Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/0288(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0032/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0032/2019

Rasprave :

PV 13/02/2019 - 25
CRE 13/02/2019 - 25

Glasovanja :

PV 14/02/2019 - 10.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0125

Usvojeni tekstovi
PDF 229kWORD 68k
Četvrtak, 14. veljače 2019. - Strasbourg
Zajednička pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima ***I
P8_TA(2019)0125A8-0032/2019
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima (COM(2017)0647 – C8-0396/2017 – 2017/0288(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0647),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0396/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje irskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0032/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 47.
(2) SL C 387, 25.10.2018., str. 70.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima
P8_TC1-COD(2017)0288

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Tijekom primjene Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(4) pokazalo se da neki prijevoznici na nacionalnim tržištima nailaze na neopravdane prepreke razvoju međugradskog autobusnog prijevoza u korist putnika. Nadalje, usluge cestovnog prijevoza putnika ne idu ukorak sa sve većim potrebama građana u smislu dostupnosti i kvalitete, a modalni udio održivih oblika prijevoza i dalje je nizak. Zbog toga su određene skupine građana u nepovoljnom položaju u pogledu dostupnosti usluga putničkog prijevoza, a zbog češćeg korištenja automobilima više je prometnih nesreća, emisija i gužvii te infrastrukturnih troškova. [Am. 1]

(2)  Kako bi okvir za međugradski prijevoz putnika linijskim autobusnim prijevozom bio usklađen u cijeloj Uniji, Uredba (EZ) br. 1073/2009 trebala bi se primjenjivati na sav međugradski linijski prijevoz. Područje primjene te Uredbe trebalo bi stoga proširiti, ali se ona ne bi smjela primjenjivati na gradska ili prigradska središta ili aglomeracije te ne bi smjela dovoditi u pitanje odredbe iz Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(5). [Am. 2]

(3)  U svakoj državi članici trebalo Svaka država članica trebala bi imenovati neovisno i nepristrano regulatorno tijelo čija je zadaća izdavanje obvezujućih mišljenja kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje tržišta cestovnog putničkog prijevoza. To tijelo može biti odgovorno i za ostale regulirane sektore poput željeznice, energetike ili telekomunikacija. [Am. 3]

(4)  Komercijalni linijski prijevoz ne bi smio ugroziti ekonomsku ravnotežu postojećih ili dodijeljenih ugovora o javnim uslugama, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007. Zbog toga bi regulatorno tijelo trebalo moći moralo imati mogućnost provesti objektivnu ekonomsku analizu i po potrebi imati ovlast predložiti nužne mjere kako bi utvrdilo zajamčilo da je to doista tako. Komercijalni linijski prijevoz ne bi smio konkurirati pružateljima usluga prijevoza kojima je dodijeljeno isključivo pravo pružanja određenih usluga javnog prijevoza putnika u zamjenu za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge u okviru ugovora o javnim uslugama. [Am. 4]

(5)  Linijski prijevoz u obliku kabotaže trebao bi ovisiti ovisi o posjedovanju licencije Zajednice i upotrebi pametnog tahografa u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(6). Kako bi se provedbenim tijelima olakšala učinkovita kontrola tih usluga, trebalo bi objasniti pravila o izdavanju licencija Zajednice i razviti modul Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) za prijenos izjava o upućivanju i elektronskih zahtjeva, što bi revizorima, koji provode kontrole na cestama, omogućilo neposredni pristup u stvarnom vremenu podacima i informacijama iz Europskog registra cestovnih prijevoznika (ERRU) i IMI-a te kako bi se zajamčilo da se uistinu plaćaju socijalni doprinosi za upućene vozače. [Am. 5]

(6)  Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje, prijevoznicima koji obavljaju linijski prijevoz trebalo bi dodijeliti prava pristupa terminalima u Uniji prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i jasnim uvjetima. Za upravljanje terminalom potrebna je dozvola nacionalnog tijela koje mora utvrditi koji su uvjeti potrebni i koji moraju biti ispunjeni. Žalbe na odluke o odbijanju ili ograničavanju pristupa trebalo bi podnositi regulatornom tijelu. Države članice mogu izuzeti terminale koji su u vlasništvu upravitelja terminala i koje on koristi isključivo za vlastite usluge cestovnog prijevoza putnika. [Am. 6]

(7)  Premda se izdavanje dozvola za linijski prijevoz zadržava, trebalo bi prilagoditi određena pravila o postupku izdavanja dozvola.

(8)  Dozvole za unutarnji i međunarodni linijski prijevoz trebalo bi izdavati u skladu s postupkom izdavanja dovola. Dozvole bi trebalo izdavati osim ako postoje posebni razlozi za odbijanje koji se mogu pripisati podnositelju zahtjeva ili ako bi usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Kako bi se osiguralo da obavljanje komercijalnog linijskog prijevoza ne ugrozi ekonomsku ravnotežu postojećih ugovora o javnim uslugama, trebalo bi uvesti graničnu udaljenost koju utvrđuje država članica, a koja ni u kom slučaju ne bi smjela prelaziti duljinu putovanja od 100 kilometara. Ta bi se udaljenost trebala moći povećati za dionice koje su već obuhvaćene najmanje dvama ugovorima o javnim uslugama. [Am. 7]

(9)  Strani prijevoznici trebali bi moći obavljati unutarnji linijski prijevoz pod istim uvjetima kao nacionalni prijevoznici, pod uvjetom da poštuju odredbe o cestovnom prijevozu i ostale relevantne odredbe nacionalnog, europskog i međunarodnog prava. [Am. 8]

(10)  Administrativne formalnosti trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru smanjiti kada god je to moguće, ne odustajući pritom od kontrola i sankcija koje osiguravaju pravilnu primjenu i učinkovitu provedbu Uredbe (EZ) br. 1073/2009. Putni list nepotrebno je administrativno opterećenje pa bi ga trebalo ukinuti. [Am. 9]

(11)  Lokalni izleti dopuštena su kabotaža i obuhvaćeni su općim pravilima o kabotaži. Članak o lokalnim izletima trebalo bi stoga izbrisati. [Am. 10]

(12)  S obzirom na važnost učinkovite provedbe Uredbe (EZ) br. 1073/2009, pravila o inspekcijskom nadzoru na cesti i u poduzećima trebalo bi izmijeniti tako da obuhvaćaju kabotažu.

(13)  U mjeri u kojoj se ovom Uredbom usklađuju pravila na nacionalnim tržištima linijskog prijevoza i pristupa terminalima države članice ne mogu uspješno ostvariti njezine ciljeve, ponajprije poticanje međugradske mobilnosti i povećanje modalnog udjela održivih oblika putničkog prijevoza. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvređenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(14)  Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak i tržišna kretanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi izmjene priloga I. i II. Uredbi (EZ) br. 1073/2009 te dopune te uredbe pravilima o formatu potvrda za prijevoz za vlastite potrebe, formatu zahtjeva za izdavanje dozvole i samih dozvola, postupku i kriterijima za utvrđivanje bi li predložena usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama te obveze država članica u pogledu izvješćivanja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(7). Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće trebali bi dobivati sve dokumente istodobno kad i stručnjaci država članica, a stručnjaci Europskog parlamenta i Vijeća trebali bi sustavno imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata. [Am. 11]

(15)  Uredbu (EZ) br. 1073/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1073/2009 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ova se Uredba primjenjuje na unutarnji međugradski cestovni prijevoz putnika uz naknadu, koji obavlja strani prijevoznik, kako je predviđeno u poglavlju V., te ne dovodi u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1370/2007.”; [Am. 12]

"

2.  članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. ‚linijski prijevoz’ znači usluge prijevoza putnika u određenim vremenskim razmacima uzduž određenih dionica na kojima nema usputnih postaja ili na kojima se putnici ukrcavaju i iskrcavaju na unaprijed određenim postajama;”;

"

(b)  točka 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. ‚kabotaža’ znači unutarnji cestovni prijevoz putnika uz naknadu u državi članici domaćinu;”; [Am. 83]

"

(c)  dodaju se sljedeće točke od 9. do 11.b:"

„9. ‚terminal’ znači svaki ovlašteni objekt s minimalnom površinom od 600 m² u okviru kojeg postoji parkirališno mjesto koje autobusima služi za ukrcaj ili iskrcaj putnika; [Am. 13]

10.  ‚upravitelj terminala’ znači svaki subjekt u državi članici odgovoran za odobravanje pristupa terminalu upravljanje terminalom koji zadovoljava zahtjeve u pogledu stručne i financijske sposobnosti; [Am. 14]

11.  ‚prihvatljiva alternativa’ znači drugi terminal koji je ekonomski prihvatljiv prijevozniku, pruža usporedivu infrastrukturu i povezanost s terminalom koji je prvotno bio zatražen, daje putnicima pristup drugim oblicima javnog prijevoza i omogućuje mu prijevozniku da obavlja predmetnu putničku uslugu na sličan način kao i prvotno zatraženi terminal; [Am. 15]

11.a  „ugovor o javnim uslugama” znači jedan ili više pravno obvezujućih akata koji potvrđuju sporazum između nadležnog tijela i operatera javne usluge o povjeravanju upravljanja i obavljanja usluga javnog prijevoza putnika tom operateru, obuhvaćenih obavezama obavljanja javne usluge; ovisno o pravu države članice, ugovor također može biti i odluka koju je donijelo nadležno tijelo i to u obliku pojedinačnog zakonodavnog ili regulatornog akta ili u obliku uvjeta pod kojima samo nadležno tijelo pruža usluge ili povjerava pružanje takvih usluga unutarnjem operateru; [Am. 16]

