Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 15. studenog 2018. - Strasbourg
Vijetnam, posebice položaj političkih zatvorenika
 Stanje ljudskih prava na Kubi
 Stanje ljudskih prava u Bangladešu
 Prava i obveze putnika u željezničkom prometu ***I
 Postojane organske onečišćujuće tvari ***I
 Usluge skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova
 Lajmska bolest (borelioza)

Vijetnam, posebice položaj političkih zatvorenika
PDF 130kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o Vijetnamu, posebice položaju političkih zatvorenika (2018/2925(RSP))
P8_TA(2018)0459RC-B8-0526/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito onu od 14. prosinca 2017. o slobodi izražavanja u Vijetnamu, posebno o slučaju Nguyena Vana Hoe(1), te onu od 9. lipnja 2016. o Vijetnamu(2), posebice o slobodi izražavanja,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji EU-a i Vijetnama, potpisan 27. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir sedmi dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama od 1. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice ESVD-a od 9. veljače 2018. o osuđivanju boraca za ljudska prava u Vijetnamu te od 5. travnja 2018. o osuđivanju aktivista za ljudska prava u Vijetnamu,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 20. kolovoza 2018. o nedavnoj osuđujućoj presudi izrečenoj Leu Dinhu Luongu,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjave stručnjaka UN-a od 23. veljače 2018. u kojoj se poziva na oslobođenje aktivista zatvorenih zbog prosvjeda protiv ispuštanja toksičnih tvari, te od 12. travnja 2018. u kojoj se poziva na promjene nakon zatvaranja boraca za prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojemu je Vijetnam pristupio 1982.,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana od 26. veljače 2016. u predmetu 1409/2014/MHZ o propustu Europske komisije da provede prethodnu procjenu učinka Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama na ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da, prema vijetnamskoj bazi podataka o političkim zatvorenicima koju je izradio The 88 Project, oko 160 aktivista služi zatvorsku kaznu u Vijetnamu, a oko 16 aktivista nalazi se u istražnom zatvoru;

B.  budući da vijetnamske vlasti i dalje uhićuju, pritvaraju, uznemiravaju i zastrašuju borce za ljudska prava, novinare, blogere, pravnike specijalizirane za ljudska prava te aktiviste civilnog društva u toj zemlji; budući da se borcima za ljudska prava izriču duge zatvorske kazne zbog njihova rada povezanog s ljudskim pravima te uživanja temeljnog prava na slobodu izražavanja, na internetu ili izvan njega, što je u suprotnosti s obvezama te zemlje u okviru međunarodnog prava;

C.  budući da su aktivisti za politička i ljudska prava suočeni s teškim uvjetima u pritvoru, koji uključuju uskraćivanje liječničke skrbi, pravnog zastupanja i kontakta s obitelji;

D.  budući da se u Vijetnamu sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja ne poštuje te da su Katolička crkva i nepriznate religijske denominacije, kao što su Ujedinjena budistička crkva Vijetnama, nekoliko protestantskih crkvi i druge, uključujući pripadnike etničke manjine Montagnard, i dalje izloženi teškim vjerskim progonima;

E.  budući da je Hoang Duc Binh osuđen na 14 godina zatvora zbog blogiranja o prosvjedima zbog katastrofe povezane s Formosom; budući da je Nguyen Nam Phong osuđen na dvije godine zatvora zbog toga što se navodno oglušio na zapovijedi javnih službenika tijekom vožnje na prosvjed; budući da su njihovi napori bili ključni za podizanje razine osviještenosti i utvrđivanje odgovornosti čeličane Formose za ispuštanje toksičnih tvari;

F.  budući da su u travnju 2018. članovi Bratstva za demokraciju osuđeni na zatvorske kazne od sedam do 15 godina u okviru ekstenzivne provedbe odredbi Kaznenog zakona o nacionalnoj sigurnosti; budući da je u rujnu 2018. Nguyen Trung Truc, još jedan član te skupine, osuđen na 12 godina zatvora nakon što je optužen za pokušaj državnog udara;

G.  budući da je Le Dinh Luong, borac za ljudska prava koji se miroljubivo zalagao za promicanje i zaštitu ljudskih prava, u skladu s odredbama Kaznenog zakona o nacionalnoj sigurnosti 16. kolovoza 2018. osuđen na 20 godina zatvora i pet godina kućnog pritvora; budući da predstavnicima Delegacije EU-a i veleposlanstava država članica EU-a nije bilo dopušteno promatrati sudski postupak; budući da postoje još brojni slučajevi u kojima su borci za ljudska prava i drugi zatvorenici savjesti doživjeli sličnu sudbinu;

H.  budući da je 12. travnja 2018. skupina stručnjaka UN-a, koju čine posebni izvjestitelj za položaj boraca za ljudska prava, predsjednik i izvjestitelj Radne skupine o samovoljnom oduzimanju slobode te posebni izvjestitelj za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, pozvala Vijetnam da ne provodi represiju nad civilnim društvom i onima koji imaju različito mišljenje;

I.  budući da Kazneni zakon Vijetnama sadržava represivne odredbe koje se zloupotrebljavaju za ušutkivanje, uhićivanje, pritvaranje, osuđivanje i ograničavanje djelovanja aktivista za ljudska prava, disidenata, pravnika, sindikata, vjerskih skupina i nevladinih organizacija, posebice onih koji zauzimaju kritičan stav prema vijetnamskoj vladi;

J.  budući da vijetnamska vlada i dalje zabranjuje rad neovisnih ili privatnih medija te strogo nadzire radijske i televizijske postaje, kao i tiskane publikacije; budući da je u travnju 2016. Narodna skupština usvojila Zakon o medijima kojim se strogo ograničava sloboda medija u Vijetnamu;

K.  budući da je 12. lipnja 2018. Narodna skupština Vijetnama usvojila Zakon o kibersigurnosti u cilju strožih internetskih kontrola, u okviru kojega pružatelji internetskih usluga moraju brisati zapise koji se smatraju prijetnjama nacionalnoj sigurnosti; budući da se tim zakonom strogo ograničava sloboda izražavanja na internetu te se u velikoj mjeri pokušava ograničiti pravo na privatnost;

L.  budući da je 1. siječnja 2018. stupio na snagu Zakon o vjeroispovijesti i religiji, prvi takav u Vijetnamu, kojim su sve vjerske skupine u zemlji obvezne registrirati se kod nadležnih vlasti i obavještavati ih o svojim aktivnostima; budući da vlasti smiju odbiti ili onemogućiti zahtjeve za registraciju te zabraniti vjerske aktivnosti koje proizvoljno smatraju protivnima „nacionalnim interesima”, „javnom redu” ili „nacionalnom jedinstvu”; budući da je tim zakonom vlada institucionalizirala svoje uplitanje u vjerska pitanja kao i državni nadzor nad vjerskim skupinama;

M.  budući da se Vijetnam nalazi na 175. mjestu od 180 zemalja na Indeksu slobode medija za 2018. koji su sastavili Reporteri bez granica;

N.  budući da se smrtna kazna i dalje provodi u Vijetnamu, no broj pogubljenja nije poznat jer statističke podatke o smrtnoj kazni vijetnamske vlasti smatraju državnom tajnom; budući da je u siječnju 2018. Vijetnam smanjio broj kaznenih djela kažnjivih smrću s 22 na 18;

O.  budući da Vijetnam još uvijek nije ratificirao temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada, točnije Konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, Konvenciju br. 105 o ukidanju prisilnog rada i Konvenciju br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje;

P.  budući da je dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama važan forum za aktualnu sveobuhvatnu raspravu o pitanjima koja su izvor zabrinutosti EU-a, među kojima su i potpuno poštovanje temeljnih prava slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; budući da se odnos između Europske unije i Vijetnama mora temeljiti na poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava te na pridržavanju međunarodnih standarda u tom pogledu;

Q.  budući da postoji jasna poveznica između Sporazuma o partnerstvu i suradnji te Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, u skladu s kojima obje stranke moraju poštovati svoje obveze u pogledu ljudskih prava;

1.  osuđuje kontinuirano kršenje ljudskih prava u Vijetnamu, uključujući osuđivanje, političko zastrašivanje, nadziranje, uznemiravanje, napade i nepoštena suđenja s kojima se suočavaju politički aktivisti, novinari, blogeri, disidenti i borci za ljudska prava zbog uživanja prava na slobodu izražavanja, kako na internetu tako i izvan njega, što predstavlja jasno kršenje međunarodnih obveza Vijetnama u području ljudskih prava;

2.  poziva vijetnamske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode sve borce za ljudska prava i zatvorenike savjesti pritvorene ili osuđene samo zbog uživanja prava na slobodu izražavanja, među kojima su Hoang Duc Binh, Nguyen Nam Phong, Nguyen Trung Truc i Le Dinh Luong, te da odustanu od optužnica protiv njih;

3.  ponovno poziva vijetnamske vlasti da prestanu s uznemiravanjem boraca za ljudska prava, da ukinu sve restrikcije koje su im nametnute te da im zajamče da u svim okolnostima mogu provoditi svoje legitimne aktivnosti povezane s ljudskim pravima bez straha od odmazde i bez ikakvih restrikcija, uključujući sudsko uznemiravanje; poziva vijetnamsku vladu da ukine sve restrikcije na slobodu vjeroispovijesti te da stane na kraj uznemiravanju vjerskih zajednica;

4.  ustraje u tome da vijetnamska vlada mora osigurati da se prema svim zatvorenicima postupa u skladu s međunarodnim standardima; ističe činjenicu da je pravo na pristup odvjetniku, zdravstvenoj službi i članovima obitelji važno jamstvo protiv mučenja i zlostavljanja te je presudno za pravo na pošteno suđenje;

5.  osuđuje zlouporabu represivnih zakonskih odredbi kojima se ograničavaju temeljna prava i slobode; poziva vijetnamske vlasti da stave izvan snage, ponovno razmotre ili izmijene sve represivne zakone, osobito svoj Kazneni zakon, Zakon o kibersigurnosti i Zakon o vjeroispovijesti i religiji, te da se pobrinu da zakonodavstvo bude u potpunosti u skladu sa standardima i obvezama u pogledu ljudskih prava, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čija je stranka i Vijetnam; poziva vladu da sve zakone kojima se reguliraju javna okupljanja i prosvjedi uskladi s pravom na slobodno okupljanje i udruživanje;

6.  poziva Vijetnam da potpiše i ratificira sve relevantne ugovore Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda te konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87, br. 98 i br. 105;

7.  apelira na Vijetnam da uputi trajni poziv izvršiteljima posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava, osobito posebnom izvjestitelju za slobodu mišljenja i izražavanja te posebnom izvjestitelju za borce za ljudska prava;

8.  poziva vijetnamske vlasti da priznaju nezavisne sindikate;

9.  poziva EU da nadzire stanje ljudskih prava u Vijetnamu i da s njegovim vlastima i svim relevantnim dionicima radi na njihovu poboljšanju;

10.  ponavlja da se pod svim okolnostima protivi smrtnoj kazni; poziva vijetnamske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju; poziva vijetnamske vlasti da ponovno razmotre sve smrtne kazne kako bi se zajamčilo da su ti sudski postupci provedeni u skladu s međunarodnim standardima;

11.  poziva ESVD i Komisiju da aktivno pružaju potporu skupinama civilnog društva i pojedincima koji se bore za ljudska prava u Vijetnamu, među ostalim i zalaganjem za oslobođenje boraca za ljudska prava i zatvorenika savjesti prilikom svih svojih kontakata s vijetnamskim vlastima; poziva Delegaciju EU-a u Hanoiju da pruži svu odgovarajuću potporu zatvorenim borcima za ljudska prava i zatvorenicima savjesti, među ostalim organiziranjem posjeta u zatvoru, promatranjem sudskih postupaka i pružanjem pravne pomoći;

12.  poziva države članice EU-a da se snažnije zalažu za konkretna poboljšanja u pogledu ljudskih prava u Vijetnamu, među ostalim tijekom nadolazećeg univerzalnog periodičnog pregleda Vijetnama u Vijeću UN-a za ljudska prava;

13.  ponavlja svoj poziv da se na razini EU-a zabrane izvoz, prodaja, ažuriranje i održavanje svih oblika sigurnosne opreme koja se može upotrijebiti ili se upotrebljava za unutarnju represiju, uključujući tehnologiju internetskog nadzora, za države u kojima je stanje ljudskih prava zabrinjavajuće;

14.  pozdravlja pojačano partnerstvo i dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama i podsjeća na važnost tog dijaloga kao ključnog instrumenta koji se treba koristiti na učinkovit način u okviru praćenja i poticanja Vijetnama na provedbu potrebnih reformi; snažno potiče Komisiju da prati napredak u okviru tog dijaloga uvođenjem mjerila i mehanizama za praćenje;

15.  poziva vijetnamsku vladu i EU, kao važne partnere, da se obvežu na veće poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda u toj zemlji jer na njima počivaju bilateralni odnosi između Vijetnama i EU-a, osobito u pogledu ratifikacije Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama i Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), vladi i Narodnoj skupštini Vijetnama, visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 369, 11.10.2018., str. 73.
(2) SL C 86, 6.3.2018., str. 122.


Stanje ljudskih prava na Kubi
PDF 132kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o stanju ljudskih prava na Kubi (2018/2926(RSP))
P8_TA(2018)0460RC-B8-0528/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 17. studenoga 2004. o Kubi(1), od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi(2), od 21. lipnja 2007. o Kubi(3), od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi(4) te od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube(5), s druge strane i uz suglasnost Parlamenta za njegovo sklapanje,

–  uzimajući u obzir da je kubanska Nacionalna skupština narodne vlasti 19. travnja 2018. izabrala za predsjednika Miguela Díaz-Canela,

–  uzimajući u obzir zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke na Kubi objavljene 17. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir mišljenje br. 59/2018 Radne skupine UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode u vezi s Arielom Ruizom Urquiolom, kojega organizacija Amnesty International smatra zatvorenikom savjesti, usvojeno na njezinoj 82. sjednici održanoj od 20. do 24. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir univerzalne periodične preglede o Kubi koje je Vijeće UN-a za ljudska prava provelo u svibnju 2013. i u svibnju 2018. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch o Kubi iz 2017. godine i izjavu Erike Guevara-Rosas, direktorice organizacije Amnesty International za Amerike, danu 27. srpnja 2018. o 100 dana nove kubanske vlasti,

–  uzimajući u obzir mjesečne izjave Kubanskog povjerenstva za ljudska prava i nacionalno pomirenje (CCDHRN),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir kubanski Ustav,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su ljudska prava sastavni dio političkih dijaloga Europske unije i njezinih sporazuma o trgovini i suradnji; budući da bi nedjeljivost ljudskih prava, što obuhvaća i građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, trebala biti jedan od glavnih ciljeva Europske unije u njezinim odnosima s Kubom;

B.  budući da je Parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube; budući da se u tom Sporazumu jasno ističe velika zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Kubi i da on uključuje odredbu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

C.  budući da je 2015. godine započeo dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da su se sudionici četvrtog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube 9. listopada 2018. bavili, među ostalim, sudjelovanjem građana u javnim poslovima, između ostalog u kontekstu nedavnih izbornih procesa, te slobodom udruživanja i izražavanja i mogućnošću da se borci za ljudska prava i drugi sektori civilnog društva slobodno udružuju, izražavaju svoja stajališta i sudjeluju u javnom životu; budući da Parlamentu nije jasno jesu li na tom sastanku doneseni ikakvi zaključci; budući da o ljudskim pravima na Kubi nisu postignuti konkretni rezultati unatoč uspostavi dijaloga o ljudskim pravima i ponovnom izboru Kube u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje od 2017. do 2019. godine; budući da politički dijalog mora uključivati izravan i intenzivan dijalog s civilnim društvom i opozicijom bez ikakvih ograničenja;

D.  budući da kubanska vlada i dalje odbija priznati praćenje ljudskih prava kao legitimnu aktivnost i ne priznaje pravni status lokalnim skupinama za ljudska prava;

E.  budući da će se 24. veljače 2019. održati ustavotvorni referendum; budući da u procesu donošenja novog Ustava nedostaje odgovarajuća javna rasprava na nacionalnoj razini, čime se Komunističkoj partiji jamči da zadrži svoju snažnu ulogu u društvu bez višestranačkog sustava, temeljnih sloboda i političkih i građanskih prava, a čime se jača centralizirano državno vlasništvo i kontrolirana ekonomija; budući da se u članku 3. navodi da je jednostranački politički sustav „neopoziv”, dok se u članku 224. navodi da je sadašnjim i budućim generacijama zabranjeno izmijeniti ireverzibilni karakter socijalizma, ali i sadašnji politički i društveni sustav; budući da da u nacrtu Ustava, čini se, postoje i druge vrlo zabrinjavajuće odredbe;

F.  budući da se neovisni novinari, mirni disidenti i borci za ljudska prava na Kubi koji dokumentiraju kršenja ljudskih prava, a to su većinom članovi demokratske oporbe, progone, da im se proizvoljno oduzima sloboda ili su u zatvoru; budući da su prema podacima CCDHRN-a u listopadu 2018. provedena najmanje 202 proizvoljna kratkoročna uhićenja, iz nedvojbeno političkih razloga, mirnih protivnika i neovisnih aktivista civilnog društva koji su ostvarivali svoja temeljna prava na izražavanje, okupljanje i političko udruživanje;

G.  budući da je jedna od tih osoba dr. Eduardo Cardet, nacionalni koordinator Kršćanskog oslobodilačkog pokreta (MCL – Movimiento Cristiano Liberación), koji je osuđen na tri godine zatvora zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja; budući da je on uhićen u studenom 2016. nakon povratka iz Miamija; budući da je dr. Cardet, koji se smatra zatvorenikom savjesti, trenutačno zatočen na Kubi u zatvoru Si u Holguínu, gdje se nalazi u samici, bez mogućnosti obiteljskih posjeta ili telefonskih poziva;

H.  budući da je Tomás Núñez Magdariaga, član Domoljubnog saveza Kube (UNPACU – Unión Patriótica de Cuba), neslužbene političke oporbene skupine, štrajkao glađu 62 dana i da je pušten na slobodu 15. listopada 2018. zahvaljujući međunarodnom pritisku; budući da je on proglašen krivim zbog navodnih prijetnji državnom dužnosniku koji je na kraju priznao da je optužbe protiv Magdariage izmislio; budući da je njegov slučaj još jedan jasan primjer pokušaja ušutkavanja svih suprotnih mišljenja;

I.  budući da su u listopadu 2018. Žene u bijelom (Damas de blanco) ponovno bile glavne žrtve političke represije i da je nekoliko članova Ujedinjenog antitotalitarnog foruma (FANTU – Foro Antitotalitario Unido) bilo podvrgnuto represiji u nekoliko provincija;

J.  budući da se svim zatvorenicima na Kubi mora jamčiti humano postupanje; budući da kubanska vlada uskraćuje pristup zatvorima neovisnim skupinama za ljudska prava; budući da za kubanske građane ne postoje jamstva pravičnog postupka kao što je pravo na pravedno i javno suđenje pred kompetentnim i nepristranim sudom; budući da su zatvorenici na uvjetnoj slobodi često podvrgnuti kontinuiranom uznemiravanju od strane vlasti;

K.  budući da je Radna skupina UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode jasno navela da kubanske žrtve samovoljnog oduzimanja slobode imaju pravo od vlade tražiti obeštećenje koje uključuje povrat sredstava, naknadu i popravljanje štete, rehabilitaciju i jamstva da se isti postupak neće ponoviti;

L.  budući da postoje znakovi većeg poštovanja slobode vjeroispovijesti na Kubi; budući da su kubanske vlasti istovremeno i dalje vrlo restriktivne u pogledu izgradnje ili obnove kršćanskih crkava; budući da je crkva s vremenom postala najveći akter civilnog društva i ključni nedržavni pružatelj socijalnih usluga na Kubi, ali da su njezine aktivnosti i dalje pod strogim nadzorom vlasti;

M.  budući da je svrha jačih političkih i gospodarskih veza EU-a s Kubom pomoć u napretku političkih reformi u toj zemlji u skladu s težnjama svih njezinih građana; budući da bi gospodarska i trgovinska liberalizacija trebala omogućiti Kubi da postupno napreduje prema društvenim prostorima slobode, suživotu, tehnologiji i komunikacijama koje kubansko stanovništvo vrednuje i traži;

N.  budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da je i dalje redovita pojava da dobitnici Nagrade Saharov ne smiju napuštati zemlju i sudjelovati u međunarodnim događajima;

O.  budući da je Parlament u više navrata zatražio da uputi službena izaslanstva na Kubu; budući da su kubanske vlasti svaki put uskratile dolazak u zemlju, čak i nakon sklapanja Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;

1.  oštro osuđuje samovoljno oduzimanje slobode, progon i uznemiravanje mirnih disidenata, neovisnih novinara, boraca za ljudska prava i političke oporbe na Kubi te napade na njih; poziva na trenutačni prekid tih aktivnosti i hitno puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika, uključujući Eduarda Cardeta, i onih koji su samovoljno zatvoreni isključivo zbog ostvarivanja slobode izražavanja i okupljanja;

2.  poziva države članice EU-a, ESVD i delegaciju EU-a na Kubi da se čvrsto pridržavaju svojih temeljnih načela i politika u odnosu na Kubu te da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zatražili oslobađanje navedenih osoba, da se pobrinu za trenutačni prekid uznemiravanja političkih protivnika i boraca za ljudska prava te da im se odmah pruži pomoć i zaštita;

3.  poziva kubanske vlasti da poboljšaju uvjete u zatvorima i postupanje sa zatvorenicima te da međunarodnim organizacijama za ljudska prava i neovisnim kubanskim organizacijama omoguće pristup zatvorima u zemlji; naglašava da je zatvaranje kubanskih disidenata zbog njihovih ideala i mirne političke aktivnosti u suprotnosti s Općom deklaracijom o ljudskim pravima;

4.  izražava žaljenje zbog toga što unatoč usvojenom Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube stanje ljudskih prava i demokracije nije poboljšano; poziva na ispunjavanje obveza predviđenih tim Sporazumom, posebno kad je riječ o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda; ističe da uspjeh Sporazuma ovisi o njegovoj provedbi i mjeri u kojoj ga se strane pridržavaju;

5.  podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma koju treba primijeniti u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome postoje redovita izvješća Parlamentu; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da na plenarnoj sjednici detaljno obavijesti Parlament o konkretnim koracima koji se poduzimaju radi ispunjavanja prethodno navedenog zahtjeva;

6.  poziva kubansku vladu da redefinira svoju politiku o ljudskim pravima tako što će je uskladiti s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da omogući aktivno sudjelovanje svih aktera civilnog društva i oporbenih političkih aktera u političkom i društvenom životu bez nametanja bilo kakvih ograničenja; poziva Kubu da potvrdi svoju namjeru da „primijeni najviše standarde u promicanju i zaštiti ljudskih prava” ratificiranjem Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i njihovih fakultativnih protokola;

7.  podsjeća kubanske vlasti da je sloboda kretanja i okupljanja zajamčena međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da to vrijedi i za aktiviste i članove demokratske oporbe;

8.  oštro osuđuje donošenje Dekreta br. 349 kojim se narušava pravo na umjetničku slobodu na Kubi; poziva kubanske vlasti da poduzmu odgovarajuće zakonodavne mjere kako bi opozvale Dekret br. 349 prije nego što on u prosincu 2018. godine stupi na snagu; naglašava da je sloboda umjetničkog izražavanja ključna za održiv i dinamičan kulturni sektor koji može stvoriti nova radna mjesta, razviti kulturne industrije i revitalizirati kulturnu baštinu;

9.  poziva kubansku vladu da prestane provoditi cenzuru na internetu i da zaustavi blokiranje internetskih stranica isključivo u svrhu ograničavanja političke kritike i ograničavanja pristupa informacijama;

10.  u potpunosti podržava zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke od 17. ožujka 2017. u kojima se apelira na Kubu da poduzme potrebne mjere kako bi se zajamčila potpuna neovisnost njezinog pravosudnog sustava, kao i da osnuje neovisnu nacionalnu ustanovu za ljudska prava u skladu s Pariškim načelima;

11.  izražava veliku zabrinutost zbog novog nacrta Ustava i referenduma planiranog za veljaču 2019. godine; naglašava da cjelokupni proces nije dovoljno uključiv i da u njemu nedostaje tolerancije i poštovanja osnovnih građanskih i političkih prava koja bi mogla zajamčiti demokratski ustavni proces; u tom smislu ponavlja svoju odlučnost da potiče proces tranzicije prema pluralističkoj demokraciji i poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda koji uključuje sve sudionike bez iznimke, kako je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, te trajnom gospodarskom oporavku usmjerenom na poboljšanje životnog standarda kubanskog stanovništva, što je u skladu s težnjama kubanskog naroda; poziva relevantna kubanska tijela vlasti da u novom Ustavu predvide slobodne i višestranačke izbore;

12.  potiče europske institucije i države članice da pomognu ekonomskoj i političkoj tranziciji na Kubi prema potpuno demokratskom režimu u kojem se poštuju temeljna prava svih građana; podržava korištenje različitih instrumenata vanjske politike EU-a, a posebno Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) u cilju jačanja dijaloga EU-a s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na Kubi;

13.  poziva kubanske vlasti da ukinu smrtnu kaznu za sva kaznena djela; poziva na moratorij na izvršavanje smrtne kazne do formalnog usvajanja navedene pravne izmjene; poziva na preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da su sudski postupci provedeni u skladu s međunarodnim standardima i da se u budućnosti obustavi izvršenje smrtne kazne;

14.  poziva kubansku vladu da omogući crkvama da slobodno obavljaju djelatnost socijalne skrbi u kubanskom društvu; poziva na potpuno jamčenje slobode vjeroispovijesti i savjesti;

15.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da prizna postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da podrži njezino uključivanje u politički dijalog EU-a i Kube; podsjeća europske institucije da su civilno društvo i oni kojima je dodijeljena Nagrada Saharov ključni akteri za demokratizaciju Kube i da se njihov glas mora čuti i uzeti u obzir u okviru bilateralnih odnosa; u tom smislu poziva sve predstavnike država članica EU-a da tijekom susreta s kubanskim vlastima pokreću pitanje ljudskih prava te da se prilikom posjeta Kubi sastanu s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila unutarnja i vanjska usklađenost politike ljudskih prava EU-a;

16.  duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti odbile dopustiti odborima, izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika Europskog parlamenta da posjete Kubu unatoč tome što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji; poziva vlasti da im odmah omoguće ulazak u zemlju, uključujući mogućnost posjete otoku na dan 24. veljače 2019. kada bi se trebao održati ustavotvorni referendum;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.

(1) SL C 201 E, 18.8.2005., str. 83.
(2) SL C 288 E, 24.11.2006., str. 81.
(3) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 377.
(4) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 82.
(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 99.


Stanje ljudskih prava u Bangladešu
PDF 129kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o stanju ljudskih prava u Bangladešu (2018/2927(RSP))
P8_TA(2018)0461RC-B8-0533/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu od 6. travnja 2017.(1) i 26. studenoga 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2017. o trenutačnom stanju provedbe Pakta o održivosti za Bangladeš(3) i uzimajući u obzir Komisijino tehničko izvješće o stanju od 28. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz 2001. o suradnji između Europske zajednice i Narodne Republike Bangladeša o partnerstvu i razvoju(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

–  uzimajući u obzir Pakt o održivosti za kontinuirano unapređenje radnih prava i sigurnosti tvornica u industriji konfekcijske odjeće i pletenine u Bangladešu,

–  uzimajući u obzir bangladeški Sporazum o protupožarnoj zaštiti i sigurnosti zgrada iz 2013., obnovljen 2018.,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu koju su voditelji misija država članica EU-a, Delegacije Europske unije te voditelji misija Norveške i Švicarske 27. rujna 2018. dali o bangladeškom Zakonu o digitalnoj sigurnosti,

–  uzimajući u obzir nacionalno izvješće od 26. veljače 2018. podneseno Vijeću UN-a za ljudska prava za Univerzalni periodični pregled za Bangladeš,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, koju je Opća skupština UN-a donijela 20. prosinca 2006. i koja je stupila na snagu 23. prosinca 2010.,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koja je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Nacionalni akcijski plan Bangladeša za iskorjenjivanje dječjih brakova za razdoblje 2015. – 2021.,

–  uzimajući u obzir preporuke sa 17. sjednice Stalnog foruma Ujedinjenih naroda za pitanja autohtonog stanovništva,

–  uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2018.,

–  uzimajući u obzir bangladeški Zakon o digitalnoj sigurnosti iz 2018.,

–  uzimajući u obzir bangladeški Zakon o informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (IKT), a posebno njegov odjeljak 57.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU ima dugogodišnje odnose s Bangladešom, među ostalim i u okviru Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj; budući da su poštovanje i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela temelj domaće i međunarodne politike obiju strana te da moraju biti ključan dio vanjskog djelovanja EU-a;

B.  budući da se u posljednjih nekoliko godina u Bangladešu pojačalo represivno djelovanje prema pripadnicima civilnog društva, među ostalim prema političkim aktivistima, sindikalistima, novinarima, studentima, braniteljima ljudskih prava i pripadnicima manjina; budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava i međunarodne skupine za ljudska prava izvijestili da je u Bangladešu vidljiv jasan obrazac u pogledu izvansudskih pogubljenja, masovnih proizvoljnih uhićenja i prisilnih nestanaka, primjerice u slučajevima Marofa Zamana i Mira Ahmada Bin Quassema;

C.  budući da je Bangladeš od 180 zemalja na 146. mjestu Svjetskog indeksa slobode medija; budući da su u Bangladešu i dalje raširena kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava, posebno nasilje, zlostavljanje, zastrašivanje i cenzura usmjereni protiv novinara i blogera; budući da se tijekom proteklih nekoliko godina bangladeški zakon o IKT-u, a posebno njegov odjeljak 57., koristio za uhićenje i kazneni progon aktivista i novinara koji su kritizirali vladu;

D.  budući da Zakonom o digitalnoj sigurnosti, koji je parlament Bangladeša donio 19. rujna 2018., nije izmijenjen odjeljak 57. Zakona o informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, unatoč brojnim kritikama koje su uputili bangladeški novinari i aktivisti za građanska prava te međunarodna zajednica;

E.  budući da je međunarodno priznati i nagrađivani bangladeški fotoreporter Shahidul Alama, učitelj i aktivist, nasilno otet iz svoga doma 5. kolovoza 2018. i zatočen na temelju Zakona o IKT-u, nakon što je javno izrazio mišljenje o nedavnim studentskim prosvjedima u Bangladešu i kritizirao vlasti zbog pribjegavanja sili; budući da se on i dalje nalazi u pritvoru te da mu je izlazak uz jamčevinu nekoliko puta odbijen; budući da postoje navodi o tome da mu se ne pruža odgovarajuća liječnička skrb i da je podvrgnut mučenju;

F.  budući da vlada na terorističke napade odgovara neumoljivim pristupom „nulte tolerancije”; budući da je u Bangladešu blokiran pristup mobilnim mrežama i da sigurnosne snage te zemlje navodno pokušavaju na međunarodnom tržištu kupiti opremu za elektronički nadzor; budući da je vlada Bangladeša pokrenula intenzivnu i intruzivnu kampanju nadzora i praćenja društvenih mreža;

G.  budući da bi se izbori u Bangladešu trebali održati 30. prosinca 2018.; budući da čelnica oporbe i bivša premijerka Khalama Zia trenutačno služi desetogodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije te se stoga ne može kandidirati na izborima; budući da ona opovrgava te optužbe i da njezini pristalice tvrde da su one politički motivirane;

H.  budući da su žene i djevojčice u Bangladešu izložene visokoj razini nasilja; budući da je stopa dječjih brakova u Bangladešu najviša u Aziji i jedna od najviših u svijetu; budući da je 2017. vlada Bangladeša donijela Zakon o ograničavanju dječjih brakova kojim se uvode iznimke u „posebnim slučajevima”, a da pritom za te slučajeve nisu utvrđeni kriteriji, kao ni minimalna dob za takve brakove;

I.  budući da se u Bangladešu za više kaznenih dijela izriče smrtna kazna; budući da je 2017. pogubljeno šest osoba;

J.  budući da je ove godine u području Chittagong Hill Tracts zabilježen porast slučajeva nasilja, posebno nad ženama pripadnica autohtonih naroda, kao i slučajeva uznemiravanja i uhićenja aktivista za ljudska prava;

K.  budući da je EU glavni trgovinski partner Bangladeša i da ta zemlja, s obzirom na to da pripada skupini najmanje razvijenih zemlja, ima najpovoljniji mogući režim u okviru općeg sustava povlastica EU-a, točnije sustav „Sve osim oružja”;

L.  budući da Bangladeš od 2024. više ne bi trebao imati status najmanje razvijene zemlje; budući da je međuvremenu potrebno ubrzati reforme u području ljudskih prava i prava radnika, što se odnosi i na iskorjenjivanje dječjeg rada; budući da i dalje postoje razlozi za zabrinutost u pogledu odredbi bangladeškog Zakona o radu i Nacrta zakona o zonama za proizvodnju namijenjenu izvozu;

M.  budući da su u okviru Pakta o održivosti predstavnici globalnih marki odjeće, trgovaca i sindikata potpisali Sporazum o protupožarnoj zaštiti i sigurnosti zgrada u Bangladešu; budući da je zasad manje od pola tvornica koje su obuhvaćene Sporazumom do kraja provelo odgovarajuće sigurnosne mjere; budući da je taj Sporazum istekao 2018., unatoč tome što još mnoga toga nije postignuto; budući da je taj Sporazum zamijenjen prijelaznim sporazumom koji će biti na snazi tri godine;

N.  budući da je potrebno podržati Sporazum i svim stranama omogućiti da nesmetano nastave svoj rad, i nakon studenog 2018.; budući da su vlada Bangladeša i njezina koordinacijska jedinica za pomoć riječju i djelom dokazali da su ispunili uvjete spremnosti i da te vrste inicijativa u vezi s odgovornim poslovnim ponašanjem možda više neće biti potrebne;

O.  budući da se Bangladeš 2018. suočio s masivnim priljevom od više od 700 000 izbjeglica iz etničke skupine Rohingya koje su bježale od etničkog čišćenja koje je provodila burmanska vojska i kojima je i dalje hitno potrebna humanitarna pomoć; budući da su Bangladeš i Mjanmar 30. listopada 2018. sklopili sporazum o početku repatrijacije pripadnika naroda Rohingya u Mjanmar sredinom studenog, i to bez savjetovanja ili sudjelovanja Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR);

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog pogoršanja stanja ljudskih prava u Bangladešu, a posebno zbog stalnog pritiska na slobodu izražavanja i okupljanja usmjerenog protiv medija, studenata, aktivista i oporbe; osuđuje uhićenja osoba i nasilje nad njima zbog toga što ostvaruju slobodu izražavanja i kritiziraju vladu; iznimno je zabrinut zbog izvješća o tome da je mučenje postala endemska pojava;

2.  napominje da je u Univerzalnom periodičnom pregledu UN-a iz svibnja 2018. Bangladešu upućena pohvala zbog njegova „iznimnog napretka” u poboljšanju stanja ljudskih prava u posljednjih nekoliko godina; apelira na vladu Bangladeša da provede preporuke iz Univerzalnog periodičnog pregleda, osobito u područjima kao što su neovisnost pravosuđa, građanska i politička prava, sloboda medija, ekonomska, socijalna i kulturna prava te prava žena i djevojčica;

3.  potiče bangladeške vlasti da provedu neovisne istrage o izvješćima u vezi s izvansudskim pogubljenjima, prisilnim nestancima i prekomjernoj primjeni sile, među ostalim u slučajevima Maroofa Zamana te Mira Ahmada Bin Quasema te da odgovorne izvedu pred sud u skladu s međunarodnim normama; nadalje, poziva Bangladeš da ratificira Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka te da njezine odredbe uvrsti u nacionalno pravo;

4.  poziva bangladeške vlasti da odmah i bezuvjetno oslobode Shahidula Alama i odbace sve optužbe protiv njega i omoguće mu da nastavi svoj legitiman rad u području ljudskih prava; insistira na tome da bangladeške vlasti moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se zajamčio fizički i psihički integritet i sigurnost Shahidula Alama kao i sigurnost njegove obitelji te zajamčiti da se tijekom pritvora prema njemu postupa na način koji je u skladu s međunarodnim načelima i normama; poziva bangladeške vlasti da odmah pokrenu javnu istragu navoda o mučenju Shahidula Alama te da počinitelje privedu pravdi;

5.  izražava duboku zabrinutost zbog Zakona o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koji već snažno utječe na rad novinara, blogera i komentatora, ali i u skladu s kojim se kažnjava legitimno ostvarivanje prava na slobodu izražavanja svih pojedinaca, među ostalim i na društvenim medijima; smatra da odjeljak 57. Zakona o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama nije u skladu s temeljnim pravom na slobodu izražavanja i pošteno suđenje;

6.  izražava duboko žaljenje zbog odluke vlade da uoči nacionalnih izbora 2018. donese Zakon o digitalnoj sigurnosti kojim se zapravo proširuju i jačaju ovlasti policije za zatiranje slobode govora, među ostalim i na društvenim medijima; poziva bangladeške vlasti da hitno revidiraju Zakon o digitalnoj sigurnosti i Zakon o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te da ih usklade s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima čiji je potpisnik Bangladeš;

7.  izražava nadu da će, kako bi građani dobili mogućnost stvarnog političkog odabira, sljedeći opći izbori biti mirni, transparentni i participativni; poziva sve političke snage da se tijekom izbornog razdoblja suzdrže od svake vrste nasilja ili poticanja na nasilje;

8.  cijeni konstruktivnu ulogu Bangladeša koji je u teškim okolnostima prihvatio izbjeglice iz etničke skupine Rohingya; apelira na vlasti da osiguraju više zemljišta kako bi se smanjila prenapučenost te da poboljšaju bijedne uvjete u kampovima; apelira na vlasti da ublaže birokratska ograničenja koja nameću humanitarnim organizacijama; apelira na vlade Bangladeša i Mjanmara da odmah preispitaju odluku o početku repatrijacije izbjeglica iz etničke skupine Rohingya jer još nisu ispunjeni uvjeti za siguran, dostojanstven i dobrovoljni povratak;

9.  poziva EU i ostale međunarodne donatore da pojačaju svoje napore za osiguravanje potrebne financijske i materijalne pomoći za izbjegličke kampove pripadnika naroda Rohingya u Bangladešu;

10.  ustraje u tome da Bangladeš ispuni svoje obveze u okviru sustava „Sve osim oružja” koje se odnose na demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava;

11.  ponavlja svoj poziv na ukidanje smrtne kazne u Bangladešu;

12.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog poništenja prijelaznog sporazuma koji bi trebao proizvoditi učinke od 30. studenog 2018.; napominje da koordinacijska jedinica za pomoć još nema kapacitet za praćenje i provedbu zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva, što snažno utječe na sigurnost i prava tvorničkih radnika; apelira na vladu Bangladeša da odmah prizna i provede prijelazni sporazum i pokaže veću spremnost za preuzimanje svih zadaća iz tog Sporazuma; poziva donatore da podrže vladu Bangladeša kako bi se to omogućilo; nadalje, poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da zajedno s koordinacijskom jedinicom za pomoć i dalje radi na izgradnji kapaciteta;

13.  poziva vladu Bangladeša da izmijeni bangladeški Zakon o radu i njegova provedbena pravila te da ih uskladi s normama Međunarodne organizacije rada, kao i da omogući potpunu slobodu udruživanja; poziva vladu Bangladeša da poduzme potrebne korake kako bi se svi slučajevi diskriminacije sindikata, među kojima i slučajevi nasilja i zastrašivanja, učinkovito rješavali;

14.  zabrinut je što, iako Zakon o ograničavanju dječjih brakova iz 2017. uključuje odredbe o jačanju prevencije i progonu počinitelja kaznenih djela, on sadrži i klauzulu kojom se dopušta sklapanje braka osobama mlađim od 18 godina u posebnim okolnostima uz pristanak roditelja i dopuštenje suda; poziva na hitno uklanjanje tih nedostataka u interesu zaštite djece;

15.  apelira na bangladeške vlasti da se nastave suočavati s izazovima u području ljudskih prava; napominje da će se o pitanjima iz područja ljudskih prava raspravljati u prvoj polovici 2019. u okviru Zajedničke komisije EU-a i Bangladeša;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Bangladeša.

(1) Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Bangladešu, uključujući dječje brakove (SL C 298, 23.8.2018., str. 65.).
(2) Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2015. o slobodi izražavanja u Bangladešu (SL C 366, 27.10.2017., str. 135.).
(3) SL C 331, 18.9.2018., str. 100.
(4) SL C 298, 23.8.2018., str. 100.
(5) SL L 118, 27.4.2001., str. 48.


Prava i obveze putnika u željezničkom prometu ***I
PDF 365kWORD 483k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (preinaka) (COM(2017)0548 – C8-0324/2017 – 2017/0237(COD))
P8_TA(2018)0462A8-0340/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0548),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0324/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. siječnja 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo od 24. srpnja 2017. koje je Odbor za pravna pitanja uputio Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0340/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. studenoga 2018. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (preinaka)

P8_TC1-COD(2017)0237


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Potreban je veći broj izmjena Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(4). kako bi se poboljšala zaštita putnika i potaknuo rast željezničkog prometa, uzimajući u obzir osobito članke 11., 12. i 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Uzimajući u obzir navedene izmjene te radi jasnoće tu Uredbu (EZ) br. 1371/2007 stoga bi uredbu trebalo preinačiti. [Am. 1]

(2)  U okviru zajedničke prometne politike važno je štititi korisnička prava putnika u željezničkom prometu i poboljšati kakvoću i učinkovitost putničkih usluga u željezničkom prijevozu kako bi se pomoglo povećanju udjela željezničkog prijevoza u odnosu na druge načine prijevoza.

(3)  Unatoč znatnom napretku u zaštiti potrošača u Uniji potrebna su daljnja poboljšanja u zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu, posebice u pogledu isplate naknada u slučaju kašnjenja, otkazivanja ili materijalne štete. [Am. 2]

(4)  Kako je putnik u željezničkom prijevozu slabija strana ugovora o prijevozu, u tom se smislu moraju štititi njegova prava.

(5)  Priznavanjem istih prava putnicima u željezničkom prijevozu na međunarodnim i domaćim putovanjima trebali bi se podignuti razina zaštite potrošača prava putnika u Uniji, osigurati jednaki uvjeti za željezničke prijevoznike posebno u pogledu njihova pristupa informacijama i zajamčiti jednaka razina prava putnikanaknada u slučaju kašnjenja ili otkazivanja. Putnici bi trebali primiti najtočnije moguće informacije o svojim pravima. [Am. 3]

(5a)   Ova Uredba ne bi trebala negativno utjecati na sposobnost država članica ili nadležnih tijela da utvrđuju socijalne cijene za usluge regulirane u skladu s obvezom pružanja javne usluge i za komercijalne usluge. [Am. 4]

(6)  Usluge gradskog, prigradskog i regionalnog željezničkog prijevoza putnika razlikuju se po svojoj naravi od prijevoza na dugim relacijama. Stoga bi države članice trebale moći izuzeti gradske, prigradske i regionalne usluge željezničkog prijevoza putnika koje nisu prekogranične usluge u Uniji od nekih odredbi o pravima putnika. [Am. 136]

(7)  Cilj je ove Uredbe poboljšanje usluga željezničkog prijevoza putnika u Uniji. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost odobravanja izuzeća za usluge u područjima u kojima se značajan dio usluge izvodi izvan Unije, uz uvjet da pri pružanju tih usluga na državnim područjima tih država članica u skladu s nacionalnim pravom osigurava primjerena razina prava putnika.

(8)  Međutim, izuzeća se ne bi trebala odnositi na odredbe ove Uredbe čijom se primjenom osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću olakšava korištenje uslugama željezničkog prijevoza. Nadalje, izuzeća se ne bi trebala primjenjivati na prava onih koji žele kupiti karte za putovanje vlakom da to učine bez nepotrebnih poteškoća, niti na odredbe o obvezi željezničkih prijevoznika u odnosu na putnike i njihovu prtljagu, na zahtjev da željeznički prijevoznici budu odgovarajuće osigurani te na zahtjev da ti prijevoznici poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se jamči osobna sigurnost putnika na kolodvorima i u vlakovima te na zahtjev da upravljaju rizikom. [Am. 6]

(9)  Prava korisnika usluga u željezničkom prijevozu uključuju dobivanje informacija o usluzi, kako tim uslugama i povezanim pitanjima, prije tako, tijekom i tijekomnakon putovanja. Kadgod je to moguće, Željeznički prijevoznik i prodavač karata moraju trebali bi ove informacije dati unaprijed i što je prije moguće, unaprijed ili barem na početku putovanja. Te bi se informacije trebale pružiti u pristupačnim formatima osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću te bi trebale biti javno dostupne. Željeznički prijevoznici trebali bi pružati te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju svoje usluge. [Am. 7]

(9a)   Pristup svim operativnim podacima i cijenama u stvarnom vremenu pod nediskriminirajućim i održivim uvjetima čini željeznički prijevoz pristupačnijim novim korisnicima i pruža im širi raspon putnih mogućnosti i tarifa koje mogu izabrati. Željeznički prijevoznici trebali bi prodavačima karata pružati svoje operativne i tarifne podatke u cilju olakšavanja željezničkog prometa. Potrebno je uložiti napore kako bi se putnicima omogućilo da rezerviraju jedinstvene karte i optimalna jednosmjerna putovanja željeznicom. [Am. 8]

(9b)   Intenzivan multimodalni prijevoz putnika doprinijet će postizanju klimatskih ciljeva. Stoga bi željeznički prijevoznici također trebali oglašavati kombinacije koje uključuju druge načine prijevoza kako bi putnici bili upoznati s njima prije rezerviranja putovanja. [Am. 9]

(9c)  Intenzivan multimodalni prijevoz putnika doprinijet će postizanju klimatskih ciljeva. Stoga bi željeznički prijevoznici također trebali oglašavati kombinacije koje uključuju druge načine prijevoza kako bi putnici bili upoznati s njima prije rezerviranja putovanja. [Am. 10]

(10)  Detaljniji zahtjevi u vezi s pružanjem putničkih informacija utvrđeni su u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (TSI-jima) iz Uredbe Komisije (EU) br. 454/2011(5).

(11)  Osnaživanje prava putnika u željezničkom prometu mora se temeljiti na postojećem međunarodnom pravu, sadržanom u Dodatku A – Jedinstvena pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV) Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999. (Protokol iz 1999.). Međutim, poželjno je da se područje primjene ove Uredbe proširi tako da se štite ne samo putnici u međunarodnom prijevozu, nego i putnici u domaćem prijevozu. Unija je pristupila COTIF-u 23. veljače 2013.

(12)  U kontekstu prodaje putničkih prijevoznih karata države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere za zabranu diskriminacije na osnovi državljanstva ili boravišta, neovisno o tome je li predmetni putnik trajno ili privremeno u drugoj državi članici. Tim bi mjerama trebalo obuhvatiti sve prikrivene oblike diskriminacije koji bi mogli imati isti učinak kao i primjena drugih mjerila poput boravišta, fizičke ili digitalne lokacije. U svjetlu razvoja internetskih platformi za prodaju putničkih prijevoznih karata države članice trebale bi posvetiti posebnu pažnju sprečavanju diskriminacije pri pristupu internetskim platformama ili kupovanju karata. Međutim, prijevozni programi sa socijalnim cijenama ne bi trebali biti automatski isključeni ako su razmjerni i ne ovise o državljanstvu predmetne osobe. [Am. 11]

(13)  Sve veća popularnost biciklizma diljem Unije utječe na opću mobilnost i turizam. Povećanjem udjela željeznice i bicikala u ukupnom prijevozu smanjuje se utjecaj prometa na okoliš. Stoga bi željeznički prijevoznici trebali olakšati kombinaciju putovanja biciklom i željeznicom koliko je god to moguće, posebice dopuštanjem prijevoza bicikala vlakoma posebno bi trebali omogućiti dostatan broj stalaka za bicikle za prijevoz sastavljenih bicikala u područjima namijenjenima toj svrsi u svim vrstama putničkih vlakova, uključujući vlakove velikih brzina, vlakove koji prelaze velike udaljenosti, prekogranične i lokalne vlakove. Putnici bi trebali biti obaviješteni o prostoru namijenjenom biciklima. Ti bi se uvjeti trebali primjenjivati na sve željezničke prijevoznike ... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 12]

(14)  Željeznički prijevoznici trebali bi olakšati prijelaz putnika u željezničkom prijevozu od jednog prijevoznika do drugog, izdavanjem jedinstvenih karata, uvijek kada je to moguće. [Am. 13]

(15)  U svjetlu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom te kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću pružile mogućnosti željezničkog prijevoza usporedive s mogućnostima za druge građane, trebalo bi odrediti pravila o nediskriminaciji i pomoći tijekom putovanja. Osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, bilo radi invalidnosti, dobi ili bilo kojeg drugog razloga, imaju, kao i svi ostali građani, ista prava slobode kretanja i nediskriminacije. Među ostalim, posebnu pažnju treba posvetiti pružanju dostupnih informacija osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u vezi s dostupnošću željezničkih usluga, uvjetima pristupa željezničkim vozilima i njihovom opremom. Kako bi se putnicima s oštećenjem osjetila pružile najbolje informacije o kašnjenjima, treba koristiti prikladne vizualne i zvučne sustave koje oni mogu razumjeti. Osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću trebalo bi omogućiti kupnju voznih karata u vlaku, bez dodatne naknade. Osoblje bi trebalo biti primjereno osposobljeno za izlaženje u susret potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, posebno pri pružanju pomoći. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti prijevoza, takvim bi osobama trebalo pružiti besplatnu pomoć na kolodvorimapri ukrcaju i u vlakovima u svako doba kad vlakovi prometuju, a ne samo u određeno doba dana iskrcaju. [Am. 14]

(15a)  Ako na željezničkoj postaji nema dostupnih automata za prodaju karata, osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću trebale bi moći kupiti kartu u vlaku. [Am. 15]

(16)  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi uvažavati potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, u skladu s TSI-jem za osobe sa smanjenom pokretljivošćuUredbom Komisije (EU) br. 1300/2014 (TSI)(6) i Direktivom XXX kada one dopunjuju tehničke specifikacije za interoperabilnost (TSI). Uz to, u skladu s pravilima Unije o javnoj nabavi, osobito s Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), sve zgrade i željeznička vozila trebalo bi učiniti dostupnima, postupnim odstranjivanjem fizičkih i funkcionalnih prepreka pri nabavi novog materijala ili pri izvođenju građevinskih radova ili većih obnova. [Am. 16]

(17)  Poželjno je da se ovom Uredbom uvede sustav naknade za putnike u slučaju kašnjenja povezan s odgovornošću željezničkog prijevoznika, i da se temelji na istoj osnovi kao međunarodni sustav predviđen COTIF-om, a posebno njegovim Jedinstvenim pravilima CIV-a koja se odnose na prava putnika. Trebalo bi omogućiti povrat cjelokupnog iznosa kupljenih karata. U slučaju kašnjenja usluge prijevoza putnika, željeznički prijevoznici trebali bi putnicima pružiti naknadu na osnovi postotka cijene karte od najviše 100 %. [Am. 17]

(18)  Željeznički se prijevoznici moraju osigurati ili naći jednakovrijedno rješenje za svoju odgovornost prema putnicima u željezničkom prijevozu u slučaju nesreće. Ako države članice odrede najveći iznos odštete za slučaj smrti ili osobne povrede putnika, taj iznos trebao bi biti barem jednak onom utvrđenom u Jedinstvenim pravilima CIV-a. Države članice trebale bi imati mogućnost da u bilo kojem trenutku povećaju iznos odštete u slučaju smrti ili osobne povrede putnika. [Am. 18]

(19)  Povećavanje prava na naknadu i pomoć u slučaju kašnjenja, propuštene veze ili otkazivanja usluge, trebalo bi rezultirati većim poticajima na tržištu željezničkog prijevoza putnika, u korist putnika.

(20)  U slučaju kašnjenja putnicima bi trebalo omogućiti nastavak istog putovanja ili preusmjereno putovanje pod usporedivim uvjetima prijevoza. U tim slučajevima trebalo bi prije svega uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću te pružiti odgovarajuće informacije. [Am. 19]

(20a)   Prilikom rezervacije pod tumačenjem putovanja ili kombiniranog putovanja trebalo bi podrazumijevati sve situacije s realističnim ili primjenjivim minimalnim vremenima povezivanja, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike kao što su veličina i lokacija predmetnih postaja i platformi. [Am. 137]

(21)  Međutim, željeznički prijevoznik ne bi trebao biti obvezan isplatiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje uzrokovano teškim vremenskim uvjetima ili velikim prirodnim katastrofama koje ugrožavaju sigurno obavljanje usluge. Svaki takav događaj trebao bi imati obilježja izvanredne prirodne katastrofe, različite od uobičajenih sezonskih vremenskih uvjeta kao što su jesenske oluje ili redovne poplave u gradskim područjima uzrokovane plimom ili topljenjem snijega. Željeznički prijevoznici trebali bi dokazati da nisu mogli predvidjeti niti spriječiti kašnjenje čak i uz poduzimanje svih razumnih mjera. [Am. 20]

(22)  U suradnji s upraviteljima infrastrukture i željezničkim prijevoznicima upravitelji kolodvora trebali bi pripremiti i objaviti planove za izvanredne situacije kako bi smanjili utjecaj velikih poremećaja tako da se putnicima koji čekaju pruže odgovarajuće informacije i skrb. [Am. 21]

(23)  Ovom se Uredbom ne bi trebalo ograničavati prava željezničkih prijevoznika, prodavača karata, upravitelja željezničkog kolodvora ili upravitelja infrastrukture da po potrebi zahtijevaju naknadu od bilo koje osobe, uključujući treće osobe, za ispunjenje svojih obveza u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvomovom Uredbom. [Am. 22]

(24)  Kada država članica željezničkim prijevoznicima odobri izuzeće od odredaba ove Uredbe, ona bi trebala, uz savjetovanje s organizacijama koje zastupaju putnike, poticati te prijevoznike da uvedu mjere za naknadu i pomoć u slučaju većih smetnji usluge željezničkog prijevoza putnika.

(25)  Također je poželjno da se žrtve nesreće i njihovi uzdržavanici rasterete od kratkoročnih financijskih briga u razdoblju neposredno nakon nesreće.

(26)  U interesu je putnika u željezničkom prijevozu da se u dogovoru s tijelima javne vlasti poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se jamči njihova osobna sigurnost na kolodvorima i u vlakovima.

(27)  Putnici u željezničkom prijevozu trebali bi imati mogućnost da bilo kojem uključenom željezničkom prijevozniku, prodavaču karata, upravitelju željezničkog kolodvora ili infrastrukture ulože pritužbu u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe, te pravo na odgovor u razumnom roku. [Am. 23]

(28)  Željeznički bi prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali definirati, objaviti, upravljati i nadzirati standarde kakvoće za usluge željezničkog prijevoza putnika, uključujući one za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 24]

(29)  Kako bi osigurale visoku razinu zaštite prava potrošača u željezničkom prijevozu, države članice trebale bi imenovati nacionalna provedbena tijela radi pažljivog praćenja i provedbe ove Uredbe na nacionalnoj razini. Ta bi tijela trebala imati na raspolaganju niz različitih provedbenih mjera te bi trebala moći putnicima dati mogućnost obvezujućeg alternativnog rješavanja sporova, u skladu s Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8). Putnici bi se trebali moći žaliti tim tijelima na navodna kršenja ove Uredbe te bi se trebali moći koristiti internetskim rješavanjem sporova utvrđenim na temelju Uredbe (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(9) ako je tako dogovoreno. Također je potrebno omogućiti da pritužbe mogu podnositi organizacije koje predstavljaju skupine putnika. Kako bi se osiguralo zadovoljavajuće postupanje s tim pritužbama, ta bi tijela trebala surađivati, a ova bi se Uredba i dalje trebala navoditi u Prilogu Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 2017/2394(10). Svake godine nacionalna provedbena tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju izvješća sa statističkim podacima u kojima navode broj i vrstu pritužbi koje su zaprimili navodeći pojedinosti ishoda svojih provedbenih mjera. Osim toga, ta bi se izvješća trebala staviti na raspolaganje na internetskoj stranici Agencije Europske unije za željeznice. [Am. 25]

(30)  Obrada osobnih podataka trebala bi se obavljati u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, posebice s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(31)  Države članice bi trebale utvrditi sankcije za kršenje ove Uredbe te osigurati da se te sankcije primjenjuju. Sankcije, koje mogu uključivati plaćanje naknade predmetnoj osobi, moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, a trebale bi uključivati, ali ne biti ograničene na, minimalnu novčanu kaznu ili postotak godišnjeg prometa predmetnog prijevoznika ili organizacije, ovisno o tome što je više. [Am. 26]

(32)  Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest razvoj željeznica Unije i uvođenje prava putnika, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(33)  Kako bi se osigurala visoka razina zaštite prava putnika, Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata o izmjeni priloga I., II. i III. u vezi s Jedinstvenim pravilima CIV-a, minimalnim informacijama koje trebaju pružiti željeznički prijevoznici i prodavači karata i minimalnim standardima kakvoće usluge te za prilagođavanje novčanih iznosa iz ove Uredbe kretanju inflacije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(12) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(33a)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje standardiziranog obrasca Unije za pritužbe kojim bi se putnici mogli koristiti za podnošenje zahtjeva za naknadu u skladu s ovom Uredbom. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(13). [Am. 27]

(34)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice njezini članci 21., 26., 38. i 47., koji se odnose na zabranu svakog oblika diskriminacije, integraciju osoba s invaliditetom, visoku razinu zaštite potrošača odnosno na pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje. Sudovi država članica moraju primjenjivati ovu Uredbu u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i ciljevi [Am. 28]

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila primjenjiva na željeznički prijevoz kako bi se pružila učinkovita zaštita putnika i potaknula putovanja vlakom u pogledu sljedećeg: [Am. 29]

(a)  nediskriminacije među putnicima u pogledu uvjeta prijevoza i kupovanja karata; [Am. 30]

(b)  odgovornosti željezničkih prijevoznika i njihove obveze u pogledu osiguranja putnika i njihove prtljage;

(c)  prava putnika u slučaju nesreća sa smrtnim ishodom ili osobnom povredom ili gubitkom ili oštećenjem prtljage, koje se dogode pri korištenju uslugama željezničkog prijevoza;

(d)  prava putnika i naknade za putnike u slučaju smetnji kao što su kašnjenja ili otkazivanja; [Am. 31]

(e)  minimalnih, točnih i pravovremenih informacija koje putnicima treba pružiti putnicima u pristupačnom obliku, uključujući o sklapanju prijevoznih ugovora i izdavanju karata; [Am. 32]

(f)  nediskriminacije osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću i obvezne pomoći tim osobama za koju je zaduženo stručno osoblje; [Am. 33]

(g)  definicije i nadzora standarda kakvoće usluga te upravljanja rizicima za osobnu sigurnost putnika;

(h)  rješavanjaodgovarajućih postupaka za podnošenje i rješavanje pritužbi; [Am. 34]

(i)  općih pravila za provedbu.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na sva domaća i međunarodna putovanja i usluge željezničkog prijevoza u cijeloj Uniji, koje pruža jedno ili više željezničkih prijevoznika koji imaju dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu u skladu s Direktivom 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(14).

2.  Podložno stavku 4., države članice mogu iz primjene ove Uredbe izuzeti sljedeće usluge:

(a)  gradske, prigradske i regionalne usluge željezničkog prijevoza putnika iz Direktive 2012/34/EU, osim prekograničnih usluga unutar Unije; [Am. 138]

(b)  međunarodne usluge željezničkog prijevoza putnika čiji se znatan dio, uključujući barem jedno stajanje na kolodvoru prema voznom redu, obavlja izvan Unije, uz uvjet da su prava putnika primjereno zaštićena u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom na državnom području države članice koja je odobrila izuzeće.; [Am. 36]

(ba)  usluge domaćeg željezničkog prijevoza u slučajevima u kojima takvo izuzeće dodjeljuje država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1371/2007 u razdoblju od najviše 12 mjeseci nakon ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 37]

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o izuzećima koja su odobrile na temelju stavka 2. točaka (a) i, (b) te o primjerenosti svojeg nacionalnog prava na svojem državnom području za potrebe stavka 2. točke i (bba). [Am. 38]

4.  Članci 5., 106., 11. i 25, 12., 17. i poglavlje V. primjenjuju se na sve usluge željezničkog prijevoza putnika iz stavka 1., uključujući one usluge izuzete u skladu sa stavkom 2. točkamatočkom (a) i (b). [Am. 39]

4.a  Ova se Uredba ne primjenjuje na usluge koje se obavljaju strogo zbog svog povijesnog značaja. [Am. 40]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „željeznički prijevoznik” znači željeznički prijevoznik kako je definirano u članku 3. stavku 1. Direktive 2012/34/EU;

(1a)  „prijevoznik” znači ugovorom utvrđen željeznički prijevoznik s kojim je putnik sklopio ugovor o prijevozu ili niz uzastopnih željezničkih prijevoznika koji imaju obvezu na temelju tog ugovora; [Am. 41]

(1b)  „zamjenski prijevoznik” znači željeznički prijevoznik koji nije sklopio ugovor o prijevozu s putnikom, ali kojem željeznički prijevoznik koji je ugovorna stranka u tom ugovoru povjerava, u cijelosti ili djelomično, izvođenje prijevoza željeznicom; [Am. 42]

(2)  „upravitelj infrastrukture” znači upravitelj infrastrukture kako je definirano u članku 3. Direktive 2012/34/EU;

(3)  „upravitelj kolodvora” znači organizacijsko tijelo u državi članici koje je odgovorno za upravljanje željezničkim kolodvorom i koji može biti upravitelj infrastrukture;

(4)  „organizator putovanja” znači organizator ili prodavatelj, osim željezničkog prijevoznika, u smislu članka 3. točakatočke 8. i 9. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća(15); [Am. 43]

(5)  „prodavač karata” znači bilo koji trgovac na malo koji se bavi uslugama željezničkog prijevoza, koji sklapa ugovore o prijevozu i prodaje karte, zasebne karte i jedinstvene karte u ime jednog željezničkog prijevoznika ili više njih ili za svoj vlastiti račun; [Am. 44]

(5a)   „distributer” znači trgovac na malo koji se bavi uslugama željezničkog prijevoza i koji prodaje karte u ime željezničkog prijevoznika i koji nema nikakvu obvezu iz ugovora sklopljenog između putnika i željezničkog prijevoznika; [Am. 45]

(6)  „ugovor o prijevozu” znači ugovor o prijevozu, naplatan ili besplatan, između željezničkog prijevoznika ili prodavača karata i putnika o pružanju jedne ili više prijevoznih usluga; [Am. 46]

(6a)   „karta” znači valjani dokaz na temelju kojeg putnik ima pravo na željeznički prijevoz, bez obzira na njegov oblik, npr. na papiru, e-karta, pametna karta, putna karta; [Am. 47]

(6b)   „kombinirano putovanje” znači jedna ili više karata koje predstavljaju više ugovora o prijevozu za uzastopne željezničke usluge koje izvodi jedan ili više željezničkih prijevoznika; [Am. 48]

(7)  „rezervacija” znači ovlaštenje u papirnatom ili u elektroničkom obliku, kojim se daje pravo na prijevoz na temelju prethodno potvrđenog personaliziranog sporazuma o prijevozu;

(8)  „jedinstvena karta” znači jedna karta ili više karata zasebne karte koje predstavljaju jedinstveni ugovorjedan ili nekoliko ugovora o prijevozu za uzastopne željezničke usluge koje izvodi jedan ili više željezničkih prijevoznika, kupljene od istog prodavača karata, organizatora putovanja ili željezničkog prijevoznika, koje su dio putovanja od početka do kraja; [Am. 49]

(9)  „usluga” znači usluga željezničkog prijevoza putnika koja se obavlja među kolodvorima ili stajalištima prema voznom redu;

(10)  „putovanje” znači prijevoz putnika od kolodvora polaska do kolodvora dolaska na temelju jednog ugovora o prijevozu; [Am. 50]

(11)  „usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika” znači usluge željezničkog prijevoza putnika bez prelaženja granice države članice;

(12)  „usluga međunarodnog željezničkog prijevoza putnika” znači usluga međunarodnog željezničkog prijevoza putnika kako je definirana u članku 3. stavku 5. Direktive 2012/34/EU;

(13)  „kašnjenje” znači vremenska razlika između vremena planiranog dolaska putnika u skladu s objavljenim voznim redom i vremena njegovog ili njezinog stvarnog ili očekivanog dolaska na kolodvor koji je konačno odredište;

(13a)  „dolazak” znači trenutak kada se vrata vlaka otvore na odredišnoj platformi i iskrcavanje je dopušteno; [Am. 51]

(14)  „putnički pokaz” ili „sezonska karta” znači karta za neograničeni broj vožnji koja ovlaštenom vlasniku omogućuje putovanje vlakom na određenoj ruti ili mreži tijekom određenog razdoblja;

(15)  „propuštena veza” znači situacija, u okviru jednog ugovora o prijevozu ili ne, u kojoj je putnik propustio jednu ili više veza tijekom putovanja ili kombiniranog putovanja zbog kašnjenja ili otkazivanja jedne ili više prethodnih veza; [Am. 139]

(16)  „osoba s invaliditetom” i „osoba sa smanjenom pokretljivošću” znači bilo koja osoba koja ima trajna ili privremena tjelesna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja bi joj u interakciji s različitim preprekama mogla otežati potpuno i djelotvorno korištenje prijevozom jednako kako se njime koriste drugi putnici ili čija je pokretljivost smanjena zbog dobi; [Am. 53]

(17)  „opći uvjeti prijevoza” znači uvjeti željezničkog prijevoznika u obliku općih uvjeta ili tarifa, koji su na snazi u skladu s pravom u pojedinoj državi članici i koji su sklapanjem ugovora o prijevozu postali njegov sastavni dio;

(18)  „vozilo” znači motorno vozilo ili prikolica koji se prevoze istodobno s prijevozom putnika.

(19)  „Jedinstvena pravila CIV-a” znači Jedinstvena pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV), kako su utvrđena Dodatkom A Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF).

Poglavlje II.

Ugovor o prijevozu, informacije i karte

Članak 4.

Ugovor o prijevozu

Sukladno odredbama ovog poglavlja, sklapanje i izvršavanje ugovora o prijevozu te pružanje informacija i karata, uređuju se odredbama glava II. i III. Priloga I.

Članak 5.

Nediskriminirajući uvjeti ugovora o prijevozu

Ne dovodeći u pitanje socijalne cijene, željeznički prijevoznici, organizatori putovanja i prodavači karata moraju javnosti ponuditi ugovorne uvjete javnosti nude uvjete u pogledu ugovora o prijevozu i izdavanja karata te cijene i prodaju karte, jedinstvene karte te primaju rezervacije putnika u skladu s člankom 10. ove Uredbe bez izravne ili neizravne diskriminacije na osnovi državljanstva ili boravišta konačnog potrošača putnika ili poslovnog nastana željezničkog prijevoznika, organizatora putovanja ili prodavača karata u Uniji ili načina na koji su putnici kupili kartu. [Am. 55]

Članak 6.

Bicikli

Putnici imaju pravo na unošenje bicikala u vlak, prema potrebi uz razumnu naknadu. Oni trebaju nadzirati svoje bicikle tijekom putovanja uključujući vlakove velikih brzina, vlakove koji prelaze velike udaljenosti, prekogranične i osigurati da se nikakva neugodnost lokalne vlakove. Svi novi ili šteta ne prouzroči drugim putnicimaobnovljeni putnički vlakovi moraju, najkasnije ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe], imati jasno naznačen prostor za prijevoz najmanje osam sastavljenih bicikala.opremi za kretanje i prtljazi te da se ne ometa željeznički promet. Prijevoz bicikala smije se odbiti ili ograničiti zbog sigurnosnih ili operativnih razloga, uz uvjet da Željeznički prijevoznici, prodavači karata, organizatori putovanja i, prema potrebi, upravitelji kolodvora obavijeste obavještavaju putnike o uvjetima za takvo odbijanje ili ograničenje prijevoz bicikala na svim uslugama u skladu s Uredbom (EU) br. 454/2011 najkasnije pri kupnji karata. [Am. 56]

Članak 7.

Zabrana oslobođenja od odgovornosti i odredaba o ograničenju obveza

1.  Obveze prema putnicima koje proizlaze iz ove Uredbe ne mogu se ograničiti niti se od njih može osloboditi, posebno ne odstupanjem ili ograničavajućim odredbama u ugovoru o prijevozu. Svi ugovorni uvjeti kojima je cilj izravno ili neizravno odbaciti, ukinuti ili ograničiti prava koja proizlaze iz ove Uredbe nisu obvezujući za putnika. [Am. 57]

2.  Željeznički prijevoznici, organizatori putovanja ili prodavači karata mogu ponuditi ugovorne uvjete koji su za putnike povoljniji od uvjeta utvrđenih u ovoj Uredbi. [Am. 58]

Članak 8.

Obveza pružanja informacija o prekidu usluga

Željeznički prijevoznici ili, prema potrebi, nadležna tijela odgovorna za ugovor za obavljanje javnih željezničkih usluga, objavljuju na odgovarajući način i bez odgađanja, uključujući u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom u skladu sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive XXX(16) i Uredbe (EU) br. 1300/2014 te dovoljno vremena prije njihove provedbe, odluke prijedloge o privremenom ili trajnom prekidu ili znatnom ograničavanju usluga te osiguravaju da ti prijedlozi podliježu smislenom i pravilnom savjetovanju s dionicima prije bilo kakve provedbe. [Am. 59]

Članak 9.

Informacije o putovanju

1.  Željeznički prijevoznici, organizatori putovanja i prodavači karata koji nude sklapanje ugovora o prijevozu u svoje ime ili u ime jednog ili više željezničkih prijevoznika, pružaju putniku, na zahtjev, najmanjepružaju barem informacije navedene u Prilogu II. dijelu I. u odnosu na putovanja koja prema ugovoru o prijevozu nudi dotični željeznički prijevoznik. Prodavači karata koji nude ugovore o prijevozu za vlastiti račun i organizatori putovanja daju ove informacije ako su dostupne. U svrhu usklađenosti s ovom Uredbom željeznički prijevoznici pružaju te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge. [Am. 60]

2.  Željeznički prijevoznici i, ako je mogućepo potrebi, prodavači karata tijekom putovanja daju putnicima, uključujući i na tranzitnim kolodvorima, najmanje informacije navedene u Prilogu II. dijelu II. U svrhu usklađenosti s ovom Uredbom željeznički prijevoznici pružaju te informacije prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge [Am. 61]

3.  Informacije iz stavaka 1. i 2. daju se u najprikladnijem obliku uključujući željezničkim prijevoznicima, organizatorima putovanja i upotrebom prodavačima karata uporabom lako dostupnih, često korištenih i, uzimajući u obzir stavak 2., suvremenih komunikacijskih tehnologija u pravom vremenu, i po potrebi u pisanom obliku, kako bi putnicima pružili sve potrebne informacije iz Priloga II. ovoj Uredbi. Posebna pozornost posvećuje se osiguravanju da su te informacije pristupačne osobama s invaliditetom u skladu sa zahtjevima za pristupačnost iz Direktive XXX, i Uredbe (EU) br. 454/2011 i Uredbe (EU) br. 1300/2014. Dostupnost formata pristupačnih osobama sa smanjenom pokretljivošću jasno se oglašava. [Am. 62]

4.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture bez diskriminacije javnosti stavljaju na raspolaganje željezničkim prijevoznicima i prodavačima karata podatke o vlakovima u stvarnom vremenu, uključujući one kojima upravljaju drugi željeznički prijevoznici, kako bi se otklonila bilo kakva mogućnost diskriminacije među putnicima. [Am. 63]

4.a  Željeznički prijevoznici u suradnji s upraviteljima kolodvora i upraviteljima infrastrukture u voznim redovima navode informacije o pristupačnim linijama vlakova i željezničkim stanicama. [Am. 64]

Članak 10.

Raspoloživost karata, jedinstvenih karata i rezervacija

1.  Željeznički prijevoznici i, prodavači karata nude karte te, ako je moguće, i organizatori putovanja nude jedinstvene karte i rezervacije. Poduzimaju sve razumne korake da ponude jedinstvene karte, uključujući za putovanja preko granica ili putovanja noćnim vlakovima i putovanja koja obavlja više željezničkih prijevoznika. [Am. 65]

2.  Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., željeznički prijevoznici i prodavači karata prodaju karte putnicima putem najmanje jednog od sljedećih prodajnih mjesta:

(a)  ureda za prodaju karata ili uređaja za naplatu karata;

(b)  telefonskom, internetskom ili nekom drugom široko dostupnom informacijskom tehnologijom;

(c)  u vlakovima.

Države članiceNadležna tijela iz Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(17) mogu zahtijevati od željezničkih prijevoznika da stave na raspolaganje karte za usluge koje se pružaju u skladu s ugovorom o pružanju javnih usluga, putem više od jednog prodajnog mjesta. [Am. 66]

3.  Željeznički prijevoznici nude mogućnost nabave karata za dotičnu uslugu prijevoza u vlaku, osim u slučaju kada je to ograničeno ili nije dopušteno na temelju valjanih razloga povezanih sa sigurnošću ili s politikom borbe protiv zlouporabe, ili ako je za vlak obvezna rezervacija, ili radi utemeljenih komercijalnih razloga, uključujući ograničenja u pogledu raspoloživog prostora ili broja slobodnih mjesta. [Am. 67]

4.  Kada na polaznom kolodvoru ne postoji ured za prodaju karata ili uređaj za naplatu karata, putnici moraju na kolodvoru biti obaviješteni o:

(a)  mogućnosti kupovine karata telefonski ili Internetom ili u vlaku te o postupku takve kupovine;

(b)  najbližem željezničkom kolodvoru ili najbližem mjestu na kojem postoji ured za prodaju karata i/ili uređaj za naplatu karata.

5.  Ako na kolodvoru polaska nema ureda za prodaju karata ili pristupačnog uređaja za naplatu karata, osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću i ako ne postoji nikakav način da se karte kupe unaprijed, putnicima mora biti dopušteno kupiti karte u vlaku bez dodatnih troškova. [Am. 68]

6.  Ako putnik dobije odvojene karte za jedno putovanje ili kombinirano putovanje koje se sastoji od niza uzastopnih usluga željezničkog prijevoza koje pruža jedan ili nekoliko željezničkih prijevoznika, njegova prava na informacije, pomoć, skrb i naknadu jednaka su onima na temelju jedinstvene karte i važe za cijelo putovanje ili kombinirano putovanje od polaska do konačnog odredišta, osim ako je putniku pisanim putem izričito priopćeno suprotno. Ako putnik nema pravo na pomoć ili naknadu na temelju ukupne duljine putovanja u slučaju da propusti vezu, u takvom priopćenju to mora biti izrijekom navedeno. Teret dokaza da su takve informacije priopćene stavlja se na željezničkog prijevoznika, njegova agenta, organizatora putovanja ili prodavača karata. [Am. 140]

Članak 10.a

Pružanje putnih informacija preko aplikacijskih programskih sučelja

1.  Željeznički prijevoznici preko aplikacijskih programskih sučelja omogućuju nediskriminirajući pristup svim putnim informacijama, uključujući operativne informacije u stvarnom vremenu, informacije o voznom redu i podatke o cijenama kao što je navedeno u članku 9.

2.  Željeznički prijevoznici pružaju organizatorima putovanja, prodavačima karata i drugim željezničkim prijevoznicima koji prodaju njihove usluge nediskriminirajući pristup sustavima rezervacija preko aplikacijskih programskih sučelja kako bi mogli sklapati ugovore o prijevozu i izdavati karte, jedinstvene karte i rezervacije i to na način kojim se ostvaruje optimalno i najpovoljnije putovanje, uključujući prekogranična putovanja.

3.  Željeznički prijevoznici osiguravaju da tehničke specifikacije aplikacijskih programskih sučelja budu dobro dokumentirane te javno dostupne i besplatne. Aplikacijska programska sučelja koriste se otvorenim standardima, uobičajenim protokolima i strojno čitljivim formatima kako bi bila interoperabilna.

4.  Željeznički prijevoznici osiguravaju da sve promjene tehničkih specifikacija njihovih aplikacijskih programskih sučelja, osim u izvanrednim situacijama, budu unaprijed dostupne organizatorima putovanja i prodavačima karata čim to bude moguće, a najmanje tri mjeseca prije provedbe promjene. Izvanredne situacije dokumentiraju se, a dokumentacija se na njihov zahtjev daje na raspolaganje nadležnim tijelima.

5.  Željeznički prijevoznici osiguravaju pristup aplikacijskim programskim sučeljima bez diskriminacije, na istoj razini dostupnosti i učinkovitosti, uključujući potporu, pristup svoj dokumentaciji, standardima, protokolima i formatima. Organizatori putovanja i prodavači karata ne smiju biti u nepovoljnom položaju u odnosu na same željezničke prijevoznike.

6.  Aplikacijska programska sučelja uspostavljaju se u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/1926(18). [Am. 70]

POGLAVLJE III.

ODGOVORNOST ŽELJEZNIČKIH PRIJEVOZNIKA PREMA PUTNICIMA I ZA NJIHOVU PRTLJAGU

Članak 11.

Odgovornost za putnike i prtljagu

U skladu s odredbama ovog poglavlja i ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno pravo kojim se putnicima jamči daljnja naknada za štete, odgovornost željezničkih prijevoznika u pogledu putnika i njihove prtljage uređuju se poglavljima I., III. i IV. glavom IV., glavom VI. i glavom VII. Priloga I.

Članak 12.

Osiguranje i pokriće odgovornosti za slučajeve smrti ili osobne povrede putnika

Željeznički prijevoznik mora biti odgovarajuće osiguran u skladu člankom 22. Direktive 2012/34/EU i na temelju procjene rizika kojima je izložen ili na drugi, jednakovrijedan način pokriven za svoje obveze u skladu s ovom Uredbom.

Članak 13.

Predujmovi

1.  Ako putnik pogine ili bude ozlijeđen, željeznički prijevoznik iz članka 26. stavka 5. Priloga I., bez odlaganja i u svakom slučaju najkasnije u roku od 15 dana nakon utvrđivanja identiteta fizičke osobe koja ima pravo na naknadu, isplaćuje predujam koji može biti potreban za ispunjenje trenutačnih ekonomskih potreba, razmjerno pretrpljenoj šteti.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 21 000 EUR po putniku.

3.  Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti i može se izravnati s kasnijim iznosima koji se isplaćuju na temelju ove Uredbe, ali nije povratan, osim u slučajevima kada je šteta prouzročena nemarom ili krivnjom putnika ili ako osoba koja je primila predujam nije osoba koja ima pravo na naknadu.

Članak 14.

Pobijanje odgovornosti

Čak i kada željeznički prijevoznik pobija svoju odgovornost za fizičku ozljedu putnika kojeg prevozi, on ulaže svaki razuman napor da pomogne putniku koji zahtijeva naknadu štete od trećih osoba.

POGLAVLJE IV.

KAŠNJENJA, PROPUŠTENE VEZE I OTKAZIVANJA PUTOVANJA

Članak 15.

Odgovornosti za kašnjenja, propuštene veze i otkazivanja putovanja

U skladu s odredbama ovog poglavlja, odgovornost željezničkih prijevoznika u pogledu kašnjenja, propuštenih veza i otkazivanja putovanja uređeno je poglavljem II. glavom IV. Priloga I.

Članak 16.

Povrat novca i preusmjeravanje

1.  Ako se s razlogom očekuje da će kašnjenje, na početku putovanja ili u slučaju propuštene veze tijekom putovanja s jedinstvenom kartom, u dolasku na konačno odredište u okviru ugovora o prijevozu biti duže od 60 minuta ili da će dolazak biti otkazan, putnik odmah ima pravo izabrati jedno od sljedećeg: [Am. 71]

(a)  povrat pune cijene karte, pod uvjetima pod kojima je bila plaćena, za dio ili dijelove puta koje putnik nije ostvario i za dio ili dijelove puta koje je već ostvario ako putovanje više ne služi bilo kojoj svrsi u smislu prvobitnog plana putovanja putnika i, prema potrebi, povratnog putovanja do prvog mjesta polaska prvom prilikom. Isplata povrata novca obavlja se pod istim uvjetima kao isplata naknade iz članka 17.;

(b)  nastavak putovanja ili preusmjeravanje, pod usporedivim uvjetima prijevoza ili bez dodatnih troškova, do konačnog odredišta, prvom prilikom;, uključujući u slučaju propuštene veze zbog kašnjenja ili otkazivanja ranije dionice putovanja. U takvom je slučaju putniku dopušteno iskoristiti sljedeću dostupnu uslugu koja će ga dovesti do krajnjeg odredišta čak i ako nema rezervaciju ili ako je sljedeći vlak u nadležnosti drugog željezničkog prijevoznika; [Am. 72]

(c)  nastavak putovanja ili preusmjeravanje, pod usporedivim uvjetima prijevoza, do konačnog odredišta, na neki kasniji datum po izboru putnika, ali najkasnije mjesec dana nakon ponovne uspostave usluge. [Am. 73]

2.  Za potrebe stavka 1. točke (b) usporedivo preusmjeravanje može obavljati bilo koji željeznički prijevoznik, a može uključivati i upotrebu prijevoza višeg razreda i alternativne načine kopnenog prijevoza bez izlaganja putnika dodatnom trošku. Željeznički prijevoznici moraju uložiti razumne napore da se izbjegnu dodatne veze. Ukupno trajanje putovanja upotrebom alternativnog načina prijevoza za dio putovanja koji nije dovršen prema planu mora biti usporedivo predviđenom trajanju prvotnog putovanja. Putnike se ne smije premjestiti u niži razred prijevoza, osim ako je takav prijevoz jedini dostupan način preusmjeravanja. [Am. 74]

3.  Pružatelji usluga preusmjeravanja posebnu pažnju moraju posvetiti omogućivanju usporedive razine pružaju osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću usporedivu razinu pomoći i pristupačnosti pri pružanju alternativne usluge osobama. Takva alternativna usluga može se osigurati za sve putnike zajedno ili može, na temelju odluke prijevoznika, biti pojedinačno prijevozno sredstvo prilagođeno specifičnim potrebama određenih osoba s invaliditetom i osobama ili sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 75]

Članak 17.

Naknada cijene karte

1.  Bez gubitka pravaZadržavajući pravo na prijevoz, putnik može od željezničkog prijevoznika zatražiti naknadu za kašnjenja, ako dođe do kašnjenja između mjesta polaska i odredišta koji su navedeni u ugovoru na karti ili kartama koje predstavljaju jedinstveni ugovor o prijevozu ili nekoliko ugovora o prijevozu, za koje putnik nije dobio povrat cijene karte u skladu s člankom 16. Najmanje naknade za kašnjenja su sljedeće:

(a)  2550 % cijene karte za kašnjenja od 60 do 11990 minuta,

(b)  5075 % cijene karte za kašnjenja od 120 minuta ili više.91 do 120 minuta,

(ba)  100 % cijene karte za kašnjenja od 121 minute ili više. [Am. 76]

2.  Stavak 1. primjenjuje se i na putnike koji imaju pokaz ili sezonsku kartu. Ako oni nailaze na učestala kašnjenja i otkazivanja putovanja tijekom razdoblja valjanosti pokaza, kartice za popust ili sezonske karte, mogu zatražiti odgovarajuću naknadu u skladu s uvjetima željezničkog prijevoznika o naknadamaiz stavka 1. U tim uvjetima se navode mjerila za utvrđivanje kašnjenja i za izračunavanje naknade. Ako se kašnjenja kraća od 60 minuta događaju više puta tijekom razdoblja valjanosti pokaza ili sezonske karte, kašnjenja se zbrajaju, a putnicima se mora dati naknada u skladu s uvjetima željezničkog prijevoznika o naknadama.točaka (a), (b) i (ba). [Am. 77]

3.  Naknada za otkazivanje ili kašnjenje izračunava se u odnosu na punu cijenu koju je putnik stvarno platio za otkazanu ili zakašnjelu uslugu. Ako se ugovor o prijevozu odnosi na povratno putovanje, naknada za otkazivanje ili kašnjenje, bilo u polasku ili u povratku, izračunava se u odnosu na polovinu cijene koja je plaćena za kartu. Na isti se način izračunava cijena za otkazanu ili zakašnjelu uslugu u okviru bilo kakvog drugog oblika ugovora o prijevozu koji omogućava putovanje u nekoliko uzastopnih etapa, izračunava razmjerno punoj cijeni. [Am. 78]

4.  Pri izračunavanju vremena kašnjenja, ne uzima se u obzir kašnjenje za koje željeznički prijevoznik može dokazati da se dogodilo izvan područja Unije.

5.  Naknada cijene karte isplaćuje se u roku od mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva za naknadu. Naknada se može isplatiti u obliku vaučera i/ili drugih usluga, ako su uvjeti fleksibilni (posebno u pogledu razdoblja valjanosti i odredišta). Na zahtjev putnika, naknada se isplaćuje u novcu.

6.  Naknada cijene karte ne umanjuje se za troškove financijske transakcije kao što su pristojbe, troškovi telefoniranja ili poštarina. Željeznički prijevoznici mogu uvesti najniži prag ispod kojeg se naknade ne isplaćuju. Taj prag ne smije biti veći od 45 EUR po karti. [Am. 79]

7.  Putnik nema nikakvo pravo na naknadu ako je o kašnjenju bio obaviješten prije nego što je kupio kartu, ili ako je kašnjenje, čiji je uzrok nastavak puta upotrebom druge usluge ili preusmjeravanje, manje od 60 minuta.

8.  Željeznički prijevoznik nije obvezan isplatiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje uzrokovano teškim vremenskim uvjetima ili velikim prirodnim katastrofama koje ugrožavaju sigurno obavljanje usluge i koje se nisu mogle predvidjeti ili spriječiti čak i poduzimanjem svih razumnih mjera. [Am. 81]

Članak 18.

Pomoć

1.  U slučaju kašnjenja u dolasku ili odlasku, željeznički prijevoznik ili prodavač prodavači karata ili upravitelj kolodvora informiraju putnike o situaciji i o procijenjenom vremenu odlaska i procijenjenom vremenu dolaska u skladu s člankom 9., čim im te informacije budu na raspolaganju. [Am. 83]

2.  U slučaju bilo kojeg kašnjenja iz stavka 1., koje je duže od 60 minuta, putnicima se besplatno nudi sljedeće:

(a)  obroci i osvježavajuća pića, primjereno vremenu čekanja, ako su na raspolaganju na kolodvoru ili u vlaku, ili ih se može razumno nabaviti uzimajući u obzir mjerila kao što su udaljenost od dobavljača, vrijeme potrebno za dostavu te troškove;

(b)  hotelski ili drugi smještaj i prijevoz od željezničkog kolodvora do mjesta smještaja, u slučajevima kada je potreban boravak tijekom jedne ili više noći ili kada je potreban dodatan boravak, ako i kada je to fizički moguće, pri čemu se uzimaju u obzir uvjeti za pristup osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, kao i potrebe certificiranih životinja za pomoć ljudima; [Am. 84]

(c)  ako je vlak blokiran na tračnicama, prijevoz od vlaka do željezničkog kolodvora, do alternativnog polazišta ili do krajnjeg odredišta, ako i kada je to fizički moguće.

3.  Ako se željeznička usluga ne može nastaviti, željeznički prijevoznici u najkraćem mogućem roku organiziraju za putnike alternativne prijevozne usluge.

4.  Na zahtjevU pogledu pogođenih putnika, željeznički prijevoznici nude mogućnost da na karti njihovim kartama ili na bilo kakav drugi način potvrđuju potvrde da je pri pružanju željezničke usluge došlo do kašnjenja, da je radi njega došlo do propuštanja veze ili da je usluga bila otkazana, ovisno o slučaju. Ta se potvrda primjenjuje u vezi s odredbama utvrđenima u članku 17., uz uvjet da putnik koji posjeduje putnički pokaz ili sezonsku kartu može dokazati da je koristio predmetnu uslugu za putovanje. [Am. 85]

5.  Prilikom primjene stavaka 1., 2., 3. i 4., željeznički prijevoznik posebno vodi računa o potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću te o osobama koje su u njihovoj pratnji i certificiranim životinjama za pomoć ljudima. [Am. 86]

6.  Uz obveze željezničkih prijevoznika u skladu s člankom 13.a stavkom 3. Direktive 2012/34/EU, upravitelj željezničkog kolodvora s godišnjim prosječnim prometom od najmanje 10 000 putnika dnevno mora osigurati da rad kolodvoradržave članice, željezničkih prijevoznika željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora i upravitelja upravitelji infrastrukture bude usklađen odgovarajućim planom za izvanredne situacije surađuju kako bi bili spremni za mogućnost velikih poremećaja i dugih kašnjenja zbog kojih bi znatan broj putnika mogao ostati čekati na kolodvoru. Planom se mora osigurati da se putnicima koji čekaju pruže primjerena pomoć i informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXX. Ako primi zahtjev, upravitelj kolodvora mora plan i sve njegove izmjene učiniti dostupnim nacionalnom provedbenom tijelu ili bilo kojem drugom tijelu koje je imenovala država članica. Upravitelji željezničkih kolodvora čiji je godišnji prosječni promet manji od 10 000 putnika dnevno ulažu sve razumne napore da koordiniraju korisnike kolodvora te da u takvim situacijama pruže pomoć se zajamčilo da plan za izvanredne situacije iz članka 13.a stavka 3. Direktive 2012/34/EU obuhvaća zahtjeve za pristupačnost sustava upozorenja i informacije putnicima koji čekajuinformacijskih sustava. [Am. 87]

Članak 19.

Pravo na pravnu zaštitu

Ako željeznički prijevoznik plaća naknadu ili ispunjava druge obveze u skladu s ovom Uredbom, ni jedna odredba ove Uredbe ili nacionalnog prava ne smije se tumačiti tako da se njome ograničava njegovo pravo da zatraži naknadu troškova od bilo koje osobe, uključujući treću osobu, u skladu s primjenjivim pravom. Ovom se Uredbom posebice ne ograničava pravo željezničkog prijevoznika da traži povrat novčanih iznosa od treće osobe, s kojom ima ugovor i koja je pridonijela događaju koji je prouzročio navedenu naknadu ili druge obveze. Ni jedna odredba ove Uredbe ili nacionalnog prava ne smije se tumačiti tako da se njome ograničava pravo treće osobe koja nije putnik, s kojom željeznički prijevoznik ima ugovor, da traži povrat novčanih iznosa ili naknadu od željezničkog prijevoznika u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonima. [Am. 88]

POGLAVLJE V.

OSOBE S INVALIDITETOM I OSOBE SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU

Članak 20.

Pravo na prijevoz

1.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora, uz aktivno sudjelovanje organizacija koje zastupaju predstavljaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, uspostavljaju ili imaju nediskriminirajuća pravila o dostupnosti prijevoza za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, uključujući njihove osobne asistente. Prema tim pravilima putniku mora biti dopušteno da ga, ako se ne može samostalno kretati, besplatno prati pas certificirana životinja za pomoć ljudima ili osoba za pratnju u skladu sa svim mjerodavnim nacionalnim propisima te mora biti zajamčeno da osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću mogu putovati željezničkim prijevozom bez odgode kad god je to moguće. [Am. 89]

2.  Za rezervacije i karte, osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću ne zaračunavaju se dodatni troškovi. Željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja ne smije odbiti rezervaciju ili izdavanje karte osobi s invaliditetom ili osobi sa smanjenom pokretljivošću, i ne smije zahtijevati da takvu osobu prati neka druga osoba, osim u slučaju kada je to nužno potrebno kako bi se ispunila pravila dostupnosti iz stavka 1.

Članak 20.a

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora pri usklađivanju s TSI-jem za osobe sa smanjenom pokretljivošću također osiguravaju da su kolodvori, peroni, željeznička vozila i drugi objekti dostupni osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 90]

Članak 21.

Informacije osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću

1.  ŽeljezničkiUpravitelj kolodvora, željeznički prijevoznik, upravitelj kolodvora, prodavač karata ili organizator putovanja daju, na zahtjev, osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću na zahtjev daju informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima u pogledu pristupačnosti iz Uredbe (EU) br. 454/2011 i, Direktive XXX, informacije i Uredbe (EU) br. 1300/2014, o dostupnosti kolodvora i povezanih objekata, te željezničkih usluga, kao i o uvjetima pristupa željezničkim vozilima u skladu s pravilima o dostupnosti iz članka 20. stavka 1. i te informiraju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću o opremi u vlaku. [Am. 91]

2.  Kada željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja koriste odstupanje predviđeno u članku 20. stavku 2., oni na zahtjev u pisanom obliku obavješćuju osobu s invaliditetom ili osobu sa smanjenom pokretljivošću o svojim razlozima za takvo postupanje u roku od pet radnih dana od odbijanja rezervacije ili odbijanja izdavanja karte ili zahtijevanja pratnje za takvu osobu. Željeznički prijevoznik, prodavač karata ili organizator putovanja ulažu sve razumne napore da dotičnoj osobi predlože predlažu alternativni način prijevoza, uzimajući u obzir njezine potrebe za pristupačnošću. [Am. 92]

Članak 22.

Pomoć na željezničkim kolodvorima

1.  NaPri odlasku, prolazu ili dolasku osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću na željezničkom kolodvoru s osobljem, upravitelj kolodvora ili željeznički prijevoznik ili oboje osiguravaju besplatnu pomoć na takav način da kako bi se takva dotična osoba može mogla ukrcati u vlak na odlasku ili iskrcati iz vlaka pri po dolasku, za koju vožnju koji je ta osoba kupila kartu, ne dovodeći u pitanje pravila dostupnosti iz članka 20. stavka 1. Rezervacija pomoći nikad ne smije podrazumijevati dodatne troškove, neovisno o upotrijebljenom komunikacijskom kanalu. [Am. 93]

2.  Ako nema pratećeg osoblja u vlaku ili osoblja na kolodvoru, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu sve razumne napore da osobama s posebnim potrebama invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću omoguće dostupnost putovanja vlakom u skladu s Direktivom XXX [Europski akt o pristupačnosti] i s Uredbom (EU) br. 454/2011. [Am. 94]

3.  Na kolodvorima bez osoblja, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora osiguravaju da se u skladu s pravilima dostupnosti iz članka 20. stavka 1. prikazuju lako dostupne informacije, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXX i u Uredbi (EU) br. 1300/2014, o najbližim kolodvorima s osobljem i o neposredno raspoloživoj pomoći za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću. [Am. 95]

4.  Pomoć mora biti dostupna na kolodvorima u svako doba kad željeznice prometuju. [Am. 96]

Članak 23.

Pomoć u vlaku

1.  Ne dovodeći u pitanje pravila dostupnosti iz članka 20. stavka 1., željeznički prijevoznici pružaju osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću besplatnu pomoć u vlaku i tijekom ulaska u vlak i izlaska iz vlaka.

2.  Ako nema pratećeg osoblja u vlaku ili osoblja na kolodvoru, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu sve razumne napore da unatoč tome omogućuju osobama s posebnim potrebama invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću omoguće dostupnost putovanja vlakom. [Am. 97]

3.  Za potrebe ovog članka, pomoć u vlaku se sastoji od svih razumnih nastojanja da se osobamaOsobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću ponudi mora se ponuditi pomoć kako bi se toj osobi omogućilo da ima te osobe imale pristup istim uslugama u vlaku kao i drugi putnici, ako im stupanj posebnosti potrebe invaliditeta ili smanjene pokretljivosti toj osobi onemogućava nezavisan i siguran pristup tim uslugama. [Am. 98]

4.  Pomoć mora biti dostupna u vlakovima u svako doba kad željeznice prometuju. [Am. 99]

Članak 24.

Uvjeti u skladu s kojima se pruža pomoć

Željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja surađuju kako bi osigurali besplatnu pomoć osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u skladu s člancima 20. i 21. u skladu sa sljedećim točkama: [Am. 100]

(a)  pomoć na kolodvorima pruža se pruža u doba kad željeznice prometuju pod uvjetom da se željeznički prijevoznik, upravitelj kolodvora, prodavač karata ili organizator putovanja kod kojeg je karta kupljena obavijesti o potrebi te osobe za takvom pomoći najmanje 48 12 sati prije nego što je takva pomoć potrebna. Na kolodvorima na kojima je gustoća prometa iznad 10 000 putnika dnevno nije potrebna prethodna obavijest, ali osoba kojoj je potrebna pomoć mora doći na predmetni kolodvor najmanje 30 minuta prije polaska vlaka. Na kolodvorima na kojima je gustoća prometa između 2 000 i 10 000 putnika dnevno rok za pružanje te obavijesti smanjuje se na maksimalno 3 sata. Ako karta ili sezonska karta omogućuje više putovanja, jedna obavijest je dostatna ako su dane odgovarajuće informacije o vremenskom rasporedu sljedećih putovanja. Takve obavijesti prosljeđuju se svim drugim željezničkim prijevoznicima i upraviteljima kolodvora uključenima u putovanje te osobe; [Am. 101]

(b)  željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja poduzimaju sve mjere potrebne za primitak obavijesti;

(c)  ako se ne dostavi obavijest u skladu s točkom (a), željeznički prijevoznik i upravitelj kolodvora poduzimaju sva razumna nastojanja da osiguraju pomoć na takav način da osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću može putovati;

(d)  ne dovodeći u pitanje nadležnosti drugih tijela u pogledu područja smještenih izvan prostora željezničkog kolodvora, upravitelj kolodvora ili bilo koja druga ovlaštena osoba određuju mjesta unutar i izvan željezničkog kolodvora na kojima osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću mogu obavijestiti o svom dolasku na željeznički kolodvor i, prema potrebi, zatražiti pomoć;

(e)  pomoć se pruža pod uvjetom da osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću bude prisutna na određenom mjestu u vrijeme koje odredi željeznički prijevoznik ili upravitelj kolodvora koji pružaju takvu pomoć. Dogovoreno vrijeme ne smije biti više od 60 minuta prije objavljenog vremena polaska ili vremena kada je od svih putnika zatraženo da se prijave. Ako nije određeno vrijeme kada osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću mora biti prisutna, ona mora biti prisutna najmanje 30 minuta prije objavljenog vremena polaska ili vremena kada je od svih putnika zatraženo da se prijave. [Am. 102]

Članak 25.

Naknada za opremu za kretanje, drugu posebnu opremu ili pomagala

1.  Ako željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora prouzroče gubitak ili oštećenje invalidskih kolica, druge opreme za kretanje ili pomagala i pasa certificiranih životinja za pomoć koje upotrebljavaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, oni su se drže odgovornima za to odgovorni oštećenje ili gubitak i nadoknađuju to oštećenje ili taj gubitakga što je prije moguće. [Am. 103]

2.  Naknada iz stavka 1. odgovara pravodobno se isplaćuje i jednaka je punom trošku zamjene na temelju stvarne vrijednosti, ili na temelju ukupnih troškova popravka invalidskih kolica, uređaja, izgubljene ili oštećene opreme, ili pomagalagubitka certificirane životinje za pomoć ili ozljede nanesene toj životinji. Naknada obuhvaća i troškove privremene zamjene u slučaju popravka ako te troškove snosi putnik. [Am. 104]

3.  Ako je potrebno, željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora ulažu svaki razuman napor kako bi osigurali privremenu zamjenu za specifičnu opremu ili pomagala koja imaju, ako je moguće, iste tehničke i funkcijske značajke kao ona koja su izgubljena ili oštećena. Osobe s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću smiju zadržati privremenu zamjensku opremu ili pomagalo dok im se ne isplati naknada iz stavaka 1. i 2.

Članak 26.

Izobrazba osoblja

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora moraju:

(a)  osigurati da sve osoblje, uključujući ono zaposleno u bilo kojem drugom stvarnom izvršitelju, koje pruža izravnu pomoć osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću zna prođe izobrazbu o invalidnosti da bi znalo kako izaći u susret potrebama osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, uključujući one s mentalnim ili intelektualnim poteškoćama; [Am. 105]

(b)  organizirati izobrazbu o potrebama osoba s invaliditetom za sve osoblje koje radi na kolodvoru i u izravnom je doticaju s putnicima;

(c)  osigurati da nakon zapošljavanja svi novi sve novo osoblje koje će imati doticaja s putnicima bude upoznato s pitanjima invalidnosti koja se odnose na putnike i željezničkog prijevoznika, kao i da zaposlenici koji pružaju izravnu pomoć putnicima sa smanjenom pokretljivošću prođu izobrazbu o invalidnosti te da osoblje pohađa pohađaju tečajeve za obnavljanje znanja; [Am. 106]

(d)  prihvatiti zahtjevmogu prihvatiti da u toj izobrazbi sudjeluju zaposlenici s invaliditetom, putnici i razmotriti mogućnost sudjelovanja putnika s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću i/ili organizacije organizacija koje ih predstavljaju. [Am. 107]

POGLAVLJE VI.

ZAŠTITA, PRITUŽBE I KAKVOĆA USLUGE

Članak 27.

Osobna sigurnost putnika

U dogovoru s tijelima javne vlasti, željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i upravitelji kolodvora poduzimaju odgovarajuće mjere u područjima za koja su odgovorni i prilagođavaju ih razini zaštite koju određuju tijela javne vlasti, kako bi osigurali osobnu sigurnost putnika na željezničkim kolodvorima i u vlakovima te kako bi upravljali rizicima. Oni surađuju i razmjenjuju informacije o najboljim praksama u pogledu sprečavanja postupaka koji mogu narušiti razinu sigurnosti.

Članak 28.

Pritužbe

1.  Svi željeznički prijevoznici, prodavači karata, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture kolodvora čiji je godišnji prosječni promet više od 10 000 putnika dnevno uspostavljaju svoj zasebni mehanizam rješavanja pritužbi u pogledu prava i obveza obuhvaćenih ovom Uredbom za svoja područja odgovornosti. Putnike jasno informiraju o svojim kontaktnim podacima i o radnom jeziku (jezicima). Putnici bi trebali moći podnositi pritužbe na službenom jeziku (ili jezicima) države članice u kojoj željeznički prijevoznik, prodavač karata i upravitelj kolodvora imaju poslovni nastan te u svakom slučaju na engleskom. [Am. 108]

2.  Putnici mogu podnositi pritužbe bilo kojem uključenom željezničkom prijevozniku, prodavaču karata, ili upravitelju željezničkog kolodvora ili infrastrukture. Pritužbe se moraju podnijeti u roku od šest mjeseci od događaja koji je predmet pritužbe. U roku od jednog mjeseca od primitka pritužbe primatelj daje obrazloženi odgovor ili, u opravdanim slučajevima, obavješćuje putnika do kojeg datuma, da će dobiti odgovor unutar razdoblja manjeg od najviše tri mjeseca od datuma primitka pritužbe, može očekivati odgovor. Željeznički prijevoznici, prodavači karata, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture dvije godine čuvaju podatke o događaju potrebne za razmatranje pritužbe i na zahtjev ih dostavljaju nacionalnom provedbenom tijelu. [Am. 109]

3.  Pojedinosti o postupanju s pritužbama moraju biti lako dostupne putnicima i pristupačne osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Informacije moraju biti dostupne na zahtjev na službenom jeziku (ili jezicima) države članice u kojoj željeznički prijevoznik ima poslovni nastan. [Am. 110]

4.  U godišnjem izvješću iz članka 29. željeznički prijevoznici objavljuju broj i vrste primljenih pritužbi, obrađene pritužbe, vrijeme odgovora i eventualne mjere za poboljšanje stanja.

4.a  Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja standardizirani obrazac Unije za pritužbe kojim se putnici koriste za podnošenje zahtjeva za naknadu u skladu s ovom Uredbom. Ti se provedbeni akti donose sukladno savjetodavnom postupku iz članka 37.a stavka 2. [Am. 111]

Članak 29.

Standardi kakvoće usluge

1.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora uspostavljaju standarde kakvoće usluge i provode sustav upravljanja kakvoćom kako bi održali kakvoću usluge. Standardi kakvoće usluge obuhvaćaju najmanje elemente navedene u Prilogu III.

2.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora nadziru svoj vlastiti učinak u svjetlu standarda kakvoće usluge. Željeznički prijevoznici svake godine, zajedno sa svojim godišnjim izvješćem, objavljuju izvješće o kakvoći usluge. Željeznički prijevoznici objavljuju izvješća o kakvoći usluge na svojim internetskim stranicama. Osim toga, ta se izvješća stavljaju na raspolaganje na internetskoj stranici Agencije Europske unije za željeznice.

2.a   Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora aktivno surađuju s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi poboljšali kvalitetu pristupačnosti usluga prijevoza. [Am. 112]

POGLAVLJE VII.

INFORMIRANJE I PROVEDBA

Članak 30.

Informiranje putnika o njihovim pravima

1.  Pri prodaji karata za putovanja vlakom, željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora, prodavači karata i organizatori putovanja informiraju putnike o njihovim pravima i obvezama na temelju ove Uredbe. Za usklađivanje s ovim zahtjevom za informiranje mogu koristiti sažetak odredaba ove Uredbe koji je izradila Komisija na svim službenim jezicima Unije i stavila im na raspolaganje. Osim toga, oni moraju navesti obavijest na karti informacije, u papirnatom ili elektroničkom obliku ili na bilo koji drugi način, uključujući u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi XXX. Uredbi (EU) br. 1300/2014 u toj se obavijesti mora navesti kojoj je navedeno gdje se takve informacije mogu dobiti u slučaju otkazivanja, propuštene veze ili dugog kašnjenja. [Am. 113]

2.  Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora na odgovarajući način, uključujući u pristupačnim formatima u skladu sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Direktivi XXXUredbi (EU) br. 1300/2014, informiraju putnike na kolodvoru, u vlaku i u vlaku na svojim internetskim stranicama o njihovim pravima i obvezama koje imaju na temelju ove Uredbe i o kontaktima tijela kontaktnim podacima tijela koja su države članice imenovale u skladu s člankom 31. [Am. 114]

Članak 31.

Imenovanje nacionalnih provedbenih tijela

Svaka država članica imenuje tijelo ili tijela koja su odgovorna za provedbu ove Uredbe. Svako tijelo poduzima mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo poštovanje prava putnika.

Svako je tijelo, glede svoje organizacije, odluka o financiranju, pravne strukture i donošenja odluka, neovisno o bilo kojem upravitelju infrastrukture, tijelu za ubiranje pristojbi, tijelu za dodjelu kapaciteta ili željezničkom prijevozniku.

Države članice obavješćuju Komisiju o tijelu ili tijelima imenovanim u skladu s ovim člankom i o njihovim odgovornostima i objavljuju ih na odgovarajućima mjestima na svojim internetskim stranicama. [Am. 115]

Članak 32.

Provedbene zadaće

1.  Nacionalna provedbena tijela pažljivo prate poštovanje ove Uredbe i poduzimaju potrebne mjere za zaštitu prava putnika. U tu svrhu željeznički prijevoznici, upravitelji kolodvora i upravitelji infrastrukture tim tijelima na njihov zahtjev dostavljaju relevantne dokumente i informacije bez odgađanja i u svakom slučaju u roku od jednog mjeseca. Pri provedbi svojih funkcija ta tijela uzimaju u obzir informacije koje im je dostavilo tijelo imenovano na temelju članka 33. za postupanje s pritužbama ako je potonje tijelo neko drugo tijelo. Ona mogu odlučiti Države članice osiguravaju da nacionalna provedbena tijela i o provedbenim mjerama na temelju tijela za rješavanje pritužbi imaju dostatne ovlasti i sredstva za odgovarajuću i učinkovitu provedbu pojedinačnih pritužbi koje im je proslijedilo takvo tijelo putnika u skladu s ovom Uredbom. [Am. 116]

2.  Nacionalna provedbena tijela svake godine na svojim internetskim stranicama objavljuju statistiku svoje aktivnostistatistička izvješća u kojima navode broj i vrstu zaprimljenih pritužbi navodeći pojedinosti ishoda svojih provedbenih mjera, uključujući i izrečene kazne. Navedeno se provodi, za svaku godinu, najkasnije do krajaprvog dana travnja naredne kalendarske godinesljedeće godine. Ta se izvješća stavljaju na raspolaganje i na internetskim stranicama Agencije Europske unije za željeznice. [Am. 117]

3.  Željeznički prijevoznici dostavljaju podatke za kontakt nacionalnom provedbenom tijelu ili tijelima države članice u kojoj posluju.

3.a  Nacionalna provedbena tijela u suradnji s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću provode redovite revizije usluga pomoći koje se pružaju u skladu s ovom Uredbom te objavljuju rezultate u pristupačnim i često korištenim formatima. [Am. 118]

Članak 33.

Postupanje s pritužbama u nacionalnim provedbenim tijelima

1.  Ne dovodeći u pitanje prava potrošača na druge načine pravne zaštite u skladu s Direktivom 2013/11/EU, nakon neuspješne pritužbe željezničkom prijevozniku, prodavaču karata ili upravitelju kolodvora ili infrastrukture u skladu s člankom 28., putnik može uputiti pritužbu provedbenom tijelu. Provedbena tijela obavješćuju žalitelje o njihovu pravu na pritužbu tijelima za alternativno rješavanje sporova kako bi pojedinačno ishodili pravnu zaštitu. Države članice osiguravaju da su provedbena tijela ili tijela za rješavanje pritužbi priznata za druge načine pravne zaštite u skladu s Direktivom 2013/11/EU te da su, ako putnici traže druge načine pravne zaštite, željeznički prijevoznik, prodavač karata i upravitelj kolodvora ili infrastrukture obvezni u tome sudjelovati te je ishod za njih obvezujući i učinkovito se provodi. [Am. 119]

2.  Svaki putnik može nacionalnom provedbenom tijelu ili bilo kojem drugom tijelu koje je za tu svrhu imenovala država članica uputiti pritužbu o navodnom kršenju ove Uredbe. Pritužbe mogu podnositi i organizacije koje predstavljaju skupine putnika. [Am. 120]

3.  Tijelo potvrđuje primitak pritužbe u roku od dva tjedna nakon što ju je primilo. Postupanje s pritužbomRješavanje pritužbe smije trajati najdulje tri mjeseca. U složenim slučajevima tijelo može prema vlastitoj prosudbi produljiti to razdoblje na šest mjeseci. U takvom slučaju mora obavijestiti putnika ili organizaciju koja predstavlja putnike o razlozima za to produljenje produljenja i o očekivanom roku okončanja postupka. Samo slučajevi postupci koji uključuju sudske postupke smiju trajati dulje od šest mjeseci. Ako je tijelo istodobno i tijelo za alternativno rješavanje sporova u smislu Direktive 2013/11/EU, mjerodavni su rokovi iz te Direktive, dok se korištenje internetskog rješavanja sporova u skladu s Uredbom (EU) br. 524/2013 stavlja na raspolaganje u dogovoru sa svim uključenim stranama. [Am. 121]

Postupak rješavanja pritužbi mora biti pristupačan osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću.

4.  S pritužbama putnika o incidentu u koji je umiješan željeznički prijevoznik postupa nacionalno provedbeno tijelo države članice koja je izdala dozvolu tom prijevozniku.

5.  Ako je pritužba podnesena zbog mogućih kršenja koja su počinili upravitelji kolodvora ili upravitelji infrastrukture, nacionalno provedbeno tijelo ono je iz države članice na čijem se državnom području incident dogodio.

6.  U okviru suradnje u skladu s člankom 34. nacionalna provedbena tijela mogu odstupiti od stavaka 4. ili 5. ako je to iz opravdanih razloga, osobito jezika ili boravišta, u interesu putnika.

Članak 33.a

Neovisna tijela za mirenje

Države članice uspostavljaju dobro opremljena neovisna tijela za mirenje koja će biti lako dostupna i pristupačna putnicima u slučaju sukoba sa željezničkim prijevoznicima i prodavačima karata u pogledu provedbe njihovih prava. [Am. 122]

Članak 34.

Razmjena informacija i prekogranična suradnja između nacionalnih provedbenih tijela

1.  Ako su na temelju članaka 31. i 33. imenovana različita tijela, uspostavljaju se mehanizmi za izvješćivanje kako bi se osigurala razmjena informacija među njima, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, kako bi se pomoglo nacionalnom provedbenom tijelu u izvršavanju njegovih nadzornih i provedbenih zadaća te kako bi tijelo koje postupa s pritužbama imenovano na temelju članka 33. moglo prikupiti informacije koje su mu potrebne za razmatranje pojedinačnih pritužbi.

2.  Nacionalna provedbena tijela razmjenjuju informacije o svom radu i o načelima i praksama donošenja odluka radi usklađivanja. Pri tom im pomaže Komisija.

3.  Nacionalna provedbena tijela postupaju s pritužbama kako je utvrđeno u Prilogu IV.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Kazne

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te uključuju, ali nisu ograničene na, minimalnu novčanu kaznu ili postotak godišnjeg prometa predmetnog prijevoznika ili organizacije, ovisno o tome što je više. Države članice izvješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama, te ju je bez odlaganja izvješćuju o svim kasnijim izmjenama koje na njih utječu. [Am. 123]

2.  U okviru suradnje iz članka 34. nacionalno provedbeno tijelo koje je nadležno za potrebe članka 33. stavaka 4. ili 5. na zahtjev nacionalnoga provedbenog tijela koje postupa s pritužbama mora istražiti kršenje ove Uredbe koje je to tijelo utvrdilo te, ako je potrebno, izreći sankcije.

Članak 36.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 37. kako bi:

i.  prilagodila novčane iznose iz članka 13. kretanju inflacije;

ii.  izmijenila priloge I., II. i III. kako bi se uzeli u obzir izmjene Jedinstvenih pravila CIV-a i tehnološki razvoj u predmetnom području.

Članak 37.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 36. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 36. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 36. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 37.a

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. [Am. 124]

Članak 38.

Izvješće

Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi i rezultatima ove Uredbe do ... [pet godina nakon donošenja ove Uredbe].

Izvješće se temelji na informacijama dobivenima u skladu s ovom Uredbom. Izvješće je prema potrebi popraćeno odgovarajućim prijedlozima.

Članak 39.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1371/2007 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOZI

PRILOG I.

Izvod iz Jedinstvenih pravila o ugovoru o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV)

Dodatak A

Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. kako je izmijenjena Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999.

GLAVA II.

ZAKLJUČIVANJE I IZVRŠAVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU

Članak 6.

Ugovor o prijevozu

1.  Ugovorom o prijevozu prijevoznik preuzima prijevoz putnika, a gdje je primjereno, i prijevoz prtljage i vozila, do odredišta te isporuku prtljage i vozila u mjestu odredišta.

2.  Ugovor o prijevozu mora se potvrditi s jednom ili s više karata koje su izdane putniku. Međutim, na temelju članka 9., izostanak, neispravnost ili gubitak karte neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan tim Jedinstvenim pravilima.

3.  Karta je prima facie dokaz o zaključivanju i sadržaju ugovora o prijevozu.

Članak 7.

Karta

1.  Opći uvjeti o prijevozu odredit će formu i sadržaj karte kao i prtljage kao i slova kojima će biti tiskana i ispisana.

2.  Na karti mora biti upisano najmanje sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna kao dokaz o zaključenju i sadržaju ugovora o prijevozu i koja omogućuje putniku da se pozove na prava koja proizlaze iz tog ugovora.

3.  Putnik mora utvrditi nakon primitka karte da je napravljena sukladno naputcima.

4.  Karta se može prenijeti na nekog drugog ako nije izdana na putnikovo ime i ako putovanje još nije započelo.

5.  Karta se može izdati i u formi elektronički registriranih podataka koji se mogu pretvoriti u čitljive pisane simbole. Postupak u registraciji i tretmanu podataka mora biti ekvivalentan s funkcionalnog stajališta, posebno glede dokazne valjanosti karte koja je predstavljena tim podacima.

Članak 8.

Plaćanje i naknada prijevozne cijene

1.  Ovisno o suprotnom sporazumu između putnika i prijevoznika, cijena prijevoza plaća se unaprijed.

2.  Opći uvjeti o prijevozu određuju prema kojim uvjetima se realizira naknada za cijenu prijevoza.

Članak 9.

Pravo na prijevoz. Isključenje iz prijevoza

1.  Putnik, od početka putovanja, mora posjedovati valjanu kartu i pokazati je pri pregledu karata. Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti

(a)  da putnik koji ne pokaže valjanu kartu, mora platiti, osim cijene karte, i nadoplatu;

(b)  da se od putnika koji odbije platiti naknadu za prijevoz ili nadoplatu pošto se to od njega zatraži može zahtijevati da prekine putovanje;

(c)  ako i pod kojima uvjetima se naplaćuje nadoknada.

2.  Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti da putnici

(a)  koji predstavljaju opasnost za sigurnost dobrog funkcioniranja prometovanja ili zbog sigurnosti drugih putnika,

(b)  koji uznemiruje ostale putnike na nepodnošljiv način,

budu isključeni iz prometa ili se može zahtijevati da te osobe prekinu putovanje i da nemaju pravo na povrat cijene karte ili drugih naknada za prijevoz predane prtljage koju su možda platili.

Članak 10.

Ispunjavanje administrativnih formalnosti

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traži carina ili druge administrativne vlasti.

Članak 11.

Otkazivanje i kašnjenje vlakova. Propuštene veze

Prijevoznik mora, kad je to potrebno, potvrditi na karti da je vlak otkazan ili da je propuštena veza.

GLAVA III.

PRIJEVOZ PRIRUČNE PRTLJAGE, ŽIVOTINJA, PREDANE PRTLJAGE I VOZILA

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 12.

Prihvatljivi predmeti i životinje

1.  Putnik može sa sobom ponijeti predmete kojima se lako rukuje (priručna prtljaga) kao i žive životinje, sukladno s Općim uvjetima prijevoza. Osim toga, može sa sobom ponijeti i velike predmete, sukladno s posebnim odredbama, sadržanim u Općim uvjetima prijevoza. Predmeti i životinje koji bi mogli smetati ili uznemirivati putnike ili izazvati štetu, neće se dopustiti kao priručna prtljaga.

2.  Putnik može otpremiti predmete ili životinje kao predanu prtljagu, sukladno s Općim uvjetima prijevoza.

3.  Prijevoznik može dopustiti prijevoz vozila prigodom prijevoza putnika sukladno posebnim odredbama, sadržanima u Općim uvjetima prijevoza.

4.  Željeznički prijevoz opasnih tvari u priručnoj prtljazi, predanoj prtljazi, u vozilima ili na njima, sukladno s ovom glavom, mora biti u skladu s Uredbom o prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID).

Članak 13.

Pregled

1.  Kad postoji valjan razlog za sumnju glede poštivanja uvjeta za prijevoz, prijevoznik ima pravo provjeriti zadovoljavaju li predmeti (priručna prtljaga, predana prtljaga, vozila uključujući i njihov teret) i životinje uvjete prijevoza, osim ako zakoni i propisi države u kojoj bi se trebala obaviti provjera zabranjuju takvu provjeru. Putnika se mora pozvati da prisustvuje provjeri. Ako se ne pojavi ili se do njega ne može doći, prijevoznik mora imati dva nezavisna svjedoka.

2.  Ako se utvrdi da uvjeti za prijevoz nisu poštovani, prijevoznik može zatražiti da putnik plati troškove provjere.

Članak 14.

Ispunjavanje administrativnih formalnosti

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traže carinske ili druge vlasti kada u prijevozu ima predmete (priručnu prtljagu, predanu prtljagu, vozila uključujući i njihov teret) ili životinje. On prisustvuje pregledu tih predmeta, osim ako nije drukčije predviđeno zakonom i propisima svake države.

Poglavlje II.

Priručna prtljaga i životinje

Članak 15.

Nadzor

Putnik je sam odgovoran za nadzor svoje priručne prtljage i životinja koje vodi sa sobom.

Poglavlje III.

Predana prtljaga

Članak 16.

Predaja prtljage

1.  Ugovorne obveze vezane uz otpremu predane prtljage moraju se utvrditi prtljažnicom koja se izdaje putniku.

2.  Prema članku 22., nedostatak, neispravnost ili gubitak prtljažnice ne djeluje na postojanje ili valjanost sporazuma vezanih uz otpremu predane prtljage, koji ostaju podložni ovim Jedinstvenim pravilima.

3.  Potvrda o predaji prtljage je prima facie dokaz o predaji prtljage i uvjetima prijevoza.

4.  Ako nema dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je predana prtljaga, kad je preuzima prijevoznik, očigledno u dobrom stanju i da broj i količina predmeta prtljage odgovara stavkama u potvrdi o predanoj prtljazi.

Članak 17.

Prtljažnica

1.  Opći uvjeti o prijevozu određuju formu i sadržaj prtljažnice kao i jezik i slova kojima je tiskana i ispunjena. Članak 7. stavak 5. vrijedi mutatis mutandis.

2.  Na prtljažnici mora biti upisano barem sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze o otpremi predane prtljage koja omogućuje putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.

3.  Putnik mora utvrditi nakon primitka prtljažnice da je napravljena sukladno s njegovim naputcima.

Članak 18.

Prijava i prijevoz

1.  Osim ako Opći uvjeti o prijevozu ne predviđaju drukčije, prtljaga se predaje samo uz predočenje karte koja vrijedi barem do odredišta prtljage. U drugom pogledu predaja prtljage obavlja se sukladno s važećim propisima u mjestu otpreme.

2.  Kad Opći uvjeti o prijevozu predviđaju da se prtljaga može prihvatiti za prijevoz bez predočenja karte, propisi ovih Jedinstvenih pravila kojima se utvrđuju prava i obveze putnika glede predaje prtljage, primjenjuju se mutatis mutandis na pošiljatelja predane prtljage.

3.  Prijevoznik može otpremiti predanu prtljagu drugim vlakom, drugim oblikom prijevoza ili drugim pravcem od onoga koji koristi putnik.

Članak 19.

Plaćanje naknada za prijevoz predane prtljage

Ovisno o suprotnom ugovoru između putnika i prijevoznika, naknada za prijevoz predane prtljage plaća se prigodom predaje.

Članak 20.

Obilježavanje predane prtljage

Putnik mora označiti svaki predmet prijavljene prtljage na vidljivom mjestu, na relativno trajan i čitljiv način, tako da naznači:

(a)  svoje ime i adresu;

(b)  odredište.

Članak 21.

Pravo raspolaganja predanom prtljagom

1.  Ako okolnosti dopuste i ako to nije u suprotnosti s carinskim ili zahtjevima drugih administrativnih vlasti, putnik može zatražiti da mu se vrati prtljaga na mjestu predaje uz predaju potvrde o predaji prtljage i, ako to traže Opći uvjeti o prijevozu, uz predočenje karte.

2.  Opći uvjeti o prijevozu mogu sadržavati i druge propise glede prava raspolaganja predanom prtljagom, posebno promjene glede odredišta i mogućih financijskih posljedica koje treba snositi putnik.

Članak 22.

Isporuka

1.  Predana prtljaga isporučuje se nakon predaje prtljažnice i, ako je primjenjivo, nakon plaćanja iznosa koji se procijeni za pošiljku.

Prijevoznik ima pravo, ali nije obvezan, provjeriti ima li nositelj prtljažnice pravo podignuti pošiljku.

2.  Smatrat će se da je roba isporučena nositelju prtljažnice, sukladno s važećim propisima na mjestu isporuke:

(a)  ako je prtljaga uručena carinskim ili gradskim poreznim službenicima, u njihovim prostorijama ili skladištu, kad ne podliježu kontroli prijevoznika;

(b)  ako su žive životinje predane trećoj strani.

3.  Nositelj (vlasnik) prtljažnice može zatražiti isporuku prtljage u mjestu odredišta nakon isteka dogovorenog vremena i, gdje je primjenjivo, vremena potrebnog za postupak carinskih i drugih administrativnih vlasti.

4.  Ako ne preda prtljažnicu, prijevoznik je obvezan isporučiti prtljagu samo osobi koja može dokazati svoje pravo na to; ako se čini da je dokaz nedostatan, prijevoznik može zatražiti osiguranje.

5.  Prtljaga se isporučuje u mjestu odredišta na koje je predana.

6.  Nositelj prtljažnice čija prtljaga nije isporučena može zatražiti da se potvrdi dan i vrijeme kad je zatražio isporuku, a u skladu sa st. 3.

7.  Ovlaštena osoba može odbiti prihvatiti prtljagu ako prijevoznik ne udovolji njezinu zahtjevu da obavi pregled predane prtljage, kako bi utvrdio bilo kakvu navodnu štetu.

8.  U svakom drugom pogledu isporuka prtljage provodi se u skladu s važećim odredbama u mjestu odredišta.

Poglavlje IV.

Vozila

Članak 23.

Uvjeti prijevoza

Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, moraju specificirati posebno uvjete kojima se određuje prihvaćanje za prijevoz, registracija, utovar i prijevoz, istovar i isporuka kao i obveze putnika.

Članak 24.

Potvrda o prijevozu

1.  Ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila moraju se utvrditi potvrdom o prijevozu koja se izdaje putniku. Potvrda o prijevozu može se uključiti u putnikovu kartu.

2.  Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, odredit će formu i sadržaj potvrde o prijevozu kao i jezika i slova kojima će biti tiskana i ispisana. Članak 7. stavak 5. vrijedi mutatis mutandis.

3.  Na potvrdi o prijevozu mora biti upisano barem sljedeće:

(a)  prijevoznik ili prijevoznici;

(b)  izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV;

(c)  svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila i koje omogućuju putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.

4.  Putnik mora utvrditi nakon primitka potvrde o prijevozu da je napravljena sukladno njegovim naputcima.

Članak 25.

Mjerodavno pravo

Ovisno o odredbama ovog poglavlja, odredbe poglavlja III. koje se odnose na prijevoz prtljage vrijede i za vozila.

GLAVA IV.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

Poglavlje I.

Odgovornost u slučaju smrti ili osobne ozljede putnika

Članak 26.

Temelj odgovornosti

1.  Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu koja proizlazi iz usmrćenja, osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika, koja je rezultat nezgode proizišle iz prometovanja željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u željezničkom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega, bez obzira na korištenu željezničku infrastrukturu.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti:

(a)  ako je nezgoda izazvana okolnostima koje nisu vezane uz željeznički promet i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti;

(b)  u mjeri u kojoj je za nezgodu kriv putnik;

(c)  ako je nezgoda posljedica ponašanja treće osobe i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo, koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći, te čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu ne smatra se trećom stranom; neće djelovati na pravo na kompenzaciju.

3.  Ako je nezgoda posljedica ponašanja treće strane i ako unatoč tome prijevoznik nije posve oslobođen svoje odgovornosti, sukladno st. 2. točki (c), prijevoznik će biti odgovoran u potpunosti do granice postavljene u ovim Jedinstvenim pravilima, ali ne dovodeći u pitanje bilo koje pravo naknade koje prijevoznik može imati prema trećoj strani.

4.  Ova Jedinstvena pravila neće djelovati na bilo koju odgovornost koju snosi prijevoznik u slučajevima predviđenima u st. 1.

5.  Ako prijevoz, koji se ravna samo prema jednom ugovoru o prijevozu, obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji je obvezan na temelju ugovora o prijevozu osigurati usluge prijevoza tijekom kojega se dogodi nezgoda, bit će odgovoran u slučaju usmrćenja i osobne povrede putnika. Kad uslugu prijevoza nije osigurao prijevoznik nego zamjenski prijevoznik, dvojica prijevoznika bit će solidarno odgovorni, sukladno ovim Jedinstvenim pravilima.

Članak 27.

Odšteta u slučaju usmrćenja

1.  U slučaju usmrćenja putnika, odšteta obuhvaća:

(a)  sve potrebne troškove vezane uz smrt, posebno troškove transporta tijela i pogrebne troškove;

(b)  ako smrt ne nastupi odmah, odštetu predviđenu u članku 28.

2.  Ako su zbog smrti putnika, osobe koje je on morao ili je imao pravnu obvezu uzdržavati, lišene njegove potpore, te osobe također će biti obeštećene za taj gubitak. U pravu na tužbu za odštetu od strane osoba koje je putnik uzdržavao, a da nije na to bio pravno obvezan, ravnat će se prema nacionalnim zakonima.

Članak 28.

Odšteta u slučaju osobne povrede

U slučaju osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika odšteta obuhvaća:

(a)  sve potrebne troškove posebno liječenja i transporta;

(b)  naknadu za financijske gubitke, zbog potpune ili djelomične radne nesposobnosti ili povećanih potreba

Članak 29.

Nadoknada za ostale tjelesne povrede

Nacionalno pravo utvrđuje hoće li i u kojem stupnju prijevoznik morati platiti odštetu za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28.

Članak 30.

Oblik i iznos odštete u slučaju usmrćenja ili osobne povrede

1.  Za odštetu na temelju članka 27. st. 2. i članka 28. točke (b) bit će dodijeljen paušalan iznos. Međutim, ako nacionalni zakoni dopuštaju plaćanje rente, odšteta će biti nadoknađena u tom obliku ako to zatraže oštećeni putnik ili osobe navedene u članku 27. st. 2.

2.  znos odštete koji se dodjeljuje na temelju st. 1. utvrdit će se sukladno s nacionalnim pravom. Međutim, u svrhu ovih Jedinstvenih pravila, gornja granica po putniku utvrđuje se na 175 000 obračunskih jedinica, kao paušalan iznos ili u godišnjoj renti koja odgovara tom iznosu, tamo gdje nacionalno pravo predviđa gornji iznos koji je manji od tog iznosa.

Članak 31.

Drugi oblici prijevoza

1.  Ovisno o st. 2., odredbe koje se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, ne važe za gubitak ili štetu nastalu tijekom prijevoza koji, sukladno s ugovorom o prijevozu, nije bio prijevoz željeznicom.

2.  Međutim, kad se željeznička vozila prevoze trajektom, odredbe koje se odnose na odgovornost u slučaju smrti ili osobne povrede putnika, vrijede za gubitke i štete predviđene člankom 26. st. 1. i člankom 33. st. 1., kao rezultat nezgode izazvane prometovanjem željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u rečenom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega.

3.  Kad je zbog izvanrednih okolnosti privremeno obustavljeno prometovanje željeznice i putnici se prevoze drugim oblicima prijevoza, prijevoznik je odgovoran na temelju ovih Jedinstvenih pravila.

Poglavlje II.

Odgovornost u slučaju nepridržavanja voznog reda

Članak 32.

Odgovornost u slučaju otkazivanja, kašnjenja ili propuštene veze

1.  Prijevoznik je odgovoran putniku za gubitak ili štetu koja je rezultat činjenice što se zbog otkazivanja, kašnjenja ili propuštene veze, njegovo putovanje ne može nastaviti istog dana ili što se nastavak putovanja istog dana ne može razložno tražiti zbog danih okolnosti. Štete obuhvaćaju razložne troškove smještaja kao i razložne troškove nastale zbog potrebe obavješćivanja osoba koje čekaju putnike.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti kad se otkazivanje, kašnjenje ili propuštanje veze pripisuje nekom od sljedećih uzroka:

(a)  okolnostima koje nisu povezane s prometovanjem željeznice koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo za posebne okolnosti slučaja, nije mogao izbjeći niti je mogao spriječiti posljedice,

(b)  putnikovoj krivnji ili

(c)  ponašanju treće osobe koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu ne smatra se trećom stranom; neće djelovati na pravo na kompenzaciju.

3.  Nacionalno pravo utvrđuje hoće li i u kojem stupnju prijevoznik morati platiti odštetu za povredu, osim one predviđene u st. 1. Ovom odredbom ne dovodi se u pitanje članak 44.

Poglavlje III.

Odgovornost u pogledu priručne prtljage, životinja, predane prtljage i vozila

ODJELJAK 1.

Priručna prtljaga i životinje

Članak 33.

Odgovornost

1.  U slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, prijevoznik je također odgovoran za gubitak ili štetu, kao rezultat potpunog ili djelomičnoga gubitka ili oštećenja predmeta koje je putnik imao na sebi ili kod sebe kao priručnu prtljagu; to se također odnosi na životinje koje je putnik poveo sa sobom. Članak 26. vrijedi mutatis mutandis.

2.  U svakom drugom pogledu prijevoznik neće biti odgovoran za ukupan ili djelomičan gubitak, odnosno štetu predmeta, priručne prtljage i životinja ili samo jednog, koji su briga putnika na temelju članka 15. osim ako je gubitak ili šteta izazvana krivnjom prijevoznika. Drugi članci pod glavom IV., uz izuzetak članka 51., i glava VI. ne primjenjuju se u ovom slučaju.

Članak 34.

Granica odštete u slučaju gubitka ili oštećenja predmeta

Kada je prijevoznik odgovoran na temelju članka 33. st. 1., on mora platiti odštetu do granice od 1 400 obračunskih jedinica po putniku.

Članak 35.

Izuzimanje odgovornosti

Prijevoznik neće biti odgovoran putniku za gubitak ili štetu nastalu zbog toga što se putnik ne pridržava formalnosti potrebnih prema carinskim ili drugim administrativnim vlastima.

ODJELJAK 2.

Predana prtljaga

Članak 36.

Temelj odgovornosti

1.  Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu nastalu od potpunog ili djelomičnoga gubitka ili štete predane prtljage između vremena kad ju je prijevoznik preuzeo i vremena isporuke, kao i zbog kašnjenja isporuke.

2.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak, šteta ili kašnjenje isporuke, bilo izazvano krivnjom putnika zbog upute koju je dao putnik, a ne kao rezultat greške prijevoznika, inherentnom greškom predane prtljage ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti.

3.  Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat specijalnog rizika koji je inherentan jednoj ili nekolicini sljedećih okolnosti:

(a)  nedostatku ambalaže ili njezinoj neadekvatnosti;

(b)  posebnoj prirodi prtljage;

(c)  ako se pošiljka sastoji od predmeta neprihvatljivih za prijevoz.

Članak 37.

Teret dokaza

1.  Teret dokaza da je gubitak, šteta ili kašnjenje s isporukom bilo izazvano jednim od uzroka navedenih u članku 36. st. 2., ostaje na prijevozniku.

2.  Kad prijevoznik, vodeći računa o okolnostima pojedinog slučaja, utvrdi da su gubitak ili šteta mogli nastati zbog jednog ili više posebnih rizika spomenutih u članku 36. st. 3., smatrat će se da su tako i nastali. Ovlaštena osoba, međutim, imat će pravo dokazati da se gubitak ili šteta ne mogu pripisati u potpunosti ili djelomično jednom od tih rizika.

Članak 38.

Uzastopni prijevoznici

Ako prijevoz koji se obavlja prema jednom ugovoru obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, svaki naredni prijevoznik, samim činom preuzimanja prtljage s prtljažnicom ili vozila s potvrdom o prijevozu, postaje ugovornom stranom ugovora o prijevozu, s obzirom na otpremu prtljage ili prijevoza vozila, sukladno s uvjetima prtljažnice ili potvrde o prijevozu i preuzima obveze koje iz toga proizlaze. U tom slučaju svaki će prijevoznik biti odgovoran za prijevoz tijekom čitavog puta do isporuke.

Članak 39.

Zamjenski prijevoznik

1.  Kad prijevoznik povjeri prijevoz, potpuno ili djelomice, zamjenskom prijevozniku, bilo na temelju prava prema ugovoru o prijevozu da to čini ili ne, prijevoznik ipak ostaje odgovoran glede čitavog prijevoza.

2.  Sve odredbe ovih Jedinstvenih pravila prema kojima se prosuđuje odgovornost prijevoznika, vrijede i za odgovornost zamjenskog prijevoznika za prijevoz koji on obavlja. Članak 48. i članak 52. primjenjuju se ako se povede postupak protiv službenika ili bilo koje druge osobe koju koristi zamjenski prijevoznik u obavljanju prijevoza.

3.  Svaki posebni ugovor prema kojem prijevoznik preuzima obveze koje ne nameću ova Jedinstvena pravila ili se odriče prava dodijeljenih ovim Jedinstvenim pravilima, neće imati učinka u pogledu zamjenskog prijevoznika koji ih nije izričito i u pisanom obliku prihvatio. Bilo da ga je zamjenski prijevoznik prihvatio ili ne, prijevoznik svejedno ostaje vezan tim obvezama ili odreknućem prava koja proizlaze iz tog posebnog ugovora.

4.  Gdje su i prijevoznik i zamjenski prijevoznik odgovorni i do mjere u kojoj su odgovorni, njihova je odgovornost solidarna.

5.  Ukupan iznos odštete koju plaća prijevoznik, zamjenski prijevoznik i njegovi zaposlenici, kao i druge osobe čije usluge oni koriste u obavljanju prijevoza, neće prelaziti iznose predviđene ovim Jedinstvenim pravilima.

6.  Ovaj članak ne ugrožava prava na naknadu koja mogu postojati između prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 40.

Pretpostavka gubitka

1.  Osoba koja ima pravo, može bez davanja daljnjih dokaza, smatrati jedan predmet prtljage izgubljenim ako joj se ne isporuči ili stavi na raspolaganje u roku 14 dana pošto je zatražila isporuku, u skladu s člankom 22. st. 3.

2.  Ako se predmet za koji se smatralo da je izgubljen, vrati u roku godine dana nakon zahtjeva za njegovom isporukom, prijevoznik mora obavijestiti osobu koja ima na njega pravo, ako je njezina adresa poznata ili utvrđena.

3.  U roku trideset dana nakon primitka obavijesti spomenute u st. 2., osoba koja ima pravo može zatražiti da joj se isporuči predmet prtljage. U tom slučaju mora platiti troškove za prijevoz predmeta od mjesta konsignacije do mjesta gdje je izvršena isporuka i refundirati odštetu umanjenu, gdje je primjenjivo, za sve troškove koji su tu uključeni. Međutim, zadržava pravo da zatraži odštetu za kašnjenje isporuke na temelju članka 43.

4.  Ako se nađeni predmet prtljage ne zatraži u roku naznačenom u st. 3. ili ako se predmet nađe nakon više od godine dana nakon zahtjeva za isporukom, prijevoznik može njime raspolagati sukladno sa zakonima i odredbama na snazi u mjestu gdje se nalazi predmet prtljage.

Članak 41.

Odšteta za gubitak

1.  U slučaju potpunog ili djelomičnoga gubitka predane prtljage, prijevoznik mora platiti, uz izuzetak svih drugih odšteta:

(a)  ako je iznos gubitka ili pretrpljene štete dokazan, odštetu koja je jednaka tom iznosu, ali koja ne prelazi 80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 1 200 obračunskih jedinica po komadu prtljage;

(b)  ako iznos gubitka ili pretrpljene štete nije utvrđen, odštetu od 20 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 300 obračunskih jedinica po komadu prtljage.

Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage određen je Općim uvjetima o prijevozu.

2.  Prijevoznik, osim toga, mora nadoknaditi cijenu prijevoza prtljage kao i ostale iznose vezane uz prijevoz izgubljenog komada prtljage, kao i već plaćene carine i trošarine.

Članak 42.

Naknada za štetu

1.  U slučaju oštećenja predane prtljage, prijevoznik mora platiti odštetu koja je jednaka gubitku vrijednosti prtljage, izuzevši sve druge štete.

2.  Odšteta ne prelazi:

(a)  ako je prtljaga izgubila na vrijednosti uslijed oštećenja, iznos koji bi bio plativ u slučaju potpunog gubitka;

(b)  ako je samo dio prtljage izgubio na vrijednosti zbog oštećenja, iznos koji bi bio plativ da je taj dio bio izgubljen.

Članak 43.

Naknada za kašnjenje isporuke

1.  U slučaju kašnjenja isporuke predane prtljage, prijevoznik mora platiti za svako razdoblje od dvadeset četiri sata pošto je zatražena isporuka, ali za maksimum od četrnaest dana:

(a)  ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, odštetu koja je jednaka iznosu gubitka ili štete do maksimuma od 0,80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 14 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem;

(b)  ako osoba koja ima pravo ne dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, odštetu od 0,14 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 2,80 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem.

Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage, određen je Općim uvjetima o prijevozu.

2.  U slučaju potpunog gubitka prtljage, odšteta predviđena u st. 1. neće se platiti uz onu predviđenu u članku 41.

3.  U slučaju djelomičnoga gubitka prtljage, odšteta predviđena st. 1. platit će se glede onoga dijela prtljage koji nije izgubljen.

4.  U slučaju štete za prtljagu koja nije rezultat zakašnjele isporuke, odšteta predviđena u st. 1. bit će plaćena, gdje je primjenjivo, uz onu predviđenu člankom 42.

5.  Ni u jednom slučaju, odšteta prema st. 1. zajedno s onom koja se plaća prema člancima 41. i 42. ne smije prelaziti odštetu koja bi se platila u slučaju potpunoga gubitka prtljage.

ODJELJAK 3.

Vozila

Članak 44.

Odšteta za kašnjenje

1.  U slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku ili kašnjenju u isporuci vozila, prijevoznik mora, ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpjela gubitak ili štetu, platiti odštetu koja ne prelazi iznos cijene prijevoza.

2.  Ako u slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku, osoba koja ima pravo odluči da ne nastavi s ugovorom o prijevozu, cijena prijevoza joj se vraća. Osim toga, ako osoba koja ima pravo dokaže da je gubitak ili šteta pretrpljena zbog kašnjenja, može zatražiti odštetu koja ne prelazi cijenu prijevoza.

Članak 45.

Odšteta za gubitak

U slučaju potpunog ili djelomičnoga gubitka vozila, odšteta koja se plaća osobi koja ima pravo za dokazani gubitak ili štetu, obračunava se na temelju uobičajene vrijednosti vozila. Ona ne prelazi 8 000 obračunskih jedinica. Puna ili prazna prikolica smatrat će se odvojenim vozilom.

Članak 46.

Odgovornost glede drugih predmeta

1.  Glede predmeta ostavljenih u vozilu ili u spremniku (primjerice, za prtljagu ili skije) pričvršćenom na vozilo, prijevoznik je odgovoran samo za gubitak ili štetu izazvanu njegovom krivnjom. Ukupni iznos odštete ne smije prelaziti 1 400 obračunskih jedinica.

2.  Kad je riječ o predmetima pričvršćenim izvana na vozilo, uključujući spremnike spomenute u st. 1., prijevoznik je odgovoran glede predmeta smještenih izvan vozila samo ako se dokaže da je gubitak ili šteta rezultat propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno da izazove taj gubitak ili štetu, bilo zbog nemara i znajući da će vjerojatno doći do toga gubitka ili štete.

Članak 47.

Mjerodavno pravo

Ovisno o odredbama ovog dijela, odredbe dijela 2. vezane uz odgovornost za prtljagu važe i za vozila.

Poglavlje IV.

Opće odredbe

Članak 48.

Gubitak prava na traženje granica odgovornosti

Granice odgovornosti predviđene ovim Jedinstvenim pravilima kao i odredbe nacionalnog prava, koje ograničavaju granicu odštete na fiksan iznos, ne vrijede ako se dokaže da su gubitak ili šteta nastali zbog propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno kako bi izazvao taj gubitak ili štetu, bilo iz nemara i znajući da će rezultat vjerojatno biti takav gubitak ili šteta.

Članak 49.

Konverzija i kamate

1.  Tamo gdje obračun odštetnog iznosa traži konverziju iznosa izraženih u stranoj valuti, konverzija se obavlja prema tečaju važećem na dan i u mjestu plaćanja odštete.

2.  Osoba koja ima pravo može tražiti kamate na odštetni iznos, obračunate po stopi od pet posto godišnje, od dana zahtjeva navedenog u članku 55. ili, ako nije postavljen zahtjev, od dana kad je pokrenut pravni postupak.

3.  Međutim, u slučaju odštete koja se plaća na temelju članaka 27. i 28., kamate se obračunavaju tek od dana kad su se događaji odnosni za procjenu iznosa dogodili, ako je taj dan kasniji od dana zahtjeva ili dana kad je pokrenut pravni postupak.

4.  U slučaju prtljage, kamate se plaćaju samo ako odštetni iznos prelazi 16 obračunskih jedinica prema prtljažnici.

5.  U slučaju prtljage, ako osoba koja ima prava ne preda prijevozniku u razumnom mu danom roku prateću dokumentaciju, potrebnu za rješavanje zahtjeva, neće se obračunavati kamate između isteka danog roka i stvarne predaje te dokumentacije.

Članak 50.

Odgovornost u slučaju nuklearnih incidenata

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti na temelju ovih Jedinstvenih pravila za gubitak ili štetu izazvanu nuklearnim incidentom kad je operator nuklearne instalacije ili neka druga osoba koja ga zamjenjuje, odgovorna za gubitak ili štetu na temelju zakona i propisa države koja određuje odgovornost u području nuklearne energije.

Članak 51.

Osobe za koje je odgovoran prijevoznik

Prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe čije usluge koristi u obavljanju prijevoza, kad ti službenici ili druge osobe djeluju u okviru svojih dužnosti. Upravitelji željezničke infrastrukture na kojoj se prijevoz obavlja smatraju se osobama čije usluge prijevoznik koristi za obavljanje prijevoza.

Članak 52.

Ostale radnje

1.  U svim slučajevima gdje ova Jedinstvena pravila vrijede, svaka radnja glede odgovornosti, po bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti protiv prijevoznika samo prema uvjetima i ograničenjima navedenima u ovim Jedinstvenim pravilima.

2.  Isto vrijedi za svaki postupak pokrenut protiv onih službenika i drugih osoba za koje je prijevoznik odgovoran na temelju članka 51.

GLAVA V.

ODGOVORNOST PUTNIKA

Članak 53.

Posebna načela odgovornosti

Putnik je odgovoran prijevozniku za svaki gubitak ili štetu:

(a)  kao rezultat neispunjavanja obveza prema:

1.  člancima 10., 14. i 20.,

2.  posebnim odredbama za prijevoz vozila, sadržanim u Općim uvjetima o prijevozu,

3.  Uredbi o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID),

(b)  izazvanu predmetima i životinjama koje ima sa sobom, osim ako ne dokaže da je gubitak ili šteta izazvana okolnostima koje on nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti, unatoč ponašanju savjesnog putnika. Ta odredba nema utjecaja na odgovornost prijevoznika na temelju članka 26. i članka33. st. 1.

GLAVA VI.

POZIVANJE NA PRAVA

Članak 54.

Utvrđivanje djelomičnoga gubitka ili štete

1.  Kad prijevoznik otkrije ili pretpostavi djelomičan gubitak ili štetu predmeta koji prevozi i za koji je odgovoran prijevoznik (prtljaga, vozila), odnosno, kad to utvrdi osoba koja ima pravo, prijevoznik mora odmah i ako je moguće u nazočnosti osobe koja ima pravo, sastaviti izvješće prema prirodi gubitka ili štete, stanju predmeta i, ako je moguće, opsegu štete ili gubitka, njezinom uzroku i vremenu kad se dogodila.

2.  Kopija izvješća mora se besplatno dati osobi koja ima pravo.

3.  Ako osoba koja ima pravo, ne prihvati činjenice iznesene u izvješću, ona može zatražiti da se stanje prtljage ili vozila kao i uzrok i iznos gubitka odnosno štete utvrdi od strane stručnjaka kojeg imenuju ili ugovorne stranke ugovora o prijevozu, sud ili tribunal. Postupak što slijedi ravnat će se prema zakonima i propisima države u kojoj se obavlja utvrđivanje.

Članak 55.

Potraživanja

1.  Potraživanja koja se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, moraju se predati u pisanom obliku prijevozniku protiv kojeg se pokreće postupak. U slučaju prijevoza prema jednom ugovoru, a koji obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, potraživanja se također mogu postaviti protiv prvog ili posljednjeg prijevoznika kao i protiv prijevoznika koji ima glavno mjesto poslovanja ili poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu u državi gdje putnik ima stalno ili uobičajeno boravište.

2.  Ostala potraživanja koja se odnose na ugovor o prijevozu bit će dana prijevozniku u pisanom obliku navedenom u članku 56. stavcima 2. i 3.

3.  Dokumenti koje osoba koja ima pravo smatra potrebnim priložiti zahtjevu, mogu se dati u originalu ili njihove preslike, gdje je primjenjivo, s tim da preslike moraju biti valjano ovjerene ako to traži prijevoznik. Nakon rješenja zahtjeva, prijevoznik može zatražiti predaju karte, prtljažnice i potvrde o prijevozu.

Članak 56.

Prijevoznici protiv kojih se može pokrenuti postupak

1.  Postupak temeljen na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, može se pokrenuti samo protiv prijevoznika koji je odgovoran na temelju članka 26. st. 5.

2.  Ovisno o st. 4. postupci koje mogu pokrenuti putnici na temelju ugovora o prijevozu mogu se pokrenuti protiv prvog prijevoznika, posljednjeg prijevoznika ili prijevoznika koji je obavljao dio prijevoza na kojem se događaj zbog kojeg se pokreće postupak dogodio.

3.  Kad prijevoz obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji mora isporučiti prtljagu ili vozilo, mora biti, uz njegov pristanak upisan na prtljažnici ili potvrdi o prijevozu, a postupak se može povesti protiv njega, sukladno st. 2. čak i ako nije primio prtljagu ili vozilo.

4.  Postupak za povrat iznosa plaćenog na temelju ugovora o prijevozu može se pokrenuti protiv prijevoznika koji je primio taj iznos ili protiv prijevoznika u čije ime je novac primljen.

5.  Postupak se može pokrenuti protiv prijevoznika osim onih specificiranih stavcima 2. i 4. kad se pokreće putem protutužbe ili putem izuzeća u postupku koji se odnosi na glavni zahtjev temeljen na istom ugovoru o prijevozu.

6.  U onoj mjeri u kojoj se ova Jedinstvena pravila odnose na zamjenskog prijevoznika, može se i protiv njih pokrenuti postupak.

7.  Ako tužitelj ima izbor između nekoliko prijevoznika, njegovo pravo izbora gasi se čim je pokrenuo postupak protiv jednog od njih; to također vrijedi ako tužitelj ima izbor između jednog ili više prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 58.

Gašenje prava na postupak u slučaju usmrćenja ili osobne povrede

1.  Svako pravo osobe na pokretanje postupka, koja ima pravo temeljeno na odgovornosti prijevoznika, u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, gasi se ako osoba koja ima pravo ne podnese jednom od prijevoznika, kojemu se može uputiti zahtjev sukladno s člankom 55. st. 1., obavijest o nezgodi putnika u roku od dvanaest mjeseci otkad je saznao za gubitak ili štetu. Tamo gdje osoba koja ima pravo usmenim putem obavijesti prijevoznika o nezgodi, prijevoznik će joj dati potvrdu o toj usmenoj obavijesti.

2.  Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se:

(a)  ako u roku predviđenom u st. 1. osoba koja ima pravo podnese zahtjev jednom od prijevoznika određenih u članku 55. st. 1.;

(b)  ako je u roku predviđenom u st. 1. prijevoznik koji je odgovoran saznao za nezgodu putnika na neki drugi način;

(c)  ako obavijest o nezgodi nije dana ili je dana kasnije zbog okolnosti za koje osoba koja ima pravo nije odgovorna;

(d)  ako osoba koja ima pravo dokaže da je nezgoda nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 59.

Gašenje prava na pokretanje postupka zbog prijevoza prtljage

1.  Preuzimanje prtljage od strane osobe koja ima prava gasi sva prava na pokretanje postupka protiv prijevoznika koja proizlaze iz ugovora o prijevozu u slučaju djelomičnoga gubitka ili štete ili kašnjenja isporuke.

2.  Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se:

(a)  u slučaju djelomičnoga gubitka ili štete ako:

1.  je gubitak ili šteta utvrđena sukladno s člankom 54. prije preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima prava;

2.  utvrđivanje koje je trebalo provesti sukladno s člankom 54. nije obavljeno isključivo krivnjom prijevoznika;

(b)  u slučaju gubitka ili štete koja nije očigledna i čije je postojanje utvrđeno nakon preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima pravo, ako ona

1.  zatraži utvrđivanje sukladno s člankom 54. odmah nakon što je otkrila gubitak ili štetu ali najkasnije tri dana nakon preuzimanja prtljage,

2.  dokaže da se gubitak ili šteta dogodila između vremena preuzimanja prtljage od strane prijevoznika i vremena isporuke;

(c)  u slučaju kašnjenja s isporukom, ako osoba koja ima pravo, u roku od dvadeset jedan dan zatraži svoja prava u odnosu na prijevoznike specificirane u članku 56. st. 3.;

(d)  ako osoba koja ima prava dokaže da je gubitak ili šteta nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 60.

Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka

1.  Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka za štete temeljene na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika je:

(a)  u slučaju putnika tri godine od dana nezgode;

(b)  u slučaju drugih osoba koje imaju prava, tri godine od dana nakon smrti putnika, uz maksimum od pet godina od dana nakon nezgode.

2.  Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka na temelju ugovora o prijevozu je godina dana. Ipak, taj rok je dvije godine, u slučaju postupka za gubitak ili štetu nastalu zbog propusta koji je počinjen namjerno da bi izazvao takav gubitak ili štetu, odnosno zbog nemara ali znajući da će doći do toga gubitka ili štete.

3.  Zakonski određen vremenski rok predviđen u st. 2. važi za postupke:

(a)  za odštetu za totalni gubitak od četrnaestog dana nakon isteka roka predviđenog u članku 22. st. 3.;

(b)  za odštetu za djelomični gubitak, štetu ili kašnjenje isporuke od dana kad je isporuka izvršena;

(c)  u svim drugim slučajevima koji uključuju prijevoz putnika, od dana isteka valjanosti karte.

Dan naznačen za početak zakonski određenog vremenskog roka nije uključen u taj rok.

4.  […]

5.  […]

6.  U ostalim slučajevima, suspenzija i prekid zakonskog roka za postupak ravna se prema nacionalnom pravu.

GLAVA VII.

ODNOSI MEĐU PRIJEVOZNICIMA

Članak 61.

Raspodjela naknada za prijevoz

1.  Svaki prijevoznik koji ubire ili bi morao ubirati naknadu za prijevoz, mora plaćati odgovarajućim prijevoznicima njihov odgovarajući udio te naknade. Način plaćanja određen je sporazumom među uzastopnim prijevoznicima.

2.  Članak 6. st. 3., članak 16. st. 3. i članak 25. vrijede također za odnose među uzastopnim prijevoznicima.

Članak 62.

Pravo na regres

1.  Prijevoznik koji je platio odštetu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ima pravo regresa od prijevoznika koji su obavljali dio prijevoza sukladno sljedećim odredbama:

(a)  isključivo prijevoznik koji je izazvao gubitak ili štetu bit će za nju odgovoran;

(b)  kad je štetu uzrokovalo nekoliko prijevoznika, svaki će biti odgovoran za gubitak ili štetu koju je on izazvao; ako je tu podjelu nemoguće napraviti, odšteta će biti raspodijeljena među njima, sukladno navedenom pod (c);

(c)  ako se ne može dokazati koji je od prijevoznika izazvao gubitak ili štetu, odšteta će biti raspodijeljena među prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, osim onih koji dokažu da oni nisu krivi za gubitak ili štetu; takva raspodjela bit će proporcionalna njihovom odgovarajućem udjelu i cijeni prijevoza.

2.  U slučaju insolventnosti jednog od tih prijevoznika, njegov neplaćeni udio raspodijelit će se među ostalim prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, proporcionalno njihovim odgovarajućim udjelima u cijeni prijevoza.

Članak 63.

Postupak za regres

1.  Valjanost plaćanja koje je izvršio prijevoznik koji ostvaruje pravo regresa na temelju članka 62. ne može osporavati prijevoznik protiv kojeg se ostvaruje pravo na regres, kad je odšteta utvrđena na sudu ili tribunalu i kad je potonji prijevoznik, dobivši valjanu obavijest o postupku, mogao intervenirati tijekom postupka. Sud ili tribunal koji vodi glavni postupak odredit će rok za davanje te obavijesti o postupku i intervenciji u postupku.

2.  Prijevoznik koji ostvaruje pravo na regres mora postaviti svoj zahtjev u jednom, i to istom postupku za sve prijevoznike s kojima nije postigao sporazum, a u slučaju da izgubi spor gubi pravo na regres od onih protiv kojih nije pokrenuo postupak.

3.  Sud ili tribunal donosi svoju odluku jednom i istom presudom na sve zahtjeve za regres koje su pred sudom pokrenuti.

4.  Prijevoznik koji želi provesti svoje pravo na regres, može pokrenuti postupak na sudovima i tribunalima u zemlji na čijem području jedan od prijevoznika koji su sudjelovali u prijevozu, ima sjedište poslovanja, poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu.

5.  Kad se postupak mora pokrenuti protiv nekoliko prijevoznika, prijevoznik tužitelj ima pravo izabrati sud ili tribunal na kojem će pokrenuti postupak između onih koji su ovlašteni na temelju st. 4.

6.  Postupak za regres ne mora se vezati za postupak za odštetu koji je pokrenula osoba koja ima prava na temelju ugovora o prijevozu.

Članak 64.

Sporazumi vezani uz regres

Prijevoznici mogu zaključiti sporazume koji odstupaju od članaka 61. i 62.

PRILOG II.

MINIMALNE INFORMACIJE KOJE ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZNICI I PRODAVAČI KARATA MORAJU PRUŽATI

Dio I.: Informacije prije početka putovanja

–  Opći uvjeti koji se primjenjuju na ugovor

–  Vozni red i uvjeti za najbrže putovanje

–  Vozni red i uvjeti za najniže sve dostupne cijene karata, uključujući i one najniže [Am. 125]

–  Pristup, uvjeti pristupa i raspoloživost opreme u vlaku za osobe s  invaliditetom  i osobe sa smanjenom pokretljivošću  u skladu sa zahtjevima pristupačnosti iz Direktive XXX

–  UvjetiOrganizacija pristupa za bicikle [Am. 126]

–  Raspoloživost sjedala za sve primjenjive cijene karata u odjeljcima za pušače i nepušače nepušače (te, kad je to primjenjivo, za pušače), u prvom i drugom razredu, te u kušetima i vagonima za spavanje [Am. 127]

–  Sve aktivnosti koje bi mogle uzrokovati smetnje ili kašnjenje usluge prijevozaPoremećaji i kašnjenja (planirani i u stvarnom vremenu) [Am. 128]

–  Raspoloživost usluga u vlaku, uključujući bežični pristup internetu i sanitarne čvorove [Am. 129]

–  Postupci za povrat izgubljene prtljage

–  Postupci za podnošenje pritužbi

Dio II.: Informacije tijekom putovanja

–  Usluge u vlaku, uključujući bežični pristup internetu [Am. 130]

–  Sljedeći kolodvor

–  KašnjenjaPoremećaji i kašnjenja (planirani i u stvarnom vremenu) [Am. 131]

–  Glavne veze

–  Pitanja zaštite i sigurnosti

PRILOG III.

MINIMALNI STANDARDI KAKVOĆE USLUGE

I.  Zahtjevi koji se odnose na željezničke prijevoznike

Željeznički prijevoznici do 30. lipnja svake godine na svojim internetskim stranicama objavljuju izvješće o kakvoći usluge za prethodnu poslovnu godinu te ga dostavljaju nacionalnom provedbenom tijelu i Agenciji Europske unije za željeznice radi objave na njihovim stranicama. Prijevoznik na svojim stranicama objavljuje izvješće na svojim službenim nacionalnim jezicima i, ako je moguće, drugim jezicima Unije, uključujući sažetak na engleskom.

Izvješća o kakvoći usluge sadržavaju najmanje sljedeće informacije:

1.  Točnost usluga i opća načela prema kojima željeznički prijevoznici uklanjaju smetnje pri pružanju usluga

(a)  kašnjenja

i.  ukupno prosječno kašnjenje usluga kao postotak po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske);

ii.  postotak usluga s kojima se kasni u polasku;

iii.  postotak usluga s kojima se kasni u dolasku:

–  postotak kašnjenja kraćih od 60 minuta;

–  postotak kašnjenja od 6091 do 119120 minuta; [Am. 132]

–  postotak kašnjenja od najmanje 120 minuta;

(b)  otkazivanje usluga

otkazivanje usluga kao postotak po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske);

(c)  primjena Uredbe u odnosu na kašnjenja i otkazivanja usluga:

i.  broj putnika kojima je pružena pomoć;

ii.  troškovi pružanja te pomoći;

iii.  broj putnika kojima je odobrena odšteta;

iv.  troškovi odobrene odštete;

2.  Ispitivanje zadovoljstva stranaka

Obvezne su najmanje sljedeće kategorije:

i.  točnost vlakova;

ii.  informacije dane putnicima u slučaju kašnjenja;

iii.  točnost i dostupnost informacija o vlakovima;

iv.  kvaliteta održavanja vlakova/njihovo stanje;

v.  razina sigurnosti u vlakovima;

vi.  čistoća unutrašnjosti vlaka;

vii.  pružanje korisnih informacija tijekom putovanja, uključujući u pogledu bežičnog interneta i drugih usluga u vlaku; [Am. 133]

viii.  dostupnost kvalitetnih sanitarnih čvorova u svakom vlaku;

ix.  primjerena čistoća i održavanje kolodvora;

x.  pristupačnost vlakova i usluga u njima, uključujući pristupačne sanitarne čvorove;

xi.  broj incidenata i kvaliteta djelotvorno pružene pomoći osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u vlaku u skladu s člankom 24., neovisno o tome je li pomoć unaprijed zatražena.

3.  Postupanje s pritužbama

i.  broj pritužaba i ishod;

ii.  kategorije pritužaba;

iii.  broj obrađenih pritužaba;

iv.  prosječno vrijeme za odgovor;

v.  moguća poboljšanja, poduzete radnje.

4.  Pomoć koja se pruža osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću

broj pružanja pomoći po kategoriji usluge (međunarodne, domaće dugorelacijske, regionalne, gradske/prigradske).

5.  Smetnje

postojanje i kratak opis planova za izvanredne i za krizne situacije.

II.  Zahtjevi koji se odnose na upravitelje kolodvora i upravitelje infrastrukture

Izvješća o kakvoći usluge sadržavaju najmanje sljedeće informacije:

1.  Informacije i karte

i.  način postupanja sa zahtjevima za informacije na kolodvoru;

ii.  postupak i sredstva pružanja informacija o rasporedu vlakova, tarifama i peronima; kvaliteta informacija;

iii.  prikaz informacija o pravima i obvezama na temelju Uredbe te podacima za kontakt nacionalnih provedbenih tijela;

iv.  mjesta za kupnju karata;

v.  dostupnost osoblja na kolodvoru za pružanje informacija i prodaju karata;

vi.  pružanje informacija osobama s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću;

2.  Opća načela za rješavanje smetnji u pružanju usluga

i.  broj putnika kojima je pružena pomoć;

ii.  troškovi pružanja te pomoći;

3.  Opis mjera uspostavljenih kako bi se osigurala čistoća kolodvora (sanitarnih čvorova itd.)

i.  učestalost čišćenja;

ii.  dostupnost sanitarnih čvorova;

4.  Ispitivanje zadovoljstva stranaka

Obvezne su najmanje sljedeće kategorije:

i.  informacije dane putnicima u slučaju kašnjenja;

ii.  točnost, dostupnost i pristupačnost informacija o vremenima polaska i dolaska vlakova/peronima;

iii.  razina sigurnosti na kolodvoru;

iv.  vrijeme potrebno da se odgovori na zahtjev za informacije na kolodvorima;

v.  dostupnost kvalitetnih sanitarnih čvorova na kolodvoru (uključujući njihovu pristupačnost);

vi.  čistoća i održavanje kolodvora;

vii.  pristupačnost kolodvora i njegovih objekata;, uključujući pristup bez stuba, pokretne stepenice, dizala i trake za prtljagu; [Am. 134]

viii.  broj incidenata i kvaliteta pomoći pružene osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću na kolodvoru.

PRILOG IV.

POSTUPANJE S PRITUŽBAMA U NACIONALNIM PROVEDBENIM TIJELIMA

Ako je slučaj složen, primjerice, uključuje više pritužaba ili operatera, prekogranično putovanje ili nezgode na državnom području države članice različite od one koja je prijevozniku izdala dozvolu, konkretno ako je nejasno koje je nacionalno provedbeno tijelo nadležno ili ako bi se kako je u nastavku navedeno moglo olakšati ili ubrzati rješavanje pritužbe, nacionalna provedbena tijela surađuju kako bi odredila „vodeće” tijelo, koje će putnicima služiti kao jedinstvena kontaktna točka. Sva uključena nacionalna provedbena tijela surađuju kako bi olakšala rješavanje pritužbe (među ostalim, razmjenjuju informacije, pomažu u prevođenju dokumenata i pružaju informacije o okolnostima incidenata). Putnici se obavješćuju o tome koje je tijelo određeno kao „vodeće”. Osim toga, u svim slučajevima nacionalna provedbena tijela osiguravaju usklađenost s Uredbom (EU) 2017/2394. [Am. 135]

PRILOG V.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 1371/2007

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (b)

Članak 1. točka (b)

----

Članak 1. točka (c)

Članak 1. točka (c)

Članak 1. točka (d)

----

Članak 1. točka (e)

Članak 1. točka (d)

Članak 1. točka (f)

Članak 1. točka (e)

Članak 1. točka (g)

----

Članak 1. točka (h)

Članak 1. točka (f)

Članak 1. točka (i)

Članak 2.

Članak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 2.

----

Članak 2. stavak 3.

----

Članak 2. stavak 4.

----

Članak 2. stavak 5.

----

Članak 2. stavak 6.

----

Članak 2. stavak 7.

----

----

Članak 2. stavak 2.

----

Članak 2. stavak 3.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavci 2. i 3.

----

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 8.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 9.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 8.

----

Članak 3. stavak 9.

----

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 11.

Članak 3. stavak 11.

----

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 14.

Članak 3. stavak 14.

----

Članak 3. stavak 15.

Članak 3. stavak 16.

Članak 3. stavak 16.

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavak 18.

----

Članak 3. stavak 19.

Članak 4.

Članak 4.

----

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

----

Članak 9. stavak 4.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 9. stavak 3.

----

----

Članak 10. stavci 5. i 6.

Članak 10.

----

Članak 11.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 12. stavak 2.

----

Članak 13.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 16.

----

Članak 16. stavci 2. i 3.

Članak 17.

Članak 17.

----

Članak 17. stavak 8.

Članak 18.

Članak 18.

----

Članak 18. stavak 6.

----

Članak 19.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 21. stavak 1.

----

Članak 21. stavak 2.

Članak 22. stavak 2. i članak 23. stavak 2.

Članak 22.

Članak 22.

Članak 22. stavak 2.

----

----

Članak 22. stavak 4.

Članak 23.

Članak 23.

----

Članak 23. stavak 4.

Članak 24.

Članak 24.

Članak 25.

Članak 25. stavci 1., 2. i 3.

----

Članak 26.

Članak 26.

Članak 27.

Članak 27.

Članak 28.

----

Članak 28. stavak 3.

Članak 27. stavak 3.

Članak 28. stavak 4.

Članak 28.

Članak 29.

Članak 29.

Članak 30.

Članak 30.

Članak 31.

----

Članci 32. i 33.

Članak 31.

Članak 34.

----

Članak 34. stavci 1. i 3.

Članak 32.

Članak 35.

Članak 33.

----

Članak 34.

Članak 36.

Članak 35.

----

----

Članak 37.

Članak 36.

Članak 38.

----

Članak 39.

Članak 37.

Članak 40.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog III.

----

Prilozi IV. i V.

(1) SL C 197, 8.6.2018., str. 66.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(3)SL C 197, 8.6.2018., str. 66.
(4)Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).
(5)Uredba Komisije (EU) br. 454/2011 od 5. svibnja 2011. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s podsustavom „telematskih aplikacija za putnički promet” transeuropskog željezničkog sustava (SL L 123, 12.5.2011., str.11.).
(6) Uredba Komisije (EU) br. 1300/2014 od 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću (SL L 356, 12.12.2014., str. 110.).
(7)Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
(8) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).
(9) Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).
(10) Uredba (EU) br. 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1).
(11)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(12)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(13) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(14)Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (preinačena) (SL L 343, 14.12.2012., str. 32).
(15)Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).
(16)Direktiva XXX o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (Europski akt o pristupačnosti) (SL L X, X.X.XXXX, str. X.).
(17) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1).
(18) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1926 оd 31. svibnja 2017. o dopuni Direktive 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pružanja informacija o multimodalnim putovanjima na razini EU-a (SL L 272, 21.10.2017., str. 1.).


Postojane organske onečišćujuće tvari ***I
PDF 200kWORD 71k
Amandmani koje je donio Europski parlament 15. studenoga 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (preinaka) (COM(2018)0144 – C8-0124/2018 – 2018/0070(COD))(1)
P8_TA(2018)0463A8-0336/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  U primjeni odredaba Konvencije na razini Unije potrebno je osigurati usklađenost i dosljednost s odredbama Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka na određene opasne kemijske tvari i pesticide u međunarodnoj trgovini, koju je Unija odobrila 19. prosinca 2002.17 , i Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, koju je Unija odobrila 1. veljače 1993.18 Tu bi usklađenost i dosljednost trebalo osigurati i u sudjelovanju u primjeni i daljnjem razvoju strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM) , koji je donijela Prva međunarodna konferencija o upravljanju kemikalijama u Dubaiju 6. veljače 2006. u okviru Ujedinjenih naroda.
(5)  U primjeni odredaba Konvencije na razini Unije potrebno je osigurati usklađenost i dosljednost s odredbama Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka na određene opasne kemijske tvari i pesticide u međunarodnoj trgovini, koju je Unija odobrila 19. prosinca 2002.17; Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, koju je Unija odobrila 1. veljače 1993.18; i Minamatske konvencije o živi, koju je Unija odobrila 11. svibnja 2017.18a Tu bi usklađenost i dosljednost trebalo osigurati i u sudjelovanju u primjeni i daljnjem razvoju strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM) , koji je donijela Prva međunarodna konferencija o upravljanju kemikalijama u Dubaiju 6. veljače 2006. u okviru Ujedinjenih naroda.
_________________
_________________
17 SL L 63, 6.3.2003., str. 29.
17 SL L 63, 6.3.2003., str. 29.
18 SL L 39, 16.2.1993., str. 3.
18 SL L 39, 16.2.1993., str. 3.
18a SL L 142, 2.6.2017., str. 4.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Zalihe postojanih organskih onečišćujućih tvari kojima je istekao rok ili kojima se nepažljivo gospodari mogu ozbiljno ugroziti okoliš i zdravlje ljudi kroz, na primjer, kontaminaciju zemlje i podzemnih voda. Zato je primjereno utvrditi stroža pravila o upravljanju takvim zalihama od onih utvrđenih Konvencijom. Zalihe zabranjenih tvari trebale bi se tretirati kao otpad dok bi se zalihe tvari čija je proizvodnja ili uporaba još dozvoljena trebale prijaviti vlastima te na odgovarajući način nadzirati. S postojećim bi se zalihama koje se sastoje od ili sadrže zabranjene postojane organske onečišćujuće tvari trebalo u najkraćem mogućem roku početi gospodariti kao s otpadom.
(10)  Zalihe postojanih organskih onečišćujućih tvari kojima je istekao rok ili kojima se nepažljivo gospodari mogu ozbiljno ugroziti okoliš i zdravlje ljudi kroz, na primjer, kontaminaciju zemlje i podzemnih voda. Zato je primjereno utvrditi stroža pravila o upravljanju takvim zalihama od onih utvrđenih Konvencijom. Zalihe zabranjenih tvari trebale bi se tretirati kao otpad dok bi se zalihe tvari čija je proizvodnja ili uporaba još dozvoljena trebale prijaviti vlastima te na odgovarajući način nadzirati. S postojećim bi se zalihama koje se sastoje od ili sadrže zabranjene postojane organske onečišćujuće tvari trebalo u najkraćem mogućem roku početi gospodariti kao s otpadom. Ako se u budućnosti zabrane neke druge tvari, zalihe tih tvari također bi trebalo bez odgađanja uništiti, a nove se zalihe ne bi smjele stvarati. S obzirom na konkretne probleme određenih država članica, preko postojećih financijskih instrumenata Unije trebalo bi pružiti adekvatnu financijsku i tehničku pomoć.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  U skladu s Protokolom i Konvencijom, potrebno je u najkraćem mogućem roku utvrditi i smanjiti ispuštanje postojanih organskih onečišćujućih tvari koje su nenamjerni nusproizvodi industrijskih procesa, s krajnjim ciljem potpunog ukidanja gdje god je to izvedivo. Trebalo bi provoditi te razvijati odgovarajuće nacionalne akcijske planove koji obuhvaćaju izvore onečišćenja i odgovarajuće mjere, uključujući one koje predviđa postojeće zakonodavstvo Unije , kako bi se takva ispuštanja neprekidno i ekonomično smanjivalo. U tu bi svrhu trebalo razviti odgovarajuće alate u okviru Konvencije.
(11)  U skladu s Protokolom i Konvencijom, potrebno je u najkraćem mogućem roku utvrditi i smanjiti ispuštanje postojanih organskih onečišćujućih tvari koje su nenamjerni nusproizvodi industrijskih procesa, s krajnjim ciljem potpunog ukidanja gdje god je to izvedivo. U najkraćem mogućem roku trebalo bi provoditi te razvijati odgovarajuće nacionalne akcijske planove koji obuhvaćaju izvore onečišćenja i odgovarajuće mjere, uključujući one koje predviđa postojeće zakonodavstvo Unije , kako bi se takva ispuštanja neprekidno i ekonomično smanjivalo. U tu bi svrhu trebalo razviti odgovarajuće alate u okviru Konvencije.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Potrebno je osigurati djelotvornu koordinaciju i upravljanje tehničkim i administrativnim aspektima ove Uredbe na razini Unije. Europska agencija za kemikalije („Agencija”), uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1907/2006, ima stručno znanje i iskustvo u provedbi zakonodavstva Unije o kemikalijama i međunarodnih sporazuma o kemikalijama. Države članice i Agencija trebale bi stoga izvršavati zadaće povezane s administrativnim, tehničkim i znanstvenim aspektima provedbe ove Uredbe te s razmjenom informacija. Uloga Agencije trebala bi obuhvatiti pripremu i pregled tehničke dokumentacije, uključujući savjetovanja s dionicima, te izradu mišljenja kojima bi se Komisija mogla koristiti kad razmatra treba li iznijeti prijedlog o uvrštavanju određene tvari na popis postojanih organskih onečišćujućih tvari u Konvenciji i u Protokolu. Osim toga, Komisija, države članice i Agencija trebale bi surađivati radi djelotvorne provedbe međunarodnih obveza Unije propisanih Konvencijom.
(15)  Potrebno je osigurati djelotvornu koordinaciju i upravljanje tehničkim i administrativnim aspektima ove Uredbe na razini Unije. Europska agencija za kemikalije („Agencija”), uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1907/2006, ima stručno znanje i iskustvo u provedbi zakonodavstva Unije o kemikalijama i međunarodnih sporazuma o kemikalijama. Države članice i Agencija trebale bi stoga izvršavati zadaće povezane s administrativnim, tehničkim i znanstvenim aspektima provedbe ove Uredbe te s razmjenom informacija. Uloga Agencije treba obuhvaćati pripremu i pregled tehničke dokumentacije, uključujući savjetovanja s dionicima, te izradu mišljenja kojima će se Komisija koristiti kad razmatra treba li iznijeti prijedlog o uvrštavanju određene tvari na popis postojanih organskih onečišćujućih tvari u Konvenciji i u Protokolu. Osim toga, Komisija, države članice i Agencija trebale bi surađivati radi djelotvorne provedbe međunarodnih obveza Unije propisanih Konvencijom.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.
(16)  Konvencija utvrđuje da svaka stranka mora sastaviti plan ispunjavanja svojih obveza prema Konvenciji te ga, prema potrebi, nastojati provesti . Države članice trebale bi javnosti osigurati mogućnost sudjelovanja u izradi , provedbi i ažuriranju njihovih provedbenih planova. S obzirom na to da Unija i države članice dijele nadležnost u tom smislu, trebalo bi izraditi provedbene planove na nacionalnoj razini i na razini Unije . Potrebno je poticati suradnju i razmjenu informacija između Komisije , Agencije i nadležnih tijela država članica.
(16)  Konvencija utvrđuje da svaka stranka mora sastaviti plan ispunjavanja svojih obveza prema Konvenciji te ga, prema potrebi, nastojati provesti i čim prije proslijediti Konferenciji stranaka, a najkasnije do … [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Države članice trebale bi javnosti osigurati mogućnost sudjelovanja u izradi , provedbi i ažuriranju njihovih provedbenih planova. S obzirom na to da Unija i države članice dijele nadležnost u tom smislu, trebalo bi izraditi provedbene planove na nacionalnoj razini i na razini Unije . Potrebno je poticati suradnju i razmjenu informacija između Komisije , Agencije i nadležnih tijela država članica.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Tvari navedene u dijelu A Priloga I. ili dijelu A Priloga II. ovoj Uredbi smjele bi se proizvoditi i upotrebljavati samo kao intermedijeri u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu ako je u odgovarajući prilog unesena primjedba o tome i ako proizvođač potvrdi predmetnoj državi članici da se ta tvar proizvodi i upotrebljava isključivo u strogo kontroliranim uvjetima.
(17)  Tvari navedene u dijelu A Priloga I. ili dijelu A Priloga II. ovoj Uredbi smjele bi se proizvoditi i upotrebljavati samo kao intermedijeri u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu ako je u odgovarajući prilog unesena primjedba o tome i ako proizvođač potvrdi predmetnoj državi članici da se ta tvar proizvodi i upotrebljava isključivo u strogo kontroliranim uvjetima, tj. da ne predstavlja značajan rizik za okoliš ili ljudsko zdravlje, te u izostanku tehnički ostvarivih alternativa.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  U skladu s Konvencijom i Protokolom, informacije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima trebalo bi dati ostalim strankama tih sporazuma . Trebalo bi poticati i razmjenu informacija s trećim zemljama koje nisu stranke tih sporazuma.
(18)  U skladu s Konvencijom i Protokolom, informacije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima trebalo bi dati ostalim strankama tih sporazuma . Trebalo bi poticati i razmjenu informacija s trećim zemljama koje nisu stranke tih sporazuma. Isto tako, Konvencijom se zahtijeva da se sve stranke obvežu na izradu odgovarajućih strategija za utvrđivanje lokacija kontaminiranih postojanim organskim onečišćujućim tvarima, a Sedmi program djelovanja Unije za okoliš do 2020. obvezuje Uniju i njezine države članice na jačanje napora za saniranje kontaminiranih lokacija.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.
(19)  Budući da javnost često nije svjesna opasnosti koje postojane organske onečišćujuće tvari predstavljaju za zdravlje sadašnje i budućih generacija kao i za okoliš, posebno u zemljama u razvoju, potrebno je informiranje na širokoj osnovi kako bi se povećala razina opreza i razumijevanje javnosti za razloge ograničenja i zabrana. U skladu s Konvencijom trebalo bi prema potrebi promicati i omogućavati provođenje programa za podizanje javne svijesti, posebno za najugroženije grupe, kao i izobrazbu radnika, znanstvenika, predavača, tehničkog i upravnog osoblja.
(19)  Budući da javnost često nije svjesna opasnosti koje postojane organske onečišćujuće tvari predstavljaju za zdravlje sadašnje i budućih generacija kao i za okoliš, posebno u zemljama u razvoju, potrebno je informiranje na širokoj osnovi kako bi se povećala razina opreza i razumijevanje javnosti za razloge ograničenja i zabrana. U skladu s Konvencijom trebalo bi prema potrebi promicati i omogućavati provođenje programa za podizanje javne svijesti o tim tvarima kada je riječ o njihovim učincima na zdravlje i okoliš, posebno za najugroženije grupe, kao i izobrazbu radnika, znanstvenika, predavača te tehničkog i upravnog osoblja. Unija bi trebala zajamčiti pristup informacijama i javno sudjelovanje provedbom Konvencije UN/ECE-a o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koju je Unija odobrila 17. veljače 2005.1a
_________________
1a SL L 124, 17.5.2005., str. 1.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka j
(j)  „intermedijer u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu” znači tvar koja se proizvodi da bi se u kemijskoj preradi utrošila ili upotrijebila za pretvorbu u drugu tvar ili više njih, pri čemu se proizvodnja intermedijera i njegova pretvorba u drugu tvar ili više njih odvija na istoj lokaciji pod strogo kontroliranim uvjetima pod kojima je tijekom čitavog životnog ciklusa tehničkim sredstvima onemogućeno njezino oslobađanje.
(j)  „intermedijer u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu” znači tvar koja se proizvodi da bi se u kemijskoj preradi utrošila ili upotrijebila za pretvorbu u drugu tvar (dalje u tekstu „sinteza”), pri čemu se proizvodnja intermedijera i njegova pretvorba u drugu tvar ili više njih odvija postupkom sinteze na istoj lokaciji, što uključuje lokaciju koju koristi jedna ili više pravnih osoba, pod strogo kontroliranim uvjetima pod kojima je tijekom čitavog životnog ciklusa tehničkim sredstvima onemogućeno njezino oslobađanje.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 3. – podstavak 2. – točka b
(b)  ako proizvođač dokaže da će se proizvodnim procesom ta tvar mijenjati u jednu ili više tvari koje ne pokazuju svojstva postojane organske onečišćujuće tvari;
(b)  ako proizvođač dokaže da će se proizvodnim procesom ta tvar mijenjati u jednu ili više tvari koje ne pokazuju svojstva postojane organske onečišćujuće tvari, da se ne očekuje da će ljudi ili okoliš biti izloženi znatnim količinama te tvari tijekom njezine proizvodnje i uporabe, što je dokazano procjenom tog zatvorenog sustava u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/20081a Europskog parlamenta i Vijeća te da ne postoje tehnički ostvarive alternative upotrebi tvari navedene u Prilogu I. ili dijelu A Priloga II. Ovoj Uredbi;
_________________
1a Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.)
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 2. – podstavak 2.
Držatelj mora tom zalihom upravljati na siguran i djelotvoran način koji je prihvatljiv za okoliš.
Držatelj mora tom zalihom upravljati na siguran i djelotvoran način koji je prihvatljiv za okoliš, u skladu s pragovima i zahtjevima iz Direktive 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća1a i Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća1b kada su oni primjenjivi.
_________________
1a Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).
1b Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str.17.).
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3.a (novi)
3.a   Podaci navedeni u ovom članku izražavaju se u šiframa opisanima u stavku 1. Uredbe (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
_________________
1a Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu (SL L 332, 9.12.2002., str. 1.).
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 3.
3.  Pri razmatranju prijedloga za izgradnju novih objekata ili za značajne izmjene postojećih objekata u kojima se primjenjuju procesi tijekom kojih se ispuštaju kemikalije navedene u Prilogu III., države članice daju prioritet zamjenskim procesima, tehnikama ili praksi koji su jednako upotrebljivi, ali kod kojih nema stvaranja ni ispuštanja tvari navedenih u Prilogu III. , ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća30.
3.  Pri razmatranju prijedloga za izgradnju novih objekata ili za značajne izmjene postojećih objekata u kojima se primjenjuju procesi tijekom kojih se ispuštaju kemikalije navedene u Prilogu III., države članice daju prioritet zamjenskim procesima, tehnikama ili praksi29a koji su jednako upotrebljivi, ali kod kojih nema stvaranja ni ispuštanja tvari navedenih u Prilogu III. , ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU30 Europskog parlamenta i Vijeća.
_________________
_________________
29a Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (2008.). Smjernice o najboljim raspoloživim tehnikama i privremene smjernice o najboljim okolišnim praksama u pogledu članka 5. i Priloga C Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima. Ženeva, tajništvo Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima http://www.pops.int/Implementation/BATandBEP/BATBEPGuidelinesArticle5/tabid/187/Default.aspx
30 Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).
30 Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 6.
6.  Komisija prema potrebi može, uzimajući u obzir tehnički razvoj, odgovarajuće međunarodne smjernice i odluke i sva odobrenja koja je dala neka država članica ili nadležno tijelo koje je imenovala ta država članica u skladu sa stavkom 4. i Prilogom V., provedbenim aktima donijeti dodatne mjere koje se odnose na provedbu ovog članka. Komisija posebice može odrediti informacije koje države članice trebaju dostaviti u skladu sa stavkom 4. točkom (b) podtočkom iii. Te se mjere utvrđuju u skladu sa savjetodavnim postupkom predviđenim člankom 20. stavkom 2.
6.  Komisija prema potrebi može, uzimajući u obzir tehnički razvoj, odgovarajuće međunarodne smjernice i odluke i sva odobrenja koja je dala neka država članica ili nadležno tijelo koje je imenovala ta država članica u skladu sa stavkom 4. i Prilogom V., donijeti provedbene akte u kojima se utvrđuje format informacija koje države članice trebaju dostaviti u skladu sa stavkom 4. točkom (b) podtočkom iii. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 20. stavka 2.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1. – točka c
(c)  na zahtjev pruža tehničku i znanstvenu potporu i savjete Komisiji u pogledu tvari koje bi mogle ispunjavati kriterije za uvrštavanje na popis u Konvenciji ili Protokolu;
(c)  na zahtjev pruža opsežnu tehničku i znanstvenu potporu i savjete Komisiji u pogledu tvari koje bi mogle ispunjavati kriterije za uvrštavanje na popis u Konvenciji ili Protokolu, među ostalim o sprečavanju proizvodnje i uporabe novih postojanih organskih onečišćujućih tvari te o procjeni pesticida ili industrijskih kemikalija koji su trenutačno u uporabi;
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1. – točka f
(f)  prikuplja, evidentira, obrađuje i stavlja na raspolaganje Komisiji i nadležnim tijelima država članica sve informacije primljene ili dostupne na temelju članka 4. stavaka 2. i 3., članka 7. stavka 4. točke (b) podtočke iii., članka 9. stavka 2. i članka 13. stavka 1. Agencija objavljuje informacije koje nisu povjerljive na svojim internetskim stranicama te olakšava razmjenu tih informacija s relevantnim informacijskim platformama, kao što su one iz članka 13. stavka 2.;
(f)  prikuplja, evidentira, obrađuje i stavlja na raspolaganje Komisiji i nadležnim tijelima država članica sve informacije primljene ili dostupne na temelju članka 4. stavaka 2. i 3., članka 5., članka 7. stavka 4. točke (b) podtočke iii., članka 9. stavka 2. i članka 13. stavka 1; Agencija objavljuje informacije koje nisu povjerljive na svojim internetskim stranicama te olakšava razmjenu tih informacija s relevantnim informacijskim platformama, kao što su one iz članka 13. stavka 2.;
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1.a (novi)
1.a  Agencija počinje pružati pomoć te tehničke i znanstvene smjernice iz članka 8. stavka 1. točke (a) do... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 11. – stavak 2.a (novi)
2.a   Komisija organizira razmjenu informacija s državama članicama u pogledu mjera koje se poduzimaju na nacionalnoj razini radi utvrđivanja i procjene lokacija kontaminiranih postojanim organskim onečišćujućim tvarima te radi pronalaženja rješenja za potencijalne značajne opasnosti koje takvo onečišćenje predstavlja za zdravlje ljudi i okoliš.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Članak 11. – stavak 3.
3.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ32 Europskog parlamenta i Vijeća , informacije iz stavaka 1. i 2. ne smatraju se povjerljivima. Komisija , Agencija i države članice koje razmjenjuju informacije s trećim zemljama dužne su štititi povjerljive informacije u skladu s pravom Unije .
3.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ32 Europskog parlamenta i Vijeća, informacije o zdravlju i sigurnosti ljudi i okoliša ne smatraju se povjerljivima. Komisija, Agencija i države članice koje razmjenjuju druge informacije s trećim zemljama dužne su štititi povjerljive informacije u skladu s pravom Unije.
_________________
_________________
32 Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).
32 Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1. – podstavak 2.a (novi)
Unija jamči pristup informacijama i javno sudjelovanje tijekom cijelog postupka praćenja provedbe.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 5.
5.  Komisija može donijeti provedbene akte kojima dodatno određuje minimalni opseg informacija koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1., uključujući definicije pokazatelja, zemljovida i pregleda po državama članicama iz stavka 1. točke (f). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 20. stavka 2.
5.  Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje format informacija koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1., uključujući definicije pokazatelja, zemljovida i pregleda po državama članicama iz stavka 1. točke (f). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 20. stavka 2.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 2.
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 3., članka 7. stavka 5. i članka 15. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od […].
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 3., članka 7. stavka 5. i članka 15. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim u slučaju da se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Članak 20. – stavak 1.
1.  Komisiji pomaže Odbor osnovan u skladu s člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u pogledu svih pitanja na koja se odnosi ova Uredba .
1.   Komisiji pomažu:
(a)  Odbor osnovan člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u pogledu provedbe pitanja iz članka 13. stavka 5., osim kad je riječ o provedbenim aktima kojima se utvrđuje format informacija iz članka 13. stavka 1. točke (a) u pogledu primjena članka 7. i članka 13. stavka 1. točke (b) kad je riječ o informacijama dobivenima u skladu s člankom 5. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 4. točkom (b) podtočkom iii. i
(b)  Odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ1a Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu provedbe pitanja iz članka 7. stavka 6. i članka 13. stavka 5., kad je riječ o provedbenim aktima kojima se utvrđuje format informacija iz članka 13. stavka 1. točke (a) u pogledu primjena članka 7. i članka 13. stavka 1. točke (b) kad je riječ o informacijama dobivenima u skladu s člankom 5. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 4. točkom (b) podtočkom iii.
_________________
1a Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Prilog I. – dio A – tablica – redak 17.

Tekst koji je predložila Komisija

Poliklorirani bifenili (PCB)

1336-36-3 i ostali

215-648-1 i ostali

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 96/59/EZ, dopušta se uporaba proizvoda koji su u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe već bili u uporabi.

 

 

 

Države članice utvrđuju i uklanjaju iz uporabe opremu (npr. transformatore, kondenzatore ili druge spremnike koji sadržavaju tekućine) koja sadržava više od 0,005 % PCB-ova i količine veće od 0,05 dm3, što je prije moguće, ali najkasnije do 31. prosinca 2025.

Izmjena

Poliklorirani bifenili (PCB)

1336-36-3 i ostali

215-648-1 i ostali

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 96/59/EZ, dopušta se uporaba proizvoda koji su u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe već bili u uporabi.

 

 

 

Države članice nastoje utvrditi i ukloniti iz uporabe opremu (npr. transformatore, kondenzatore ili druge spremnike koji sadržavaju tekućine) koja sadržava više od 0,005 % PCB-ova i količine veće od 0,05 dm3, što je prije moguće, a najkasnije do 31. prosinca 2025.

Amandman 25
Prijedlog uredbe
Prilog I. – dio A – redak 24.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Tvar

CAS br.

EZ br.

Posebno izuzeće za uporabu tvari kao poluproizvoda ili druga specifikacija

Bis(pentabromofenil)eter (dekabromodifenileter; dekaBDE)

1163-19-5

214-604-9

1.  Za potrebe ovog unosa, članak 4. stavak 1. točka (b) primjenjuje se na dekaBDE čija je koncentracija jednaka ili niža od 10 mg/kg (0.001 % masenog udjela) kada se javlja u tvarima, smjesama, proizvodima ili kao sastojak vatrootpornih dijelova proizvoda.

 

 

 

2.  Odstupajući od navedenog, dopušta se proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba dekaBDE-a:

 

 

 

(a)  u proizvodnji zrakoplova za koji je zahtjev za homologaciju podnesen prije datuma stupanja na snagu te koji je homologiran prije prosinca 2022., do 2. ožujka 2027.;

 

 

 

(b)  u proizvodnji rezervnih dijelova za jedno od sljedećeg:

 

 

 

i.  za zrakoplov za koji je zahtjev za homologaciju podnesen prije datuma stupanja na snagu te koji je homologiran prije prosinca 2022., a proizveden prije 2. ožujka 2027., sve do kraja životnog vijeka tog zrakoplova;

 

 

 

ii.  motorna vozila obuhvaćena područjem primjene Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, proizvedena prije... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], ili do 2036. ili do kraja životnog vijeka tih motornih vozila, ovisno o tome što prije nastupi.

 

 

 

3.  Posebna izuzeća za rezervne dijelove za uporabu u motornim vozilima iz stavka 2. točke (b) podtočke ii. primjenjuju se za proizvodnju i upotrebu komercijalnog dekaBDE-a u jednoj ili više sljedećih kategorija:

 

 

 

i.  primjene u pogonskom sklopu i ispod poklopca motora kao što su žice za uzemljenje akumulatora, žice za ožičenje akumulatora, cijevi kod prenosivih sustava za klimatizaciju, pogonski sklopovi, provodnice za kolektore ispušnih plinova, izolacija ispod poklopca motora, ožičenje i remenje ispod poklopca motora (ožičenje motora itd.), senzori brzine, crijeva, moduli za ventilaciju i senzori udarca;

 

 

 

ii.  primjene u sustavu za gorivo kao što su crijeva za gorivo, spremnici za gorivo i spremnici za gorivo u podvozju;

 

 

 

iii.  pirotehnička sredstva i primjene na koje utječu pirotehnička sredstva kao što su kablovi za aktivaciju zračnih jastuka, prekrivači/tkanine za sjedala (samo ako je to od važnosti za zračne jastuke) te zračni jastuci (prednji i bočni);

 

 

 

iv.  ovjesi i unutarnje primjene kao što su dijelovi obloge, akustični materijali i sigurnosni pojasevi;

 

 

 

v.  ojačana plastika (ploče instrumenata i unutarnja obloga);

 

 

 

vi.  ispod poklopca motora ili nadzorne ploče (terminal/blokovi osigurača, žice za struju veće jakosti i oblozi kablova (žice za svjećice));

 

 

 

vii.  električna i elektronička oprema (kućišta i podloge akumulatora, električni priključci za nadzor motora, komponente radijskih diskova, sustavi za satelitsku navigaciju, sustavi za globalno pozicioniranje i računalni sustavi);

 

 

 

viii.  tkanine kao one za police prtljažnika, tapeciranje, krov automobila, sjedala, naslone za glavu, štitnike za sunce, presvlake za ploče, tepihe.

 

 

 

3.  Dozvoljava se proizvodnja dekaBDE-a i njegova uporaba u proizvodnji i stavljanju na tržište sljedećih proizvoda:

 

 

 

(a)  proizvoda stavljenih na tržište prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe];

 

 

 

(b)  zrakoplova proizvedenih u skladu s podstavkom 2. točkom (a);

 

 

 

(c)  rezervnih dijelova za zrakoplove proizvedene u skladu sa stavkom 2. točkom (b);

 

 

 

(d)  električne i elektroničke opreme u okviru područja primjene Direktive 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća.

 

 

 

4.  Za potrebe ovog unosa „zrakoplov” znači jedno od sljedećeg:

 

 

 

(a)  civilni zrakoplov proizveden u skladu s certifikatom tipa izdanim na temelju Uredbe (EU) br. 2018/11391c Europskog parlamenta i Vijeća ili s odobrenjem projekta izdanim u skladu s nacionalnim propisima države ugovornice Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) ili za koji je svjedodžbu o plovidbenosti izdala neka država ugovornica ICAO-a na temelju Priloga 8. Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu;

 

 

 

(b)  vojni zrakoplov.

 

 

 

___________

 

 

 

1a Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

 

 

 

1b Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.)”.

 

 

 

1c Uredba (EU) 2018/1139 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2018. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i izmjeni uredbi (EZ) br. 2111/2005, (EZ) br. 1008/2008, (EU) br. 996/2010, (EU) br. 376/2014 i direktiva 2014/30/EU i 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 552/2004 i (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3922/91 (SL L 212, 22.8.2018., str. 1.).

Amandman 26
Prijedlog uredbe
Prilog I. – dio A – redak 24.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Tvar

CAS br.

EZ br.

Posebno izuzeće za uporabu tvari kao poluproizvoda ili druga specifikacija

Alkani C10-C13, kloro- (kratkolančani klorirani parafini) (SCCP-ovi)

85535-84-8

287-476-5

1.  Primjenom odstupanja, proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba tvari ili pripravaka koji sadržavaju SCCP-ove u koncentracijama manjima od 1 % masenog udjela ili proizvoda koji sadržavaju SCCP-ove u koncentracijama manjima od 0,15 % masenog udjela dopušteni su.

 

 

 

2.  Dopušta se uporaba:

 

 

 

(a)  transportnih traka u rudarskoj industriji i sredstava za brtvljenje brana koji sadržavaju SCCP-ove koji su već bili u upotrebi prije ili na dan 4. prosinca 2015.; i

 

 

 

(b)  proizvoda koji sadržavaju SCCP-ove osim onih navedenih u točki (a) koji su već bili u uporabi prije ili na dan 10. srpnja 2012.

 

 

 

3.  Treći i četvrti podstavak članka 4. stavka 2. primjenjuju se na proizvode iz stavka 2.

Amandman 27
Prijedlog uredbe
Prilog I. – dio B

Tekst koji je predložila Komisija

Tvar

CAS br.

EZ br.

Posebno izuzeće za uporabu tvari kao poluproizvoda ili druga specifikacija

4

4

4

4

4

 

 

4

5 Alkani C10-C13, kloro- (kratkolančani klorirani parafini) (SCCP-ovi)

5 85535-84-8

5 287-476-5

5 1.  Primjenom odstupanja, proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba tvari ili smjesa koji sadržavaju SCCP-ove u koncentracijama manjima od 1 % masenog udjela ili proizvoda koji sadržavaju SCCP-ove u koncentracijama manjima od 0,15 % masenog udjela dopušteni su.

 

 

 

2.  Dopušta se uporaba:

 

 

 

(a)  transportnih traka u rudarskoj industriji i sredstava za brtvljenje brana koji sadržavaju SCCP-ove koji su već bili u upotrebi prije ili na dan 4. prosinca 2015.; i

 

 

 

(b)  proizvoda koji sadržavaju SCCP-ove osim onih navedenih u točki (a) koji su već bili u uporabi prije ili na dan 10. srpnja 2012.

 

 

 

3.  Treći i četvrti podstavak članka 4. stavka 2. primjenjuju se na proizvode iz stavka 2.

Izmjena

Briše se.

Amandman 28
Prijedlog uredbe
Prilog III.
POPIS TVARI KOJE PODLIJEŽU ODREDBAMA O OGRANIČENJU ISPUŠTANJA
POPIS TVARI KOJE PODLIJEŽU ODREDBAMA O OGRANIČENJU ISPUŠTANJA
TVAR (CAS BR.)
TVAR (CAS BR.)
Poliklorirani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani (PCDD/PCDF)
Poliklorirani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani (PCDD/PCDF)
Heksaklorobenzen (HCB) (CAS br.: 118-74-1)
Heksaklorobenzen (HCB) (CAS br.: 118-74-1)
Poliklorirani bifenili (PCB)
Poliklorirani bifenili (PCB)
Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH-ovi)37
Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH-ovi)37
37.  Za inventare emisija koriste se sljedeća četiri indikatora spojeva: benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten i indeno(1,2,3-cd)piren.
37.  Za inventare emisija koriste se sljedeća četiri indikatora spojeva: benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten i indeno(1,2,3-cd)piren.
Pentaklorobenzen (CAS br. 608-93-5)
Pentaklorobenzen (CAS br. 608-93-5)
Poliklorirani naftaleni (37a)
(37a)   „Poliklorirani naftaleni” znači kemijski spojevi s naftalenskim prstenom u kojem je jedan ili više vodikovih atoma zamijenjeno atomima klora.
Heksaklorobutadien (CAS br. 87-68-3)
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Prilog IV. – redci 5. – 8.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Tvar

CAS br.

EZ br.

Najviše granične vrijednosti koncentracije iz članka 7. stavka 4. točke (a)

 

 

 

Tetrabromodifenil eter

C12H6Br4O

 40088-47-9 i ostali

 254-787-2 i ostali

Zbroj koncentracija tetrabromodifenil etera, pentabromodifenil etera, heksabromodifenil etera i heptabromodifenil etera: 1000 mg/kg

Pentabromodifenil eter

C12H5Br5O

 32534-81-9 i ostali

 251-084-2 i ostali

Heksabromodifenil-eter

C12H4Br6O

 36483-60-0 i ostali

 253-058-6 i ostali

Heptabromodifenil eter

C12H3Br7O

 68928-80-3 i ostali

 273-031-2 i ostali

 

 

 

Izmjena

Tvar

CAS br.

EZ br.

Najviše granične vrijednosti koncentracije iz članka 7. stavka 4. točke (a)

 

 

 

Tetrabromodifenil eter

C12H6Br4O

40088-47-9 i ostali

254-787-2 i ostali

Zbroj koncentracija tetrabromodifenil etera, pentabromodifenil etera, heksabromodifenil etera, heptabromodifenil etera i dekabromdifenil etera: 500 mg/kg

Pentabromodifenil eter

C12H5Br5O

 32534-81-9 i ostali

 251-084-2 i ostali

Heksabromodifenil-eter

C12H4Br6O

 36483-60-0 i ostali

 253-058-6 i ostali

Heptabromodifenil eter

C12H3Br7O

 68928-80-3 i ostali

 273-031-2 i ostali

Dekabromdifenil eter

C12Br10O

1163-19-5 i ostali

214-604-9 i ostali

 

Amandman 29
Prijedlog uredbe
Prilog IV. – tablica 1. – stupac „Najviše granične vrijednosti koncentracije iz članka 7. stavka 4. točke a” – redak „Poliklorirani” – bilješka 7.

Tekst koji je predložila Komisija

7.  Granična vrijednost izračunava se kao PCDD i PCDF u skladu sa sljedećim faktorima ekvivalentne toksičnosti (TEF-ovima):

PCDD

TEF

PCDF

TEF

PCDD

TEF

2,3,7,8-TeCDD

1

1,2,3,7,8-PeCDD

1

1,2,3,4,7,8-HxCDD

0,1

1,2,3,6,7,8-HxCDD

0,1

1,2,3,7,8,9-HxCDD

0,1

1,2,3,4,6,7,8-HpCDD

0,01

OCDD

0,0003

2,3,7,8-TeCDF

0,1

1,2,3,7,8-PeCDF

0,03

2,3,4,7,8-PeCDF

0,3

1,2,3,4,7,8-HxCDF

0,1

1,2,3,6,7,8-HxCDF

0,1

1,2,3,7,8,9-HxCDF

0,1

2,3,4,6,7,8-HxCDF

0,1

1,2,3,4,6,7,8-HpCDF

0,01

1,2,3,4,7,8,9-HpCDF

0,01

OCDF

0,0003

Izmjena

7.  Granična vrijednost izračunava se kao PCDD i PCDF u skladu sa sljedećim faktorima ekvivalentne toksičnosti (TEF-ovima):

 

PCDD

TEF

 

2,3,7,8-TeCDD

1

 

1,2,3,7,8-PeCDD

1

 

1,2,3,4,7,8-HxCDD

0,1

 

1,2,3,6,7,8-HxCDD

0,1

 

1,2,3,7,8,9-HxCDD

0,1

 

1,2,3,4,6,7,8-HpCDD

0,01

 

OCDD

0,0003

 

PCDF

TEF

 

2,3,7,8-TeCDF

0,1

 

1,2,3,7,8-PeCDF

0,03

 

2,3,4,7,8-PeCDF

0,3

 

1,2,3,4,7,8-HxCDF

0,1

 

PCDD

TEF

 

1,2,3,6,7,8-HxCDF

0,1

 

1,2,3,7,8,9-HxCDF

0,1

 

2,3,4,6,7,8-HxCDF

0,1

 

1,2,3,4,6,7,8-HpCDF

0,01

 

1,2,3,4,7,8,9-HpCDF

0,01

 

OCDF

0,0003

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0336/2018).


Usluge skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova
PDF 183kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova (2018/2077(INI))
P8_TA(2018)0464A8-0352/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 3., 5., 27., 31., 32., 33. i 47.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena donesenu od 18. prosinca 1979. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju su ratificirale Europska unija i sve njezine države članice,

–  uzimajući u obzir peti cilj održivog razvoja koji se odnosi na postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje svih žena i djevojki, a osobito četvrti podcilj u okviru tog cilja koji se odnosi na priznavanje i uvažavanje neplaćene njege i rada u kućanstvu osiguravanjem javnih usluga, infrastrukture i politika socijalne zaštite te promicanjem zajedničke odgovornosti u kućanstvu i obitelji kako je odgovarajuće na nacionalnoj razini,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 10. svibnja 2018. naslovljeno „Napredak k ostvarenju ciljeva održivog razvoja”;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2017. o jačanju podrške i njege u zajednici za neovisno življenje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje najboljeg mogućeg početka svoj našoj djeci za svijet budućnosti(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2017. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019.: Borba protiv razlika u plaćama između spolova” (COM(2017)0678),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.”, a posebno njegovo poglavlje 3.1. o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 8. svibnja 2018. o razvoju ustanova za skrb o maloj djeci radi povećanja sudjelovanja žena na tržištu rada, uspostavljanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života za zaposlene roditelje te ostvarivanja održivog i uključivog rasta u Europi („ciljevi iz Barcelone”) COM(2018)0273),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o ciljevima iz Barcelone: „Razvoj ustanova za skrb o djeci mlađe dobi u Europi radi ostvarivanja održivog i uključivog rasta (COM(2013)0322),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. veljače 2011. naslovljenu „Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Pružanje najboljeg mogućeg početka svoj našoj djeci za svijet budućnosti (COM(2011)0066),

–  uzimajući u obzir Komisijin plan za postizanje kvalitete u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (Ares(2018)1505951),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020), komunikaciju od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda u razdoblju 2014. – 2020.” (COM(2013)0083) i komunikaciju od 26. travnja 2017. naslovljenu „Uspostava europskog stupa socijalnih prava” (COM(2017)0250),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2014. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (COM(2014)0332),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu i njegovoj rodnoj perspektivi(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. rujna 2010. o ulozi žena u društvu koje stari(10),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2010. o netipičnim ugovorima, osiguranim profesionalnim putovima, fleksigurnosti i novim oblicima socijalnog dijaloga(11),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (COM(2018)0271) i radni dokument službi Komisije od istog datuma priložen tom prijedlogu (SWD(2018)0173),

–  uzimajući u obzir indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2015. godinu i izvješće iz 2015. naslovljeno „Usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života u Europskoj uniji: revizija politike”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda (Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta) od 7. prosinca 2011. naslovljeno „Inicijative poduzeća za radnike koji njeguju djecu ili odrasle s invaliditetom”,

–  uzimajući u obzir informativni dokument Eurofounda od 14. srpnja 2013. naslovljen „Skrb o djeci i uzdržavanim osobama: utjecaj na karijere mladih radnika”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 17. lipnja 2014. naslovljeno „Sektor njege u domovima: radni uvjeti i kvaliteta radnih mjesta”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 22. listopada 2015. naslovljeno „Posao i skrb: mjere za usklađivanje u razdoblju demografskih promjena”,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Eurofounda od 17. studenoga 2016. o šestom europskom istraživanju o radnim uvjetima,

–  uzimajući u obzir studiju Eurofounda od 28. studenoga 2017. naslovljenu „Domovi za njegu starijih Europljana: javni pružatelji, neprofitni pružatelji i pružatelji koji djeluju za profit”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurofounda od 23. siječnja 2018. naslovljeno „Europsko istraživanje o kvaliteti života za 2016.: kvaliteta života, kvaliteta javnih usluga i kvaliteta društva”,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za socijalnu zaštitu i Europske komisije od 10. listopada 2014. naslovljeno „Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari”,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za ekonomsku politiku i Europske komisije od 7. listopada 2016. o zdravstvenoj skrbi i sustavima dugotrajne skrbi i fiskalnoj održivosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016. o pravima njegovatelja koji žive u kućanstvu(12),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2014. o razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelji s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja jednakosti spolova na radnom mjestu(13),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. svibnja 2010. o profesionalizaciji rada u kućanstvu(14),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova o indeksu ravnopravnosti spolova za 2017. godinu: Mjerenje ravnopravnosti spolova u Europskoj uniji 2005. – 2015.,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku iz ožujka 2016. naslovljenu „Razlike između muškaraca i žena u pogledu radnog mjesta, njege i slobodnog vremena” i studiju iz studenoga 2016. naslovljenu „Korištenje fondova za ravnopravnost spolova u odabranim državama članicama”,

–  uzimajući u obzir dokument projekta WeDo za dobrobit i dostojanstvo starijih osoba iz 2012. naslovljen „Europski okvir za kvalitetu usluga dugotrajne njege: načela i smjernice za dobrobit i dostojanstvo starijih osoba kojima je potrebna njega i pomoć”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0352/2018),

A.  budući da je prema članku 2. i članku 3. stavku 3. Ugovora o EU-u i članku 21. Povelje o temeljnim pravima ravnopravnost žena i muškaraca jedna od temeljnih vrijednosti na kojima se Unija temelji; budući da u skladu s člankom 8. Ugovora o funkcioniranju EU-a Unija u svim svojim aktivnostima mora težiti uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti spolova; budući da se, međutim, ravnopravnost spolova sporo ostvaruje;

B.  budući da su europskim stupom socijalnih prava, koji su Parlament, Vijeće i Komisija zajednički objavili 17. studenoga 2017., utvrđena važna načela i ciljevi kako bi se građanima Unije dala nova prava, između ostalog ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti, pomoć za djecu i uključivanje osoba s invaliditetom, koja imaju jednoglasnu potporu institucija Unije i njezinih država članica; budući da je devetim načelom europskog stupa socijalnih prava utvrđeno da „roditelji i druge osobe koje moraju skrbiti o drugima imaju pravo na primjeren dopust, fleksibilne radne uvjete i pristup uslugama skrbi”;

C.  budući da je diljem Europske unije ukupna stopa zaposlenosti žena gotovo 12 % niža od stope zaposlenosti muškaraca, a da na nepuno radno vrijeme radi 31,5 % zaposlenih žena u usporedbi s 8,2 % zaposlenih muškaraca; budući da razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena u EU-u i dalje iznosi 12 %; budući da dokazi upućuju na to da su jedan od glavnih razloga tome nerazmjerne obveze skrbljena na strani žena; budući da kumulativni utjecaj višestrukih karijernih razlika kojima su pogođene žene, a koje su posljedica obveza njege znatno doprinosi nižim plaćama, kraćim karijerama i razlikama u plaći i mirovini između žena i muškaraca koje iznose 16 % odnosno 37 %; budući da su zbog toga žene izloženije većem riziku od siromaštva i društvene isključenosti, s negativnim posljedicama koje pogađaju i njihovu djecu i obitelji; budući da je važno iskorijeniti razlike među spolovima kad je riječ o stopi zaposlenosti, plaćama i mirovinama, s obzirom na to da ekonomski gubici zbog razlika u zaposlenosti muškaraca i žena iznose 370 milijardi EUR godišnje; budući da pružanje usluga njege može biti ključno za učinkovit odgovor na nestašicu radne snage;

D.  budući da bi „njegu” trebalo shvatiti kao posao koji se obavlja u osobnom svojstvu, u javnim ili privatnim institucijama ili u privatnom kućanstvu ili kućanstvima, za djecu, starije, bolesne osobe ili osobe s invaliditetom; budući da bi njegu u idealnim okolnostima trebali pružati profesionalni njegovatelji koje mogu zapošljavati javni ili privatni subjekti ili obitelji ili mogu biti samozaposleni, no da je također neformalno i bez naknade pružaju neprofesionalni njegovatelji, obično članovi obitelji;

E.  budući da žene u prosjeku na obavljanje kućanskih poslova i njegu drugih osoba potroše tri puta više vremena od muškaraca, što je najviše zamjetno kod parova koji imaju dijete mlađe od sedam godina u kojima žena u prosjeku provede 32 sata tjedno na plaćeni rad i čak 39 sati na neplaćeni rad, u usporedbi s muškarcima koji imaju 41 sati plaćenog i 19 sati neplaćenog rada tjedno;

F.  budući da je prema podacima Međunarodne organizacije rada u sektoru rada i njege u kućanstvu 2010. bilo zaposleno otprilike 52 milijuna radnika u cijelom svijetu i još 7,4 milijuna radnika u kućanstvu mlađih od 15 godina, što predstavlja između 5 % i 9 % zaposlenih u industrijaliziranim zemljama;

G.  budući da su poslovi u području skrbi u mnogim državama članicama loše plaćeni, da se za njih često ne nude formalni ugovori ni druga osnovna radnička prava te da nisu privlačni zbog visokog rizika od fizičkog i emocionalnog stresa, opasnosti od profesionalnog izgaranja i nemogućnosti napredovanja u karijeri; budući da se u tom sektoru nudi vrlo malo prilika za obuku i da su u njemu, štoviše, uglavnom zaposlene starije osobe, žene i migranti;

H.  budući da su se potporne mjere, kao što su švedski sustav poreznih olakšica na usluge u području kućanskih poslova, francuski „bonovi za zaposlenje u uslužnim djelatnostima” ili belgijski „bonovi za uslužne djelatnosti”, pokazale učinkovitima u pogledu smanjenja stope neprijavljenog rada, poboljšanja radnih uvjeta i priznavanja regularnih radnih prava radnicima u kućanstvu i skrbnicima;

I.  budući da dokazi upućuju na to da u 80 % slučajeva njegu u EU-u pružaju neformalni neplaćeni njegovatelji, od kojih su 75 % žene; budući da 27,4 % žena koje rade na nepuno radno vrijeme to čine jer se moraju skrbiti o djeci ili odraslim osobama kojima je potrebna njega, dok je kod muškaraca taj udio 4,6 %(15); budući da neformalni njegovatelji zbog njege drugih ne bi smjeli biti prisiljeni na kompromis između obveza njege i slobodnog vremena jer su oni koji su unatoč svemu još uvijek u radnom odnosu prisiljeni uravnotežiti različite odgovornosti i korištenje vremena;

J.  budući da statistički podaci određenih država članica pokazuju da je otprilike 6 – 7 % njegovatelja u državama članicama mlađe od 17 godina, a da njegu pruža pet puta više mladih žena u dobi od 15 do 24 godine nego muškaraca u istoj dobnoj skupini; budući da mladi njegovatelji često nose velike odgovornosti odraslih i da pružaju njegu, pomoć i potporu roditelju, bratu sestri, baki, djedu ili drugom članu obitelji s invaliditetom, kroničnom bolesti ili mentalnim zdravstvenim problemom; budući da su mladi njegovatelji posebno suočeni s preprekama u pristupu obrazovanju i osposobljavanju te u usklađivanju obrazovanja s obvezama njege, što utječe i na njihovo zdravlje i na njihovu egzistenciju;

K.  budući da u nizu država članica EU-a postoji nedostatak kvalitetnih profesionalnih usluga skrbi koje bi bile dostupne svima neovisno o prihodima;

L.  budući da mnogi osobe koje ovise o pomoći obitelji i kojima potrebna njega žive u područjima u kojima trajno nedostaju usluge i da im izolacija ili druge okolnosti otežavaju pristup profesionalnoj njezi; budući da se o njima često brinu samo neprofesionalni njegovatelji i da je najčešće riječ o ženama iz njihove obitelji;

M.  budući da u Europi dolazi do demografskih promjena koje dovode do porasta bolesti povezanih sa starošću i sve starijeg stanovništva i da se u skladu s time povećavaju se potrebe za njegom; budući da u vrijeme sve veće potražnje za uslugama skrbi postoji nerazmjerna raspodjela odgovornosti za poslove skrbi između muškaraca i žena, pri čemu žene nose teret zbog stereotipnih rodnih uloga koje i dalje prevladavaju u europskom društvu; budući da sve veći broj starijih osoba, sve manji broj osoba radne dobi i ograničenja u javnim proračunima zbog politike štednje znatno utječu na socijalne usluge, što će utjecati i na osobe koje istovremeno rade i nekoga njeguju, često u otežanim okolnostima;

N.  budući da se predviđa starenje stanovništva EU-a s porastom udjela stanovništva starijeg od 65 godina sa 17,1 % u 2008. na 30 % u 2060., a stanovništva starijeg od 80 godina s 4,4 % na 12,1 % tijekom istog razdoblja;

O.  budući da su starije osobe izložene većem riziku od siromaštva nego opće stanovništvo, pri čemu je 2008. riziku bilo izloženo oko 19 % osoba starijih od 65 godina, dok je 2000. taj udio iznosio 17 %; budući da je taj udio za 5 postotnih bodova veći za žene nego za muškarce;

P.  budući da su starije osobe ponekad izložene netrpeljivosti na osnovi starosti i spola i da je zlostavljanje starijih, prisutno u nizu različitih vrsta skrbi, društveni problem u svim državama članicama;

Q.  budući da većina nacionalnih modela politike za usluge skrbi trenutačno nije prikladna za zadovoljavanje potreba sve starijeg stanovništva Unije i da većina država članica u svojim politikama te inicijativama i sustavima socijalne skrbi još nije riješila demografske izazove;

R.  budući da unatoč povećanju broja domova za starije osobe u proteklih 10 godina u gotovo svim državama članicama potražnja i dalje premašuje dostupnost neovisnog smještaja i usluga njege; budući da postoji hitna potreba za daljnjim ulaganjem u usluge dugotrajne skrbi u zajednici ili u kući s obzirom na to da svatko ima pravo na neovisan život, usluge potpore i sudjelovanje u zajednici; budući da je, osim toga, zbog nedostatka raščlanjenih informacija na nacionalnoj razini, uključujući informacije o financijskim ulaganjima, i nedostatka pokazatelja kvalitete teško pratiti i ocijeniti taj važan dio infrastrukture za pružanje skrbi te dati preporuke za donositelje odluka;

S.  budući da je samo 12 država članica od 2002. godine ispunilo ciljeve iz Barcelone, odnosno pružanje skrbi u najmanju ruku za 33 % djece mlađe od 3 godine (1. cilj) i za najmanje 90 % djece u dobnoj skupini između 3 godine života do obveznog upisa u školu (2. cilj), dok su stope ostvarenja ciljeva u nekim državama članicama zabrinjavajuće niske;

T.  budući da zbog povećanja udjela žena na tržištu rada raste potreba za visokokvalitetnom i pristupačnom skrbi o djeci i da je potražnja za mjestima u sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja diljem Europe veća od ponude; budući da dokazi pokazuju da se u više od polovice svih država članica usluge skrbi o djeci za djecu do treće godine života upotrebljavaju samo u obliku poludnevnog aranžmana (manje od 30 sati tjedno); budući da je za punopravno sudjelovanje žena na tržištu rada potrebna cjelodnevna dostupnost skrbi o djeci te ispunjenje potražnje tijekom radnog vremena roditelja;

U.  budući da postoji nedostatak infrastrukture kojom bi se osigurala kvalitetna i pristupačna skrb o djeci za sve platne skupine, o čemu svjedoči i činjenica da od više od 32 milijuna djece mlađe od dobi potrebne za obvezno obrazovanje u EU-u tek oko 15 milijuna djece ima pristup ranom odgoju(16) i obrazovanju te da je najveći dio javnih sredstava koja se u državama članicama troše na skrb o djeci namijenjeno djeci od treće godine života do obveznog polaska u školu; budući bi trebalo povećati ulaganja iz svih sektora, s obzirom na to da dokazi iz zemalja članica OECD-a pokazuju da bi povećanje ulaganja BDP-a u sektor skrbi dovelo do rasta zaposlenosti žena; budući da su ulaganja u skrb o djeci strategija koja je korisna za sve strane i da bi se njome ostvarili dodatni porezni prihodi od povećanog sudjelovanja roditelja na tržištu rada; budući da, dopunjujući ključnu ulogu obitelji, visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje pruža i brojne kratkoročne i dugoročne koristi za pojedince i društvo u cjelini, uključujući za osobe slabijeg socioekonomskog statusa ili osobe s posebnim obrazovnim potrebama, te da je učinkovit u borbi protiv nejednakosti koja pogađa djecu od rane dobi i za sprečavanje ranog napuštanja školovanja;

V.  budući da je visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje učinkovito ulaganje kojim se omogućuje temelj za uspješno cjeloživotno učenje i rješavaju problemi nejednakosti i izazovi s kojima se suočavaju djeca slabijeg statusa;

W.  budući da u EU-u živi više od 80 milijuna osoba s invaliditetom, a svaka četiri Europljana u obitelji ima osobu s invaliditetom; budući da se potpisivanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom 2011. EU obvezao na promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom; budući da je, u svjetlu tih prava i potreba osoba s invaliditetom svih dobnih skupina, u posljednje vrijeme došlo do zaokreta od institucionalne skrbi do skrbi u zajednici za osobe s invaliditetom;

X.  budući da na temelju članka 19. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom svatko ima pravo na samostalan život i na uključivanje u zajednicu, čime se ne zahtijeva samo pružanje samostalnog smještaja, već i usluga potpore koje odražavaju potrebe osoba s invaliditetom;

Y.  budući da djeca i odrasli s niskofunkcionirajućim autizmom imaju poteškoća pri samostalnom izvršavanju svakodnevnih zadataka te im je općenito potrebna pomoć s većinom zadataka;

Z.  budući da se često umanjuje značaj usluga dugotrajne skrbi i skrbi o djeci i da je u mnogim državama članicama ta profesija i dalje prilično neprimjetna i nisko rangirana, što se odražava niskom plaćom, nejednakom zastupljenošću žena i muškaraca na tržištu rada i lošim radnim uvjetima;

AA.  budući da su za obavljanje poslova formalne njege, uključujući kućnu njegu, potrebni kvalificirani radnici koje je potrebno adekvatno platiti(17); budući da je potrebno osigurati odgovarajuću ponudu kvalificiranih njegovatelja jer je razvoj kvalitetnih usluga formalne skrbi za djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom povezan s kvalitetnim radnim odnosima, pristojnim plaćama i ulaganjima u radnike koji pružaju te usluge, uključujući ulaganja u osposobljavanje radnika za skrb o djeci; budući da profesionalni radni odnosi pozitivno djeluju na sposobnost njegovatelja da uravnoteže profesionalni i privatni život;

AB.  budući da korisnicima dugotrajne skrbi može biti problem priuštiti si privatne usluge skrbi koje su većinom skuplje od usluga skrbi koje pruža javni sektor; budući da su zbog rodno uvjetovanih razlika u plaćama i razlika u mirovinama žene uvijek u većoj mjeri pogođene od muškaraca te moraju trošiti veći dio prihoda na dugotrajnu skrb;

AC.  budući da podaci pokazuju da se osobe slabijeg statusa suočavaju s posebnim izazovima kada je dostupnost visokokvalitetnih usluga skrbi ograničena, primjerice osobe iz obitelji s niskim prihodima, osobe koje žive u ruralnim područjima i djeca koja pripadaju etničkim manjinama ili djeca migranata;

Kontekst ravnoteže između poslovnog i privatnog života

1.  primjećuje da se rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti znatno povećavaju jednom kada obitelji dobiju djecu, što pokazuje s kojim se poteškoćama suočavaju žene nastojeći naći ravnotežu između odgoja djece i obveza skrbi te rada zbog nedostatka dovoljne infrastrukture za javnu skrb i trajne podjele rada između muškaraca i žena zbog kojih dolazi do prekomjerne količine skrbi koju pružaju uglavnom žene, što dovodi do toga da žene troše dvostruko do desetorostruko više vremena na pružanje neplaćene skrbi od muškaraca(18);

2.  prima na znanje da jedna četvrtina žena ostaje u kategoriji neplaćenih pomažućih članova obitelji, što znači da ne primaju izravno plaću za svoje napore te da postoji jasno izdvajanje žena u sektore, općenito gledajući, obilježene niskim plaćama, dugim radnim vremenom i često neformalnim radnim aranžmanima, što vodi do niže novčane, socijalne i strukturne koristi za žene;

3.  ističe da je feminizacija siromaštva posljedica niza faktora, uključujući rodno uvjetovanu razliku u plaćama, razliku u mirovinama, odgovornosti povezane s pružanjem skrbi i prekide radnog odnosa koji su s time povezani; naglašava da višestruka diskriminacija s kojom se žene suočavaju, između ostalog, na temelju svojeg rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja, pridonosi feminizaciji siromaštva;

4.  pozdravlja međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava i podsjeća na njegova načela koja uključuju:

   jednako postupanje prema ženama i muškarcima i jednake mogućnosti, osobito u pogledu sudjelovanja na tržištu rada;
   pravo na jednak tretman i mogućnosti zapošljavanja neovisno o dobi i invaliditetu;
   pravo na primjeren dopust, fleksibilne radne uvjete i pristup uslugama skrbi roditelja i osoba koje su dužne skrbiti o drugima;
   pravo na kvalitetne pristupačne usluge dugotrajne skrbi;

5.  izražava zabrinutost zbog nepovoljnih promjena u području roditeljskog dopusta i prava koja se odnose na roditeljstvo, kao što su povlačenje nacrta Direktive o produljenju rodiljnog dopusta i nedavna presuda Suda Europske unije kojom se otkaz trudnoj radnici kao dio kolektivnog otkazivanja smatra zakonitim; poziva Komisiju da hitno ukloni nedostatke u zakonodavstvu EU-a;

6.  pozdravlja prijedlog direktive o ravnoteži između privatnog i poslovnog života za radnike i skrbnike koji je iznijela Komisija, i naglašava u tom kontekstu važnost individualnih prava na dopust i fleksibilnog rada koji pomažu zaposlenim osobama da usklade privatni i poslovni život; podsjeća da bi politike usmjerene na ravnotežu između privatnog i poslovnog života trebale promicati jednako sudjelovanje muškaraca i žena u obvezama skrbi; vjeruje da bi radi budućeg razvoja trebalo težiti postupnom produženju očinskog dopusta i dopusta radi skrbi(19) i njihovih razina primanja naknade, koja bi trebala biti primjerena, osiguranju neprenosivog roditeljskog dopusta, jamstava u vezi s otpuštanjem, povratka na isto ili jednakovrijedno radno mjesto i zaštite od diskriminacije koja se provodi zbog odluka o uzimanju dopusta, te proširenju prava na samozaposlene radnike i osobe koje moraju uzeti primjereno plaćeni dopust kako bi se brinule o uzdržavanim osobama koje nisu djeca;

7.  poziva sve države članice da potiču očeve da iskoriste pravo na očinski dopust jer je to koristan alat za jačanje njihove odgovornosti u pogledu skrbi o vlastitoj djeci i obitelji te koristan način za postizanje stvarne jednakosti između žena i muškaraca;

8.  smatra da pružanje usluga skrbi ne bi smjelo negativno utjecati na plaću skrbnika ili socijalne ili mirovinske pogodnosti; u tom kontekstu traži promicanje jednakost spolova u provedbi politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života;

9.  skreće pozornost na tešku situaciju u kojoj se nalaze obitelji koje skrbe za dijete ili člana obitelji s invaliditetom, s obzirom na to da je u tim slučajevima skrb cjeloživotna;

10.  skreće pozornost na nedostatak usluga za privremenu skrb za roditelje djece s invaliditetom; ističe da je zbog tog nedostatka potpore roditeljima često potpuno nemoguće raditi; s tim u vezi prima na znanje alarmantan nedostatak ustanova za osobe s teškim oblicima autizma;

11.  smatra da bi svaka osoba kojoj je potrebna njega trebala imati subjektivno pravo odabrati kvalitetnu uslugu njege koja im najbolje odgovara i koja je dostupna i njima i njihovim njegovateljima; smatra da bi se, bez obzira na razlike između korisnika i njihovih potreba, usluge skrbi trebale razvijati na individualiziran i sveobuhvatan način usmjeren na osobu; napominje da obitelji nisu homogene i da bi politike i programiranje trebalo prilagoditi takvoj raznolikosti;

12.  smatra da bi usluge skrbi trebale odražavati promjenjivu prirodu posla u skladu s njihovim razvojem;

13.  smatra da bi se u skladu s pravom na dugotrajnu skrb koje je proglašeno u europskom stupu socijalnih prava dugotrajna skrb trebala smatrati granom socijalne zaštite koja bi svima trebala zajamčiti pravo na kvalitetnu skrb koja je usmjerena na osobu; nadalje, smatra da postoji hitna potreba za daljnjim ulaganjima u pristupačne i kvalitetne usluge dugotrajne skrbi, primjerice usluge kućne njege i usluge koje se pružaju u zajednici, u skladu s europskim socijalnim stupom socijalnih prava i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom; poziva države članice da u tom kontekstu osiguraju jednak pristup i pravedno postupanje kad je riječ o uslugama skrbi za starije osobe, djecu i osobe s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima kojima je potrebna dugotrajna skrb, s posebnim naglaskom na osobe slabijeg statusa;

14.  naglašava da se pokazalo da su dostupnost raznovrsne, kvalitetne, pristupačne i povoljne javne i privatne infrastrukture, usluga i potpore za skrb o djeci, starijih osoba, osoba s invaliditetom i osobama koje su kronično bolesne ili im je potrebna dugotrajna skrb i skrb, bilo kod kuće ili u sličnom okruženju, ključan aspekt politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života i veliki čimbenik kojim se promiče da roditelji i neformalni skrbnici uzimaju dopust, kao dio napora da se ženama pomogne da se brzo vrate na tržište rada i da na njemu ostanu; pozdravlja prijelaz na usluge koje se pružaju u zajednici, u skladu s europskim stupom socijalnih prava i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, istodobno ističući potrebu za praćenjem tih usluga kako bi se osigurala njihova kvaliteta; smatra da visoka kvaliteta skrbi proizlazi iz visoke kvalitete pruženih usluga i ovisi o tome koliko te usluge štite dostojanstvo i ljudska prava onih koji ih koriste te na koji način jamče uključivanje korisnika tih usluga u zajednicu;

15.  podsjeća na to da je nedostatak usluga skrbi veliki čimbenik koji stoji iza niske zastupljenosti žena na tržištu rada jer otežava postizanje ravnoteže između poslovnih i obiteljskih obveza te uzrokuje to da neke žene odlaze s tržišta rada, rade manji broj sati rada na plaćenim poslovima i troše više vremena na skrb koja im nije plaćena, što dovodi do štetnih posljedica za njihova prava na socijalno osiguranje, osobito mirovine, te povećanog rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, posebice u starijoj dobi;

Vrste skrbi

16.  uviđa da postoje različite usluge skrbi, poput predškolske skrbi i obrazovanja, skrbi o starijim osobama i skrbi ili podrške za osobe s invaliditetom i/ili kroničnom bolesti koji imaju dugotrajne potrebe za zdravstvenom njegom i skrbi, te napominje da su zbog toga osmišljena različita politička stajališta; smatra da bi skrb mogli pružati formalni i neformalni skrbnici;

17.  vjeruje da bi pri osmišljavanju pristupa razvoju usluga skrbi trebalo uzeti u obzir sve kategorije korisnika i njihove razlike te različite želje u vezi s vrstama usluga skrbi koje su im potrebne, između ostalog i osobe koje dolaze iz socijalno zapostavljenih sredina, kao što su etničke manjine, migrantske obitelji, osobe koje žive u udaljenim i ruralnim područjima te obitelji s niskim prihodima; podsjeća da se pojam obitelji koji se upotrebljava u zakonodavstvu i politikama treba tumačiti u širem smislu;

18.  uviđa da su mnogim osobama nizak socioekonomski status i niska razina obrazovanja prepreke u pristupanju uslugama skrbi, što samo pridonosi njihovim izazovima u pogledu postizanja ravnoteže između privatnog i poslovnog života; smatra da to zahtijeva jasno planiranje i jasne politike;

19.  uviđa da privatni sektor ima važnu ulogu u pružanju usluga dugotrajne skrbi osobama s invaliditetom i starijim osobama te da je diljem EU-a ukazano na probleme u vezi s pristupačnosti i kvalitetom takvih usluga; poziva Komisiju da ocijeni stanje na tržištu usluga skrbi i poduzme potrebne regulatorne inicijative za kontrolu i nadzor kvalitete usluga koje se nude u takvom okruženju;

Kvaliteta, cjenovna prihvatljivost i pristupačnost skrbi

20.  vjeruje da bi usluge skrbi trebale biti osmišljene tako da zaista daju izbor svim korisnicima, članovima njihove obitelji i njihovim skrbnicima, neovisno o tome radi li se o osobama koje su zaposlene na puno ili nepuno radno vrijeme, koje su samozaposlene ili nezaposlene;

21.  vjeruje da osobe koje planiraju, osmišljavaju i pružaju usluge skrbi moraju razmotriti potrebe korisnika i da se usluge skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom moraju planirati i razvijati u aktivnoj i istinskoj suradnji s korisnicima te da se moraju osmisliti i provoditi uz pristup koji se temelji na pravima; uzima u obzir pozitivna iskustva osoba s mentalnim i intelektualnim poteškoćama u sudjelovanju u razvoju infrastrukture i usluga koje pozitivno utječu na njihov samostalan život i kvalitetu života;

22.  ističe da se pružanje kvalitetne skrbi u EU-u znatno razlikuje u državama članicama i između njih, u privatnom i javnom okruženju, urbanim i ruralnim područjima i među različitim dobnim skupinama; prima na znanje činjenicu da velik dio skrbi o djeci i dugotrajne skrbi preuzimaju obitelji, osobito djedovi i bake kada je riječ o skrbi o djeci, što je osobito uočljivo u južnoj i istočnoj Europi(20);

23.  poziva države članice da osiguraju da su usluge skrbi u urbanim i ruralnim područjima dobro pokrivene kako bi se poboljšala pristupačnost i dostupnost usluga skrbi za osobe u nepovoljnom položaju, uključujući osobe koje žive u ruralnim i udaljenim područjima;

24.  vjeruje da pristupačnost proizlazi iz kombinacije troškova i fleksibilnosti zbog čega bi trebao postojati niz usluga, javnih i privatnih, za skrb u kući ili sličnom okruženju; nadalje smatra da bi članovi obitelji trebali imati mogućnost dobrovoljnog ili subvencioniranog pružanja skrbi;

25.  naglašava da je kvalitetu usluga skrbi potrebno sagledati iz više perspektiva, uključujući kvalitetu ustanova i službi, kvalitetu nastavnih programa za djecu, profesionalnost skrbnika, kvalitetu objekata i okruženja, razine obrazovanja skrbnika i njihove radne uvjete;

26.  napominje da bi usluge skrbi trebalo razvijati kako bi se povećao kontinuitet te učvrstila preventivna zdravstvena i socijalna skrb, rehabilitacija i mogućnost samostalnog života; smatra da se moraju poticati prakse izravne skrbi u kućanstvu kako bi ljudi kojima je potrebna njega mogli primiti usluge kvalificiranih stručnjaka u vlastitom domu te, ako je to moguće, živjeti samostalno; smatra da bi, u slučajevima u kojima je to relevantno, usluge skrbi trebale biti usmjerene na sveobuhvatnu potporu obitelji kao što je pomoć u kućanstvu, podučavanju i oko skrbi djece;

27.  ističe da bi informacije o dostupnim uslugama skrbi i pružateljima usluga trebale biti dostupne roditeljima, starijim osobama, osobama s invaliditetom i/ili kroničnom bolesti kojima je potrebna dugotrajna skrb, kao i neformalnim skrbnicima;

28.  ističe činjenicu da nedostupnost usluga i iznimno visoki troškovi skrbi o djeci imaju negativan utjecaj na djecu iz obitelji s niskim primanjima te da ih od rane dobi stavljaju u nepovoljan položaj; naglašava da svako dijete ima pravo na dobru skrb i razvoj u ranoj dječjoj dobi, uključujući čitav niz socijalnih poticaja; ističe da prekomjerni troškovi ustanova za skrb također utječu na uzdržavane osobe u obiteljima s niskim prihodima te ih stavljaju u nepovoljan položaj;

29.  smatra da bi nedostatak ulaganja u visokokvalitetnu skrb za djecu mlađu od tri godine produljio prekid karijere kod žena i prouzročio poteškoće prilikom povratka na radno mjesto;

30.  smatra da bi trebalo ojačati nacionalne programe radi poboljšanja kvalitete života starijih žena, osobito onih s bolestima koje su karakterizirane gubitkom pamćenja te njihovih skrbnika koji su često i sami žene u starijoj životnoj dobi; predlaže da bi se za mapiranje i provedbu takvih mjera trebalo savjetovati s udrugama za Alzheimerovu bolest;

31.  poziva Komisiju da, u skladu s ovim prijedlozima, izradi smjernice za države članice za osmišljavanje sveobuhvatnih i pristupačnih usluga skrbi u zajednici koje pozitivno utječu na rad i usmjerene su na osobu, a obuhvaćaju skrb o djeci, usluge skrbi o starijim osobama i skrb o osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima te se temelje na sudjelovanju korisnika usluga i savjetovanju s njima kako bi se osiguralo da su takve usluge pristupačne i zadovoljavaju potrebe ciljanih korisnika;

32.  prima na znanje različite prakse u državama članicama i naglašava da suradnja i razmjena najboljih praksi na europskoj razini mogu pridonijeti uzajamnom učenju i uzajamnom savjetovanju među državama članicama te razvoju kvalitetnih usluga skrbi podupiranjem i dopunom mjera na regionalnoj i nacionalnoj razini te mogu pomoći državama članicama u rješavanju zajedničkih izazova; poziva Komisiju da bude platforma i olakša razmjenu iskustava i najboljih praksi o kvaliteti, dostupnosti i pristupačnosti usluga skrbi kao i o različitim modelima pružanja usluga skrbi koji su prilagođeni pojedinačnim okolnostima i financijskim mogućnostima radi suočavanja s izazovima u pogledu skrbi;

33.  zabrinut je zbog radnih uvjeta u mnogim uslugama pružanja skrbi, kao što su dugo radno vrijeme, neprimjerena plaća, nedostatak osposobljavanja i loše politike zaštite i sigurnosti na radnom mjestu; zabrinut je zbog toga što se pružanje skrbi smatra neprivlačnim sektorom za zapošljavanje i uglavnom privlači žene i radnike migrante; ističe da ti uvjeti utječu i na kvalitetu pružene skrbi; stoga poziva države članice da pružanje skrbi prevrednuju u odabir karijere i Komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima uspostavi pravni okvir za minimalne standarde za radnike u tom sektoru i pokrene inicijativu o kvaliteti u dugotrajnoj skrbi, pri čemu se može ugledati u raspoložive dobrovoljne alate i inicijative civilnog društva, kao što je Europski okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi i najnoviji prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

34.  poziva države članice da prate i osiguraju da su ustanove i ostala mjesta za pružanje skrbi sigurna i motivirajuća mjesta za rad te da se dovoljno ulaže u dobrobit i zdravlje na radnom mjestu osoba koje pružaju usluge skrbi; smatra da je ključno osigurati dobrobit skrbnika kako bi se spriječilo zlostavljanje osoba o kojima se skrbi; u tom kontekstu podupire zakonodavne inicijative za certificiranje i priznavanje profesionalnih skrbnika i poziva države članice da poduzmu mjere za poboljšanje radnih uvjeta skrbnika, kao što je jamčenje njihovih prava na formalni ugovor o radu i plaćeni dopust; nadalje poziva Komisiju i države članice da jačaju svijest o vrijednosti usluga skrbi radi poboljšanja statusa profesije pružatelja skrbi i promicanja sudjelovanja muškaraca u aktivnostima skrbi;

35.  poziva Komisiju da Vijeću predstavi europski program za skrbnike u cilju utvrđivanja i prepoznavanja različitih vrsta pružanja skrbi u Europi, jamčenja financijske potpore skrbnicima i postupnog razvijanja ravnoteže između njihovog poslovnog i privatnog života;

36.  podsjeća da se u njegovoj rezoluciji od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(21) osobito poziva na donošenje direktive o dopustu skrbnika; napominje da bi neformalni skrbnici koji odluče pružati neformalnu skrb svojim članovima obitelji trebali primati odgovarajuću naknadu i ravnopravno s drugim pružateljima skrbi imati pristup socijalnim pravima; stoga poziva na sveobuhvatan pristup rješavanju problema neformalnih njegovatelja, koji nadilazi okvire zakonodavstva o zapošljavanju, kao što su trajna potpora dohotku, pristup zdravstvenoj skrbi, mogućnost godišnjeg odmora i akumulacija mirovinskih prava, kako bi bili dostatni čak i kada su razine dohotka skrbnika privremeno niže zbog pružanja neformalne skrbi, što se uglavnom odnosi na žene; smatra da pružanje usluga skrbi ne bi smjelo negativno utjecati na zdravlje i dobrobit neformalnih skrbnika; u tom kontekstu poziva države članice da neformalnim skrbnicima omoguće odgovarajuće usluge privremene skrbi i savjetovanja, stručna savjetovanja, psihološku pomoć i objekte za cjelodnevnu skrb i privremenu skrb, što će im pomoći da povećaju svoje sudjelovanje u zapošljavanju;

37.  poziva države članice da u okviru zakonodavstva o radu i socijalnoj sigurnosti za žene i muškarce uvedu „bodove za skrb”, koji bi se računali kao jednakovrijedna razdoblja za prikupljanje mirovinskih prava, u cilju zaštite osoba koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja neformalne, neplaćene skrbi uzdržavanoj osobi ili članovima obitelji te kako bi se prepoznala vrijednost rada tih njegovatelja za društvo u cjelini;

38.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se neformalni skrbnici priznaju kao ravnopravni sudionici u pružanju usluga skrbi i da kao dio programa cjeloživotnog učenja osmisle programe osposobljavanja i prepoznavanja stečenih vještina neformalnih skrbnika; poziva Komisiju i države članice da u suradnji s nevladinim organizacijama i obrazovnim ustanovama pruže potporu mladim skrbnicima; traži od Komisije da predloži akcijski plan u kojem su sadržane te i ostale mjere za osiguranje kvalitete skrbi i kvalitete života skrbnika;

39.  poziva Komisiju i države članice da provedu istraživanje o broju mladih skrbnika i o utjecaju uloge skrbnika na njihovu dobrobit i životne uvjete te da im na temelju tog istraživanja pruže podršku te da u suradnji s nevladinim organizacijama i obrazovnim ustanovama odgovore na njihove posebne potrebe;

40.  poziva Komisiju da pri oblikovanju istraživanja i politika više uzme u obzir usluge pružanja skrbi i skrbnike, osobito kada je riječ o Europskom socijalnom fondu (ESF), Strategiji za osobe s invaliditetom i Zdravstvenom programu;

Ciljevi u području skrbi

41.  ističe da je trenutačan izazov postizanja ciljeva iz Barcelone povećati skrb o djeci između tri i četiri godine; pozdravlja preporuku Komisije za proširenje cilja strategije za obrazovanje i osposobljavanje do 2020. kako bi se mjesto u ustanovama za skrb o djeci osiguralo za najmanje 95 % djece u dobi od tri godine do obveznog upisa u školu; poziva Komisiju da uz savjetovanje s relevantnim akterima, uključujući države članice, povisi ciljeve iz Barcelone i ciljeve o predškolskom odgoju; poziva države članice da povećaju svoje napore kako bi se ostvarili ciljevi te da pružanje skrbi stave na visoko mjesto u njihovim političkim programima; poziva države članice da poboljšaju nacionalne okvire za kvalitetu usluga predškolskog obrazovanja i skrbi uzimajući u obzir prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te potiče države članice da revidiraju pet ključnih područja usluga predškolskog obrazovanja i skrbi koja se navode u prijedlogu: dostupnost, radna snaga, kurikulum, vrednovanje i praćenje te upravljanje i financiranje; poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu te skrbi, posebice za djecu iz ugroženih sredina i djecu s invaliditetom;

42.  poziva Komisiju da odredi indikatore i odgovarajuće ciljeve o kvaliteti usluga skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima kojima je potrebna skrb, koji su slični ciljevima iz Barcelone, s alatima za praćenje kako bi se mjerila kvaliteta, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost tih usluga;

43.  poziva Komisiju da pri praćenju i revidiranju podataka u okviru europskog semestra obuhvati i podatke o skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima te da ih uvrsti u godišnje izvješće o jednakosti spolova; poziva države članice da razmisle o uključivanju procjene usluga skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima u svoja izvješća po zemljama, uzimajući u obzir povratne informacije skrbnika i korisnika usluga skrbi; poziva Komisiju da u skup pokazatelja društvenog napretka, koji bi se trebao pratiti u kontekstu europskog semestra, obuhvati podatke o toj skrbi; poziva Komisiju i Vijeće da te društvene pokazatelje uključe u pravila semestra; potiče države članice da donesu i koriste korektivne mjere ako se pokaže da je napredak prespor;

44.  nadalje poziva Komisiju da poboljša prikupljanje podataka razvrstanih po spolu i da izradi statističke podatke specifične za pojedini sektor, usklađene definicije i pokazatelje za procjenu rodne dimenzije pristupačnosti, kvalitete i učinkovitosti usluga skrbi o djeci, osobama s invaliditetom i kroničnim bolestima te starijim osobama na razini EU-a, pri čemu treba pronaći načina da se izbjegne povećanje opterećenja za djelatnike u području skrbi u pogledu praćenja; poziva Komisiju da prati razvoj usluga pružanja skrbi i pripremi preporuke za korektivne mjere, ako budu potrebne;

45.  poziva države članice da prikupe kvalitetne podatke o pružanju dostupnih usluga skrbi koje su djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom dostupne na temelju javnog i privatnog financiranja, kako bi se općenito pratila situacija i poboljšale usluge skrbi obraćanjem pozornosti ne samo na potrebe korisnika, već i na ravnotežu između poslovnog i privatnog života i uvjeta rada velikog broja skrbnika; poziva države članice da donesu učinkovite instrumente politike i, po potrebi, korektivne mjere;

Financiranje skrbi

46.  poziva države članice da, između ostalog i kako bi se povećao postojeći nedostatak ulaganja, povećaju javna ulaganja u usluge skrbi i infrastrukture za skrb o djeci, osobito predškolske te za skrb o drugim uzdržavanim osobama, da osiguraju univerzalan pristup tim uslugama, poboljšaju kvalitetu skrbi te da povećaju ulaganja u posebne mjere koje skrbnicima omogućavaju da vode aktivan poslovni život;

47.  napominje da nedostatna ulaganja u ustanove za pružanje skrbi i usluge imaju neproporcionalan utjecaj na samohrane roditelje, od kojih veliku većinu čine žene, te na obitelji koje žive u siromaštvu i koje su izložene socijalnoj isključenosti;

48.  prima na znanje važnost rodne osviještenosti u svim fazama provedbe različitih politika te posebice u fazi programiranja; poziva države članice da osiguraju potpunu integraciju rodne dimenzije u nacionalne planove reformi uz potporu ne samo ESF-a, nego i ostalih fondova EU-a kojima se omogućuju sredstva za opću socijalnu infrastrukturu koju države članice trebaju upotrebljavati za razvoj usluga skrbi;

49.  poziva Komisiju da osigura da postupak europskog semestra služi ostvarenju europskog stupa socijalnih prava, ostavljajući dovoljno prostora državama članicama za financiranje i održavanje financiranja usluga skrbi;

50.  podupire da se u preporuke Komisije po državama članicama uključe mjere usmjerene na ulaganje u ustanove za skrb o djeci i na nepoticajne fiskalne mjere kojima se primatelji drugog dohotka u kućanstvu, prvenstveno žene, odvraćaju od toga da rade više ili da uopće rade, te druge mjere za rješavanje pitanja razlike u plaćama među spolovima;

51.  poziva Komisiju da poveća financiranje za sve vrste usluga skrbi, s posebnim naglaskom, po potrebi, na prijelaz s institucijske skrbi na skrb u zajednici preko ESF-a + i drugih financijskih instrumenata čija je svrha financiranje socijalne infrastrukture; isto tako, poziva Komisiju da poveća sredstva za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) kako bi se podržale ustanove za skrb o djeci u ruralnim područjima te da dodatno iskoristi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) za financiranje projekata predškolskog obrazovanja i skrbi; nadalje poziva Komisiju na strogo praćenje potrošnje sredstava EU-a, osobito u sklopu Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova u području usluga socijalne skrbi i dugotrajne skrbi te da osigura usklađenost ulaganja s obvezama u pogledu ljudskih prava na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Povelje o temeljnim pravima.

52.  poziva Komisiju da razmisli o prekograničnoj primjeni doprinosa za socijalno osiguranje kako bi država članica iz koje neka osoba dolazi mogla financirati smještaj tog građanina u ustanovi socijalne skrbi u drugoj državi članici (u slučajevima kada takva ustanova nije dostupna u državi članici podrijetla);

53.  ističe je potrebno bolje analizirati potencijal za javno-privatno ulaganje u pružanje usluga skrbi, s obzirom na postojeće inicijative poduzeća za radnike s obvezama skrbi o osobama s invaliditetom i odraslim osobama;

54.  poziva države članice da primijene sveobuhvatan pristup prema svim vrstama usluga skrbi i ojačaju odredbe za djelotvornu i sinergijsku uporabu relevantnih financijskih instrumenata EU-a u područjima cjeloživotnog učenja, istraživanja i infrastrukturnog razvoja; podupire države članice da daju prednost financiranju skrbi za djecu i dugotrajne skrbi uz upotrebu financijskih instrumenata dostupnih u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, osobito iz postojećeg EFSU-a, fondova ESI, kao što su ESF i Europski fond za regionalni razvoj te EPFRR-a; dodatno potiče države članice da učinkovitije raspodijele svoja sredstva kako bi povećale pristup uslugama skrbi i njihovu pristupačnost za skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine te da osmisle učinkovite modele financiranja, uključujući ciljano financiranje, kojima se postiže odgovarajuća ravnoteža između javnog i privatnog ulaganja u skladu s nacionalnim i lokalnim okolnostima;

55.  poziva Komisiju da za Europski institut za ravnopravnost spolova osigura odgovarajuća sredstva za praćenje razvoja infrastrukture za skrb i provedbe politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života te da analizira ostvaruju li politike željena poboljšanja u području jednakosti spolova i na koji način;

56.  pozdravlja odluku određenih država članica da uvedu fiskalne poticaje za poduzeća koja pružaju usluge skrbi o djeci za svoje zaposlenike, kako bi njihovi zaposlenici poboljšali ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(2) SL C 175, 15.6.2011., str. 8.
(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 59.
(4) SL C 346, 27.9.2018., str. 6.
(5) SL C 331, 18.9.2018., str. 60.
(6) SL C 204, 13.6.2018., str. 76.
(7) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.
(8) SL C 66, 21.2.2018., str. 30.
(9) SL C 50, 9.2.2018., str. 15.
(10) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 49.
(11) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 39.
(12) SL C 487, 28.12.2016., str. 7.
(13) SL C 12, 15.1.2015., str. 16.
(14) SL C 21, 21.1.2011., str. 39.
(15) Europska komisija, Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca u EU-u za 2018.
(16) Plan Europske komisije za 2018., Europski centar za političke strategije (2017.), „Deset trendova koji mijenjaju obrazovanje kakvo nam je poznato”.
(17) Eurofound, Skrb o djeci i uzdržavanim osobama: utjecaj na karijere mladih radnika.
(18) Podaci Eurostata iz 2010; Izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji (2016.).
(19) Kao što je istaknuto u zakonodavnoj rezoluciji Europskog parlamenta od 20. listopada 2010. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (SL C 70 E, 8.3.2012., str. 162.).
(20) Eurofound, Europsko istraživanje o kvaliteti života iz 2016.: pregled izvješća.
(21) SL C 75, 26.2.2016., str. 130.


Lajmska bolest (borelioza)
PDF 124kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o lajmskoj bolesti (borelioza) (2018/2774(RSP))
P8_TA(2018)0465B8-0514/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o lajmskoj bolesti (borelioza) (O-000088/2018 – B8-0417/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir izvješće povezano sa sustavnom analizom literature o dijagnostičkoj točnosti seroloških testova za lajmsku boreliozu Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti,

–  uzimajući u obzir savjetodavni sastanak mreže stručnjaka o nadzoru nad lajmskom boreliozom u Europskoj uniji održan u siječnju 2016. u Stockholmu,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici(1),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je pravo na zdravlje temeljno pravo priznato europskim ugovorima, osobito člankom 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU);

B.  budući da je lajmska bolest (ili lajmska borelioza) bakterijska bolest koju uzrokuje bakterija Borrelia burgdoferi koja se na ljude prenosi ujedom krpelji koji su također kontaminirani bakterijom; budući da je lajmska bolest zarazna bolest ljudi i nekih vrsta domaćih i divljih životinja;

C.  budući da je lajmska borelioza najučestalija zoonotska bolest u Europi s 650 000 – 850 000 procijenjenih slučajeva i veću učestalost u srednjoj Europi; budući da se zaraza pojavljuje u proljetnom i ljetnom razdoblju (od travnja do listopada) i da je borelioza prepoznata kao profesionalna bolest poljoprivrednika, šumarskih radnika i istraživača na terenu u zemljama u kojima je prisutna;

D.  budući da izgleda da se zaraženi krpelji i sama bolest geografski šire te da su sada zabilježeni i slučajevi na višim nadmorskim visinama i geografskim širinama, kao i u mjestima i gradovima; budući da su jedan od mogućih uzroka promjene u korištenju zemljišta, među ostalim, nastale uslijed pošumljavanja zemljišta slabe kvalitete ili širenja invazivnih biljaka, klimatskih promjena, globalnog zatopljenja, prekomjerne vlage i drugih aktivnosti povezanih s ljudskim ponašanjem;

E.  budući da ne postoji europski konsenzus u pogledu liječenja, dijagnoze i probira kad je riječ o lajmskoj bolesti, a nacionalne prakse variraju;

F.  budući da ugriz zaraženog krpelja i simptomi lajmske bolesti mogu proći nezapaženo, a u nekim se slučajevima može dogoditi i da nema simptoma, što ponekad dovodi do ozbiljnih komplikacija i trajnih oštećenja sličnih kroničnim bolestima, osobito ako pacijent nije pravovremeno dobio dijagnozu;

G.  budući da će se pouzdanijom ranom dijagnozom lajmske bolesti znatno smanjiti broj slučajeva u kojima bolest napreduje do kasnijih faza, čime će se poboljšati kvaliteta života pacijenata; budući da će se, prema voditeljima istraživačkog projekta DualDur EU, na taj način smanjiti financijski teret bolesti, čime će se uštediti oko 330 milijuna EUR za zdravstvenu skrb već u prvih pet godina;

H.  budući da brojni pacijenti ne dobiju pravovremenu dijagnozu i nemaju pristup odgovarajućem liječenju; budući da imaju osjećaj da su zakinuti i da ih javna tijela ignoriraju i da neki od njih i dalje imaju ustrajne simptome koji mogu dovesti do kronične bolesti;

I.  budući da trenutno ne postoji cjepivo za lajmsku bolest;

J.  budući da pravi teret lajmske borelioze u EU-u nije poznat zbog nedostatka statističkih podataka povezanih s tom bolešću i raznolikosti primijenjenih definicija slučaja bolesti, laboratorijskih metoda i sustava nadzora;

K.  budući da ne postoje različite MKB šifre bolesti za ranije i kasnije faze lajmske bolesti; budući da ne postoji individualna MKB šifra bolesti za različite simptome koji se pojavljuju u kasnijoj fazi lajmske bolesti;

L.  budući da se razlikuju smjernice za prakse liječenja koje su sastavili ILADS (Međunarodno društvo za lajmsku bolest i povezane bolesti) odnosno IDSA (Američko društvo za zarazne bolesti) i budući da razlike između ta dva pristupa bolesti također utječu na prakse liječenja u EU-u;

M.  budući da nedostaju temeljna saznanja o mehanizmu koji lajmsku bolest pretvara u kroničnu bolest;

N.  budući da zdravstveni djelatnici već gotovo jedno desetljeće izražavaju zabrinutost u pogledu tog zdravstvenog problema, isto kao i udruge pacijenata i zviždači;

O.  budući da, iako je dobro poznata u medicini, lajmska bolest i dalje često nije dijagnosticirana, osobito zbog poteškoća u pogledu uočavanja simptoma i nedostatka odgovarajućih testova za dijagnosticiranje;

P.  budući da se testovima probira koji se koriste u pogledu lajmske bolesti često ne mogu dobiti točni rezultati, poput testa ELISA koji otkriva samo jednu infekciju pri svakom pokušaju;

Q.  budući da su brojni Europljani stalno izloženi opasnosti od zaraze lajmskom boreliozom zbog svojeg zanimanja (poljoprivrednici, šumari, istraživači i studenti koji provode istraživanja na terenu, na primjer biolozi, geolozi, geodeti, arheolozi);

R.  budući da medicinska djelatnost često prati zastarjele preporuke o lajmskoj bolesti kojima se u dovoljnoj mjeri ne uzimaju u obzir istraživačka saznanja;

1.  izražava svoju zabrinutost u pogledu zabrinjavajućih razmjera širenja lajmske bolesti kod europskog stanovništva, s obzirom na to da su korištene metode izračuna pokazale da oko 1 milijun građana pati od te bolesti;

2.  podsjeća na to da se sve države članice, s različitim intenzitetom, suočavaju s naglim porastom lajmske borelioze, što je čini europskim zdravstvenim problemom;

3.  pozdravlja sredstva koja je Unija do sada dodijelila za istraživanje u pogledu ranog otkrivanja i budućeg liječenja lajmske borelioze (do 16 milijuna eura kroz projekte kao što su ANTIDotE, ID-LYME i LYMEDIADEX);

4.  poziva na dodjelu dodatnih sredstava za metode dijagnosticiranja i liječenja lajmske bolesti; u tu svrhu apelira na poticanje istraživačkih napora, i u pogledu povećanja dodijeljenih sredstava i u pogledu razmjene epidemioloških podataka, uključujući podatke o distribuciji i prevalenciji patogenih i nepatogenih genovrsta;

5.  poziva na dodatnu međunarodnu suradnju u istraživanju lajmske bolesti;

6.  potiče Komisiju da prikupi što je više moguće informacija o metodama probira lajmske bolesti ili o njezinom liječenju u državama članicama;

7.  poziva na obvezno izvješćivanje u svim državama članicama pogođenima lajmskom bolešću;

8.  poziva Komisiju da olakša suradnju i razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu nadzora, dijagnoze i liječenja lajmske bolesti;

9.  pozdravlja to što su određene države članice na temelju posebne metodologije uvrstile lajmsku bolest u svoje nacionalne sustave nadzora;

10.  poziva Komisiju da uspostavi ujednačene programe nadzora i da surađuje s državama članicama kako bi se olakšala standardizacija dijagnostičkih testova i liječenja; poziva Komisiju da prizna boreliozu kao profesionalnu bolest u slučaju poljoprivrednih i šumarskih radnika te znanstvenika na terenu, kao što su biolozi, geolozi, geodeti i arheolozi;

11.  poziva države članice da uvedu mjere pojedinačnog sprečavanja bolesti i nadzora populacije krpelja kako bi se zaustavilo širenje borelioze;

12.  poziva na sastavljanje smjernica temeljenih na dokazima o kliničkoj i laboratorijskoj dijagnozi lajmske borelioze; poziva na utvrđivanje različitih MKB šifri bolesti za ranije i kasnije faze lajmske bolesti; također poziva na uspostavu individualnih MKB šifri bolesti za različite simptome koji se pojavljuju u kasnijoj fazi lajmske bolesti;

13.  traži da Komisija objavi smjernice utemeljene na najboljim praksama unutar EU-a o osposobljavanju liječnika opće medicine kako bi se olakšalo dijagnosticiranje i probir lajmske bolesti;

14.  traži od država članica da prošire upotrebu kliničkog ispitivanja kako bi liječnici mogli dijagnosticirati lajmsku bolest čak i ako su serološki testovi negativni i kako bi se pomoglo pacijentima da se ne nađu u situaciji u kojoj ne mogu dobiti terapiju;

15.  poziva Komisiju da procijeni ozbiljnost situacije u pogledu slučajeva kada pacijenti dugo vremena traže adekvatnu dijagnozu i liječenje, a osobito kada je riječ o prekograničnim kretanjima pacijenata koji traže liječenje i financijskim posljedicama koje iz toga proizlaze;

16.  poziva na planiranje i pokretanje inovativnih projekata koji će doprinijeti boljem prikupljanju podataka i većoj učinkovitosti u pogledu aktivnosti informiranja i povećanja osviještenosti;

17.  pozdravlja provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/945 od 22. lipnja 2018. o uvođenju epidemiološkog nadzora zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja te definiranju relevantnih slučajeva(2), a to uključuje i lajmsku neuroboreliozu;

18.  ističe da se uvrštavanjem lajmske bolesti u europsku mrežu za epidemiološki nadzor omogućava da pacijenti uživaju prednosti snažnog i strukturiranog zdravstvenog sustava u okviru kojega je omogućena stalna komunikacija između nadležnih nacionalnih tijela, brza i pouzdana identifikacija slučajeva lajmske borelioze u Uniji, međusobna pomoć u području analize i tumačenja prikupljenih nadzornih podataka i uporaba uređaja potrebnih za prekid širenja te bolesti kod ljudi;

19.  poziva države članice, koje će moći računati na logističku podršku Komisije, da pokrenu kampanje za informiranje i podizanje osviještenosti kako bi se stanovništvo upozorilo na postojanje lajmske bolesti, osobito u regijama koje su najviše zahvaćene njezinim širenjem;

20.  poziva Komisiju da sastavi europski plan za borbu protiv lajmske bolesti razmjeran ozbiljnosti te tihe epidemije; potiče uspostavu europske mreže za lajmsku bolest koja uključuje relevantne dionike;

21.  poziva Komisiju i države članice da objave zajedničke smjernice za prevenciju za osobe koje su izložene velikom riziku od zaraze lajmskom bolesti, poput radnika koji rade na otvorenom, kao i standardizirane smjernice za dijagnozu i liječenje;

22.  poziva Komisiju da uvede preventivne testove i metodu za brzi početak liječenja i praćenje razvoja infekcije lajmskom boreliozom među djelatnicima u poljoprivredno-šumarskom sektoru i znanstvenicima koji prikupljaju podatke na terenu;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) SL L 268, 3.10.1998., str. 1.
(2) SL L 170, 6.7.2018., str. 1.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti