazuju da se intervencije kojima se ograničava upotreba antibiotika kod životinja koje se koriste za proizvodnju hrane povezuju sa smanjenjem prisustva bakterija otpornih na antibiotike u tim životinjama(31);

71.  poziva Komisiju i države članice da s obzirom na to novo istraživanje(32) budu oprezne i da mjere donose proporcionalno, te da pažljivo ocijene i klasificiraju antibiotike i antimikrobnu otpornost u cjelokupnom relevantnom zakonodavstvu kako se u europskom stočarstvu ne bi nepotrebno ograničila dostupnost sredstava za suzbijanje nekih protozoa, kao što su kokcidije, te kako se time ne bi nenamjerno povećao rizik od zaraze ljudi opasnim bakterijama kao što je salmonela i mikrobima u hrani;

72.  žali zbog činjenice da europskom akcijskom planu protiv AMR-a pod nazivom „Jedno zdravlje” nisu dodijeljena nikakva sredstva i da se zakonodavni alati ne upotrebljavaju na ambiciozniji način; poziva Komisiju da bude ambicioznija u svim svojim budućim akcijskim planovima i da poduzme odlučnije napore kako bi se oni u potpunosti proveli;

73.  žali zbog toga što je strateški pristup Komisije, koji je u suštini dobar, previše često ograničen na izjave o namjeri te poziva Komisiju da svoj pristup konkretizira;

74.  poziva Komisiju da koordinira i prati nacionalne strategije kako bi se omogućilo dijeljenje najboljih praksi među državama članicama;

75.  potiče države članice da razviju ambiciozne nacionalne strategije za borbu protiv AMR-a u sektoru uzgoja životinja i uključe kvantitativno smanjenje ciljeva za upotrebu veterinarskih antimikrobnih sredstava, istodobno uzimajući u obzir lokalne okolnosti; naglašava da je nužno da su svi sektori duž opskrbnog lanca uključeni u njihovu provedbu;

76.  konstatira da su neke države članice pravno definirale stručno kvalificirane savjetnike za lijekove za životinje koji imaju ovlast nadležnih tijela za propisivanje određenih veterinarskih lijekova; naglašava da nacionalni akcijski planovi za borbu protiv AMR-a ne bi takvim osobama trebali onemogućavati da prema potrebi propisuju i isporučuju određene veterinarske lijekove, imajući u vidu presudnu ulogu koju te osobe mogu imati u izoliranim ruralnim zajednicama;

77.  ističe važnost razmjene najbolje prakse među državama članicama i koordinacije navedene razmjene koju treba provoditi Komisija; u tom kontekstu pozdravlja smanjenje upotrebe antibiotika u uzgoju životinja u Nizozemskoj za 64,4 % u razdoblju od 2009. do 2016. godine i najavljene državne ambicije za dodatno smanjenje do 2020.; poziva Komisiju i države članice da taj primjer javno-privatnog partnerstva između javnih tijela, različitih sektora, znanstvenika i veterinara prenesu i u druge dijelove Unije;

78.  apelira na države članice da razmotre uvođenje pozitivnih (porezne olakšice za poljoprivrednike) i negativnih (porezi na prodaju antibiotika, kakvi su uspješno uvedeni u Belgiji i Danskoj) poreznih poticaja na antibiotike koji se koriste u stočarstvu za neterapeutske svrhe;

Poticanje istraživanja, razvoja i inovacija u području AMR-a

79.  naglašava da je EU s ulaganjima u iznosu od 1,3 milijarde eura u istraživanje AMR-a predvodnik u toj domeni i da postignuća EU-a uključuju pokretanje programa New Drugs for Bad Bugs (ND4BB, Novi lijekovi za loše bacile)(33) i Zajedničke programske inicijative za borbu protiv AMR-a (JPIAMR)(34); naglašava potrebu za učinkovitošću i koordiniranjem istraživačkih aktivnosti; stoga pozdravlja inicijative kao što je ERA-NET za stvaranje sinergija između JPIAMR-a i Obzora 2020.; ističe da je do 1960-ih stvoreno više od 20 novih klasa antibiotika i sa zabrinutošću primjećuje da posljednjih godina nije došlo do uvođenja uistinu novih razreda antimikrobnih sredstava;

80.  apelira na Komisiju da razmotri nov zakonodavni okvir kojim bi se potaknuo razvoj novih antimikrobika za ljude, što je Parlament već zatražio 10. ožujka 2016. u svojim izmjenama Prijedloga uredbe o veterinarsko-medicinskim proizvodima i u svojoj rezoluciji od 19. svibnja 2015.; napominje da se Komisija u Akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti također obvezala da će „[analizirati] regulatorne alate i poticaje EU-a, a posebno zakonodavstvo u području lijekova za rijetke bolesti i u području pedijatrije, kako bi ih se upotrijebilo za nova antimikrobna sredstva”;

81.  pozdravlja činjenicu da su EFSA i EMA nedavno preispitale niz alternativa upotrebi antimikrobika u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane i raspravljale od njima, a za neke od njih se tijekom eksperimentalnih studija pokazalo da daju obećavajuće rezultate za poboljšanje parametara zdravlja životinja; stoga preporučuje ponovno poticanje znanstvenog istraživanja alternativa i izradu zakonodavnog okvira EU-a kojim bi se poticao njihov razvoj i otvorio put do njihova odobrenja;

82.  podsjeća da se tradicionalna proizvodnja antibiotika, koja je utemeljena na nizu tehnika izmjene antibiotika dobivenih iz prirode, iscrpila i da bi se ulaganjima u istraživanje i razvoj u području stvaranja nove generacije trebala prekinuti tradicionalna paradigma o antibioticima; pozdravlja nove tehnike koje su već razvijene, kao što su monoklonska protutijela koja smanjuju virulenciju bakterija tako što ih ne ubijaju, već ih čine beskorisnima;

83.  napominje da znanost i istraživanje imaju ključnu ulogu u razvoju standarda u borbi protiv AMR-a;

84.  pozdravlja najnovije projekte istraživanja u području alternativnih terapija antibioticima kao što je terapija bakteriofagima, na primjer projekt Phagoburn koji financira EU; napominje da terapije bakteriofagima dosada nisu odobrene na razini EU-a; poziva Komisiju da predloži okvir za tu vrstu terapije na temelju najnovijih znanstvenih istraživanja;

85.  prima na znanje najnovija istraživanja razvoja probiotika nove generacije koji bi se upotrebljavali istovremeno uz liječenje antibioticima u kliničkom okruženju, za koje je dokazano da smanjuje bolničke infekcije uzrokovane bakterijama vrlo otpornima na antibiotike(35);

86.  napominje da su istraživanje i razvoj u području novih pristupa liječenju i sprečavanju infekcija jednako važni i da ti pristupi mogu obuhvaćati upotrebu tvari za jačanje imunološkog odgovora na bakterijske infekcije, kao što su prebiotici i probiotici;

87.  potiče EMA-u da u suradnji s EFSA-om i ECDC-om preispita sve dostupne informacije o koristima i rizicima starijih antimikrobnih sredstava, uključujući antibiotike u kombinaciji, i razmotri je li potrebno izmijeniti njihove odobrene primjene; ističe da je potrebno poticati rani dijalog između inovatora i regulatornih tijela radi prilagodbe regulatornog okvira, gdje je to potrebno, kako bi se ubrzao razvoj antimikrobnih lijekova i dala prednost tom razvoju te kako bi se omogućio brži pristup;

88.  potiče Komisiju da uvede ubrzani postupak s pomoću kojeg bi se mogla privremeno zabraniti upotreba antimikrobika odobrenih za industrijsku ili poljoprivrednu primjenu, ali za koje se sumnja da ozbiljno negativno utječu na AMR, dok se ne provedu dodatne studije o utjecaju antimikrobika;

89.  podsjeća da se lošom kvalitetom medicinskih i veterinarskih proizvoda s niskim koncentracijama aktivnih sastojaka i/ili njihovom dugoročnom uporabom potiče pojava otpornih bakterija; stoga poziva Komisiju i države članice da poboljšaju i izrade zakonodavstvo kojim bi se zajamčilo da su lijekovi zajamčene kvalitete, sigurni i učinkoviti te da njihova uporaba prati stroga načela;

90.  poziva Komisiju da poveća financiranje za rana međusektorska i interdisciplinarna istraživanja i inovacije u području epidemiologije i imunologije patogena AMR-a te praćenja bolničkih infekcija, posebno putanja prijenosa između životinja i ljudi te okoliša; poziva Komisiju da podupre istraživanje o higijeni ruku i utjecaju različitih načina pranja i sušenja ruku na prenošenje potencijalnih patogena;

91.  poziva Komisiju da u jednakoj mjeri ulaže u razvoj neantibiotskih alternativa za životinjsko zdravlje, među kojima su i stimulansi rasta, i u razvoj novih molekula za nove antibiotike; naglašava da se novi antibiotici ne smiju koristiti za promicanje životinjskog zdravlja ni kao stimulansi rasta te da industrije koje primaju javna sredstva za razvoj novih antibiotika koji ide u tom smjeru moraju prestati s distribucijom i/ili korištenjem antibiotika za promicanje zdravlja životinja i stimuliranje rasta;

92.  pozdravlja najnovije prekogranične istraživačke projekte u pogledu upravljanja upotrebom antimikrobnih sredstava i prevencije infekcija, poput projekta „i-4-1-Health Interreg”, koji se financira sredstvima EU-a; poziva Komisiju da poveća financiranje istraživanja kako bi se donijele mjere za sprečavanje bolničkih infekcija;

93.  poziva Komisiju da u sklopu narednog okvirnog programa EU-a za istraživanja i inovacije dodatno podupre istraživanje i razvoj u području antimikrobne otpornosti, uključujući i globalne infekcije kako su definirane u ciljevima održivog razvoja, posebno TBC koji je otporan na lijekove te malariju, HIV i zanemarene tropske bolesti te traži da jedna od misija programa bude globalna borba protiv antimikrobne otpornosti;

94.  poziva Komisiju da uvede ograničenja za prijevoz živih životinja iz područja u kojima su postojećim sustavom praćenja utvrđeni sojevi bakterija otporni na antimikrobe;

95.  primjećuje da neki proizvodi za zaštitu bilja mogu imati i antimikrobna svojstva koja mogu utjecati na širenje antimikrobne otpornosti; poziva na daljnja istraživanja o tome koliko je izloženost komercijalnim pripravcima pesticida i herbicida povezana s razvojem AMR-a; uviđa da se rutinski testira toksičnost herbicida, ali ne i njihovi subletalni učinci na mikrobe, te iz prethodno navedenih razloga naglašava važnost razmatranja rutinskog provođenja tih testova;

96.  poziva Komisiju i države članice da promiču pravovremeni i kontinuirani dijalog sa svim dionicima u cilju razrade odgovarajućih poticaja za istraživanje i razvoj u području AMR-a; priznaje da ne postoji univerzalni pristup; poziva Komisiju da formalno uključi civilno društvo u rasprave o „Jednom zdravlju”, na primjer uspostavom i financiranjem namjenske mreže dionika;

97.  ističe potrebu za različitim modelima suradnje pod vodstvom javnog sektora i uz sudjelovanje industrije; uviđa da kapaciteti industrije imaju ključnu ulogu u istraživanju i razvoju u području AMR-a; naglašava da su, neovisno o navedenome, za istraživanje i razvoj ovog hitnog problema potrebne daljnja javna prioritizacija i koordinacija; stoga poziva Komisiju da pokrene javnu platformu za javno financirane projekte istraživanja i razvoja u području AMR-a i za koordinaciju svih mjera istraživanja i razvoja;

98.  u tom smislu ističe da trenutačni okvir za istraživanja ne omogućuje djelotvorno poticanje istraživanja i razvoja u području antimikrobne otpornosti i traži da se sustav intelektualnog vlasništva prilagodi i uskladi na europskoj razini kako bi se trajanje zaštite bolje uskladilo s traženim razdobljem za dotičan inovativni lijek;

99.  uvjeren je da se istraživanja o borbi protiv AMR-a već provode u više različitih dijelova Unije, a da za sada nema prikladnog pregleda stanja istraživanja u EU-u kao cjelini; stoga predlaže uspostavu specijalizirane platforme na razini EU-a kako bi se istraživački resursi ubuduće mogli učinkovitije koristiti;

100.  podsjeća na važnost povezivanja akademskog svijeta i biofarmaceutskih društava pri razvoju novih antibiotika, brzoj dijagnostici i novim terapijama;

101.  pozdravlja zaključke „Zajedničkog tehničkog simpozija WHO-a, Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o antimikrobnoj otpornosti: kako poticati inovacije, pristup antibioticima i njihovu odgovarajuću upotrebu”(36), na kojem se raspravljalo o novim modelima istraživanja i razvoja u cilju njihova poticanja, uz istovremeno odvajanje profitabilnosti antibiotika od obujma prodaje;

102.  podsjeća da će Uredba o kliničkim ispitivanjima(37) doprinijeti poticanju istraživanja novih antimikrobnih sredstava u EU-u; poziva Komisiju i EMA-u da bez daljnje odgode provedu Uredbu o kliničkim ispitivanjima;

103.  poziva Komisiju i države članice da podrže razvoj i prihvaćanje novih ekonomskih modela, pilot-projekata i mjera poticanja i privlačenja za razvoj novih terapija, dijagnostike, antibiotika, medicinskih uređaja, cjepiva i alternativa korištenju antimikrobnih sredstava; smatra da oni imaju smisla ako su dugoročno održivi, usmjereni na potrebe i ključne javne prioritete, temeljeni na dokazima te ako se njima podržava primjerena medicinska upotreba;

104.  poziva Komisiju da ocijeni učinkovitost postojećih higijenskih praksi i sanitarnih metoda u bolnicama i ustanovama za zdravstvenu njegu; traži od Komisije da istraži korištenje probiotika i drugih održivih tehnologija u području higijene kao učinkovitog sanitarnog pristupa sprečavanju i smanjenju broja bolničkih infekcija koje se mogu pripisati antimikrobnoj otpornosti;

105.  pozdravlja širenje tehnologija troškovne učinkovitosti kojima se smanjuje pojavnost bolničkih infekcija i pomaže u sprečavanju širenja višestruko otpornih mikroorganizama;

106.  traži od država članica da promiču alternativne sustave povrata troškova kako bi se olakšalo širenje inovativnih tehnologija u nacionalnim sustavima zdravstvene skrbi;

107.  primjećuje da uobičajeni poslovni model za razvoj lijekova nije prikladan za razvoj antibiotika jer se tijekom vremena može razviti otpornost i jer bi im se trebalo pribjegavati privremeno i samo u slučaju krajnje nužde; podsjeća industriju na njezinu korporativnu i društvenu odgovornost da doprinese naporima u borbi protiv antimikrobne otpornosti pronalaženjem načina da se produži životni vijek antibiotika i da tako zaliha učinkovitih antibiotika bude održiva te poziva da se takva vrsta istraživanja potiče i da se definira regulatorni put;

108.  podsjeća da su i Parlament i Vijeće zatražili da se revidiraju aktualni poticaji (tj. poticaji utvrđeni Uredbom o lijekovima za rijetke bolesti(38)) zbog njihove zlouporabe i visoke konačne cijene; stoga traži od Komisije da analizira postojeće modele poticanja istraživanja i razvoja, uključujući model „prenosive tržišne ekskluzivnosti”, kako bi osmislila nove modele i definirala regulatorni put;

109.  poziva Komisiju i države članice da, u suradnji s istraživačima i industrijom, izrade nove modele poticaja kojima bi se isplate odvojile od količine propisanih lijekova i poticala ulaganja u cijeli proces razvoja i proizvodnje; ističe da zajamčena cjenovna pristupačnost i pristup kvalitetnim antibioticima mora biti konačan cilj poticaja u području istraživanja i razvoja;

110.  smatra da farmaceuti imaju ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti o ispravnom korištenju antimikrobnim sredstvima te u pogledu sprečavanja antimikrobne otpornosti; potiče države članice da povećaju njihovu odgovornost na način da im omoguće izdavanje točno određene količine lijekova, davanje nekih cjepiva i brze dijagnostičke testove u ljekarnama;

111.  poziva da se prenosiva tržišna ekskluzivnost i nagrada za ulazak na tržište razmotre kao prilike za održive poticaje;

112.  poziva Komisiju da zauzme vodeću ulogu na globalnoj razini kada je riječ o zalaganju za modele najbolje prakse koji se temelje na dokazima i koji se odnose na ranu dijagnostiku u cilju borbe protiv antimikrobne otpornosti;

Oblikovanje globalnog plana

113.  naglašava da će svijet bez usklađenog i hitnog djelovanja na globalnoj razini ući u postantibiotsko razdoblje u kojem bi obične infekcije ponovno mogle postati smrtonosne;

114.  podsjeća da zbog složenosti problema, njegove prekogranične dimenzije, teških posljedica za okoliš, zdravlje ljudi i životinja i visokog ekonomskog opterećenja, AMR iziskuje hitno i koordinirano djelovanje na razini EU-a te globalno i međusektorsko djelovanje; stoga traži da se EU i države članice nedvosmisleno obvežu da će uspostaviti europska i međunarodna partnerstva i pokrenuti međusektorsku globalnu strategiju za borbu protiv antimikrobne otpornosti koja će pokrivati područja politike kao što su međunarodna trgovina, razvoj i poljoprivreda;