11.b  „alternativna linija” znači linija koja ima isto polazište i odredište kao i postojeća redovita linija, koja može poslužiti kao zamjenska linija.ˮ; [Am. 17]

"

3.  sljedeći članak umeće se ispred poglavlja II.:"

„Članak 3.a

Regulatorno tijelo

1.  Svaka država članica imenuje Nadležna tijela u svakoj državi članici imenuju jedno nacionalno javno regulatorno tijelo za sektor cestovnog prijevoza putnika. To tijelo mora biti nepristrano tijelo koje je u organizacijskom, funkcionalnom i hijerarhijskom smislu te u smislu odlučivanja pravno odvojeno, transparentno i neovisno o bilo kojem drugom javnom ili privatnom subjektu. Mora biti neovisno o svakom nadležnom tijelu koje sudjeluje u sklapanju ugovora o javnim uslugama. [Am. 18]

Regulatorno tijelo može biti već postojeće tijelo koje je zaduženo za druge regulirane sektore usluge. [Am. 19]

2.  Regulatorno tijelo za sektor cestovnog prijevoza putnika za obavljanje svojih dužnosti ima potreban organizacijski kapacitet u pogledu kadrova i drugih resursa koji se odnosi na radnu snagu, financije i druge resurse i razmjeran je važnosti tog sektora u dotičnoj državi članici. [Am. 20]

2.a  Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, regulatorno tijelo ovlašteno je pratiti stanje tržišnog natjecanja na domaćem tržištu linijskog putničkog prijevoza u cilju sprječavanja diskriminacije ili zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu, uključujući i putem podugovaranja. Mišljenja tog tijela su obvezujuća. [Am. 21]

3.  Regulatorno tijelo obavlja sljedeće zadaće:

   (a) provodi ekonomske analize kojima utvrđuje hoće li predložena nova usluga ugroziti ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama;
   (b) prikuplja i daje informacije o pristupu terminalima; kako bi se osiguralo da se taj pristup terminalima za pružatelje usluga odobrava prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i transparentnim uvjetima; [Am. 22]
   (c) odlučuje o žalbama na odluke upravitelja terminala. ; i [Am. 23]
   (ca) uspostavlja javno dostupan elektronički registar s popisom svih ovlaštenih unutarnjih i međunarodnih linijskih prijevoza. [Am. 24]

4.  Regulatorno tijelo može, pri provedbi zadaća, tražiti relevantne informacije od ostalih nadležnih tijela, upravitelja terminala, podnositelja zahtjeva za dozvole i svih trećih strana uključenih na državnom području predmetne države članice. [Am. 25]

Zatražene informacije dostavljaju se u razumnom roku koji utvrdi regulatorno tijelo, ali najkasnije u roku a koji nije dulji od mjesec dana. U propisno opravdanim slučajevima regulatorno tijelo može produljiti rok za dostavljanje informacija za najviše dva tjedna. Regulatorno tijelo mora moći osigurati poštovanje zahtjeva za informacijama primjenom djelotvornih, propocionalnih i odvraćajućih sankcija. [Am. 26]

5.  Države članice moraju se pobrinuti da odluke regulatornog tijela podliježu žurnom sudskom preispitivanju. To preispitivanje može imati odgodni učinak samo ako neposredni učinak odluke regulatornog tijela može podnositelju prouzročiti nenadoknadivu ili očito pretjeranu štetu. Tom se odredbom ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi žalbeni postupak dodijeljene ustavnim pravom dotične države članice. [Am. 27]

6.  Odluke regulatornog tijela moraju objavljuju se objaviti. unutar dva tjedna od njihova usvajanja.”; [Am. 28]

"

4.  članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Međunarodni prijevoz putnika i kabotaža autobusima obavljaju se na temelju licencije Zajednice koju su izdala nadležna tijela države članice poslovnog nastana.”;

"

(b)  u stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 26. kojim se izmjenjuju prilozi I. i II. radi njihove prilagodbe tehničkom napretku.”;

"

5.  članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. briše se peti podstavak;

(b)  u stavku 5. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata potvrda.”;

"

6.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 5.a

Pristup terminalima

1.  Upravitelji terminala dodjeljuju prijevoznicima pravo na pristup terminalima, što obuhvaća sve objekte i usluge u ponudi tog terminala, radi obavljanja linijskog prijevoza prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i jasnim uvjetima.

1.a  Ako upravitelji terminala odobre pristup, autobusni prijevoznici postupaju u skladu s postojećim uvjetima terminala. [Am. 29]

2.  Upravitelji terminala nastoje udovoljiti svim zahtjevima za pristup kako bi se postiglo optimalno iskorištavanje terminala.

Zahtjevi za pristup terminalima mogu se odbiti samo zbog iz valjano utemeljenih razloga nedostatka kapaciteta, stalnih propusta u plaćanju pristojbi, zbog propisno dokumentiranih, ozbiljnih i opetovanih povreda od strane cestovnog prijevoznika ili zbog drugih nacionalnih propisa, pod uvjetom da se dosljedno primjenjuju i ne znače diskriminaciju protiv određenih prijevoznika koji traže pristup terminalu ili s njime povezanih poslovnih modela. Ako odbije zahtjev, upravitelj terminala o svojoj odluci također obavješćuje regulatorno tijelo. [Am. 30]

Ako upravitelj terminala odbije zahtjev za pristup, mora navesti sve bilo bi poželjno da navede zna li za neke prihvatljive alternative. [Am. 31]

3.  Upravitelji terminala objavljuju barem najmanje sljedeće informacije na najmanje dva službena jezika njihovom nacionalnom jeziku i još jednom službenom jeziku Unije: [Am. 32]

   (a) popis svih ponuđenih usluga i njihove cijene;
   (aa) popis postojeće infrastrukture i tehničkih standarda terminala; [Am. 33]
   (b) pravila za planiranje dodjele kapaciteta;
   (c) aktualni vozni red i dodijeljene kapacitete.

Upravitelj terminala i regulatorno tijelo dužni su te informacije na zahtjev besplatno dati na raspologanje u elektroničkom obliku te na internetskim stranicama ako ih imaju.

Informacije se moraju prema potrebi ažurirati i mijenjati.

3.a  Države članice mogu iz primjene ovog članka izuzeti terminale koji su u vlasništvu upravitelja terminala i koje on koristi isključivo za vlastite usluge cestovnog prijevoza putnika. Pri razmatranju zahtjeva za isključenje, regulatorna tijela uzimaju u obzir dostupnost prihvatljivih alternativnih mogućnosti.”; [Am. 34]

"

7.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 5.b

Postupak odobravanja pristupa terminalima

1.  Prijevoznik koji traži pristup terminalu podnosi zahtjev upravitelju terminala.

2.  Ako se zatraženi pristup ne može odobriti, upravitelj terminala pokreće savjetovanje sa svim zainteresiranim prijevoznicima s ciljem prihvaćanja zahtjeva. [Am. 35]

3.  O svakom zahtjevu za pristup terminalu upravitelj terminala mora odlučiti u roku od dva mjeseca bez odlaganja i najkasnije mjesec dana od datuma podnošenja zahtjeva prijevoznika. U odlukama o pristupu navode se razlozi na kojima se one temelje Ako je pristup odbijen, upravitelj terminala mora obrazložiti svoju odluku. [Am. 36]

4.  Podnositelji zahtjeva mogu se žaliti na odluke upravitelja terminala. Žalbe se podnose regulatornom tijelu.

5.  Nakon što razmotri žalbu na odluku upravitelja terminala regulatorno tijelo donosi obrazloženu odluku u utvrđenom roku, a najkasnije tri tjedna od primitka svih relevantnih informacija.

Odluka regulatornog tijela o žalbi je obvezujuća i podliježe odredbama nacionalnog prava o sudskom preispitivanju. Regulatorno tijelo mora moći osigurati poštovanje te odluke primjenom djelotvornih, propocionalnih i odvraćajućih sankcija. [Am. 37]

Odluka podliježe samo sudskom preispitivanju.”;

"

8.  članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prva rečenica drugog podstavka zamjenjuje se sljedećim:"

„Dozvole se izdaju na ime prijevoznika u papirnatom ili elektroničkom obliku i nisu prenosive.”;

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata dozvola.”;

"

9.  članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Zahtjevi za izdavanje dozvole za linijski prijevoz podnose se u papirnatom ili elektroničkom obliku tijelu koje izdaje dozvolu.

2.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata zahtjeva.”;

"

10.  članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 8.

Postupak izdavanja Postupci za izdavanje, privremeno ili trajno oduzimanje dozvole za međunarodni prijevoz putnika na udaljenosti do 100 km zračne linije duljine putovanja [Am. 38]

1.  Dozvole se izdaju u dogovoru s nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju te prevoze na udaljenostima koje definira svaka država članica, do 100 km zračne linije duljine putovanja. Tijelo koje izdaje dozvolu šalje tim nadležnim tijelima zahtjev za njihovu suglasnost s preslikom zahtjeva za dozvolu i preslikama sve druge relevantne dokumentacije u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva. Istodobno tijelo koje izdaje dozvolu prosljeđuje te dokumente na znanje nadležnim tijelima drugih država članica kroz čija se državna područja prolazi. [Am. 39]

2.  Nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena o svojoj odluci u roku od tri dva mjeseca obavješćuju tijelo koje izdaje dozvolu. Taj se rok računa od dana primitka zahtjeva za suglasnost, koji se dokazuje potvrdom o primitku. Ako se nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena ne slažu, moraju to obrazložiti. [Am. 40]

Ako nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena ne odgovore u roku utvrđenom u prvom podstavku, smatra se da su dala pristanak.

3.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole u roku od četiri tri mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio. [Am. 41]

4.  Dozvola se ne izdaje samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od opravdanih razloga, koji se odnose na javni interes, navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (d). [Am. 42]

4.a  Ako je uslugom međunarodnog linijskog autobusnog prijevoza ugrožena ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javnih usluga zbog izvanrednih razloga koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme izdavanja dozvole i koji nisu odgovornost vlasnika ugovora o obavljanju javnih usluga, dotična država članica može, uz suglasnost Komisije, privremeno ili trajno oduzeti dozvolu za pružanje usluge pod uvjetom da o tome obavijesti prijevoznika šest mjeseci unaprijed. Prijevoznik ima mogućnost ulaganja žalbe na takvu odluku [Am. 43]

5.  Ako se jedno od nadležnih tijela ne slaže s izdavanjem dozvole, predmet se može uputiti Komisiji u roku od dva mjeseca od primitka njegova odgovora.

6.  Nakon što se posavjetovala s državama članicama čija se nadležna tijela nisu složila Komisija mora donijeti odluku najkasnije u roku od četiri dva mjeseca od dana primitka priopćenja tijela koje izdaje dozvolu. Odluka stupa na snagu 30  dana od dana kad nadležna tijela dotične države članice dobiju obavijest o njoj. [Am. 44]

7.  Odluka Komisije primjenjuje se do trenutka kad države članice postignu dogovor i nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu.”;

"

11.  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 8.a

Postupak izdavanja Postupci za izdavanje, privremeno ili trajno oduzimanje dozvole za međunarodni prijevoz putnika na udaljenosti od najmanje preko 100 km zračne linije duljine putovanja [Am. 45]

1.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole bez odlaganja i najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio podnese zahtjev. [Am. 46]

2.  Dozvola se ne izdaje samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od razloga navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (c ca). [Am. 47]

3.  Tijelo koje izdaje dozvolu nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju dva tjedna od primitka zahtjeva za suglasnost prosljeđuje presliku zahtjeva, preslike sve druge relevantne dokumentacije i svoju procjenu na znanje nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju te . Tijelo koje izdaje dozvolu također prosljeđuje relevantnu dokumentaciju nadležnim tijelima država članica kroz čija preko čijeg se državna područja prolazi teritorija prelazi bez ukrcaja ili iskrcaja putnika. [Am. 48]

3.a  Ako se jedno od nadležnih tijela država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju ne slaže s izdavanjem dozvole zbog nekog od razloga navedenih u stavku 2., dozvola se ne može izdati, međutim predmet se može uputiti Komisiji u roku od jednog mjeseca od primitka njegova odgovora. [Am. 49]

3.b  Nakon što se posavjetovala s državama članicama čija nadležna tijela nisu dala suglasnost, Komisija mora donijeti odluku u roku od četiri mjeseca od dana primitka priopćenja tijela koje izdaje dozvolu. Odluka stupa na snagu 30 dana od dana kad države članice dobiju obavijest o njoj [Am. 50]

3.c  Odluka Komisije primjenjuje se do trenutka kad države članice postignu dogovor i nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu. [Am. 51]

Članak 8.b

Postupak izdavanja dozvole za unutarnji linijski prijevoz

1.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio podnese zahtjev. Rok se može produljiti na četiri tri mjeseca ako se zahtijeva analiza u skladu s člankom 8.c stavkom 2. točkom (d). [Am. 52]

2.  Dozvole za unutarnji linijski prijevoz ne izdaju se samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od razloga navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (c ca) i, ako se na toj liniji putnike prevozi na udaljenosti do najviše 100 km zračne linije duljine putovanja, u prema članku 8.c stavku 2. točki (d). [Am. 53]

3.  Udaljenost iz stavka 2. može se povećati na 120 km ako će se nova usluga linijskog prijevoza uvesti između polazišta i odredišta koja su već obuhvaćena uslugama na temelju najmanje dva ugovora o javnim uslugama. [Am. 54]

Članak 8.c

Odluke tijela koja izdaju dozvolu

1.  Nakon provedenog postupka iz članka 8., 8.a ili 8.b tijelo koje izdaje dozvolu mora izdati dozvolu ili izdati dozvolu s ograničenjima ili odbiti zahtjev. Tijelo koje izdaje dozvolu o svojoj odluci obavješćuje sva nadležna tijela iz članka 8. stavka 1.

2.  U odlukama kojima se odbija zahtjev, ili izdaje dozvola s ograničenjima ili privremeno ili trajno oduzima dozvola navode se razlozi na kojima se temelje te se, tamo gdje je to primjenjivo, uzimaju u obzir podaci iz analiza regulatornog tijela. Podnositelj zahtjeva ili prijevoznik koji pruža dotičnu uslugu ima mogućnost ulaganja žalbe na odluke tijela koje izdaje dozvolu. [Am. 55]

Dozvola se ne izdaje samo ako Odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole može se odbijanje može opravdati najmanje jednim opravdati samo na temelju jednog od sljedećih razloga: [Am. 56]

   (a) podnositelj zahtjeva ne može s pomoću opreme koja mu je neposredno na raspolaganju pružiti uslugu koja je predmet zahtjeva;
   (b) podnositelj zahtjeva nije poštovao nacionalne ili međunarodne propise o cestovnom prijevozu, a osobito uvjete i zahtjeve koji se odnose na dozvole za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika, ili ako je odgovoran za teške povrede propisa Unije, nacionalnih propisa ili, ako je to primjenjivo, regionalnih propisa o cestovnom prijevozu, osobito u pogledu pravila koja se primjenjuju na tehničke zahtjeve vozila i , na norme koje se odnose na emisije te na razdoblja vožnje i odmora za vozače; [Am. 57]
   (c) ako je riječ o zahtjevu za produljenje dozvole, nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole;
   (ca) podnositelj zahtjeva zatražio je dozvolu za uslugu linijskog prijevoza na istoj dionici ili alternativnoj dionici za koju je nadležno tijelo pružatelju javne usluge dodijelilo isključivo pravo pružanja određenih usluga javnog prijevoza putnika u zamjenu za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge u okviru ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1370/2007. Ovaj razlog za odbijanje ne dovodi u pitanje članak 8.d točku 1.a ove Uredbe; [Am. 58]
   (d) regulatorno tijelo utvrdilo je na temelju objektivne ekonomske analize da bi usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Tom se analizom ocjenjuju relevantne strukturne i geografske značajke predmetnog tržišta i mreže (veličina, značajke potražnje, složenost mreže, tehnička i geografska izoliranost te usluge obuhvaćene ugovorom), kao i to dovodi li nova usluga do poboljšanja kvalitete usluga ili troškovne učinkovitosti [Am. 59]

Tijela koja izdaju dozvolu ne smiju odbiti zahtjev samo zato što prijevoznik koji traži odobrenje nudi niže cijene od drugih cestovnih prijevoznika, osim ako regulatorno tijelo ili zato drugo relevantno nacionalno tijelo ne utvrdi da podnositelj zahtjeva koji želi ući na tržište planira nuditi usluge ispod njihove uobičajene vrijednosti tijekom duljeg vremenskog razdoblja te da postoji mogućnost da će na taj način narušiti pravedno tržišno natjecanje. Tijela koja izdaju dozvolu ne smiju odbiti zahtjev isključivo zbog toga što na toj liniji već voze drugi prijevoznici. [Am. 60]

3.  Države članice moraju se pobrinuti da odluke tijela koje izdaje dozvolu podliježu sudskom preispitivanju. To preispitivanje može imati odgodni učinak samo ako neposredni učinak odluke tijela koje izdaje dozvolu može podnositelju prouzročiti nenadoknadivu ili očito pretjeranu štetu. Tom se odredbom ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi žalbeni postupak dodijeljene ustavnim pravom dotične države članice.

Članak 8.d

Ograničenja prava pristupa

1.  Države članice mogu ograničiti pristup međunarodnom i nacionalnom tržištu za linijski autobusni prijevoz ako je riječ o usluzi linijskog prijevoza kojom se putnici prevoze na udaljenostima do 100 km zračne linije duljine putovanja i ako bi ta usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, ili ako se predloženi linijski prijevoz obavlja u gradskom ili prigradskom središtu ili aglomeraciji, ako se njome ispunjavaju potrebe za prijevozom između tih i okolnih područja ili ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava odredbe o cestovnom prijevozu ili ostale relevantne odredbe nacionalnog prava, prava Unije ili međunarodnog prava. [Am. 61]

1.a  Nakon što nadležno tijelo dodijeli isključiva prava poduzeću koje pruža javnu uslugu u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1370/2007, zaštita isključivih prava odnosi se samo na obavljanje usluga javnog prijevoza putnika kojima se pružaju usluge na istim ili alternativnim dionicama. Ta dodjela isključivih prava ne isključuje odobrenje za nove usluge linijskog prijevoza ako te usluge ne konkuriraju usluzi iz ugovora o obavljanju javnih usluga ili ako pružaju usluge prijevoza na drugim dionicama. [Am. 62]

2.  Nadležna tijela koja su sklopila ugovor o javnim uslugama ili pružatelji javne usluge koji provode taj ugovor mogu od regulatornog tijela zahtijevati da provede analizu hoće li biti ugrožena ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama.

Nakon što primi takav zahtjev, regulatorno tijelo mora razmotriti zahtjev i odlučiti hoće li provesti ekonomsku analizu u skladu s člankom 8.c stavkom 2. točkom (d), osim ako postoje iznimni praktični ili drugi razlozi koji opravdavaju odluku da to ne učini. O svojoj odluci mora obavijestiti zainteresirane strane. [Am. 63]

3.  Ako regulatorno tijelo provede ekonomsku analizu, dužno je u najkraćem roku od šest tjedana , a najkasnije tri mjeseca od primitka svih relevantnih informacija obavijestiti sve zainteresirane strane o njezinim rezultatima i zaključcima. Regulatorno tijelo može zaključiti da se dozvola može izdati ili uvjetno izdati ili da se zahtjev može odbiti. [Am. 64]

Zaključci regulatornog tijela obvezujući su za tijela koja izdaju dozvolu.

4.  Nadležna tijela i pružatelji javne usluge moraju regulatornom tijelu dostaviti sve nužne informacije za potrebe stavaka 2. i 3.

5.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o postupcima i kriterijima za primjenu ovog članka, osobito pri provedbi ekonomske analize. [Am. 65]

5.a  Države članice mogu dodatno liberalizirati sustav izdavanja dozvola za unutarnji linijski prijevoz u pogledu postupaka za izdavanje dozvole ili graničnih vrijednosti u kilometrima.”; [Am. 66]

"

12.  u članku 9. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Članci 8., 8.a, 8.b i 8.c primjenjuju se, mutatis mutandis, na zahtjeve za produljenje dozvole ili za izmjenu uvjeta pod kojima se moraju obavljati usluge prijevoza za koje je potrebna dozvola.”;

"

13.  naslov poglavlja IV. zamjenjuje se sljedećim:"

„POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ IZUZET IZ OBVEZE DOBIVANJA DOZVOLE”

"

13.a  U članku 11. dodaje se sljedeći stavak:"

„3.a Država članica može zahtijevati da strani prijevoznik ispunjava uvjete koji se odnose na zahtjev u pogledu poslovnog nastana, koji je utvrđen Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća*, u državi članici domaćinu nakon što mu izda dozvolu za unutarnji linijski prijevoz i prije nego što započne s pružanjem usluge. U takvim odlukama navode se razlozi na kojima se one temelje. U odluci se mora uzeti u obzir opseg i trajanje aktivnosti stranog prijevoznika u državi članici domaćinu. Ako država članica domaćin utvrdi da strani prijevoznik ne ispunjava zahtjeve u pogledu poslovnog nastana, može privremeno oduzeti relevantnu dozvolu koja mu je dodijeljena za unutarnji linijski prijevoz ili ju trajno oduzeti sve dok se ne ispune zahtjevi.

______________________

* Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).”; [Am. 67]

"

14.  u članku 12. brišu se stavci od 1. do 5.;

15.  briše se članak 13.; [Am. 68]

16.  članak 15. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 15.

Dopuštena kabotaža

Kabotaža se dopušta za sljedeće usluge:

   (a) poseban linijski prijevoz koji se obavlja privremeno pod uvjetom da je obuhvaćen ugovorom između organizatora i prijevoznika;
   (b) povremeni prijevoz koji se obavlja privremeno; [Am. 69]
   (c) linijski prijevoz koji se u skladu s ovom Uredbom obavlja strani prijevoznik u državi članici domaćinu u okviru međunarodnih usluga linijskog prijevoza u skladu s ovom Uredbom, uz iznimku usluga prijevoza za potrebe gradskog središta ili aglomeracije ili potrebe prijevoza između njih i okolnih područja. Kabotaža se ne obavlja neovisno o tom međunarodnom prijevozu.”; [Am. 70]

"

16.a  U članku 16. stavku 1. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:"

1. Ako zakonodavstvom Zajednice nije drukčije propisano, na obavljanje kabotaže primjenjuju se Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća* te zakoni i drugi propisi koji vrijede u državi članici domaćinu, uzimajući u obzir:

______________

* Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).”; [Am. 72]

"

17.  briše se članak 17.; [Am. 73]

17.a  Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 17.

Kontrolni dokumenti za kabotažu

1.  Za obavljanje kabotaže u obliku usluga povremenog prijevoza potrebno je posjedovati putni list, kao što je navedeno u članku 12. u papirnatom ili digitalnom obliku, koji se mora nalaziti u vozilu i na zahtjev pokazati pokazuje ovlaštenom inspektoru.

2.  Sljedeći podaci unose se u putni list:

   (a) polazno i odredišno mjesto prijevoza;
   (b) datum polaska i datum okončanja prijevoza.

3.  Putni listovi isporučuju se u knjigama, kako je navedeno u članku 12., koje je ovjerilo nadležno tijelo u državi članici poslovnoga nastana.

4.  U slučaju usluga posebnog linijskog prijevoza, ugovor sklopljen između prijevoznika i organizatora prijevoza ili ovjerena vjerodostojna preslika tog ugovora služi kao kontrolni dokument. Međutim, putni list popunjava se u obliku mjesečnog izvješća.

Međutim, putni list popunjava se u obliku mjesečnog izvješća.

5.  Uporabljeni putni listovi vraćaju se nadležnom tijelu u državi članici poslovnog nastana u skladu s postupcima koje će to tijelo utvrditi. Tijekom provjera vozaču je dopušteno kontaktirati s glavnim uredom, upraviteljem prijevoza ili bilo kojom drugom osobom ili subjektom koji može osigurati tražene dokumente.”; [Am. 74]

"

18.  u članku 19. stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Prijevoznici koji obavljaju kabotažu ili međunarodni prijevoz putnika autobusima moraju dopustiti sve inspekcijske nadzore kojima se provjerava da se prijevoz obavlja pravilno, osobito u pogledu razdoblja vožnje i odmora.”;

"

19.  članak 20. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 20.

Uzajamna pomoć

1.  Države članice međusobno si pomažu pri osiguravanju primjene i praćenju ove Uredbe. Informacije razmjenjuju preko nacionalnih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

2.  Regulatorna tijela surađuju kad provode ekonomsku analizu o tome hoće li predloženi linijski prijevoz ugroziti ugovor o javnim uslugama za međunarodno obavljanje usluga javnog prijevoza. Tijelo koje izdaje dozvolu savjetuje se s regulatornim tijelima svih drugih država članica kroz koje ta usluga međunarodnog linijskog prijevoza prolazi i, prema potrebi, prije donošenja odluke od njih zahtijeva sve potrebne informacije.”;

"

20.  članak 26. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 26.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2., članka 8.d stavka 5. i članka 28. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2., članka 8.d stavka 5. i članka 28. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stavkom 2., člankom 5. stavkom 5., člankom 6. stavkom 4., člankom 7. stavkom 2., člankom 8.d stavkom 5. i člankom 28. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

"

21.  članak 28. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 28.

Izvješćivanje

1.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice nadležna tijela država članica obavješćuju Komisiju o broju dozvola za pružanje usluga linijskog prijevoza koje su izdale u protekloj godini i ukupnom broju tih dozvola koje su važile 31. prosinca te godine. Te se informacije daju zasebno za svaku odredišnu državu linijskog prijevoza. Države članice Komisiji dostavljaju i podatke o kabotaži, u obliku posebnog linijskog prijevoza i povremenog prijevoza, koju su tijekom razdoblja izvješćivanja obavljali nacionalni prijevoznici. [Am. 75]

2.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] nadležna tijela države članice domaćina Komisiji dostavljaju statističke podatke o broju izdanih dozvola za kabotažu u obliku linijskog prijevoza iz članka 15. točke (c) u protekloj godini.

3.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o formatu tablice za slanje statističkih podataka iz stavaka 1. i 2. te o podacima koji se dostavljaju.

4.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju o broju prijevoznika s licencijom Zajednice na 31. prosinca protekle godine i o broju ovjerenih preslika koje odgovaraju broju vozila u prometu na taj dan.

5.  Do ... [umetnuti izračunani datum 5 godina od dana primjene ove Uredbe] Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe. Izvješće sadržava informacije o tome koliko se ovom Uredbom doprinijelo boljem funkcioniranju tržišta sustava cestovnog prijevoza putnika, osobito za putnike, radnu snagu zaposlenu na običnim i putničkim autobusima i okoliš.”. [Am. 76]

"

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [XX].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C 262, 25.7.2018., str. 47.
(2)SL C 387, 25.10.2018., str. 70.
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(4)Uredba (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (SL L 300, 14.11.2009., str. 88.).
(5)Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).
(6)Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1.).
(7)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

Posljednje ažuriranje: 27. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti