Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2113(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0033/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0033/2019

Rasprave :

PV 11/02/2019 - 16
CRE 11/02/2019 - 16

Glasovanja :

PV 12/02/2019 - 9.17

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0078

Usvojeni tekstovi
PDF 149kWORD 52k
Utorak, 12. veljače 2019. - Strasbourg
Provedba odredbi Ugovora o ovlastima Parlamenta za politički nadzor nad Komisijom
P8_TA(2019)0078A8-0033/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi odredbi Ugovora o ovlastima Parlamenta za politički nadzor nad Komisijom (2018/2113(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora o političkom nadzoru Europskog parlamenta nad Europskom komisijom, a posebno članke 14., 17. i 25. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 121., 159., 161., 175., 190., 225., 226., 230., 233., 234., 249., 290., 291., 319. i 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 17. UEU-a kojim se Komisiji povjerava promicanje općeg interesa Unije i monopol na pokretanje inicijativa „u tu svrhu”,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. i Međuinstitucionalni sporazum o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju iz 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, a posebno njezine stavke 2. i 8., kojima se dodatno potvrđuje da se postupak vodećih kandidata sastoji od uspješne ustavne i političke prakse koja odražava međuinstitucijsku ravnotežu iz Ugovorâ(3),

–  uzimajući u obzir Zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu i o stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(4) te međuinstitucijske pregovore koji su u tijeku,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog ombudsmana o sastancima i pregledu dokumenata u spojenim predmetima 488/2018/KR i 514/2018/KR o imenovanju novog glavnog tajnika Komisije, kao i njegove preporuke o tim predmetima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0033/2019),

A.  budući da se u institucionalnom okviru Unije, kao što je utvrđeno Ugovorima, Parlamentu kao zakonodavnom tijelu Unije daje odgovornost političkog nadzora nad Komisijom;

B.  budući da Parlament raspolaže nizom instrumenata za pozivanje Komisije na odgovornost, kao što je prijedlog za izglasavanje nepovjerenja (članak 17. UEU-a i članak 234. UFEU-a), mogućnost da se od predsjednika Komisije zatraži da uskrati povjerenje povjereniku (članak 118. stavak 10. Poslovnika Parlamenta), pravo na istragu (članak 226. UFEU-a), ovlast nadzora nad delegiranim i provedbenim aktima (članci 290. i 291. UFEU-a), pravo na postavljanje pitanja za usmeni ili pisani odgovor (članak 230. stavak 2. UFEU-a) te pravo da pokrene sudski postupak protiv Komisije o pitanju zakonitosti (članak 263. UFEU-a) ili u slučaju nedjelovanja Komisije;

C.  budući da Parlament, osim tim instrumentima, raspolaže nizom instrumenata parlamentarnog nadzora zahvaljujući kojima može proaktivno oblikovati europski politički program;

D.  budući da je proračun najvažniji alat Europske unije za postizanje njezinih ciljeva i strategija te je stoga proračunski nadzor iznimno bitan;

E.  budući da postupak vodećih kandidata odražava međuinstitucijsku ravnotežu između Parlamenta i Komisije te je znatno ojačao vezu između tih dviju institucija, što je dovelo do veće politizacije Komisije, što bi trebalo rezultirati pojačanim parlamentarnim nadzorom nad njezinim izvršnim funkcijama;

F.  budući da je člankom 17. UEU-a određeno da predsjednika Komisije bira Parlament na prijedlog čelnika država i vlada EU-a, uzimajući pritom u obzir rezultate europskih izbora i savjetovanja s Parlamentom; budući da se člankom 17. UEU-a također predviđa da se isti postupak provede u slučaju da Parlament odbije predloženog kandidata, uključujući savjetovanje s Parlamentom;

G.  budući da svi kandidati za povjerenike podliježu saslušanju prije potvrđivanja Kolegija povjerenika i da Parlament tijekom svojeg mandata može preispitati obveze i prioritete koje su kandidati za povjerenike naveli tijekom saslušanja o imenovanju, uključujući procjenu o tome da li njihova osobna pozadina ispunjava uvjete za obnašanje te funkcije;

H.  budući da Ugovori ovlašćuju Parlament da glasa o prijedlogu za izglasavanje nepovjerenja cijeloj Komisiji, ali ne i da uskrati svoje povjerenje pojedinom povjereniku;

I.  budući da bi Parlament, unatoč kolektivnoj odgovornosti Kolegija povjerenika, trebao osigurati učinkovit politički nadzor nad pojedinačnim radom svakog povjerenika;

J.  budući da je nedavno imenovanje novog glavnog tajnika Komisije izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog uloge i političkog utjecaja viših dužnosnika Komisije;

K.  budući da se novi postupak, koji je u skladu s pravilima, za popunjavanje radnog mjesta glavnog tajnika Komisije treba provesti kada se 2019. imenuju novi predsjednik Komisije i novi povjerenici;

L.  budući da Komisija na temelju Ugovora mora redovito izvještavati Parlament kako slijedi: na godišnjoj osnovi o općim aktivnostima Unije (članak 249. UFEU-a); svake tri godine o primjeni odredaba o nediskriminaciji i građanstvu Unije (članak 25. UFEU-a); o rezultatima multilateralnog nadzora nad gospodarskom politikom (članak 121. stavak 5. UFEU-a); svake tri godine o napretku u području socijalne politike (članci 159. i 161. UFEU-a); svake tri godine o napretku postignutom u smislu ostvarenja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije (članak 175. UFEU-a); na godišnjoj osnovi o aktivnostima istraživanja u Uniji (članak 190. UFEU-a); na godišnjoj osnovi o borbi protiv prijevara (članak 325. UFEU-a); i prilikom vođenja pregovora s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama (članak 207. UFEU-a);

M.  budući da je Komisija, u pogledu sekundarnog zakonodavstva, ovlaštena preispitati i ocijeniti razne direktive i uredbe te izvijestiti o svojim nalazima;

N.  budući da je donošenjem Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije Parlament dobio dodatni utjecaj u oblikovanju zakonodavnog programa, koji Komisija svake godine predlaže u programu rada Komisije;

O.  budući da je od usvajanja Ugovora iz Lisabona Parlament postao istinski suzakonodavac u području proračuna i ima odgovornost dati razrješnicu Komisiji za provedbu proračuna Unije;

P.  budući da je nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament proširio utjecaj na kontrolu vanjskih politika EU-a tako što je dobio pravo na davanje suglasnosti za sklapanje međunarodnih sporazuma i prema čemu je Komisija dužna odmah i u potpunosti izvijestiti Europski parlament o svim fazama tog postupka (članak 218. UFEU-a, članak 50. UEU-a);

Q.  budući da su uvjeti pod kojima su se odvijali pregovori s Ujedinjenom Kraljevinom o njezinu povlačenju iz Europske unije bili primjer u pogledu transparentnosti i sudjelovanja Parlamenta;

R.  budući da se pravo Parlamenta na nadzor uvelike razlikuje između delegiranih i provedbenih akata; budući da Parlament ima pravo veta na delegirani akt i/ili na opoziv delegiranja ovlasti, a kada je riječ o provedbenim aktima njegov je utjecaj znatno manji;

S.  budući da trenutačna institucijska struktura Unije i nedostatak precizne definicije izvršne vlasti u Ugovorima čine pojam izvršne vlasti EU-a složenim i raštrkanim na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini;

T.  budući da je jača suradnja između Europskog parlamenta i nacionalnih i regionalnih parlamenata, u skladu s njihovim ustavnim nadležnostima i u skladu s člankom 10. stavkom 2. UEU-a, nužna za rješavanje pitanja parlamentarnog nadzora izvršnih funkcija kada je riječ o provedbi europskog zakonodavstva;

U.  budući da su transparentnost i aktivno sudjelovanje Parlamenta u pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom imali pozitivan učinak na njihov ishod, stvarajući ozračje povjerenja i jedinstva te bi stoga trebali poslužiti kao inspiracija za buduće međunarodne prakse pregovora;

Glavni zaključci

1.  podsjeća da je nadzor nad tijelima EU-a jedna od glavnih uloga Europskog parlamenta i da je odgovornost Komisije Parlamentu temeljno načelo funkcioniranja EU-a i unutarnje demokratske kontrole;

2.  smatra da Parlament ne koristi dovoljno sve svoje instrumente političkog nadzora nad izvršnom vlasti, iz niza razloga, od kojih su neki povezani s institucionalnom strukturom Unije, a neki su, primjerice, posljedice promjene međuinstitucijske dinamike koja je dovela do toga da se neki od instrumenata teško primjenjuju ili nisu dovoljno učinkoviti;

3.  prima na znanje potencijal i uspješnu provedbu postupka vodećih kandidata, prema kojem svi građani imaju izravni utjecaj na izbor predsjednika Komisije glasovanjem za listu koju predvodi njihov odabrani kandidat; stoga snažno podupire nastavak te prakse za buduće u budućim europskim izborima i potiče sve političke snage da sudjeluju u tom procesu;

4.  podsjeća da zbog čvršće političke veze stvorene između Parlamenta i Komisije, koja je rezultat postupka vodećih kandidata, ne bi smjelo doći do toga da se nad Komisijom vrši manje strog parlamentarni nadzor;

5.  podsjeća da je namjera praga za izglasavanje nepovjerenja utvrđenog Ugovorima očuvati učinkovito korištenje tim instrumentom u ozbiljnim slučajevima; potvrđuje da, kao u većini parlamentarnih demokracija, mogućnost prijedloga za izglasavanje nepovjerenja većinom ima odvraćajući učinak; unatoč tome predlaže da se u kontekstu buduće izmjene Ugovora prouče ili razmotre mogućnosti umjerenog sniženja praga, zadržavajući pritom institucionalnu ravnotežu predviđenu Ugovorima;

6.  ističe da je politizacija Komisije izravna posljedica promjena uvedenih Ugovorom iz Lisabona; prima na znanje da te promjene ne uključuju usvajanje odredbi kojima bi se omogućilo da odgovornost snose i pojedinačni povjerenici;

7.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da, prema riječima Ombudsmana, Komisija pri imenovanju svojeg glavnog tajnika „nije postupala u skladu sa slovom ili duhom mjerodavnih pravila”;

8.  ističe da Ugovori ne pružaju jasnu definiciju izvršne vlasti EU-a i da se odgovorne institucije razlikuju u različitim područjima politika, ovisno o tome smatra li se da one pripadaju zajedničkoj ili isključivoj nadležnosti Unije;

9.  smatra da je potrebno uspostaviti istinski dvodomni zakonodavni sustav koji bi uključivao Vijeće i Parlament, pri čemu bi Komisija djelovala kao izvršno tijelo;

10.  ističe da se nadležnosti nacionalnih parlamenata nad izvršnim tijelima kada je riječ o europskim pitanjima nadopunjuju ulogom Parlamenta u nadzoru nad izvršnim tijelom; smatra da je takva odgovornost osnova uloge domova nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji;

11.  smatra da je provedba kontrole Parlamenta nad izvršnim tijelom u skladu s člankom 14. UEU-a otežana, a ponekad i nemoguća, zbog nedostatka jasno određenih nadležnosti i politika Unije i zbog višeslojne podjele nadležnosti između europskih, nacionalnih i regionalnih izvršnih tijela;

12.  podsjeća na to da se Ugovorima Europskom vijeću ne dodjeljuju zakonodavne funkcije ili pravo na zakonodavne inicijative; zabrinut je zbog činjenice da je posljednjih godina Europsko vijeće, protivno slovu i duhu Ugovora, donijelo nekoliko važnih političkih odluka izvan okvira Ugovora, čime su te odluke de facto isključene iz nadzora Parlamenta i čime se potkopava demokratsku odgovornost koja je ključna u pogledu takvih europskih politika;

13.  podsjeća na to da Ugovor Parlamentu daje znatne ovlasti političke kontrole s pomoću godišnjih proračunskih postupaka i razrješnica;

14.  podsjeća da je postupak davanja razrješnice godišnji politički postupak kojim se osigurava ex-post demokratska kontrola provedbe proračuna Europske unije koju vrši Komisija pod vlastitom odgovornošću i u suradnji s državama članicama;

15.  ističe da se postupak davanja razrješnice pokazao snažnim alatom koji je imao učinak na pozitivan razvoj proračunskog sustava EU-a, na financijsko upravljanje, oblikovanje programa i način na koji se politike EU-a definiraju i provode te se njime pridonijelo povećanju političkog utjecaja Parlamenta;

16.  naglašava da se člankom 318. UFEU-a dodaje novi instrument za davanje razrješnice: ocjena financija Unije na temelju postignutih rezultata;

17.  sa zabrinutošću napominje da ne postoji stvarna pravna sankcija ako Parlament odluči da neće dati razrješnicu Komisiji; međutim, smatra da se nedavanjem razrješnice upućuje snažna politička poruka, jer podrazumijeva da Parlament nema dovoljno povjerenja u odgovornost Komisije, te stoga taj čin ne bi trebao ostati bez odgovora Komisije, već bi trebao dovesti do poduzimanja daljnjih mjera za poboljšanje situacije;

18.  žali zbog činjenice da zbog nedostatka lojalne suradnje Vijeća nije moguće temeljito pregledati proračun Vijeća u okviru institucionalne prakse davanja razrješnice Parlamenta te da ta situacija predstavlja ozbiljno nepoštovanje obveza iz Ugovora koje određuju da Parlament nadzire cijeli proračun Unije;

19.  predlaže, s ciljem proširenja ovlasti proračunske kontrole Parlamenta na cijeli proračun Unije, da se vode pregovori između Vijeća, Komisije i Parlamenta kako bi se osiguralo da Parlament ima pravo pristupa informacijama o načinu na koji Vijeće izvršava svoj proračun, izravno ili putem Komisije, te da Vijeće odgovara na pisana pitanja Parlamenta te prisustvuje saslušanjima i raspravama o izvršenju svog proračuna; smatra da bi, u slučaju da ti pregovori propadnu, Parlament trebao dati razrješnicu samo Komisiji i u sveukupnu razrješnicu uvrstiti odvojene rezolucije koje se odnose na različite institucije, tijela i agencije Unije te tako zajamčiti da se nijedan dio proračuna EU-a ne provodi bez odgovarajućeg nadzora;

20.  podsjeća da institucije još nisu ispunile svoju obvezu utvrđivanja kriterija za razgraničenje uporabe delegiranih i provedbenih akata, iako je Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva poboljšana transparentnost postupka delegiranih akata;

21.  podsjeća da u skladu s člankom 247. Financijske uredbe Komisija mora do 31. srpnja sljedeće financijske godine Parlamentu dostaviti integrirani skup financijskih izvještaja i izvješća o odgovornosti, uključujući posebno konsolidirane financijske izvještaje, godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti te ocjenu financija Unije na temelju postignutih rezultata, kako je navedeno u članku 318. UFEU-a; ustraje na tome da godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti treba uključivati procjenu svih preventivnih i korektivnih mjera poduzetih protiv toga da financiranje postane podloga za korupciju ili sukob interesa;

Preporuke

22.  predlaže da se kombiniraju instrumenti za pozivanje Komisije na odgovornost i oni za nadziranje kako bi se maksimalno povećala njihova učinkovitost;

23.  ustraje u tome da je potrebno zajamčiti, učvrstiti i ojačati zakonodavne ovlasti i prava Parlamenta na provođenje nadzora, među ostalim i sklapanjem međuinstitucijskih sporazuma i primjenom odgovarajuće pravne osnove od strane Komisije;

24.  smatra da je potrebno da Parlament provede reformu svojih metoda rada kako bi ojačao izvršavanje svojih funkcija političkog nadzora nad Komisijom;

25.  poziva Komisiju da ozbiljnije razmotri zakonodavne inicijative koje je pokrenuo Parlament u skladu s člankom 225. UFEU-a.; poziva sljedećeg predsjednika Komisije da se posveti tom cilju i u tom pogledu pozdravlja izjave vodećih kandidata ; želi da više inicijativa rezultira zakonodavnim prijedlozima; podsjeća da u skladu s člankom 10. MIS-a o boljoj izradi zakonodavstva Komisija mora hitno i detaljno razmotriti zahtjeve za prijedloge akata Unije;

26.  pohvaljuje Komisiju zbog pozitivnog odgovora na preporuke Parlamenta iznesene u Rezoluciji od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona;

27.   smatra da bi, iako Parlament u skladu s postojećim Ugovorima ne posjeduje formalno pravo na zakonodavnu inicijativu, u kontekstu buduće izmjene Ugovora trebalo ozbiljno razmotriti mogućnost da dobije pravo na zakonodavnu inicijativu;

28.  potiče razmjenu najboljih praksi među nacionalnim parlamentima u pogledu parlamentarnog nadzora, kao što su održavanje redovitih rasprava između pojedinih ministara i specijaliziranih odbora u nacionalnim parlamentima prije i nakon sjednica Vijeća te s povjerenicima Europske komisije u odgovarajućem okruženju i vremenskom okviru kao i sastanaka između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče na uspostavu redovitih razmjena dužnosnika institucija i klubova zastupnika između administracija Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, Europskog odbora regija i regija država članica koje imaju zakonodavne ovlasti;

29.  smatra da bi se uspostavom godišnjeg europskog tjedna zastupnicima u Europskom parlamentu i povjerenicima, posebno potpredsjednicima zaduženima za klastere, omogućilo da pred svim nacionalnim parlamentarnim skupštinama objasne europski program i raspravljaju o njemu s parlamentarnim zastupnicima i predstavnicima civilnog društva; smatra da bi se tom inicijativom mogla ojačati demokratska odgovornost Komisije koja se zahtijeva Ugovorom iz Lisabona;

30.  poziva Parlament da ojača svoje kapacitete za nadzor pripreme i procjenu provedbe delegiranih i provedbenih akata;

31.  pozdravlja napore koje tri institucije trenutno ulažu u uspostavu jasnih kriterija za određivanje načina na koji bi se trebali upotrebljavati delegirani i provedbeni akti; poziva na što skoriju primjenu tih kriterija;

32.  potiče nacionalne, kao i prema potrebi regionalne, parlamente da povećaju kapacitete za provođenje nadzora nad svojim izvršnim tijelima pri donošenju odluka ili predlaganju uredbi radi provedbe ili delegiranja europskog zakonodavstva ;

33.  smatra da je u budućoj izmjeni Ugovora potrebno poboljšati instrumente koji se odnose na mogućnost Parlamenta da pojedine povjerenike tijekom njihova mandata pozove na odgovornost, na temelju već postojećih, ali pomalo ograničenih odredbi iz Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije;

34.  poziva Komisiju i Vijeće, u skladu s načelom pravedne suradnje, da što prije uspostave politički dijalog o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta o pravu na istragu kako bi se Parlamentu zaista povjerilo izvršenje tog osnovnog parlamentarnog instrumenta za nadziranje izvršnog tijela, što je apsolutno neophodno u parlamentarnim sustavima u cijelom svijetu;

35.  uvjeren je u korist parlamentarnih pitanja kao instrumenta za nadzor; stoga smatra da je potrebno temeljito ocijeniti kvalitetu odgovora koje je Komisija dala zastupnicima, kao i kvantitetu i kvalitetu pitanja koja su postavili zastupnici;

36.  smatra da je vrijeme za pitanja važan element parlamentarnog nadzora nad izvršnom vlasti; traži od Konferencije predsjednika da vrijeme za pitanja vrati na dnevni red plenarne sjednice u skladu s člankom 129. Poslovnika;

37.  ponovno poziva Komisiju da revidira svoje administrativne postupke za imenovanje svog glavnog tajnika, glavnih direktora i direktora, kako bi se u potpunosti osigurao odabir najboljih kandidata u okviru maksimalne transparentnosti i jednakih mogućnosti;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima država članica te Europskom odboru regija.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(3) SL C 463, 21.12.2018., str. 89.
(4) SL C 443, 22.12.2017., str. 39.

Posljednje ažuriranje: 27. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti