Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/0198(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0414/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0414/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 14/02/2019 - 10.4

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0118

Usvojeni tekstovi
PDF 252kWORD 77k
Četvrtak, 14. veljače 2019. - Strasbourg Završno izdanje
Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu ***I
P8_TA(2019)0118A8-0414/2018
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu (COM(2018)0373 – C8-0228/2018 – 2018/0198(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0373),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 175. stavak treći Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0228/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018 ... (2),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenja Švedskog parlamenta podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0414/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 124.
(2) SL C ....


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu
P8_TC1-COD(2018)0198

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  U članku 175. trećem podstavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđene su posebne mjere koje je potrebno utvrditi izvan fondova koji su predmet prvog stavka tog članka, kako bi se ostvarili ciljevi socijalne i gospodarske kohezije predviđeni UFEU-om. Skladni razvoj cjelokupnog područja Unije i veća gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija podrazumijevaju jačanje teritorijalne suradnje. Stoga je primjereno donijeti mjere koje su potrebne za poboljšanje uvjeta za provedbu mjera teritorijalne suradnje.

(2)  U članku 174. UFEU-a priznaju se izazovi s kojima se suočavaju granične regije i predviđeno je da bi im Unija trebala posvetiti posebnu pozornost kada razvija i provodi mjere koje vode jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije. Budući da se povećao broj kopnenih i morskih granica, Unija i njezini neposredni susjedi u Europskom udruženju slobodne trgovine („EFTA”) imaju 40 unutarnjih kopnenih granica.

(2a)   Kako bi se poboljšao život građana u prekograničnim regijama uz morske granice ili u prekograničnim regijama između država članica i trećih zemalja, primjena ove Uredbe i upotreba mehanizma za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka trebala bi se proširiti na sve prekogranične regije Unije, poštujući pritom pravo Unije. [Am. 1]

(3)  U svojoj Komunikaciji „Poticanje rasta i kohezije u graničnima regijama EU-a”(4) („Komunikacija o graničnim regijama”) Komisija navodi da su se regije uz unutarnje granice proteklih desetljeća zahvaljujući europskoj integraciji preobrazile iz rubnih područja u područja u kojima se bilježi rast i nude nove mogućnosti. Dovršetak jedinstvenog tržišta 1992. potaknuo je produktivnost Unije i smanjio troškove u EU-u jer su ukinute carinske formalnosti, uvedena su usklađena ili uzajamno priznata tehnička pravila te su zbog tržišnog natjecanja snižene cijene; trgovina unutar EU-a povećala se za 15 % tijekom 10 godina; ostvaren je dodatan rast te je stvoreno 2,5 milijuna dodatnih radnih mjesta.

(4)  U Komunikaciji o graničnim regijama navedeni su i dokazi o činjenici da u graničnim regijama još uvijek postoji niz pravnih prepreka, posebno onih povezanih sa zdravstvenim uslugama, propisima radnog prava, porezima, razvojem poduzetništva te prepreke povezane s razlikama u upravnim kulturama i nacionalnim pravnim okvirima. Ni financiranje u okviru europske teritorijalne suradnje ni institucionalna potpora Europskim grupacijama za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi) nisu sami po sebi dostatni za uklanjanje tih ograničenja koja čine stvarne prepreke djelotvornoj suradnji.

(5)  Programima u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, koji je poznat pod nazivom „Interreg”(5) od 1990. se pruža potpora programima prekogranične suradnje u graničnim regijama Unije, uključujući u onima sa zemljama EFTA-e. U okviru Interrega financirale su se tisuće projekata i inicijativa koje su pridonijele europskoj integraciji. Glavna postignuća Interrega uključuju: povećano povjerenje, veću povezanost, poboljšano stanje okoliša, bolje zdravlje i gospodarski rast. Interreg je financiranjem projekata „od građana za građane”, ulaganjem u infrastrukturu i podupiranjem inicijativa za institucijsku suradnju doveo do znatnog napretka u graničnim regijama i pridonio je njihovoj preobrazbi. Sredstvima u okviru Interrega pružala se potpora i suradnji na određenim morskim granicama. Međutim, pravne prepreke znatno su manji problem za morske granične regije jer tamo nije fizički moguće svakodnevno ili jednom tjedno prelaziti granicu zbog posla, obrazovanja i osposobljavanja, kupovine, uporabe objekata i usluga od općeg gospodarskog interesa ili njihove kombinacije ili zbog brzih hitnih intervencija.

(6)  Financijska potpora prekograničnoj suradnji u okviru Interrega dopunjena je EGTS-ovima koji su uspostavljeni od 2006. Uredbom (EU) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(6). Međutim, u skladu s člankom 7. stavkom 4. prvim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1082/2006, EGTS-ovi ne mogu izvršavati zakonske ovlasti za rješavanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu.

(7)  U Komunikaciji o graničnim regijama Komisija se, među ostalim mjerama, pozvala na inicijativu pokrenutu tijekom luksemburškog predsjedništva 2015.: više država članica razmatra korisnosti novog instrumenta za pojednostavnjenje prekograničnih projekata kojim bi se na dobrovoljnoj osnovi i uz suglasnost nadležnih tijela omogućilo da se pravila jedne države članice primjenjuju u susjednoj državi članici. To bi se primjenjivalo na određeni vremenski ograničen projekt ili mjeru koje su pokrenula lokalna ili regionalna tijela, a odvijaju se u graničnoj regiji.

(8)  Iako već postoji niz učinkovitih mehanizama za prekograničnu suradnju na međuvladinoj, regionalnoj i lokalnoj razini u određenim regijama Unije, njima nisu obuhvaćene sve granične regije u Uniji. Stoga je, kako bi se postojeći sustavi dopunili, nužno uspostaviti dobrovoljni mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u graničnim regijama („Mehanizam”), ali time se ne dovodi u pitanje uspostava drugih usporedivih mehanizama u skladu s konkretnim potrebama na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. [Am. 2]

(9)  U potpunosti poštujući ustavno i institucionalno ustrojstvo država članica, uporaba Mehanizma trebala bi biti je dobrovoljna u pogledu onih graničnih regija u određenim državama članicama u kojima drugi učinkoviti mehanizam već postoji ili bi se mogao uspostaviti sa susjednom državom članicom. Trebao bi se sastojati od dvije mjere: potpisivanja i sklapanja Europske prekogranične obveze („obveza”) ili potpisivanja Europske prekogranične izjave („izjava”). Države članice trebale bi biti u mogućnosti odabrati instrument koji smatraju korisnijim. [Am. 3]

(9a)   Nadležna tijela uključenih država članica, zemalja, subjekata ili regija trebala bi, u skladu sa svojim ustavnim i pravno utvrđenim posebnim nadležnostima, donijeti predloženo pravno ad hoc rješenje prije sklapanja i potpisivanja obveze ili potpisivanja izjave u skladu s ovom Uredbom. [Am. 4]

(10)  Obveza bi trebala biti samoizvršna, što znači da se u skladu sa sklapanjem obveze određene pravne odredbe jedne države članice primjenjuju na državnom području susjedne države članice. Trebalo bi biti prihvatljivo i da države članice mogu donijeti zakonodavni akt kojim će se dopustiti sklapanje obveze kako bi se spriječilo da tijelo koje nije zakonodavno tijelo odstupa od nacionalnog zakonodavstva koje je službeno donijelo zakonodavno tijelo te protivno pravnoj jasnoći i transparentnosti ili oboje.

(11)  Za izjavu bi svejedno bio potreban zakonodavni postupak u državi članici. Tijelo koje sklapa izjavu trebalo bi dati službenu izjavu da će do određenog roka pokrenuti zakonodavni postupak koji je nužan za izmjenu primjenjivog nacionalnog prava i primjenu, na temelju izričitog odstupanja, prava susjedne države članice kako bi se uklonile prepreke za provedbu zajedničkih prekograničnih projekata. [Am. 5]

(12)  S pravnim se preprekama većinom susreću osobe koje obavljaju interakciju na kopnenim granicama, kao što su prekogranični radnici, jer građani svakodnevno ili tjedno prelaze granice. Kako bi se utjecaj ove Uredbe usredotočio na regije koje su najbliže granici i u kojima postoji najviši stupanj integracije i interakcije između susjednih država članica, ona bi se trebala primjenjivati na prekogranične regije u smislu državnog područja obuhvaćenog susjednim graničnim regijama s kopnenim ili morskim granicama u dvije ili više država članica na razini regija NUTS 3(7). To ne bi trebalo sprječavati države članice da primjenjuju Mehanizam i na druge morske i vanjske granice osim onih sa zemljama EFTA-e na dobrovoljnoj osnovi za sve zainteresirane strane. [Am. 6]

(13)  U cilju koordinacije zadaća različitih tijela koja će u nekim državama članicama uključivati nacionalna i regionalna zakonodavna tijela unutar određenih država članica i između jedne ili više susjednih država članica, svaka država članica koja odluči primjenjivati Mehanizam trebala bi imati obvezu uspostaviti nacionalne i, prema potrebi, kada je to prikladno regionalne prekogranične koordinacijske točke i odrediti njihove zadaće i nadležnosti tijekom različitih koraka Mehanizma koji uključuju pokretanje, sklapanje, provedbu i praćenje obveza i izjava. [Am. 7]

(14)  Komisija bi trebala uspostaviti koordinacijsku točku na razini Unije, kako je najavljeno u Komunikaciji o graničnim regijama. Ta koordinacijska točka trebala bi surađivati s različitim nacionalnim i, prema potrebi, regionalnim prekograničnim koordinacijskim točkama. Komisija bi trebala uspostaviti i održavati bazu podataka o obvezama i izjavama u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(15)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti postupak za sklapanje obveze ili izjave i podrobno opisati različite korake: izradu i podnošenje zahtjeva za pokretanje, prethodnu analizu pravnih odredaba susjedne države članice koju obavlja država članica koja će ih primjenjivati, izradu obveze ili izjave koju treba sklopiti i, konačno, postupak sklapanja obveze ili izjave. Podrobno bi trebalo utvrditi i elemente koji će biti obuhvaćeni zahtjevom za pokretanje, nacrtom i konačnim obvezama i izjavama te odgovarajuće rokove.

(16)  Konkretnije, u ovoj bi Uredbi trebalo definirati tko može biti pokretač zajedničkog projekta. Budući da bi se Mehanizmom trebala poboljšati provedba zajedničkih prekograničnih projekata, prva skupina trebala bi biti tijela koja pokreću takve zajedničke projekte ili koja ih pokreću i provode. Pojam projekta trebalo bi shvaćati u širokom smislu tako da se odnosi na određeni dio infrastrukture ili na niz aktivnosti u pogledu određenog državnog područja ili na oboje. Drugo, lokalno ili regionalno tijelo koje se nalazi određenoj prekograničnoj regiji ili koje izvršava javne ovlasti u toj prekograničnoj regiji trebalo bi ovlastiti za pokretanje inicijative za primjenu nacionalnog prava koje čini prepreku, ali izmjena tog prava ili odstupanje od njega izvan su njegove institucionalne nadležnosti. Treće, pokretač bi trebala biti tijela uspostavljena za prekograničnu suradnju koja se nalaze u predmetnoj prekograničnoj regiji ili ju barem djelomično pokrivaju, uključujući EGTS-ove ili slična tijela za organizaciju prekograničnog razvoja na strukturirani način. Naposljetku, inicijativu bi mogla pokrenuti i tijela specijalizirana za prekograničnu suradnju koja mogu znati za učinkovita rješenja sličnog pitanja drugdje u Uniji. Kako bi se mogla stvoriti sinergija između tijela na koja prepreka izravno utječe i tijela koja su stručna za prekograničnu suradnju općenito, sve skupine mogu zajednički pokrenuti Mehanizam.

(17)  Ključni dionik u državama članicama od kojeg se traži sklapanje obveze ili izjave trebala bi biti odgovarajuća nacionalna ili regionalna prekogranična koordinacijska točka koja će surađivati sa svim nadležnim tijelima u svojoj državi članici i s istovjetnim tijelima u susjednoj državi članici. Trebalo bi također jasno utvrditi da prekogranična koordinacijska točka može odlučiti hoće li pokrenuti postupak koji dovodi do sklapanja obveze ili izjave i je li za jednu ili više pravnih prepreka već pronađeno rješenje koje bi se moglo primijeniti. S druge strane, trebalo bi utvrditi i da država članica čije bi se pravne odredbe trebale primjenjivati u drugoj državi članici može odbiti njihovu primjenu izvan svojeg državnog područja. Svaku odluku trebalo bi valjano obrazložiti i na vrijeme priopćiti svim partnerima. [Am. 8]

(18)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti podrobna pravila o provedbi, primjeni i praćenju sklopljenih obveza i izjava koje je potrebno sklopiti i potpisati.

(19)  Provedba samoizvršne obveze pri provedbi zajedničkih projekata trebala bi se sastojati od primjene nacionalnih odredaba druge države članice. To bi trebalo značiti izmjenu pravno obvezujućih upravnih akata koji su već doneseni u skladu s uobičajeno primjenjivim nacionalnim pravom ili, ako to još nije učinjeno, donošenje novih upravnih akata na temelju zakonodavstva druge države članice u roku o kojem su se dogovorili svi partneri kako bi se zajednički projekti mogli na vrijeme pokrenuti. Ako je nekoliko tijela nadležno za različite aspekte složene pravne prepreke, obveza bi trebala biti popraćena rasporedom za svaki od tih aspekata. U skladu s načelom supsidijarnosti, na donošenje i prenošenje izmijenjenih ili novih upravnih akata trebalo bi primjenjivati nacionalni zakon o upravnom postupku. [Am. 9]

(20)  Provedba izjava trebala bi se sastojati većinom od izrade i podnošenja zakonodavnog prijedloga o izmjeni postojećeg nacionalnog propisa ili odstupanja od njega. Nakon donošenja, te izmjene ili odstupanja trebalo bi objaviti i zatim provoditi kao obveze izmjenom i donošenjem pravno obvezujućih upravnih akata.

(21)  Na temelju pravno obvezujućih akata trebalo bi pratiti poštovanje obveza i prava njihovih adresata. Državama članicama trebalo bi omogućiti da odluče hoće li to praćenje povjeriti nadležnim tijelima države članice čije su pravne odredbe prenesene jer su ta tijela bolje upoznata s tim pravilima ili nadležnim tijelima države članice u kojoj se te odredbe primjenjuju jer su ta tijela bolje upoznata s ostatkom pravnog sustava država članica koje preuzimaju odredbe i s pravom koje se primjenjuje na adresate.

(22)  Trebalo bi pojasniti zaštitu osoba s boravištem u prekograničnim regijama na koje izravno ili neizravno utječe primjena i praćenje obveze i izmijenjenog zakonodavstva na temelju izjave koje smatraju da im se naštetilo činjenjem ili propustom uslijed njihove primjene. U slučaju obveze i izjave pravo susjedne države članice primjenjivalo bi se u državi članici koja preuzima odredbu na način kako je ugrađeno u njezino zakonodavstvo i stoga bi pravna zaštita trebala biti u nadležnosti sudova država članica koje preuzimaju odredbu čak i ako osobe imaju zakonito boravište u državi članici čija se odredba prenosi. Isto načelo trebalo bi primjenjivati i na pravni lijek protiv države članice čiji se upravni akt osporava. Međutim, na pravni lijek protiv praćenja primjene obveze i izjave trebalo bi primjenjivati drugačiji pristup. Ako je tijelo iz države članice čija se odredba prenosi prihvatilo pratiti primjenu izmijenjene pravne odredbe države članice koja preuzima odredbu i može djelovati u pogledu osoba s boravištem u prekograničnom području u korist tijela države članice koja preuzima odredbu, ali u svoje ime, nadležni sudovi trebali bi biti sudovi države članice u kojoj te osobe imaju zakonito boravište. S druge strane, ako nadležno tijelo za prenošenje ne može djelovati u svoje ime već samo u ime nadležnog tijela za preuzimanje, nadležni bi trebali biti sudovi države članice koja preuzima odredbu, neovisno o zakonitom boravištu osobe.

(23)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti pravila o njezinoj provedbi, praćenju njezine primjene i o obvezama država članica u pogledu njihovih nacionalnih provedbenih pravila.

(24)  Kako bi se uspostavila baza podataka u skladu s člankom 8 7., Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o njezinu održavanju, o zaštiti podataka i modelu koji će prekogranične koordinacijske točke upotrebljavati za podnošenje informacija o provedbi i uporabi Mehanizma. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu sa savjetodavnim postupkom iz Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9). Iz razloga praktičnosti i koordinacije, „Koordinacijski odbor za europske strukturne i investicijske fondove” trebao bi biti odbor nadležan za postupak donošenja provedbenih akata. [Am. 10]

(25)  U nacionalnim provedbenim pravilima treba utvrditi koje su granične regije određene države članice obuhvaćene obvezom ili izjavom. Posljedično, Komisija će moći ocijeniti je li se država članica odlučila za drugačiji mehanizam za granicu koja nije spomenuta. [Am. 11]

(26)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8.), pravo na obrazovanje (članak 14.), sloboda izbora zanimanja i pravo na rad (članak 15.), posebno sloboda tražiti zaposlenje, raditi i ostvarivati pravo na poslovni nastan i pružati usluge u svakoj državi članici, sloboda poduzetništva (članak 16.), pristup socijalnoj sigurnosti i socijalnoj pomoći (članak 34.), pristup zdravstvenoj zaštiti (članak 35.), i pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa (članak 36.) i visoka razina zaštite okoliša u skladu s načelom održivog rasta (članak 37.). [Am. 12]

(27)  Uvjeti teritorijalne suradnje trebali bi se stvoriti u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Države članice poduzele su pojedinačne, bilateralne ili čak multilateralne inicijative za uklanjanje pravnih graničnih prepreka. Međutim, ti mehanizmi ne postoje u svim država članicama ili ne postoje za sve granice određene države članice. Financijski (većinom Interreg) i pravni instrumenti (većinom EGTS-ovi) predviđeni na razini EU-a do sada nisu bili dostatni za uklanjanje pravnih graničnih prepreka diljem EU-a. Države članice stoga ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti ciljeve predložene mjere na središnjoj ili regionalnoj i lokalnoj razini već se, zbog njezina raspona ili učinka, ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Unije. Stoga je potrebno daljnje djelovanje zakonodavca Unije.

(28)  U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. stavku 4. UEU-u sadržaj i oblik djelovanja Unije ne bi trebali prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora. Uporaba posebnog Mehanizma za uklanjanje pravnih prepreka u prekograničnim regijama uspostavljenog Uredbom dobrovoljna je i ni na koji način ne sprječava primjenu drugih usporedivih instrumenata. Ako država članica odluči da će, na određenoj granici za određeni prekogranični projekt s jednom ili više susjednih država članica, nastaviti rješavati pravne prepreke u određenoj prekograničnoj regiji u okviru djelotvornih mehanizama koje je uspostavila na nacionalnoj razini ili koje je formalno ili neformalno uspostavila s jednom ili više susjednih država članica, ona ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Slično tomu, ako država članica odluči, na određenoj granici za određeni zajednički projekt s jednom ili više susjednih država članica, da će se pridružiti postojećem djelotvornom mehanizmu koji su formalno ili neformalno uspostavile jedna ili više susjednih država članica, pod uvjetom da je pristupanje tom mehanizmu dopušteno ona ni u tom slučaju ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Naposljetku, ako država članica odluči da će zajedno s jednom ili više susjednih država članica formalno ili neformalno uspostaviti novi djelotvoran mehanizam za uklanjanje pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta u prekograničnim regijama, ona ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Stoga se ovom Uredbom ne prelazi ono što je nužno za postizanje ciljeva tih prekograničnih regija za koje države članice nemaju djelotvorne mehanizme za uklanjanje postojećih pravnih prepreka, [Am. 13]

(28a)   Ova Uredba trebala bi biti u skladu s načelom supsidijarnosti. Ona ni na koji način ne utječe na suverenitet država članica i nije u suprotnosti s njihovim ustavima. [Am. 14]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom utvrđuje dobrovoljni mehanizam kojim se u jednoj državi članici, u pogledu prekogranične regije pojedinog zajedničkog projekta u prekograničnoj regiji, omogućuje primjena pravnih odredaba iz druge države članice ako bi primjena njezinih pravnih odredaba činila pravnu prepreku kojom jednu ili više pravnih prepreka kojima se sprječava provedba zajedničkog projekta („Mehanizam”). [Am. 15]

2.  Mehanizam se sastoji od jedne od sljedećih mjera:

(a)  sklapanja Europske prekogranične obveze, koja je samoizvršna;

(b)  sklapanja Europske prekogranične izjave za koju bi bio potreban zakonodavni postupak u državi članici.

3.  Ovom Uredbom utvrđuju se i

(a)  ustrojstvo i zadaće prekograničnih koordinacijskih točaka u državama članicama;

(b)  koordinacijska uloga Komisije s obzirom na Mehanizam;

(c)  pravna zaštita osoba s boravištem u prekograničnoj regiji ili onih koji u njoj žive ograničeno vrijeme u odnosu na Mehanizam. [Am. 16]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Uredba primjenjuje se na prekogranične regije kako su definirane u članku 3. točki 1.

2.  Ako država članica obuhvaća nekoliko teritorijalnih jedinica sa zakonodavnim ovlastima, ova se Uredba primjenjuje i na te teritorijalne jedinice, uključujući na odgovarajuća nadležna tijela ili pravne odredbe.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „prekogranična regija” znači područje obuhvaćeno susjednim regijama uz kopnenu ili morsku granicu u dvije ili više država članica na razini regija NUTS 3; [Am. 17]

(2)  „zajednički projekt” znači bilo koji dio infrastrukture s učinkom u predmetnoj prekograničnoj regiji ili usluga od općeg gospodarskog interesa koja se pruža u predmetnoj prekograničnoj regiji bez obzira na to dolazi li do tih učinaka s obje strane granice ili samo na jednoj strani; [Am. 18]

(3)  „pravna odredba” znači bilo koja pravna ili upravna odredba, pravilo ili upravna praksa koji se primjenjuju na zajednički projekt, neovisno o tome donosi li ih ili provodi zakonodavno ili izvršno tijelo;

(4)  „pravna prepreka” znači bilo koja pravna odredba u pogledu planiranja, razvoja, zapošljavanja osoblja, financiranja ili funkcioniranja zajedničkog projekta koja sprječava ostvarenje svojstvenog potencijala granične regije u prekograničnim odnosima;

(5)  „pokretač” znači dionik koji utvrđuje pravnu prepreku jednu ili više pravnih prepreka i pokreće Mehanizam podnošenjem zahtjeva za pokretanje; [Am. 19]

(6)  „zahtjev za pokretanje” znači dokument koji izrađuju jedan ili više pokretača radi pokretanja Mehanizma;

(7)  „država članica koja preuzima odredbu” znači država članica na čijem će se državnom području primjenjivati jedna ili više pravnih odredaba iz države članice čija se odredba prenosi u skladu s predmetnom Europskom prekograničnom obvezom („obveza”) ili Europskom prekograničnom izjavom („izjava”) ili u kojoj će se, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba, uspostaviti ad hoc pravno rješenje;

(8)  „država članica čija se odredba prenosi” znači država članica čije će se pravne odredbe primjenjivati u državi članici koja preuzima odredbu u skladu s predmetnom obvezom ili izjavom;

(9)  „nadležno tijelo za preuzimanje” znači tijelo u državi članici koja preuzima odredbu koje je nadležno za prihvaćanje primjene pravnih odredaba države članice čija se odredba prenosi na njezinu državnom području u skladu s predmetnom obvezom ili, u slučaju izjave, za preuzimanje obveze pokretanja zakonodavnog postupka koji je potreban za odstupanje od njezinih nacionalnih pravnih odredaba;

(10)  „nadležno tijelo za prenošenje” znači tijelo u državi članici čija se odredba prenosi koje je nadležno za donošenje pravnih odredaba koje će se primjenjivati u državi članici koja preuzima odredbu te za njihovu primjenu na svojem državnom području ili za oboje;

(11)  „područje primjene” znači područje u državi članici koja preuzima odredbu na kojem će se primjenjivati pravna odredba države članice čija se odredba prenosi ili ad hoc pravno rješenje.

Članak 4.

Mogućnosti država članica za uklanjanje pravnih prepreka

1.  Država članica odlučuje Države članice mogu se odlučiti za Mehanizam ili za postojeće druge načine za uklanjanje pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta u prekograničnim regijama na određenoj granici s jednom ili više susjednih država članica. [Am. 20]

2.  Država članica može se, u pogledu određene granice zajedničkog projekta u prekograničnim regijama s jednom ili više susjednih država članica, odlučiti i da će se uključiti u postojeći djelotvoran način koji je formalno ili neformalno uspostavila jedna ili više susjednih država članica ili primjenjuje Mehanizam kad je riječ o izjavi. [Am. 21]

3.  Države članice mogu primjenjivati Mehanizam i u prekograničnim regijama uz morske granice ili na zajednički projekt u prekograničnim regijama pojedinoj prekograničnoj regiji između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja ili jedne ili više prekomorskih zemalja i teritorija na dobrovoljnoj osnovi za sve zainteresirane strane. [Am. 22]

4.  Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Članak 5.

Prekogranične koordinacijske točke

1.  Ako se odluči za Mehanizam,Svaka država članica uspostavlja ili imenuje jednu ili više prekograničnih koordinacijskih točaka na jedan od sljedećih načina: [Am. 23]

(a)  imenuje, na nacionalnoj ili regionalnoj razini ili na obje razine, prekograničnu koordinacijsku točku kao zasebno tijelo;

(b)  uspostavlja prekograničnu koordinacijsku točku u okviru postojećeg tijela, na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)  povjerava dodatne zadaće odgovarajućem tijelu kao nacionalnoj ili regionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki.

2.  Države članice koje preuzimaju odredbe i države članice čije se odredbe prenose utvrđuju i sljedeće:

(a)  je li prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje / prenošenje ovlašteno sklopiti i potpisati obvezu te donijeti odluku o odstupanju od primjenjivog nacionalnog prava od datuma stupanja na snagu te obveze ili

(b)  je li prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje / prenošenje ovlašteno potpisati izjavu te u njoj službeno navesti da će nadležno tijelo za preuzimanje poduzeti sve što je potrebno u pogledu zakonodavnih ili ostalih akata koje nadležna zakonodavna tijela u toj državi članici trebaju donijeti do određenog roka.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanim prekograničnim koordinacijskim točkama do datuma početka primjene ove Uredbe.

Članak 6.

Zadaće prekograničnih koordinacijskih točaka

1.  Svaka prekogranična koordinacijska točka ima barem sljedeće zadaće:

(a)  provodi postupak utvrđen u člancima 10. i 11.;

(b)  koordinira izradu, potpisivanje, provedbu i praćenje svih obveza i izjava koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(c)  izgrađuje i održava bazu podataka koja obuhvaća sve prekogranične koordinacijske točke koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(d)  surađuje s prekograničnim koordinacijskim točkama u susjednoj državi članici ili susjednim državama članicama, ako postoje, i s prekograničnim koordinacijskim točkama u drugim teritorijalnim jedinicama sa zakonodavnim ovlastima u svojoj ili drugoj državi članici; [Am. 24]

(e)  surađuje s Komisijom;

(f)  podupire Komisiju u pogledu njezine baze podataka o obvezama i izjavama.

2.  Svaka država članica ili svaka teritorijalna jedinica sa zakonodavnim ovlastima u toj državi članici može odlučiti da će predmetnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki povjeriti i sljedeće zadaće:

(a)  ako je primjenjivo, sklapanje obveza i izjava u skladu s člankom 16. stavkom 2. i člankom 17. stavkom 2.;

(b)  pružanje potpore predmetnom pokretaču, na njegov zahtjev, među ostalim utvrđivanjem nadležnog tijela za preuzimanje u istoj državi članici ili nadležnog tijela za prenošenje u drugoj državi članici;

(c)  obavljanje prethodne analize zahtjeva za pokretanje na zahtjev nadležnog tijela za preuzimanje koje se nalazi u drugoj državi članici i nema svoju prekograničnu koordinacijsku točku; [Am. 25]

(d)  praćenje provedbe svih obveza i izjava koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(e)  podsjećanje nadležnog tijela za preuzimanje na poštovanje rokova utvrđenih u predmetnoj obvezi ili izjavi i traženje odgovora u propisanom roku;

(f)  obavješćivanje tijela koje nadzire nadležno tijelo za preuzimanje o svim propuštenim rokovima utvrđenima u predmetnoj obvezi ili izjavi.

3.  Ako se barem jedna od nekoliko pravnih prepreka odnosi na pitanje zakonodavne nadležnosti na nacionalnoj razini, nacionalna prekogranična koordinacijska točka preuzima zadaće utvrđene u člancima od 9. do 17. i koordinaciju s relevantnom regionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom ili točkama u istoj državi članici, osim ako je država članica odlučila da će zadaće utvrđene u člancima od 14. do 17. povjeriti nadležnom tijelu za preuzimanje na nacionalnoj razini.

4.  Ako se niti jedna od pravnih prepreka ne odnosi na pitanje zakonodavne nadležnosti na nacionalnoj razini, nadležna regionalna prekogranična koordinacijska točka preuzima zadaće utvrđene u člancima od 9. do 17. i koordinaciju s drugom regionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom ili točkama u istoj državi članici u slučajevima u kojima se zajednički projekt odnosi na više od jedne teritorijalne jedinice, osim ako je država članica odlučila da će zadaće utvrđene u člancima od 14. do 17. povjeriti nacionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki. Ta nadležna regionalna prekogranična koordinacijska točka obavješćuje nacionalnu prekograničnu koordinacijsku točku o svakom postupku u pogledu obveze i izjave.

Članak 7.

Koordinacijske zadaće Komisije

1.  Komisija obavlja sljedeće koordinacijske zadaće:

(a)  surađuje s prekograničnim koordinacijskim točkama;

(b)  objavljuje sastavlja, objavljuje i ažurira popis bazu podataka svih nacionalnih i regionalnih prekograničnih koordinacijskih točaka; [Am. 26]

(c)  uspostavlja i održava bazu podataka o svim obvezama i izjavama.

1a.   Komisija priprema prateću komunikacijsku strategiju s ciljem:

(a)  poticanja razmjene najboljih praksi;

(b)  pružanja praktičnih informacija i tumačenja o području primjene i tematskoj usmjerenosti Uredbe i

(c)  pojašnjenja i preciziranja postupka za sklapanje obveze ili izjave. [Am. 27]

2.  Komisija donosi provedbeni akt u pogledu funkcioniranja baze podataka iz stavka 1. točke (c) i obrazaca koji se trebaju upotrebljavati pri podnošenju informacija prekograničnih koordinacijskih točaka o provedbi i o uporabi Mehanizma. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 23. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Postupak za sklapanje i potpisivanje obveze ili za potpisivanje izjave

Članak 8.

Izrada i podnošenje zahtjeva za pokretanje

1.  Pokretač utvrđuje pravnu prepreku povezanu jednu ili više pravnih prepreka povezanih s planiranjem, razvojem, zapošljavanjem osoblja, financiranjem ili funkcioniranjem zajedničkog projekta. [Am. 28]

2.  Pokretač je jedno od sljedećeg:

(a)  javno ili privatno tijelo odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu;

(b)  jedno ili više lokalnih ili regionalnih tijela koja se nalaze u predmetnoj prekograničnoj regiji ili u toj regiji izvršavaju javne ovlasti;

(c)  tijelo s pravnom osobnošću ili bez nje koje je uspostavljeno radi prekogranične suradnje i nalazi se u predmetnoj prekograničnoj regiji ili je barem djelomično obuhvaća, uključujući Europske grupacije za teritorijalnu suradnju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006, euroregije, EU-regije i slična tijela;

(d)  organizacija uspostavljena u ime prekograničnih regija u cilju promicanja interesa prekograničnih teritorija i olakšavanja umrežavanja sudionika i razmjene iskustava, kao što je Udruga europskih pograničnih regija, Mission Opérationnelle Transfrontalière ili Srednjoeuropska služba za prekogranične inicijative ili

(e)  nekoliko subjekata iz točaka od (a) do (d) zajedno.

3.  Pokretač izrađuje zahtjev za pokretanje u skladu s člankom 9.

4.  Pokretač podnosi zahtjev za pokretanje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu i šalje primjerak nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi.

Članak 9.

Sadržaj zahtjeva za pokretanje

1.  Zahtjev za pokretanje sadržava barem sljedeće elemente:

(a)  opis zajedničkog projekta i njegova konteksta, odgovarajuće pravne prepreke ili više njih u državi članici koja preuzima odredbu i obrazloženja za uklanjanje pravne prepreke te odnosno tih pravnih prepreka; [Am. 29]

(b)  popis posebnih pravnih odredaba države članice čija se odredba prenosi kojima se uklanja pravna jedna ili više pravnih prepreka ili, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba, prijedlog ad hoc pravnog rješenja; [Am. 30]

(c)  obrazloženje područja primjene;

(d)  predviđeno trajanje ili, ako je opravdano, neograničeno trajanje;

(e)  popis nadležnih tijela za preuzimanje;

(f)  popis nadležnih tijela za prenošenje.

2.  Područje primjene ograničeno je na minimum nužan za djelotvornu provedbu zajedničkog projekta.

Članak 10.

Prethodna analiza zahtjeva za pokretanje koju provodi provode država članica koja preuzima odnosno države članice koje preuzimaju odredbu i država odnosno države članice čija se odredba prenosi [Am. 31]

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu analizira zahtjev za pokretanje. Ona surađuje sa svim nadležnim tijelima za preuzimanje i s nacionalnim ili, prema potrebi, drugim regionalnim prekograničnim koordinacijskim točkama u državi članici koja preuzima odredbu i s nacionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom u državi članici čija se odredba prenosi. [Am. 32]

1a.   U roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva za pokretanje, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi šalje svoje prethodne primjedbe nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 33]

2.  U roku od tri mjeseca šest mjeseci od primitka zahtjeva za pokretanje nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavlja jednu ili više sljedećih aktivnosti o kojima se pokretač obavješćuje u pisanom obliku: [Am. 34]

(a)  obavješćuje pokretača da je zahtjev za pokretanje izrađen u skladu s člankom 9. i stoga je prihvatljiv;

(b)  traži, prema potrebi, podnošenje revidiranog zahtjeva za pokretanje ili dodatnih posebnih informacija navodeći zašto i u kojem pogledu se zahtjev za pokretanje ne smatra dostatnim;

(c)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da pravna prepreka ne postoji navodeći razloge te upućujući na pravne lijekove protiv te odluke u skladu s pravom države članice koja preuzima odredbu;

(d)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje od jednog od slučajeva navedenih u članku 12. stavku 4. i opisuje obvezu nadležnog tijela za preuzimanje da izmijeni ili prilagodi tu pravnu prepreku; [Am. 35]

(e)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje od jednog od slučajeva iz članka 12. stavka 4. navodeći razloge zašto je odbila izmijeniti ili prilagoditi tu pravnu prepreku te upućujući na pravne lijekove protiv te odluke u skladu s pravom države članice koja preuzima odredbu; [Am. 36]

(f)  obvezuje se pokretaču da će pronaći rješenje za pravnu prepreku ili prepreke u roku od šest mjeseci potpisivanjem obveze s prekograničnom koordinacijskom točkom države članice čija se odredba prenosi ili s nadležnim tijelom za prenošenje koje je imenovala država članica čija se odredba prenosi ili predlaganjem ad hoc pravnog rješenja unutar pravnog okvira države članice koja preuzima odredbu.

(fa)   upućuje pokretača da se odluči za postojeći mehanizam kako je navedeno u članku 4. stavku 2. radi uklanjanja jedne ili više pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta ili da zahtjev za pokretanje izravno dostave nadležnom tijelu iz odgovarajućeg mehanizma; [Am. 37]

(fb)   obavješćuje pokretača da je predmetna država članica ili više njih odlučilo da neće ukloniti jednu ili više pravnih prepreka koje je utvrdio pokretač, pri čemu one svoje razloge za tu odluku navode u pisanom obliku. [Am. 38]

3.  U opravdanim slučajevima nadležno tijelo za preuzimanje može jednom produljiti rok iz stavka 2. točke (f) za najviše šest mjeseci te o tome obavješćuje pokretača i državu članicu čija se odredba prenosi, navodeći razloge pisanim putem.

Članak 11.

Prethodna analiza zahtjeva za pokretanje koju provodi država članica čija se odredba prenosi

Po primitku zahtjeva za pokretanje, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi također obavlja zadaće iz članka 10. stavka 2. i može poslati svoje prethodne primjedbe nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 39]

Članak 12.

Daljnje mjere na temelju prethodne analize zahtjeva za pokretanje

1.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu zatraži revidirani zahtjev za pokretanje ili dodatne posebne informacije, ona analizira revidirani zahtjev za pokretanje ili dodatne posebne informacije ili oboje i u roku od tri mjeseca šest mjeseci od njihova primitka poduzima mjere kao da je zahtjev za pokretanje podnesen prvi put. [Am. 40]

2.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu smatra da revidirani zahtjev za pokretanje još uvijek nije izrađen u skladu s člankom 10. ili da dodatne posebne informacije još nisu dostatne, ona, u roku od tri mjeseca šest mjeseci od primitka revidiranog zahtjeva za pokretanje, pisanim putem obavješćuje pokretača o svojoj odluci o obustavi postupka. Ta odluka mora biti propisno obrazložena. [Am. 41]

3.  Ako je tijekom analize koju provodi nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu ili nadležno tijelo za preuzimanje donesen zaključak da se pravna jedna ili više pravnih prepreka opisana opisanih u zahtjevu za pokretanje temelji na nesporazumu ili krivom tumačenju mjerodavnog zakonodavstva ili na manjku informacija o mjerodavnom zakonodavstvu, postupak se prekida obavješćivanjem pokretača o ocjeni da pravna prepreka ne postoji. [Am. 42]

4.  Ako se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje samo od upravne odredbe, pravila ili upravne prakse države članice koja preuzima odredbu ili od upravne odredbe, pravila ili upravne prakse koji se nedvojbeno razlikuju od odredbe donesene u skladu sa zakonodavnim postupkom i stoga se mogu mijenjati ili prilagođavati bez zakonodavnog postupka, nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača o odbijanju ili spremnosti da izmijeni ili prilagodi predmetnu upravnu odredbu, pravilo ili upravnu praksu u roku od osam mjeseci. [Am. 43]

5.  U opravdanim slučajevima nadležno tijelo za preuzimanje može jednom produljiti rok iz stavka 4. za najviše osam mjeseci te o tome obavješćuje pokretača i državu članicu čija se odredba prenosi, navodeći razloge pisanim putem.

Članak 13.

Izrada nacrta obveze ili izjave

Nadležna prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje države članice koja preuzima odredbu izrađuje nacrt obveze ili nacrt izjave u skladu s člankom 14. na temelju zahtjeva za pokretanje.

Članak 14.

Sadržaj nacrta obveze i nacrta izjave

1.  Nacrt obveze sadržava barem sljedeće elemente:

(a)  opis zajedničkog projekta i njegova konteksta, odgovarajuće pravne prepreke ili više njih i obrazloženja za uklanjanje pravne prepreke te odnosno tih pravnih prepreka; [Am. 44]

(b)  pravnu odredbu ili popis odredaba koje čine pravnu prepreku jednu ili više pravnih prepreka i koje se stoga ne primjenjuju na zajednički projekt; [Am. 45]

(c)  područje primjene;

(d)  trajanje primjene i obrazloženje za to trajanje;

(e)  nadležno tijelo ili nadležna tijela za preuzimanje;

(f)  posebnu pravnu odredbu države članice čija se odredba prenosi koja se primjenjuje na zajednički projekt;

(g)  prijedlog ad hoc pravnog rješenja, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba unutar pravnog okvira države članice čija se odredba prenosi;

(h)  nadležno tijelo ili nadležna tijela za prenošenje;

(i)  tijelo ili tijela države članice koja preuzima odredbu koja su nadležna za provedbu i praćenje;

(j)  tijelo ili tijela države članice čija se odredba prenosi koja su predložena za zajedničko imenovanje za provedbu i praćenje;

(k)  datum njezina stupanja na snagu.

Datum njezina stupanja na snagu iz točke (k) datum je kada ju je potpisala posljednja od dvije prekogranične koordinacijske točke ili posljednje od dva nadležna tijela ili datum njezina priopćavanja pokretaču.

2.  Uz elemente navedene u stavku 1. nacrt obveze sadržava i datum primjene koji može biti:

(a)  isti datum kao datum njezina stupanja na snagu;

(b)  utvrđen s retroaktivnim učinkom;

(c)  odgođen do datuma u budućnosti.

3.  Uz elemente navedene u stavku 1. nacrt obveze sadržava i službenu izjavu o datumu ili datumima do kojih svako nadležno tijelo za preuzimanje podnosi odgovarajućem zakonodavnom tijelu službeni prijedlog kako bi se nacionalne pravne odredbe izmijenile na odgovarajući način.

Datum iz prvog podstavka ne smije biti kasniji od dvanaest mjeseci nakon sklapanja izjave.

Članak 15.

Dostavljanje nacrta obveze ili nacrta izjave

1.  Ako nadležno tijelo za preuzimanje izradi nacrt obveze ili nacrt izjave, ono taj nacrt dostavlja nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu:

(a)  u roku od najviše tri mjeseca šest mjeseci od dostavljanja informacija iz članka 10. stavka 2. ili članka 12. stavaka 1. i 2.; [Am. 46]

(b)  u roku od najviše šest mjeseci u skladu s člankom 12. stavcima 4. i 5.

2.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu izradi nacrt obveze ili nacrt izjave ili ako ih je zaprimila od nadležnog tijela za preuzimanje, ona taj nacrt dostavlja nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi u rokovima iz stavka 1. točke (a) ili (b).

3.  U oba slučaja primjerak se dostavlja na znanje pokretaču.

Članak 16.

Zadaće države članice čija se odredba prenosi pri sklapanju i potpisivanju obveze ili pri potpisivanju izjave

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi pregledava nacrt obveze ili nacrt izjave zaprimljen u skladu s člankom 15. te, u roku od najviše tri mjeseca šest mjeseci nakon primitka nacrta i nakon savjetovanja s nadležnim tijelima za prenošenje, poduzima jednu ili više sljedećih mjera: [Am. 47]

(a)  daje suglasnost za nacrt obveze ili nacrt izjave, potpisuje dva izvorna primjerka te jedan vraća nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(b)  daje suglasnost za nacrt obveze ili nacrt izjave nakon ispravljanja ili dopune informacija iz članka 14. stavka 1. točaka (f) i (h), potpisuje dva izvorna primjerka revidiranog nacrta obveze ili nacrta izjave te jedan vraća nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(c)  odbija potpisati nacrt obveze ili nacrt izjave te dostavlja detaljno obrazloženje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(d)  odbija potpisati nacrt obveze ili nacrt izjave te šalje natrag nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu nacrt kako je izmijenjen u pogledu informacija iz članka 14. stavka 1. točaka (c), (d) i, prema potrebi, (g), kao i informacija iz članka 14. stavka 2. za nacrt obveze, uz obrazloženje izmjena.

2.  U državama članicama u kojima nadležno tijelo za prenošenje potpisuje obvezu ili izjavu, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi šalje, u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (b), dva izvorna primjerka jedan od dvaju izvornih primjeraka koja je potpisalo nadležno tijelo za prenošenje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 48]

3.  Ako država članica čija se odredba prenosi daje suglasnost za potpisivanje obveze ili izjave u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ili (b), ona, uz to, izričito potvrđuje ili odbija da nadležno tijelo ili tijela koja su predložena za zajedničko imenovanje za provedbu i praćenje obveze ili izjave u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (j) preuzmu te zadaće koje se provode u području primjene.

Članak 17.

Zadaće države članice koja preuzima odredbu pri sklapanju i potpisivanju obveze ili pri potpisivanju izjave

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu pregledava odgovor koji dostavlja nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi i poduzima, u roku od najviše jednog tri mjeseca od njegova primitka, jednu ili više sljedećih mjera, koje pisanim putem dostavlja nadležnom tijelu za prenošenje: [Am. 49]

(a)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (a), dovršava obvezu ili izjavu, potpisuje dva tri izvorna primjerka te jedan vraća na potpis nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi; [Am. 50]

(b)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (b), izmjenjuje obvezu ili izjavu u pogledu informacija iz nacrta obveze ili nacrta izjave obuhvaćenih člankom 14. stavkom 1. točkama (f) i (h) na odgovarajući način, dovršava obvezu ili izjavu, potpisuje dva tri izvorna primjerka te jedan vraća na potpis nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi; [Am. 51]

(c)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (c), obavješćuje pokretača i Komisiju i dodaje obrazloženje koje je utvrdilo nadležno tijelo za prenošenje; [Am. 52]

(d)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (d), razmatra izmjene i postupa u skladu s točkom (b) ovog stavka ili pokreće drugi postupak iz članka 9. postupa u skladu točkom (c) ovog stavka navodeći zašto nadležno tijelo za preuzimanje nije moglo prihvatiti neke ili sve izmjene. [Am. 53]

2.  Po primitku obveze ili izjave, koju je potpisala i nadležna prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za prenošenje u slučajevima iz stavka 1. točaka (a) ili (b) ili, ako je nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi dala pozitivan odgovor u okviru drugog postupka iz stavka 1. točke (d), nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu: [Am. 54]

(a)  dostavlja konačnu obvezu ili izjavu pokretaču;

(b)  dostavlja drugi izvorni primjerak nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi;

(c)  šalje primjerak svim nadležnim tijelima za preuzimanje;

(d)  šalje primjerak koordinacijskoj točki na razini Unije i

(e)  traži od nadležne službe odgovorne za službene objave u državi članici koja preuzima odredbu da objavi obvezu ili izjavu.

POGLAVLJE III.

Provedba i praćenje obveza i izjava

Članak 18.

Provedba obveze

1.  Informacije iz članka 17. stavka 2. točke (c) koje se šalju svim predmetnim nadležnim tijelima za preuzimanje popraćene su rasporedom prema kojem svako od tih tijela, prema potrebi, izmjenjuje svaki upravni akt donesen u skladu s primjenjivim pravom u pogledu zajedničkog projekta i donosi svaki upravni akt koji je nužan za primjenu obveze na zajednički projekt kako bi se na njega mogla primijeniti pravna odredba države članice čija se odredba prenosi ili ad hoc pravno rješenje.

2.  Primjerak rasporeda šalje se nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu.

3.  Svi upravni akti iz stavka 1. donose se i dostavljaju pokretaču, posebno javnom ili privatnom tijelu koje je odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu, u skladu s nacionalnim pravom koje se primjenjuje na takve upravne akte.

4.  Nakon donošenja svih upravnih akata povezanih s predmetnim zajedničkim projektom, prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavješćuje prekograničnu koordinacijsku točku države članice čija se odredba prenosi i koordinacijsku točku na razini Unije.

5.  Prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi obavješćuje, prema potrebi, nadležna tijela za prenošenje.

Članak 19.

Provedba izjave

1.  Svako nadležno tijelo za preuzimanje navedeno u izjavi iz članka 14. stavka 3. dostavlja odgovarajućem zakonodavnom tijelu do datuma utvrđenog u potpisanoj izjavi službeni prijedlog kako bi se nacionalne pravne odredbe izmijenile na odgovarajući način.

2.  Ako se datum utvrđen u potpisanoj izjavi ne može ispoštovati, posebno zbog predstojećih izbora za nadležno zakonodavno tijelo, nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača kao i nadležnu prekograničnu koordinacijsku točku države koja preuzima odredbu i države čija se odredba prenosi.

3.  Nakon podnošenja službenog prijedloga odgovarajućem zakonodavnom tijelu, odgovarajuće nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača kao i nadležnu prekograničnu koordinacijsku točku države koja preuzima odredbu i države čija se odredba prenosi o praćenju u predmetnom zakonodavnom tijelu i to čini svakih šest mjeseci od datuma podnošenja službenog prijedloga.

4.  Nakon stupanja na snagu zakonodavnog akta o izmjeni i/ili njegove objave u službenom listu, svako nadležno tijelo za preuzimanje izmjenjuje sve upravne akte donesene u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom u pogledu zajedničkog projekta i donosi sve upravne akte koji su nužni za primjenu izmijenjenih pravnih odredaba na zajednički projekt.

5.  Svi upravni akti iz stavka 4. donose se i dostavljaju pokretaču, posebno ako je pokretač javno ili privatno tijelo koje je odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu, u skladu s nacionalnim pravom koje se primjenjuje na takve upravne akte.

6.  Nakon donošenja svih upravnih akata povezanih s predmetnim zajedničkim projektom, prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavješćuje prekograničnu koordinacijsku točku države članice čija se odredba prenosi i koordinacijsku točku na razini Unije.

7.  Prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi obavješćuje, prema potrebi, nadležna tijela za prenošenje.

Članak 20.

Praćenje obveza i izjava

1.  Na temelju upravnih akata iz članka 18. stavka 1. i članka 19. stavka 4., države članice koje preuzimaju odredbe i države članice čije se odredbe prenose odlučuju hoće li praćenje primjene obveze ili nacionalnog zakonodavstva izmijenjenog u skladu s izjavom povjeriti tijelima države članice čija se odredba prenosi, posebno zbog njihove stručnosti za pravne odredbe koje se prenose, ili tijelima države članice koja preuzima odredbu.

2.  Ako se praćenje primjene prenesenih pravnih odredaba povjeri tijelima države članice čija se odredba prenosi, država članica koja preuzima odredbu odlučuje, u dogovoru s državama članicama čije se odredbe prenose, hoće li tijela države članice čija se odredba prenosi postupati, u pogledu adresata zadaća praćenja, u korist i u ime nadležnih tijela države članice koja preuzima odredbu ili u njihovu korist, ali u svoje ime.

POGLAVLJE IV.

Pravna zaštita od primjene i praćenja obveza i izjava

Članak 21.

Pravna zaštita od primjene obveze ili izjave

1.  Svaka osoba koja ima boravište na državnom području obuhvaćenom obvezom ili izjavom, ili koja se, iako nema boravište na tom području, koristi uslugom od općeg gospodarskog interesa koja se pruža na tom području („osoba s boravištem u prekograničnoj regiji”), a koja smatra da joj je nanesena šteta zbog činjenja ili propusta koji su posljedica primjene pravne odredbe države članice čija se odredba prenosi, u skladu s obvezom ili izjavom, ima pravo tražiti pravnu zaštitu pred sudovima države članice koja preuzima odredbu.

2.  Međutim, za pravnu zaštitu od upravnih akata donesenih u skladu s člankom 18. stavkom 3. i člankom 19. stavkom 5. isključivo su nadležni sudovi države članice čija su nadležna tijela donijela upravni akt.

3.  Ničime u ovoj Uredbi građani se ne lišavaju prava na ostvarivanje svojih nacionalnih ustavnih prava na žalbu protiv tijela koja su stranke obveze u pogledu:

(a)  upravnih odluka u pogledu aktivnosti koje se obavljaju u skladu s obvezom;

(b)  pristupa uslugama na njihovu vlastitom jeziku i

(c)  pristupa informacijama.

U tim slučajevima nadležni su sudovi države članice iz čijeg ustava proizlazi pravo na žalbu.

Članak 22.

Pravna zaštita od praćenja obveza i izjava

1.  Ako je nadležno tijelo za prenošenje prihvatilo zadaću praćenja primjene pravnih odredaba države članice čije se odredbe prenose u relevantnom području i može djelovati u svoje ime prema osobama s boravištem u prekograničnoj regiji države članice koja preuzima odredbu, za pravnu zaštitu od činjenja ili propusta tog tijela nadležni su sudovi države članice u kojoj te osobe imaju zakonito boravište.

2.  Ako je nadležno tijelo za prenošenje prihvatilo zadaću praćenja primjene pravnih odredaba države članice koja preuzima odredbe na državnom području te države, ali ne može djelovati u svoje ime prema osobama s boravištem u prekograničnoj regiji, za pravnu zaštitu od činjenja ili propusta tog tijela nadležni su samo sudovi države članice koja preuzima odredbu, uključujući za osobe koje imaju zakonito boravište u državi članici čija se odredba prenosi.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 23.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže Koordinacijski odbor za europske strukturne i investicijske fondove osnovan člankom 108. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 24.

Provedbene odredbe u državama članicama

1.  Države članice donose prema potrebi takve odredbe kako bi osigurale djelotvornu primjenu ove Uredbe.

2.  Do datuma primjene ove Uredbe države članice na odgovarajući način obavješćuju Komisiju o svim odredbama donesenima u skladu sa stavkom 1.

3.  Komisija objavljuje informacije zaprimljene od država članica.

Članak 25.

Izvješćivanje

Do1.   Do dd. mm. gggg. [tj. prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe + pet godina tri godine;], Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru regija izvješće u kojem se ocjenjuje primjena ove Uredbe na temelju pokazatelja o njezinoj djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, europskoj dodanoj vrijednosti i prostoru za pojednostavnjenja.

2.   U izvješću iz stavka 1. Komisija posebno navodi geografsko i tematsko područje primjene ove Uredbe kako su definirana u članku 3. stavcima 1. i 2.

3.   Komisija prije pripreme izvješća provodi javno savjetovanje s raznim dionicima, uključujući lokalna i regionalna tijela i organizacije civilnog društva. [Am. 55]

Članak 26.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe + jedna godina].

Međutim, članak 24. primjenjuje se od [prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C 440, 6.12.2018., str. 124.
(2)SL C ...
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(4)Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” – COM(2017)0534, 20. 9. 2017.
(5)Pet programskih razdoblja Interrega slijedila su jedno za drugim: INTERREG I (1990. – 1993.), INTERREG II (1994. – 1999.), INTERREG III (2000. – 2006.), INTERREG IV (2007. – 2013.) i INTERREG V (2014. – 2020.).
(6)Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).
(7)Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).
(8)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(9)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

Posljednje ažuriranje: 27. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti