Europski parlament,

–  uzimajući u obzir međunarodnu zaštitu slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja zajamčenu člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima (UDHR) iz 1948., člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966., Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja iz 1981., člankom 9. Europske konvencije o ljudskim pravima i člancima 10., 21. i 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Napomenu br. 22 Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 30. srpnja 1993. o članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i njegovu Rezoluciju br. 16/18 od 12. travnja 2011. o suzbijanju nesnošljivosti, negativnih stereotipa i stigmatizacije, diskriminacije i poticanja nasilja te nasilja nad osobama na temelju njihove vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2. i 21.,

–  uzimajući u obzir članak 17. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. veljače 2011. o netoleranciji, diskriminaciji i nasilju na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012. te Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a od 24. lipnja 2013. o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta od 13. lipnja 2013. o nacrtu smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(1),

–  uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta od 20. siječnja 2011. o položaju kršćana u kontekstu slobode vjeroispovijesti(2), od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(3) i od 14. prosinca 2017. o položaju naroda Rohingya(4),

–  uzimajući u obzir rezoluciju od 9. srpnja 2015. o novom pristupu EU-a ljudskim pravima i demokraciji: ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED) od njezina osnivanja(5), osobito njezinih stavaka 27. i 28.,

–  uzimajući u obzir rezolucije od 14. prosinca 2016.(6) i od 23. studenoga 2017.(7), odnosno godišnja izvješća za 2015. i 2016. o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i politici Europske unije o njima, za 2015. osobito stavak 14. Rezolucije iz 2016., a za 2016. osobito stavak 8. Rezolucije iz 2017.,

–  uzimajući u obzir „Akcijski plan iz Rabata” o zabrani zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje kojom se potiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje koji je 5. listopada 2012. objavio Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR),

–  uzimajući u obzir mandat posebnog izaslanika za promicanje slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti izvan EU-a,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji temeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava te radni dokument službi Komisije od 30. travnja 2014. naslovljen „Skup alata – pristup temeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a” (SWD(2014)0152),

–  uzimajući u obzir dodjelu Nagrade Saharov Europskog parlamenta za slobodu mišljenja saudijskom blogeru Raifu Badawiju 2015. za izvanredne napore da potakne otvorenu raspravu o religiji i politici u svojoj zemlji; uzimajući u obzir to što je i dalje pritvoren nakon što je osuđen na deset godina zatvora, 1000 udaraca bičem i veliku novčanu kaznu za navodno „vrijeđanje islama”,

–  uzimajući u obzir slučaj pakistanske kršćanke Asije Bibi koja je bila pritvorena i osuđena na smrt zbog blasfemije, kao i njezinu nedavnu oslobađajuću presudu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0449/2018),

A.  budući da je sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti i uvjerenja, koja se u okviru EU-a i u ovoj Rezoluciji obično naziva slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja (FoRB), ljudsko pravo svojstveno svim ljudskim bićima i temeljno pravo pojedinaca koje je na istoj razini sa svim drugim njegovim pravima te ne smije biti podložno nijednoj vrsti diskriminacije, kako je zajamčeno međunarodnim i europskim osnivačkim tekstovima, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima; budući da svaka osoba ima pravo na poštovanje svih ljudskih prava priznatih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, bez diskriminacije na temelju rase, etničke pripadnosti, roda, seksualne orijentacije, vjerskih uvjerenja ili njihova nepostojanja; budući da se, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji, vanjsko djelovanje Unije vodi načelima koja su dovela do njezina nastanka; budući da se u skladu s člankom 2. Ugovora Unija temelji na društvima koja karakteriziraju pluralizam i tolerancija;

B.  budući da je načelo odvojenosti crkve i države vodeće načelo državnog uređenja širom svijeta i u Europi;

C.  budući da je Europski parlament definirao sekularizam kao striktno razdvajanje vjerskih i političkih vlasti, što podrazumijeva odbijanje svih vjerskih uplitanja u funkcioniranje javnih institucija i svakog uplitanja javnih institucija u vjerska pitanja, osim u svrhu zaštite javne sigurnosti i reda (uključujući poštovanje slobode drugih) i jamčenja svima, kako vjernicima tako i agnosticima te ateistima, iste slobode savjesti;

D.  budući da FoRB obuhvaća pravo pojedinca da bira u što želi ili ne želi vjerovati, pravo da promijeni ili napusti svoju vjeroispovijest ili uvjerenje bez ikakvih ograničenja i pravo da prakticira i iskazuje svoje mišljenje, savjest, vjeroispovijest i uvjerenje, samostalno ili u zajednici, privatno ili javno; budući da se iskazivanje mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja može obavljati kroz bogoslužje, obrede, prakticiranje i podučavanje; budući da FoRB podrazumijeva pravo zajednica vjernika i nevjernika da održavaju ili napuste svoj sustav vrijednosti i da se ponašaju u skladu s njim te pravo njihovih vjerskih, sekularnih nekonfesionalnih organizacija na priznatu pravnu osobnost; budući da su zaštita prava pojedinaca da pripadaju bilo kojoj vjeri ili da ne pripadaju nijednoj i učinkovito rješavanje povreda slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, kao što su diskriminacija ili pravna ograničenja temeljena na vjeroispovijesti ili uvjerenju, osnovni uvjeti za jamčenje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kod pojedinaca na jednakoj osnovi;

E.  budući da su teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, kao i pravo na neizražavanje ikakve vjeroispovijesti ili uvjerenja, također zaštićeni člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; budući da je imanje ili neimanje vjeroispovijesti ili uvjerenja apsolutno pravo koje se ne smije ograničavati ni pod kojim okolnostima;

F.  budući da su sva ljudska prava i temeljne slobode nedjeljivi, međuovisni i međusobno povezani; budući da FoRB uključuje elemente mnogih drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda, o kojima i ovisi, kao što su sloboda izražavanja te sloboda okupljanja i udruživanja, koji zajedno imaju važnu ulogu u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja;

G.  budući da sloboda vjeroispovijesti prestaje ugrožavanjem prava i sloboda drugih te da prakticiranje religije ili uvjerenja ni u kojem slučaju ne smije biti izgovor kojim se opravdava nasilni ekstremizam ili sakaćenje, niti dati slobodu za provođenje postupaka kojima se ugrožava inherentno dostojanstvo pojedinca;

H.  budući da poštovanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izravno doprinosi demokraciji, razvoju, vladavini prava, miru i stabilnosti; budući da su povrede FoRB-a raširene, da utječu na ljude u svim dijelovima svijeta, narušavaju dostojanstvo ljudskog života i povećavaju netoleranciju, što je često rani pokazatelj mogućeg nasilja i sukoba; budući da države moraju postupati s dužnom pažnjom kako bi spriječile, istražile i kažnjavale nasilje nad osobama na temelju njihove vjeroispovijesti ili uvjerenja i prijetnje takvim nasiljem, kao i osigurati odgovornost u slučaju da dođe do takvih povreda;

I.  budući da, sukladno članku 21. UEU-a, EU promiče i brani univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, temeljnih sloboda i poštovanja ljudskog dostojanstva kao dio vodećih načela svoje vanjske politike;

J.  budući da vjerska ograničenja i neprijateljstva koja stvaraju vlade ili društva još uvijek postoje u mnogim zemljama; budući da se određene vjerske manjine suočavaju s ozbiljnim prijetnjama i progonom od strane državnih i nedržavnih aktera; budući da su borci za ljudska prava koji se diljem svijeta bore za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja sve češće žrtve prijetnji i napada;

K.  budući da je s ciljem unapređivanja slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti na temelju vanjske politike EU-a Vijeće u lipnju 2013. donijelo Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti, a u svibnju 2016. Komisija je imenovala prvog posebnog izaslanika za promicanje slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti izvan EU-a na jednogodišnji mandat, koji je otad dvaput produžen za isto razdoblje;

L.  budući da je EU promicao FoRB na međunarodnoj razini i putem multilateralnih foruma, osobito tako što je preuzimao inicijativu u tematskim rezolucijama o FoRB-u na Općoj skupštini UN-a i u Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHCR) te podupirao mandat posebnog izvjestitelja UN-a za FoRB i radio s njim, ali i tako što je surađivao s trećim zemljama sličnih stavova;

M.  budući da su promicanje misli, savjesti i vjeroispovijesti, uključujući kroz potporu civilnog društva za zaštitu prava vjernika i nevjernika, pojedinaca koji pripadaju vjerskim manjinama i manjinama prema uvjerenju, potpora borcima za ljudska prava i borba protiv diskriminacije, osobito na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja, kao i promicanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga, temeljni prioritet prema Europskom instrumentu za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje 2014. – 2020.; budući da su se sredstvima iz Europskog razvojnog fonda (ERF) i financijskih instrumenata EU-a kao što su Instrument za financiranje razvojne suradnje (DCI), Europski instrument za susjedstvo (ENI), Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i Instrument pretpristupne pomoći (IPA) također podupirali projekti za poboljšanje okruženja za slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti;

1.  budući da je sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti i uvjerenja, koja se u okviru EU-a i u ovoj Rezoluciji obično naziva slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja (FoRB), univerzalno ljudsko pravo, vrijednost EU-a te važan i neporeciv stup dostojanstva, koji uvelike utječe na sve pojedince, njihov osobni identitet i razvoj te na društva; ističe da svaki pojedinac mora imati slobodu da donosi odluke o vlastitom životu u skladu s vlastitim uvjerenjima; naglašava da pravo na FoRB uključuje prava nevjerovanja, pravo na teističke, neteističke, agnostičke ili ateističke stavove i pravo na apostaziju; potvrđuje da svi akteri moraju na odgovarajući način štititi i promicati FoRB te ga jačati putem međureligijskog i međukulturnog dijaloga, u skladu s člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima i vrijednostima Europske unije utvrđenima u UEU-u i Povelji o temeljnim pravima EU-a; naglašava obvezu država da jamče FoRB i jednako postupaju prema svim pojedincima, bez ikakve diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, kako bi se očuvala mirna, demokratska i pluralistička društva u kojima se poštuje raznolikost i uvjerenja;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je posljednjih godina diljem svijeta došlo do naglog porasta povreda FoRB-a, uključujući progon vjernika ili nevjernika; osuđuje instrumentalizaciju vjerskih pitanja u političke svrhe te nasilje, uznemiravanje ili socijalne pritiske protiv svakog pojedinca ili skupine ljudi na temelju mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja; osuđuje progon i napade koje trpe etničke i vjerske skupine, nevjernici, ateisti i druge manjine, progon žena i djevojčica te progon pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije; osuđuje prisilna preobraćenja i štetne prakse kao što su genitalno sakaćenje žena, prisilni brakovi i određene druge prakse povezane s vjeroispovijestima ili uvjerenjima te traži da se hitno snosi odgovornost za te povrede; naglašava da su te povrede FoRB-a često uzrok ratova ili drugih vrsta oružanih sukoba ili da ih pogoršavaju, zbog čega dolazi do povreda humanitarnog prava, uključujući masovna ubojstva ili genocid; naglašava da se povredama slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja narušava demokracija, usporava razvoj i negativno utječe na uživanje drugih temeljnih sloboda i prava; ističe da to obvezuje međunarodnu zajednicu, EU i države članice da ponovno potvrde svoju odlučnost u promicanju slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja za sve te osnaže svoje djelovanje u tom pogledu;

3.  naglašava da su, sukladno članku 21. UEU-a, EU i države članice zajamčile da će poticati poštovanje ljudskih prava kao vodeće načelo vanjske politike EU-a; odlučno pozdravlja činjenicu da su u Smjernicama EU-a iz 2013. promicanje i zaštita FoRB-a uključeni u vanjsku politiku i vanjska djelovanja EU-a te u tom pogledu poziva na daljnje aktivnosti jačanja usmjerene na podizanje razine svijesti i provedbu Smjernica;

4.  naglašava da je, sukladno članku 17. UFEU-a, EU posvećen održavanju otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s crkvama i religijskim, filozofskim i nekonfesionalnim organizacijama; ističe učinak tog dijaloga na poštovanje drugih ljudskih prava; naglašava da su neki međunarodni partneri EU-a često otvoreniji prema međuvjerskim i međukulturnim dijalozima te da se tako stvara početna točka za napredak u drugim područjima;

5.  ističe važnost dopiranja do nevjernika u zemljama u kojima se ne mogu organizirati i uživati slobodu okupljanja;

Strategija EU-a za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja s pomoću međunarodnih odnosa i suradnje

6.  pozdravlja jače poticanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja u vanjskoj politici i vanjskim djelovanjima EU-a posljednjih godina, osobito putem Globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku te Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.; pozdravlja činjenicu da velik broj partnerskih država sve više preuzima obveze za postizanje sukladnosti s odgovarajućim člancima 18. UDHR-a i ICCPR-a;

7.  prima na znanje da je predsjednik Komisije 2016. stvorio radno mjesto posebnog izaslanika za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a kao odgovor na rezoluciju Parlamenta od 4. veljače 2016.; smatra da je imenovanje posebnog izaslanika važan korak naprijed i jasno priznanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja u sklopu programa za ljudska prava vanjske politike i vanjskog djelovanja EU-a, bilateralnog kao i multilateralnog, u okviru razvojne suradnje; potiče posebnog izaslanika da nastavi sa svojim neprestanim trudom, suradnjom i usklađivanjem rada s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava u tom pogledu, uključujući promicanje Smjernica EU-a; s odobravanjem prima na znanje aktivnu podršku povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj te Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj posebnom izaslaniku;

8.  naglašava važnost zajedničkog rada na promicanju FoRB-a te međuvjerskog dijaloga i dijaloga među pripadnicima iste vjere, kao i dijaloga među zajednicama na temelju uvjerenja i pogleda na svijet te međukulturnih dijaloga radi sprečavanja vjerskog ekstremizma tako da se međusobno nadopunjuju i potiču kako bi se u svijetu poštovala sloboda vjeroispovijesti i uvjerenja, osobito među susjednim zemljama i drugim zemljama s kojima EU ima posebne odnose; ističe da su nekonfesionalne, humanističke i sekularne organizacije također ključni akteri u sprečavanju vjerskog ekstremizma;

9.  poziva na povećanu suradnju radi sprečavanja progona manjina na temelju mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, na stvaranje uvjeta za miran suživot u društvima koja karakterizira raznolikost te na osiguravanje stalnog dijaloga između vjerskih vođa i aktera, znanstvenika, crkava i drugih vjerskih organizacija, skupina nevjernika, nacionalnih institucija za ljudska prava, boraca za ljudska prava, organizacija za prava žena i organizacija mladih, predstavnika civilnog društva i medija; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacije EU-a da sa svojim raznim sugovornicima definiraju skup zajedničkih ciljeva u pogledu unapređivanja FoRB-a u okviru dijaloga o ljudskim pravima;

10.  smatra da religijska nepismenost, kao i nedostatak znanja i nepriznavanje uloge koju religije imaju u velikom dijelu čovječanstva, potiču pristranost i stereotipe koji doprinose povećanju napetosti, nerazumijevanja te bezobzirnog i nepoštenog postupanja prema stavovima i ponašanju velikog dijela stanovništva; ističe važnost obrazovanja za očuvanje i poticanje FoRB-a diljem svijeta te za borbu protiv netolerancije; poziva osobe na vodećim položajima u području informativnih i društvenih medija da pozitivno i s poštovanjem doprinose javnim raspravama te da pritom izbjegavaju negativnu pristranost i stereotipe u vezi s religijama i vjernicima te da svoju slobodu izražavanja koriste na odgovoran način, kao što zahtijeva članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

11.  žali zbog činjenice da neke države imaju, provode ili žele uvesti kaznene zakone kojima se propisuju kazne za bogohuljenje, preobraćenje ili apostaziju, uključujući smrtnu kaznu; žali zbog činjenice da se tim zakonima općenito teži ograničavanju FoRB i slobodi izražavanja te se često koriste kao oblik ugnjetavanja manjina, kao i političkog ugnjetavanja; skreće pozornost na situaciju nekih drugih zemalja kojima prijete sukobi ili postoji rizik od njih te u kojima su vjerska pitanja pokretači sukoba ili su instrumentalizirana; poziva EU da poveća svoju političku obvezu da kao prioritet vanjske politike odredi napore povezane sa svim uključenim zemljama s ciljem stavljanja izvan snage tih diskriminacijskih zakona te prestanka ugnjetavanja boraca za ljudska prava i smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva na vjerskoj osnovi; potiče EU da u sve pregovore koji se vode radi sklapanja sporazuma sa zemljama koje nisu članice EU-a uključi dijalog o ljudskim pravima koji će obuhvaćati poštovanje FoRB-a;

12.  osuđuje činjenicu što je Raif Badawi, dobitnik Nagrade Saharov, i dalje u pritvoru nakon nezakonitog suđenja, i apelira na saudijske vlasti da ga smjesta i bezuvjetno puste na slobodu;

13.  poziva pakistanske vlasti da osiguraju sigurnost Asije Bibi i njezine obitelji;

Posebni izaslanik za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a

14.  pozdravlja činjenicu da je posebni izaslanik utemeljio učinkovite radne mreže u Komisiji, kao i s Vijećem, Europskim parlamentom i s drugim dionicima; poziva posebnog izaslanika da svake godine izvješćuje o posjećenim zemljama i svojim tematskim prioritetima;

15.  poziva Vijeće i Komisiju da u okviru procesa produljenja njegova mandata provedu transparentnu i sveobuhvatnu ocjenu djelotvornosti i dodane vrijednosti uloge posebnog izaslanika; poziva Vijeće i Komisiju da na temelju te ocjene na odgovarajući način podrže institucionalni mandat, kapacitete i dužnosti posebnog izaslanika, istražujući mogućnost višegodišnjeg mandata koji podliježe godišnjoj reviziji te razvojem radnih mreža u okviru svih relevantnih institucija EU-a;

16.  naglašava da bi se dužnosti posebnog izaslanika trebale usredotočiti na promicanje slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti i uvjerenja te na pravo na nevjerovanje, apostaziju i ateistička stajališta, također obraćajući pažnju na nevjernike u rizičnim situacijama; preporučuje da bi uloga posebnog izaslanika mogla uključivati kompetencije kao što su: poticanje vidljivosti, učinkovitosti, koherentnosti i odgovornosti politike EU-a za FoRB izvan EU-a; podnošenje godišnjeg izvješća o napretku Europskom parlamentu, Vijeću, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiji te sveobuhvatnog izvješća o provedbi mandata posebnog izaslanika na njegovu kraju; i blisku suradnju s Radnom skupinom Vijeća za ljudska prava (COHOM-om);

17.  pohvaljuje rad posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, uključujući u pogledu FoRB-a; naglašava da je pri razvijanju institucijskog mandata važno izbjeći udvostručavanje dužnosti i nadležnosti posebnog izaslanika i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava;

18.  napominje da je niz država članica nedavno stvorio nova radna mjesta za FoRB čija je uloga slična ulozi posebnog izaslanika; naglašava potrebu za dosljednim pristupom koji obuhvaća prava svih vjerskih zajednica, kao i nevjernika; potiče suradnju između posebnog izaslanika i nacionalnih dužnosnika zaduženih za FoRB izvan svoje zemlje, kao i Radne skupine za ljudska prava (COHOM) i Europskog parlamenta; poziva na unaprijeđenu suradnju te zajedničke i uzajamne napore delegacija EU-a i veleposlanstava država članica da zajamče dosljedan i jednoglasan stav u promicanju FoRB-a izvan EU-a te da podupiru zajednice i pojedince koji su suočeni s povredama FoRB-a;

19.  preporučuje da se razmotri mogućnost osnivanja neformalne savjetodavne radne skupine sastavljene od predstavnika država članica u području FoRB-a i drugih relevantnih institucija te predstavnika Europskog parlamenta i stručnjaka, znanstvenika i predstavnika civilnog društva, uključujući crkve i druge vjerske organizacije, kao i nekonfesionalne organizacije;

20.  preporučuje da posebni izaslanik dodatno unaprijedi suradnju s kolegama na jednakim položajima izvan EU-a, osobito bliskom suradnjom s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava i raznim posebnim izvjestiteljima UN-a, osobito izvjestiteljem o FoRB-u, kao i istraživanjem mogućnosti zajedničkih inicijativa EU-a i UN-a o diskriminaciji vjerskih skupina i manjina, kao i nevjernika te ljudi koji mijenjaju vjeru ili kritiziraju ili napuštaju vjeru, između ostalog sastavljajući zajedničke prijedloge o tome kako stati na kraj takvoj diskriminaciji; prima na znanje prijedlog da se pod pokroviteljstvom UN-a uspostavi službeni dan sjećanja na žrtve vjerskog progona i osobe koje su ga preživjele;

Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja

21.  smatra da su Smjernice EU-a jasan skup političkih stavova, načela, normi i tema za prioritetne mjere, ali i alat za nadzor, procjenu, izvješćivanje i demarševe bilo kojeg predstavnika EU-a u trećim zemljama, koji omogućuju EU-u i državama članicama čvrst strateški temelj za učinkovito promicanje slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti izvan EU-a;

22.  poziva na hitnu učinkovitu provedbu Smjernica EU-a o FoRB-u kako bi EU postao utjecajniji u promicanju FoRB-a diljem svijeta; naglašava da je razumijevanje načina na koji se društva oblikuju na temelju ideja, religija i drugih oblika kulture i uvjerenja, uključujući nevjerovanje, te kako podliježu njihovu utjecaju, ključno za bolje shvaćanje promicanja FoRB u vanjskoj politici EU-a i u međunarodnoj suradnji; poziva na to da se posebna pozornost usmjeri na situaciju nevjernika, ateista i apostata koji se suočavaju s progonom, diskriminacijom i nasiljem;

23.  poziva na jačanje znanja o FoRB i u tom pogledu pozdravlja napore ESVD-a i Komisije da osiguraju osposobljavanje u području pismenosti o povijesti religije i uvjerenja te stanja vjerskih manjina i nevjernika za dužnosnike EU-a i nacionalne diplomate, poštujući pritom načela pluralizma i neutralnosti; međutim, naglašava da su potrebni opsežniji i sustavniji programi osposobljavanja kojima bi se podigla razina svijesti i povećala primjena Smjernica EU-a među službenicima i diplomatima EU-a i država članica te učvrstila suradnja s posebnim izaslanikom; predlaže da se u osposobljavanje uključe akademski stručnjaci, sve crkve i vjerske zajednica te udruge, kao i nekonfesionalne organizacije, organizacije za ljudska prava i organizacija civilnog društva; poziva Komisiju i Vijeće da pruže dostatna sredstva za takve programe osposobljavanja;

24.  poziva Komisiju i ESVD da se pobrinu da poglavlje posvećeno FoRB-u u godišnjim izvješćima EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, kao i u godišnjim izvješćima o napretku provedbe Smjernica EU-a, bude dostavljeno Parlamentu i Vijeću; napominje da se u Smjernicama EU-a predviđa ocjena njihove provedbe od strane COHOM-a nakon trogodišnjeg razdoblja te da nijedna takva ocjena nije objavljena ni javno iznesena; poziva da se odmah objavi ta ocjena; smatra da je u ocjeni potrebno naglašavati najbolje prakse, prepoznati područja za napredak i navesti konkretne preporuke o provedbi u skladu s određenim vremenskim okvirom i ključnim točkama podložnima redovitoj godišnjoj ocjeni; poziva na uključivanje ocjene u godišnja izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu;

25.  naglašava odgovornosti koje imaju kontaktne točke za ljudska prava u svim delegacijama EU-a i misijama ZSOP-a, među ostalim u vezi s FoRB-om; poziva na dodjeljivanje adekvatnih sredstava tim delegacijama i misijama kako bi one mogle raditi na praćenju, ocjenjivanju i izvještavanju u pogledu zabrinjavajućih situacija u vezi s ljudskim pravima te poštovanjem FoRB-a;

26.  podsjeća na važnost strategija o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje kojima se mjere EU-a prilagođavaju konkretnoj situaciji i potrebama svake zemlje; poziva na obraćanje odgovarajuće pozornosti na pitanja povezana sa slobodom misli, savjesti i vjeroispovijesti uz izradu uputa za djelovanje EU-a, tako da se mogu rješavati u skladu sa strategijama o ljudskim pravima i demokraciji svaki put kada je ugroženo poštovanje slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti; ponovno poziva da se zastupnicima Europskog parlamenta omogući pristup sadržaju strategija o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje;

Djelovanje EU-a u vezi sa slobodom misli, savjesti i vjeroispovijesti u multilateralnim forumima

27.  pozdravlja predanost EU-a promicanju FoRB-a u multilateralnim forumima, osobito unutar UN-a, Vijeća Europe i OESS-a i s Organizacijom islamske suradnje; podupire, u tom pogledu, suradnju EU-a s posebnim izvjestiteljem UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja te s Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava; preporučuje nastavak prakse EU-a u zauzimanju vodeće uloge u pogledu rezolucija o FoRB-u u Općoj skupštini UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava te u pokušaju izgradnje saveza i zastupanju zajedničkih stajališta s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama; poziva EU i Organizaciju islamske suradnje da razmisle o pripremi zajedničke rezolucije o FoRB-u u okviru UN-a;

Financijski instrumenti EU-a

28.  izražava zadovoljstvo što je FoRB prepoznat kao prioritet Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); prima na znanje povećanje sredstava EIDHR-a izdvojenih za projekte povezane s FoRB-om od usvajanja Smjernica EU-a; poziva Komisiju i ESVD da zajamče da se diplomatski rad EU-a na promicanju ljudskih prava, uključujući FoRB, i projekti financirani iz EIDHR-a međusobno nadopunjuju, te da pri dodjeli sredstava djeluje u skladu s načelima pluralizma, neutralnosti i pravičnosti; naglašava da se FoRB može podupirati i drugim instrumentima osim sredstava namijenjenih za jamčenje ljudskih prava, među ostalim i onima posvećenima dimenziji sprečavanja sukoba ili obrazovanju i kulturi; poziva Komisiju i Vijeće da održavaju dovoljnu razinu financiranja projekata povezanih s FoRB-om u okviru vanjskih financijskih instrumenata EU-a unutar višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027.; poziva da se iz EIDHR-a također omogući financiranje zaštite ili izvlačenja slobodnih mislilaca i boraca za ljudska prava koji se u svojim zemljama podrijetla suočavaju s prijetnjama ili progonom;

29.  poziva na transparentnost u dodjeli financijskih sredstava i praćenje korištenja financijskih sredstava od strane vjerskih institucija i njihovih djelatnosti;

30.  naglašava da se politike EU-a u području mira, sigurnosti, sprečavanja sukoba te razvoja i suradnje suočavaju s izazovima za koje se rješenja mogu pronaći ako se uključe, između ostalog, crkve, vjerski vođe, akademski stručnjaci, religijske zajednice i udruge te zajednice i udruge na temelju uvjerenja te vjerske i nekonfesionalne organizacije, koje su sve važan dio civilnog društva; prepoznaje koliko je važno uzeti u obzir raznolikost crkvi, religijskih i vjerskih zajednica i udruga te vjerskih i nekonfesionalnih organizacija koje u stvarnosti provode razvojne i humanitarne akcije za zajednice i u suradnji s njima; poziva Vijeće i Komisiju da, gdje je to relevantno, uključe ciljeve i aktivnosti povezane s promicanjem i zaštitom slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja u programiranje financijskih instrumenata povezanih s tim politikama, točnije, ERF-a, DCI-ja, ENI-ja, IcSP-a i IPA-e, kao i svih drugih instrumenata koji budu uspostavljeni u relevantnim područjima nakon 2020. godine;

o
o   o

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD-u, vladama i parlamentima država članica te Ujedinjenim narodima.

(1) SL C 65, 19.2.2016., str. 174. (2) SL C 136E, 11.5.2012., str. 53. (3) SL C 35, 31.1.2018., str. 77. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0500. (5) SL C 265, 11.8.2017., str. 130. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494. (8) SL L 77, 15.3.2014., str. 85.