115.  pozdravlja WHO-ovu rang listu 20 najgorih patogena otpornih na antibiotike(39); poziva da se hitno pokrenu projekti istraživanja i razvoja u vezi s tim prioritetnim popisom bakterija otpornih na antibiotike kako bi se razvili lijekovi protiv njih; ističe, međutim, da istraživanje novih lijekova nije jedina potrebna mjera te da je nužno pozabaviti se problemom zloupotrebe i prekomjerne upotrebe i u ljudi i u životinja;

116.  prepoznaje da je AMR prekogranično pitanje te da proizvodi u Europu ulaze iz cijeloga svijeta; traži od Komisije da surađuje s trećim stranama u cilju smanjenja korištenja antibioticima u uzgoju životinja i povezanom onečišćenju okoliša; nadalje, poziva Komisiju da provede suradničke istraživačke programe s trećim zemljama u cilju smanjenja prekomjernog korištenja antibioticima; poziva Komisiju da u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini zabrani uvoz hrane životinjskoga porijekla ako životinje nisu bile uzgojene u skladu sa standardima EU-a i posebno u skladu sa zabranom korištenja antibiotika u cilju stimulacije rasta;

117.  navodi izvješće naslovljeno „Rješavanje problema infekcija otpornih na lijekove na globalnoj razini: konačno izvješće i preporuke”(40) u kojem se procjenjuje da će trošak globalnog djelovanja u cilju suzbijanja AMR-a iznositi do 40 milijardi USD tijekom desetogodišnjeg razdoblja, što je neznatan iznos u odnosu na troškove nedjelovanja te je tek mali dio iznosa koji zemlje skupine G20 danas troše na zdravstvenu skrb (otprilike 0,05 %); poziva Komisiju da razmotri mogućnost da u okviru društvene odgovornosti za industriju plaćanje poreza na javno zdravstvo postane obvezno;

118.  smatra da se o pitanju AMR-a mora voditi računa u svim budućim trgovinskim sporazumima s Ujedinjenom Kraljevinom koji se sklope nakon Brexita te da se kao uvjet mora navesti da je Ujedinjena Kraljevina dužna slijediti sve korake koje EU poduzme u borbi protiv AMR-a kako bi se zaštitili potrošači i radnici i u EU-u i u Ujedinjenoj Kraljevini;

119.  pozdravlja Globalni akcijski plan WHO-a za borbu protiv AMR-a, koji je jednoglasno usvojen u svibnju 2015. na 68. zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine; naglašava da se akcijski planovi na globalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a moraju uskladiti s dobrom poljoprivrednom praksom;

120.  pozdravlja nove smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o upotrebi medicinski važnih antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane(41); ističe da se u nekim zemljama otprilike 50 do 70 % zdravstveno važnih antibiotika upotrebljava u životinjskom sektoru, u velikoj mjeri radi poticanja rasta zdravih životinja; traži da se u okviru pristupa „Jedno zdravlje” ta tema uključi u trgovinsku politiku EU-a i u pregovore s međunarodnim organizacijama poput WTO-a i s pridruženim ili trećim zemljama, čime bi se oblikovala globalna politika u cilju zabrane upotrebe antibiotika za debljanje zdravih životinja;

121.  napominje da je AMR ozbiljan problem u slučaju mnogih bolesti povezanih sa siromaštvom i zanemarenih bolesti, uključujući HIV/AIDS, malariju i TBC te bolesti povezane s epidemijama i pandemijama; ističe da je oko 29 % smrtnih slučajeva uzrokovanih AMR-om izazvano tuberkulozom otpornom na lijekove; poziva Komisiju i države članice da hitno povećaju potporu za istraživanje i primjenu zdravstvenih alata kako bi se riješio problem bolesti povezanih sa siromaštvom i zanemarenih bolesti otpornih na antimikrobna sredstva; poziva Komisiju i države članice da osnivaju partnerstva po uzoru na Partnerstvo za istraživanje i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) i Partnerstvo europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP) za međunarodne projekte istraživanja i razvoja koji se odnose na zdravlje i koji obuhvaćaju različite geografske regije i većinu važnih zdravstvenih pitanja, kao što su AMR, cjepiva, rak i pristup lijekovima;

122.  naglašava važnost inicijativa EU-a poput programa Europskog centra za prevenciju i nadzor bolesti (ECDC) za zarazne bolesti uključujući AIDS, tuberkulozu i malariju; ističe da su te inicijative primjeri dobre prakse i prikazuju reagiranje i dobro funkcioniranje EU-a s obzirom na potrebu za novim antibioticima te da bi ECDC trebao imati ključnu ulogu u prioritiziranju potreba povezanih s istraživanjem i razvojem, u koordiniranju mjera i sudjelovanja svih dionika, u jačanju međusektorskog rada te u izgradnji kapaciteta preko mreža za istraživanje i razvoj;

123.  ističe problem višestruko otpornih bakterija koje su istodobno otporne na više antibiotika te koje s vremenom mogu postati superbakterije otporne na sve dostupne antibiotike, među ostalim i antibiotike posljednje obrambene linije; ističe da je potrebno ustanoviti bazu podataka o tim višestruko otpornim bakterijama, koja obuhvaća AIDS, tuberkulozu, malariju, gonoreju, Escherichiju coli i druge bakterije koje su otporne na lijekove;

124.  napominje da životinje koje se uzgajaju u prehrambene svrhe u SAD-u dobivaju pet puta više antibiotika od životinja iz uzgoja u Ujedinjenoj Kraljevini; stoga naglašava važnost kontrole uvoza mesa u EU;

125.  poziva Komisiju da se zalaže za to da se standardi i mjere EU-a za rješavanje problema AMR-a i primjerena upotreba antibiotika uvrste u trgovinske sporazume te da djeluje preko Svjetske trgovinske organizacije kako bi upozorila na AMR; napominje da je uporaba antibiotika kao stimulansa rasta za životinje koje se koriste za proizvodnju hrane u EU-u zabranjena od 2006. godine, ali da se u zemljama izvan EU-a antibiotici i dalje mogu upotrebljavati u hrani za životinje kao pospješivači rasta; poziva Komisiju da u sve sporazume o slobodnoj trgovini uvede klauzulu kojom se propisuje da se hrana uvezena iz trećih zemalja ne smije proizvoditi s pomoću antibiotika koji se upotrebljavaju kao stimulansi rasta kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za uzgoj stoke i akvakulturu u EU-u i ublažila antimikrobna otpornost; poziva Komisiju da zabrani sav uvoz hrane iz trećih zemalja ako ti proizvodi potječu od životinja liječenih antibioticima ili skupinama antibiotika koje su u EU-u predviđene za liječenje određenih humanih infekcija;

126.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju mjere za suzbijanje ilegalnih praksi povezanih s proizvodnjom, korištenjem i zbrinjavanjem antimikrobnih sredstava te trgovinom tim sredstvima; naglašava da dionici uključeni u lanac životnog ciklusa antimikrobnih sredstava moraju preuzeti odgovornost za korake koje poduzmu;

127.  primjećuje utjecaj univerzalnosti i cjenovne pristupačnosti postojećih antibiotika i širokog pristupa tim antibioticima; smatra da bi ciljano postupanje sa specifičnim antibioticima trebalo biti na raspolaganju svima kako bi se izbjegla zlouporaba neodgovarajućih antibiotika i pretjerano korištenje antibiotika širokog spektra; traži od Komisije i država članica da se snažnije uhvate u koštac s prodajom velikih količina antimikrobnih sredstava po dampinškim cijenama, posebno kritičnih antibiotika za humanu primjenu;

128.  traži provođenje temeljitih kontrola proizvođača antibiotika kako bi karenciju prilagodili stvarnim uvjetima i na taj način zajamčili da u prehrambenim proizvodima nisu prisutni antibiotici;

129.  poziva Komisiju da i dalje posvećuje visoku razinu političke pozornosti AMR-u te da predano djeluje na rješavanju tog problema, među ostalim na forumima Ujedinjenih naroda, G7 i G20; ističe da znanstvena tijela EU-a, poput ECDC-a, imaju priliku zauzeti upravljačku ulogu na globalnoj razini; traži od Komisije da se zalaže za suradnju između organizacija Unije i međunarodnih organizacija uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO) te Svjetsku organizaciju za zdravlje životinja (OIE); pozdravlja Deklaraciju iz Davosa o suzbijanju antimikrobne otpornosti objavljenu na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u siječnju 2016., na kojem su farmaceutska, biotehnološka i dijagnostička industrija pozvale na kolektivno djelovanje kako bi se stvorilo održivo i predvidljivo tržište za antibiotike, cjepiva i dijagnostiku, čime se promiče očuvanje novih i postojećih terapija;

130.  poziva na promicanje, poticanje i prijelaz na proizvodni model koji se temelji na agroekologiji;

o
o   o

131.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti, Europskoj agenciji za lijekove, Europskoj agenciji za kemikalije, Europskoj agenciji za sigurnost hrane, Europskoj agenciji za okoliš, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja.

(1) Savez veterinara Europe, „Uporaba antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane: odgovori na pitanja EFSA-e/EMA-e u vezi s uporabom antimikrobnih sredstava u životinja koje se koriste za proizvodnju hrane u EU-u i mogućim mjerama za smanjenje uporabe antimikrobnih sredstava”, 2016. (2) SL C 353, 27.9.2016., str. 12. (3) SL C 434, 23.12.2015., str. 49. (4) SL L 293, 5.11.2013., str. 1. (5) SL C 366, 27.10.2017., str. 149. (6) https://ec.europa.eu/info/consultations/public-consultation-pharmaceuticals-environment_hr (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0061. (8) http://www.efsa.europa.eu/en/press/news/180227 (9) https://ecdc.europa.eu/sites/portal/files/media/en/publications/Publications/healthcare-associated-infections-antimicrobial-use-PPS.pdf (10) EFSA, ECDC, Sažeto izvješće Europske unije iz 2014. o antimikrobnoj otpornosti zoonotskih i indikatorskih bakterija kod ljudi, životinja i u hrani, 2016. (11) World Health Organisation, Global guidelines on the prevention of surgical site infection (Globalne smjernice WHO-a za sprečavanje infekcije kirurške rane), 2016., dostupne na: http://www.who.int/gpsc/ssi-guidelines/en/ (12) Celsus Academie voor Betaalbare Zorg, „Cost-effectiveness of policies to limit antimicrobial resistance in Dutch healthcare organisations” (Isplativost politika za ograničavanje antimikrobne otpornosti u nizozemskim zdravstvenim organizacijama), siječanj 2016. Dostupno na: https://goo.gl/wAeN3L (13) http://ec.europa.eu/health/ph_risk/committees/04_scenihr/docs/scenihr_o_021.pdf (14) World Health Organisation, Global guidelines on the prevention of surgical site infection (Globalne smjernice WHO-a za sprečavanje infekcije kirurške rane), 2016., dostupne na: http://www.who.int/gpsc/ssi-guidelines/en/ (15) https://amr-review.org/sites/default/files/160525_Final%20paper_with%20cover.pdf (16) http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2018.5182/epdf (17) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/06/17/epsco-conclusions-antimicrobial-resistance/ (18) http://www.ema.europa.eu/ema/index.jsp?curl=pages/news_and_events/news/2017/10/news_detail_002827.jsp&mid=WC0b01ac058004d5c1 (19) http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/audit_reports/index.cfm (20) Članak 8. točka (c) Direktive 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike (SL L 226, 24.8.2013., str. 1.). (21) Kako su ga u Nizozemskoj osmislili Ministarstvo infrastrukture i vodnog gospodarstva, Nizozemski institut za javno zdravstvo i okoliš (RIVM), sektor vodoprivrede i lokalne uprave za vode. (22) Članak 78. predstojeće Uredbe o veterinarsko-medicinskim proizvodima. (23) Europska komisija, Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, lipanj 2017., str. 10. (24) Ibid., str. 12. (25) Ibid., str. 15. (26) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.). (27) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.), primjenjujući pravila iz Direktive Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.); Direktiva Vijeća 91/630/EEZ od 19. studenoga 1991. o utvrđivanju minimalnih standarda za zaštitu svinja (SL L 340, 11.12.1991., str. 33.); Direktiva Vijeća 91/629/EEZ od 19. studenoga 1991. o utvrđivanju minimalnih standarda za zaštitu teladi (SL L 340, 11.12.1991., str. 28.). (28) https://ec.europa.eu/food/sites/food/files/animals/docs/aw_other_aspects_labelling_ip-09-1610_en.pdf (29) Mevius, D. et al., „ESBL-Attribution-Analysis (ESBLAT) Searching for the sources of antimicrobial resistance in humans” (Analiza pripisivanja ESBL-a (ESBLAT) U potrazi za izvorima antimikrobne otpornosti u ljudi), 2018. dostupno na: http://www.1health4food.nl/esblat (30) Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti i Europska agencija za sigurnost hrane: https://ecdc.europa.eu/sites/portal/files/media/en/publications/Publications/antimicrobial-resistance-zoonotic-bacteria-humans-animals-food-EU-summary-report-2014.pdf (31) http://www.thelancet.com/pdfs/journals/lanplh/PIIS2542-5196(17)30141-9.pdf (32) Mevius, D. et al., „ESBL-Attribution-Analysis (ESBLAT) Searching for the sources of antimicrobial resistance in humans” (Analiza pripisivanja ESBL-a (ESBLAT) U potrazi za izvorima antimikrobne otpornosti u ljudi), 2018. dostupno na: http://www.1health4food.nl/esblat (33) http://www.imi.europa.eu/content/nd4bb (34) http://www.jpiamr.eu (35) Pamer, E. G., „Resurrecting the Intestinal Microbiota to Combat Antibiotic-Resistant Pathogens.” (Oživljavanje crijevnih mikrobiotika radi suzbijanja patogena otpornih na antibiotike), Science, sv. 352(6285), 2016., str. 535. – 538. (36) http://www.wipo.int/publications/en/details.jsp?id=4197 (37) Uredba (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 1.). (38) Uredba (EZ) br. 141/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1999. o lijekovima za rijetke bolesti (SL L 18, 22.1.2000., str. 1.). (39) http://www.who.int/mediacentre/news/releases/2017/bacteria-antibiotics-needed/en/ (40) https://amr-review.org/sites/default/files/160518_Final%20paper_with%20cover.pdf (41) http://www.who.int/foodsafety/areas_work/antimicrobial-resistance/cia_guidelines/en/

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. na temu Europa u pokretu: program za budućnost mobilnosti u EU-u (2017/2257(INI))

P8_TA(2018)0355 A8-0241/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa u pokretu: Program za socijalno pravedan prelazak na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost za sve” (COM(2017)0283),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimi, koji su Europski parlament i Vijeće ratificirali 4. listopada 2016.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017. o čistoj, konkurentnoj i povezanoj mobilnosti za sve(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 5. srpnja 2017. o utjecaju digitalizacije i robotizacije prometa na kreiranje politika EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. travnja 2009. o akcijskom planu za inteligentne prometne sustave(5),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. naslovljenu „Akcijski plan CARS 2020.: prema snažnoj, konkurentnoj i održivoj europskoj automobilskoj industriji(6),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2015. o provedbi multimodalnih integriranih sustava izdavanja putnih i zrakoplovnih karata u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti(8),

–   uzimajući u obzir Deklaraciju iz Vallette o sigurnosti na cestama od 29. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir studiju iz 2016. naslovljenu „Samovozeći automobili. Budućnost cestovnog prijevoza?”,

–  uzimajući u obzir studiju iz 2017. naslovljenu „Izazovi povezani s financiranjem infrastrukture u ekonomiji dijeljenja”,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz 2017. naslovljenu „Utjecaj digitalizacije i ekonomije na zahtjev na tržišta rada i posljedice za zapošljavanje i industrijske odnose”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0241/2018),

A.  budući da su u sektoru prometa u tijeku strukturne promjene te da se budućnost prometa u EU-u nalazi na sjecištu glavnih prioriteta okvira klimatske i energetske politike do 2030., programa Čisti zrak za Europu i smjernica za sigurnost prometa na cestama EU-a za razdoblje 2011.– 2020.;

B.  budući da dekarbonizacija prometa i korištenje tehnologija s niskom razinom emisija nude prilike za budućnost mobilnosti i održiv gospodarski rast;

C.  budući da ekonomija suradnje i dijeljenja mijenja prometnu industriju diljem svijeta; budući da je vrijednost transakcija ekonomije suradnje u sektoru prometa u Europi 2015. procijenjena na 5,1 milijardu EUR, što je povećanje od 77 % u usporedbi s prethodnom godinom, dok nenovčane interakcije u okviru ekonomije dijeljenja uvelike nadilaze taj scenarij, što naglašava važnost te pojave;

D.  budući da se procjenjuje da će između 2010. i 2050. promet putnika porasti za oko 42 % i da će se u istom vremenskom razdoblju prijevoz tereta povećati za 60 %;

E.  budući da se u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. poziva na to da se do 2030. godine 30 % cestovnog teretnog prijevoza duž glavnih koridora prebaci na održivije načine prijevoza kao što je željeznički i da do 2050. godine taj udio iznosi 50 %, dok se istovremeno zahtijeva razvoj odgovarajuće zelene infrastrukture;

F.  budući da će se primjenom načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća” u svim načinima prijevoza, uključujući cestovni, željeznički, pomorski i zračni prijevoz, doprinijeti stvaranju jednakih uvjeta za sve vrste prijevoza;

G.  budući da se novim uslugama mobilnosti nastoji znatno poboljšati gradski prijevoz te da one imaju potencijal za to jer se njima smanjuju zagušenja i emisije te pruža alternativa posjedovanju osobnog automobila s obzirom na to da je osobni automobil i dalje glavno prijevozno sredstvo kad je riječ o broju obavljenih putovanja; budući da se njima može omogućiti prijelaz na multimodalni i zajednički prijevoz, koji je stoga održiviji, te da one mogu biti dopuna javnim i aktivnim oblicima prijevoza;

H.  budući da sektor prometa ima ključnu ulogu za funkcioniranje gospodarstva EU-a jer čini oko 4 % BDP-a u EU-u i više od 5 % svih radnih mjesta u EU-u(9); budući da udio žena u radnoj snazi tog sektora iznosi samo 22 % i da je trećina svih radnika u sektoru starija od 50 godina;

I.  budući da se očekuje da će u budućnosti povezana i autonomna vozila povećati efikasnost i sigurnost cestovnog prometa jer je ljudska pogreška glavni uzrok svih prometnih nesreća na europskim cestama;

J.  budući da je proteklih desetljeća postignut velik napredak te je EU postao najsigurnija regija za cestovni promet na svijetu; budući da velik broj žrtava prometnih nesreća, u kojima je prošle godine na europskim cestama poginulo 25 500 osoba, a 135 000 teško ozlijeđeno, i dalje prouzročuje veliku ljudsku patnju i neprihvatljive ekonomske troškove koji se procjenjuju na 100 milijardi EUR godišnje te budući da nije ostvaren cilj da se do 2020. za pola smanji broj žrtava prometnih nesreća u usporedbi s 2010. te da je udio teško ozlijeđenih i poginulih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu kao što su pješaci, biciklisti ili vozači manjih motornih vozila na dva kotača u znatnom porastu;

K.  budući da je promet glavni izvor onečišćenja zraka u gradskim područjima i da je odgovoran za više od 25 % emisija stakleničkih plinova u EU-u, od čega je cestovni promet zaslužan za više od 70 %, što je udio koji i dalje raste;

L.  buduću da nedavna istraživanja i procjene upućuju na snažniju vezu između izloženosti onečišćenju zraka i većeg rizika za javno zdravlje, uključujući kardiovaskularne bolesti kao što su moždani udar i ishemijska bolest srca te rak, te budući da su prema procjenama u EU-u sitne čestice uzrok prerane smrti 399 000 ljudi godišnje, dok za dušikove okside ta brojka iznosi 75 000, a za ozon 13 600; budući da su osobe koje žive u gradskim okružjima posebno izložene toj opasnosti;

M.  budući da se trenutačno diljem svijeta ulažu veliki napori u pogledu postizanja uključivijeg, sigurnijeg i pravednijeg sektora prometa, uključujući uvođenje ambicioznih ciljeva i obvezujućih standarda, te budući da EU ne bi trebao propustiti priliku da bude predvodnik kad je riječ o tim socijalnim inovacijama;

Utjecaj prometne tranzicije na vještine i načine rada

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa u pokretu: Program za socijalno pravedan prelazak na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost za sve”, u kojoj se prepoznaje da sektor mobilnosti prolazi kroz dubinske promjene i naglašava da bi revolucija digitalne mobilnosti trebala dovesti do sigurnijeg, inovativnijeg, bolje integriranog, održivijeg, pravednijeg, konkurentnijeg i čišćeg sektora cestovnog prometa, međupovezanog s drugim, održivijim načinima prijevoza; pozdravlja strateški pristup za postizanje koherentnog regulatornog okvira za sve složenije područje cestovnog prometa koji je naveden u komunikaciji;

2.  ističe da sektor mobilnosti EU-a treba iskoristiti prilike koje pružaju digitalne tehnologije; smatra da bi trebalo razvijati i promicati nove poslovne modele koji dovode do inovativnih usluga zajedničke mobilnosti, uključujući nove internetske platforme za prijevoz tereta, zajedničku vožnju automobilom, usluge zajedničkog korištenja automobila ili bicikla ili aplikacije za pametne telefone koje nude analize i podatke o prometnim uvjetima u stvarnom vremenu;

3.  potiče Komisiju i države članice da predlože i primjenjuju mjere u pogledu kooperativnih inteligentnih prometnih sustava (C-ITS) u skladu s ciljevima i inicijativama navedenima u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. i Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz prosinca 2015.;

4.  naglašava činjenicu da automobilski sektor EU-a zapošljava osam milijuna ljudi te čini 4 % bruto dodane vrijednosti EU-a i donosi trgovinski višak od 120 milijardi EUR;

5.  ističe da će za promjene u automobilskoj industriji povezane s digitalizacijom, automatizacijom ili čišćim automobilima biti potrebna nova stručna znanja i načini rada; naglašava da te promjene trebaju rezultirati stvaranjem novih mogućnosti zahvaljujući kojima će sektor prometa postati privlačniji i na temelju kojih će se stati na kraj problemu manjka radne snage u tom sektoru; naglašava da će izrada čišćih, povezanijih i automatiziranijih vozila utjecati na proizvodnju, razvoj, održavanje i servisiranje te da će za to biti potrebne nove vještine, kao što su vještine sastavljanja električnih motora ili proizvodnje akumulatora druge generacije, gorivnih ćelija te računalne ili senzorske opreme; naglašava da se industrija već suočava s golemim izazovima kad je riječ o zapošljavanju osoblja s odgovarajućim vještinama te da će, iako se očekuje daljnji rast potražnje za inženjerima, softverske vještine biti jedan od novih zahtjeva u pogledu vještina koje poduzeća trebaju tražiti; poziva Komisiju i države članice da prilagode osposobljavanje na radnom mjestu i razvoj vještina djelatnika u sektoru prometa EU-a tim novim izazovima;

6.  ističe da se u programu za budućnost sektora prometa kao prioritet moraju odrediti jednake mogućnosti za muškarce i žene; naglašava da u sektoru prometa prevladavaju muškarci, koji čine tri četvrtine ukupne radne snage, i da je potrebno poticati ravnotežu spolova; pozdravlja uspostavu platforme „Žene u prometu – Platforma EU-a za promjene” čija je svrha poticanje zapošljavanja žena i jednakih mogućnosti u sektoru prometa; poziva Komisiju i države članice da surađuju s tom platformom kako bi se cilj otvaranja radnih mjesta za žene ostvarivao usporedno s digitalizacijom tog sektora;

7.  ističe da će digitalna revolucija transformirati vrijednosni lanac automobilske industrije, njezine istraživačke i ulagačke prioritete te tehnološke mogućnosti, koji moraju biti transparentni, koherentni i usklađeni s pravnim standardima, te će utjecati na njezin konkurentni položaj na globalnoj razini;

8.  podsjeća na to da će automatizirana vožnja bitno utjecati na radnu snagu u sektoru prometa te da će za određena zanimanja obuhvaćena tim promjenama biti potrebne nove kvalifikacije; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere u očekivanju tog zaokreta na tržištu rada, koji bi morao biti popraćen snažnijim socijalnim dijalogom; poziva Komisiju da razvije strategiju EU-a koja će uključivati nove mogućnosti za zapošljavanje stvorene digitalizacijom sektora prometa i u kojoj će biti objedinjene najbolje prakse iz država članica kako bi se ostvario cilj da se podupre stvaranje radnih mjesta u sektoru prometa, uključujući kao prioritet pravedne prijelazne dogovore za zaposlenike čiji su poslovi zbog digitalizacije sektora prometa zastarjeli;

9.  naglašava da bi automatizirana vožnja u konačnici potaknula pitanja o tumačenju postojećeg zakonodavstva EU-a o vremenu vožnje i razdobljima odmora; poziva Komisiju da kontinuirano prati je li potrebno poduzimati zakonodavne mjere;

10.  skreće pozornost na pozitivan učinak digitalizacije u sektoru prometa jer će doprinijeti smanjenju birokracije i pojednostavljenju postupaka i za tijela vlasti i za poduzeća te će olakšati provjeru usklađenosti sa zakonodavstvom o vremenu vožnje i odmora te s pravilima o kabotaži uvođenjem digitalnih tahografa, čime će se poboljšati uvjeti za profesionalne vozače i pomoći u stvaranju jednakih uvjeta za sve prijevoznike;

11.  pozdravlja Komisijin Program novih vještina za Europu i inicijative kao što su Plan za sektorsku suradnju u području vještina i Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta, kojima se promiče suradnja između sindikata, ustanova za osposobljavanje i aktera iz privatnog sektora u cilju predviđanja, utvrđivanja i rješavanja problema neusklađenosti vještina;

12.  pozdravlja činjenicu da je automobilska industrija jedan od šest pilotnih sektora (tzv. „Blueprint” sektori) za koje su dostupna sredstva u sklopu saveza za sektorske vještine u okviru programa Erasmus +;

13.  poziva Komisiju da predstavi srednjoročnu evaluaciju pokrenutih projekata za vještine u automobilskom sektoru, uključujući trogodišnji istraživački projekt SKILLFULL i preporuke koje je utvrdila Skupina na visokoj razini GEAR 2030.; smatra da će, na temelju ishoda projekta SKILLFUL, biti moguće procijeniti prikladnost postojećih zahtjeva u pogledu osposobljavanja i kvalifikacija za vozače u cestovnom prometu, posebno u svjetlu novih zanimanja/vještina;

14.  poziva države članice da umjesto reagiranja na pojedinačne izazove budu anticipativne u pružanju odgovora na digitalizaciju te donesu sveobuhvatne i strateške odluke na temelju tehnološke neutralnosti u cilju maksimalnog povećanja koristi te da rade na postizanju dogovora o pristupu EU-a ključnim pitanjima;

15.  ističe temeljnu ulogu koju korisnici i potrošači mogu imati u poticanju prijevozne tranzicije te poziva Komisiju i države članice da povećaju transparentnost i javnu dostupnost relevantnih podataka kako bi se povećala razina osviještenosti javnosti i potrošačima omogućilo da donesu informirane odluke;

Tranzicija kroz napredak u području istraživanja i inovacija

16.  ističe da je Europa svjetski predvodnik u proizvodnji i aktivnostima prijevoza te ističe da je ključno da se europski sektor prometa nastavi razvijati i obnavljate i da ulaže i stvara inovacije na održiv način kako bi se zadržala njegova vodeća pozicija u tehnologiji te njegov konkurentan položaj;

17.  podsjeća na ključni cilj ostvarenja jedinstvenog europskog prometnog prostora bez prepreka u kojemu svaki način prijevoza u okviru učinkovite komodalnosti ima svoje mjesto i gdje je povećana interakcija među načinima prijevoza, te stoga poziva države članice da uspostave odgovarajuće okvirne uvjete koji se temelje na poticajima kako bi se povećala efikasnost načina prijevoza i uklonile postojeće prepreke kao što je nepotrebna birokracija;

18.  podsjeća na to da će biti potrebne održive i inovativne prometne tehnologije i rješenja za mobilnost kako bi se povećala sigurnost na cestama, ograničile klimatske promjene i emisije ugljikovog dioksida, onečišćenje zraka i zagušenje, kao i da je potreban europski regulatorni okvir koji će poticati inovacije; u tom kontekstu poziva na to da se dodijeli više sredstava za međusobno povezano međusektorsko istraživanje i razvoj u pogledu povezanih automobila i automobila vez vozača, elektrifikacije željezničke i cestovne infrastrukture, alternativnih goriva, dizajna i proizvodnje vozila, upravljanja mrežom i prometom, kao i usluga pametne mobilnosti i infrastrukture, a da se pritom ne zanemaruju postojeći sustavi u drugim sektorima; napominje da će za učinkovit razvoj tih ključnih inovacija biti potrebna primjena brojnih oblika industrijskog stručnog znanja; u tom kontekstu primjećuje da kooperativna, automatizirana i povezana vozila mogu ojačati konkurentnost europske industrije i smanjiti potrošnju energije i emisija iz prometa te doprinijeti smanjenju smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama; ističe da bi zbog toga trebalo utvrditi zahtjeve u pogledu infrastrukture kako bi se zajamčilo sigurno funkcioniranje tih sustava.

19.  ističe da je Europi potreban bolji okvir za zajedničko djelovanje u području istraživanja i inovacija u sektoru prometa kako bi se držao korak s tehnološkim razvojem i europskim građanima omogućila najbolja moguća rješenja u pogledu prijevoza i mobilnosti te istovremeno osiguralo da europska poduzeća mogu zadržati i proširiti svoju konkurentsku prednost; smatra da se ambiciozni ciljevi za naš budući prometni sustav mogu postići samo ako se nove ideje i koncepti mogu razviti, testirati i provesti u bliskoj interakciji s političkim i regulatornim programima;

20.  poziva na pružanje dodatne transparentne financijske potpore za istraživanja, inovacije i osposobljavanje, kao što je to bio slučaj u okviru strategija pametne specijalizacije, u kojem je Europski fond za regionalni razvoj sufinancirao potporu u područjima kao što su pogonski sklopovi ili inteligentni prometni sustavi;

21.  podsjeća da će europsko financiranje tijekom sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. biti od ključne važnosti za dovršenje prekograničnih infrastruktura i uklanjanje uskih grla duž osnovnih koridora transeuropske prometne mreže (TEN-T) i primjećuje da financiranje infrastrukture potiče privatna i javna ulaganja u visokokvalitetne i održive prometne usluge i tehnologije; stoga poziva da se u okviru sljedećeg VFO-a stave na raspolaganje sredstva kako bi se potaknuo brz razvoj i implementacija sustava, usluga i digitalnih rješenja za promet u budućnosti;

22.  naglašava da bi trebalo smanjiti financijske prepreke i pojednostavniti pristup financiranju, s obzirom na to da troškovi birokracije i administrativni troškovi imaju proporcionalno veći utjecaj na mala i srednja poduzeća zbog pomanjkanja vještina i kapaciteta; poziva Komisiju da prati jesu li javni natječaji država članica koji se odnose na pametnu prometnu infrastrukturu u skladu s odredbama o olakšavanju pristupa malim i srednjim poduzećima iz Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi;

23.  ističe da Europa mora poboljšati inovacijski ekosustav u rasponu od osnovnih tehnoloških istraživanja do istraživanja novih usluga i poslovnih modela koji dovode do socijalnih inovacija (jednom kad se postigne široka primjena na tržištu); naglašava da bi javna potpora za inovacijski ekosustav trebala biti usmjerena na tržišne nedostatke u pogledu istraživanja i inovacija, kao i na politike koje pogoduju inovacijama, omogućavanje europske normizacije i regulacije te financijske instrumente za poticanje ulaganja privatnog sektora u inovacije;

24.  napominje da će istraživanja na razini EU-a, prije svega u sklopu programa Obzor 2020., biti od ključne važnosti za postizanje rezultata, što je vidljivo iz javno-privatnih partnerstava, kao što su Zajedničko poduzeće za gorivne ćelije i vodik i Europska inicijativa za zelena vozila, te poziva na posebno javno-privatno partnerstvo za povezanu i automatiziranu vožnju; podupire rad Komisije na osnivanju europskog saveza za baterije te poziva na dodatnu financijsku potporu za razvoj održivih akumulatora te proizvodnju i recikliranje akumulatorskih ćelija u EU-u za buduća vozila s niskom ili nultom stopom emisija te na primjenu globalnog pristupa utemeljenog na pravednoj trgovini pri uvozu materijala kao što su litij i kobalt, s obzirom na to da će napredak tih tehnologija imati ključnu ulogu u budućnosti održive mobilnosti;

25.  naglašava da je važno predvidjeti strategije gospodarskog i industrijskog razvoja koje će biti usklađene sa zacrtanim ciljevima, kao što je sve snažnije poticanje proizvodnje i upotrebe vozila s niskom razinom emisija, te pritom predvidjeti resurse za postizanje tih ciljeva, i to u smislu infrastrukture i komponenti povezanih s upotrebom poput akumulatora, na što bi Komisija i države članice također trebale obratiti posebnu pozornost kako bi izradile strategije za europsku proizvodnju akumulatora; naglašava da su poticaji za proizvođače i uvođenje na tržište važni kako bi se smanjili troškovi;

26.  pozdravlja činjenicu da je i Komisija uspostavila vezu s kružnim gospodarstvom s posebnim naglaskom na rijetkim materijalima i akumulatorima; u tom smislu potiče Komisiju da dodatno ocijeni utjecaj proizvodnje akumulatora i njihova recikliranja na okoliš da bi se dobila prava slika utjecaja koji na okoliš imaju električna vozila s napajanjem na akumulator kako bi se olakšala usporedba cjeloživotne održivosti različitih pogonskih sustava;

27.  naglašava potencijalne koristi ponovne upotrebe akumulatora iz vozila, na primjer u pametnim mrežama i pametnim rješenjima za skladištenje u kućanstvima, te poziva Komisiju i države članice da programima financiranja podupru istraživanja i pilot-projekte u tom području;

28.  podržava veće korištenje digitalnih tehnologija u provedbi načela „onečišćivač plaća” poput elektroničke naplate cestarine i prodaje karata na temelju ekološke učinkovitosti vozila; pozdravlja smjernice Komisije za gradove o reguliranju pristupa vozila gradovima; međutim, ističe da je na europskoj razini potrebno učiniti više kako bi se izbjegla fragmentacija jedinstvenog prometnog područja; u tom kontekstu naglašava važnost financiranja projekata prometne infrastrukture i znatnih ulaganja u goriva s niskom razinom emisije ugljika koja su najpogodnija za okoliš kako bi se promicala transformacija prometnog sustava i osigurala integracija energetskih i prijevoznih objekata kao način za ubrzanje prijelaza na održiviju mješavinu goriva; smatra da bi svrsishodnost za ostvarivanje klimatskih ciljeva trebala biti jedno od mjerila za prihvatljivost projekata kad je riječ o financijskim sredstvima EU-a za promet;

29.  ponovno ističe obveze u vezi s borbom protiv klimatskih promjena koje je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma, Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i klimatskog i energetskog okvira za 2030. godinu; pozdravlja već usvojene mjere kao što su prijelaz na Globalno usklađen ispitni postupak za laka vozila (WLTP) te paketi o stvarnim emisijama tijekom vožnje (RDE) kojima se želi smanjiti raskorak između deklariranih ciljeva dekarbonizacije i stvarnih razina emisija na cestama; traži od Komisije da prati učinkovitost tih mjera i da po potrebi predloži daljnja poboljšanja; smatra da je postupak testiranja emisija u Globalno usklađenom ispitnom postupku za laka vozila korak u pravom smjeru kad je riječ o mjerenju potrošnje goriva i emisija CO2 osobnih automobila;

30.  napominje da je davanje informacija potrošačima o putničkim vozilima od ključne važnosti za ubrzavanje dekarbonizacije u prometu te stoga poziva na to da informacije o emisijama i potrošnji goriva vozila, uključujući standardizirane, vidljive i jasne oznake vozila, budu bolje, pouzdanije i dostupnije kako bi se potrošačima omogućilo da donesu informirane odluke i promiču promjene u ponašanju poduzeća i privatnih osoba te kako bi se poticala čišća mobilnost; ističe da će točnije informacije javnim tijelima država članica, regija i gradova olakšati i omogućiti upotrebu postupaka „zelene” javne nabave; pozdravlja Preporuku Komisije (EU) 2017/948(10) te istodobno poziva Komisiju da razmotri reviziju Direktive o označivanju vozila 1999/94/EZ(11);

31.  prima na znanje postojeće financijske i nefinancijske prepreke s kojima se potrošači suočavaju pri kupovini vozila s niskom razinom emisija; podsjeća da prihvaćanje goriva s niskom razinom emisija od strane krajnjih korisnika snažno ovisi o raspoloživosti i dostupnosti sveobuhvatne i prekogranične infrastrukture; s tim u vezi pozdravlja postojeće privatne i javne inicijative za roaming među operatorima infrastrukture za punjenje; poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne korake za olakšavanje roaminga i dostupnost infrastrukture za punjenje u Europi; poziva Komisiju da pruži veću podršku državama članicama u naporima koje ulažu u širenje svoje infrastrukture za alternativna goriva kako bi se što prije postigla osnovna pokrivenost diljem EU-a;

32.  smatra da je potrebno stvoriti poticaje za korištenje goriva niskom razinom emisija i razvoj kompatibilnih vozila kako bi se ubrzao prodor tih goriva na tržište te u potpunosti iskoristile njihove prednosti za okoliš; međutim, ponavlja da će za ispunjenje obveza iz Pariškog sporazuma emisije stakleničkih plinova koje nastaju u prometu do sredine stoljeća morati pokazati jasnu tendenciju prema nultoj stopi; ističe da se europski sektor cestovnog prometa ne može preobraziti u ekološki i gospodarsko održiv sektor daljnjim ustrajanjem na jednom tehnološkom pristupu za sve i da je stoga potreban zaokret prema istinski tehnološki neutralnoj ocjeni sustava vožnje u vezi s razvojem budućih vozila koji će odgovarati različitim potrebama za mobilnošću; naglašava da su potrebni višesektorski napori za ubrzanje ulaganja u infrastrukturu za goriva s niskom razinom emisija, što je preduvjet za veću primjenu i upotrebu vozila na alternativni pogon;

33.  naglašava da se u Direktivi o čistim vozilima(12) za ostvarivanje njezina punog potencijala mora voditi računa o potrebama i raspoloživim resursima općina i regionalnih tijela, osobito u pogledu složenosti i administrativnog opterećenja;

34.  pozdravlja obvezu Komisije da do 2. svibnja 2018. predstavi zakonodavni prijedlog za emisije CO2 i standarde potrošnje goriva za teška vozila koji bi trebali biti ambiciozni, realistični i temeljeni na podacima prikupljenima s pomoću Alata za izračun potrošnje energije vozila (VECTO) da bi zakonodavstvo o teškim vozilima bilo usklađeno; naglašava da alat VECTO treba brzo i redovito ažurirati kako bi se u obzir uzele nove tehnologije za pravovremeno poboljšanje učinkovitosti vozila;

35.  naglašava da ambicije koje se odnose na ciljeve u vezi s CO2 za teška vozila moraju biti u skladu s budućim ambicijama da se smanje emisije onečišćivača, na primjer u okviru standarda Euro 7, te sa zahtjevima iz Direktive (EU) 2015/719 o masi i dimenzijama(13);

36.  podsjeća na zastrašujuće eksperimente s izlaganjem ljudi i majmuna ispušnim plinovima koje je provodila Europska skupina za istraživanja o okolišu i zdravlju u sektoru prometa (EUTG), koju financiraju najveća automobilska poduzeća; podsjeća da to nije prvi skandal automobilske industrije te vrste; poziva da sva istraživanja na kojima se temelji politika EU-a budu potpuno neovisna od automobilske industrije, što obuhvaća i financiranje i podugovaranje;

Tranzicija u sektoru prometa koja odgovara svim korisnicima

37.  ističe da za osiguranje neometanog prometa glavni dugoročni cilj mora biti povezivost između autonomnih vozila, između vozila i infrastrukture te vozila, bicikala i pješaka te unutar same mreže; stoga poziva Komisiju da riješi probleme povezane s upravljanjem podacima i njihovom uporabom, s naglaskom na zaštiti podataka, te da procijeni sve planirane aplikacije u okviru tehnologije za računalno potpomognut dizajn koje uključuju visoku razinu autonomije i pružanje usluga s dodanom vrijednošću; naglašava da je potrebno razviti telekomunikacijsku i satelitsku infrastrukturu za bolje pozicioniranje i komunikacijske usluge između vozila i infrastrukture te poziva Komisiju da utvrdi gdje i do kada postojeću prometnu infrastrukturu treba uskladiti sa standardima pametne prometne infrastrukture;

38.  ističe da će za autonomnu vožnju i čista vozila biti potrebno integrirano planiranje i ulaganje u infrastrukturu kako bi se ceste opremile potrebnom telekomunikacijskom infrastrukturom i infrastrukturom za punjenje, primjerice za električne automobile, te pružili visokokvalitetni podaci o cestama, na primjer za digitalne karte visoke rezolucije, te u potpunosti interoperabilnu opremu u vozilu; poziva Komisiju i države članice da povećaju ulaganja kako bi se financirala inovativna i održiva modernizacija prometne infrastrukture;

39.  podsjeća Komisiju da se, kako bi se postigla odgovarajuća povezivost prijevoza i pravilno upravljanje sigurnošću, signalizacijom, automatizacijom i digitalnim funkcijama za potrošače te sigurno upravljanje podacima, mora što prije osigurati potpuna pokrivenost koridora mreže TEN-T za željeznički i cestovni promet te promet unutarnjim plovnim putovima tehnologijom 5G; poziva na razvoj projekata pametnih autocesta i uspostavu inteligentnih prometnih koridora; smatra da bi glavne prometnice trebale biti opremljene optičkim i bežičnim instalacijama te baznim stanicama 5G;

40.  podsjeća na to da bi glavni cilj trebao biti nulti broj žrtava na europskim cestama te naglašava da je potrebno omogućiti sigurno supostojanje starih i novih načina prijevoza pri čemu bi se obaveznom ugradnjom određenih sustava za pomoć u vožnji i osiguravanjem odgovarajuće infrastrukture olakšao taj prijelaz; poziva Komisiju da pripremi detaljnu i tehnološki neutralnu procjenu posljedica za sigurnost korištenja automatiziranih sustava u prometu na temelju sveobuhvatnog pristupa analizi posljedica za sigurnost u svim intermodalnim prometnim sustavima;

41.  ističe da još nisu ostvareni ciljevi u pogledu smanjenja broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda u prometnim nesrećama, pa bi stoga u europskoj prometnoj politici naglasak trebao biti na njihovu ostvarivanju; ističe važnost odgovarajućih sigurnosnih propisa za povećanje sigurnosti sektora cestovnog prometa; podsjeća Komisiju i države članice da, kako bi se smanjio broj prometnih nesreća i žrtava na europskim cestama, u cijeloj Europskoj uniji treba zajamčiti odgovarajuće uvjete za parkiranje i odmor;

42.  ističe da je razvoj povezanih i automatiziranih automobila u velikoj mjeri potaknut tehnologijom; stoga poziva na istraživanje i priznavanje njihova socijalnog učinka te smatra da treba zajamčiti da uvođenje povezanih i automatiziranih vozila bude potpuno kompatibilno sa socijalnim, ljudskim i ekološkim vrijednostima i ciljevima; naglašava da u slučaju nesreće jednog automatiziranog vozila ili više njih mora biti jasno tko snosi odgovornost: poduzeće koje je proizvelo softver, proizvođač vozila, vozač ili osiguravajuće društvo.

43.  ističe da se te predstojeće promjene ne bi smjele provesti nauštrb socijalne uključenosti i povezivosti u državama članicama i područjima u kojima postoje nedostaci u pogledu mobilnosti; ističe potrebu da se iskorištavajući postojeću mrežnu infrastrukturu i buduće bitne inovacije nadogradi kapacitet mreže kako bi se omogućila dublja integracija digitalnih tehnologija i riješio problem velikih razlika u povezivosti između država članica te između urbanih i ruralnih te između središnjih i udaljenih područja, za što bi se trebao razviti cijeli niz rješenja prilagođenih kontekstu uz potporu javnog i privatnog sektora te na temelju njihove međusobne koordinacije; ističe da konvencionalni načini prijevoza kao što su autobusi i dalje imaju ključnu ulogu u udaljenim i planinskim područjima te se u tom procesu ne bi smjeli zanemariti; podsjeća na to da iskustvo iz više zemalja EU-a pokazuje da se strukturiranjem kolektivnog i javnog cestovnog prijevoza u sklopu ugovora za ispunjavanje obveze pružanja javnih usluga, koji objedinjuju profitabilne i neprofitabilne linije, mogu ostvariti optimalni rezultati za građane, javne financije i tržišno natjecanje;

44.  podsjeća na to da je potrebno dati prednost kolektivnim i sigurnijim načinima za prijevoz putnika i tereta u velikim prekograničnim koridorima i velegradskim područjima kako bi se smanjilo onečišćenje, prometne gužve i ljudske žrtve te zaštitilo zdravlje građana i sudionika u prometu;

45.  poziva Komisiju i države članice da promiču planove za urbanu i ruralnu mobilnost koji su opravdani ciljevima javnog interesa i uključuju sve nove načine prijevoza, koji osim poticanja turizma podržavaju uvođenje sustava multimodalnog prijevoza za putnike i poboljšavaju mobilnost i kvalitetu usluga za građane, među ostalim za starije i građane s invaliditetom, omogućuju im alternative i internalizaciju ili smanjenje troškova za zdravstvenu zaštitu i zaštitu okoliša za gradove; napominje da bi se takvim planovima trebalo poticati uključivanje, sudjelovanje i zapošljavanje građana koji žive u udaljenim područjima kako bi se suzbila prijetnja od depopulacije ruralnih područja, poboljšala dostupnost i komunikacija s perifernim područjima i prekograničnim regijama; naglašava da se ruralna mobilnost suštinski razlikuje od urbane mobilnosti ne samo zbog udaljenosti i dostupnosti javnog prijevoza, već i po svojim okolišnim i gospodarskim faktorima kao što su niži pritisak emisija onečišćivača na okoliš, niži prosječni dohodak i više prepreke za ulaganja u infrastrukturu;

46.  napominje da pouke iz prethodnih i postojećih projekata, kao što su program rada u području prometa, Instrument za povezivanje Europe i održiva zajednička mobilnost povezana s javnim prijevozom u europskim ruralnim područjima (SMARTA), pružaju elemente za osnivanje pametnih sela, što obuhvaća učinkovitiju i pametniju logistiku od vrata do vrata, inovativne koncepte mobilnosti kao usluge (MaaS), pametnu prometnu infrastrukturu sljedeće generacije, povezan i automatiziran promet te pametnu urbanu mobilnost (prijevoz u gradove i iz njih);

47.  naglašava da se mobilnost sve više smatra uslugom pa bi stoga trebalo omogućiti veći neometani multimodalni prekogranični prijevoz od vrata do vrata te, slijedom toga, poziva države članice da na raspolaganje stave multimodalne informacije o putovanju i usluge rezervacije s informacijama u stvarnom vremenu, a Komisiju poziva da do kraja 2018. podnese zakonodavni prijedlog o pravima putnika u multimodalnom prijevozu; smatra da bi nove prometne usluge, na primjer za plaćanje naknada za ceste, trebalo smatrati načinima putovanja koji su barem jednako dobri kao privatna motorna vozila, ako ne i bolji od njih, te da se njihovo uvođenje ne bi smjelo usporavati zakonodavnim preprekama;

48.  poziva Komisiju da promiče najbolje postojeće regulatorne prakse na nacionalnoj i lokalnoj razini kojima se integriraju novi i tradicionalni oblici mobilnosti, podupire izbor potrošača stavljajući im na raspolaganje informacije o multimodalnosti i uslugama izdavanja karata, potičući upotrebu javnog prijevoza umjesto osobnog automobila i podupirući ponude koje proizlaze iz prometnih inicijativa u okviru ekonomije suradnje, kojima se daje poticaj i potrebna potpora za poticanje održivog turizma te prirodne i kulturne baštine, osobito u korist malih i srednjih poduzeća te s naglaskom na državama članicama i područjima u kojima postoje nedostaci u pogledu mobilnosti;

49.  ponavlja da je putovanje jedan od sektora najviše pogođenih digitalizacijom te da novo i utjecajnije digitalno okružje potiče potrošače da preuzmu aktivniju ulogu dok istražuju, kupuju, rezerviraju i plaćaju svoja putovanja; naglašava da je potrebno poštovati postojeća pravila kojima se jamče transparentnost i neutralnost kako bi potrošači mogli donijeti informirane odluke na temelju pouzdanih informacija;

50.  upućuje na važnost usmjeravanja mobilnosti; smatra važnim da se ljude potiče na usvajanje održivih navika kad je riječ o mobilnosti s pomoću ekonomskih poticaja i podizanjem razine osviještenosti o utjecajima na okoliš pojedinačnih načina prijevoza te koordiniranjem i razvojem prometnih usluga s niskom razinom emisija ugljika poput javnog prijevoza i uspostavom ili poboljšanjem infrastrukture za meku mobilnost (hodanje, vožnja bicikla itd.) kako bi se ljudima dala alternativa cestovnom prijevozu; ističe da je potrebno financirati projekte za poboljšanje lokalne i regionalne mobilnosti s niskom razinom emisija ugljika, kao što je sustav gradskih bicikala;

51.  poziva Komisiju da promiče učinkovitu i zelenu logistiku radi pružanja boljeg odgovora na predviđeno povećanje potražnje u pogledu prijevoza tereta boljom optimizacijom kapaciteta utovara kamiona te da smanji broj praznih ili djelomično natovarenih kamiona; poziva Komisiju da ojača napore za povećanje multimodalnog prijelaza i potiče multimodalne platforme za koordinaciju potražnje za prijevozom te poziva države članice da u cijeloj Europi standardno koriste elektroničke prijevozne isprave za prijevoz tereta radi smanjenja birokracije i administrativnog opterećenja te povećanja učinkovitosti;

52.  ističe da vožnja u konvoju i upotreba dugih kamiona može imati velik doprinos u povećanju učinkovitosti i uštedi na gorivu u cestovnom prijevozu tereta te stoga poziva Komisiju i države članice da ostvare ciljeve Deklaracije iz Amsterdama i uvedu poticaje za veću upotrebu dugih kamiona;

53.  potiče Komisiju da podrži inicijative kojima se doprinosi smanjenju i izbjegavanju gužvi na cestama bez prenošenja obujma prijevoza na alternativne cestovne dionice, kao što su primjeri najboljih praksi u pogledu naplate „naknade zbog zagušenja” kao i uspješne mjere za modalni prijelaz;

54.  poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu pitanja povezanih s privatnošću podataka i odgovornošću, a koja bi se mogla pojaviti tijekom razvoja automatiziranih automobila;

55.  upućuje na potencijal modela ekonomije suradnje za poboljšanje učinkovitosti prometnog sustava i smanjenje neželjenih vanjskih učinaka prometa kao što su zagušenja i emisije; u pogledu načela supsidijarnosti poziva nadležna tijela da razmotre potpunu integraciju istinski kolaborativnih usluga prijevoza u konvencionalni prometni sustav kako bi se potaklo stvaranje cjelovitih i potpuno funkcionalnih prometnih lanaca te pružili novi oblici održive mobilnosti;

56.  ističe da su u kontekstu ekonomije suradnje najhitnija pitanja povezana sa zaštitom potrošača, raspodjelom odgovornosti, oporezivanjem, sustavima osiguranja, socijalnom zaštitom radnika (zaposlenih ili samozaposlenih) i zaštitom podataka te očekuje poduzimanje regulatornih mjera u tim područjima; poziva Komisiju i države članice da zajamče da ekonomija suradnje neće dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja, socijalnog i fiskalnog dampinga i da neće zamijeniti regulirani javni prijevoz;

57.  smatra da je u svjetlu presude Suda Europske unije od 20. prosinca 2017. u predmetu C-434/15(14) potrebno jasno razgraničiti obično posredovanje na internetskim platformama od pružanja usluga prijevoza; smatra da usluga nije usluga informacijskog društva onda kad njezina djelatnost pretežno obuhvaća pružanje profesionalnih usluga i, u svakom slučaju, kad se u okviru tehnološke platforme izravno ili neizravno određuju cijene, količina ili kvaliteta pruženih usluga;

58.  poziva države članice da poduzmu mjere za smanjenje rizika i mogućnosti izbjegavanja poreza u vezi s uslugama ekonomije suradnje te da insistiraju na tome da se porezi naplaćuju tamo gdje se stvara dobitak i gdje se te usluge pružaju;

o
o   o

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 282, 19.10.2016., str. 1. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (3) SL C 81, 2.3.2018., str. 195. (4) SL C 345, 13.10.2017., str. 52. (5) SL C 184 E, 8.7.2010., str. 50. (6) SL C 468, 15.12.2016., str. 57. (7) SL C 265, 11.8.2017., str. 2. (8) SL C 316, 22.9.2017., str. 155. (9) Promet u EU-u u brojkama: Statistička knjižica 2015., Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2015. (10) SL L 142, 2.6.2017., str. 100. (11) SL L 12, 18.1.2000., str. 16. (12) SL L 120, 15.5.2009., str. 5. (13) SL L 115, 6.5.2015., str. 1. (14) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 20. prosinca 2017., Asociación Profesional Elite Taxi / Uber Systems Spain, SL, C-434/15, ECLI:EU:C:2017:981.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (2017/2128(INI))

P8_TA(2018)0356 A8-0268/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla(5),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana od 18. veljače 2016. u predmetu 12/2013/MDC o praksama Komisije u pogledu odobravanja i stavljanja na tržište sredstava za zaštitu bilja (pesticida)(6),

–  uzimajući u obzir Ocjenu provedbe na europskoj razini Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i i njezinih relevantnih priloga, koju je u travnju 2018. objavila Europska služba za parlamentarna istraživanja (DG EPRS)(7),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 23. studenoga 2016. u predmetima C-673/13 P Komisija protiv Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe te C-442/14 Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting protiv College voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2018. o transparentnosti i održivosti EU-ove procjene rizika u prehrambenom lancu, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 178/2002 [o općim propisima o hrani], Direktive 2001/18/EZ [o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama], Uredbe (EZ) br. 1829/2003 [o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje], Uredbe (EZ) br. 1831/2003 [o dodacima hrani za životinje], Uredbe (EZ) br. 2065/2003 [o aromama dima], Uredbe (EZ) br. 1935/2004 [o materijalima koji dolaze u dodir s hranom], Uredbe (EZ) br. 1331/2008 [o zajedničkom postupku odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma], Uredbe (EZ) br. 1107/2009 [o proizvodima za zaštitu bilja] i Uredbe (EU) br. 2015/2283 [o novoj hrani](8),

–  uzimajući u obzir rad Posebnog odbora Europskog parlamenta za postupak Unije za odobravanje pesticida (PEST),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0268/2018),

A.  budući da je evaluacijom provedbe Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (dalje u tekstu „Uredba”) otkriveno da se ciljevi zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša ne postižu u potpunosti i da postoji prostor za poboljšanja kako bi se postigli svi ciljevi Uredbe;

B.  budući da bi se ocjena provedbe Uredbe trebala razmatrati u vezi sa širom politikom EU-a koja se odnosi na pesticide, uključujući pravila utvrđena u Direktivi 2009/128/EZ [Direktiva o održivoj upotrebi pesticida], Uredbi (EU) br. 528/2012 [Uredba o biocidima], Uredbi (EZ) br. 396/2005 [Uredba o maksimalnim razinama ostataka pesticida] i Uredbi (EZ) br. 178/2002 [Uredba o općim propisima o hrani];

C.  budući da se provedba Uredbe nije pokazala zadovoljavajućom i da bi trebala biti usklađena sa srodnim politikama EU-a, uključujući politike u vezi s pesticidima;

D.  budući da raspoloživi dokazi pokazuju da praktična provedba triju glavnih instrumenata Uredbe – odobravanja tvari, odobravanja sredstava za zaštitu bilja i provedba regulatornih odluka – pokazuje prostor za poboljšanje i ne osigurava potpuno postizanje ciljeva te Uredbe;

E.  budući da Komisija određene odredbe Uredbe nije uopće primjenjivala, osobito članak 24. o odobravanju safenera i sinergista i članak 27. o popisu neprihvatljivih koformulanata;

F.  budući da primjena drugih ključnih odredbi kao što je odredba o primjeni isključujućih kriterija za aktivne tvari koje djeluju kao endokrini disruptori uvelike kasni zbog nezakonitog ponašanja Komisije;

G.  budući da su dionici zabrinuti zbog pristupa evaluaciji, koji je utvrđen zakonom, posebno kada je riječ o tome tko bi trebao dostaviti znanstvene studije i dokaze za evaluacije aktivnih tvari i primjeni pristupa temeljenog na opasnosti tijekom tih evaluacija;

H.  budući da teret dokazivanja i dalje treba snositi podnositelj zahtjeva, kako bi se osiguralo da se javni novac ne troši na studije koje bi eventualno mogle biti korisne privatnim interesima; budući da se u isto vrijeme u svakom koraku postupka odobravanja mora osigurati transparentnost potpuno usklađena s pravima intelektualnog vlasništva i da se pritom treba osigurati da se dobra laboratorijska načela sustavno poštuju u cijeloj Uniji;

I.  budući da postoji zabrinutost u vezi s praktičnom provedbom utvrđenog pristupa evaluaciji; budući da konkretno postoje veće poteškoće s nepotpunom usklađenošću zahtjeva u vezi s podacima i metoda koje se upotrebljavaju, a te poteškoće mogu ometati postupak ocjene;

J.  budući da je utvrđeno da je ponašanje nacionalnih nadležnih tijela glavni faktor koji utječe na ocjenjivanje aktivnih tvari; budući da postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu dostupnog stručnog znanja i osoblja; budući da se Uredba i relevantni popratni pravni zahtjevi ne provode ujednačeno u državama članicama i da to ima značajne posljedice za zdravlje i okoliš;

K.  budući da bi se transparentnost u svim fazama postupka odobrenja trebala povećati, a veća transparentnost bi mogla povećati povjerenje javnosti u sustav kojim se reguliraju proizvodi za zaštitu bilja; budući da ni transparentnost aktivnosti vezanih uz odobravanje od strane nadležnih tijela u mnogim slučajevima nije zadovoljavajuća; budući da je Komisija predložila izmjene Uredbe o općim propisima o hrani s ciljem rješavanja pitanja u vezi s podacima i dokazima pribavljenima tijekom postupka ocjenjivanja i povećati transparentnost;

L.  budući da kod odobravanja sredstava za zaštitu bilja, koja se isključivo odvijaju na nacionalnoj razini, često dolazi do kašnjenja u odlukama u vezi s upravljanjem rizikom; budući da se zbog toga u nekim slučajevima povećava broj odobrenja koje države članice dodjeljuju u skladu s odstupanjem, koristeći se člankom 53. Uredbe; budući postoje slučajevi u kojima se takva odstupanja koriste protivno prvobitnoj namjeri zakonodavca;

M.  budući da se Uredbom uvodi odredba da je integrirana zaštita bilja trebala postati dijelom propisanih zahtjeva za upravljanje prema pravilima o višestrukoj sukladnosti zajedničke poljoprivredne politike; budući da se to tek treba dogoditi;

N.  budući da raspoloživi dokazi upućuju na to da se ovom konkretnom Uredbom na razini EU-a doprinosi nacionalnim naporima i aktivnostima te se povećava njihova vrijednost;

O.  budući da se ozbiljna razmatranja o alternativnim rješenjima često pojave tek nakon promjene zakonodavnih odredbi, budući da, primjerice u slučaju produženja zabrana za neonikotinoide, u posljednjoj ocjeni (30. svibnja 2018.)(9) stoji da postoje dostupne nekemijske alternative za 78 % slučajeva u kojima se koriste neonikotinoidi;

P.  budući da od 31. svibnja 2016. nije podnesen niti jedan novi zahtjev za odobravanje aktivne tvari; budući da su važni inovacija i razvoj novih proizvoda, osobito proizvoda niskog rizika;

Q.  budući da je dostupnost krivotvorenih pesticida na tržištu razlog za ozbiljnu zabrinutost; budući da krivotvoreni pesticidi mogu biti štetni za okoliš i ugroziti djelotvornost ove Uredbe;

Glavni zaključci

1.  smatra da je EU prikladna razina na kojoj se i dalje trebaju donositi regulatorne mjere u vezi s pesticidima;

2.  ističe da mjere za zaštitu okoliša namijenjene za sprečavanje, ograničavanje i obuzdavanje širenja patogena i štetnika trebaju i dalje biti u središtu svih trenutačnih i budućih radnji;

3.  smatra da je donošenje i provedba Uredbe važan korak naprijed kad je riječ o stavu prema sredstvima za zaštitu bilja u EU-u u odnosu na prethodna razdoblja;

4.  ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti ulozi malih i srednjih poduzeća (MSP) u razvoju novih proizvoda jer MSP-ovi često nemaju značajne resurse koji su potrebni za postupak razvoja i odobravanja novih tvari;

5.  zabrinut je zbog činjenice da se Uredba ne provodi učinkovito i da se zbog toga njezini ciljevi koji se odnose na poljoprivrednu proizvodnju i inovacije ne ostvaruju u praksi; ističe činjenicu da se, dijelom i zbog niske razine inovacija, smanjuje broj aktivnih tvari koje se koriste u pesticidima;

6.  podsjeća da postoji velika potreba za integriranim pristupom te da Uredba (EZ) br. 1185/2009 o statističkim podacima o pesticidima(10) treba biti dio procjene i da se rezultati iste trebaju upotrijebiti za smanjenje količina, čime se smanjuju rizici i njihov negativni učinak na zdravlje i okoliš;

7.  napominje da ciljevi i instrumenti Uredbe i njezina provedba nisu uvijek dovoljno usklađeni s politikama EU-a u području poljoprivrede, zdravlja, dobrobiti životinja, sigurnosti hrane, kvalitete vode, klimatskih promjena, održivog korištenja pesticida te najviših razina ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje;

8.  zabrinut je zbog provedbe Uredbe, u pogledu korištenja životinja u ispitivanjima za utvrđivanje opasnosti i procjenama rizika, koja nije u skladu s načelom zamjene, smanjenja i poboljšanja utvrđenim u Direktivi 2010/63/EU o pokusima na životinjama, kao i zbog toga što dvogodišnja bioanaliza karcinogenosti može dovesti do upitnih rezultata;(11)

9.  podsjeća da je načelo opreznosti opće načelo EU-a utvrđeno u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i da je cilj tog načela zajamčiti visoku razinu zaštite okoliša preventivnim donošenjem odluka ;

10.  smatra neprihvatljivom činjenicu da se unatoč članku 25. Uredbe još ne primjenjuju zahtjevi za odobravanje safenera i sinergista;

11.  smatra neprihvatljivom činjenicu da još nije donesen popis neprihvatljivih koformulanata, osobito nakon zabrane polietoksiliranog lojeva amina u kombinaciji s glifosatom, koja je na površinu iznijela moguće negativne posljedice određenih koformulanata;

12.  prima na znanje evaluaciju Uredbe (EZ) br. 1107/2009 koja je u tijeku, a koju provodi Komisija u okviru programa REFIT, i njezin planirani završetak do studenoga 2018.; vjeruje da će ti nalazi biti odgovarajuća osnova za raspravu suzakonodavaca o budućem razvoju Uredbe;

13.  zabrinut je zbog sve češće upotrebe i utvrđenih slučajeva zlouporabe hitnih odobrenja izdanih u skladu s člankom 53. u nekim državama članicama; napominje da se neke države članice u mnogo značajnijoj mjeri oslanjaju na članak 53. od drugih; prima na znanje tehničku pomoć Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u skladu s člankom 53. stavkom 2. u preispitivanju korištenja hitnih odobrenja; prima na znanje rezultate istrage hitnih odobrenja za tri neonikotinoida koje je provela EFSA i koje su pokazale da neka hitna odobrenja nisu bila opravdana, dok su druga bila potrebna i unutar parametara utvrđenih u zakonodavstvu; smatra da je ključno da države članice dostave potrebne podatke koji će EFSA-i omogućiti da učinkovito obavlja svoje zadaće;

14.  ističe važnost da se pri osmišljavanju politika uzima u obzir regulatorna znanost, da se proizvode provjerljivi i ponovljivi dokazi uz primjenu međunarodno dogovorenih načela, uključujući smjernice, dobru laboratorijsku praksu i istorazinska istraživanja;

15.  zabrinut je zbog toga što nepotpuna usklađenost zahtjeva u vezi s podacima i ispitivanjima u nekim znanstvenim područjima dovodi do neučinkovitih metoda rada, nepovjerenja među nacionalnim tijelima te kašnjenja u postupku odobravanja, što može imati negativne učinke na zdravlje ljudi i životinja, okoliš i poljoprivrednu proizvodnju;

16.  žali zbog ograničene javne dostupnosti informacija o postupku evaluacije i odobravanja, kao i zbog ograničenog pristupa informacijama; žali zbog toga što je razina transparentnosti država članica izvjestiteljica niska (u okviru postupka odobravanja), predlaže da se poboljša dostupnost i pristupačnost informacija za korisnike dok se nalaze u fazi za koju je nadležna EFSA te zbog toga što se čini da nema transparentnosti u fazi upravljanja rizikom i da tu činjenicu i dionici smatraju problematičnom; pozdravlja napore koje Europska agencija za kemikalije (ECHA) ulaže u povećanje transparentnosti i lakoće korištenja preko njezinih internetskih stranica i smatra da je to model koji bi se mogao ubuduće primjenjivati za jačanje transparentnosti;

17.  ističe da vjerodostojnost sustava odobravanja sredstava za zaštitu bilja znatno ovisi o povjerenju javnosti u agencije EU-a koje daju znanstvena mišljenja koja su osnova za odobrenja i upravljanje rizicima; ističe da je transparentnost procesa znanstvene procjene važna za održavanje povjerenja javnosti; stoga poziva da se relevantne agencije financiraju na odgovarajući način i da imaju osoblje potrebno da bi se osigurao neovisan, transparentan i pravodoban proces odobravanja; nadalje pozdravlja stalne napore EFSA-e da poboljša svoj sustav kako bi zajamčila neovisnost i upravljanje mogućim sukobima interesa, što je Revizorski sud pohvalio kao najnapredniji sustav revidiranih agencija 2012., a koji je nedavno ažuriran u lipnju 2017.; poziva Komisiju da predloži poboljšanja kako bi se dodatno povećala transparentnost regulatornog postupka, uključujući pristup podacima o studijama o sigurnosti koje podnose proizvođači kao dio svojeg zahtjeva za odobrenje za stavljanje sredstava za zaštitu bilja na tržište EU-a; priznaje da treba preispitati postupak kako bi se poboljšalo ocjenjivanje, povećala neovisnost tijela zaduženih za provođenje studija, spriječili sukobi interesa i postupak učinio transparentnijim;

18.  poziva Komisiju da na europskoj razini uspostavi katalog namjena u cilju boljeg usklađivanja Uredbe;

19.  zabrinut je zbog činjenice da u nekim slučajevima sredstva za zaštitu bilja koja su dostupna na tržištu i njihova primjena od strane korisnika ne udovoljavaju nužno relevantnim uvjetima odobrenja u smislu njihova sastava i upotrebe; ističe da bi se neprofesionalna upotreba trebala ograničiti gdje god je to moguće kako bi se smanjila zloupotreba;

20.  naglašava važnost osposobljavanja profesionalnih korisnika kako bi se osigurala pravilna i odgovarajuća uporaba sredstava za zaštitu bilja; smatra da bi se trebalo razlikovati između profesionalnih korisnika i amatera; napominje da se sredstva za zaštitu bilja koriste u privatnim vrtovima, na željezničkim prugama i u javnim parkovima;

21.  navodi da pravo država članica da odbiju odobrena sredstva za zaštitu bilja ostaje nepromijenjeno;

22.  naglašava da bi Uredba trebala bolje odražavati potrebu za promicanjem poljoprivrednih praksi temeljenih na integriranoj zaštiti bilja, među ostalim poticanjem razvoja niskorizičnih tvari; ističe da nedostupnost niskorizičnih sredstava za zaštitu bilja ometa razvoj u području integrirane zaštite bilja: naglašava da je od gotovo 500 sredstava za zaštitu bilja dostupnih na tržištu EU-a samo deset tvari odobreno kao niskorizična sredstva za zaštitu bilja;

23.  ističe da je odobravanje i promocija niskorizičnih i nekemijskih pesticida važna mjera potpore zaštite bilja uz ograničenu primjenu pesticida; svjestan je potrebe za više istraživanja tih sredstava s obzirom na to da se njihov sastav i djelovanje radikalno razlikuju od sastava i djelovanja konvencionalnih proizvoda; ističe da to uključuje i potrebu za većom stručnošću unutar EFSA-e i nacionalnih nadležnih tijela kad je riječ o evaluaciji tih biološki aktivnih tvari; napominje da bi sredstva za zaštitu bilja biološkog podrijetla trebala podlijegati istim strogim postupcima evaluacije kao i druge tvari; u skladu sa svojom Rezolucijom od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla poziva Komisiju da podnese poseban zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009, izvan okvira opće revizije u vezi s inicijativom u sklopu REFIT-a, u cilju uspostave brzog postupka ispitivanja, odobravanja i registracije pesticida niskog rizika;

24.   smatra da se i Uredba (EZ) br. 1107/2009 mora prilagoditi kako bi se uzele u obzir tvari koje se ne smatraju sredstvima za zaštitu bilja, a koje, upotrijebljene za zaštitu bilja, podliježu toj istoj Uredbi; napominje da su te tvari zanimljiva alternativna rješenja povezana s integriranim metodama proizvodnje i određenim proizvodima za ekološki nadzor;

25.  ističe da je potrebno posvetiti osobitu pozornost sredstvima za zaštitu bilja koja se koriste u malim količinama jer trenutačno nema dovoljno ekonomskih poticaja za poduzeća da razvijaju takva sredstva; pozdravlja uspostavu koordinacijskog instrumenta za male namjene kao foruma za poboljšanje koordinacije između država članica, organizacija uzgajivača i industrije u razvoju rješenja za male namjene;

26.  ističe da mnoga odobrena sredstva za zaštitu bilja zbog kašnjenja u postupcima odobravanja nisu ocijenjena u odnosu na norme EU-a više od 15 godina;

27.  ističe važnost izrade regulatornog okvira pogodnog za inovacije kojim će se omogućiti zamjena starijih kemijskih proizvoda novijim i boljim sredstvima za zaštitu usjeva; naglašava važnost dostupnosti širokog spektra sredstava za zaštitu bilja s različitim načinima djelovanja kako bi se izbjegao razvoj otpornosti i zadržala učinkovitost primjene sredstava za zaštitu usjeva;

28.  zabrinut je zbog toga što usklađivanje smjernica još nije konsolidirano;

29.  naglašava da su nepostojanje smjernica ili nepotpune smjernice ozbiljni propusti koji se negativno odražavaju na provedbu Uredbe, a time i na postizanje njezinih ciljeva;

30.  ističe da dostupne smjernice nisu pravno obvezujući dokumenti, što izaziva pravnu nesigurnost kod podnositelja zahtjeva i dovodi u pitanje rezultate ocjena provedenih u okviru postupaka odobravanja;

31.  pozdravlja ideju o sustavu zona i cilju te ideje da se olakša učinkovito odobravanje sredstava za zaštitu bilja; smatra da su postupci uzajamnog priznavanja jednako važni za raspodjelu tereta i poticanje na poštovanje rokova; žali zbog problema u provedbi povezanih s načelom uzajamnog priznavanja; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama unaprijedi funkcioniranje sustava zona; naglašava da bi potpuna provedba postojećeg zakonodavstva trebala imati cilj koji se odnosi na izbjegavanje udvostručavanja posla i omogućavanje dostupnosti novih tvari poljoprivrednicima bez nepotrebnih kašnjenja;

32.  ističe potrebu za razmjenom znanja i stjecanjem vještina u pogledu alternativa za kemijske pesticide i integriranu zaštitu bilja, uključujući pronalaženje optimalne rotacije usjeva za poljoprivredno tržište i klimatska stanja; nadalje napominje da je to već predviđeno u horizontalnoj uredbi u okviru zajedničke poljoprivredne politike, posebno u poljoprivrednim savjetodavnim službama koje se financiraju u okviru ruralnog razvoja;

33.  izražava zabrinutost zbog malog broja novih tvari koje su odobrene, ističe važnost postojanja odgovarajućeg paketa alata u pogledu sredstava za zaštitu bilja kako bi se poljoprivrednicima omogućilo da osiguraju opskrbu hranom u EU-u;

34.  izražava zabrinutost zbog toga što se u nedavnim raspravama sve više dovodi u pitanje trenutačni znanstveno utemeljeni sustav EU-a za ocjenjivanje sredstava za zaštitu bilja; ističe da je važno zadržati i dodatno učvrstiti sustav koji je stabilan, objektivan i utemeljen na stručno ocijenjenim dokazima koji proizlaze iz otvorenog, neovisnog i multidisciplinarnog znanstvenog pristupa pri odobravanju svake aktivne tvari, u skladu s načelima analize rizika EU-a i načelom opreznosti utvrđenim u Općim propisima o hrani; ustraje u tome da se pri postupku ponovnog odobravanja aktivnih tvari u obzir uzima praktična upotreba sredstava za zaštitu bilja, kao i znanstveni i tehnološki napredak u tom području; ističe da složenost sadašnjeg sustava ocjenjivanja i odobravanja dovodi do nepoštovanja rokova, a to bi moglo značiti da cijeli sustav ne može pravilno funkcionirati; stoga ističe da je potrebno provesti reviziju sustava i pojednostaviti ga;

35.  ističe neravnotežu u broju zahtjeva između nekih država članica iz iste zone koje su slične veličine i sličnih poljoprivrednih uvjeta;

36.  smatra da bi proizvodi uvezeni u EU, a koji su uzgojeni upotrebom sredstava za zaštitu bilja, trebali podlijegati jednakim strogim kriterijima kao i proizvodi proizvedeni u EU-u; zabrinut je zbog toga što se sredstva za zaštitu bilja koja nisu registrirana u EU-u mogu upotrebljavati pri proizvodnji uvezenih proizvoda;

Preporuke

37.  poziva Komisiju i države članice da zajamče učinkovitu provedbu Uredbe s obzirom na svoje specifične uloge u postupcima odobravanja aktivnih tvari i odobravanja sredstava za zaštitu bilja;

38.  poziva države članice da poboljšaju stanje u pogledu ozbiljnog i kroničnog nedostatka zaposlenika u nacionalnim nadležnim tijelima zbog kojeg dolazi do kašnjenja u fazi utvrđivanja opasnosti i početne procjene rizika koju provode države članice;

39.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina(12);

40.  korištenje aktivnih tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje i za koje je razdoblje odobrenja već jednom ili više puta produženo, u skladu s člankom 17. moraju se hitno zabraniti;

41.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju da su zaštita zdravlja ljudi i životinja i zaštita okoliša uz istovremeno unapređenje poljoprivredne proizvodnje i očuvanje konkurentnosti sektora poljoprivrede ključni ciljevi ovog zakonodavstva;

42.  poziva industriju da sve podatke i znanstvene studije u ujednačenom elektroničkom i strojno čitljivom formatu pruži zemljama članicama izvjestiteljicama i agencijama EU-a; poziva Komisiju da izradi usklađeni model za unošenje podataka kako bi se u svim fazama procesa olakšala razmjena podataka među državama članicama; potvrđuje da se s tim podacima mora postupati u okviru parametara prava EU-au u području zaštite podataka i intelektualnog vlasništva;

43.  poziva države članice da strogu primjenjuju članak 9. Uredbe o prihvatljivosti podnesenih zahtjeva i da prihvaćaju samo potpune zahtjeve za ocjenu aktivne tvari;

44.  poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu i ujednačenu primjenu isključujućih kriterija na temelju opasnosti, vodeći se postojećim usklađenim smjernicama, te da se pobrinu za procjenu rizika tvari samo ako postoje dokazi da nemaju opasna (isključujuća) svojstva, kako se zahtijeva u Uredbi;

45.  poziva Komisiju da konačno provede odredbe o koformulantima, safenerima i sinergistima, sastavi popis neprihvatljivih koformulanata i uvede pravila kako bi se safeneri i sinergisti ispitivali na razini EU-a i kako bi se osiguralo da se na tržište stavljaju samo one kemikalije koje su u skladu s kriterijima EU-a za davanje odobrenja;

46.  pozdravlja tumačenje načela opreznosti koje je Komisija pružila u evaluaciji Općih propisa o hrani(13) u okviru programa REFIT, prema kojemu nije riječ o alternativnom rješenju za pristup upravljanja rizikom, nego o posebnom obliku upravljanja rizikom; podsjeća da je to stajalište podržano i presudama Suda EU-a(14);

47.  poziva Komisiju i države članice da pri upravljanju rizikom u postupcima odobravanja tvari i sredstava za zaštitu bilja propisno primjenjuju načelo opreznosti i posebnu pozornost posvete zaštiti ranjivih skupina stanovništva iz članka 3. stavka 14. ove Uredbe;

48.  poziva Komisiju, agencije i nadležna tijela da preispitaju i poboljšaju svoju komunikaciju o postupcima procjene rizika i odlukama o upravljanju rizikom kako bi u javnosti stvorili povjerenje u sustav odobravanja;

49.  poziva države članice da bolje provode postupke odobravanja na nacionalnoj razini kako bi se odstupanja i produljenja koja se odobravaju u skladu s člankom 53. Uredbe ograničila na stvarno hitne situacije; poziva Komisiju da u potpunosti koristi svoja prava kontrole iz članka 53. stavaka 2. i 3.; nadalje poziva države članice da u potpunosti poštuju obvezu obavještavanja drugih država članica i Komisije iz članka 53. stavka 1., osobito u vezi s poduzetim mjerama za sigurnost korisnika, ranjivih skupina i potrošača;

50.  poziva Komisiju da dovrši metode za utvrđivanje trenutka u kojem se određena odstupanja trebaju primjenjivati, posebno kada je riječ o „zanemarivom izlaganju” ili „ozbiljnoj opasnosti za zdravlje bilja”, a de se pritom ne izmijeni slovo ili duh zakona; upozorava Komisiju da bi bilo kakvo novo tumačenje pojma „zanemarivog izlaganja” kao „zanemarivog rizika” bilo protivno slovu i duhu zakona;

51.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u poticanje istraživanja aktivnih tvari, uključujući biološke tvari niskog rizika i sredstva za zaštitu bilja, u okviru programa Obzor Europa i višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027.; ističe važnost zakonodavnog okvira za sredstva za zaštitu bilja na razini EU-a kojim se štiti okoliš i zdravlje ljudi te potiče istraživanje i inovacije kako bi se razvili djelotvorna i sigurna sredstva za zaštitu bilja uz istodobno osiguravanje održivih poljoprivrednih praksi i integrirane zaštite bilja; naglašava da je za zaštitu zdravlja bilja potreban širok spektar sigurnih i djelotvornih alata; naglašava potencijal koji precizne tehnike uzgoja i tehnološke inovacije mogu imati pri pomaganju europskim poljoprivrednicima da poboljšaju kontrolu nametnika na usmjereniji i održiviji način;

52.  poziva Komisiju da strogo ograniči upotrebu postupka u vezi s potvrđujućim podacima isključivo za potrebe utvrđene člankom 6. točkom (f) Uredbe, tj. kada se tijekom procesa evaluacije utvrde novi zahtjevi ili zbog novih znanstvenih i tehničkih otkrića; ističe da su za odobravanje aktivne tvari važni potpuni predmeti; žali što je postupak odobrenja odstupanja potvrdnim podacima doveo do toga da se pesticidi koji bi u protivnom bili zabranjeni dulje zadrže na tržištu;

53.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sveukupnu transparentnost postupaka, između ostalog i tako što će osigurati detaljne zapisnike komitoloških rasprava i stajališta, posebice objašnjavanjem i obrazlaganjem odluka Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (odbor PAFF);

54.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju bolju usklađenost Uredbe i njezine provedbe sa srodnim zakonodavstvom i politikama EU-a, a posebno Direktivom o održivoj upotrebi pesticida te da predvide poticaje, uključujući dovoljno resursa, kojima se promiče i stimulira razvoj i upotreba sigurnih i netoksičnih alternativnih sredstava za zaštitu bilja u krakoročnom razdoblju; napominje da se regulatornim okvirom nisu razmotrili neizbježni neciljani učinci, posebice na pčele, druge oprašivače i druge kukce koji su korisni u poljoprivredi, kao i grabežljivce koji napadaju štetnike; skreće pozornost na nedavnu znanstvenu studiju u kojoj je istaknuta „katastrofa kukaca”, kada je 75 % krilatih kukaca regionalno izumrlo diljem Njemačke, čak i u prirodnim rezervatima gdje se nisu upotrebljavali pesticidi u poljoprivredne svrhe; poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost ZPP-a sa zakonodavstvom o sredstvima za zaštitu bilja pridržavanjem obveza iz Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i Direktive 2009/128/EZ u vezi s popisom propisanih zahtjeva za upravljanje (zahtjevi 12. i 13.) kao što je Komisija predložila u Prijedlogu uredbe o strateškim planovima u okviru ZPP-a(15);

55.  poziva države članice da zajamče učinkovitu provedbu Uredbe, osobito u pogledu kontrola sredstava za zaštitu bilja koja se stavljaju na tržište u EU-u, bez obzira na to jesu li proizvedena u EU-u ili uvezena iz trećih zemalja;

o
o   o

56.  Nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (2) SL L 70, 16.3.2005., str. 1. (3) SL L 353, 31.12.2008., str. 1. (4) SL L 309, 24.11.2009., str. 71. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0042. (6) https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/64069 (7) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/615668/EPRS_STU(2018)615668_EN.pdf (8) COM(2018)0179. (9) ANSES, Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliš i posao – zaključci, 2018. (10) SL L 324, 10.12.2009., str. 1. (11) Izvor: Na temelju informacija i rezultata procjene provedbe na razini Europe, studija EPRS-a, travanj 2018., str. 36. i II-33. (12) Izvor: https://www.foodwatch.org/fileadmin/foodwatch.nl/Onze_campagnes/Schadelijke_stoffen/Documents/Rapport_foodwatch_Ten_minste_onhoudbaar_tot.pdf (13) SWD(2018)0038. (14) Primjerice, presuda Općeg suda od 9. rujna 2011., Francuska Republika protiv Komisije, T-257/07, ECLI:EU:T:2011:444. (15) Prijedlog uredbe o strateškim planovima u okviru ZPP-a, COM(2018)0392.

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2018. o dvojnoj kvaliteti proizvoda na jedinstvenom tržištu (2018/2008(INI))

P8_TA(2018)0357 A8-0267/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, Direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004(3),

–  uzimajući u obzir obavijest Komisije od 26. rujna 2017. naslovljenu: „Primjena zakonodavstva EU-a o hrani i zaštiti potrošača na pitanja dvojne kvalitete proizvoda – Konkretni slučaj prehrambenih proizvoda”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 25. svibnja 2016. o smjernicama o provedbi/primjeni Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (SWD(2016)0163),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. o sveobuhvatnom pristupu poticanju prekogranične e-trgovine za europske građane i poduzeća (COM(2016)0320),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Program rada Komisije za 2018.: Plan za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Europu” (COM(2017)0650),

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Jean-Claudea Junckera o stanju u Uniji održan 13. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća od 9. ožujka 2017., a posebno njihov stavak 3.

–  uzimajući u obzir ishod 3524. sastanka Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo od 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir zapisnik 2203. sastanka Komisije od 8. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir informativni dokument Resornog odjela A o zavaravajućim praksama pakiranja od siječnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za Europsku politiku zaštite potrošača(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava ugroženih potrošača(5), a posebno njezin stavak 6.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o provedbi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(8), a posebno njezin stavak 14.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o godišnjem izvješću o politici(9) tržišnog natjecanja EU-a, a posebno njezin stavak 178.,

–  uzimajući u obzir dulje zastupničko pitanje od 15. ožujka 2017. o razlikama u deklaracijama, sastavu i okusu proizvoda na tržištima država članica EU-a u srednjoj/istočnoj i zapadnoj Europi(10),

–  uzimajući u obzir kratko izvješće Službe Europskog parlamenta za parlamentarna istraživanja iz lipnja 2017. naslovljeno „Dvostruki standardi u kvaliteti brendiranih prehrambenih proizvoda: razmatranje moguće podjele na Istok i Zapad”,

–  uzimajući u obzir istraživanje o prehrambenim proizvodima i češkim potrošačima koje je provelo češko inspekcijsko tijelo za poljoprivredu i hranu u veljači 2016.,

–  uzimajući u obzir posebnu studiju koju je 2017. proveo Pravi fakultet Sveučilišta Palacký u Olomoucu o pitanju dvojne kvalitete i sastava proizvoda koji se prodaju na jedinstvenom tržištu Europske unije s gledišta prava zaštite potrošača (osobito nepoštene poslovne prakse), prava tržišnog natjecanja (osobito nepošteno tržišno natjecanje) i prava industrijskog vlasništva,

–  uzimajući u obzir razna istraživana, studije i ispitivanja koja su posljednjih nekoliko godina u brojnim državama članicama iz srednje i istočne Europe provela tijela za kontrolu hrane,

–  uzimajući u obzir izvješće tvrtke Nielsen iz studenog 2014. o statusu privatnih marki u svijetu (The State of Private Label Around the World),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. travnja 2018. o novim pogodnostima za potrošače (COM(2018)0183),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2018. u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača (COM(2018)0185),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane(11),

–  uzimajući u obzir članak 17. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji se odnosi na zaštitu intelektualnog vlasništva,

–  uzimajući u obzir zajedničko pismo Republike Hrvatske, Češke Republike, Mađarske, Litve, Republike Poljske i Slovačke Republike Komisiji od 23. ožujka 2018. na temu dvojne kvalitete proizvoda u kontekstu inicijative „Nove pogodnosti za potrošače” upućeno Europskoj komisiji,

–  uzimajući u obzir rezultate komparativnih studija koje su provela tijela i organizacije za zaštitu potrošača u nekoliko država članica EU-a,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije da se ažurira Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi kako bi se izrijekom utvrdilo da nacionalna tijela mogu ocjenjivati zavaravajuće poslovne prakse koje uključuju stavljanje proizvoda na tržište uz tvrdnju da su identični u nekoliko zemalja EU-a kada se njihov sastav ili svojstva značajno razlikuju,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0267/2018),

A.  budući da bi trgovačka društva pri promicanju, prodaji i isporuci proizvoda trebala pružiti potrošačima točne i lako razumljive informacije o točnom sastavu proizvoda, kao i o lokalnim proizvodima i receptima, kako bi im omogućili donošenje informirane odluke o kupnji;

B.  budući da bi glavno načelo za brendove trebalo biti povjerenje koje potrošači imaju u sastav, vrijednost i kvalitetu proizvoda budući da je stoga dužnost proizvođača osigurati da ta očekivanja budu ispunjena;

C.  budući da potrošači nisu svjesni toga da su proizvodi istog brenda i u istom pakiranju prilagođeni lokalnim sklonostima i ukusima i budući da neujednačena kvaliteta proizvoda izaziva zabrinutost da se s nekim državama članicama postupa drugačije nego s drugima; budući da je Europska unija već razvila oznake kako bi ispunila posebna očekivanja potrošača i uzela u obzir specifičnosti proizvodnje kroz neobavezne uvjete za kvalitetu;

D.  budući da je Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi glavi zakonodavni alat Unije kojim se osigurava da se potrošači ne izlažu zavaravajućem oglašavanju i drugim nepoštenim praksama poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču, uključujući stavljanje na tržište proizvoda istog brenda na način koji bi mogao zavarati potrošača;

E.  budući da nepoštene poslovne prakse u relevantnoj Direktivi mogu biti formulirane na takav način da ih se zabrani u svim ili pak pod određenim okolnostima; budući da, prema Komisiji, navođenje prakse u Prilogu I. Direktivi o nepoštenoj poslovnoj praksi, gdje je to primjenjivo, pridonosi većoj pravnoj sigurnosti i time poštenijem tržišnom natjecanju među proizvođačima na tržištu;

F.  budući da potrošači povezuju brend, proizvod i kvalitetu te u skladu s tim očekuju da proizvodi istog brenda i/ili proizvodi identičnog izgleda budu i jednako kvalitetni bez obzira na to prodaju li se u njihovoj ili nekoj drugoj državi članici;

G.  budući da potrošači isto tako povezuju brend proizvoda ili oznaku ili pakiranje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda s kvalitetom te u skladu s tim očekuju da proizvodi istog brenda koji se stavljaju na tržište pod istom robnom markom ili jednakim izgledom budu jednaki i po pitanju kvalitete i sastava bez obzira na to prodaju li se u matičnoj državi ili nekoj drugoj državi članici; budući da svi poljoprivrednici u Europskoj uniji proizvode osnovne proizvode u skladu s istim visokim standardima, a potrošači očekuju da se ta ujednačenost kvalitete proteže i na druge proizvode u prehrambenom lancu, bez obzira na to gdje žive;

H.  budući da svi građani EU-a zaslužuju jednako postupanje u pogledu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda koji se prodaju na jedinstvenom tržištu;

I.  budući da se takve nepoštene prakse moraju ukloniti kako se potrošačima ne bi davale netočne informacije i budući da se samo jakom sinergijom na razini EU-a može riješiti to prekogranično pitanje;

J.  budući da države članice moraju procijeniti za svaki pojedinačni slučaj je li poslovna praksa nepoštena prema Direktivi o nepoštenoj poslovnoj praksi, osim u slučaju praksi navedenih u Prilogu I.;

K.  budući da je predsjednik Juncker u svom govoru o stanju Unije naglasio da je neprihvatljivo da se u nekim dijelovima Europe prodaje hrana čija je kvaliteta lošija nego u drugim zemljama, usprkos tome što je jednako označena i pakirana;

L.  budući da postoje znatne razlike u primjeni Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi među državama članicama, pri čemu metodološki pristupi i učinkovitost rješenja te provedba Direktive u državama članicama znatno variraju;

M.  budući da brend često ima najvažniju ulogu u odlukama o vrijednosti proizvoda;

N.  budući da bi se ojačanim i učinkovitijim okvirom za suradnju u području provedbe potaknulo povjerenje potrošača i smanjila šteta za potrošače;

O.  budući da svi potrošači u EU-u imaju ista prava i budući da analize pokazuju da određeni proizvođači prodaju proizvode različite kvalitete pod istom robnom markom i s obmanjujuće jednakim izgledom te da određeni proizvodi u nekim zemljama sadržavaju manju količinu glavnog sastojka ili sastojke niže kakvoće koji zamjenjuju one više kvalitete; budući da je taj problem rasprostranjeniji u državama članicama koje su pristupile EU-u nakon 2004.; budući da su u analizama utvrđeni slučajevi gdje se isti proizvodi ili proizvodi obmanjujuće jednakog izgleda i niže kvalitete ili drukčijeg okusa, konzistencije ili druge organoleptičke karakteristike prodaju po cijenama koje se uvelike razlikuju od jedne države članice do druge; budući da to predstavlja zlouporabu identiteta robne marke te sprečava provođenje načela jednakog postupanja sa svim potrošačima, čak i ako se time ne krše načela slobodnog tržišnog gospodarstva ili postojeća pravila o označavanju ili drugi propisi o hrani;

P.  budući da je bilo slučajeva značajnih razlika u proizvodima poput dječje hrane, čime se dovode u pitanje načela i tvrdnje proizvođača o prilagodbama proizvoda lokalnim sklonostima; budući da rezultati određenih laboratorijskih ispitivanja potvrđuju da proizvodi lošije kvalitete mogu sadržavati manje zdrave kombinacije sastojaka, čime se krši načelo jednakog postupanja prema svim potrošačima; budući da su neki zastupnici proizvođača pristali izmijeniti recepte svojih proizvoda u nekim zemljama kako bi se na cijelom jedinstvenom tržištu nudili identični proizvodi;

Q.  budući da u okviru te neprihvatljive prakse poznate multinacionalne kompanije iz poljoprivredno-prehrambenog sektora nastoje ostvariti najveću moguću profitnu maržu iskorištavanjem razlika u kupovnoj moći među državama članicama;

R.  budući da je Komisija u svojem prijedlogu „Nove pogodnosti za potrošače”, ciljanoj reviziji direktiva o zaštiti potrošača u EU-u koja proizlazi iz provjere prikladnosti zakonodavstva EU-a u području zaštite potrošača i stavljanja proizvoda na tržište, predložila da se ažurira Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi kako bi se izrijekom utvrdilo da nacionalna tijela mogu ocjenjivati i rješavati slučajeve zavaravajućih poslovnih praksi koje uključuju stavljanje proizvoda na tržište uz tvrdnju da su identični u nekoliko zemalja EU-a kada se njihov sastav ili obilježja znatno razlikuju;

S.  budući da se razlike u proizvodima i inovacije ne bi kao takve smjele ograničiti iako se potrošače ne bi smjelo zavaravati;

T.  budući da subjekti u lancu opskrbe hranom imaju veliku korist od jedinstvenog tržišta, a trgovina hranom ima sve važniju prekograničnu dimenziju i vrlo je važna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

U.  budući da je za potpuno iskorištavanje prednosti unutarnjeg tržišta presudna bolja primjena postojećeg zakonodavstva EU-a u području hrane i potrošača kako bi se identificirali i riješili neopravdani dvostruki standardi i time potrošače zaštitilo od zavaravajućih informacija i poslovnih praksi;

V.  budući da postoji stalna potreba da se u tom pogledu ojača uloga udruga potrošača; budući da udruge potrošača imaju jedinstvenu ulogu u jamčenju povjerenja potrošača te da bi ih trebalo još više podržati dodatnim pravnim i gospodarskim mjerama i jačanjem njihovih kapaciteta;

W.  budući da bi dokazane razlike u sastojcima usporedivih proizvoda dugoročno mogle predstavljati rizik za zdravlje potrošača, osobito u slučaju osjetljivih potrošača, poput djece i osoba sa prehrambenim i/ili zdravstvenim problemima, čime se doprinosi pogoršanju dobrobiti građana; budući da je to primjerice slučaj ako je razina masti i/ili šećera viša od očekivanog, ako su masti životinjskog podrijetla zamijenjene mastima biljnog podrijetla ili obrnuto, ako je šećer zamijenjen umjetnim sladilima ili ako je povećan udio soli; budući da oznake koje ne daju detaljni opis upotrijebljenih aditiva ili broj zamjenskih tvari koje zamjenjuju osnovne sastojke zavaravaju potrošače i mogu predstavljati rizik za njihovo zdravlje;

X.  budući da ne postoji zakonodavna regulativa o dvojnoj kvaliteti na razini EU-a, zbog čega je nemoguće uspoređivati kvalitetu ili utvrđivati slučajeve dvojne kvalitete te ne postoje instrumenti koji bi se mogli upotrijebiti za rješavanje tog pitanja; budući da službe Komisije za reviziju i analizu u području hrane i zdravlja redovito izvještavaju o manjkavoj primjeni i provedbi primjenjivih zahtjeva iz zakonodavstva EU-a o hrani, primjerice o označavanju strojno otkoštenog mesa(12) ili korištenju prehrambenih aditiva(13);

Y.  budući da se razlike u sastavu koje mogu utjecati na zdravlje potrošača mogu vidjeti ne samo u prehrambenim namirnicama, nego i u kozmetičkim proizvodima, higijenskim proizvodima i proizvodima za čišćenje;

Z.  budući da reformulacija sastojaka u cilju smanjenja udjela masti, šećera i soli u hrani kasni u mnogim zemljama središnje, istočne i jugoistočne Europe;

1.  ističe da su rezultati brojnih ispitivanja i istraživanja provedenih u nekoliko država članica, prije svega u srednjoj i istočnoj Europi s različitim metodologijama laboratorijskog testiranja, dokazali da postoje razlike s više ili manje odstupanja, među ostalim u sastavu i korištenim sastojcima, između proizvoda koji se na jedinstvenom tržištu prodaju i oglašavaju pod istim brendom i u naizgled identičnim pakiranju, na štetu potrošača; napominje da u skladu s istraživanjem provedenim za jedno nadležno nacionalno tijelo veliku većinu potrošača te razlike zabrinjavaju; stoga na temelju rezultata tih ispitivanja i istraživanja zaključuje da su potrošači zabrinuti zbog diskriminacije između različitih tržišta u državama članicama; ističe da nije prihvatljiv niti jedan takav oblik diskriminacije i da bi svi potrošači u EU-u trebali imati pristup proizvodima jednake razine kvalitete;

2.  naglašava da se slučajevi takvih znatnih razlika ne odnose samo na prehrambene proizvode, već često i na neprehrambene proizvode, uključujući deterdžente, kozmetičke i higijenske proizvode te proizvode namijenjene za dojenčad;

3.  podsjeća na to da je Parlament 2013. godine pozvao Komisiju da provede smislenu istragu kako bi se moglo procijeniti postoji li potreba za prilagodbom postojećeg zakonodavstva Unije te da izvijesti Europski parlament i potrošače o rezultatima;

4.  pozdravlja nedavne inicijative za rješavanje tog pitanja koje je najavila Komisija, osobito njezinu predanost uspostavljanju zajedničkih metodologija ispitivanja, dodjeljivanju proračunskih sredstava za njezinu pripremu i provedbu, prikupljanju dodatnih pouzdanih i usporedivih dokaza, ažuriranju Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i pokretanju Centra znanja za prijevare s hranom i kvalitetu hrane;

5.  prima na znanje da je Europsko vijeće povjerilo rješavanje pitanja dvojne kvalitete Forumu na visokoj razini za poboljšano funkcioniranje lanca opskrbe hranom; potiče države članice i njihova nadležna tijela da aktivno sudjeluju u postojećim inicijativama, uključujući razvoj i uključivanje usklađene metodologije ispitivanja u njihovu radnu praksu te prikupljanje dodatnih dokaza; naglašava da strane koje zastupaju interese potrošača, što uključuje predstavnike organizacija za zaštitu potrošača, predstavnike proizvođača i istraživačke organizacije koje su provodile ispitivanja proizvoda u državama članicama, trebaju biti aktivno uključene u taj postupak i da im se treba dopustiti da izdaju mišljenja u svoje ime; vjeruje da bi Parlament trebao biti uključen u sve tekuće inicijative koje bi mogle utjecati na pokušaje da se riješi pitanje dvojne kvalitete proizvoda;

6.  preporučuje dotičnim državama članicama da izrade vlastitu procjenu metodologije i učinkovitosti provedbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i drugog postojećeg zakonodavstva o pitanju dvojne kvalitete prehrambenih i drugih proizvoda te da je dostave Komisiji radi objektivne procjene ozbiljnosti problema;

7.  pozdravlja činjenicu da je Parlament usvojio pilot projekt za 2018., koji uključuje niz istraživanja tržišta podijeljenih u nekoliko kategorija potrošačkih proizvoda s ciljem procjene različitih aspekata dvojne kvalitete; očekuje da se projekt provodi i objavi na vrijeme, kako je prvotno planirano; vjeruje da bi se projekt trebao proširiti i na 2019. godinu kako bi se postigla veća širina znanja i obuhvatili sektori izvan prehrambenog; poziva na to da se zastupnike više uključi u nadzor projekta; potiče Parlament, Komisiju i države članice da iskoriste sve raspoložive instrumente, uključujući pilot projekte i nacionalne projekte kako bi dodatno ocijenili različite aspekte dvojne kvalitete prehrambenih proizvoda;

8.  ističe da su sveobuhvatne informacije o javnom tijelu koje je nadležno za poduzimanje mjera i o odgovarajućim administrativnim ili sudskim postupcima, što obuhvaća mogućnost da građani podnose pritužbe na internetu, ključne za učinkovitu provedbu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi; stoga smatra negativnim nedostatak informacija u državama članicama o kojima je riječ koje, usprkos tome što su neke države članice upozorile na potrebu da se riješi pitanje dvojne kvalitete proizvoda, te informacije ne objavljuju na mrežnim stranicama nadležnih tijela;

9.  ističe da je Komisija već primila obavijest o novim nacionalnim mjerama za označivanje koje su osmišljene kako bi se upozorilo potrošače na razlike u sastavu prehrambenih proizvoda;

10.  pozdravlja činjenicu da je Komisija, kako bi se dodatno poboljšala zaštita potrošača u EU-u te pružila potpora poduzećima, pokrenula program osposobljavanja na internetu kako bi se poduzećima pomoglo da bolje razumiju i poštuju prava potrošača u EU-u;

Obavijest Komisije o primjeni zakonodavstva EU-a o hrani i zaštiti potrošača na pitanja dvojne kvalitete proizvoda

11.  prima na znanje Obavijest Komisije o primjeni zakonodavstva EU-a o hrani i zaštiti potrošača na pitanja dvojne kvalitete proizvoda; ističe da se tom obavijesti želi pomoći nacionalnim tijelima da utvrde krši li poduzeće koje u različitim državama prodaje proizvode dvojne kvalitete propise EU-a u području hrane i potrošača i dati savjete o međusobnoj suradnji; ističe da nacionalna tijela pristup izložen u Obavijesti, koji se sastoji od pojedinačnih koraka, a kojim ta tijela utvrđuju krši li se proizvodima zakonodavstvo EU-a, trenutačno ne primjenjuje u praski, što bi moglo značiti da se krše prava potrošača;

12.  slaže se s Komisijom da na jedinstvenom tržištu potrošači koji imaju opće razumijevanje načela slobodnog kretanja robe i jednakog pristupa robi ne očekuju da će se proizvodi koji se prodaju pod istim brendom u različitim državama razlikovati; podsjeća da prema mišljenju Komisije studije o vjernosti određenom brendu pokazuju da brendovi u svijesti potrošača funkcioniraju kao određena vrsta potvrde kontrolirane i dosljedne kvalitete; isto se tako slaže s Komisijom da se time objašnjava zašto neki potrošači očekuju da će proizvodi određenog brenda biti jednake kvalitete, ako ne i potpuno isti, bez obzira na to gdje su i kada kupljeni, i da će ih vlasnici tog brenda obavijestiti kada odluče promijeniti sastav proizvoda;

13.  stoga smatra da pružanje dodatnih informacija, neovisno o tome nalaze li se one u glavnom vidnom polju potrošača, nije dovoljno osim ako potrošač jasno razumije da se dotični proizvod razlikuje od naizgled identičnih proizvoda istog brenda koji se prodaje u drugoj državi članici;

14.  u tom se kontekstu isto tako slaže s Komisijom da proizvođači ne moraju nužno nuditi identične proizvode u različitim geografskim područjima i da slobodno kretanje robe ne znači da svaki proizvod mora svugdje na jedinstvenom tržištu biti jednak; naglašava da je poslovnim subjektima dopušteno da stavljaju na tržište i prodaju robu različitog sastava i obilježja na temelju legitimnih čimbenika, pod uvjetom da u potpunosti poštuju zakonodavstvo EU-a; međutim, naglašava da se ti proizvodi ne bi trebali razlikovati u kvaliteti ako su ponuđeni potrošačima na različitim tržištima;

15.  smatra da je pružanje točnih i lako razumljivih informacija potrošačima ključno za rješavanje pitanja dvojne kvalitete proizvoda; uvjeren je da, u slučaju da određeno poduzeće namjerava na tržište različitih država članica staviti proizvod koji se razlikuje po pojedinim obilježjima, takav proizvod ne smije biti označen i brendiran na naizgled identičan način;

16.  napominje da mogu postojati prihvatljive razlike u sastavu proizvoda jednog brenda i da se proizvodi mogu razlikovati zbog regionalnih sklonosti potrošača, nabavljanja lokalnih sastojaka, zahtjeva nacionalnog zakonodavstva ili ciljeva reformulacije; naglašava da namjera nije utvrditi ili uskladiti zahtjeve u pogledu kvalitete hrane te da nije poželjno proizvođačima propisivati točan sastav raznih proizvoda; međutim, smatra da se sklonosti potrošača ne bi trebalo koristiti kao izliku za snižavanje kvalitete ili ponudu različitih stupnjeva kvalitete na različitim tržištima; naglašava da se potrošače mora na jasan način informirati i osvijestiti o toj prilagodbi za svaki pojedini proizvod, a ne samo općenito o postojanju te „ustaljene prakse”;

17.  smatra da se Obavijest ponajprije odnosi na prehrambene proizvode; smatra da bi se odredbe o primjeni zakona o zaštiti potrošača trebale primjenjivati općenito na sve prehrambene i neprehrambene proizvode dostupne na jedinstvenom tržištu i da etikete trebaju biti čitljive potrošačima i sadržavati sve informacije o proizvodu;

18.  skreće pozornost na smjernice Komisije za primjenu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi iz 2016. u kojima stoji da se roba istog brenda te jednakog ili sličnog pakiranja može razlikovati u sastavu ovisno o mjestu proizvodnje i odredišnom tržištu, tj. može se razlikovati od jedne do druge države članice i da se prema toj Direktivi poslovne prakse za prodaju proizvoda različitog sastava nisu same po sebi nepoštene; naglašava važnost smjernica koje je objavila Komisija za olakšavanje ispravne i usklađene primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi; stoga poziva Komisiju da pojasni odnos između Obavijesti, smjernica i dokumenta koji je sastavila podskupina za unutarnje tržište Foruma na visokoj razini za poboljšano funkcioniranje lanca opskrbe hranom;

19.  napominje da mogu postojati različiti zahtjevi za metode kontrole koje koriste nacionalna nadležna tijela; ističe da su već provedene različite analize koje bi mogle poslužiti kao temelj za osmišljavanje i provedbu zajedničke metodologije ispitivanja, čak i ako su se njihove metodologije razlikovale, a rezultati nisu ocjenjivani na isti način; smatra da treba jasno navesti svrhu razvoja metodologije koju izrađuje Zajednički istraživački centar Komisije kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje dobivene metodologije, uključujući definiciju „znatnih razlika” i nadležnim tijelima omogućilo da je koriste; ističe da bi utvrđivanje toga koji je od raznih proizvoda najbliži standardu, a time i „referentni proizvod”, u stvarnosti moglo negativno utjecati na ukupnu procjenu jer bi to moglo biti preteško utvrditi;

20.  pozdravlja nastojanja Komisije da pomogne nacionalnim tijelima za provedbu u prepoznavanju nepoštenih poslovnih praksi pri stavljanju prehrambenih proizvoda na tržište; poziva Komisiju da u tom pogledu koordinira nacionalna nadležna tijela; ističe da je cilj te metodologije osigurati da države članice na zajedničkoj osnovi prikupljaju pouzdane i usporedive dokaze te doprinijeti ukupnoj ocjeni ozbiljnosti i raširenosti problema dvojne kvalitete na jedinstvenom tržištu; podsjeća na to će se činjenice u slučajevima nepoštenih praksi i dalje ocjenjivati na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja, s obzirom na to da je razmjer zavaravanja potrošača uvijek stvar subjektivne prosudbe nadležnog tijela ili suda;

21.  pozdravlja odluku Komisije da pozove nadležna tijela da u državama članicama provode više ispitivanja tržišta koja obuhvaćaju usporedbu proizvoda u različitim regijama i zemljama; no ističe da bi se prema Komisiji takva ispitivanja trebala provoditi prema zajedničkom pristupu ispitivanju, koji još nije u potpunosti razvijen; naglašava da je potrebno pridržavati se rokova kako bi se rezultati ispitivanja provedenih u okviru zajedničkog pristupa ispitivanju prikupili, objavili na svim službenim jezicima EU-a u javno dostupnoj bazi podataka i analizirali što je prije moguće, ali najkasnije do kraja 2018. godine; isto tako naglašava da je potrebno odmah objaviti te rezultate kako bi se potrošači i proizvođači mogli informirati i kako bi se podigla svijest i time pomoglo u smanjivanju broja slučajeva proizvoda dvojne kvalitete;

Ostali aspekti dvojne kvalitete

22.  naglašava da su privatne marke postale neizostavan dio potrošačkih košara i da je u posljednjih deset godina njihov tržišni udio porastao u većini kategorija proizvoda u većini država članica; smatra da, kako bi se spriječilo zbunjivanje potrošača, privatne marke ne bi smjele podsjećati na proizvod određenog brenda; ponovno tvrdi da Komisija treba posvetiti posebnu pozornost pitanju privatnih marki, kako bi se riješio problem miješanja privatnih marki i brendiranih proizvoda; napominje da je jedinstveno tržište dostupno proizvođačima, ali da istodobno vlada velika konkurencija i da su neke robne marke sveprisutne ili imaju dobar ugled na razini Unije;

23.  podsjeća da je Parlament više puta pozvao Komisiju da utvrdi ima li dvojna kvaliteta negativne posljedice za lokalnu i regionalnu proizvodnju, posebno mala i srednja poduzeća; izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija dosad nije iznijela nikakve podatke;

24.  naglašava da krivotvorenje proizvoda poznatih robnih marki izlaže potrošače zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, potkopava povjerenje potrošača u brendove i dovodi do gubitka prihoda za proizvođače; napominje da je raspon krivotvorenih proizvoda otkrivenih u EU-u i dalje širok i obuhvaća gotovo sve vrste robe;

25.  zabrinut je zbog ograničenja koja su postavljena trgovcima pri kupnji robe, što se može negativno odraziti na izbor potrošača; potiče Komisiju da utvrdi čimbenike kojima se doprinosi rascjepkanosti jedinstvenog tržišta robe i nezakonito ograničava mogućnost potrošača da u potpunosti ostvare korist od jedinstvenog tržišta, s posebnim fokusom na teritorijalna ograničenja u opskrbi i njihove posljedice; poziva Komisiju da se posluži zakonodavstvom o tržišnom natjecanju, ako je primjenjivo, kako bi se riješilo pitanje takvih praksi;

26.  ističe da nadležna nacionalna tijela mogu uzimati uzorke i obavljati ispitivanja samo na teritoriju svoje države članice; ističe potrebu za pojačanom, učinkovitom, transparentnom i brzom prekograničnom suradnjom, kao i razmjernom podataka, uključujući podatke o potencijalno nesukladnim proizvodima i informacije o mogućim nepoštenim praksama, među nacionalnim tijelima za zaštitu potrošača i hranu, udrugama za zaštitu potrošača i komisije kako bi se riješio problem dvojne kvalitete proizvoda te unaprijedila i uskladila primjena zakonodavstva; poziva Komisiju i države članice da u tom ssmislu intenzivnije surađuju; u tom pogledu pozdravlja usvajanje revidirane Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača kojom se jačaju istražne i provedbene ovlasti, poboljšava razmjena informacija i podataka kao i pristup svim relevantnim informacijama te se uspostavljaju usklađena pravila o postupku koordinacije mjera istrage i provedbe;

27.  prepoznaje korisnost „opsežnih provjera” kao važnog oblika koordinacije provedbe u okviru Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača te poziva Komisiju i države članice da ih dodatno pojačaju i povećaju njihov doseg;

Preporuke i daljnji koraci

28.  naglašava vrijednost opsežne i pravovremene javne rasprave koja povećava svijest potrošača o proizvodima i njihovim obilježjima; napominje da su neki proizvođači i vlasnici privatnih marki već najavili promjenu recepata ili upotrebu jedinstvenog standarda proizvodnje na razini EU-a; naglašava važnost uloge industrije u poboljšanju transparentnosti i jasnoće u pogledu sastava proizvoda te kvalitete i bilo kakvih promjena u tom pogledu; pozdravlja inicijativu Komisije da u tom pogledu razvije kodeks ponašanja; poziva da se i proizvođačima i trgovcima dozvoli veća uključenost da što prije pomognu pronaći učinkovito rješenje za sadašnju situaciju, što je u njihovom vlastitom interesu jer se ne bi moralo posegnuti za postupcima sankcioniranja, i osiguraju europskim potrošačima pristup proizvodima iste kvalitete diljem cijelog jedinstvenog tržišta; poziva proizvođače da razmisle o logotipu na pakiranju kojim bi se naznačilo da su sadržaj i kvaliteta proizvoda istog brenda isti u svim državama članicama;

29.  poziva organizacije za zaštitu potrošača, civilnog društva i prijavljena nacionalna tijela nadležna za provedbu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i drugog relevantnog zakonodavstva da aktivnije sudjeluju u javnoj raspravi i informiranju potrošača; izražava uvjerenje da bi organizacije potrošača mogu uvelike doprinijeti rješavanju problema dvojne kvalitete proizvoda; poziva Komisiju i države članice da financijskim i pravnim mehanizmima povećaju potporu nacionalnim organizacijama za zaštitu potrošača kako bi ove mogle izgraditi kapacitete, razviti aktivnosti ispitivanja, provoditi komparativna ispitivanja te, u suradnji s nadležnim tijelima, pomoći pratiti i objelodaniti nepoštene razlike među proizvodima; nadalje, smatra da bi trebalo promicati poboljšanu prekograničnu razmjenu informacija među udrugama za zaštitu potrošača;

30.  smatra, na temelju prijašnjih iskustava, da nadležna tijela nisu bila u mogućnosti sama učinkovito riješiti konkretne slučajeve dvojne kvalitete na nacionalnoj razini ili provesti postojeće zakonodavstvo ili su to pokušala učiniti samo u najmanjoj mogućoj mjeri, među ostalim i zbog nepostojanja izričitih pravnih propisa na razini EU-a; podsjeća da su države članice odgovorne za provedbu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i da bi stoga to trebale i činiti kako zavaravajuće marketinške prakse potrošače ne bi dovele u zabludu; naglašava da bi države članice trebale osigurati da nadležna nacionalna tijela raspolažu odgovarajućim tehničkim, financijskim i ljudskim kapacitetima kako bi se osigurala učinkovita provedba; poziva države članice da potrošačima osiguraju prostor za podnošenje pritužbi i njihovo istraživanje te da ih u najvećoj mogućoj mjeri informiraju o njihovim pravima i mogućnostima u okviru provedbe postojećeg zakonodavstva te o obvezama prodavača da ih informiraju o sastavu i, gdje je to primjenjivo, podrijetlu proizvoda;

31.  skreće pozornost na činjenicu da je pitanje dvojne kvalitete izravno povezano s temeljem funkcioniranja jedinstvenog tržišta i povjerenja potrošača koji su ugroženi te stoga, između ostalog, zahtijeva rješenje na razini Unije pomoću izravno izvršivih mjera; uvjeren je da će djelovanje na razini Unije, s obzirom na mogućnost djelovanja na nacionalnoj razini, zaštititi cjelovitost jedinstvenog tržišta; poziva Komisiju da izradi inventar postojećih nacionalnih standarda za prehrambene i neprehrambene proizvode u EU-u i procijeni njihovu relevantnost za slučajeve dvojne kvalitete na jedinstvenom tržištu;

32.  poziva na hitno razvijanje kapaciteta i mehanizama na razini EU-a u okviru specijalizirane jedinice za praćenje i nadzor u postojećem tijelu EU-a (Zajednički istraživački centar, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ili neko drugo tijelo), čime bi se birokracija svela na minimum, na praćenje usklađenosti u sastavu i proporcionalne korištenje sastojaka u identično označenim i pakiranim prehrambenim proizvodima te ocjenjivanje komparativnih laboratorijskih analiza kako bi se prepoznale te nepoštene poslovne prakse pri promidžbi prehrambenih proizvoda;

33.  pozdravlja Komisijin prijedlog „Nove pogodnosti za potrošače”, u kojem se želi riješiti problem dvojne kvalitete proizvoda kroz izmjenu članka 6. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i stavljanje određenog proizvoda na tržište uz tvrdnju da je identičan istom proizvodu koji je stavljen na tržište u više drugih država članica, kada se radi o proizvodima s razlikama u sastavu ili obilježjima, definirati kao zavaravajuću poslovnu praksu; međutim, napominje da prijedlog sadržava i neke nejasne odredbe koje zahtijevaju pojašnjenje kako bi se osiguralo ispravno tumačenje i primjena;

34.  snažno je uvjeren, međutim, da bi se izmjenom Priloga I. Direktivi o nepoštenoj poslovnoj praksi stavljanjem dodatnog stavka na „crnu listu” kojom se definiraju prakse koje su zabranjene u svim uvjetima i kojom se eksplicitno spominje dvojna kvaliteta proizvoda istog brenda u slučajevima kad je različita i ne ispunjava očekivanja potrošača, na najučinkovitiji način riješili neopravdani slučajevi dvojne kvalitete;

35.  ističe da bi rezultat zakonodavnog postupka trebala biti jasna definicija dvojne kvalitete i jasno utvrđen način na koji bi nadležna tijela trebala procjenjivati i rješavati svaki pojedini slučaj; u tom pogledu naglašava da bi otvoreni popis takozvanih „legitimnih čimbenika” mogao ugroziti sposobnost nadležnih tijela da provedu procjenu i primijene propise; zabrinut je da bi pojam „definiranih sklonosti potrošača” pri ocjenjivanju je li razlika u sastavu proizvoda opravdana ili ne mogao dovesti do proturječnih tumačenja među nadležnim tijelima;

36.  poziva Komisiju da produži mandat Zajedničkog istraživačkog centra kako bi u roku jedne godine razvio usklađenu metodologiju na razini EU-a za uspoređivanje obilježja neprehrambenih proizvoda i smjernice za povećanje transparentnosti proizvoda uz pomoć te ocijenio rezultate ispitivanja; ističe da bi Zajednički istraživački centar u svrhu razmjene najboljih praksi u tom području isto tako trebao surađivati s tijelima država članica koja su već provela svoja ispitivanja proizvoda, ali nacionalnim tijelima država članica još nisu dostavila rezultate;

37.  ističe da su najviši prioritet sigurnost i kvaliteta prehrambenih proizvoda te zaštita potrošača od zavaravanja; podsjeća Komisiju na njezinu odluku o boljem praćenju i poboljšanju pravilne primjene zakonodavstva EU-a; smatra da bi nadležna nacionalna tijela trebala stvarno nadzirati usklađenost s mjerodavnim propisima u tim područjima;

38.  pozdravlja prijedlog Komisije za poboljšanje transparentnosti znanstvenih studija u području sigurnosti hrane kao odgovor na zabrinutost javnosti, kako bi se povećao pristup informacijama koje su potrebne za donošenje odluka o kupnji na temelju pouzdane znanstvene procjene rizika;

39.  poziva nacionalna tijela za hranu da u pojedinim slučajevima utvrde jesu li potencijalno diskriminatorne prakse stvarno nezakonite u odnosu na odredbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i njihovu interakciju sa zahtjevima o poštenom informiranju utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani;

40.  napominje da su svi građani EU-a pogođeni praksama dvojne kvalitete, uključujući u slučajevima kada putuju iz jedne države članice u drugu;

41.  međutim ističe da značajne razlike u proizvodima za bebe, poput hrane za dojenčad i malu djecu, ne mogu biti opravdane samo na temelju raznolikosti regionalnih preferencija u pogledu okusa u EU-u;

42.  snažno odbacuje tvrdnje nekih proizvođača da se promjene u sastavu i/ili kvaliteti provode kako bi cijene odgovarale očekivanjima potrošača; ističe da su razne studije pokazale da su proizvodi niže kvalitete često skuplji nego njihovi pandani više kvalitete drugdje u EU-u;

43.  snažno potiče korištenje načela kružnog gospodarstva za pakiranja proizvoda i ističe da proizvođač, ako je pakiranje proizvoda u jednoj državi članici usklađeno s tim načelom, mora uložiti usklađene napore kako bi osigurao da su takvi svi njegovi proizvodi koji se stavljaju na tržište pod istom robnom markom u istoj vrsti ambalaže diljem EU-a i izvan njega;

44.  ističe da neki slučajevi dvojne kvalitete proizvoda proizlaze iz neprovođenja zakonodavstva EU-a; poziva tijela država članica da pod hitno počnu provoditi postojeće propise EU-a o označavanju hrane, uključujući u pogledu, primjerice, strojno otkoštenog mesa;

o
o   o

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 149, 11.6.2005., str. 22. (2) SL L 345, 27.12.2017., str. 1. (3) SL L 304, 22.11.2011., str. 18. (4) SL C 65, 19.2.2016., str. 2. (5) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 11. (6) SL C 93, 24.3.2017., str. 27. (7) SL C 86, 6.3.2018., str. 40. (8) SL C 11, 12.1.2018., str. 2. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0027. (10) O-000019/2017. (11) SL L 31, 1.2.2002., str. 1. (12) http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/overview_reports/act_getPDF.cfm?PDF_ID=219 (13) http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/overview_reports/act_getPDF.cfm?PDF_ID=1148