Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 4. listopada 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Pogoršanje medijskih sloboda u Bjelarusu, posebno slučaj Povelje 97
 Ujedinjeni Arapski Emirati, posebno položaj borca za ljudska prava Ahmeda Mansura
 Masovna arbitrarna pritvaranja Ujgura i Kazaha u Autonomnoj ujgurskoj regiji Xinjian
 Paket strategije javne nabave
 Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) ***I
 Uzajamno priznavanje naloga za zamrzavanje i oduzimanje ***I
 Slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji ***I
 Doprinos EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije u pogledu ljudskih prava
 Stanje u Jemenu
 Borba protiv carinskih prijevara i zaštita vlastitih sredstava EU-a

Pogoršanje medijskih sloboda u Bjelarusu, posebno slučaj Povelje 97
PDF 130kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o pogoršavanju medijskih sloboda u Bjelarusu, a posebno o slučaju Povelje 97 (2018/2861(RSP))
P8_TA(2018)0375RC-B8-0451/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je EU u veljači 2016. ukinuo većinu svojih najrestriktivnijih mjera protiv bjelaruskih dužnosnika i pravnih subjekata u znak dobre volje kako bi potaknuo Bjelarus na politiku angažmana i poštovanje načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

B.  budući da je EU nekoliko puta ponovio da odnosi EU-a i Bjelarusa mogu napredovati tek kada budu utemeljeni na povjerenju i vrijednostima demokracije, vladavine prava i temeljnim slobodama;

C.  budući da trenutačne politike u Bjelarusu potkopavaju te vrijednosti i time sprečavaju EU da Bjelarusu ponudi veće sudjelovanje u Istočnom partnerstvu i bliže odnose, kao i da potpiše Prioritete partnerstva između EU-a i Bjelarusa;

D.  budući da se stanje slobode medija i slobode govora u Bjelarusu nastavlja pogoršavati, što se može vidjeti na primjeru ozbiljnog uznemiravanja neovisnih novinskih portala i novinara poput slučaja „BelTA”;

E.  budući da su bjelaruske vlasti nedavno pokrenule val policijskog uznemiravanja i zastrašivanja usmjeren protiv novinara;

F.  budući da Reporteri bez granica zaključuju da je u 2017. uhićeno više od 100 novinara, obično kada su izvještavali o prosvjedima opozicije; budući da je uznemiravanje slobodnih novinara koji rade za neovisne izvore vijesti u inozemstvu i ne mogu dobiti akreditacije dosegnulo dosad nezabilježene razmjere;

G.  budući da je vodeći neovisni izvor vijesti Povelja97.org, koji se usredotočuje na ljudska prava i teme opozcije i koji je dobi ime po Povelji 97, deklaraciji iz 1997. u kojoj se poziva na demokraciju u Bjelarusu koju su potpisali novinari, političari opozicije i borci za ljudska prava, bio prisiljen preseliti se u Varšavu, u Poljskoj, gdje radi otkad su ga 2011. bjelaruske vlasti nekoliko puta blokirale, a policija pretresla njegove urede i zaplijenila opremu iste te godine;

H.  budući da su od 24. siječnja 2018. stranice Povelje 97 blokirane na području Bjelarusa na neodređeni rok bez ikakvog prethodnog sudskog postupka i uz nejasnu optužbu „prijetnji nacionalnim interesima”; budući da je prema glavnoj urednici Povelje97, Nataliji Radinoj, u mjesecu nakon blokade stranice Povelje97 broj posjetitelja stranice iz Bjelarusa pao za 70 %;

I.  budući da gđa Radina prima prijetnje smrću;

J.  budući da su 16. travnja 2018. pristup stranici Povelje 97 blokirale ruske vlasti na području Ruske Federacije;

K.  budući da je začetnik Povelje 97, Aleh Bjabenin, u rujnu 2010. pronađen obješen u svom domu u blizini Minska; budući da je Pavel Šeremet, podrijetlom iz Bjelarusa i glasnogovornik organizacije iza Povelje97, ubijen bombom podmetnutom u njegov automobil u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine u srpnju 2016.;

L.  budući da su početkom kolovoza 2018. bjelaruske vlasti provele racije u uredništvima nekoliko neovisnih bjelaruskih izvora vijesti, primjerice Tut.by, BelaPAN, realty.by, Belaruskaya Navuka i Kultura; budući da su racije završile uhićenjima i pritvaranjem novinara, uključujući glavnog urednika stranice Tut.by, zbog optužbi da su nezakonito pristupili i koristili informacije na internetu agencije BelTA koja je u državnom vlasništvu;

M.  budući da je 7. kolovoza 2018. bjelaruski Istražni obor pokrenuo kazneni postupak u skladu s člankom 349. stavkom 2. Kaznenog zakona (nezakonit pristup računalnim informacijama zbog osobnog interesa zbog čega je nastala znatna šteta) protiv novinara i urednika niza internetskih stranica, za što je zapriječena zatvorska kazna do dvije godine, i uhitio 18 novinara, od kojih je sedam dobilo trodnevni pritvor u svojstvu osumnjičenika; budući da je dolazilo do slučaja pritiska protiv novinara i njihovih članova obitelji i da ih se prisiljavalo da surađuju s obavještajnom službom i policijom;

N.  budući da su posljednje izmjene Zakona o masovnim medijima koji je donesen u lipnju 2018. proširile kontrolu vlade na izvore vijesti na internetu; budući da će se izmjenama, koje će stupiti na snagu 1. prosinca 2018., nametnuti dodatne birokratske prepreke za internetske stranice koje se žele registrirati kao službeni izvori vijesti;

O.  budući da će internetskim stranicama koje se ne odluče registrirati, usprkos novom zakonodavstvu, ili koje ne ispunjavaju nove uvjete uskratiti akreditacija pri vladinim institucijama, čime se i dalje cenzurira novinarstvo; budući da će i registrirani i neregistrirani internetski izvori vijesti biti obvezni registrirati imena ljudi koji pišu komentare na njima; budući da će vlasnici registriranih internetskih izvora vijesti i pravno odgovarati za sadržaj takvih komentara;

P.  budući da će novo zakonodavstvo zahtijevati da se autori svih objava i komentara na svim internetskim forumima identificiraju i da vlasnici internetskih stranica moderiraju te komentare;

Q.  budući da su Miklós Haraszti, posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu, i Harlem Désir, predstavnik OESS-a za slobodu medija, izrazili mišljenje da te zakonodavne promjene znače neprihvatljivo ograničavanje slobode govora i pristupa informacijama;

R.  budući da je Bjelarus na 155. mjestu Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica iz 2017., koji ocjenjuje razinu slobode tiska u 180 država svake godine;

S.  budući da su od početka 2018. bjelaruski novinari, čije je pravo na okupljanje te pohranjivanje i širenje informacija zajamčeno ustavom, kažnjeni više od 70 puta zbog suradnje sa stranim masovnim medijima bez akreditacije i da kazne ukupno iznose preko 60 000 BYN; budući da je članak 22. stavak 9. Zakona o administrativnim prijestupima postao učinkovit alat za uznemiravanje neovisnih novinara i medija poput Belsat TV-a, koji radi iz Poljske još od 2011.;

T.  budući da je Bjelarus i dalje jedina zemlja u Europi u kojoj se još primjenjuje smrtna kazna;

U.  budući da se određene kategorije ljudi u Bjelarusu suočavaju s protupravnim oduzimanjem slobode i proizvoljnim pritvorom, uskraćivanjem odgovarajuće skrbi i kontakta s obitelji dok su u pritvoru, državno organiziranim fizičkim i psihološkim nasiljem, progonom i osuđujućim presudama na temelju sumnjivih i lažnih optužbi, neproporcionalnim novčanim kaznama, administrativnim sankcijama i drugim oblicima represije od strane bjelaruskih vlasti; budući da te kategorije obuhvaćaju političke zatvorenike (posebno Mihaila Žamčužnog i Dzmitrija Palijenku), poznate članove političke oporbe, aktiviste za ljudska prava, aktiviste civilnog društva, ekoloških i nevladinih organizacija te organizacija civilnog društva, pojedinačne neovisne blogere te novinare i urednike, mirne prosvjednike iz svih društvenih slojeva te osobito aktiviste neovisnih sindikata (naročito Henadza Fiadiniča i Ihara Komlika);

1.  snažno osuđuje opetovano zlostavljanje i pritvaranje novinara i neovisnih medija u Bjelarusu; apelira na vlasti da okončaju svako sudsko uznemiravanje i zastrašivanje novinara i neovisnih medija kao i prijetnje koje im se upućuju te da svim novinskim portalima omoguće slobodno djelovanje;

2.  smatra neprihvatljivim da bjelaruske vlasti od siječnja 2018. blokiraju novinsko mrežno mjesto Povelja 97; ponovno poziva bjelaruske vlasti da odmah i bezuvjetno ukinu blokadu internetskog pristupa novinskom mrežnom mjestu u Bjelarusu;

3.  snažno osuđuje usvojene izmjene zakona o medijima koje se koriste za postroženje kontrole interneta; ponavlja svoju snažnu zabrinutost zbog daljnjeg pogoršanja klime za neovisna i oporbena mrežna mjesta te medijske kuće i novinare u Bjelarusu;

4.  mišljenja je da neovisni mediji ne predstavljaju prijetnju za vlast, nego da su važan element sustava provjera i ravnoteža te bi ih stoga vlada trebala smatrati potencijalnim kritičnim partnerom, a ne neprijateljem;

5.  žali zbog činjenice što Bjelarus i dalje ustraje u represivnoj i nedemokratskoj politici prema novinarima, odvjetnicima, političkim aktivistima, borcima za ljudska prava, akterima civilnog društva, sindikalistima i ostalima koje smatra prijetnjom za politički establišment; naglašava da se takvim represivnim mjerama onemogućuju bliskiji odnosi s EU-om i veće sudjelovanje u Istočnom partnerstvu;

6.  ponovno poziva bjelaruske vlasti da u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima te međunarodnim i regionalnim instrumentima ljudskih prava koje je Bjelarus ratificirao ojačaju poštovanje demokratskih načela, vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući poštovanje istinitog i nepristranog novinarstva;

7.  poziva institucije EU-a da u prioritetima partnerstva između EU-a i Bjelarusa snažan naglasak stave na neovisnost medija, slobodu govora i slobodu okupljanja; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da osiguraju da su programi pomoći EU-a i drugi oblici bilateralne suradnje, uključujući financijsku pomoć, obvezno povezani s očitim i konkretnim koracima prema demokratizaciji i otvorenosti, uključujući sveobuhvatnu reformu izbornog sustava i potpuno poštovanje slobode medija;

8.  poziva ESVD i Komisiju da i dalje pružaju potporu organizacijama civilnog društva u Bjelarusu i inozemstvu; u tom kontekstu naglašava da je potrebno podržati sve neovisne izvore informacija bjelaruskog društva, uključujući radiodifuziju na bjelaruskom jeziku, te medije koji djeluju u inozemstvu, kao što su Povelja 97 i Belsat TV;

9.  poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa stalnim izvjestiteljem Ujedinjenih naroda za Bjelarus pomno prati stanje slobode medija u Bjelarusu;

10.  apelira na bjelaruske vlasti da omoguće potpuno i nesmetano djelovanje političkih i javnih organizacija te da stave izvan snage članak 193/1 kaznenog zakona kojim se ograničava sloboda mirnog okupljanja i udruživanja;

11.  odlučno poziva na bezuvjetno i trenutačno oslobađanje političkih zatvorenika Mihaila Žamčužnog i Dzmitrija Palijenke te na potpunu rehabilitaciju svih bivših političkih zatvorenika; poziva vlasti da neovisnim sindikatima dopuste da neometano obavljaju svoju zakonitu i središnju ulogu u civilnom društvu; žali zbog presude od 24. kolovoza 2018. kojom su aktivisti neovisnog sindikata REP Henadz Fiadinič i Ihar Komlik osuđeni na četiri godine ograničene slobode;

12.  pohvaljuje rad aktualnog posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu Miklósa Harasztija te njegovoj nasljednici Anaïs Marin skreće pozornost na najrazličitije oblike zloupotrebe ovlasti, ograničavanje individualnih i kolektivnih sloboda, represiju nad civilnim društvom, neovisnim sindikatima i medijima, kako je jasno navedeno u izvješćima g. Harasztija;

13.  s tim u vezi poziva bjelaruske vlasti da bez odgode priznaju mandat posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu, a Komisiju, Europsku investicijsku banku i Europsku banku za obnovu i razvoj poziva da svaku daljnju financijsku ili tehničku pomoć Bjelarusu uvjetuju prethodno navedenim okolnostima te da istodobno zadrže sposobnost EU-a za izravno financiranje bjelaruskog civilnog društva;

14.  i dalje je zabrinut zbog izgradnje nuklearne elektrane u Ostrovecu; prima na znanje izvješće o testovima otpornosti i preporuke objavljene 3. srpnja 2018. te traži da se preporuke o testovima otpornosti dodaju kao uvjet za svaki daljnji napredak u suradnji EU-a i Bjelarusa, osobito za potpisivanje prioriteta partnerstva između EU-a i Bjelarusa;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te parlamentu i vladi Bjelarusa.


Ujedinjeni Arapski Emirati, posebno položaj borca za ljudska prava Ahmeda Mansura
PDF 130kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o Ujedinjenim Arapskim Emiratima te posebice o položaju branitelja ljudskih prava Ahmeda Mansoora (2018/2862(RSP))
P8_TA(2018)0376RC-B8-0456/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, uključujući Rezoluciju od 26. listopada 2012. o stanju ljudskih prava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima(1),

–  uzimajući u obzir izjavu od 4. lipnja 2018. predsjednika Pododbora za ljudska prava u kojoj osuđuje činjenicu da je Ahmed Mansoor osuđen na 10 godina zatvora,

–  uzimajući u obzir članak 30. Ustava Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE),

–  uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima čija je potpisnica UAE,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i Akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji za razdoblje 2015.–2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. listopada 2017. o preispitivanju sredinom provedbenog razdoblja Akcijskog plana za ljudska prava i demokraciju,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz 2004., kako su ažurirane 2008.,

–  uzimajući u obzir izjavu stručnjaka UN-a za ljudska prava od 12. lipnja 2018. u kojoj pozivaju na hitno puštanje na slobodu branitelja ljudskih prava Ahmeda Mansoora,

–  uzimajući u obzir izjavu od 18. srpnja 2016. supredsjedatelja 25. zajedničkog sastanka te ministarskog sastanka Europske unije i Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva održanog u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), čija je potpisnica UAE,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su dužnosnici za sigurnost Ujedinjenih Arapskih Emirata uhitili Ahmeda Mansoora u ožujku 2017.; budući da je on istaknuti aktivist za ljudska prava i da je 2015. osvojio nagradu Martin Ennals za branitelje ljudskih prava; budući da je g. Mansoor možda bio posljednji branitelj ljudskih prava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji je mogao javno kritizirati vlasti;

B.  budući da je Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne suradnje Ujedinjenih Arapskih Emirata u izjavi od 29. ožujka 2017. izjavilo da je Ured za kazneni progon elektroničkog kriminala naložio pritvaranje Ahmeda Mansoora pod optužbom širenja netočnih i obmanjujućih informacija na internetu s namjerom širenja antipatije i sektaštva; budući da ta i druge službene izjave vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata ukazuju na to da je jedini razlog njegova pritvaranja, suđenja i osude bio sadržaj njegova izražavanja na internetu te da se optužbe protiv njega temelje na navodnom kršenju represivnog Zakona UAE-a o kiberkriminalitetu iz 2012., kojim je vlastima UAE-a omogućeno da ušutkaju branitelje ljudskih prava i nametnu duge zatvorske kazne i velike novčane kazne pojedincima koji kritiziraju čelnike države;

C.  budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava ocijenio da je povod uhićenju i tajnom pritvaranju Ahmeda Mansoora možda odmazda zbog njegove uključenosti u mehanizme UN-a za ljudska prava i njegovih stajališta izraženih na društvenim medijima, uključujući Twitter, kao i zbog njegova aktivnog članstva u organizacijama kao što je Zaljevski centar za ljudska prava;

D.  budući da je skupina stručnjaka UN-a za ljudska prava pozvala vladu UAE-a da pusti na slobodu g. Mansoora, navodeći da je njegovo uhićenje izravan napad na zakoniti rad branitelja ljudskih prava u UAE-u;

E.  budući da je Ahmed Mansoor 29. svibnja 2018. nakon iznimno nepravednog suđenja u Abu Dhabiju osuđen na 10 godina zatvora zbog toga što je u postovima na Twitteru uživao svoje pravo na slobodu govora; budući da mu je izrečena i novčana kazna od milijun AED (232 475 EUR) te da treba biti pod nadzorom tri godine nakon puštanja na slobodu; budući da je g. Mansoor uložio žalbu na presudu, međutim, vremenski okvir žalbenog postupka i dalje je nejasan;

F.  budući da je g. Mansooru nakon njegova uhićenja u ožujku 2017. navodno zabranjen bilo kakav kontakt s obitelji i da mu je od tog datuma odobreno samo četiri posjeta supruge; budući da se navodno od uhićenja nalazi u samici te da je bio izložen mučenju; budući da se, prema riječima vlasti UAE-a, nalazi u zatvoru Al Sadr u Abu Dhabiju;

G.  budući da se čini da g. Mansoor nije mogao dobiti neovisnog odvjetnika po svojem izboru, iako je vlada tvrdila da je slobodan to učiniti; budući da je pravo na odvjetnika temeljno pravo svake pritvorene osobe, kao što je navedeno u članku 16. Arapske povelje o ljudskim pravima, koju je UAE ratificirao;

H.  budući da su vlasti UAE-a više od šest godina zlostavljale i proganjale Ahmeda Mansoor te da se u više navrata suočio s fizičkim napadima, prijetnjama smrću te fizičkim i elektroničkim nadzorom; budući da je nakon sedam mjeseci istražnog pritvora i navodno nepravednog suđenja 2011. osuđen na tri godine zatvora zbog „uvrede službenika”; budući da je nakon osam mjeseci pušten na slobodu predsjedničkim pomilovanjem, međutim, vlasti mu nikada nisu vratile putovnicu, čime su ga de facto osudile na zabranu putovanja;

I.  budući da je prije uhićenja g. Mansoor bio jedan od 133 potpisnika peticije za održavanje općih i izravnih izbora u UAE-u te za dodjeljivanje zakonodavnih ovlasti Saveznom narodnom vijeću, savjetodavnom odboru vlade; budući da je g. Mansoor bio administrator internetskog foruma pod nazivom Al-Hiwar al-Emarati na kojem su se kritizirale politike i čelnici UAE-a; budući da je on član Savjetodavnog odbora za Bliski istok i Sjevernu Afriku u okviru organizacije Human Rights Watch te da aktivno surađuje s mehanizmima UN-a za ljudska prava;

J.  budući da su građani UAE-a koji su digli glas za pitanja povezana s ljudskim pravima u ozbiljnoj opasnosti o proizvoljnog pritvaranja, zatvorskih kazni i mučenja; budući da i dalje traju represivne mjere protiv mirnog aktivizma kojim se poziva na ustavnu reformu i reformu u pogledu ljudskih prava; budući da su posljednjih godina postali sve uobičajeniji napadi na članove civilnog društva, uključujući nastojanja da se ušutkaju, zatvore ili zlostavljaju aktivisti za ljudska prava, novinari, odvjetnici i druge osobe;

K.  budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika nakon svojeg posjeta Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2014. izjavila da su odvjetnici koji su preuzeli predmete povezane s državnom sigurnosti bili podvrgnuti zlostavljanju, prijetnjama ili raznim pritiscima; budući da je ona osudila činjenicu da je pravosudni sustav i dalje de facto pod kontrolom izvršne grane vlasti;

L.  budući da postoje dokazi da su države članice EU-a odobrile izvoz raznih tehnologija kibernadzora u zemlje u kojima vlada grozno stanje ljudskih prava, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate;

M.  budući da se smrtna kazna i dalje primjenjuje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima; budući da barem 19 osoba trenutno čeka izvršenje smrtne kazne, a 2017. je izvršena jedna smrtna kazna;

1.  oštro osuđuje zlostavljanje, proganjanje i pritvaranje Ahmeda Mansoora i svih drugih branitelja ljudskih prava isključivo na temelju njihova djelovanja u području ljudskih prava i njihovog korištenja prava na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega; potiče vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da provedu temeljitu i nepristranu istragu napada na subjekte iz civilnog društva kako bi se počinitelje privelo pravdi;

2.  poziva vlasti da odmah i bezuvjetno oslobode Ahmeda Mansoora i da odbace sve optužbe protiv njega jer je zatvorenik savjesti koji je pritvoren samo zato što je miroljubivo koristio svoje pravo na slobodu izražavanja, među ostalim preko njegova rada u području ljudskih prava; također poziva da se odmah i bezuvjetno oslobode svi zatvorenici savjesti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te da se odbace sve optužbe protiv njih;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda da je Ahmed Mansoor tijekom pritvora podvrgnut oblicima mučenja ili zlostavljanja i da ga se drži u samici; potiče vlasti da istraže te navode i da mu omoguće trenutni i redoviti pristup odvjetniku, obitelji i svoj liječničkoj skrbi koja mu je potrebna; podsjeća vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da produžena i neodređena samica može biti oblik mučenja ili drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da nedostatak uhidbenog naloga i bilo kakvog sudskog nadzora prilikom njegova uhićenja i držanja u pritvoru predstavlja kršenje temeljnih načela pravičnog postupka u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

4.  poziva vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da zajamče da pritvorenici za koje se smatra da su prekršili zakon budu podvrgnuti pravičnom postupku u skladu s međunarodnim standardima;

5.  poziva Ujedinjene Arapske Emirate da preispitaju savezni zakon o suprotstavljanju kiberkriminalitetu kako bi ga uskladili s međunarodnim standardima o pravu svih osoba da traže, primaju, šire i daju informacije i ideje drugima, pravu na slobodu mišljenja, izražavanja i informiranja, pristupu internetu i pravu na privatnost; potiče vlasti UAE-a da izmjene zakon protiv terorizma, zakon o kiberkriminalitetu iz 2012. i savezni zakon br. 2/2008 koji se opetovano koriste kako bi se progonilo branitelje ljudskih prava;

6.  poziva vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da obustave sve oblike zlostavljanja pojedinaca i da odmah ukinu zabranu putovanja za branitelje ljudskih prava te inzistira na tome da vlasti u svim okolnostima zajamče da branitelji ljudskih prava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima mogu izvršavati svoje legitimne aktivnosti u području ljudskih prava, i unutar i izvan zemlje, bez straha od odmazde;

7.  poziva na zabranu na razini EU-a izvoza, prodaje, ažuriranja i održavanja svih vrsta sigurnosne opreme Ujedinjenih Arapskih Emirata koja se koristi ili se može koristiti za unutarnju represiju, uključujući tehnologije internetskog nadzora; izražava zabrinutost zbog sve veće uporabe određenih tehnologija za kibernadzor s dvojnom namjenom koje se upotrebljavaju protiv aktivista i novinara; u tom pogledu pozdravlja tekuće napore institucija EU-a da ažuriraju propise o kontroli izvoza robe s dvojnom namjenom;

8.  zabrinut je zbog sve većeg broja pojedinaca koje se kažnjava zbog suradnje s Ujedinjenim narodima i njegovim raznim tijelima; potiče vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da prestanu ometati i zlostavljati pojedince koji su angažirani sa raznim mehanizmima Ujedinjenih naroda za ljudska prava; nadalje potiče vlasti da dozvole stručnjacima Ujedinjenih naroda, međunarodnim nevladinim organizacijama ili službenicima EU-a da posjete Ahmeda Mansoora;

9.  poziva na veće slobode u Ujedinjenim Arapskim Emiratima; ističe da je važno da Ujedinjeni Arapski Emirati poštuju svoje međunarodne obveze u okviru prava o ljudskim pravima i potiče vlasti da zajamče zaštitu slobode govora, mišljenja i izražavanja i na internetu i izvan njega za sve građane Ujedinjenih Arapskih Emirata te da poštuju sve odredbe Deklaracije Ujedinjenih naroda o braniteljima ljudskih prava, osobito članak 1., članak 6. točku (a) i članak 12. stavak 2.; ističe da se te slobode ne jamče samo univerzalnim instrumentima u području ljudskih prava, već i Arapskom poveljom o ljudskim pravima, kojoj je UAE stranka;

10.  poziva Ujedinjene Arapske Emirate da potvrde svoju namjeru „poštovanja najviših standarda u promicanju i zaštiti ljudskih prava” ratifikacijom Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i njegovih fakultativnih protokola te izdavanjem trajnog poziva na posjet svim mandatarima za posebne postupke UN-a;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije, EU i njegove države članice da zauzmu čvrsto javno stajalište protiv tog flagrantnog kršenja ljudskih prava, među ostalim i zahtijevanjem oslobođenja Ahmeda Mansoora prilikom svih kontakata koje imaju s vlastima Ujedinjenih Arapskih Emirata; potiče izaslanstvo EU-a u Abu Dhabiju da pruža svu odgovarajuću podršku Ahmedu Mansooru, uključujući posjete zatvoru, praćenje suđenja i pružanje pravne pomoći i svakog drugog oblika pomoći koji mu je potreban; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da izvješćuje Europski parlament o mjerama koje je izaslanstvo EU-a dosad poduzelo kao podršku Ahmedu Mansooru;

12.  poziva ESVD da predloži, a države članice da usvoje, ciljane mjere EU-a u pogledu ozbiljnih kršenja ljudskih prava;

13.  ponovno izražava svoje protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima i poziva na uvođenje moratorija na smrtnu kaznu u cilju njezina ukidanja;

14.  potiče trajni dijalog između EU-a, njegovih država članica i UAE-a; smatra da su redoviti sastanci između Parlamenta i njegovih partnera u regiji Perzijskog zaljeva važan forum za razvoj konstruktivnog i otvorenog dijaloga o pitanjima od zajedničkog interesa; ističe da međuparlamentarne rasprave ne bi trebale biti usmjerene samo na sigurnosna i trgovinska pitanja, već uključivati i poštovanje ljudskih prava kao ključnu temu;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Ujedinjenih Arapskih Emirata, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, parlamentima i vladama država članica, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te vladama država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu; poziva da se ova rezolucija prevede na arapski jezik.

(1) SL C 72 E, 11.3.2014., str. 40.


Masovna arbitrarna pritvaranja Ujgura i Kazaha u Autonomnoj ujgurskoj regiji Xinjian
PDF 129kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o masovnom proizvoljnom pritvaranju Ujgura i Kazaha u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu (2018/2863(RSP))
P8_TA(2018)0377RC-B8-0460/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Kini, uključujući Rezoluciju od 26. studenog 2009. o Kini: prava manjina i primjena smrtne kazne(1), od 10. ožujka 2011. o situaciji i kulturnoj baštini u Kašgaru (Ujgurska autonomna regija Xinjiang)(2), od 6. srpnja 2017. o slučajevima dobitnika Nobelove nagrade Liu Xiaoboa i Lee Ming-chea(3), od 15. prosinca 2016. o slučajevima tibetanske budističke akademije Larung Gar i Ilhama Tohtija(4) te od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i Kine(5),

–  uzimajući u obzir članak 36. Ustava Narodne Republike Kine, kojim se svim građanima jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi, te njegov članak 4. kojim se potvrđuju prava manjinskih narodnosti,

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine pokrenuto 2003. godine i zajedničku komunikaciju Europske komisije i ESVD-a Parlamentu i Vijeću od 22. lipnja 2016. pod naslovom „Elementi nove strategije EU-a za Kinu”, (JOIN(2016)0030),

–  uzimajući u obzir 36. krug dijaloga EU-a i Kine o ljudskim pravima, održan u Pekingu 9 i 10. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir primjedbe iz govora Michelle Bachelet, visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, na 39. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava 10. rujna 2018., kojima je izrazila duboku zabrinutost zbog „kampova za preodgoj” i zatražila od kineske vlade da odobri prisutnost neovisnih istražitelja,

–  uzimajući u obzir nedavno pismo o općenitim tvrdnjama (engl. allegation letter), koje je u svibnju 2018. kineskoj vladi poslala Radna skupina UN-a za prisilne ili nedobrovoljne nestanke i u kojem izražava zabrinutost zbog stalnog pogoršavanja situacije i povećanja broja Ujgura koji su proizvoljno pritvoreni;

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da bi promicanje i zaštita općih ljudskih prava, demokracije i vladavine prava trebali i dalje biti u središtu dugotrajnog odnosa EU-a i Kine, u skladu s obvezom EU-a da štiti te vrijednosti u svojem vanjskom djelovanju te u skladu s izraženim interesom Kine da se tih vrijednosti pridržava u vlastitom razvoju i međunarodnoj suradnji;

B.  budući da se stanje ljudskih prava u Kini dodatno pogoršalo otkad je vlast preuzeo predsjednik Xi Jinping, a da vlada povećava svoje neprijateljstvo prema mirnom neslaganju, slobodi izražavanja i vjeroispovijedi te vladavini prava;

C.  budući da se situacija u Xinjiangu, gdje živi oko 11 milijuna Ujgura i etničkih Kazaha, posljednjih godina drastično pogoršala jer je potpuna kontrola Xinjianga dobila status glavnog prioriteta, dok dodatne izazove predstavljaju redoviti teroristički napadi u Xinjiangu ili navodno povezani s Xinjiangom koje provode Ujguri;

D.  budući da Odbor Ujedinjenih naroda za iskorjenjivanje rasne diskriminacije navodi procjene da su u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu pritvoreni „deseci tisuća do više od milijun Ujgura” bez optužnice ili suđenja, pod izlikom borbe protiv terorizma i vjerskog ekstremizma; budući da bi to predstavljalo najveće masovno pritvaranje pripadnika neke etničke manjine u današnjem svijetu;

E.  budući da izvršno povjerenstvo američkog Kongresa za Kinu također navodi da postoje pouzdane informacije da su Ujguri, Kazahsi i druge uglavnom muslimanske etničke manjine u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu žrtve proizvoljnog pritvaranja, mučenja, nečuvenih ograničenja vjerskih praksi i kulture te da su podvrgnuti sustavu digitalnog nadzora koji je toliko sveprisutan da nadzire svaki aspekt svakodnevnog života s pomoću kamera koje prepoznaju lica, skeniranjem mobilnih telefona, prikupljanjem DNK-a te raširenom i nametljivom policijskom prisutnošću;

F.  budući da se pritvorenici navodno drže u lošim uvjetima, da su podvrgnuti političkoj indoktrinaciji, uključujući obvezne tečajeve o domoljublju, te da su prisiljeni odreći se svojeg etničkog i vjerskog identiteta; budući da su nedavno zabilježeni smrtni slučajevi u pritvoru, uključujući samoubojstva;

G.  budući da su tisuće djece navodno odvojene od svojih roditelja, koji su proizvoljno pritvoreni u zatvorskim kampovima, te da ih se drži u prenapučenim sirotištima, čak i ako je samo jedan od roditelja pritvoren u kampu;

H.  budući da je kinesko izaslanstvo na UN-ovu saslušanju 13. kolovoza 2018. u Ženevi poreklo optužbe UN-ovih stručnjaka da su etnički ujgurski muslimani pritvoreni u kampovima za „preodgoj” u zapadnoj regiji Xinjiangu; budući da postoje opsežni dokazi o izgradnji i nadogradnji tih kampova;

I.  budući da je na neke strane novinare izvršen pritisak da ne izvještavaju o osjetljivim pitanjima kao što su ljudska prava Ujgura i korištenje zatvorskih kampova, u nekim slučajevima, među ostalim, odbijanjem produženja akreditacije;

J.  budući da se nigdje u svijetu stanovništvo ne motri tako strogo kao u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu; budući da je provincijska vlada unovačila desetke tisuća dodatnog sigurnosnog osoblja;

K.  budući da se podaci prikupljaju preko „integrirane platforme za zajedničke operacije”, koja također pohranjuje dodatne podatke o stanovništvu, kao što su potrošačke navike, bankovne aktivnosti, zdravstveno stanje i DNK profil svakog pojedinog stanovnika Ujgurske autonomne regije Xinjianga; budući da muslimani u toj regiji moraju imati aplikaciju sa špijunskim softverom na svojim mobilnim telefonima, a ako je ne instaliraju, to predstavlja prekršaj;

L.  budući da svjedočanstva iz prve ruke i vjerodostojna akademska istraživanja pokazuju da se namjerno cilja na Ujgure koji su povezani s ljudima u inozemstvu i na one koji su vjernici;

M.  budući da se na Ujgure koji se nalaze u inozemstvu vrši pritisak da se vrate u Kinu, često uz potporu država domaćina; budući da kineska veleposlanstva u inozemstvu odbijaju produljiti putovnice mnogim Ujgurima, što dovodi do nesigurnosti u pogledu posla i studija;

N.  budući da je kineska vlada rutinski odbila zahtjeve Radne skupine UN-a za prisilne ili nedobrovoljne nestanke, visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i drugih predstavnika UN-a za posebne postupke da pošalju neovisne istražitelje u Xinjiang;

O.  budući da je ujgurski profesor ekonomije Ilham Tohti 23. rujna 2014. osuđen na doživotni zatvor zbog optužbe za navodni separatizam, a nakon što je već pritvoren u siječnju iste godine; budući da je sedam njegovih bivših studenata također pritvoreno i osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od tri do osam godina zbog navodne suradnje s njim; budući da je Ilham Tohti uvijek bio protivnik separatizma i nasilja te da teži pomirenju na temelju poštovanja ujgurske kulture;

1.  duboko je zabrinut zbog sve represivnijeg režima prema različitim manjinama, posebno onog s kojim se suočavaju Ujguri i Kazahsi, uz dodatna ograničenja njihove ustavne garancije prava na slobodu kulturnog izričaja i vjerskog uvjerenja, slobode govora i mira, mirnog okupljanja i udruživanja; traži da vlasti poštuju te temeljne slobode;

2.  poziva kineske vlasti da odmah i bezuvjetno prestanu s masovnim proizvoljnim pritvaranjem pripadnika ujgurskih i kazaških manjina, da zatvore sve logore i centre za zadržavanje te da bez odgode i bezuvjetno oslobode pritvorene osobe; duboko je zabrinut zbog brojnih navoda o lošim uvjetima, mučenju i smrti u logorima; podsjeća kineske vlasti da logori za preodgoj nemaju pravnu osnovu;

3.  uvelike je zabrinut zbog vijesti o smrti, u zatvoreničkim logorima, Muhammada Saliha Hajima, Abdulneheda Mehsuma, Ayhana Memeta i drugih, redom starijih Ujgura, akademskih građana i vođa zajednice;

4.  izražava svoju duboku zabrinutost zbog činjenice da država provodi mjere kako bi zajamčila „sveobuhvatan nadzor” regije s pomoću postavljanja kineskog sustava elektroničkog nadzora „Skynet” u većim gradskim područjima, postavljanja uređaja za praćenje GPS-om u sva motorna vozila, korištenja skenera za prepoznavanje lica na kontrolnim točkama te na željezničkim i benzinskim postajama te akcijom prikupljanja krvi koju je provodila policija u Xinjiangu radi daljnjeg širenja kineske baze podataka DNK-a;

5.  naglašava da su nadzor vlade i obvezno prikupljanje podataka građana prije svega usmjereni na Ujgure, Kazahse i druge etničke manjine, čime se krši međunarodno pravo kojim se zabranjuje diskriminacija;

6.  apelira na kinesku vladu da obiteljima dostavi potpune podatke o osobama koje su prisilno nestale u Xianjingu, uključujući njihova imena, mjesto gdje se nalaze i trenutačni status;

7.  duboko je zabrinut zbog kineskog Zakona o suzbijanju terorizma iz 2015. i Uredbe o suzbijanju ekstremizma koji imaju preširoke definicije o tome što predstavlja teroristički čin; stoga poziva Kinu da odredi jasnu razliku između mirnog protesta i nasilnog ekstremizma;

8.  ponavlja svoj poziv kineskoj vladi da odmah i bezuvjetno pusti na slobodu ujgurskog učenjaka Ilhama Tohtija i sve druge koji su zadržani isključivo zbog miroljubivog korištenja svojom slobodom izražavanja i, u očekivanju tih puštanja, poziva Kinu da im osigura redovit i neograničen pristup njihovim obiteljima te odvjetnicima po njihovu izboru; nadalje poziva na oslobađanje Elija Mamuta, Hailaitea Niyazija, Memetjana Abdulla, Abduhelila Zununa i Abdukerima Abduwelija kao što je EU zatražio tijekom 36. kruga dijaloga EU-a i Kine o ljudskim pravima održanog u Pekingu 9. i 10. srpnja 2018.;

9.  snažno potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i države članice na intenzivno praćenje događaja u pogledu ljudskih prava u Xinjiangu, uključujući pojačanu represiju vlade nad Ujgurima, Kazahsima i drugim etničkim manjinama, te da pošalju snažnu poruku najvišoj razini kineske vlade kako bi se prekinula groteskna kršenja ljudskih prava;

10.  poziva kineske vlasti da novinarima i međunarodnim promatračima omoguće slobodan i neometan pristup Xinjiangu;

11.  podsjeća da je važno da EU i države članice pokrenu pitanje kršenja ljudskih prava u Xinjiangu s kineskim nadležnim tijelima, uključujući na razini vodstva, u skladu s obvezom EU-a da u okviru svojeg pristupa uspostavi čvrst, jasan i jedinstven stav u pristupu toj zemlji, uključujući godišnji dijalog o ljudskim pravima i predstojeći euroazijski sastanak na vrhu;

12.  izražava duboku zabrinutost s obzirom na izvješća o uznemirivanju Ujgura u inozemstvu od strane kineskih vlasti kako bi ih se primoralo da djeluju kao doušnici protiv drugih Ujgura, da se vrate u Xinjiang ili ne govore o situaciji ondje, ponekad tako što zadržavaju članove njihovih obitelji;

13.  pozdravlja odluku Njemačke i Švedske da obustavi vraćanje svih etničkih Ujgura, Kazahsa i drugih turkijskih muslimana u Kinu s obzirom na rizik od proizvoljnog zadržavanja, mučenja ili drugog zlostavljanja s kojim bi bili suočeni u toj državi te poziva sve ostale države članice da postupe jednako i da ubrzaju procesuiranje zahtjeva za azil turkijskih muslimana koji su u opasnosti od prisilnog vraćanja u Kinu; nadalje poziva države članice EU-a da se pozovu na domaće pravo, kako je primjereno, za istraživanje zastrašivanja turkijsko-muslimanskih zajednica dijaspore u Europi od strane kineske vlade;

14.  podsjeća Kinu na njezine obveze u pogledu ljudskih prava slijedom potpisivanja širokog raspona međunarodnih ugovora o ljudskim pravima te da se stoga očekuje da će poštovati te obveze;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Narodne Republike Kine.

(1) SL C 285E, 21.10.2010., str. 80.
(2) SL C 199E, 7.7.2012., str. 185.
(3) SL C 334, 19.9.2018., str. 137.
(4) SL C 238, 6.7.2018., str. 108.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0343.


Paket strategije javne nabave
PDF 161kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o paketu strategije javne nabave (2017/2278(INI))
P8_TA(2018)0378A8-0229/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2017. naslovljenu „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju” (COM(2017)0572),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2017. o poticanju ulaganja dobrovoljnom ex-ante procjenom aspekata javne nabave za velike infrastrukturne projekte (COM(2017)0573),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2017/1805 od 3. listopada 2017. o profesionalizaciji javne nabave – izgradnja strukture za profesionalizaciju javne nabave (C(2017)6654)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji(4),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 17. svibnja 2017. o preispitivanju praktične primjene Europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (ESPD) (COM(2017)0242),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/55/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi(5),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 11. listopada 2017. o ispitivanju europske norme o elektroničkom izdavanju računa, u skladu s Direktivom 2014/55/EU (COM(2017)0590),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu i stajalište Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (A8-0229/2018),

A.  budući da još treba osloboditi puni potencijal javne nabave u pružanju potpore izgradnji konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva te budući da više od 250 000 javnih tijela u Uniji godišnje potroši oko 14 % BDP-a, što je gotovo 2 000 milijardi EUR, na kupovinu usluga, radova i robe;

B.  budući da javna nabava uključuje potrošnju znatnih sredstava poreznih obveznika, zbog čega bi javnu nabavu trebalo provesti na etički način, transparentno i uz očuvanje integriteta te na najučinkovitiji način u pogledu troškova i kvalitete kako bi se građanima pružilo kvalitetnu robu i usluge;

C.  budući da su pravilno provedeni propisi o javnoj nabavi ključan alat za jače jedinstveno tržište te za rast poduzeća EU-a i radnih mjesta u Uniji i budući da pametna uporaba javne nabave može biti strateški alat za postizanje ciljeva EU-a u pogledu pametnog, održivog i uključivog rasta, čime bi se ubrzao prijelaz na održivije lance opskrbe i poslovne modele;

D.  budući da su, kada je riječ o prenošenju pravila EU-a o javnoj nabavi i koncesijama, potpuno prenošenje i provedba prava EU-a ključni kako bi mala i srednja poduzeća mogla lakše i jeftinije sudjelovati u natječajima za javne ugovore, uz potpuno poštovanje EU-ovih načela transparentnosti i tržišnog natjecanja;

E.  budući da je Komisija 3. listopada 2017. pokrenula ciljano savjetovanje o nacrtu smjernica za javnu nabavu povezanu s inovacijama, a 7. prosinca 2017. ciljano savjetovanje o opsegu i strukturi smjernica Komisije za društveno odgovornu javnu nabavu;

F.  budući da su prema anketi iz 2016., kako je navedeno u komunikaciji Komisije COM(2017)0572, samo četiri države članice koristile digitalne tehnologije u svim glavnim fazama javne nabave, kao što su e-objava, elektronički pristup dokumentaciji za nadmetanje, elektroničko podnošenje ponuda, e-evaluacija, e-dodjela, e-naručivanje, elektroničko izdavanje računa i e-plaćanje;

G.  budući da se prema tematskom informativnom članku europskog semestra o javnoj nabavi iz studenog 2017. broj postupaka javne nabave sa samo jednom ponudom povećao s 14 % na 29 % u razdoblju 2006. – 2016., i budući da se prema komunikaciji Komisije COM(2017)0572 „malim i srednjim poduzećima dodjeljuje (...) samo 45 % vrijednosti javnih natječaja čija vrijednost premašuje pragove EU-a, što je znatno manje od njihova udjela u gospodarstvu”;

H.  budući da bi nova pravila uvedena direktivama iz 2014, kojima se pojednostavljuju postupci javne nabave i nameće više kontrola, trebala doprinijeti provedbi strategije Europa 2020. za održivo, socijalnije, inovativno i uključivo gospodarstvo;

I.  budući da se, prema komunikaciji Komisije COM(2017)0572, u 55 % postupaka javne nabave kao jedini kriterij dodjele i dalje koristi najniža cijena, umjesto, primjerice, strateških socijalnih i okolišnih kriterija;

J.  budući da se Europska unija obvezala djelovati u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda;

K.  budući da je od ključne važnosti da dobavljači vjeruju da sustavi javne nabave Unije pružaju jednostavne i pristupačne digitalne postupke, potpunu transparentnost, integritet i sigurnost podataka;

Zakonodavni okvir i provedba

1.  pozdravlja, gotovo četiri godine nakon kraja opširne revizije zakonodavnog okvira Unije u pogledu javne nabave, niz nezakonodavnih mjera koje je predložila Komisija te očekuje da će to stvoriti poticaj za bolju provedbu;

2.  duboko je razočaran brzinom kojom mnoge države članice prenose direktive iz 2014. u području javne nabave i mnogim kašnjenjima te žali zbog činjenice da je Komisija morala pokrenuti postupak zbog povrede prava protiv nekih država članica EU-a; traži da se u svim državama članicama prenošenje dovrši čim prije i bez dodatnih odgađanja;

3.  zabrinut je zbog sljedećeg niza rokova utvrđenih direktivama u pogledu elektroničke javne nabave i prijelaza država članica na potpunu e-nabavu, uključujući elektroničko izdavanje računa; naglašava da je nužno da digitalni planovi država članica uključuju promicanje potpune e-nabave;

4.  poziva Komisiju da brzo dovrši smjernice za javnu nabavu povezanu s inovacijama i smjernice za društveno odgovornu javnu nabavu kako bi se olakšala provedba dotičnih pravnih odredbi u državama članicama;

5.  traži od Komisije da bolje i jasnije organizira smjernice i druge alate koji su razvijeni kao pomoć državama članicama u provedbi okvira javne nabave, na način koji je pristupačniji i pogodniji korisnicima i kojim se praktičarima pruža dobar pregled, vodeći pritom računa i o dostupnim jezicima;

6.  pozdravlja nove smjernice za javnu nabavu za praktičare iz veljače 2018., koje su osmišljene kako bi javnim dužnosnicima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini omogućile provođenje učinkovitih i transparentnih postupaka javne nabave za projekte koje financira EU;

Strateška i koordinirana javna nabava

7.  ističe da se aktualnim zakonodavstvom Unije više nego ikad prije omogućava korištenje javnom nabavom kao strateškim instrumentom za promicanje ciljeva politika EU-a i potiče države članice da to iskoriste u najvećoj mogućoj mjeri; podsjeća na to da je javna nabava također važan alat na regionalnoj i lokalnoj razini za dopunu lokalnih i regionalnih strategija te potiče javna saslušanja i savjetovanja s krajnjim korisnicima proizvoda i usluga;

8.   poziva na široku uporabu inovativne javne nabave kako bi se postigao pametan, zeleni i uključivi rast te ojačalo kružno gospodarstvo; naglašava važnost kružnog gospodarstva i, u tom pogledu, nove mogućnosti koje nude nove direktive o javnoj nabavi u pogledu robe i usluga koje su ponovno upotrjebljene, popravljene, ponovno proizvedene i drugih održivih proizvoda i rješenja kojima se resursi koriste na učinkovit način;

9.  poziva države članice da javnu nabavu koriste strateški kako bi promicale pametno, održivo i uključivo gospodarstvo, među ostalim i za mala i srednja poduzeća (MSP) te socijalna poduzeća; naglašava da je za to potrebno da države članice sustavno najavljuju te politike na najvišoj razini i da u tu svrhu podrže naručitelje i praktičare u javnoj upravi;

10.  ističe da je važno da uvjeti postupka javne nabave ne predstavljaju pretjerano opterećenje kako bi sva poduzeća imala pristup ugovorima o javnoj nabavi, uključujući MSP-ove;

11.  pozdravlja primjer donošenja nacionalnih strategija javne nabave i apelira na to da veći broj država članica slijedi taj primjer kao način moderniziranja i racionalizacije svojih sustava javne nabave, te samim time povećanja njihove učinkovitosti; ističe da je javna nabava međusektorsko područje za različite sektore javne uprave te da je stoga nužna ne samo koordinacija, već i upravljačka struktura koja uključuje glavne dionike kako bi se osnovne odluke donosile na način koji bi se više temeljio na suradnji te kako bi svi dionici te odluke prihvatili;

12.  pozdravlja činjenicu da su mnoge države članice sastavile odredbe za korištenje kriterija povezanih s kvalitetom (uključujući najbolji omjer cijene i kvalitete) i potiče na njihovu sustavnu primjenu; potiče javne naručitelje da ne primjenjuju samo kriterij najniže cijene ili isplativosti, uzimajući u obzir kvalitativne, okolišne i/ili socijalne aspekte;

13.  iako uviđa da u nekim slučajevima niska cijena može odražavati inovativna rješenja i učinkovito upravljanje, zabrinut je zbog prekomjerne uporabe najniže cijene kao glavnog kriterija dodjele u nekolicini država članica, pri čemu se uopće ne vodi računa o kvaliteti, održivosti i socijalnoj uključivosti te stoga poziva Komisiju i države članice da analiziraju uzroke te situacije i po potrebi predlože odgovarajuća rješenja;

14.  poziva države članice da zajamče da su prakse javne nabave u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom; poziva države članice da u tom pogledu potiču savjetovanje s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih predstavljaju

15.  poziva da se donese europski etički kodeks za javnu nabavu za različite sudionike u postupku javne nabave;

16.  ističe da je važno da javni naručitelji po potrebi vode računa o punom životnom ciklusu proizvodâ prilikom donošenja odluka o kupnji, između ostalog i o njihovu utjecaju na okoliš, te poziva Komisiju da pomogne u izradi metodologija za provedbu koncepta „troška životnog ciklusa”;

17.  napominje da su razmatranja u pogledu inovacija, društva i okoliša legitimni i ključni kriteriji za dodjelu u javnoj nabavi i da javni naručitelji mogu također težiti zelenim, inovacijskim ili socijalnim ciljevima preko dobro osmišljenih specifikacija te omogućavanjem varijantnih rješenja na nediskriminirajući način, pod uvjetom da su te karakteristike povezane s predmetom ugovora i proporcionalne njegovoj vrijednosti i ciljevima;

18.  podsjeća da zakonodavni okvir Unije u području javne nabave obvezuje države članice da osiguraju da izvođači i podizvođači u potpunosti poštuju odredbe okolišnog, socijalnog i radnog prava koje se primjenjuju na mjestu na kojem se radovi izvršavaju, usluge pružaju ili roba proizvodi ili dobavlja, kako je navedeno u mjerodavnim međunarodnim konvencijama, pravu Unije i nacionalnom pravu te kolektivnim ugovorima sklopljenima u skladu s nacionalnim pravom i praksama; poziva Komisiju da zajamči da države članice ispune tu obvezu tijekom prenošenja direktiva iz 2014. u nacionalna zakonodavstva i primjene tih direktiva te da olakša razmjenu najboljih praksi u tom području;

19.  uviđa da su za kvalitativnu procjenu ponuda potrebni kvalificirani naručitelji i poziva Komisiju da pomogne državama članicama u širenju evaluacijskih metodologija i praksi, posebno organiziranjem radionica i tečajeva za osposobljavanje; ističe da bi takva pomoć trebala biti dostupna na svim administrativnim razinama na kojima se provodi javna nabava;

20.  ističe da se u socijalno odgovornoj javnoj nabavi mora voditi računa o lancima opskrbe i rizicima povezanima s modernim ropstvom, socijalnim dampingom i kršenjem ljudskih prava; napominje da se moraju poduzeti napori kako bi se osiguralo da roba i usluge koji se steknu preko javne nabave nisu proizvedeni na način kojim se krše ljudska prava; traži od Komisije da u svoj novi vodič o socijalnim aspektima u javnoj nabavi uvrsti iscrpne odredbe o etici u opskrbnim lancima;

21.  pozdravlja napore nekolicine država članica da uspostave tijela koja će biti nadležna za koordinaciju nabave te uviđa da to doprinosi provođenju strateških i učinkovitih javnih nabava;

22.  poziva države članice da iskoriste prednosti središnje nabave i agregacije javne nabave te napominje da bi tijela za središnju nabavu mogla i trebala ubrzati širenje stručnog znanja, najboljih praksi i inovacija;

23.  ističe da je, osobito u cilju poticanja inovacija, važno da javni naručitelji budu aktivni na tržištu i da u dostatnoj mjeri iskoriste fazu prije javne nabave kao pripremu za iduće korake; vjeruje da je faza prije javne nabave također ključna faza za podupiranje uključenosti MSP-ova;

24.  smatra da će novi postupak partnerstva doprinijeti poticanju inovacija i potiče javne naručitelje da surađuju s tržištem kako bi se razvilo inovativne metodologije, proizvode, poslove ili usluge koji još ne postoje; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je do danas pokrenuto 17 postupaka partnerstva za inovacije;

25.  pozdravlja dobrovoljnu ex-ante procjenu aspekata javne nabave za velike infrastrukturne projekte, kao što je predložila Komisija, te poziva Komisiju da brzo stavi u funkciju službu za podršku, mehanizam obavješćivanja i mehanizam razmjene informacija, poštujući pritom u potpunosti povjerljivost;

Digitalizacija i dobro upravljanje postupcima javne nabave

26.  žali zbog spore primjene digitalnih tehnologija u javnoj nabavi u Uniji te poziva države članice da teže brzoj digitalnoj transformaciji postupaka i uvođenju e-postupaka za sve glavne faze, tj. obavješćivanje, pristup natječajima, podnošenje ponuda za evaluaciju, dodjela ugovora, naručivanje, izdavanje računa i plaćanje;

27.  poziva Komisiju i države članice da uvedu e-obrasce najkasnije do kraja 2018.;

28.  podsjeća da e-javna nabava nudi niz važnih pogodnosti poput znatnih ušteda za sve strane, pojednostavljenih i skraćenih postupaka, smanjenja birokracije i administrativnog opterećenja, veće transparentnosti, većih inovacija i poboljšanog pristupa tržištima javne nabave za MSP-ove;

29.  slaže se s Komisijom da registri ugovora mogu biti isplativ način za upravljanje ugovorima, poboljšanje transparentnosti, integriteta i podataka i za bolje upravljanje javnom nabavom;

30.  traži od Komisije da razmotri mogućnost povezivanja nacionalnih registara ugovora s bazom podataka TED (Tenders Electronic Daily), tako da javni naručitelji ne moraju objavljivati iste podatke u dvama sustavima;

31.  skreće pozornost na poteškoće s kojima se mogu susresti ponuditelji, a posebno mala i srednja poduzeća, u pogledu zahtjeva za certifikate i potpise te s time u vezi potiče sustav blagih zahtjeva, zajedno s punom primjenom načela „samo jednom” kako bi se minimiziralo opterećenje ponuditelja;

32.  ističe da bi sve države članice trebale biti u poziciji da pruže sve potrebne podatke o provedbi javne nabave, uključujući podatke o natječajima, postupcima i ugovorima te statističke informacije, također kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni jedinstveno tržište u pogledu javne nabave;

33.  poziva države članice da promiču inovativnu uporabu podataka otvorenog formata jer su ti podaci nužni svakoj vladi kako bi vodila svoju javnu upravu i istodobno omogućila poduzećima da iskoriste gospodarski potencijal tih podataka, potičući istovremeno institucije i tijela koja upravljaju javnom nabavom na transparentnost i odgovornost; ističe da se pri objavi tih podataka uvijek mora voditi računa o načelu proporcionalnosti te da ona mora biti u skladu sa pravnom stečevinom EU-a u području zaštite podataka i poslovnih tajni;

Jedinstveno tržište i bolji pristup javnoj nabavi

34.  ističe da je tržišno natjecanje u području javne nabave ključno te sa zabrinutošću primjećuje pad u intenzitetu tržišnog natjecanja u javnoj nabavi u Uniji tijekom posljednjih godina; potiče države članice s visokim postocima natječaja sa samo jednim ponuditeljem da riješe taj problem;

35.  potiče države članice da povećaju broj zajedničkih postupaka javne nabave, uključujući prekogranično, što je olakšano revidiranim pravilima EU-a, i poziva Komisiju da pruži intenzivnu podršku u tom području; smatra da takvi postupci ne bi smjeli rezultirati ugovorima čija je vrijednost takva da se MSP-ove zapravo ne uzima u obzir već u najranijoj fazi postupka;

36.  žali što se MSP-ovi te poduzeća socijalne ekonomije i dalje susreću s problemima u pristupu javnoj nabavi te poziva Komisiju da procijeni djelotvornost mjera predviđenih direktivama iz 2014. i da po potrebi predloži nova rješenja;

37.  traži od Komisije da izvješćuje Parlament o provedbi na terenu načela „poštuj ili obrazloži” iz članka 46. Direktive 2014/24/EU, u kojem se od javnih naručitelja traži da navedu glavne razloge za odluku da ne bude podjele u grupe, uz sustavno obrazlaganje u dokumentima o javnoj nabavi ili pojedinačnom izvješću;

38.  poziva države članice da podrže sudjelovanje MSP-ova u natječajima, na primjer obveznom podjelom u grupe kad je to moguće ili postavljanjem granice za promet koji je potreban za sudjelovanje u podnošenju ponuda; naglašava da se podjelom ugovora o javnoj nabavi u grupe potiče tržišno natjecanje te izbjegava rizik od ovisnosti o samo jednom dobavljaču; poziva Komisiju i države članice da uspostave savjetodavne službe i osposobljavanje za MSP-ove kako bi se povećalo njihovo sudjelovanje u postupcima javne nabave;

39.  poziva Komisiju da osobito analizira prepreke prekograničnoj javnoj nabavi koje su rezultat jezičnih, administrativnih, pravnih i drugih barijera i da predloži rješenja ili da poduzme mjere kako bi se zajamčila funkcionalna prekogranična javna nabava;

40.  ističe da je važno zajamčiti interoperabilnost kupljene robe i usluga i spriječiti ovisnost o jednom dobavljaču ili pružatelju usluga te poziva Komisiju da predloži mjere u tom području;

41.  žali zbog nedostatka jasnih i konsolidiranih podataka o javnoj nabavi u EU-u te napominje da su pouzdani podaci o pristupu javnoj nabavi potrebni kako bi se provjerila odgovornost javnih tijela, a ti su pouzdani podaci također sredstvo za borbu protiv prijevara i korupcije;

42.  prihvaća rezultate evaluacije Direktive o pravnim lijekovima i odluku Komisije da ne predloži zakonodavnu reviziju, ali poziva na nastavak suradnje nacionalnih tijela nadležnih za neovisno savjetovanje i na više Komisijinih smjernica u pogledu direktiva;

43.  žali što Direktiva o javnoj nabavi u području obrane još nije donijela željene rezultate, ponajprije na području međunarodnih infrastrukturnih projekata, i potiče Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore radi bolje provedbe trenutno važećih pravila;

44.  naglašava važnost transparentnosti i nediskriminirajuće prirode postupaka javne nabave; podsjeća na važnost dostupnosti odgovarajućih žalbenih postupaka i na važnost pristupa smjernicama za ulaganje žalbe;

Međunarodna javna nabava

45.  poziva Uniju da djeluje kako bi poboljšala pristup dobavljača EU-a tržištima javne nabave trećih zemalja, s obzirom na to da je tržište javne nabave Unije jedno od najotvorenijih na svijetu;

46.   izražava zabrinutost zbog nepoštenog tržišnog natjecanja u okviru postupaka javne nabave, što je posljedica državnog uplitanja kada je riječ o konkurentima iz trećih zemalja, među ostalim posebno u pogledu tržišta električnih vozila i baterija; smatra da treba povezati instrumente trgovinske zaštite i prakse javne nabave;

47.  ističe da tržišta javne nabave imaju veliku gospodarsku važnost, s obzirom na to da se troškovi nabave procjenjuju na 20 % svjetskog BDP-a, i ističe da poboljšanje pristupa tržištima javne nabave u trećim zemljama i stvaranje ravnopravnih uvjeta za europska poduzeća mogu stoga biti glavni pokretači rasta u trgovini robom i uslugama te dovesti do većeg izbora i veće vrijednosti za novac poreznih obveznika i u EU-u i u trećim zemljama;

48.  ističe da su tržišta javne nabave u trećim zemljama često de jure i/ili de facto zatvorena za ponuditelje iz EU-a; potiče Komisiju da prikupi i pruži bolje podatke o međunarodnim postupcima javne nabave; podsjeća na Komisijinu procjenu da je više od polovice globalnog tržišta nabave trenutačno zatvoreno za slobodno međunarodno tržišno natjecanje zbog protekcionističkih mjera koje su globalno u porastu, dok je javna nabava u EU-u u vrijednosti od otprilike 352 milijarde EUR otvorena za ponuditelje iz zemalja koje su dio Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi; ističe da je potrebno da EU riješi tu neravnotežu bez pribjegavanja protekcionističkim mjerama; traži od Komisije da osigura da europska poduzeća imaju pristup tržištu sličan onome koji uživaju naši vanjski konkurenti na tržištu EU-a te napominje da bi se predloženim takozvanim instrumentom za međunarodnu nabavu pod određenim uvjetima mogao ostvariti učinak poluge za veći pristup tržištu;

49.  pozdravlja činjenicu da je jedno od šest prioritetnih područja za djelovanje Komisije u području javne nabave poboljšanje pristupa tržištima nabave; naglašava da poboljšanje pristupa tržištima javne nabave u trećim zemljama, uključujući na podnacionalnoj razini, predstavlja snažan ofenzivni interes EU-a u trgovinskim pregovorima, s obzirom na to da su mnoga poduzeća iz EU-a vrlo konkurentna u raznim sektorima; naglašava da bi javna nabava trebala biti uključena u svaki budući trgovinski sporazum kako bi se maksimalno povećalo sudjelovanje europskih poduzeća u inozemnim natječajima; poziva Komisiju da zajamči poštovanje i pravilnu provedbu odredaba o tržištima javne nabave iz sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini; podsjeća da bi trgovinski sporazumi trebali služiti za poboljšanje pristupa tržištima javne nabave trećih zemalja i da bi poboljšani pristup tržištima nabave trećih zemalja, kao i poboljšana pravila za moderne, učinkovite i transparentne postupke nabave, koji su ključni za dobivanje bolje vrijednosti za javni novac, trebali biti ključni elementi svih trgovinskih sporazuma koje sklapa EU, uz potpuno poštovanje legitimnih ciljeva javne politike sadržanih u direktivama Unije o javnoj nabavi; naglašava da gospodarski subjekti iz trećih zemalja moraju djelovati u skladu s europskim socijalnim i okolišnim kriterijima kako bi im se mogli dodijeliti ugovori za javnu nabavu, kao što je utvrđeno u direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU, i u skladu s time potiče uporabu kriterija o ekonomski najpovoljnijoj ponudi za sklapanje takvih ugovora; primjećuje da bilateralni i podregionalni sporazumi o slobodnoj trgovini ne jamče uvijek potpuni pristup tržištima nabave; traži od Komisije da pregovorima dođe do najvećeg mogućeg pristupa tržištima javne nabave u trećim zemljama;

50.  naglašava da sve strategije za otvaranje tržišta javne nabave u trećim zemljama moraju biti konkretno usmjerene na prepreke s kojima se suočavaju MSP-ovi i na posebne potrebe MSP-ova kako bi im se olakšao pristup tržištima, jer su oni u posebno nepovoljnom položaju kada je riječ o proboju na tržišta javne nabave trećih zemalja, a istovremeno treba na odgovarajući način voditi računa o učincima koje na MSP-ove može imati izloženost novim konkurentima iz trećih zemalja; poziva Komisiju da potakne uključivanje postupaka javne nabave koji pogoduju MSP-ovima (uključujući prekogranične inicijative i podjelu ponuda u grupe) u trgovinske sporazume; ističe potencijalne koristi, posebno za MSP-ove, koje mogu donijeti digitalizacija i upotreba javne nabave u svim postupcima javne nabave s trećim zemljama;

51.  ističe da velika gospodarstva u usponu, kao što su Brazil, Kina, Indija i Rusija, još nisu dio Sporazuma o javnoj nabavi, dok su Kina i Rusija službeno u postupku pristupanja, te poziva Komisiju da potiče i podupire treće zemlje u njihovim naporima da mu pristupe jer su multilateralni i plurilateralni sporazumi najbolji način da se dugoročno uspostave jednaki uvjeti za sve; ističe da bilateralni trgovinski sporazumi s ambicioznim odredbama o nabavi kojima se poštuju temeljna načela Sporazuma o javnoj nabavi mogu biti odskočna daska za poboljšanje multilateralne suradnje;

52.  ističe važnost Sporazuma o javnoj nabavi ne samo za osiguravanje de jure pristupa tržištima javne nabave u trećim zemljama, već i za povećanje transparentnosti i predvidljivosti postupaka nabave; potiče Komisiju da promiče osmišljanje globalnih i konvergentnih standarda za transparentnu nabavu kao važnog alata za borbu protiv korupcije. konkretnije, traži od Komisije da u trgovinske sporazume nastoji uključiti odredbe o zajedničkim pravilima za javnu nabavu kojima se omogućuje izvješćivanje o korupciji, pojednostavljuju postupci te jačaju integritet i transparentnost za ponuditelje;

Profesionalizacija

53.  pozdravlja preporuke Komisije o profesionalizaciji i poziva države članice da kao prioritet izrade nacionalne planove; predlaže da se u svakom planu razlikuju vrste nabave, osobito jer pristup MSP-ova nabavi za usluge i digitalnu infrastrukturu može biti olakšan na drugačiji način u odnosu na pristup nabavi u slučaju velikih infrastrukturnih ugovora;

54.  poziva Komisiju da predloži načine financijske potpore iz sredstava Unije kako bi se podržale relevantne mjere u pogledu profesionalizacije u državama članicama;

55.  žali zbog niske razine profesionalizacije među javnim naručiteljima te poziva države članice da unaprijede vještine svih sudionika u svim fazama postupka javne nabave;

56.  naglašava da i naručitelji i dobavljači moraju biti adekvatno osposobljeni kako bi mogli učinkovito raditi u svim fazama nabave i da treba posvetiti pozornost svim razinama javne uprave i kriterijima kvalitete, uključujući socijalne i okolišne kriterije, kad je riječ o profesionalizaciji; vjeruje da se bolji rezultati mogu postići ako se poboljša način na koji javni naručitelji razmatraju što će i kako nabaviti; ne dovodeći u pitanje pregovarački postupak, žali zbog činjenice da često na javnim nabavama pobijede iskusnije firme koje pomažu u osmišljavanju ugovora o javnoj nabavi te su stoga u boljem položaju za dodjelu ugovora;

57.  traži od država članica da potiču sveučilišta na dodatno razvijanje sveučilišnih studija u području europskog prava javne nabave i da poboljšaju osposobljavanje i upravljanje karijerom kada je riječ o osobama koje se bave javnom nabavom, uključujući one koje rade u MSP-ovima, među ostalim u pogledu razvoja i primjene dostupnih informatičkih alata; podržava stvaranje zajedničkog europskog okvira relevantnih tehničkih i računalnih vještina;

o
o   o

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 259, 7.10.2017., str. 28.
(2) SL L 94, 28.3.2014., str. 65.
(3) SL L 94, 28.3.2014., str. 243.
(4) SL L 94, 28.3.2014., str. 1.
(5) SL L 133, 6.5.2014., str. 1.


Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) ***I
PDF 128kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535 – C7-0240/2013 – 2013/0256(COD))
P8_TA(2018)0379A8-0320/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0535),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 85. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0240/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje češkog Senata podnesenog u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbora za pravna pitanja (A8-0320/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. listopada 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1727.)


Uzajamno priznavanje naloga za zamrzavanje i oduzimanje ***I
PDF 127kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje (COM(2016)0819 – C8-0002/2017 – 2016/0412(COD))
P8_TA(2018)0380A8-0001/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0819),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0002/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje češkog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja (A8-0001/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. listopada 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1805.)


Slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji ***I
PDF 127kWORD 43k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji (COM(2017)0495 – C8-0312/2017 – 2017/0228(COD))
P8_TA(2018)0381A8-0201/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0495),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0312/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. veljače 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0201/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. listopada 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1807.)

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 78.


Doprinos EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije u pogledu ljudskih prava
PDF 159kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga trgovačka društva s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (2018/2763(RSP))
P8_TA(2018)0382B8-0443/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke trgovinske politike(2),

–  uzimajući u obzir članke 207. i 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je 25. lipnja 2012. usvojilo Vijeće za vanjske poslove i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. koji je 20. srpnja 2015. usvojilo Vijeće,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koja je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj Rezoluciji 17/4 od 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir strategiju Komisije „Trgovina za sve”,

–  uzimajući u obzir sektorske smjernice Komisije o provedbi vodećih načela UN-a(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. naslovljen „Primjena vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – Trenutačno stanje” (SWD(2015)0144),

–  uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Poboljšanje pristupa pravnim sredstvima u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(4),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., kojom je donesena odluka o „stvaranju međuvladine radne skupine otvorenog tipa o ljudskim pravima za transnacionalne korporacije i druga poduzeća čiji će zadatak biti izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima”,

–  uzimajući u obzir Opći komentar br. 24 (2017) Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava (CESCR) o obvezama država u skladu s Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kad je riječ o poslovnim aktivnostima (E/C.12/GC/24),

–  uzimajući u obzir Načela iz Maastrichta o ekstrateritorijalnim obvezama država u području ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava(5),

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum Ujedinjenih naroda(6),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća,

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, izmijenjenu 2017. godine,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom u sektoru odjeće i obuće,

–  uzimajući u obzir načela UNICEF-a o pravima djece i poslovanju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poslovanju i ljudskim pravima od 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir orijentacijske norme za društvenu odgovornost ISO 26000,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(9),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju usvojenu 2. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu i politici Europske unije u tom području(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticanje razvoja(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance(15),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovanja ljudima u vanjskim odnosima EU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(23),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Pododbor za ljudska prava naslovljenu „Provedba vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima”(24),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji i Vijeću o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (O-000074/2018 – B8-0402/2018, O-000075/2018 – B8-0403/2018 i O-000078/2018 – B8-0404/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da njezino međunarodno djelovanje (kao i njezina razvojna i trgovinska politika) mora biti vođena tim načelima i u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, kako je navedeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; budući da se, prema članku 208. UFEU-a, načelo usklađenosti politika radi razvoja mora poštovati u svim vidovima vanjskog djelovanja EU-a;

B.  budući da je Europska unija i normativna i gospodarska sila; budući da se stoga treba pozicionirati kao lider u širenju najbolje prakse i razvoju globalnih standarda;

C.  budući da provedba Programa održivog razvoja do 2030. podrazumijeva da se ekonomski razvoj odvija paralelno sa socijalnom pravdom, dobrim upravljanjem, poštovanjem ljudskih prava, što obuhvaća i socijalna prava i prava na ljudsko dostojanstvo i slobodu za sve, te visokim radnim standardima i standardima o zaštiti okoliša; budući da održivi razvoj, trgovina i ljudska prava mogu jedni na druge utjecati i međusobno se jačati;

D.  budući da se obveze u pogledu ljudskih prava prvenstveno odnose na države; budući da, iako države nisu same po sebi odgovorne za kršenja ljudskih prava koja su počinili privatni subjekti, one mogu prekršiti svoje obveze na temelju međunarodnog prava o ljudskim pravima ako im se takva kršenja mogu pripisati ili ako ne postupaju s odgovarajućom dužnom pažnjom radi sprečavanja, istrage, kažnjavanja i otklanjanja takvih kršenja od strane privatnih subjekata; budući da države općenito imaju diskrecijsko pravo u donošenju mjera i primjeni politika, zakonodavstva, propisa i sudskih odluka;

E.  uzimajući u obzir da je dužna pažnja pojam koji se navodi u Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća(25),

F.  budući da su države unutar svojega teritorija i/ili jurisdikcije dužne ispunjavati obveze u pogledu ljudskih prava; budući da države moraju jasno naglasiti očekivanje da obveza zaštite podrazumijeva regulaciju kako bi se zajamčilo da sva poduzeća sa sjedištem na njihovu području i/ili u njihovoj nadležnosti poštuju ljudska prava u svom poslovanju, što se odnosi i na njihove podružnice, društva pod njihovom kontrolom i subjekte u njihovu globalnom lancu opskrbe;

G.  budući da su vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koje je Vijeće za ljudska prava usvojilo jednoglasno, i dalje referentni okvir za sprečavanje i rješavanje negativnog utjecaja poslovanja na ljudska prava, te budući da studija iz 2017. koju je naručio Pododbor Parlamenta za ljudska prava naslovljena „Provedba načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima” jasno pokazuje da su države članice EU-a globalno najnaprednije kad je riječ o provedbi vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te imaju najveći broj nacionalnih akcijskih planova koji su već usvojeni ili su u postupku usvajanja;

H.  budući da se vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bez obzira na to jesu li transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi te se temelje na trima stupovima okvira UN-a (prema načelima „zaštiti, poštuj i ispravi”), odnosno: 1.) dužnosti država da štite od povreda ljudskih prava koje čine treće strane, uključujući poduzeća; 2.) odgovornosti poduzeća za poštovanje ljudskih prava i 3.) većem pristupu žrtava učinkovitim sudskim i izvansudskim pravnim sredstvima; naglašava da su vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, iako nisu pravno obvezujuća, općenito prepoznata i imaju široku potporu, te služe kao osnova za politike o poslovanju i ljudskim pravima na međunarodnoj razini, ali i kao priznanje postojećih obveza država da poštuju, štite i ispunjavaju ljudska prava i temeljne slobode, uloge poduzeća kao posebnih tijela društva koja obavljaju posebne funkcije i koja su dužna primjenjivati sve mjerodavne zakone i poštovati ljudska prava te potrebe da se prava i obveze povežu s odgovarajućim i djelotvornim pravnim sredstvima kad dolazi do njihova kršenja; budući da dostupni podaci ukazuju na to da tamo gdje se provode vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima broj kršenja ljudskih prava povezanih s poslovanjem opada;

I.  budući da se u Globalnom sporazumu UN-a od korporacija traži da unutar svojeg područja utjecaja usvoje, podupiru i primjenjuju niz temeljnih vrijednosti iz područja ljudskih prava, radnih standarda, okoliša i borbe protiv korupcije, da se dobrovoljno obvežu na poštovanje tih vrijednosti i ugrade ih u svoje poslovne aktivnosti;

J.  budući da su korporacije jedan od glavnih aktera ekonomske globalizacije, financijskih usluga i međunarodne trgovine te su dužne poštovati sve mjerodavne zakone i važeće međunarodne sporazume te poštovati ljudska prava; budući da ta poduzeća ponekad mogu uzrokovati ili doprinijeti kršenjima ljudskih prava te utjecati na prava ugroženih skupina kao što su manjine, autohtono stanovništvo, žene i djeca ili pridonijeti ekološkim problemima; budući da ona mogu imati i važnu ulogu u pružanju pozitivnih poticaja u pogledu promicanja ljudskih prava, demokracije, standarda zaštite okoliša i odgovornog poslovanja;

K.  budući da postoji asimetrija između prava i obveza transnacionalnih društava, osobito kad je riječ o ugovorima o zaštiti ulaganja u kojima se ulagačima dodjeljuju široka prava, primjerice na „pošteno i pravedno postupanje”, koja nisu nužno popraćena obvezujućim i izvršivim obvezama u pogledu poštovanja ljudskih prava, radnog prava i prava u području zaštite okoliša u cijelom lancu opskrbe;

L.  budući da je općepriznat dugoročan pozitivan utjecaj na ljudska prava europskih poduzeća koja posluju u svijetu i koja svojom nediskriminatornom korporativnom kulturom služe kao primjer;

M.  budući da EU, kad je riječ o unutarnjoj i vanjskoj usklađenosti svojih politika, ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative usko povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda u pogledu poslovanja i ljudskih prava; budući da su se EU i njegove države članice obvezali na provedbu niza instrumenata, posebno vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i preporuka Vijeća Europe iz 2016. o ljudskim pravima i poslovanju;

N.  budući da su posljednjih godina EU i njegove države članice započeli usvajati zakonodavstvo radi poboljšanja korporativne odgovornosti i uključivanja postupanja s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava u zakonodavstvo; budući da te mjere sada pomažu u stvaranju globalnih standarda, ali se još mogu doraditi, slično, primjerice, Uredbi EU-a o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, Direktivi EU-a o objavljivanju nefinancijskih informacija ili Uredbi o drvu; budući da Komisija, međutim, nije bila sklona predložiti odgovarajuće zakonodavstvo koje bi se primjenjivalo i na druge sektore, na primjer na sektor odjeće, unatoč opetovanim pozivima Parlamenta; budući da bi velik broj nacionalnih zakonodavnih inicijativa mogao dovesti do neučinkovitosti i nejednakih uvjeta unutar EU-a; budući da bi obvezujući ugovor na razini UN-a mogao predstavljati smisleni korak naprijed u tom pogledu;

O.  budući da žrtve kršenja ljudskih prava u koja su uključena europska poduzeća mogu na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012 zatražiti naknadu štete pred sudovima u EU-u; budući da odredbe utvrđene ovom Uredbom iziskuju snažniji međunarodni okvir kako bi se poboljšala njihova djelotvornost u pogledu oštećenih strana, a pritom zajamčili ravnopravni uvjeti za poduzeća sa sjedištem u EU-u i ona sa sjedištem izvan EU-a;

P.  budući da još uvijek ne postoji cjelovit globalni pristup korporativnoj odgovornosti u slučaju povrede ljudskih prava; budući da žrtve kršenja ljudskih prava od strane transnacionalnih poduzeća nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnoj zaštiti, uključujući i pravna sredstva i jamstva da se kršenja neće ponoviti; budući da prepreke za pristup pravnoj zaštiti predstavljaju dodatno ozbiljno kršenje ljudskih prava; budući da bi, s obzirom na sve veći broj nacionalnih inicijativa za postupanje s dužnom pažnjom, holistički pristup pružio pravnu sigurnost i poslovnim subjektima i pojedincima;

Q.  budući da rodna neravnopravnost podrazumijeva da su žene često osobito izložene kršenjima ljudskih prava i da su suočene s posebnim teškoćama kad je riječ o pristupu pravnoj zaštiti;

R.  budući da je u svom mišljenju iz 2017. Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) ocijenila da bi se moglo učiniti više da se zajamči učinkovit sudski i izvansudski pristup pravnoj zaštiti u slučaju povrede ljudskih prava povezane s poslovanjem unutar ili izvan EU-a, među ostalim i pružanjem više pomoći žrtvama kada je riječ o pristupu sudovima i mogućnostima podnošenja tužbi, olakšavanjem tereta dokazivanja, te poticanjem obveza postupanja s dužnom pažnjom za poduzeća, što podrazumijeva i povezivanje matičnih poduzeća s rezultatima u pogledu ljudskih prava u društvima kćerima ili unutar lanaca opskrbe;

S.  budući da Povelja EU-a o temeljnim pravima propisuje državama i domaće i inozemne obveze u pogledu njihove zadaće da žrtvama kršenja ljudskih prava omoguće pristup pravnoj zaštiti;

T.  budući da se o sustavu korporativne odgovornosti za kršenja ljudskih prava trenutačno pregovara u UN-u, unutar otvorene međuvladine radne skupine Vijeća UN-a za ljudska prava o transnacionalnim korporacijama i drugim poduzećima u vezi s pitanjem ljudskih prava koju je 2014. osnovala Opća skupština UN-a; budući da i EU i njegove države članice imaju svoju ulogu u toj otvorenoj međuvladinoj radnoj skupini UN-a, ali da Komisija od Vijeća nije dobila mandat za pregovore u ime EU-a o sudjelovanju u toj otvorenoj međunarodnoj radnoj skupini;

1.  napominje da će zbog globalizacije i sve veće internacionalizacije poslovnih aktivnosti i lanaca opskrbe uloga korporacija u jamčenju poštovanja ljudskih prava biti sve važnija i da je već stvorena situacija u kojoj su međunarodne norme, pravila i suradnja presudni za sprečavanje kršenja ljudskih prava u trećim zemljama;

2.  smatra da bi se transnacionalne korporacije trebale suzdržati od financiranja ili sudjelovanja u aktivnostima, komercijalne ili nekomercijalne prirode, kojima bi se mogli poticati radikalizacija ili ekstremizam, osobito kada te aktivnosti uključuju smišljeno izvrtanje vjerskih uvjerenja, kao i od bilo kakve izravne ili neizravne potpore svakoj skupini koja potiče, zagovara ili opravdava nasilje;

3.  čvrsto vjeruje da je privatni sektor važan partner u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i mobilizaciji dodatnih sredstava za razvoj; naglašava da se dionici iz privatnog sektora, s obzirom na svoju rastuću ulogu u razvojnoj suradnji, moraju uskladiti s načelima razvojne učinkovitosti i pridržavati se načela korporativne odgovornosti tijekom cijelog ciklusa trajanja projekata;

4.  podsjeća na to da je postupanje s dužnom pažnjom jedna od ključnih sastavnica drugog stupa vodećih načela UN-a o odgovornosti poduzeća i poštovanju ljudskih prava; naglašava da djelotvorno postupanje s dužnom pažnjom može doprinijeti i poboljšanom pristupu pravnoj zaštiti; potiče EU i njegove države članice da nastoje uspostaviti dosljedan okvir kojim se utvrđuje obveza poduzeća da u pogledu ljudskih prava postupaju s dužnom pažnjom;

5.  podsjeća na to da postupak razvoja nacionalnih akcijskih planova, bude li dobro osmišljen i prilagođen lokalnim prilikama, može pridonijeti ne samo učinkovitoj provedbi vodećih načela UN-a nego i jačanju nacionalnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava;

6.  ponovno poziva da se predstavnici EU-a u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama redovito pozivaju na vodeća načela UN-a i druge međunarodne standarde o odgovornom poslovanju;

7.  snažno podržava potpunu provedbu, u Europskoj uniji i izvan nje, vodećih načela UN-a, koja je Vijeće 2011. jednoglasno potvrdilo, te poziva EU i države članice da razrade i usvoje ambiciozne i operativne akcijske planove na razini EU-a i na nacionalnoj razini u kojima se jasno navodi što se od vlada i svih vrsta poduzeća očekuje za brzu, učinkovitu i sveobuhvatnu provedbu navedenih načela; stajališta je da bi nacionalni akcijski planovi trebali sadržavati pokazatelje za mjerenje ostvarenih postignuća; također naglašava da bi EU trebao osigurati neovisne i redovne istorazinske stručne ocjene nacionalnih akcijskih planova i ostvarenog napretka država članica EU-a, posebno kako bi se olakšao pristup pravnim sredstvima; podsjeća da se vodeća načela UN-a mogu dopuniti usporednim obvezujućim inicijativama kojima bi se uklonile njihove manjkavosti;

8.  izražava žaljenje jer još uvijek ne postoji globalni pristup koji se odnosi na način na koji se transnacionalne korporacije pridržavaju ljudskih prava i na jamčenje drugih mehanizama pravne zaštite, što može doprinijeti nekažnjivosti transnacionalnih korporacija u slučajevima kršenja ljudskih prava i time negativno utjecati na prava i dostojanstvo ljudi; žali zbog toga što vodeća načela UN-a nisu sastavni dio izvršivih instrumenata; podsjeća na to da se slaba provedba vodećih načela UN-a, ali i drugih međunarodno priznatih standarda, uglavnom pripisuje njihovim neobvezujućim obilježjima;

9.  sa zabrinutošću napominje da su i dalje prisutne brojne zapreke u pogledu pristupa pravnoj zaštiti, osobito u slučaju transnacionalnih korporacija, zbog toga što žrtve teško mogu utvrditi koji je sud nadležan, zbog nepostojanja definicije nekih kršenja ljudskih prava u kaznenim zakonima ili zbog korupcije, što može ugroziti pravosudne postupke u zemljama u razvoju; podsjeća na to da su od ključne važnosti i odgovarajuća izvansudska pravna sredstva, ali i na to da ona često ne postoje; poziva nacionalne vlade da pojačaju svoje napore kako bi sudskim, upravnim, zakonodavnim ili drugim primjerenim sredstvima zajamčile da kada unutar njihova državnog područja i/ili jurisdikcije dođe do kršenja ljudskih prava, oštećene osobe imaju pristup efektivnom pravnom sredstvu;

10.  ponovno potvrđuje da je potrebno hitno stvarno i usklađeno djelovanje na svim razinama, uključujući i onu nacionalnu, europsku i međunarodnu, kako bi se djelotvorno rješavalo kršenje ljudskih prava od strane transnacionalnih korporacija, osigurao pristup pravnoj zaštiti, riješili pravni problemi koji su posljedica transnacionalnog obilježja aktivnosti poduzeća i transnacionalnih korporacija, sve veće kompleksnosti globalnih vrijednosnih lanaca i ekstrateritorijalne dimenzije transnacionalnih poduzeća, te s tim povezane nesigurnosti o tome tko je odgovoran za kršenja ljudskih prava; ponovno ističe da je nužno u potpunosti provesti ekstrateritorijalne obveze država, kako je utvrđeno u Načelima iz Maastrichta, i to na temelju različitih instrumenata Vijeća Europe, posebno Europske konvencije o ljudskim pravima; općenito potiče EU da preuzme inicijativu u pogledu poboljšanja pristupa pravnoj zaštiti u ekstrateritorijalnim slučajevima, u skladu s preporukama iz mišljenja Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2017. godine;

11.  potvrđuje prioritet ljudskih prava u međunarodnom pravu, u skladu s člankom 103. Povelje Ujedinjenih naroda, te potrebu da se ono učvrsti s pomoću jasnog sustava u kojemu obveze u pogledu ljudskih prava imaju stvarni prioritet u odnosu na druge vrste suprotstavljenih obveza i u kojemu postoje odredbe o odgovarajućim mehanizmima za izvršenje prava o ljudskim pravima, kontrolu i pravnu zaštitu, zajedno s odgovarajućim kaznama i naknadama štete u slučaju kršenja; ustraje u tome da je takav pristup nužan kako bi se prevladala neravnoteža prouzročena globalizacijom i kako bi se na prvo mjesto stavili ljudska prava i planet; ističe da se koordinacijom te razmjenom informacija i dobrih praksi pozitivno doprinosi inicijativama koje poduzimaju poduzeća koja su odlučila poštovati ljudska prava i pridržavati se socijalnih i ekoloških normi;

12.  ističe da, ako se društveno odgovorno poslovanje bude temeljilo na dobrovoljnoj osnovi, postoji opasnost da oni koji žele poštovati međunarodne standarde budu izloženi nepoštenom tržišnom natjecanju; naglašava da se na toj osnovi ne može zajamčiti da okvir za postupanje s dužnom pažnjom bude proveden u potpunoj sukladnosti s međunarodnim standardima i obvezama;

13.  u tom kontekstu sa zadovoljstvom pozdravlja inicijativu koju je u okviru UN-a započela otvorena međuvladina radna skupina u smjeru uspostave obvezujućeg instrumenta UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava i smatra to nužnim korakom naprijed u promicanju i zaštiti ljudskih prava;

14.  naglašava da bi se obvezujući ugovor trebao temeljiti na vodećim načelima UN-a i da bi trebao obuhvaćati sljedeće: definiciju obvezujućeg postupanja s dužnom pažnjom za transnacionalne korporacije i ostala poduzeća, uključujući i za njihove podružnice, priznavanje ekstrateritorijalnih obveza država u pogledu ljudskih prava, priznavanje korporativne kaznene odgovornosti, mehanizme za koordinaciju i suradnju država u istrazi, progonu i izvršenju u slučaju prekograničnih predmeta, te uspostavu međunarodnih sudskih i izvansudskih mehanizama za nadzor i izvršenje; smatra da bi se tim novim instrumentom državama članicama trebala nametnuti obveza da donesu regulatorne mjere kojima će se od poduzeća tražiti da u području ljudskih prava primjenjuju politike i postupke dužne pažnje te predlaže da se ta obveza provede na način da poduzeća mogu odgovarati ili pred nadležnim tijelima u zemlji u kojoj je nanesena šteta ili pred tijelima u zemlji u kojima poduzeće ima sjedište ili znatnu poslovnu prisutnost;

15.  poziva države članice UN-a da pregovore zaštite od komercijalnih interesa i drugih interesnih skupina, u skladu s, primjerice, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i člankom 5. stavkom 3. Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom, što podrazumijeva i čvrsta etička pravila o sprečavanju sukoba interesa i neetičkog lobiranja, te punu transparentnost interakcije predstavnika industrije i dionika u pregovorima;

16.  podsjeća da je potrebno usvojiti rodno osjetljiv pristup tijekom cijelog procesa i obratiti posebnu pozornost na ugrožene skupine poput autohtonog stanovništva i djece;

17.  podsjeća na to da je Parlament izrazio svoju bezrezervnu potporu multilateralnom procesu otvorene međuvladine radne skupine UN-a u osam različitih rezolucija;

18.  naglašava da je važno da EU i njegove države članice budu aktivno uključene u taj međuvladin proces stvaranjem radne skupine koja će uključivati sve relevantne odjele Komisije, ESVD-a, radne skupine Vijeća za ljudska prava (COHOM) i relevantne odbore Parlamenta, a na temelju načela usklađenosti politika radi razvoja;

19.  ponovno ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da se istinski i konstruktivno uključe u te pregovore i u međuvladin postupak čiji je cilj ostvarivanje mandata otvorene međuvladine radne skupine UN-a; naglašava ključnu važnost konstruktivnog doprinosa EU-a sklapanju djelotvornog obvezujućeg ugovora za učinkovito rješavanje pitanja odgovornosti poduzeća za kršenja ljudskih prava i s time povezanih izazova;

20.  poziva države članice UN-a da se pobrinu za to da se pregovori koji prethode ugovoru provode na transparentan način i uz savjetovanje sa širokim rasponom nositelja prava na koje bi ugovor mogao potencijalno utjecati, među ostalim s organizacijama civilnog društva i platformama koje glas daju žrtvama; poziva EU i države članice da se pobrinu da njihova pregovaračka pozicija sadrži i stvaran rodno osviješten pristup;

21.  poziva EU da osigura da svaka izmjena ili budući strateški dokument povezani sa Strateškim okvirom EU-a i Akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju uključuju jasne ciljeve i mjerljive kriterije za sudjelovanje EU-a u pregovorima o ugovoru u okviru UN-a;

22.  odlučuje da će nastaviti pomno pratiti proces pregovora otvorene međuvladine radne skupine UN-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) SL C 101, 16.3.2018., str. 19.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0230.
(3) https://ec.europa.eu/anti-trafficking/publications/european-commission-sector-guides-implementing-un-guiding-principles-business-and-hum-0_en
(4) http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2017-opinion-01-2017-business-human-rights_en.pdf
(5) http://www.etoconsortium.org/nc/en/main-navigation/library/maastricht-principles/?tx_drblob_pi1%5BdownloadUid%5D=23
(6) https://www.unglobalcompact.org/
(7) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.
(8) SL L 330, 15.11.2014., str. 1.
(9) SL L 130, 19.5.2017., str. 1.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0066.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0448.
(13) SL C 298, 23.8.2018., str. 100.
(14) SL C 252, 18.7.2018., str. 62.
(15) SL C 337, 20.9.2018., str. 33.
(16) SL L 295, 12.11.2010., str. 23.
(17) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(18) SL C 238, 6.7.2018., str. 57.
(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 36.
(20) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
(21) SL C 101, 16.3.2018., str. 47.
(22) SL C 58, 15.2.2018., str. 209.
(23) SL C 399, 24.11.2017., str. 151.
(24) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/578031/EXPO_STU(2017)578031_EN.pdf
(25) http://www.oecd.org/corporate/mne/48004323.pdf


Stanje u Jemenu
PDF 139kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o stanju u Jemenu (2018/2853(RSP))
P8_TA(2018)0383RC-B8-0444/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Jemenu, a posebno rezolucije od 25. veljače 2016.(1) i 15. lipnja 2017.(2) o humanitarnoj situaciji u Jemenu i rezolucije od 9. srpnja 2015.(3) i 30. studenog 2017.(4) o stanju u Jemenu,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je skupina uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka za Jemen koja djeluje u okviru Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava objavila 28. kolovoza 2018. i koje se bavi stanjem ljudskih prava u Jemenu, među ostalim i kršenjima i povredama počinjenima od rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika Christosa Stylianidesa od 13. lipnja 2018., o nedavnim zbivanjima u okolici grada Hodeide u Jemenu, te od 4. kolovoza 2018., o zračnim napadima na Hodeidu,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o stanju u Jemenu od 24. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Jemenu od 25. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 15. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Jemen od 6. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu izvršnog direktora Svjetskog programa za hranu od 19. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Jemenu, posebice rezolucije 2216 (2015), 2201 (2015) i 2140 (2014),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je aktualni sukob u Jemenu ušao u četvrtu godinu te da više od 22 milijuna osoba treba humanitarnu potporu; budući da je više od 17 milijuna ljudi suočeno s nesigurnošću opskrbe hranom i da je među njima više od osam milijuna osoba čija je opskrba hranom izuzetno nesigurna i koji su stoga na rubu gladi; budući da je trenutačna rascjepkanost sukoba jasan znak slabljenja jedinstva države; budući da stanje u Jemenu također ozbiljno ugrožava stabilnost regije;

B.  budući da je sukob počeo 2015. kada su hutski pobunjenici koje podupire Iran svrgnuli međunarodno priznatog predsjednika Jemena, koji je potom okupio međunarodnu koaliciju pod vodstvom Saudijske Arabije koja se bori protiv pobunjenika i snaga povezanih s njima;

C.  budući da je koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije od studenog 2017. uvela blokadu uvoza robe na teritorij koji kontroliraju hutski pobunjenici, osim za hitnu humanitarnu pomoć; budući da prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) Jemen od početka blokade pokriva tek 21 % svojih potreba za gorivom i 68 % potreba za uvezenom hranom; budući da su u nekim slučajevima hutski pobunjenici blokirali isporuku osnovnih medicinskih potrepština, hrane i humanitarne pomoći u gradove pod kontrolom vladinih snaga;

D.  budući da je koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u lipnju 2018. započela ofenzivu kako bi zauzela grad Hodeidu; budući da je organizacija Save the Children izvijestila o stotinama civilnih žrtava tijekom te operacije; budući da je Hodeida jemenska najvažnija luka i tranzitna točka za čak 70 % ključne hrane i humanitarne pomoći koja pristiže u zemlju; budući da je prema podacima UN-a od početka lipnja 2018. gotovo 470 000 osoba pobjeglo iz guvernata Hodeide; budući da bi novi napad na Hodeidu imao katastrofalne posljedice za civile; budući da su sukobljene strane obvezne omogućiti i olakšati brz i neometan prolaz humanitarne pomoći, uključujući lijekove, hranu i ostale potrepštine nužne za preživljavanje;

E.  budući da su pregovori o prekidu vatre koje je vodio posebni izaslanik UN-a za Jemen Martin Griffiths rezultirali privremenim prekidom ofenzive; budući da je, nakon što je propao nedavni pokušaj održavanja mirovnih pregovora u Ženevi, 7. rujna 2018. došlo do ponovnog pokretanja sukoba; budući da je od početka ofenzive broj poginulih civila porastao za 164 %; budući da unatoč međunarodnom pritisku da se postigne stabilno i uključivo političko rješenje krize, sukobljene strane i njihovi regionalni i međunarodni saveznici, uključujući Saudijsku Arabiju i Iran, nisu uspjeli postići sporazum o prekidu vatre ili neku vrstu rješenja te se borbe i neselektivna bombardiranja i dalje nastavljaju u jednakoj mjeri;

F.  budući da je 9. kolovoza 2018. u zračnom napadu koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije pogođen školski autobus na tržnici u sjevernoj pokrajini Saadi, pri čemu je ubijeno mnoštvo ljudi, uključujući najmanje 40 djece, od kojih je većina bila mlađa od deset godina; budući da je dva tjedna nakon tog napada, 24. kolovoza, uslijedio novi napad koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u kojem je poginulo 27 civila, uglavnom djece, koji su bježali od nasilja u opkoljenom gradu Hodeidi na jugu zemlje;

G.  budući da se vojnim operacijama koje predvodi Saudijska Arabija i intenzivnim bombardiranjima iz zraka, uključujući neselektivne napade na gusto naseljena područja, pogoršavaju humanitarne posljedice rata; budući da su ratnim pravom zabranjeni namjerni i neselektivni napadi na civile i civilne mete kao što su škole i bolnice; budući da se, uzimajući u obzir zaključak skupine uglednih regionalnih i međunarodnih stručnjaka za Jemen, takvi napadi mogu smatrati ratnim zločinima i da se odgovorne pojedince za takve zločine može kazneno goniti; budući da istrage koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije o navodnim ratnim zločinima u Jemenu nisu bile vjerodostojne te civilnim žrtvama nije omogućena pravna zaštita;

H.  budući da je od ožujka 2015. više od 2 500 djece ubijeno, a više od 3 500 osakaćeno ili ranjeno i da oružane snage na terenu novače sve više djece; budući da su žene i djeca osobito pogođeni kontinuiranim sukobima; budući da prema podacima UNICEF-a gotovo 2 milijuna djece ne pohađa školu, što ugrožava budućnost cijele generacije djece u Jemenu zbog ograničenog pristupa ili nemogućnosti pristupa obrazovanju, te su djeca zato izložena vojnom novačenju te seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju;

I.  budući da je u izvješću iz kolovoza 2018. koje je sastavio visoki povjerenik UN-a za ljudska prava zaključeno da se „opravdano smatra” da su sve sukobljene strane u Jemenu počinile ratne zločine; budući da su snage na objema stranama u tom sukobu optužene za upotrebu teškog naoružanja po izgrađenim i izrazito naseljenim područjima, uključujući zračne napade na bolnice i druge nevojne objekte;

J.  budući da je rat doveo do uništenja infrastrukture i propasti jemenske ekonomije te da onemogućuje pristup osnovnim potrepštinama, pružanje komunalnih i sanitarnih usluga te opskrbu čistom pitkom vodom; budući da se redovne plaće za 1,4 milijuna zaposlenih u javnom nevojnom sektoru u Jemenu u stvarnosti ne isplaćuju od kraja 2016.;

K.  budući da sprečavanje korištenja letova UN-a za međunarodne medije i organizacije za zaštitu ljudskih prava ometa neovisno izvješćivanje o stanju u Jemenu i doprinosi globalnom zanemarivanju sukoba;

L.  budući da se broj slučajeva rodno uvjetovanog seksualnog nasilja od početka sukoba eksponencijalno povećao; budući da je već ionako ograničen kapacitet za borbu protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u kaznenopravnom sustavu propao i da se ne provode nikakve istrage o praksama poput otmice i silovanja žena ili prijetnji tim radnjama kao načina za iznuđivanje novca od njihovih obitelji i zajednica;

M.  budući da se borci za ljudska prava suočavaju s neumoljivim uznemiravanjem, prijetnjama i kampanjama sramoćenja koje provode sve sukobljene strane; budući da borkinje za ljudska prava, novinarke i aktivistice trpe posebnu represiju na temelju njihova spola;

N.  budući da hutske de facto vlasti provode sustavnu kampanju uznemiravanja boraca za ljudska prava, proizvoljnih pritvaranja i zlostavljanja te prisilne nestanke i mučenja branitelja ljudskih prava, novinara i vjerskih manjina; budući da se 24 Jemenaca iz manjinske skupine Bahai, među kojima je i jedno dijete, tereti za djela za koja je predviđena smrtna kazna, samo zbog njihovih uvjerenja i mirnog djelovanja;

O.  budući da su hutski pobunjenici optuženi za uzrokovanje masovnih civilnih žrtava u svojem sjedištu Taizu, trećem gradu po veličini u Jemenu; budući da su vodili rat iscrpljivanja civilnog stanovništva u područjima pod kontrolom vlade; budući da se koriste i zabranjenim protupješačkim minama i da novače djecu;

P.  budući da je Kamel Jendoubi, predsjednik UN-ove skupine uglednih regionalnih i međunarodnih stručnjaka za Jemen, koja je Vijeću za ljudska prava 28. kolovoza 2018. predstavila izvješće o stanju ljudskih prava u Jemenu, žrtva kampanje sramoćenja čiji je cilj zastrašivanje UN-ove skupine i pobuđivanje sumnje u njezine zaključke;

Q.  budući da je Jemen potpisao Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, ali ga još nije ratificirao; budući da nekoliko odredbi Rimskog statuta, uključujući one o ratnim zločinima, odražava međunarodno običajno pravo;

R.  budući da je u veljači 2018. Rusija uložila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a u kojoj se ističe uloga Irana u tom sukobu;

S.  budući da je protiv hutskih pobunjenika koje podupire Iran uveden međunarodni embargo na oružje i da su države članice EU-a prema podacima iz 18. godišnjeg izvješća EU-a o izvozu oružja i nakon eskalacije sukoba nastavile odobravati transfere oružja Saudijskoj Arabiji, čime krše Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme(5); budući da su tijekom protekle godine neke države članice djelomično ili u potpunosti obustavile prijenos oružja Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima; budući da je Parlament u više navrata pozvao potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pokrene inicijativu za nametanje embarga EU-a na oružje Saudijskoj Arabiji, u skladu sa Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP;

T.  budući da su većina napada koje provode američke snage u Jemenu napadi smrtonosnim bespilotnim letjelicama; budući da se odluka da se neke osobe uvrste na popis ciljeva operacija bespilotnih letjelica često donosi bez sudske odluke ili naloga; budući da se odabir i ubijanje određenih pojedinaca pod određenim uvjetima mogu smatrati izvansudskim pogubljenjima;

U.  budući da je ratom u Jemenu otvoren prostor za to da ekstremističke skupine, uključujući al-Kaidu na Arapskom poluotoku, prošire svoj dohvat i time zaprijete široj regiji; budući da je stabilan i siguran Jemen s vladom koja ispravno funkcionira ključan za međunarodne napore u borbi protiv ekstremizma i nasilja u široj regiji i izvan nje, kao i za mir i stabilnost unutar samog Jemena;

V.  budući da je stabilnost u široj regiji od ključne važnosti za EU; budući da se EU snažno zalaže za sveobuhvatan i strateški pristup koji obuhvaća sve relevantne regionalne aktere; budući da bi pronalaženje političkog rješenja sukoba, pod pokroviteljstvom UN-ove mirovne inicijative u Jemenu, trebao biti prioritet za EU i međunarodnu zajednicu u cjelini;

W.  budući da se EU i dalje zauzima za nastavak dostavljanja pomoći za spašavanje života svim ljudima u Jemenu kojima je ta pomoć potrebna; budući da EU istodobno dijeli zabrinutost UN-a i drugih donatora zbog nastavka smanjenja humanitarnog prostora; budući da je EU od 2015. do danas izdvojio više od 233 milijuna EUR za humanitarnu pomoć Jemenu;

1.  najoštrije osuđuje trenutačno nasilje u Jemenu i sve napade na civile i civilnu infrastrukturu; ističe svoju zabrinutost zbog sukoba koji se i dalje razvija u jednu od najozbiljnijih humanitarnih, političkih i gospodarskih kriza današnjice; podsjeća sve strane, kao i njihove regionalne i međunarodne saveznike, da namjerni napadi na civile i civilnu infrastrukturu, uključujući bolnice i medicinsko osoblje, vodoopskrbne sustave, luke, zračne luke i tržnice, predstavljaju tešku povredu međunarodnog humanitarnog prava;

2.  izražava duboko žaljenje zbog smrtnih stradanja u sukobu i patnje onih koji su njime zahvaćeni te izražava sućut obiteljima žrtava; ponovno izražava svoju predanost nastavku pružanja potpore Jemenu i narodu Jemena;

3.  poziva sve sukobljene strane da smjesta prekinu neprijateljstva; apelira na Saudijsku Arabiju i druge uključene aktere da uz to ukinu trenutačnu blokadu Jemena; poziva sve izravno ili neizravno uključene države i relevantne aktere, među kojima i Iran, da izvrše najveći mogući pritisak na sve strane kako bi radile na smirivanju stanja i da odmah prekinu pružati političku, vojnu i financijsku potporu vojnim akterima na terenu, bilo izravno ili putem posrednika;

4.  naglašava da se samo političkim, uključivim rješenjem sukoba, koje će se postići pregovorima, može ponovno uspostaviti mir i očuvati jedinstvo, suverenost, neovisnost i teritorijalni integritet Jemena; poziva sve međunarodne i regionalne aktere na konstruktivnu suradnju sa stranama u Jemenu kako bi se omogućilo smirivanje sukoba i postizanje sporazumnog rješenja;

5.  izražava svoju potporu naporima koje posebni izaslanik UN-a za Jemen Martin Griffiths ulaže u ponovno pokretanje političkog procesa; prima na znanje izjavu Vijeću sigurnosti UN-a od 11. rujna 2018. prema kojoj „unatoč tome što jedna od strana nije sudjelovala na prošlotjednom savjetovanju u Ženevi te čak i ako se ono nije odvijalo prema planu, ipak nam je uspjelo ponovno pokrenuti politički proces uz čvrstu i jasnu potporu jemenskog stanovništva i međunarodne zajednice”; pozdravlja nedavni posjet Martina Griffithsa Sani (16. rujna 2018.); potiče sve strane da posebnom izaslaniku UN-a omoguće pun i neometan pristup svim dijelovima teritorija Jemena; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i sve države članice EU-a da Martinu Griffithsu pruže političku potporu za postizanje sporazumnog i uključivog rješenja;

6.  najoštrije osuđuje sve terorističke napade; duboko je zabrinut zbog sve veće prisutnosti u Jemenu kriminalnih i terorističkih skupina, uključujući al-Kaidu na Arapskom poluotoku i ISIS/Daiš; poziva sve sukobljene strane da poduzmu odlučne mjere protiv tih skupina; osuđuje prisutnost stranih boraca i poziva na udaljavanje svih takvih boraca iz Jemena;

7.  poziva sve sukobljene strane da odmah omoguće potpuni humanitarni pristup područjima pogođenima sukobom kako bi se moglo pomoći stanovništvu kojemu je to potrebno; poziva Vijeće i Vijeće sigurnosti UN-a da u okviru provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2216 (2015) identificiraju osobe koje ometaju isporuku humanitarne pomoći u Jemenu te da tim osobama nametnu ciljane sankcije;

8.  naglašava da je Vijeće sigurnosti UN-a istaknulo svoju potporu mehanizmu UN-a za provjeru i praćenje (UNVIM) i da EU u potpunosti podržava nastavak UNVIM-a te punu i nesmetanu provedbu njegova mandata;

9.  poziva sve strane da smjesta prekinu napade na slobodu izražavanja i da oslobode sve novinare i borce za ljudska prava koji su pritvoreni samo zato što su uživali svoja ljudska prava; poziva sve strane da prekinu ometati rad međunarodnih medija i humanitarnog osoblja u vezi sa sukobom;

10.  poziva sve sukobljene strane da poduzmu potrebne mjere kako bi se zajamčila djelotvorna, nepristrana i neovisna istraga svih navoda o kršenjima i povredama ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, u skladu s međunarodnim standardima; duboko je zabrinut zbog izvješća o uskraćivanju prava na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja, među ostalim i diskriminacijom, te o slučajevima nezakonitog zadržavanja, uporabe sile i povreda ljudskih prava, uključujući seksualno ili drugo nasilje nad ženama, muškarcima, djevojčicama i dječacima, što predstavlja kršenje međunarodnih normi;

11.  poziva sve sukobljene strane da obustave regrutiranje i korištenje djece kao vojnika i da okončaju druge teške povrede počinjene protiv djece, a kojima se krše važeće međunarodno pravo i standardi; poziva sve strane da oslobode svu djecu koja su već regrutirana i da surađuju s UN-om u cilju njihove rehabilitacije i reintegracije u njihove zajednice; podržava iznimno važno djelovanje UNICEF-a u Jemenu;

12.  poziva specijalizirani kazneni sud na području pod nadzorom Hutija u Sani da oslobodi optužbi i pusti na slobodu Asmu al-Omeissy, Saeeda al-Ruwaisheda i Ahmeda Bawazeera koji su prisilno nestali, mučeni i osuđeni na smrtnu kaznu nakon uvelike nepoštenog suđenja za navodno pomaganje neprijateljskoj državi;

13.  poziva specijalizirani kazneni sud u Sani da smjesta oslobodi 25 sljedbenika bahaizma, koji su trenutačno pritvoreni zbog mirnog ispovijedanja svoje vjere te im stoga prijeti smrtna kazna;

14.  podsjeća sve sukobljene strane na to da su prema međunarodnom pravu odgovorne za sve počinjene zločine; apelira na države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi navodni počinitelji bili privedeni pravdi, naročito kaznenim progonom, na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, svih pojedinaca, skupina i organizacija osumnjičenih za ta kršenja prava ili primjenom načela univerzalne jurisdikcije te istragom i kaznenim progonom navodnih počinitelja najtežih zločina počinjenih u Jemenu;

15.  pohvaljuje rad UN-ove skupine neovisnih uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka za Jemen i izražava punu solidarnost s njezinim predsjednikom Kamelom Jendoubijem; pozdravlja godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 24. rujna 2018. o stanju u Jemenu u kojem je Vijeće UN-a za ljudska prava odlučilo produljiti mandat skupini uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka za daljnje razdoblje od jedne godine, uz mogućnost produljenja u skladu s odobrenjem Vijeća za ljudska prava, kako bi se njime obuhvatilo prikupljanje dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti počinjenih u Jemenu te kako bi se kazneno progonili i kaznili oni koji su krivi za ta kršenja; poziva na to da se stanje u Jemenu uputi Međunarodnom kaznenom sudu; apelira na Jemen da pristupi Međunarodnom kaznenom sudu, što bi omogućilo kazneni progon svih odgovornih za zločine počinjene tijekom sukoba, bez intervencije Vijeća sigurnosti UN-a;

16.  poziva Europsku uniju i sve njezine države članice da pruže kohezivnu, hitnu i učinkovitu potporu skupini uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka u svim relevantnim tijelima UN-a, a posebno u Vijeću za ljudska prava;

17.  apelira na Vijeće, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da se usprotive izvansudskim pogubljenjima, uključujući upotrebu bespilotnih letjelica, da ponovno potvrde stajalište EU-a u skladu s međunarodnim pravom i da zajamče da države članice ne čine nezakonite smrtonosne operacije, ne omogućuju njihovo izvršavanje ili na neki drugi način u njima sudjeluju; poziva Vijeće na donošenje zajedničkog stajališta o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica;

18.  poziva EU da preuzme inicijativu na sljedećem zasjedanju Vijeća za ljudska prava kako bi se pokrenulo pitanje članstva država s izrazito upitnim rezultatima u pogledu poštovanja ljudskih prava;

19.  odlučno poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i države članice da nastave voditi dijalog sa zemljama u regiji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama; izražava svoju spremnost na konstruktivan i otvoren dijalog s vlastima zemalja u regiji o njihovu ispunjavanju međunarodnih obveza u pogledu poštovanja ljudskih prava; poziva na razmjenu stručnog znanja u vezi s pravosudnim i pravnim pitanjima kako bi se ojačala zaštita individualnih prava u zemljama regije;

20.  poziva Vijeće da istinski promiče poštovanje međunarodnog humanitarnog prava kako je i određeno relevantnim smjernicama EU-a; osobito ponavlja da je nužno da sve države članice EU-a strogo primjenjuju pravila utvrđena Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP; u vezi s tim podsjeća na rezolucije Parlamenta o stanju u Jemenu od 25. veljače 2016. i od 30. studenog 2017.; u tom kontekstu poziva sve države članice EU-a da se suzdrže od prodaje oružja i vojne opreme Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i ostalim članovima međunarodne koalicije, kao i vladi Jemena i drugim sukobljenim stranama;

21.  osuđuje razaranje jemenske kulturne baštine u zračnim napadima koalicije pod saudijskim vodstvom, među ostalim i starog grada u Sani i povijesnog grada Zabida; podsjeća na to da je za ta razaranja odgovorna koalicija i žali zbog toga te naglašava da će ona odgovarati za te činove; traži od glavnog tajnika UN-a da se obrati Vijeću sigurnosti u pogledu pitanja zaštite svih kulturnih lokaliteta koji su ugroženi sukobom u Jemenu, u cilju donošenja rezolucije na tu temu;

22.  pozdravlja plan UN-a za humanitarni odgovor u Jemenu za 2018. i donatorsku konferenciju na visokoj razini održanu 2018. u pogledu humanitarne krize u Jemenu, na kojoj su međunarodni donatori obećali izdvojiti više od dvije milijarde USD; ipak, žali zbog činjenice da i dalje nedostaju financijska sredstva za Jemen; pozdravlja činjenicu da se EU snažno zalaže za pružanje pomoći onima koji su pogođeni sukobom u Jemenu i da se obvezao osigurati 107,5 milijuna EUR; poziva sve donatore da brzo ispune svoje obveze; pozdravlja činjenicu da će EU nastaviti s pružanjem razvojne pomoći Jemenu, s naglaskom na intervencije usmjerene na stabilizaciju zemlje, i da će raditi u stabilnim područjima s lokalnim tijelima vlasti kako bi se promicala otpornost, pridonijelo održavanju pružanja osnovnih usluga i potaknuli održivi prihodi za zajednice;

23.  zadržava pravo na ponovno razmatranje pitanja dok se pregovorima ne postigne rješenje; preporučuje da njegov Pododbor za ljudska prava prati zbivanja u pogledu ljudskih prava u Jemenu i da sastavi izvješće o povredama ljudskih i građanskih prava do kojih dolazi u toj zemlji;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, glavnom tajniku Vijeća za suradnju u Zaljevu, glavnom tajniku Lige arapskih država i vladi Jemena.

(1) SL C 35, 31.1.2018., str. 142.
(2) SL C 331, 18.9.2018., str. 146.
(3) SL C 265, 11.8.2017., str. 93.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0473.
(5) SL L 335, 13.12.2008., str. 99.


Borba protiv carinskih prijevara i zaštita vlastitih sredstava EU-a
PDF 122kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o borbi protiv carinskih prijevara i zaštiti vlastitih sredstava EU-a (2018/2747(RSP))
P8_TA(2018)0384B8-0400/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 17. izvješće Europskog ureda za borbu protiv prijevara za 2016. godinu,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja(2) i Odluku Komisije (EU) 2018/1094 od 1. kolovoza 2018. o potvrdi sudjelovanja Nizozemske u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja(3) te Odluku Komisije (EU) 2018/1103 od 7. kolovoza 2018. o potvrdi sudjelovanja Malte u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije(5) i povezane delegirane i provedbene akte,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. travnja 2016. o akcijskom planu o PDV-u (COM(2016)0148),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2015 od 3. ožujka 2016. naslovljeno „Borba protiv prijevara unutar Zajednice u području PDV-a: potrebno je odlučnije djelovati”,

–  uzimajući u obzir carinski postupak 42, kojim se predviđa oslobođenje od plaćanja PDV-a na robu koja se uvozi u jednu državu članicu da bi se zatim otpremila u drugu državu članicu,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(6),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2017 od 5. prosinca 2017. naslovljeno „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU-a”,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da tradicionalna vlastita sredstva, koja čine uglavnom carinske pristojbe na uvoz iz zemalja izvan EU-a i pristojbe na šećer, iznose oko 12,8 % vlastitih sredstava EU-a;

B.  budući da je na početku 2017. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) zaključio istragu o slučaju carinskih prijevara u Ujedinjenoj Kraljevini, a glavni se zaključci nalaze u izvješću o aktivnostima OLAF-a za 2017.;

C.  budući da je OLAF izračunao da neplaćene carinske pristojbe na tekstil i obuću uvezenu kroz Ujedinjenu Kraljevinu iz Kine u razdoblju od 2013. do 2016. za vlastita proračunska sredstava EU-a predstavljaju gubitak od 1,987 milijardi eura;

D.  budući da je, za usporedbu, OLAF 2016. preporučio financijski povrat ukupno 631,1 milijuna EUR kao rezultat 272 provedene istrage;

E.  budući da dotična prijevara uključuje iskazivanje umanjenje vrijednosti, pri čemu uvoznici mogu ostvariti profit izbjegavanjem carina i povezanih poreza, plaćajući mnogo manje no što bi po zakonu trebali;

F.  budući da je istražnim postupkom otkrivena i utaja znatnog iznosa PDV-a povezana s uvozom kroz Ujedinjenu Kraljevinu zlouporabom odgode plaćanja PDV-a u okviru tzv. carinskog postupka 42.; budući da ukupan iznos tih gubitaka iznosi otprilike 3,2 milijarde EUR za razdoblje 2013. – 2016., što predstavlja i gubitak za proračun EU-a;

G.  budući da je OLAF dao financijsku preporuku Glavnoj upravi Komisije za proračun, administrativnu preporuku Glavnoj upravi Komisije za oporezivanje i carinsku uniju i pravosudnu preporuku državnom tužiteljstvu Ujedinjene Kraljevine za pokretanje sudskih postupaka protiv onih koji su uključeni u prijevare izbjegavanja plaćanja carine i protiv onih koji su svjesno sudjelovali u pranju prihoda od tog kaznenog djela;

H.  budući da OLAF trenutačno istražuje novi slučaj iskazivanja umanjenje vrijednosti koji se odnosi na luku Pirej u Grčkoj, koji predstavlja ozbiljan gubitak za sredstva EU-a i za koji se procjenjuje da je Italiju koštao desetke milijuna eura neplaćenog PDV-a, iako se konačan iznos može pokazati mnogo većim jer istraga još uvijek nije završena;

I.  budući da slučajevi iz Ujedinjene Kraljevine i Grčke nisu jedini te bi trebali djelovati kao pokretači za poduzimanje mjera;

J.  budući da je Europski revizorski sud istaknuo da države članice ne provode usklađenu i standardiziranu primjenu carinskih provjera i da to počinitelje prijevara može potaknuti da odaberu najslabiju kariku u lancu za uvoz robe koji uključuje prijevaru;

1.  pozdravlja postupak zbog povrede prava koji je Komisija pokrenula 8. ožujka 2018. nakon slučaja prijevare u vezi s carinskim pristojbama u Ujedinjenoj Kraljevini;

2.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi povratila nenaplaćena vlastita sredstva EU-a i osigurala prihod za proračun EU-a;

3.  poziva Glavnu upravu za oporezivanje i carinsku uniju da poduzme mjere kako bi se spriječila buduća zlouporaba carinskog postupka 42;

4.  traži da Komisija poduzme popratne mjere nakon preporuka OLAF-a i da o tome podnese popratno izvješće te izražava žaljenje zbog činjenice da povrat sredstava može potrajati i do 10 godina;

5.  poziva Komisiju da zajamči da države članice u potpunosti poštuju odredbe Carinskog zakonika Unije, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2016., i da pojasni sve odredbe koje bi mogle dovesti do krive interpretacije; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da se provedba zajedničkih pravila od strane carinskih tijela organizira na način kojim se učinkovito sprječava prijevara, uključujući kružnu prijevaru, te da se poveća kontrola u lukama, zračnim lukama, kopnenim granicama i na internetu;

6.  poziva Komisiju da doprinese završetku i financijskoj održivosti carinskih informacijskih sustava EU-a;

7.  poziva Komisiju da razvije prikladnu metodologiju i izradi periodične procjene gubitka carinskih prihoda od 2019. te da o tome svakih šest mjeseci podnese izviješće Parlamentu;

8.  poziva Vijeće da postigne brzi sporazum s Parlamentom o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije kako bi se prilikom razmatranja tih prekršaja mogle primjenjivati usklađene administrativne sankcije i isti kriteriji; podsjeća da je Parlament usvojio svoje stajalište još u listopadu 2016.; poziva Komisiju da olakša postizanje takvog sporazuma;

9.  izražava žaljenje zbog činjenice da nisu sve države članice EU-a pristale sudjelovati u osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja;

10.  snažno potiče Komisiju i države članice da što prije završe svoje rasprave o naporima prema provedbi konačnog sustava PDV-a, kojem je cilj uskladiti način prikupljanja i plaćanja PDV-a u cijelom EU-u kako bi se, između ostalog, izbjegle prijevare;

11.  poziva Komisiju da razvije akcijski plan kako bi se zajamčila potpuna i pravovremena provedba propisa u području PDV-a u svim državama članicama i time osigurao taj izvor vlastitih prihoda Unije;

12.  poziva Komisiju da razmotri prijenos odgovornosti carinskih tijela s nacionalne razine na razinu EU-a u pogledu jamčenja usklađenoga postupanja na svim točkama ulaza u EU, praćenja djelovanja i aktivnosti carinskih uprava te prikupljanja i obrade carinskih podataka;

13.  podržava ciljeve Uredbe (EU) br. 1294/2013 Carina 2020.(7) kako bi se carinskim tijelima pružila potpora pri zaštiti financijskih i gospodarskih interesa Unije i država članica, uključujući borbu protiv prijevara; naglašava da Komisija mora poduzeti primjerene mjere kojima se jamči zaštita financijskih interesa Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevara;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) SL L 198, 28.7.2017., str. 29.
(2) SL L 283, 31.10.2017., str. 1.
(3) SL L 196, 2.8.2018., str. 1.
(4) SL L 201, 8.8.2018., str. 2.
(5) SL L 269, 10.10.2013., str. 1.
(6) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 209.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti