Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7., 9., 10., 11., 21., 23. i 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 9., 10., 11., 12., 15., 16., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 67. stavak 1., 258., 263., 267. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenja i popis kriterija za vladavinu prava Venecijanske komisije,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o poštovanju Povelje Europske unije o temeljnim pravima u zakonodavnim prijedlozima Komisije: metodologija za sustavno i strogo praćenje(2),

–  uzimajući u obzir svoje godišnje rezolucije o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. travnja 2005. naslovljenu „Usklađenost zakonodavnih prijedloga Komisije s Poveljom o temeljnim pravima – Metodologija za sustavno i strogo praćenje” (COM(2005)0172),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 29. travnja 2009. o praktičnom funkcioniranju metodologije za sustavno i strogo praćenje poštovanja Povelje o temeljnim pravima (COM(2009)0205),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima” (COM(2010)0573),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. svibnja 2011. po naslovom „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija” (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – za učinkovitiji pristup” (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća od 20. siječnja 2015. o metodološkim koracima koje treba poduzeti radi provjere usklađenosti s temeljnim pravima u pripremnim tijelima Vijeća,

–  uzimajući u obzir smjernice za pripremna tijela Vijeća naslovljene „Usklađenost s temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir izvješće sa seminara predsjedništva Vijeća od 13. svibnja 2016. naslovljeno „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u nacionalnim politikamaˮ,

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 19. svibnja 2015. o analizi utjecaja na ljudska prava u procjenama učinka za inicijative u području trgovine,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir godišnje kolokvije Komisije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 20. rujna 2016. u spojenim predmetima C-8/15 P do C-10/15 P, Ledra Advertising Ltd protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ESB)(8),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. studenog 2018. u spojenim predmetima C-569/16 i C-570/16, Stadt Wuppertal protiv Maria Elisabeth Bauer i Volker Willmeroth protiv Martina Broßonn(9),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/13 Suda Europske unije od 18. prosinca 2014. o pristupanju Europske unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(10),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 4/2018 Agencije Europske unije za temeljna prava od 24. rujna 2018. naslovljeno „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća o temeljnim pravima Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava iz listopada 2018. pod naslovom „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini – Smjernice”,

–  uzimajući u obzir paket instrumenata za bolju regulativu, posebno alat br. 28 „Temeljna prava i ljudska prava”,

–  uzimajući u obzir članak 38. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe od 2. prosinca 2016. o inicijativi Europske unije za uspostavu europskog stupa socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir dokument nizozemskog izaslanstva COSAC-a iz studenog 2017. o transparentnosti EU-a pod naslovom „Otvaranje zatvorenih vrata: veća transparentnost Europske unije za njezine građaneˮ i pismo izaslanstava COSAC-a institucijama EU-a od 20. prosinca 2017. o transparentnosti donošenja političkih odluka u EU-u,

–  uzimajući u obzir studije naslovljene „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere” i „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima”, koje je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta 22. studenog 2016., 15. veljače 2016. i 12. siječnja 2016.(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za predstavke (A8-0051/2019),

A.  budući da je Ugovorom iz Lisabona Povelji Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja) u pravnom okviru EU-a dodijeljen status primarnog zakonodavstva, što znači da ima istu pravnu snagu kao i Ugovori;

B.  budući da se u ovom izvješću ne ocjenjuje svako pojedinačno pravo iz Povelje već se analizira provedba Povelje kao instrumenta primarnog prava;

C.  budući da su socijalne odredbe ključan dio Povelje i pravne strukture Unije; budući da je važno osigurati poštovanje i isticati važnost temeljnih prava u cijeloj Uniji;

D.  budući da su, prema Sudu Europske unije, temeljna prava priznata Poveljom u središtu pravne strukture EU-a i budući da je poštovanje tih prava nužan preduvjet za zakonitost akata EU-a;

E.  budući da Povelja, u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava o ljudskim pravima i svoga članka 51., obuhvaća i negativne (nepovrede) i pozitivne (aktivno promicanje) obveze koje bi trebale biti jednako ispunjene kako bi se zajamčio puni operativni karakter njezinih odredbi;

F.  budući da se člankom 51. Povelje njezino područje primjene ograničava u vezi s poštovanjem načela supsidijarnosti, ovlasti država članica i Unije te ograničenja nadležnosti koje su Uniji dodijeljene u Ugovorima;

