Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2684(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0096/2019

Podneseni tekstovi :

B8-0096/2019

Rasprave :

PV 12/02/2019 - 21
CRE 12/02/2019 - 21

Glasovanja :

PV 13/02/2019 - 16.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0111

Usvojeni tekstovi
PDF 141kWORD 59k
Srijeda, 13. veljače 2019. - Strasbourg
Nazadovanje u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u
P8_TA(2019)0111B8-0096/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (2018/2684(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (O-000135/2018 – B8-0005/2019),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za prava žena i jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8. i 153. (o ravnopravnosti muškaraca i žena), 10. i 19. (o nediskriminaciji) te 6., 9. i 168. (o zdravlju),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2. i 3., u kojima su načela rodne ravnopravnosti i nediskriminacije utvrđena kao jedna od temeljnih vrijednosti Unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 21. (o nediskriminaciji), 23. (o ravnopravnosti žena i muškaraca) i 35. (o zdravstvenoj zaštiti),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje iz rujna 1995. te Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju iz rujna 1994. (konferencija iz Kaira) i njezin Program djelovanja te ishode konferencija održanih radi njihove revizije,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir zaključke Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima 2017. u organizaciji Komisije pod nazivom „Prava žena u burnim vremenima”,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se nazadovanje može definirati kao otpor progresivnim društvenim promjenama, gubitak stečenih prava ili zadržavanje neravnopravnog statusa quo te budući da je nazadovanje u području prava žena i rodne ravnopravnosti vrlo zabrinjavajuće; budući da se takav otpor provodi bez obzira na društveni položaj ili dob pojedinca, da može biti formalne ili neformalne prirode te da može uključivati pasivne ili aktivne strategije za sprečavanje daljnjeg napretka i to pokušajima promijene zakona ili politika kojima bi se u konačnici ograničila stečena prava građana; budući da takav otpor prati širenje lažnih vijesti i štetnih stereotipnih predodžbi;

B.  budući da su prava žena ljudska prava;

C.  budući da razina rodne ravnopravnosti često predstavlja prvo upozorenje koje ukazuje na pogoršanje stanja temeljnih prava i vrijednosti u određenom društvu, uključujući demokraciju i vladavinu prava; budući da su nastojanja da se prava žena ograniče ili ugroze često znak šireg društvenog sukoba;

D.  budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnosti da će poštovati, jamčiti, štititi i ispunjavati temeljna prava i prava žena;

E.  budući da je ravnopravnost muškaraca i žena jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima, koje treba primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i svakodnevnom životu;

F.  budući da se u članku 13. UFEU-a navodi: „U svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena.”; budući da primarnu zadaću uklanjanja tih nejednakosti imaju države članice;

G.  budući da indeks rodne ravnopravnosti za razdoblje od 2005. do 2015. ukazuje na postojane nejednakosti i tek minimalan napredak; budući da je za postizanje rodno ravnopravnih društava s jednakom razinom poštovanja, sigurnosti i zastupljenosti žena i muškaraca u svim područjima života i rada potrebno u svim državama članicama ostvariti znatan napredak; budući da svi imaju koristi od politika rodne ravnopravnosti jer one imaju pozitivan utjecaj na cijelo društvo; budući da zaustavljanje napretka u području prava žena znači da idemo korak unazad;

H.  budući da se razvoj politika o ravnopravnosti treba temeljiti na pristupu žena i muškaraca jednakim prilikama, uz istovremeno pružanje potpore ženama i muškarcima u usklađivanju profesionalnog i obiteljskog života;

I.  budući da napredak u području rodne ravnopravnosti i poboljšanja prava žena nije ni automatski ni linearan; budući da zaštita i poboljšanje rodne ravnopravnosti zahtijeva trajne napore;

J.  budući da se diskriminacija žena može manifestirati na različite načine, uključujući strukturnu i ekonomsku diskriminaciju te diskriminaciju na radnom mjestu, te da zbog svoje sveprisutnosti može biti skrivena i neprimjetna;

K.  budući da smo u ovom desetljeću na svjetskoj i europskoj razini svjedoci vidljivog i organiziranog trenda protiv rodne ravnopravnosti i prava žena, među ostalim u Europskoj uniji, a posebice u određenim državama članicama;

L.  budući da se to nazadovanje može vidjeti i na razini EU-a te da i dalje žali zbog toga što je Komisija na početku aktualnog saziva odlučila da neće nastaviti s dotadašnjom provedbom strategije rodne ravnopravnosti;

M.  budući da su glavne mete tog nazadovanja u području prava žena i rodne ravnopravnosti zajedničke svim državama članicama i obuhvaćaju ključna područja institucijskog i političkog okvira za rodnu ravnopravnost i prava žena, kao što je rodno osviještena politika, zaštita socijalnih i radnih prava, obrazovanje, spolno i reproduktivno zdravlje i prava, sprečavanje i borba protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja, prava LGBTI+ zajednice, zastupljenost žena na položajima za političko donošenje odluka i na radnom mjestu, prikladno financiranje organizacija za ženska i druga ljudska prava te radni prostor i prikladna sredstva za organizacije žena; budući da neki borci i organizacije protiv ljudskih prava svojim strategijama nastoje ukinuti postojeće zakone o temeljnim ljudskim pravima koja se odnose na: spolnost i reprodukciju, uključujući pravo na pristup modernim oblicima kontracepcije, na tehnologije potpomognute oplodnje ili siguran pobačaj; ravnopravnost za pripadnike LGBTI+ zajednice (lezbijke, homoseksualace, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe); pristup istraživanju u području matičnih stanica; pravo na promjenu spola ili roda bez straha od pravnih posljedica;

N.  budući da nesigurni radni odnosi i razni oblici netipičnih oblika rada naročito pogađaju žene; budući da su u razdoblju 2008. – 2014. stope nezaposlenosti naglo porasle zbog duboke gospodarske krize koja je teško pogodila EU te da je stopa nezaposlenosti žena 2014. (10,4 %) i dalje je bila viša od stope nezaposlenosti muškaraca (10,2 %); budući da je gospodarska kriza utjecala na cijelu Europsku uniju, pri čemu su ruralna područja iskusila izrazito visoke razine nezaposlenosti, siromaštva i depopulacije, što je naročito utjecalo na žene;

O.  budući da su u prošlom desetljeću organizacije, skupine i borci za prava žena djelovali kao katalizatori i vođe zakonodavnog i političkog razvoja u pogledu napretka i provedbe prava žena; budući da su oni sada suočeni s velikim problemima u pristupu financijskim sredstvima zbog restriktivnih kriterija i administrativnog opterećenja te sve nepovoljnijeg okruženja koje im više ne omogućuje da učinkovito obavljaju svoje zadaće od javnog interesa;

P.  budući da brojne države članice još uvijek nisu ratificirale niti prenijele Istanbulsku konvenciju te da u Europskoj uniji postoje državna ograničenja u pogledu pristupa spolnim i reproduktivnim pravima;

Q.  budući da su u prvoj polovici 2018. u nekoliko država zabilježene negativne reakcije na Istanbulsku konvenciju, što je potaknulo govor mržnje posebno usmjeren protiv pripadnika LGBTI+ zajednice; budući da te reakcije nikada nisu naišle na kritike ni u Vijeću ni u Europskom vijeću;

R.  budući da je Vijeće Europe 2017. upozorilo da su spolna i reproduktivna prava žena ugrožena jer je nekoliko država članica pokušalo ograničiti zakonodavstvo o pristupu pobačaju i kontracepciji; budući da su, slično tomu, Odbor UN-a za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Odbor za prava osoba s invaliditetom (CRPD) u kolovozu 2018. objavili zajedničku izjavu u kojoj ističu da su pristup sigurnom i zakonitom pobačaju te povezanim uslugama i informacijama ključni aspekti reproduktivnog zdravlja žena te istodobno pozvali zemlje da zaustave nazadovanje spolnih i reproduktivnih prava žena, djevojaka i djevojčica jer se time ugrožava njihovo zdravlje i život; budući da je Europski parlament potvrdio da odbijanje zajamčenog i zakonitog pristupa pobačaju predstavlja nasilje nad ženama;

S.  budući da u nekim državama članicama organizacije koje se aktivno suprotstavljaju spolnim i reproduktivnim pravima žena primaju punu potporu vlade u obliku javnog financiranja, zahvaljujući čemu mogu organizirati koordinirane aktivnosti na međunarodnoj i europskoj razini;

T.  budući da u svim državama članicama ne postoji obrazovanje o odnosima, spolnosti i rodnoj ravnopravnosti koje zadovoljava standarde Svjetske zdravstvene organizacije za spolni odgoj i njezinog Akcijskog plana o spolnom i reproduktivnom zdravlju, što predstavlja neusklađenost s međunarodnim smjernicama; zabrinut je zbog činjenice da određeni politički pokreti pružaju sve veći otpor takvom obrazovanju i stigmatiziraju one koji u njemu sudjeluju, pri čemu je taj otpor u brojnim državama članicama često posljedica kampanja dezinformiranja o sadržaju spolnog odgoja, koje onemogućuju da se svima pruži to informativno, važno i uključivo obrazovanje;

U.  budući da stoljetne patrijarhalne strukture diljem svijeta služe potlačivanju žena i njihovih prava te održavanju rodne neravnopravnosti; budući da će za prevladavanje tih struktura biti potreban sukob s različitim pozicijama i mehanizmima moći u cijelom svijetu;

V.  budući da je poticanje rodne ravnopravnosti i ulaganje u žene isplativo za cijelo društvo s obzirom na to da će žene koje imaju ekonomske resurse i prilike za vodstvo ulagati u zdravlje, ishranu, obrazovanje i dobrobit svoje djece i obitelji;

1.  potiče Komisiju i države članice da kao svoj prioritet odrede i nastave se zalagati za rodnu ravnopravnost, prava žena i prava LGBTI+ zajednice, uključujući prava najosjetljivijih manjina; podsjeća sve države članice da su obvezne poštovati prava žena i promicati rodnu ravnopravnost; poziva da se u svim područjima osude svi govori i mjere kojima se ugrožavaju prava žena, njihova autonomija i emancipacija; napominje da je važan način borbe protiv tog nazadovanja proaktivno poticanje rodne ravnopravnosti utemeljene na pravima te općenito promicanje rodno osviještene politike;

2.  napominje da vrsta, intenzitet i učinci nazadovanja prava žena variraju među zemljama i regijama, odnosno da u nekim slučajevima ostaju na razini retorike, dok su u drugima pretočeni u mjere i inicijative; budući da je to nazadovanje ipak vidljivo u gotovo svim državama članicama; smatra da rasprave i političke opcije također utječu na to nazadovanje;

3.  napominje da neovisnost žena kroz društvenu i gospodarsku emancipaciju iziskuje politike usmjerene na radno mjesto, kojima se doprinosi borbi protiv velikih nejednakosti i diskriminacije na radnom mjestu te jamči bolja plaća i veća regulacija rada i radnog vremena, uz mjere za suzbijanje i zabranu svih oblika nesigurnog zaposlenja te kojima se brani pravo na kolektivno pregovaranje;

4.  napominje da to nazadovanje najviše osjete žene u manjinskim skupinama, uključujući rodne i spolne, etničke i vjerske manjine;

5.  ističe da se rodna ravnopravnost ne može postići ako sve žene ne ostvare ista prava, uključujući žene iz vjerskih i etničkih manjina koje se suočavaju s višeslojnim nejednakostima;

6.  osuđuje činjenicu da se u nekim državama članicama politika rodne ravnopravnosti iznova tumači i usmjerava na politiku obitelji i majčinstva; napominje da se to odnosi samo na određene skupine i ne predstavlja uključiv pristup; nadalje napominje da ta politika nije usmjerena na održive strukturne promjene koje bi dovele do održivog poboljšanja prava žena i rodne ravnopravnosti;

7.  poziva države članice da zajamče zaštitu prava žena i pripadnika LGBTI+ zajednice i njihovo priznavanje kao načela jednakosti u okviru demokracije i vladavine prava; smatra, međutim, da za postizanje rodne ravnopravnosti nije dovoljno ugraditi prava žena u zakonodavstvo te da se ona može postići samo ako države članice prenesu i donesu te zakone i u konačnici ih provode i primjenjuju u cilju potpune zaštite prava žena; žali zbog toga što sveobuhvatan pristup ženskim pravima nije pokretač svih nacionalnih i europskih javnih politika, uz dodjelu odgovarajućeg proračuna; smatra da je radi sprečavanja nazadovanja ključno ulagati u obrazovanje; poziva Komisiju i države članice da bolje informiraju javnost o društvenoj važnosti i prednostima zaštite prava žena i rodne ravnopravnosti te uklanjanja rodnih stereotipova i da dodatno podupru razvoj i širenje informacija i istraživanja na temelju dokaza u području prava žena;

8.  poziva sve države članice da se obvežu na poštovanje međunarodnih ugovora i povezanih konvencija te načela sadržanih u njihovim temeljnim zakonima kako bi se zajamčilo poštovanje i poboljšanje prava žena i manjina, uključujući spolna i reproduktivna prava te rodnu ravnopravnost općenito;

9.  ističe da su i dalje prisutni brojni izazovi u sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama, uključujući štetne tradicionalne prakse i rodno utemeljeno nasilje; zabrinut je zbog učestalosti različitih oblika nasilja, kao što je seksistički govor i govor mržnje usmjeren protiv LGBTI osoba, mizoginija i internetsko nasilje, uključujući uznemiravanje i uhođenje, te nasilje nad ženama na radnom mjestu ili u kontekstu trgovine ljudima i prostitucije; podsjeća da je protiv rodno uvjetovanog nasilja potrebno provoditi preventivne i zaštitne mjere za žene, djevojke i djevojčice te privesti počinitelje pravdi, no također osigurati dostatna financijska sredstva, osoblje i potporu za ženska skloništa; podsjeća da je provedba Direktive o pravima žrtava, Direktive o europskom nalogu za zaštitu i Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima od ključne važnosti; ističe da je potrebno riješiti problem nedostatka usporedivih podataka kako bi se donositelje politika dobro informiralo o tim novim promjenama; poziva da se na razini EU-a i država članica nastavi s kampanjama za senzibilizaciju javnosti o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji;

10.  poziva svoje zastupnike da na plenarnim sjednicama ne toleriraju seksistički govor te da u tu svrhu izmijene Poslovnik kako bi se unijela zabrana takvog govora;

11.  ponavlja poziv da se u Europskom parlamentu provedu najučinkovitije moguće mjere za borbu protiv spolnog uznemiravanja kako bi se postigla stvarna rodna ravnopravnost; traži da se provede vanjska revizija koja će istaknuti najbolja operativna pravila kako bi se za sve zaposlenike Parlamenta, uključujući zastupnike, uvelo obvezno osposobljavanje o „poštovanju i dostojanstvu na radnom mjestu” te poziva da se reorganiziraju dva odbora nadležna za rješavanje slučajeva uznemiravanja kako bi obuhvatili neovisne stručnjake i poštovali načelo rodne ravnoteže;

12.  smatra da je u cilju poboljšanja ravnopravnosti muškaraca i žena te suzbijanja nasilja nad ženama važno raditi s muškarcima;

13.  osuđuje kampanju protiv Istanbulske konvencije, čiji je cilj suzbijanje nasilja nad ženama, i njezino pogrešno tumačenje; zabrinut je zbog toga što postoji snažan međunarodni konsenzus o odbijanju pravila nulte tolerancije za nasilje nad ženama i rodno utemeljeno nasilje; ističe da se time dovodi u pitanje suština načela ljudskih prava, jednakosti, autonomije i dostojanstva; poziva Vijeće da zaključi Unijinu ratifikaciju Istanbulske konvencije i njezinu punu provedbu te da zagovara njezinu ratifikaciju u svim državama članicama;

14.  napominje da se obiteljsko nasilje u nekim državama članicama smatra najraširenijim oblikom nasilja i izražava zabrinutost zbog sve većeg broja žena koje doživljavaju obiteljsko nasilje;

15.  izražava žaljenje zbog sve češćeg nasilja nad ženama, što se odražava u zabrinjavajućem broju ubojstava;

16.  napominje da žrtve rodno uvjetovanog nasilja, uključujući obiteljsko nasilje, često imaju ograničen pristup pravosuđu i pravoj zaštiti usprkos zakonodavstvu o suzbijanju svih oblika nasilja te napominje da se zakoni slabo provode i primjenjuju; poziva države članice da zajamče da sve žrtve rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja dobiju rodno osjetljivu pravnu pomoć kako bi se izbjegla ponovna viktimizacija i nekažnjavanje te povećao broj prijava takvih kaznenih djela;

17.  ističe zabrinjavajući trend smanjenja prostora za civilno društvo u svijetu ali i u Europi te povećanja kriminalizacije, birokratizacije i ograničavanja sredstava za organizacije u području temeljnih prava, uključujući organizacije i borce za prava žena;

18.  izražava svoju snažnu potporu i solidarnost s raširenim inicijativama, uključujući one na lokalnoj razini, koje promiču organizacije i pokreti žena, a kojima se zahtijeva rodna ravnopravnost; ističe da je za nastavak njihova rada potrebna stalna financijska potpora; stoga poziva države članice i EU da povećaju sredstva za financijske instrumente koji su na raspolaganju tim organizacijama; ustraje u tome da se mora smanjiti birokracija potrebna za pristup sredstvima te da ne smije biti diskriminacije u pogledu ciljeva i aktivnosti tih organizacija;

19.  stoga je zabrinut zbog vijesti o smanjenju sredstava dostupnih organizacijama za prava žena i ženskim skloništima u nekim državama članicama;

20.  poziva države članice da osiguraju dostatna financijska sredstva za provedbu instrumenata za suzbijanje svih oblika nasilja, a posebno nasilja nad ženama;

21.  napominje da u nekoliko država članica postoji tendencija izgradnje paralelnog sustava nevladinih organizacija koji se sastoji od osoba i organizacija bliskih vladi; ističe važnost kritičkog i raznovrsnog sustava nevladinih organizacija, kako za prava žena i rodnu ravnopravnost tako i za daljnji razvoj društva u cjelini;

22.  poziva Komisiju i države članice da preispitaju svoje mehanizme dodjele, nadzora i ocjene financiranja te da zajamče njihovu rodnu osjetljivost i prilagođenost problemima s kojima se zbog nazadovanja suočavaju određene organizacije i pokreti, posebno male i srednje organizacije, i da primjene instrumente kao što su rodno osviještene procjene učinka i izrada proračuna; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva namijenjena zaštiti i promicanju prava žena i rodne ravnopravnosti u Europskoj uniji i svijetu, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

23.  poziva Komisiju da pruži izravnu i znatnu financijsku potporu organizacijama žena u zemljama u kojima se organizacije civilnog društva suočavaju sa sustavnim gubitkom sredstava i napadima kako bi se zajamčio kontinuitet prekinutih usluga kojima se štite i podupiru žene i njihova prava te da provede pregled financiranja kako bi se osiguralo da države članice raspoređuju sredstva EU-a tako da se potpora pruža organizacijama čije su aktivnosti i usluge nediskriminirajuće, uključive i usmjerene na preživjele te ne služe održavanju rodnih stereotipova, tradicionalnih rodnih uloga ili netolerancije;

24.  smatra da je prostitucija ozbiljan oblik nasilja i iskorištavanja;

25.  poziva Komisiju da potakne provođenje ocjene postojeće situacije u pogledu prostitucije u EU-u jer mreža trgovaca ljudima profitira od unutarnjeg tržišta te traži od nje da dodijeli financijska sredstva za programe u okviru kojih bi se žrtvama trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja pružila financijska pomoć i omogućio izlazak iz prostitucije;

26.  poziva Europsku komisiju da u sljedeću strategiju o javnom zdravlju uključi promicanje i poboljšanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

27.  poziva države članice da okončaju i ukinu rezove koji se primjenjuju na programe rodne ravnopravnosti, javne usluge i, naročito, na pružanje spolne i reproduktivne zdravstvene skrbi;

28.  žali zbog činjenice da u nekim državama članicama ekonomska sfera određuje trajanje rodiljnog dopusta, ne uzimajući u obzir društvene i zdravstvene čimbenike koji utječu i na žene i na djecu; podsjeća na to da je zaštita prava na rodiljni, očinski i roditeljski dopust povezana sa zaštitom radničkih prava i sigurnosti radnih mjesta;

29.  podsjeća da jamčenje rodne ravnopravnosti i rješavanje problema rodne razlike u plaćama i mirovinama donose znatne društvene i ekonomske koristi za obitelji i društva;

30.  poziva na ciljane inicijative za osnaživanje ekonomskog položaja žena i na rješavanje rodne segregacije i pristupa žena tržištima rada, posebno u području ženskog poduzetništva, digitalizacije i STEM-a, kako bi se smanjio rodne razlike u digitalnoj sferi;

31.  ističe da je potrebno osnažiti položaj žena i omogućiti im da sudjeluju u donošenju odluka i vodstvu kako bi se srušili negativni stereotipovi;

32.  poziva da se poduzmu stvarne mjere kako bi se smanjile rodne razlike u plaćama, koje negativno utječu na društveni i ekonomski položaj žena; naglašava da su zaštita i aktivna provedba kolektivnih pregovora, promicanje plaća, zabrana svih oblika nesigurnog rada i regulacija radničkih prava ključni koraci za smanjenje razlike u plaćama između žena i muškaraca;

33.  ističe da je potrebno dodatno poboljšati prikupljanje podataka razvrstanih po spolu u području poput neformalnog zapošljavanja, poduzetništva i pristupa financiranju, pristupa uslugama zdravstvene skrbi, nasilja nad ženama i neplaćenog rada; naglašava da je za donošenje politika na temelju informacija i dokaza potrebno prikupljati i koristiti kvalitetne podatke i dokaze;

34.  žali zbog činjenice da rodno osviještena izrada proračuna nije prepoznata kao horizontalno načelo u Uredbi o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. te poziva Vijeće da hitno izmijeni tu uredbu, čime bi potvrdilo svoju predanost rodnoj ravnopravnosti; poziva Komisiju i države članice da primijene rodno osjetljive pristupe pri izradi proračuna na način kojim se izričito prati koji je udio javnih sredstava namijenjen ženama te da se bore protiv nazadovanja u tom području tako da zajamče da se svim mjerama za mobiliziranje sredstava i raspodjelu izdataka promiče rodna ravnopravnost;

35.  napominje da je rodno osviještena politika dio sveobuhvatne strategije za rodnu ravnopravnost i stoga ističe da je predanost institucija EU-a u tom području od ključne važnosti; u tom kontekstu žali zbog činjenice da nije usvojena strategija EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020. te da je Strateško djelovanje za rodnu ravnopravnost sada degradirano na radni dokument službi Komisije; ponavlja svoj poziv Europskoj komisiji da usvoji strategiju EU-a za prava žena i rodnu ravnopravnost;

36.  poziva Vijeće da zaustavi blokadu Direktive o rodnoj ravnoteži među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama (tzv. Direktiva o ženama u upravnim odborima) kako bi se riješilo pitanje znatne neravnoteže između žena i muškaraca u pogledu donošenja ekonomskih odluka na najvišim razinama;

37.  poziva Vijeće da zaustavi blokadu Direktive o primjeni načela jednakog postupanja izvan tržišta rada, neovisno o dobi, invaliditetu, seksualnoj orijentaciji ili vjerskim uvjerenjima, kojoj je cilj horizontalnim pristupom proširiti zaštitu od diskriminacije;

38.  ponavlja svoj poziv Komisiji da revidira preinaku Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1) i potiče na provedbu prikladnih popratnih zakonodavnih mjera na temelju Preporuke Komisije iz 2014. o transparentnosti plaća u cilju uklanjanja trajnih rodnih razlika u plaćama;

39.  osuđuje činjenicu da je obustavljen rad na Direktivi o rodiljnom dopustu;

40.  poziva Komisiju da razvije usklađene i sveobuhvatne smjernice za ostvarenje rodne ravnopravnosti i zaštitu jednakih prava za žene, uključujući uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama;

41.  poziva Komisiju da pomno prati promicanje i stanje rodne ravnopravnosti u najpogođenijim državama članicama, uz posebnu pozornost na institucijski, politički i zakonodavni okvir;

42.  izražava zabrinutost zbog velikog utjecaja protivnika reproduktivnih prava i autonomije žena na nacionalno pravo i politiku, naročito u nekim državama članicama, kojim se ugrožavaju zdravstvena i reproduktivna prava žena, ponajprije u pogledu ograničavanja pristupa planiranju obitelji i kontracepciji te pokušaja da se ograniči ili ukine pravo na dobrovoljni prekid trudnoće; ponovno ističe da je potrebno donijeti politike za zaštitu majčinstva i roditeljstva, kojima se jamči snažna zaštita na radnom mjestu i socijalna zaštita, te politike kojima bi se osigurala infrastruktura za potporu obitelji, ustanove za predškolsku dob te obiteljska skrb za bolesne i starije osobe;

43.  kritizira zloupotrebu feminizma i borbe za prava žena u svrhu poticanja rasizma;

44.  preporučuje državama članicama da osiguraju obrazovanje o spolnosti i odnosima za sve mlade; smatra da su opsežnije obrazovne strategije ključno sredstvo za sprečavanje svih oblika nasilja, posebno rodno uvjetovanog nasilja, naročito u adolescenciji;

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

Posljednje ažuriranje: 27. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti