(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018) 0378),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0242/2018),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1)

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0477/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 56.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

budući da:

(1)  U interesu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i razvoja europskog područja pravde u građanskim stvarima na temelju načela uzajamnog povjerenja i uzajamnog priznavanja presuda, potrebno je dodatno poboljšati i ubrzati suradnju među sudovima u izvođenju državama članicama u pogledu izvođenja dokaza. [Am. 1]

(2)  U Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001(3) utvrđena su pravila suradnje među sudovima država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima.

(2.a)   Za potrebe ove Uredbe pojam „sud” trebao bi imati široko značenje kako bi obuhvatio ne samo sudove koji izvršavaju pravosudne funkcije u užem smislu riječi nego i druga tijela ili organe koji su u skladu s nacionalnim pravom nadležni za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom, kao što su provedbena tijela ili javni bilježnici u određenim državama članicama i u posebnim situacijama. [Am. 2]

(2.b)  Ključna je dostupnost djelotvornih sredstava pribavljanja, čuvanja i podnošenja dokaza, kao i poštovanje prava na obranu te potrebe za zaštitom povjerljivih informacija. U tom je kontekstu važno potaknuti korištenje moderne tehnologije. [Am. 3]

(3)  Kako bi se djelotvorno osiguralo izravno i brzo slanje zahtjeva i obavijesti, trebala bi se upotrebljavati sva primjerena sredstva moderne komunikacijske tehnologije te u tom kontekstu treba uzeti u obzir stalan razvoj takve tehnologije. Stoga bi se, u pravilu, sva komunikacija i sva razmjena dokumenata trebale odvijati u okviru decentraliziranog IT sustava koji se sastoji od nacionalnih IT sustava. [Am. 4]

(3.a)   Decentralizirani IT sustav trebao bi se temeljiti na sustavu e-CODEX, a njime bi trebala upravljati agencija eu-LISA. Agenciji eu-LISA trebalo bi staviti na raspolaganje odgovarajuća sredstva za uvođenje i osiguravanje rada takvog sustava te pružiti tehničku podršku u slučaju problema u radu sustava. Komisija bi trebala što prije, a u svakom slučaju prije kraja 2019., podnijeti prijedlog Uredbe o prekograničnoj komunikaciji u sudskim postupcima (e-CODEX). [Am. 5]

(4)  Kako bi se osiguralo uzajamno priznavanje digitalnih dokaza, dokazima koji su izvedeni u državi članici u skladu s njezinim pravom ne bi se smjelo uskratiti priznavanje u drugim državama članicama samo zbog njihove digitalne prirode. To načelo ne bi trebalo dovoditi u pitanje utvrđivanje, u skladu s nacionalnim pravom, razine kvalitete i vrijednosti dokaza, neovisno o njegovoj digitalnoj ili nedigitalnoj naravi. [Am. 6]

(5)  Uredba (EZ) br. 1206/2001 ne bi trebala dovoditi u pitanje mogućnost da nadležna tijela razmjenjuju informacije u okviru sustava uspostavljenih drugim instrumentima Unije, kao što su Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003(4) ili Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009(5), čak i ako te informacije imaju dokaznu vrijednost, ostavljajući tako tijelu koje upućuje zahtjev izbor najprikladnije metode.

(5.a)   Postupci za izvođenje, čuvanje i podnošenje dokaza trebali bi osigurati zaštitu postupovnih prava stranaka, kao i zaštitu, cjelovitost i povjerljivost osobnih podataka i privatnosti u skladu s pravom Unije. [Am. 7]

(6)  Moderna komunikacijska tehnologija, posebice videokonferencije, koja je važno i izravno sredstvo za pojednostavnjenje i ubrzavanje izvođenja dokaza, trenutačno se ne upotrebljava u potpunosti. Ako se dokaz treba izvesti saslušanjem osobe s prebivalištem u drugoj državi članici kao svjedoka, stranke ili stručnjaka, sud bi taj dokaz trebao izvesti neposredno putem videokonferencije, ako je ona ili putem bilo koje druge prikladne tehnologije za komunikaciju na daljinu koja je dostupna predmetnim sudovima, i osim ako se zbog posebnih okolnosti predmeta smatra da je upotreba takve tehnologije nije primjerena zbog posebnih okolnosti predmeta za pravednu provedbu postupka. Pravila o uporabi takvog komunikacijskog sredstva trebala bi biti tehnološki neutralna i njima bi se trebala uzeti u obzir buduća komunikacijska rješenja. Kad to zahtijeva nacionalno pravo dotične države članice, uporaba takve tehnologije trebala bi biti podložna suglasnosti osobe koja će biti saslušana. [Am. 8]

(7)  Kako bi se diplomatskim diplomatskom osoblju ili konzularnim predstavnicima olakšalo izvođenje dokaza, te osobe mogu, na državnom području druge države članice i unutar područja u kojoj su akreditirani, bez prethodnog zahtjeva izvoditi dokaze u kojem obavljaju svoje dužnosti, prostorijama svoje diplomatske misije ili konzulata saslušanjem državljana države članice koju predstavljaju u okviru postupka u tijeku na sudovima države članice koju predstavljaju, izvoditi dokaze bez prethodnog zahtjeva saslušanjem državljana države članice koju predstavljaju bez prisile pod uvjetom da osoba koja će se saslušati dobrovoljno surađuje u izvođenju dokaza. [Am. 9]

(7.a)   Važno je osigurati da se ova Uredba primjenjuje u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka i da se njome poštuje zaštita privatnosti kako je utvrđeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Također je važno osigurati da se svaka obrada osobnih podataka fizičkih osoba na temelju ove Uredbe provodi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(6) i Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7). Osobni podaci u okviru ove Uredbe trebali bi se obrađivati samo u posebne svrhe utvrđene ovom Uredbom. [Am. 10]

(8)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni zbog stvaranja pojednostavljenog pravnog okvira kojim se osigurava izravno, djelotvorno i brzo slanje zahtjeva i obavijesti povezanih s izvođenjem dokaza mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. [Am. 11]

(8.a)   Ovom se Uredbom nastoji poboljšati učinkovitost i brzina sudskih postupaka pojednostavnjenjem i racionalizacijom mehanizama suradnje kod izvođenja dokaza u prekograničnim postupcima, a istodobno i pomoći u smanjenju kašnjenja i troškova za pojedince i poduzeća. Osim toga, veća pravna sigurnost, zajedno s jednostavnijim, racionaliziranim i digitaliziranim postupcima, može potaknuti pojedince i poduzeća na sudjelovanje u prekograničnim transakcijama, čime se potiče trgovina unutar Unije, a time i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 12]

(9)  U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina] [i] [Irska] [priopćila je/priopćile su svoju želju da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe] [ne sudjeluje/ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe te ona za nju/njih nije obvezujuća niti se na nju/njih primjenjuje].

(10)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(11)  Kako bi se definirali detaljni aranžmani za funkcioniranje decentraliziranog IT sustava i kako bi se utvrdili minimalni tehnički standardi i zahtjevi za uporabu videokonferencije, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Takvi delegirani akti trebali bi jamčiti djelotvoran, pouzdan i neometan prijenos relevantnih informacija putem decentraliziranog IT sustava te osigurati da videokonferencija omogućuje komunikaciju visoke kvalitete i interakciju u stvarnom vremenu. Nadalje, radi ažuriranja standardnih obrazaca iz priloga ili tehničkih izmjena tih obrazaca Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama priloga. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva(8) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. [Am. 13]

(12)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe na osnovi informacija prikupljenih u okviru specifičnih dogovora o praćenju kako bi procijenila stvarne učinke Uredbe i ima li potrebe za dodatnim djelovanjem.

(13)  Uredbu (EZ) br. 1206/2001 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1206/2001 mijenja se kako slijedi:

(1)  u članku 1. dodaje se sljedeći stavak 4.:"

„4. U ovoj Uredbi izraz „sud” znači svako pravosudno tijelo u državi članici koje je prema zakonima te države članice nadležno za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom.”; [Am. 14]

(2)  članak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 6.

Slanje zahtjeva i ostalih obavijesti

1.  Zahtjevi i obavijesti iz ove Uredbe šalju se putem decentraliziranog IT sustava koji se sastoji od nacionalnih IT sustava međusobno povezanih komunikacijskom infrastrukturom koja omogućuje sigurnu, zaštićenu i pouzdanu prekograničnu razmjenu informacija među nacionalnim IT sustavima, među ostalim i u stvarnom vremenu, uz dužno poštovanje temeljnih prava i sloboda. Taj decentralizirani IT sustav temelji se na sustavu e-CODEX. [Am. 15]

2.  Na zahtjeve i obavijesti poslane putem decentraliziranog IT sustava iz stavka 1. primjenjuje se opći pravni okvir za upotrebu kvalificiranih usluga povjerenja utvrđen Uredbom Vijeća (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(9). [Am. 16]

3.  Ako zahtjevi i priopćenja iz stavka 1. zahtijevaju ili sadržavaju pečat ili vlastoručni potpis, umjesto njih mogu se upotrebljavati „kvalificirani elektronički pečati” i „kvalificirani elektronički potpisi” kako su definirani u Uredbi (EU) br. 910/2014 pod uvjetom da je u potpunosti zajamčeno da su uključene osobe pravodobno i zakonito obaviještene o tim dokumentima. [Am. 17]

3.a   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 20. kako bi nadopunila ovu Uredbu utvrđivanjem detaljnih aranžmana za funkcioniranje decentraliziranog IT sustava. Pri izvršavanju te ovlasti Komisija osigurava da se sustavom jamči učinkovita, pouzdana i neometana razmjena relevantnih informacija, kao i visoka razina sigurnosti prilikom slanja te zaštita privatnosti i osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ. [Am. 18]

4.  Ako slanje u skladu sa stavkom 1. nije moguće zbog nepredviđenih i iznimnih smetnji u radu decentraliziranog IT sustava ili ako to slanje nije moguće u drugim iznimnim slučajevima, ono se obavlja na najbrži mogući način za koji je zamoljena država članica navela da ga prihvaća kao prihvatljiv.”; [Am. 19]

(3)  članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. briše se;

(b)  u stavku 4. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Ako u roku od 30 dana od slanja zahtjeva sud koji upućuje zahtjev nije primio informacije o tome je li zahtjev prihvaćen, smatra se da je zahtjev prihvaćen.”;

(4)  umeće se sljedeći članak 17.a:"

„Članak 17.a

Neposredno izvođenje dokaza putem videokonferencije tehnologije za komunikaciju na daljinu [Am. 20]

1.  Ako se dokaz treba izvesti saslušanjem osobe s prebivalištem u drugoj državi članici kao svjedoka, stranke ili stručnjaka, a sud ne uputi nadležnom sudu druge države članice zahtjev da izvede dokaze u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (a), sud neposredno izvodi dokaze u skladu s člankom 17. putem videokonferencije ili putem bilo koje druge prikladne tehnologije za komunikaciju na daljinu, ako je ona dostupna predmetnim sudovima, i osim ako se zbog posebnih okolnosti predmeta smatra da je upotreba takve tehnologije nije primjerena zbog posebnih okolnosti predmeta za pravednu provedbu postupka. [Am. 21]

1.a  Kad to zahtijeva nacionalno pravo države članice koja je uputila zahtjev, uporaba videokonferencije ili bilo koje druge prikladne tehnologije za komunikaciju na daljinu podložna je suglasnosti osobe koja će biti saslušana. [Am. 22]

2.  Ako se uputi zahtjev za neposredno izvođenje dokaza putem videokonferencije ili putem bilo koje druge prikladne tehnologije za komunikaciju na daljinu, saslušanje se održava u prostorijama suda. Sud koji upućuje zahtjev i središnje tijelo ili nadležno tijelo iz članka 3. stavka 3. ili sud u čijim se prostorijama treba održati saslušanje dogovaraju praktična rješenja za videokonferenciju. Ta su rješenja u skladu s minimalnim tehničkim standardima i zahtjevima za uporabu videokonferencije koji su utvrđeni u skladu sa stavkom 3.a. [Am. 23]

2.a  Svim elektroničkim sustavima za izvođenje dokaza jamči se zaštita profesionalne tajne i obveze odvjetnika da čuva profesionalnu tajnu. [Am. 24]

3.  Ako se dokazi izvode putem videokonferencije ili putem bilo koje druge prikladne tehnologije za komunikaciju: [Am. 25]

(a)  središnje tijelo ili nadležno tijelo iz članka 3. stavka 3. u zamoljenoj državi članici mogu odrediti sud koji sudjeluje u izvođenju dokaza kako bi se osiguralo poštovanje temeljnih načela prava zamoljene države članice;

(b)  ako je potrebno, na zahtjev suda koji upućuje zahtjev, osobe koja se treba saslušati ili suca iz zamoljene države članice koji sudjeluje u saslušanju središnje tijelo ili nadležno tijelo iz članka 3. stavka 3. osiguravaju osigurava da osoba koja se treba saslušati ili sudac imaju pomoć kvalificiranog tumača.; [Am. 26]

3.a   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 20. kako bi nadopunila ovu Uredbu utvrđivanjem minimalnih standarda i zahtjeva za uporabu videokonferencije.

Pri izvršavanju te ovlasti Komisija brine da videokonferencija omogućuje komunikaciju visoke kvalitete i interakciju u stvarnom vremenu. Komisija također u pogledu prijenosa informacija osigurava visoku razinu sigurnosti te zaštite privatnosti i osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ. [Am. 27]

3.b  Sud obavještava osobu koja će biti saslušana i stranke, uključujući njihove pravne zastupnike, o datumu, vremenu i mjestu održavanja saslušanja, kao i o uvjetima sudjelovanja u njemu, putem videokonferencije ili bilo koje druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu. Predmetni sud pruža strankama i njihovim pravnim predstavnicima upute o postupku podnošenja dokumenata ili drugog materijala tijekom saslušanja putem videokonferencije ili bilo koje druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu.”; [Am. 28]

(5)  umeće se sljedeći članak 17.b:"

„Članak 17.b

Izvođenje dokaza od strane diplomatskih diplomatskog osoblja ili konzularnih predstavnika [Am. 29]

Diplomatski Diplomatsko osoblje ili konzularni predstavnici mogu, na državnom području druge države članice i unutar područja u kojoj su akreditirani, izvoditi dokaze kojem obavljaju svoje dužnosti, u okviru postupka u tijeku na sudovima države članice koju predstavljaju izvoditi dokaze prostorijama diplomatske misije ili konzulata bez prethodnog zahtjeva u skladu s člankom 17. stavkom 1. saslušanjem državljana države članice koju predstavljaju bez prisile u okviru postupaka u tijeku na sudovima države članice koju predstavljaju. Takvo izvođenje dokaza može se provoditi samo pod uvjetom da osoba koja će biti saslušana dobrovoljno surađuje. Izvođenje dokaza provodi se pod nadzorom suda koji upućuje zahtjev, u skladu s njegovim nacionalnim pravom.”; [Am. 30]

(6)  nakon članka 18. umeće se sljedeći odjeljak 6.:"

„Odjeljak 6.

Uzajamno priznavanje

Članak 18.a

Digitalni dokazi izvedeni Digitalna priroda dokaza izvedenih u državi članici u skladu s njezinim pravom zakonima ne smiju smije se odbiti koristiti kao dokazi razlog za njihovo odbijanje kao dokaza u drugim državama članicama samo zbog njihove digitalne prirode. Pitanje jesu li dokazi digitalne ili nedigitalne prirode nije čimbenik u određivanju razine kvalitete i vrijednosti takvih dokaza.”; [Am. 31]

(6.a)  nakon članka 18. umeće se sljedeći odjeljak 6.a:"

„Odjeljak 6.a

Obrada osobnih podataka

Članak 18.b

Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka od strane nadležnih tijela, obavlja se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Nadležna tijela na razini Unije obavljaju sve razmjene ili prijenos informacija u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća*. Osobni podaci koji nisu relevantni za rješavanje određenog predmeta bez odlaganja se brišu. [Am. 32]

____________

* Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39).“

(7)  u članku 19. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. kojima se izmjenjuju prilozi radi ažuriranja standardnih obrazaca ili tehničkih izmjena tih obrazaca.”;

(8)  članak 20. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 20.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 3.a, članka 17.a stavka 3.a i članka 19. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od ... razdoblje od pet godina od...[datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 33]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 3.a, članka 17.a stavka 3.a i članka 19. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 34]

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 3.a, članka 17.a stavka 3.a ili članka  19. stavka 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”; [Am. 35]

(9)  umeće se sljedeći članak 22.a:"

„Članak 22.a

Praćenje

1.  Najkasnije [dvije godine nakon datuma početka primjene] [godinu dana od datuma stupanja na snagu] Komisija uspostavlja detaljan program za praćenje ostvarenja, rezultata i učinaka ove Uredbe. [Am. 36]

2.  U programu praćenja utvrđuju se sredstva i vremenski razmaci za prikupljanje podataka i drugih potrebnih dokaza. Navode se mjere koje će Komisija i države članice poduzeti pri prikupljanju i analizi podataka i drugih dokaza.

3.  Države članice dostavljaju Komisiji podatke i druge dokaze potrebne za praćenje.”;

(10)  članak 23. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 23.

Evaluacija

1.  Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe najranije [pet godina najkasnije [četiri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe] te predstavlja provodi evaluaciju ove Uredbe te glavne rezultate predstavlja u izvješću Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru popraćenom, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom. [Am. 37]

2.  Države članice dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije za pripremu tog izvješća.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od […].

Međutim, članak 1. točka 2. primjenjuje se od ... [24 mjeseca nakon stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 56. (2) Stajalište Europskog parlamenta od 13. veljače 2019. (3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.). (4) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.). (5) Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10.1.2009., str. 1.). (6) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (7) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.). (8) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (9) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).