G.  budući da se člankom 51. stavkom 2. Povelje pojašnjava da se njome ne proširuje područje primjene prava Unije izvan ovlasti Unije, ne uspostavlja nova ovlast ni zadaća za Uniju niti se mijenjaju ovlasti i zadaće kako su utvrđene u Ugovorima;

H.  budući da Povelja stalno obvezuje institucije, tijela, urede i agencije Unije, čak i kada djeluju izvan pravnog okvira EU-a;

I.  budući da se u skladu s člankom 51. odredbe Povelje odnose na države članice samo kada primjenjuju pravo Unije; budući da je, međutim, zbog neizvjesnih granica takvog zahtjeva teško utvrditi primjenjuje li se Povelja u praksi i na koji konkretan način;

J.  budući da potencijal socijalnih i ekonomskih prava utvrđenih Poveljom do sada nije na odgovarajući način iskorišten; budući da, podsjećajući na mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe, poštovanje socijalnih prava nije samo etički imperativ i pravna obveza već i gospodarska nužnost;

K.  budući da se člankom 6. UEU-a također naglašava da temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima, čine opća načela prava Unije;

L.  budući da se članak 151. UFEU-a odnosi na temeljna socijalna prava kao što su ona utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji;

M.  budući da u svojoj studiji od 22. studenog 2016. naslovljenoj „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”(12), među ostalim, razmatra važnost Povelje za aktivnosti Komisije u okviru Ugovora o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma (Ugovor o ESM-u) te u kontekstu europskog semestra; budući da se u okviru gospodarskog upravljanja Unije posvećuje malo pažnje socijalnim pravima iz Povelje; budući da se ta prava trebaju smatrati istinskim temeljnim pravima;

N.  budući da se obvezom u okviru europskog stupa socijalnih prava u pogledu pružanja novih i djelotvornijih prava građanima u području jednakih mogućnosti i lakšeg pristupa tržištu rada, pravednim radnim uvjetima te socijalnoj zaštiti i uključenosti dodatno doprinosi pravima sadržanima u Povelji;

O.  budući da je načelo rodne ravnopravnosti temeljno načelo Europske unije utvrđeno u Ugovorima EU-a i u Povelji; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;

P.  budući da je transparentnost zakonodavnih postupaka i postupaka donošenja odluka u EU-u posljedica prava na dobru upravu, kako je utvrđeno u članku 41. Povelje, te bitan preduvjet kako bi građani mogli ocijeniti i pravilno nadzirati provedbu Povelje u institucijama EU-a;

Q.  budući da bi promicanje širokog spektra prava predviđenih u Povelji, od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije, od građanskih i političkih do socijalnih i gospodarskih prava te prava treće generacije, predstavljalo ključan poticaj za razvoj europskog javnog prostora i dalo opipljiv izraz konceptu europskog građanstva i participativnoj dimenziji EU-a sadržanoj u Ugovorima;

R.  budući da je Agencija EU-a za temeljna prava pripremila niz preporuka za učinkovitu provedbu Povelje u svojim mišljenjima pod naslovom „Poboljšani pristup pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(13) i „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”(14);

S.  budući da se člankom 24. Povelje utvrđuju prava djeteta, čime se javna tijela i privatne ustanove obvezuju da će najboljim interesima djece posvetiti primarnu pozornost;

T.  budući da se člankom 14. Povelje naglašava pravo svakog djeteta na besplatno obrazovanje;

Jačanje integracije Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka

1.  čvrsto vjeruje da strategija Komisije za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji (COM(2010)0573) predstavlja početni napor nakon stupanja Povelje na snagu, ali je hitno treba ažurirati; pozdravlja godišnja izvješća o primjeni Povelje od strane Komisije i poziva na reviziju te strategije koja je razrađena 2010. kako bi se ažurirala i njome uzeli u obzir novi izazovi i institucionalna stvarnost, osobito nakon Brexita;

2.  prepoznaje nekoliko važnih koraka koje su institucije EU-a postigle u pogledu uključivanja Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka; napominje da je glavna uloga Povelje osigurati potpunu usklađenost zakonodavstva EU-a s pravima i načelima sadržanima u njoj te priznaje poteškoće u vezi s aktivnim promicanjem tih prava i načela te osiguravanjem njihova ostvarenja;

3.  naglašava da je važno da se svim prijedlozima za zakonodavstvo Unije poštuju temeljna prava sadržana u Povelji;

4.  podsjeća na to da su postupci koje su uspostavile institucije EU-a za ocjenu usklađenosti zakonodavnih prijedloga s Poveljom uglavnom unutarnje naravi; traži da se omoguće bolji oblici savjetovanja, procjene učinka, uključujući posebne procjene učinka s obzirom na spol, i pravne kontrole uz sudjelovanje neovisnih stručnjaka u području temeljnih prava; poziva Komisiju da promiče strukturiranu i reguliranu suradnju s tijelima za zaštitu ljudskih prava, kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, Europski institut za ravnopravnost spolova i relevantna tijela Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda te organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području, svaki put kad se zakonodavnim predmetom potencijalno promiču temeljna prava ili se negativno utječe na njih;

5.  poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da revidiraju Uredbu (EZ) br. 168/2007 kako bi se Agenciji Europske unije za temeljna prava omogućilo davanje neobvezujućih mišljenja o nacrtu zakonodavstva EU-a na vlastitu inicijativu i kako bi se promicala sustavna savjetovanja s Agencijom;

6.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te nacionalne i regionalne vlade država članica da se savjetuju s Agencijom za temeljna prava kada su u pitanju temeljna prava;

7.  prepoznaje ključnu ulogu Agencije za temeljna prava u procjeni usklađenosti s Poveljom i pozdravlja rad Agencije; potiče Agenciju za temeljna prava da nastavi savjetovati i podupirati institucije EU-a i države članice u pogledu poboljšanja kulture temeljnih prava u cijeloj Uniji; pozdravlja nedavno usvojenu Strategiju Agencije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022.;

8.  prima na znanje interaktivni alat na internetu „Clarity” koji je Agencija za temeljna prava osmislila da se lako utvrdi koje je najprikladnije nesudbeno tijelo s nadležnostima u području ljudskih prava za pojedino pitanje u vezi s ljudskim pravima;

9.  poziva Komisiju da osigura sveobuhvatne procjene učinka uravnoteženom evaluacijom gospodarskih, socijalnih i ekoloških posljedica i revizijom svoje odluke o podjeli svojih razmatranja o temeljnim pravima u tri postojeće kategorije – gospodarske, socijalne i ekološke učinke – te da stvori dvije posebne kategorije pod naslovom „Učinci na temeljna prava” i „Procjena učinaka s obzirom na spol” kako bi se zajamčilo da se procjenjuju svi aspekti temeljnih prava;

10.  poziva Komisiju da sustavno djeluje na razini Unije kako bi se podržale i ispunile odredbe Povelje i kako bi se zajamčilo prilagođavanje prava Unije imajući u vidu pravni i pravosudni razvoj u pogledu međunarodnog prava o ljudskim pravima; u tom pogledu ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese prijedlog za ostvarenje Rezolucije Parlamenta od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(15), čime bi se omogućilo sustavno praćenje zbivanja u institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama koje bi tražile da se poduzmu mjere za zaštitu i ostvarivanje prava, sloboda i načela iz Povelje; posebno predlaže da se uvjeti utvrđeni u kopenhaškim kriterijima koji se odnose na temeljna prava ne koriste samo jednom kao preduvjeti za pristupanje, već da se države članice redovito ocjenjuju u pogledu njihova ispunjavanja;

11.  napominje da i ombudsmanica ima važnu ulogu u jamčenju poštovanja temeljnih prava u kontekstu Povelje, ne samo u vezi s člankom 41. o pravu na dobru upravu kao takvom, nego i uzimajući u obzir činjenicu da je ta dobra uprava temelj u pogledu osiguravanja ostalih temeljnih prava; podsjeća na egzemplarni rad ombudsmanice u području transparentnosti i slobode informiranja, kao i na tematsko izvješće o Frontexu(16) u ovom parlamentarnom sazivu koje se posebno bavi pravima tražitelja azila i migranata na podnošenje pritužbi;

12.  shvaća da će sudska praksa imati utjecaj na područje primjene Povelje i da se to mora uzeti u obzir;

13.  poziva zakonodavce EU-a da priznaju ishode presude Općeg suda od 22. ožujka 2018. (predmet T-540/15) o pristupu dokumentima u okviru trijaloga(17) te da djeluju u skladu s time; ustraje u potrebi povećanja transparentnosti i pristupa dokumentima među institucijama EU-a kako bi se razvila učinkovitija međuinstitucijska suradnja, uključujući odgovornost u pitanjima koja se odnose na temeljna prava; apelira na Vijeće da brzo odgovori na zabrinutost u odnosu na transparentnost njegova postupka donošenja odluka i pristup dokumentima u skladu s relevantnim preporukama Europskog ombudsmana;

Uključivanje Povelje u politike EU-a

14.  podsjeća na to da se donošenje politika EU-a oslanja na načela i ciljeve iz članaka 2., 3., 4., 5. i 6. UEU-a te da se pri tome moraju u potpunosti podržavati i primjenjivati zahtjevi sadržani u odredbama glave II. dijela I. UFEU-a koje imaju opću primjenu;

15.  poziva institucije EU-a da ojačaju provedbu rodno osviještene politike u svim aktivnostima EU-a u cilju borbe protiv rodne diskriminacije i zalaganja za promicanje rodne ravnopravnosti;

16.  ponovno potvrđuje da svi pravni akti Unije moraju biti u potpunosti u skladu sa svim odredbama Povelje, uključujući njezine socijalne odredbe; ističe da je važno uključiti izričita upućivanja na Povelju u pravnom okviru kojim se uređuje ekonomska i monetarna politika EU-a; ističe da korištenje međuvladinim dogovorima ne oslobađa institucije EU-a od ispunjavanja njihovih obveza ocjenjivanja kompatibilnosti takvih instrumenata s pravom EU-a, uključujući Povelju;

17.  smatra ključnim da Unija poduzme odlučne korake kako bi ojačala vlastite obveze u jamčenju uživanja svih prava iz Povelje, uključujući socijalna prava;

18.  poziva Komisiju da osigura usklađenost procesa europskog semestra, uključujući godišnji pregled rasta i preporuke po državama članicama, s normativnim komponentama socijalnih prava iz Povelje;

19.  podržava uvođenje strogih i dosljednih klauzula o temeljnim pravima u operativne tekstove nacrta uredbi o osnivanju fondova EU-a;

20.  poziva Komisiju i Vijeće na to da se u makroekonomskim odlukama uzmu u obzir procjene temeljnih prava, na temelju cijelog niza građanskih, političkih i socijalnih prava zajamčenih europskim i međunarodnim instrumentima prava o ljudskim pravima;

21.  poziva Komisiju da razmotri korake potrebne za pristupanje Europske unije Europskoj socijalnoj povelji i da predloži vremenski okvir za postizanje tog cilja;

22.  podsjeća da je, na temelju ovlasti utvrđenih Ugovorima, prvenstveno odgovornost država članica da provedu socijalnu politiku u praksu, a time i da daju učinkovitost i opipljiv izraz socijalnim odredbama utvrđenima u Povelji; ponavlja, međutim, svoj prijedlog da se, u kontekstu njihove moguće revizije, u Ugovore uključi socijalni protokol kako bi se ojačala temeljna socijalna prava u vezi s gospodarskim slobodama;

23.  prima na znanje de facto ključnu, ali neformalnu ulogu Euroskupine u gospodarskom upravljanju europodručjem te učinak koji njezine odluke mogu imati na donošenje politika, a da im se ne stvara protuteža odgovarajućim mehanizmima demokratske odgovornosti i sudskog nadzora; podsjeća svoje članove na njihove horizontalne obveze koje proizlaze iz članaka 2. i 6. UEU-a i iz Povelje;

24.  poziva Komisiju i Europsku središnju banku da u potpunosti poštuju Povelju pri ispunjavanju svojih zadaća u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma, uključujući njegovu praksu davanja zajmova, s obzirom na sudsku praksu Suda.

25.  podsjeća da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni mora voditi načelima iz članka 21. stavka 1. UEU-a; uvjeren je da poštovanje i promicanje odredbi Povelje unutar EU-a predstavlja mjerilo za ocjenu legitimnosti i vjerodostojnosti ponašanja Unije u međunarodnim odnosima, među ostalim u okviru procesa proširenja u skladu s člankom 49. UEU-a;

26.  prima na znanje ograničenu nadležnost Suda Europske unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te upozorava na to da se ni u kojem slučaju ne smije ograničiti pravo na učinkovit pravni lijek, kako je utvrđeno u Povelji;

27.  podsjeća institucije EU-a na njihove obveze u pogledu ljudskih prava u okviru područja primjene Povelje, također i u području trgovinske politike; potiče Komisiju da provede posebne procjene učinka na ljudska prava prije zaključenja svih trgovinskih pregovora, pozivajući se na vodeća načela UN-a o procjenama utjecaja trgovinskih i investicijskih sporazuma na ljudska prava;

28.  podsjeća na to da se i u Ugovorima i u Povelji spominju zaštita nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju jezika; poziva na poduzimanje konkretnih administrativnih koraka unutar institucija EU-a kako bi se nacionalne vlade potaknule ne to da pronađu održiva rješenja, kao i radi promicanja kulture jezične raznolikosti u državama članicama, koja nadilazi službene jezike EU-a;

29.  podsjeća na obvezu iz članka 6. UEU-a da pristupi Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake za uklanjanje pravnih prepreka koje ometaju zaključivanje procesa pristupanja i da predstavi novi nacrt sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima kojim se pružaju pozitivna rješenja za prigovore koje je iznio Sud Europske unije u mišljenju br. 2/13 od 18. prosinca 2014.; smatra da bi se dovršenjem tog procesa uvele dodatne zaštitne mjere kojima bi se zaštitila temeljna prava građana Unije i osoba koje u njoj borave te osigurao dodatni mehanizam za provedbu ljudskih prava, odnosno mogućnost podnošenja žalbe Europskom sudu za ljudska prava u vezi s kršenjem ljudskih prava koje proizlazi iz djelovanja institucije EU-a ili države članice koja provodi pravo EU-a te je u nadležnosti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava; nadalje smatra da će se sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava pružiti dodatni doprinos sadašnjem i budućem djelovanju EU-a u pogledu poštovanja i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u područjima građanskih sloboda, pravosuđa i unutarnjih poslova, uz sudsku praksu Suda Europske unije u tom području;

30.  poziva na to da se bez odgađanja dovrši donošenje horizontalne direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije(18) kako bi se konkretnim zakonodavstvom EU-a dodatno zajamčila temeljna prava u Uniji;

Povelja i agencije EU-a

31.  ističe potencijal određenih agencija EU-a za pružanje potpore državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza koje proizlaze iz Povelje, često djelujući kao operativna veza između EU-a i nacionalnih sfera; ističe da se taj zadatak može učinkovito obaviti samo razvojem sveobuhvatne prakse temeljnih prava unutar agencija koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili onih čije bi djelovanje moglo utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje, uzimajući u obzir unutarnje i vanjske dimenzije zaštite i promicanja temeljnih prava;

32.  poziva nadležne agencije EU-a da pojačaju rad na provedbi načela rodne ravnopravnosti utvrđenih u Povelji, uključujući da se pobrinu za to da sve institucije i agencije EU-a provode politiku nulte tolerancije prema svim vrstama seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja; poziva sve institucije i agencije EU-a da u potpunosti provedu Rezoluciju EP-a od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(19);

33.  prima na znanje diferencirani raspon politika i instrumenata koje su razne agencije razvile kako bi izvršile svoje obveze u pogledu temeljnih ljudskih prava, što dovodi do različitih stupnjeva provedbe; naglašava da je potrebno promicati međusobnu suradnju agencija u EU-u, kao i strukturirane dijaloge s neovisnim stručnjacima za ljudska prava, te nadovezati se na postojeće najbolje prakse kako bi se unaprijedio zajednički i osnaženi okvir ljudskih prava;

34.  poziva agencije EU-a koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili one čije bi aktivnosti mogle utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje da usvoje interne strategije o temeljnim pravima te da na svim razinama za svoje osoblje promiču redovita osposobljavanja o temeljnim pravima i Povelji;

35.  žali zbog toga što u mnogim uredbama o osnivanju agencija EU-a nema izričitog upućivanja na Povelju; poziva suzakonodavce da po potrebi popune tu prazninu te da, kad god se uredbe ili odluke kojima se osnivaju agencije sastavljaju ili revidiraju, uzimajući u obzir mandat i posebnosti svake pojedine agencije, osiguraju dodatne operativne mehanizme, uz jamstvo usklađenosti s Poveljom;

Potpora državama članicama u provedbi Povelje na nacionalnoj razini

36.  podsjeća na to da su europska i nacionalna dimenzija Povelje neodvojivo povezane te se međusobno nadopunjuju kako bi se osiguralo da se odredbe Povelje dosljedno primjenjuju u okviru cjelokupnog pravnog okvira EU-a;

37.  ističe trajni nedostatak osviještenosti u vezi s Poveljom, njezinim područjem primjene i stupnjem primjene među nositeljima prava koji imaju korist od njezine zaštite te stručnjacima za pravna pitanja i ljudska prava te žali zbog nedostatka nacionalnih mjera usmjerenih na ispravljanje takvog nedostatka;

38.  poziva Komisiju da ojača svoje aktivnosti za podizanje razine osviještenosti u vezi s Poveljom, uz puno sudjelovanje organizacija civilnog društva, te da promiče i financira module osposobljavanja u vezi s Poveljom za nacionalne suce, pravosudne djelatnike i državne službenike, također u cilju unaprjeđenja znanja o politikama i pravu Unije, uključujući među ostalim materijalno i postupovno pravo, unaprjeđenje upotrebe instrumenata EU-a za pravosudnu suradnju, poznavanje relevantne sudske prakse Suda Europske unije, pravnog jezika i komparativnog prava; nadalje poziva Komisiju da državama članicama osigura praktične smjernice koje će im pružati potporu u provedbi Povelje na nacionalnoj razini; u tom kontekstu traži od Komisije da aktivno promiče nedavno objavljeni Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava o primjeni Povelje u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini;

39.  potiče države članice da redovito razmjenjuju informacije i iskustva o upotrebi i primjeni Povelje te nadzoru nad njom te da uključe primjere najboljih praksi koje su već razvijene na nacionalnoj razini; potiče države članice da preispitaju svoja postupovna pravila o pravnoj kontroli i procjenama učinka zakonodavnih prijedloga iz perspektive Povelje; napominje da bi takvi postupci trebali izričito upućivati na Povelju, na isti način kao što upućuju i na nacionalne instrumente o ljudskim pravima, kako bi se rizik od zanemarivanja Povelje sveo na najmanju moguću mjeru;

40.  ističe da propusti u prijenosu i pravilnoj primjeni prava EU-a u državama članicama mogu imati stvarni utjecaj na uživanje temeljnih prava EU-a; u tom kontekstu podsjeća na ulogu Komisije kao čuvarice Ugovora, čime ona ima konačnu, ako ne i primarnu odgovornost za očuvanje temeljnih prava, po potrebi i putem postupaka zbog povrede prava; u tom pogledu poziva na odlučnije vodstvo u osiguravanju odgovarajuće primjene zakonodavstva EU-a;

Ususret dosljednijem tumačenju Povelje

41.  uvjeren je da različita tumačenja u vezi s primjenom odredaba Povelje od strane institucija, tijela, ureda i agencija EU-a i država članica, negativno utječu na dodanu vrijednost Povelje, a to je da predstavlja zajedničke minimalne standarde zaštite koje treba primjenjivati horizontalno na sve institucionalne subjekte, politike i aktivnosti povezane s područjem EU-a;

42.  naglašava da se uključivanjem Povelje u primarno zakonodavstvo EU-a, bez proširenja nadležnosti Unije i uz poštovanje načela supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 51., stvaraju nove odgovornosti za institucije koje donose i provode odluke, kao i za države članice pri provedbi zakonodavstva EU-a na nacionalnoj razini, te da europski i nacionalni sudovi stoga mogu izravno provoditi odredbe Povelje;

43.  potiče institucije EU-a i države članice da omoguće jednostavniju primjenu Povelje kao cjeline;

44.  izražava žaljenje zbog toga što se Republika Poljska i Ujedinjena Kraljevina još nisu odlučile povući iz Protokola br. 30 iz Ugovora;

o
o   o

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 337, 20.9.2018., str. 167. (2) SL C 301 E, 13.12.2007., str. 229. (3) SL C 215, 19.6.2018., str. 162. (4) SL C 242, 10.7.2018., str. 24. (5) SL C 337, 20.9.2018., str. 120. (6) SL L 145, 31.5.2001., str. 43. (7) SL L 53, 22.2.2007., str. 1. (8) ECLI:EU:C:2016:701. (9) ECLI:EU:C:2018:871. (10) ECLI:EU:C:2014:2454. (11) Studija naslovljena „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 22. studenog 2016.; studija naslovljena „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 15. veljače 2016. i studija naslovljena „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima” od 12. siječnja 2016. (12) „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucionalnom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 22. studenog 2016. (13) Mišljenje FRA 1/2017 od 10. travnja 2017. (14) Mišljenje FRA 4/2018 od 24. rujna 2018. (15) SL C 215, 19.6.2018., str. 162. (16) Rezolucija Europskog parlamenta od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex, SL C 399, 24.11.2017., str. 2. (17) Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018., Emilio de Capitani protiv Europskog parlamenta, T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167. (18) Prijedlog Komisije od 2. srpnja 2008. za direktivu Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)0426). (19) SL C 346, 27.9.2018., str. 192.