Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. veljače 2019. - StrasbourgZavršno izdanje
Stanje u Čečeniji i slučaj Ojuba Titijeva
 Zimbabve
 Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
 Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu ***I
 Nacrt sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije *
 Procjena zdravstvenih tehnologija ***I
 Uspostava okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji ***I
 Interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanje prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji ***I
 Uzajamno priznavanje robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ***I
 Naknade za prekogranična plaćanja u Uniji i naknade za konverziju valute ***I
 Zajednička pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima ***I
 Izmjena Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ***I
 Pravo na mirno prosvjedovanje i razmjerna primjena sile
 Prava interseksualnih osoba
 Budućnost popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. - 2024.)
 Budućnost Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i učinak na EU
 NAIADES II ‒ akcijski program za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima
 Zaštita životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega
 Jačanje konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja
 Provedba pravnih odredaba i Zajedničke izjave kojima se osigurava parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama

Stanje u Čečeniji i slučaj Ojuba Titijeva
PDF 126kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva (2019/2562(RSP))
P8_TA(2019)0115RC-B8-0107/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Čečeniji, a osobito Rezoluciju od 8. veljače 2018. o Rusiji, slučaju Ojuba Titijeva i Centru za ljudska prava „Memorial”(1) te Rezoluciju od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorialˮ (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(2),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednikâ Odbora Europskog parlamenta za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava od 12. siječnja 2018. u kojoj se traži trenutačno puštanje na slobodu branitelja ljudskih prava Ojuba Titijeva,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 19. siječnja 2018. o kršenjima ljudskih prava u pogledu Centra za ljudska prava „Memorial” u Rusiji i izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 11. siječnja 2018. o pritvaranju direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji i od 27. lipnja 2018. o slučajevima boraca za ljudska prava Ojuba Titijeva i Jurija Dmitrijeva,

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o braniteljima ljudskih prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, posebno njegovo poglavlje 2. o ljudskim i građanskim pravima i slobodama,

–  uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće Ruske Federacije koje je razmatrao Odbor za ljudska prava UN-a na svojoj 3136. i 3137. sjednici, koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće izvjestitelja OESS-a u sklopu moskovskog mehanizma o navodnim kršenjima ljudskih prava i nekažnjavanju u Republici Čečeniji Ruske Federacije od 21. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima, te Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava;

B.  budući da međunarodne obveze Ruske Federacije uključuju obvezu zaštite branitelja ljudskih prava; budući da zakon o stranim agentima iz 2012. znatno ograničava mogućnost nevladinih organizacija da djeluju neovisno i učinkovito; budući da je u skladu s tim zakonom Ministarstvo pravosuđa Ruske Federacije proglasilo Centar za ljudska prava „Memorial” „stranim agentom”;

C.  budući da je Čečenija tijekom posljednjih nekoliko godina doživjela dramatično pogoršanje stanja ljudskih prava što efektivno sprječava neovisne novinare i aktiviste za ljudska prava da nastave raditi, a da pritom ne ugroze vlastite živote i živote članova svojih obitelji, prijatelja i kolega; budući da brojna izvješća o sustavnim i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava u Čečeniji pokazuju neuspjeh čečenskih i ruskih vlasti u poštovanju vladavine prava;

D.  budući da je Ojub Titijev, direktor čečenskog ureda organizacije „Memorial” uhićen 9. siječnja 2018. i službeno optužen i pritvoren na temelju izmišljenih optužbi nezakonitog nabavljanja i posjedovanja droge; budući da je Ojub Titijev odbio te optužbe, a druge nevladine organizacije i branitelji ljudskih prava tvrde da su krivotvorene i da je to pokušaj sprječavanja njegovog osobnog rada i rada njegove organizacije u području ljudskih prava;

E.  budući da su sudovi u više navrata produžili pritvor Ojuba Titijeva prije početka suđenja na gradskom sudu u Šaliju, u Čečeniji, 19. srpnja 2018.; budući da se presuda očekuje polovicom veljače 2019.; budući da postoji opasnost da se Ojuba Titijeva osudi zbog kaznenog djela koje nije počinio, a zbog čega bi mogao u zatvoru provesti do deset godina;

F.  budući da je obitelj Ojuba Titijeva suočena sa zlostavljanjem i prijetnjama kako bi napustili Čečeniju; budući da je organizacija „Memorial” bila meta i drugih napada tijekom 2018., uključujući podmetanje požara u uredima u Ingušetiji 17. siječnja 2018., napad na automobil odvjetnika Ojuba Titijeva u Dagestanu 22. siječnja 2018. i napad na voditelja ureda organizacije „Memorial” u Dagestanu 28. ožujka 2018.; budući da je 2009. ubijena Natalia Estemirova, prethodnica Ojuba Titijeva na položaju direktora ureda organizacije „Memorial” u Čečeniji, a počinitelji tog zločina i dalje nisu privedeni pravdi;

G.  budući da je organizacija „Memorial” jedna od posljednjih preostalih organizacija koje nastavljaju rad na ljudskim pravima u Čečeniji, tj. dokumentirati i otkrivati kršenja ljudskih prava, pomagati žrtvama tih kršenja i pružiti im pomoć u dobivanju pravde, te je vjerojatno napadnuta iz odmazde za otkrivanje kršenja ljudskih prava i traženje pravde za njih; budući da je organizacija „Memorial” 2009. dobila nagradu Saharov za slobodu mišljenja koju dodjeljuje Europski parlament, a Ojub Titijev je 2018. dobio francusko-njemačku nagradu za ljudska prava i vladavinu prava (prosinac), nagradu Václav Havel za ljudska prava (listopad) i nagradu Moskovske helsinške grupe za ljudska prava (svibanj);

H.  budući da su čečenski dužnosnici opetovano prijetili braniteljima ljudskih prava ili osuđivali njihov rad i nisu javno osudili prijetnje nasiljem protiv njih, čime se stvara i održava atmosfera nekažnjavanja za počinitelje nasilja protiv branitelja ljudskih prava; budući da žrtve stoga uglavnom ne traže pravdu jer ih je strah odmazde lokalnih vlasti;

1.  ponavlja svoj poziv da se odmah oslobodi direktor ureda Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji Ojub Titijev koji je pritvoren 9. siječnja 2018. i optužen za nezakonito nabavljanje i posjedovanje droge te kome bi presuda trebala biti izrečena sredinom veljače 2019.; potiče čečenske vlasti da zajamče potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava Ojuba Titijeva, uključujući njegovo pravo na pravičan postupak, neometani pristup odvjetniku i zdravstvenoj skrbi te na zaštitu od sudskog uznemirivanja i kriminalizacije;

2.  snažno osuđuje opetovane javne izjave čečenskih dužnosnika kojima se osuđuje rad branitelja ljudskih prava i organizacija ili ciljaju konkretne osobe, kao i činjenicu da prijetnje i činove nasilja protiv tih skupina i pojedinaca ne osuđuju javno te da ne provode istrage u pogledu toga;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog problematičnog trenda uhićenja, napada i zastrašivanja neovisnih novinara, branitelja ljudskih prava i njihovih pobornika te građana općenito, što se čini dijelom koordiniranih kampanja; smatra da je slučaj Ojuba Titijeva dobar primjer brojnih drugih slučajeva kaznenog progona temeljenih na krivotvorenim dokazima, što je osnova manjkavog pravosudnog sustava u Republici Čečeniji i Ruskoj Federaciji; podsjeća na to da su slične optužbe za posjedovanje droge također upućene novinaru internetskog portala Kavkaški čvor Žalaudiju Gerijevu i aktivistu za ljudska prava Ruslanu Kutaevu te poziva na to da se i njih oslobodi;

4.  potiče vlasti Republike Čečenije i Ruske Federacije da stanu na kraj zlostavljanju i progonu vlastitih građana i da stanu na kraj ozračju nekažnjavanja počinitelja nasilja nad braniteljima ljudskih prava, članovima njihovih obitelji, kolegama i pobornicima te njihovim organizacijama;

5.  poziva Rusku Federaciju da štiti sve svoje građane uz potpuno poštovanje ljudskih prava, da poštuje vlastiti Ustav i zakone i da poštuje svoje međunarodne obveze u pogledu vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava svih svojih građana, uključujući one koji posvećuju vrijeme, resurse i rad borbi za prava drugih građana;

6.  poziva ruske vlasti da stave izvan snage zakon iz 2015. o „nepoželjnim organizacijama” i zakon iz 2012. o „stranim agentima”, kao i druge povezane zakone, koji su konstantno korišteni u cilju zlostavljanja i napadanja branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva; izražava zabrinutost zbog činjenice da su neke ruske nevladine organizacije morale prekinuti s radom kako ih se ne bi stigmatiziralo kao „strane agente” i kako bi izbjegle kazneni progon;

7.  poziva da se odmah stane na kraj zlostavljanju i uhićenju branitelja ljudskih prava u Čečeniji koje se progoni na temelju krivotvorenih optužbi, da se stane na kraj napadima na njihove kolege i članove obitelji i da se stane na kraj zastrašivanju njihovih pobornika, što ima kao cilj spriječiti legitimno i korisno djelovanje njihovih organizacija te okončati takvo djelovanje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji, ESVD-u i državama članicama da nastave pomno pratiti stanje ljudskih prava u Čečeniji, uključujući suđenje Ojubu Titijevu, da pozovu da se odmah stane na kraj navedenim kršenjima ljudskih prava, da u relevantnim sastancima s ruskim predstavnicima spomenu sve slučajeve osoba koje su kazneno gonjene iz političkih razloga te da nastave nuditi brzu i učinkovitu pomoć žrtvama progona i članovima njihovih obitelji, među ostalim i kad je riječ o zahtjevima za azil;

9.  poziva Komisiju da stupi u kontakt s međunarodnim organizacijama za ljudska prava koje su aktivne u Ruskoj Federaciji te s ruskim organizacijama za ljudska prava i civilnim društvom usprkos ruskom zakonu o „stranim agentima” te da nastavi pružiti svoju potporu organizaciji „Memorial” i drugim sličnim organizacijama;

10.  poziva međunarodne sportske ličnosti i umjetnike da ne sudjeluju u javnim događanjima u Čečeniji ili u događanjima koja su pod pokroviteljstvom čelnika Republike Čečenije; ponavlja svoju potporu „zakonu Magnicki” Europske unije kojim bi se sankcionirali počinitelji ozbiljnih kršenja ljudskih prava i poziva Vijeće da bez odgode nastavi sa svojim radom u tom pogledu; u vezi s time ističe da počinitelji kršenja ljudskih prava u Republici Čečeniji Ruske Federacije ne bi trebali dobivati vize EU-a niti bi im se trebalo dozvoliti da drže imovinu u državama članicama EU-a;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije i čečenskim vlastima.

(1) SL C 463, 21.12.2018., str. 31.
(2) SL C 274, 27.7.2016., str. 21.


Zimbabve
PDF 134kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Zimbabveu (2019/2563(RSP))
P8_TA(2019)0116RC-B8-0110/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje izbora o usklađenim izborima u Zimbabveu 2018. i pismo o ključnim zaključcima završnog izvješća koje je 10. listopada glavni promatrač u misiji EU-a za promatranje izbora uputio predsjedniku Mnangagwu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 17. siječnja 2019. o stanju u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o Zimbabveu od 24. srpnja 2018. i 18. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje doneseno nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i Afričke unije održanog 21. i 22. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće o praćenju o općem štrajku održanom od 14. do 16. siječnja 2019. i popratnim nemirima, koje je objavila Komisija za ljudska prava Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir izvješće zimbabveanske komisije za istragu o nasilnim izgredima koji su uslijedili nakon izbora 1. kolovoza,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 2. kolovoza 2018. o izborima u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu međunarodnih misija za promatranje usklađenih izbora u Zimbabveu od 2. kolovoza 2018. u kojoj se osuđuje pretjerana upotreba sile od strane policije i vojske kako bi ugušili prosvjedi,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu od 9. kolovoza 2018. delegacije EU-a, voditelja misija država članica EU-a u Harareu i voditelja misija Australije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država o represiji oporbe u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 22. siječnja 2018. tekućoj političkoj tranziciji u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/288 od 17. veljače 2017. o izmjeni Odluke 2011/101/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea(1),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

–  uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da narod Zimbabvea godinama trpi autoritarni režim na čelu s predsjednikom Mugabeom, koji je održavao vlast zahvaljujući korupciji, nasilju, izborima prepunima nepravilnosti i nemilosrdnom sigurnosnom aparatu;

B.  budući da su 30. srpnja 2018. u Zimbabveu održani prvi predsjednički i parlamentarni izbori nakon ostavke Roberta Mugabea u studenom 2017.; budući da su izbori zemlji pružili priliku da se prekine niz spornih izbora koji su bili obilježeni zlouporabom političkih i ljudskih prava i nasiljem pod pokroviteljstvom države;

C.  budući da je 3. kolovoza 2018. zimbabveanska izborna komisija (ZEC) proglasila Emmersona Mnangagwu pobjednikom predsjedničkih izbora s 50,8 % glasova u odnosu na od 44,3 % protivničkog kandidata Nelsona Chamisa; budući da je oporba odmah osporila rezultate za koje su tvrdili da su namješteni; budući da je Ustavni sud odbacio te optužbe zbog nedostatka dokaza i da je predsjednik Mnangagwa službeno ponovno imenovan na dužnost 26. kolovoza;

D.  budući da se u završnom izvješću misije EU-a za promatranje izbora navodi da podaci koje je iznio ZEC odražavaju brojne nepravilnosti i netočnosti te dovode u pitanje točnost i pouzdanost prikazanih brojki;

E.  budući da je dan nakon izbora zbog kašnjenja u objavi rezultata već došlo do izbijanja nasilja na prosvjedima koje je organizirala oporba, a uslijed čega je smrtno stradalo šest osoba, uz brojne ranjene; budući da su međunarodni promatrači, uključujući EU, osudili nasilje i prekomjernu uporabu sile od strane vojske i snaga unutarnje sigurnosti;

F.  budući da je 10. kolovoza 2018. Povjerenstvo Zimbabvea za ljudska prava u svojoj izjavi o usklađenim izborima i postizbornom okruženju potvrdilo da je vojska napala prosvjednike, izrazivši duboku zabrinutost zbog brutalnosti i nasilnog ponašanja policije te navodeći da su prekršena temeljna prava prosvjednika; budući da je Komisija pozvala vladu da uspostavi nacionalni dijalog;

G.  budući da je predsjednik Emmerson Mnangagwa na polaganju zakletve 26. kolovoza 2018. u Harareu obećao bolju, zajedničku budućnost za sve građane Zimbabvea, bez obzira na stranačku pripadnost, s vladom koja je predana ustavnim odredbama, učvršćivanju vladavine prava, načelu diobe vlasti, neovisnosti pravosuđa i politikama koje bi mogle privući domaći i strani kapital;

H.  budući da je u rujnu 2018. predsjednik Mnangagwa osnovao istražno povjerenstvo koje je u prosincu 2018. zaključilo da su prosvjede zbog kojih je došlo do znatne materijalne štete i ozljeda potaknule i organizirale sigurnosne snage i članovi Saveza Pokreta za demokratske promjene (Movement for Democratic Change – MDC) te da je raspoređivanje vojske opravdano i u skladu s Ustavom; budući da je oporba odbila to izvješće; budući da je povjerenstvo pozvalo na pokretanje istrage u okviru sigurnosnih snaga i na kazneni progon osoba koje su počinile zločine te preporučilo plaćanje naknade žrtvama;

I.  budući da su se političke napetosti drastično povećale od izbora, ozbiljno ugrožavajući demokratski napredak pokrenut toj zemlji;

J.  budući da su kolaps ekonomije, manjak pristupa socijalnim uslugama i porast cijena najosnovnijih proizvoda izazvali ljutnju kod građana; budući da je u Zimbabveu u razdoblju od 14. do 18. siječnja 2019. došlo do naglog porasta broja prosvjeda i demonstracija tijekom općeg štrajka u čitavoj zemlji na inicijativu Kongresa sindikata Zimbabvea (ZCTU) zbog povećanja cijena goriva od 150 %; budući da su prosvjedi također bili odgovor na sve veće siromaštvo, slabu ekonomiju i pad životnog standarda;

K.  budući da je, s obzirom na taj prosvjedni pokret, vlada 14. siječnja 2019. osudila „namjerni plan za potkopavanje ustavnog poretka” te je zajamčila da će „na odgovarajući način reagirati na urote kojima je cilj potkopavanje mira”;

L.  budući da je interventna policija odgovorila pretjeranim nasiljem i kršenjima ljudskih prava, uključujući korištenje bojnog streljiva, proizvoljna uhićenja, otmice, pretres zdravstvenih ustanova u kojima su liječene žrtve represije, brza i masovna suđenja uhićenim osobama, mučenje uhićenih osoba, slučajeve silovanja i uništavanje privatnih i javnih dobara;

M.  budući da je Komisija za ljudska prava koju je imenovala vlada objavila izvješće u kojem se navodi da su vojnici i policija koristili sustavno mučenje;

N.  budući da je od tada ubijeno 17 ljudi, a stotine su ranjene; budući da je oko tisuću osoba uhićeno, što podrazumijeva i djecu u dobi od 9 do 16 godina, a oko dvije trećine uhićenih osoba odbijen je zahtjev za jamčevinu; budući da su mnogi i dalje nezakonito pritvoreni te su navodno pretučeni i napadani dok su bili u pritvoru;

O.  budući da je iz dokaza vidljivo da je vojska u velikoj mjeri odgovorna za ubojstva, silovanja i oružane pljačke; budući da se stotine aktivista i oporbenih službenika još uvijek skriva;

P.  budući da su lokalni i međunarodni akteri, uključujući EU, u velikoj mjeri osudili reakciju vlade na prosvjede kao „nerazmjernu” i „prekomjernu”;

Q.  budući da se režim koristi prekidom telekomunikacija kao instrumentom kojim se sprječava koordinacija demonstracija organiziranih na društvenim mrežama; budući da su mobilne i fiksne telefonske linije, kao i internet i društvene mreže, u više navrata bili blokirani kako bi se onemogućili pristup informacijama i komunikacija te kako bi se prikrila masovna kršenja ljudskih prava koja se vlada spremala počiniti; budući da je Visoki sud Zimbabvea zaključio da je primjena Zakona o presretanju komunikacijskih kanala kako bi se obustavila komunikacija preko interneta nezakonita;

R.  budući da su vlasti organizirale masovne potrage za prosvjednicima od vrata do vrata, odvodeći mirne prosvjednike, borce za ljudska prava, političke aktiviste, istaknute vođe civilnog društva i njihove rođake iz njihovih domova;

S.  budući da su susjedne zemlje kao što je Južna Afrika postale odredište u koje građani Zimbabvea bježe od političkog ugnjetavanja i gospodarskih poteškoća;

T.  budući da policija kontinuirano zloupotrebljava postojeće zakone, kao što je Zakon o javnom redu i sigurnosti (Public Order and Security Act, POSA), kako bi opravdala pritisak na članove oporbe i aktiviste za ljudska prava te zabranila zakonite i mirne prosvjede;

U.  budući da je statistika Zimbabvea u pogledu ljudskih prava i demokracije jedna od najnižih na svijetu; budući da su građani Zimbabvea i borci za ljudska prava i dalje žrtve napada, govora mržnje, kampanja ocrnjivanja, zastrašivanja i uznemiravanja te da su zabilježena redovita izvješća o mučenju;

V.  budući da je predsjednik pozvao na nacionalni dijalog koji je započeo 6. veljače i pozvao sve političke stranke da sudjeluju, no glavna oporbena stranka Pokret za demokratsku promjenu (MDC) odbila je sudjelovati;

W.  budući da je Zimbabve potpisnik Sporazuma iz Cotonoua, čijim se člankom 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

1.  ističe svoju jednoglasnu želju da Zimbabve postane miroljubiva, demokratska i prosperitetna država u kojoj se prema svim građanima postupa dobro i jednako, u skladu sa zakonom, i u kojoj organi države djeluju u ime građana, a ne protiv njih;

2.  oštro osuđuje nasilje tijekom nedavnih prosvjeda u Zimbabveu; čvrsto vjeruje da su mirni prosvjedi dio demokratskog procesa i da se reagiranje uz prekomjernu uporabu sile mora izbjegavati u svim okolnostima;

3.  poziva predsjednika Mnangagwa da ostane vjeran svojim inauguracijskim obećanjima, da brzo preuzme kontrolu nad situacijom te da Zimbabve ponovno usmjeri na put pomirenja, poštovanja demokracije i vladavine prava;

4.  potiče vlasti Zimbabvea da odmah prekinu zlostavljanje koje provode sigurnosne snage te da brzo i nepristrano istraže sve navode o prekomjernoj uporabi sile koju koriste policija i državni službenici kako bi se utvrdili slučajevi pojedinačne odgovornosti i zajamčilo preuzimanje odgovornosti za počinjena djela; podsjeća na to da se ustavom Zimbabvea predviđa osnivanje neovisnog tijela za istrage pritužbi o povredama dužnosti od strane policije i vojske, no da ga vlada tek treba uspostaviti;

5.  potiče vladu Zimbabvea da hitno povuče sve vojno osoblje i paravojnu skupinu mladih razmještene diljem zemlje, koji teroriziraju građane jasno kršeći Ustav Zimbabvea;

6.  smatra da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključni elementi svake demokracije; naglašava da je izražavanje mišljenja na nenasilan način ustavno pravo svih građana Zimbabvea te podsjeća vlasti na njihovu obvezu da štite pravo svih građana na prosvjedovanje protiv sve gorih socijalnih i ekonomskih uvjeta u zemlji; poziva vladu da stane na kraj ciljanom progonu vođa i članova Kongresa sindikata Zimbabvea;

7.  ističe temeljnu ulogu oporbe u demokratskom društvu;

8.  apelira na vlasti Zimbabvea da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu sve političke zatvorenike;

9.  poziva vladu Zimbabvea da odmah zaustavi uznemiravanje i kriminalizaciju aktera civilnog društva i prizna legitimnu ulogu boraca za ljudska prava;

10.  traži od vlade Zimbabvea da djeluje u skladu s odredbama Deklaracije UN-a o borcima za ljudska prava i međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava koje je Zimbabve ratificirao;

11.  duboko je zabrinut zbog prijavljenih slučajeva kršenja zakonitog postupka njegovim ubrzavanjem i provođenjem masovnih suđenja; ustraje u tome da pravosuđe mora poštovati vladavinu prava i zajamčiti da se njegova neovisnost i pravo na pošteno suđenje poštuju u svim okolnostima; osuđuje sva uhićenja provedena bez iznošenja optužbi;

12.  poziva vlasti Zimbabvea da poduzmu brze, temeljite, nepristrane i neovisne istrage o navodnim kršenjima i povredama ljudskih prava, uključujući silovanje i seksualno nasilje koje provode sigurnosne snage, te da odgovorne privedu pravdi; zahtijeva da se žrtvama takvog seksualnog nasilja omogući pristup zdravstvenim uslugama bez straha od odmazde;

13.  osuđuje isključivanje interneta koje je vlastima omogućilo da prikriju kršenja ljudskih prava koja su počinile vojne snage i unutarnje sigurnosne snage te ometaju neovisno izvještavanje i dokumentiranje kršenja tijekom isključenja i neposredno nakon izbora; naglašava da je pristup informacijama pravo koje vlasti moraju poštovati u skladu sa svojim ustavnim i međunarodnim obvezama;

14.  osuđuje zloupotrebu Zakona o javnom redu i sigurnosti i njegovu restriktivnu prirodu te poziva vlasti Zimbabvea da usklade zakonodavstvo s međunarodnim standardima za zaštitu i promicanje ljudskih prava;

15.  izražava posebnu zabrinutost zbog ekonomske i socijalne situacije u Zimbabveu; podsjeća da su glavni problemi te zemlje siromaštvo, nezaposlenost te kronična pothranjenost i glad; smatra da se ti problemi mogu riješiti samo provedbom ambicioznih politika u području zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva i poljoprivrede;

16.  poziva sve političke aktere na primjenu odgovornosti i suzdržanosti, a napose da se suzdrže od poticanja na nasilje;

17.  podsjeća vladu Zimbabvea da je podrška Europske unije i njezinih država članica u kontekstu Sporazuma iz Cotonoua, te trgovine, razvoja i gospodarske pomoći uvjetovana njegovim poštovanjem vladavine prava i međunarodnih konvencija i ugovora čiji je potpisnik;

18.  podsjeća na to da dugoročna potpora ovisi o sveobuhvatnim reformama, a ne samo obećanjima; poziva na to da se europska suradnja sa Zimbabveom temelji na vrijednosti i da bude čvrsta u pogledu zauzimanja stava prema vlastima Zimbabvea;

19.  potiče vladu da odmah provede preporuke koje je u klimi poslijeizbornog nasilja sastavila istražna komisija, posebno one u vezi s promicanjem političke tolerancije i odgovornog vodstva te uspostavom nacionalnog dijaloga koji se provodi na vjerodostojan, uključiv, transparentan i odgovoran način;

20.  prima na znanje volju vlade da ispuni obveze u pogledu reformi; naglašava, međutim, da te reforme trebaju biti i političke i gospodarske; potiče vladu, oporbu, predstavnike civilnog društva i vjerske vođe da se ravnopravno uključe u nacionalni dijalog u okviru kojeg se poštuju i štite ljudska prava;

21.  poziva vladu da u potpunosti provede preporuke misije EU-a za promatranje izbora, posebno u vezi s vladavinom prava i uključivim političkim okruženjem; ističe deset prioritetnih preporuka koje je utvrdila misija EU-a za promatranje izbora i koje su iznesene u pismu glavnog promatrača od 10. listopada 2018., koje je upućeno predsjednika Mnangagwi, a kojima se u prvom redu žele stvoriti jednaki uvjeti za sve političke stranke, osigurati jasniji i koherentan pravni okvir, osnažiti Izborno povjerenstvo Zimbabvea kako bi postalo uistinu neovisno i transparentno, čime bi se vratilo povjerenje u izborni proces, zajamčiti da se jačanjem neovisnosti izbornog povjerenstva ono oslobodi nadzora vlade pri odobravanju svojih propisa te stvoriti uključiviji izborni postupak;

22.  poziva izaslanstvo EU-a i veleposlanstva država članica EU-a u Zimbabveu da nastave pomno pratiti razvoj situacije u zemlji i da koriste sve odgovarajuće alate kako bi pružili podršku borcima za ljudska prava, organizacijama civilnog društva i sindikatima, da promiču ključne elemente Sporazuma iz Cotonoua i da podrže prodemokratske pokrete;

23.  poziva EU da pojača politički dijalog sa Zimbabveom u području ljudskih prava na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua;

24.  poziva Europsko vijeće da preispita svoje mjere ograničavanja protiv pojedinaca i subjekata u Zimbabveu, uključujući mjere čije je provođenje u svjetlu preuzimanja odgovornosti za nedavno nasilje u državi trenutačno odgođeno;

25.  potiče međunarodnu zajednicu, posebno Južnoafričku razvojnu zajednicu i Afričku uniju, da Zimbabveu pruže aktivniju pomoć u pronalasku održivog demokratskog rješenja za trenutačnu krizu;

26.  potiče susjedne zemlje da poštuju odredbe međunarodnog prava i zaštite one koji bježe od nasilja u Zimbabveu tako da im prije svega u dogledno vrijeme pruže azil;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama zemalja Južnoafričke razvojne zajednice i Afričke unije te glavnom tajniku Commonwealtha.

(1) SL L 42, 18.2.2017., str. 11.


Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
PDF 138kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o borcima za prava žena u Saudijskoj Arabiji (2019/2564(RSP))
P8_TA(2019)0117RC-B8-0111/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Saudijskoj Arabiji, osobito rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi(1), rezoluciju od 12. veljače 2015. o slučaju g. Raifa Badawija u Saudijskoj Arabiji(2), rezoluciju od 8. listopada 2015. o slučaju Alija Muhameda al-Nimra(3), rezoluciju od 31. svibnja 2018. o položaju boraca za prava žena u Saudijskoj Arabiji(4) te rezoluciju od 25. listopada 2018. o ubojstvu novinara Džemala Hašogdžija u saudijskom konzulatu u Istanbulu(5),

–  uzimajući u obzir izjavu od 29. svibnja 2018. glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o nedavnim uhićenjima u Saudijskoj Arabiji, kao i njegovu izjavu od 31. srpnja 2018. o proizvoljnom pritvaranju boraca i aktivista za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, među ostalim i aktivista za prava žena,

–  uzimajući u obzir izjavu nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a od 12. listopada 2018., u kojoj se poziva na hitno oslobođenje svih boraca za prava žena,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava iz prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir da je Saudijska Arabija članica Vijeća UN-a za ljudska prava i Komisije UN-a o statusu žena, kao i, od siječnja 2019., Izvršnog vijeća te Komisije,

–  uzimajući u obzir govor povjerenika Christosa Stylianidesa u ime potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku tijekom rasprave u Europskom parlamentu od 4. srpnja 2017. o izboru Saudijske Arabije za članicu Komisije UN-a o statusu žena,

–  uzimajući u obzir uvodni govor potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice na 5. ministarskom sastanku EU-a i Lige arapskih država, i njezine riječi: „smatram da suradnja između Europe i arapskog svijeta nikad nije bila ovako važna, ali i potrebna”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena od 9. ožujka 2018. o kombiniranom trećem i četvrtom periodičnom izvješću o Saudijskoj Arabiji,

–  uzimajući u obzir izvješće Povjerenstva za preispitivanje odluka o pritvoru o aktivistima za prava žena koji su pritvoreni u Saudijskoj Arabiji,

–  uzimajući u obzir Prijedlog zakona protiv uznemiravanja, koji je 28. svibnja 2018. usvojila Savjetodavna skupština Saudijske Arabije,

–  uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Saudijske Arabije iz studenog 2018.,

–  uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2018. organizacije Reporteri bez granica, prema kojemu je Saudijska Arabija 169. od 180 zemalja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir da je 2015. saudijskom blogeru Raifu Badawiju dodijeljena Nagrada Saharov za slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su aktivisti koje su saudijske vlasti uhitile zbog aktivizma za prava žena i dalje pritvoreni bez optužnice; budući da su među spomenutima aktivistkinje za prava žena Loujain al-Hathloul, Aziza al-Yousef, Eman al-Nafjan, Nouf Abdulaziz, Mayaa al-Zahrani, Samar Badawi, Nassima al-Sada, Shadan al-Anezi, Abir Namankani, Amal al-Harbi i Hatoon al-Fassi, kao i muškarci koji podupiru taj pokret, među ostalim Mohammed al-Rabea; budući da su ti aktivisti poznati po svojoj kampanji protiv zabrane vožnje za žene i za ukidanje sustava muškog skrbništva; budući da su uhićeni neposredno prije očekivanog ukidanja zabrane vožnje za žene 24. lipnja 2018.; budući da će nekima od njih navodno suditi specijalizirani kazneni sud, prvotno osnovan kako bi se sudilo osobama pritvorenima zbog kaznenih djela povezanih s terorizmom;

B.  budući da se borkinja za ljudska prava Israa al-Ghomgham, iz regije Qatif, i dalje nalazi u proizvoljnom pritvoru; budući da je nedavno povučena smrtna kazna koja joj je izrečena, no da su protiv nje i dalje na snazi neutvrđene optužbe; budući da postoje razlozi za zabrinutost zbog fizičkog i mentalnog stanja Israe al-Ghomgham;

C.  budući da su, prema navodima, saudijski ispitivači mučili, uznemiravali i seksualno zlostavljali barem tri aktivistkinje pritvorene u svibnju 2018.; budući da je članovima obiteljima aktivistkinja, primjerice roditeljima Loujain al-Hathloul, izrečena zabrana putovanja;

D.  budući da je Ministarstvo medija Saudijske Arabije odbacilo optužbe o mučenju pritvorenika kao neutemeljene;

E.  budući da je Loujain al-Hathloul u pritvoru od ožujka 2018. nakon što je prisustvovala sjednici Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena u vezi s pregledom stanja u Saudijskoj Arabiji; budući da je između svibnja i rujna 2018. boravila u samici, te je, prema navodima njezinih roditelja, tada bila i žrtva mučenja;

F.  budući da je nakon objave navoda o njezinu mučenju izaslanstvo Saudijskog povjerenstva za ljudska prava posjetilo Loujain al-Hathloul; budući da nisu mogli zajamčiti njezinu zaštitu; budući da ju je nakon toga posjetio i javni tužitelj kako bi zabilježio njezino svjedočanstvo;

G.  budući da je Loujain al-Hathloul nominirana za Nobelovu nagradu za mir za 2019.;

H.  budući da u Saudijskoj Arabiji i dalje vrijede najstroža ograničenja za žene, unatoč nedavnim reformama koje je vlada provela za promicanje prava žena u sektoru zapošljavanja; budući da je saudijski politički i društveni sustav i dalje diskriminatoran, te su žene zbog njega građani drugog reda, ne dopušta slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja te ozbiljno diskriminira mnogobrojnu stranu radnu snagu u zemlji i oštro suzbija svako neslaganje;

I.  budući da Saudijska Arabija ima niz diskriminirajućih zakona, posebno pravne odredbe koje se odnose na osobni status, položaj radnica migranata, Zakonik o civilnom statusu, Zakon o radu, Zakon o državljanstvu i sustav muškog skrbništva, prema kojemu žene mogu ostvariti većinu svojih prava iz konvencije CEDAW tek nakon što to odobri muški skrbnik;

J.  budući da je u okviru sustava muškog skrbništva saudijskim ženama uskraćena i najosnovnija kontrola nad njihovim životima; budući da su i dalje na snazi diskriminirajući zakoni povezani s brakom i razvodom, te da su žene zakonski obvezne zatražiti dopuštenje muškog skrbnika za upis u visoko obrazovanje, traženje posla, putovanje ili brak; budući da saudijske žene u braku sa strancima, za razliku od muškaraca, ne mogu prenijeti svoje državljanstvo svojoj djeci ili supružnicima;

K.  budući da je opća zadrška Saudijske Arabije u pogledu konvencije CEDAW prema mišljenju Odbora za uklanjanje diskriminacije žena nespojiva s ciljem i namjenom Konvencije i u skladu s njezinim člankom 28. nedopuštena;

L.  budući da su, otkad je u lipnju 2017. na vlast stupio prijestolonasljednik Mohammed bin Salman al-Saud, mnogi aktivni borci za ljudska prava, aktivisti i kritičari proizvoljno pritvoreni ili nepravedno osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja;

M.  budući da je plan reforme Vizija 2030., usmjeren na gospodarsku i društvenu preobrazbu zemlje, među ostalim na temelju osnaživanja žena, trebao biti istinska prilika za saudijske žene da osiguraju svoju pravnu emancipaciju, što je ključno za potpuno uživanje prava u skladu s CEDAW-om; no budući da je nedavni val uhićenja i navodnog mučenja aktivista za prava žena u suprotnosti s tim ciljem i može skrenuti pozornost s plana reformi; budući da programu Vizija 2030. nedostaje odgovarajući pravni okvir;

N.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska i medija, na internetu i izvan njega, ključni preduvjeti i katalizatori za demokratizaciju i reformu te bitni za nadzor vlasti;

O.  budući da je Saudijska Arabija među vodećim zemljama svijeta u pogledu broja pogubljenja; budući da je između 2014. i 2017. prosječan godišnji broj pogubljenja iznosio barem 126; budući da vlasti izriču smrtnu kaznu za nenasilna kaznena djela, kao što su krijumčarenje droga, izdaja i preljub; budući da je apostazija, koja prema međunarodnom pravu ne bi trebala biti kriminalizirana, također dovela do primjene smrtne kazne;

P.  budući da indeks ljudskog razvoja UN-a za 2018. za Saudijsku Arabiju iznosi 0,853 te da se u skladu s tim zemlja nalazi na 39. mjestu među 188 zemalja i teritorija; budući da indeks rodne nejednakosti UN-a za 2017. za Saudijsku Arabiju iznosi 0,234 te da se zemlja nalazi na 39. mjestu među 189 zemalja; budući da indeks rodnog razvoja UN-a za Saudijsku Arabiju iznosi 0,877 (39. zemlja na svijetu);

1.  snažno osuđuje pritvaranje borkinja za ljudska prava, koje su vodile kampanju za ukidanje zabrane vožnje za žene, kao i svih miroljubivih boraca za ljudska prava, novinara, pravnika i aktivista, te izražava nevjericu zbog vjerodostojnih navoda o sustavnom mučenju više njih, među ostalim Loujain al-Hathloul;

2.  poziva saudijske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode spomenute borce za prava žena kao i sve borce za ljudska prava, pravnike, novinare i druge zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i mirnog djelovanja u području ljudskih prava, te da omoguće međunarodnim neovisnim promatračima da se sastanu sa zadržanim borkinjama za ljudska prava;

3.  poziva saudijske vlasti da pritvorenicima olakšaju pristup neovisnim liječnicima; ističe da se prema svim pritvorenicima, uključujući i borce za ljudska prava, mora postupati u skladu sa skupom načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora koji je usvojen Rezolucijom 43/173 Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1988.;

4.  ustraje u tome da bi neovisni promatrači trebali obuhvaćati promatrače iz Delegacije EU-a u Saudijskoj Arabiji ili institucija EU-a, kao i mandatare UN-a u području ljudskih prava, primjerice posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje i ostalo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, ili međunarodne nevladine organizacije;

5.  ustraje u tome da saudijske vlasti okončaju sve oblike uznemiravanja, među ostalim i na pravosudnoj razini, usmjerene protiv Loujain al-Hathloul Azize Al-Yousef, Eman al-Nafjan, Nouf Abdulaziz, Maye al-Zahrani, Samar Badawi, Nassime al-Sada, Shadan al-Anezi, Abir Namankani, Amal al-Harbi, Hatoon al-Fassi, Isre Al-Ghomgham, Mohammeda al-Rabea te svih ostalih boraca za ljudska prava u zemlji kako bi mogli nastaviti s radom bez neopravdanih prepreka i straha od odmazde protiv njih i njihovih obitelji;

6.  osuđuje aktualnu represiju nad borcima za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji i njihovo mučenje, uključujući borce za prava žena, kojom se potkopava vjerodostojnost procesa reforme u toj zemlji; osuđuje neprestanu i sustavnu diskriminaciju žena i djevojčica u Saudijskoj Arabiji;

7.  poziva Saudijsku Arabiju da javno zajamči sigurnost svih pritvorenih aktivista, da pritvorenim ženama omogući pristup odvjetnicima i članovima obitelji, da pruži dokaze o njihovoj dobrobiti i pusti one pritvorene samo zbog miroljubivog zalaganja za reforme;

8.  odaje počast i izražava podršku saudijskim borcima za prava žena koji se zalažu za jednako i pošteno postupanje u svojem društvu, kao i onima koji su stali u obranu ljudskih prava bez obzira na poteškoće s kojima se suočavaju;

9.  duboko je zabrinut zbog raširenosti rodno uvjetovanog nasilja u Saudijskoj Arabiji, koje se i dalje ne prijavljuje i ne dokumentira u dovoljnoj mjeri, a opravdava se nazadnim razlozima kao što je potreba da se žene discipliniraju pod skrbništvom muškaraca; potiče vlasti Saudijske Arabije da donesu sveobuhvatno zakonodavstvo za konkretno definiranje i kriminalizaciju svih oblika rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, osobito genitalnog sakaćenja žena, silovanja, uključujući i silovanje u braku, seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te da uklone sve prepreke s kojima se žene suočavaju kad je riječ o pristupu pravosuđu; izražava duboku zabrinutost zbog navoda o raširenoj praksi dječjih brakova;

10.  žali zbog postojanja sustava muškog skrbništva u kojem se još uvijek u mnogim područjima očekuje odobrenje muškog skrbnika, primjerice kad je riječ o međunarodnim putovanjima, pristupu uslugama zdravstvene zaštite, odabiru boravišta, braku, podnošenju pritužbi u okviru pravosudnog sustava i napuštanju državnih skloništa za zlostavljane žene ili prihvatnih centara; ističe da taj sustav odražava duboko ukorijenjen patrijarhalni sustav koji prevladava u zemlji; potiče vladu Saudijske Arabije da odmah ukine sustav muškog skrbništva i stavi izvan snage druge zakone kojima se diskriminiraju žene i djevojčice;

11.  primjećuje nedavno donošenje zakona na temelju kojeg se saudijske žene u obliku SMS poruke može obavijestiti o razvodu kako bi ih se zaštitilo od razvoda braka bez njihova znanja; naglašava da se tim zakonom nikako ne uzima u obzir činjenica da se saudijske žene mogu razvesti samo u iznimno malom broju slučajeva, primjerice uz suglasnost njihova supruga ili ako im je suprug naudio;

12.  izražava zabrinutost zbog internetskih usluga koje održava vlada pomoću kojih muški skrbnici mogu pratiti žene, određivati kada i kako mogu prijeći saudijsku granicu i primati SMS poruke u stvarnom vremenu kada putuju;

13.  pozdravlja ukidanje zabrane vožnje za žene u Saudijskoj Arabiji u okviru programa „Vizija 2030.”;

14.  poziva saudijske vlasti na reviziju Zakona o udrugama i zakladama iz prosinca 2015. kako bi se aktivisticama omogućilo da se organiziraju te slobodno i samostalno djeluju bez neopravdanog uplitanja vlasti; također poziva na reviziju Zakona o borbi protiv terorizma, Zakona o borbi protiv kiberkriminaliteta i Zakona o tisku i tiskovinama, koji se opetovano koriste za kazneni progon boraca za ljudska prava, te svih diskriminatornih propisa prisutnih u pravnom sustavu, uključujući područja poput nasljeđivanja;

15.  poziva saudijske vlasti da ratificiraju Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, da povuku zadršku u pogledu Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i da ratificiraju fakultativni protokol uz tu konvenciju kako bi saudijske žene u potpunosti uživale prava osigurana Konvencijom, kao i da ukinu dječje brakove, prisilne brakove i obvezna pravila odijevanja za žene; poziva Saudijsku Arabiju da uputi trajni poziv predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava da posjete zemlju;

16.  ističe da je uživanje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja zaštićeno u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima; poziva saudijske vlasti da omoguće postojanje neovisnog tiska i medija na internetu i izvan njega te da svim stanovnicima Saudijske Arabije zajamče slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu ograničenja nametnuta borcima za ljudska prava koja im zabranjuju istupe u društvenim i međunarodnim medijima;

17.  poziva saudijske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju; poziva na preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da se na suđenjima koja im prethode poštuju međunarodni standardi;

18.  preporučuje da se u Saudijsku Arabiju pošalje ad hoc izaslanstvo Pododbora za ljudska prava (DROI) i Odbora za prava žena i jednakost spolova (FEMM) prije kraja trenutačnog mandata koja bi posjetila zatvorene žene i održala potrebne sastanke sa saudijskim vlastima;

19.  prima na znanje angažman Saudijske Arabije i potiče daljnji dijalog;

20.  žali zbog neučinkovitih izjava Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i država članica o slučajevima braniteljica ljudskih prava u pritvoru od svibnja 2018.;

21.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije, ESVD i države članice da u svojim dijalozima sa saudijskim vlastima spominju slučajeve Loujain al-Hathloul, Eman al-Nafjan, Azize al-Yousef, Samar Badawi, Nassime al-Sada i svih ostalih boraca za ljudska prava i da zahtijevaju njihovo oslobađanje; ustraje u tome da diplomati EU-a, u očekivanju njihova oslobađanja, pozivaju saudijske vlasti da zajamče njihovu sigurnost i da u potpunosti provedu istrage o izvješćima o mučenju;

22.  poziva Komisiju i Parlament da razmotre nedostatak popisa Saudijske Arabije u okviru registra transparentnosti EU-a;

23.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije, ESVD i države članice da u svojim dijalozima sa saudijskim vlastima spominju slučajeve Isre al-Ghomgham, njezina supruga Mouse al-Hashima i njihovih četiriju suoptuženika Ahmeda al-Matrooda, Alija Ouwaishera, Khalida al-Ghanima i Mujtabe al-Muzain i svih ostalih boraca za ljudska prava i da zahtijevaju njihovo oslobađanje; nadalje poziva na to da se razgovara o predmetu šeika Salmana al-Awde sastavi te da se zahtijeva njegovo puštanje na slobodu;

24.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i države članice da uspostave jedinstveno stajalište u pogledu boraca za prava žena u Saudijskoj Arabiji koji su pritvoreni od svibnja 2018. kako bi se osiguralo da se europske diplomatske službe u Saudijskoj Arabiji sustavno koriste mehanizmima predviđenima u Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava, uključujući javne izjave, diplomatske postupke, praćenje suđenja i posjete zatvorima;

25.  poziva na podnošenje rezolucije Europskog parlamenta o položaju boraca za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji; na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava; poziva EU da na sljedećem sastanku Vijeća za ljudska prava te na zasjedanju Komisije za položaj žena upozori na pitanje članstva država s upitnom situacijom u pogledu poštovanja ljudskih prava, među ostalim i u pogledu poštovanja prava žena i ravnopravnosti spolova; poziva EU da na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava predloži imenovanje posebnog izvjestitelja za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji;

26.  poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave daljnje bičevanje Raifa Badawija te da ga odmah i bezuvjetno puste iz pritvora; ustraje u tome da svi viši predstavnici EU-a, osobito potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i svi povjerenici sustavno spominju slučaj Raifa Badawija u svojim kontaktima sa svojim saudijskim pandanima te traže da se sastanu s njim tijekom posjeta toj zemlji; obvezuje se da će ulagati više napora u podržavanje njegova puštanja na slobodu; poziva svojeg predsjednika da putuje u Rijad kako bi o slučaju dobitnika Nagrade Saharov razgovarao izravno s vlastima;

27.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, ESVD i države članice da osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava te da povećaju potporu borcima za ljudska prava i njihovu zaštitu, osobito kad je riječ o ženama koje se bore za ljudska prava; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izvijesti o aktualnom stanju vojne i sigurnosne suradnje država članica EU-a sa saudijskim režimom;

28.  ponovno poziva Vijeće da postigne zajedničko stajalište kako bi cijela Europska unija uvela embargo na oružje Saudijskoj Arabiji i da poštuje Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP(6); poziva na uvođenje embarga na izvoz nadzornih sustava i druge robe s dvojnom namjenom koja se u Saudijskoj Arabiji može koristiti za represiju njezinih građana, uključujući borkinje za ljudska prava; zabrinut je zbog korištenja tog oružja i tehnologije kibernadzora od strane saudijskih vlasti; podsjeća države članice da je njihovo stalno trgovanje oružjem sa Saudijskom Arabijom protivno zajedničkom stajalištu EU-a o izvozu oružja; poziva ESVD da predloži, a Vijeće da usvoji, primjenu ograničenih mjera protiv Saudijske Arabije kao odgovor na kršenja ljudskih prava, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza;

29.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da nastave s dijalogom sa Saudijskom Arabijom o ljudskim pravima, temeljnim slobodama i zabrinjavajućoj ulozi te zemlje u regiji; izražava svoju spremnost za konstruktivan i otvoren dijalog sa saudijskim vlastima, među ostalim i s parlamentarnim zastupnicima, o provedbi njihovih međunarodnih obveza u području ljudskih prava; poziva na razmjenu stručnih znanja o pravosudnim i pravnim pitanjima kako bi se učvrstila zaštita individualnih prava u Saudijskoj Arabiji;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, Komisiji za položaj žena, vladama i parlamentima država članica EU-a, Vijeću UN-a za ljudska prava, Njegovu Veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu al Saudu, princu Mohammadu bin Salmanu Al Saudu, Vladi Kraljevine Saudijske Arabije i glavnom tajniku Centra za nacionalni dijalog Kraljevine Saudijske Arabije.

(1) SL C 378, 9.11.2017., str. 64.
(2) SL C 310, 25.8.2016., str. 29.
(3) SL C 349, 17.10.2017., str. 34.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0232.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0434.
(6) Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme, SL L 335, 13.12.2008., str. 99.


Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu ***I
PDF 252kWORD 77k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu (COM(2018)0373 – C8-0228/2018 – 2018/0198(COD))
P8_TA(2019)0118A8-0414/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0373),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 175. stavak treći Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0228/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018 ... (2),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenja Švedskog parlamenta podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0414/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu

P8_TC1-COD(2018)0198


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  U članku 175. trećem podstavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđene su posebne mjere koje je potrebno utvrditi izvan fondova koji su predmet prvog stavka tog članka, kako bi se ostvarili ciljevi socijalne i gospodarske kohezije predviđeni UFEU-om. Skladni razvoj cjelokupnog područja Unije i veća gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija podrazumijevaju jačanje teritorijalne suradnje. Stoga je primjereno donijeti mjere koje su potrebne za poboljšanje uvjeta za provedbu mjera teritorijalne suradnje.

(2)  U članku 174. UFEU-a priznaju se izazovi s kojima se suočavaju granične regije i predviđeno je da bi im Unija trebala posvetiti posebnu pozornost kada razvija i provodi mjere koje vode jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije. Budući da se povećao broj kopnenih i morskih granica, Unija i njezini neposredni susjedi u Europskom udruženju slobodne trgovine („EFTA”) imaju 40 unutarnjih kopnenih granica.

(2a)   Kako bi se poboljšao život građana u prekograničnim regijama uz morske granice ili u prekograničnim regijama između država članica i trećih zemalja, primjena ove Uredbe i upotreba mehanizma za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka trebala bi se proširiti na sve prekogranične regije Unije, poštujući pritom pravo Unije. [Am. 1]

(3)  U svojoj Komunikaciji „Poticanje rasta i kohezije u graničnima regijama EU-a”(6) („Komunikacija o graničnim regijama”) Komisija navodi da su se regije uz unutarnje granice proteklih desetljeća zahvaljujući europskoj integraciji preobrazile iz rubnih područja u područja u kojima se bilježi rast i nude nove mogućnosti. Dovršetak jedinstvenog tržišta 1992. potaknuo je produktivnost Unije i smanjio troškove u EU-u jer su ukinute carinske formalnosti, uvedena su usklađena ili uzajamno priznata tehnička pravila te su zbog tržišnog natjecanja snižene cijene; trgovina unutar EU-a povećala se za 15 % tijekom 10 godina; ostvaren je dodatan rast te je stvoreno 2,5 milijuna dodatnih radnih mjesta.

(4)  U Komunikaciji o graničnim regijama navedeni su i dokazi o činjenici da u graničnim regijama još uvijek postoji niz pravnih prepreka, posebno onih povezanih sa zdravstvenim uslugama, propisima radnog prava, porezima, razvojem poduzetništva te prepreke povezane s razlikama u upravnim kulturama i nacionalnim pravnim okvirima. Ni financiranje u okviru europske teritorijalne suradnje ni institucionalna potpora Europskim grupacijama za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi) nisu sami po sebi dostatni za uklanjanje tih ograničenja koja čine stvarne prepreke djelotvornoj suradnji.

(5)  Programima u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, koji je poznat pod nazivom „Interreg”(7) od 1990. se pruža potpora programima prekogranične suradnje u graničnim regijama Unije, uključujući u onima sa zemljama EFTA-e. U okviru Interrega financirale su se tisuće projekata i inicijativa koje su pridonijele europskoj integraciji. Glavna postignuća Interrega uključuju: povećano povjerenje, veću povezanost, poboljšano stanje okoliša, bolje zdravlje i gospodarski rast. Interreg je financiranjem projekata „od građana za građane”, ulaganjem u infrastrukturu i podupiranjem inicijativa za institucijsku suradnju doveo do znatnog napretka u graničnim regijama i pridonio je njihovoj preobrazbi. Sredstvima u okviru Interrega pružala se potpora i suradnji na određenim morskim granicama. Međutim, pravne prepreke znatno su manji problem za morske granične regije jer tamo nije fizički moguće svakodnevno ili jednom tjedno prelaziti granicu zbog posla, obrazovanja i osposobljavanja, kupovine, uporabe objekata i usluga od općeg gospodarskog interesa ili njihove kombinacije ili zbog brzih hitnih intervencija.

(6)  Financijska potpora prekograničnoj suradnji u okviru Interrega dopunjena je EGTS-ovima koji su uspostavljeni od 2006. Uredbom (EU) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Međutim, u skladu s člankom 7. stavkom 4. prvim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1082/2006, EGTS-ovi ne mogu izvršavati zakonske ovlasti za rješavanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu.

(7)  U Komunikaciji o graničnim regijama Komisija se, među ostalim mjerama, pozvala na inicijativu pokrenutu tijekom luksemburškog predsjedništva 2015.: više država članica razmatra korisnosti novog instrumenta za pojednostavnjenje prekograničnih projekata kojim bi se na dobrovoljnoj osnovi i uz suglasnost nadležnih tijela omogućilo da se pravila jedne države članice primjenjuju u susjednoj državi članici. To bi se primjenjivalo na određeni vremenski ograničen projekt ili mjeru koje su pokrenula lokalna ili regionalna tijela, a odvijaju se u graničnoj regiji.

(8)  Iako već postoji niz učinkovitih mehanizama za prekograničnu suradnju na međuvladinoj, regionalnoj i lokalnoj razini u određenim regijama Unije, njima nisu obuhvaćene sve granične regije u Uniji. Stoga je, kako bi se postojeći sustavi dopunili, nužno uspostaviti dobrovoljni mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u graničnim regijama („Mehanizam”), ali time se ne dovodi u pitanje uspostava drugih usporedivih mehanizama u skladu s konkretnim potrebama na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. [Am. 2]

(9)  U potpunosti poštujući ustavno i institucionalno ustrojstvo država članica, uporaba Mehanizma trebala bi biti je dobrovoljna u pogledu onih graničnih regija u određenim državama članicama u kojima drugi učinkoviti mehanizam već postoji ili bi se mogao uspostaviti sa susjednom državom članicom. Trebao bi se sastojati od dvije mjere: potpisivanja i sklapanja Europske prekogranične obveze („obveza”) ili potpisivanja Europske prekogranične izjave („izjava”). Države članice trebale bi biti u mogućnosti odabrati instrument koji smatraju korisnijim. [Am. 3]

(9a)   Nadležna tijela uključenih država članica, zemalja, subjekata ili regija trebala bi, u skladu sa svojim ustavnim i pravno utvrđenim posebnim nadležnostima, donijeti predloženo pravno ad hoc rješenje prije sklapanja i potpisivanja obveze ili potpisivanja izjave u skladu s ovom Uredbom. [Am. 4]

(10)  Obveza bi trebala biti samoizvršna, što znači da se u skladu sa sklapanjem obveze određene pravne odredbe jedne države članice primjenjuju na državnom području susjedne države članice. Trebalo bi biti prihvatljivo i da države članice mogu donijeti zakonodavni akt kojim će se dopustiti sklapanje obveze kako bi se spriječilo da tijelo koje nije zakonodavno tijelo odstupa od nacionalnog zakonodavstva koje je službeno donijelo zakonodavno tijelo te protivno pravnoj jasnoći i transparentnosti ili oboje.

(11)  Za izjavu bi svejedno bio potreban zakonodavni postupak u državi članici. Tijelo koje sklapa izjavu trebalo bi dati službenu izjavu da će do određenog roka pokrenuti zakonodavni postupak koji je nužan za izmjenu primjenjivog nacionalnog prava i primjenu, na temelju izričitog odstupanja, prava susjedne države članice kako bi se uklonile prepreke za provedbu zajedničkih prekograničnih projekata. [Am. 5]

(12)  S pravnim se preprekama većinom susreću osobe koje obavljaju interakciju na kopnenim granicama, kao što su prekogranični radnici, jer građani svakodnevno ili tjedno prelaze granice. Kako bi se utjecaj ove Uredbe usredotočio na regije koje su najbliže granici i u kojima postoji najviši stupanj integracije i interakcije između susjednih država članica, ona bi se trebala primjenjivati na prekogranične regije u smislu državnog područja obuhvaćenog susjednim graničnim regijama s kopnenim ili morskim granicama u dvije ili više država članica na razini regija NUTS 3(9). To ne bi trebalo sprječavati države članice da primjenjuju Mehanizam i na druge morske i vanjske granice osim onih sa zemljama EFTA-e na dobrovoljnoj osnovi za sve zainteresirane strane. [Am. 6]

(13)  U cilju koordinacije zadaća različitih tijela koja će u nekim državama članicama uključivati nacionalna i regionalna zakonodavna tijela unutar određenih država članica i između jedne ili više susjednih država članica, svaka država članica koja odluči primjenjivati Mehanizam trebala bi imati obvezu uspostaviti nacionalne i, prema potrebi, kada je to prikladno regionalne prekogranične koordinacijske točke i odrediti njihove zadaće i nadležnosti tijekom različitih koraka Mehanizma koji uključuju pokretanje, sklapanje, provedbu i praćenje obveza i izjava. [Am. 7]

(14)  Komisija bi trebala uspostaviti koordinacijsku točku na razini Unije, kako je najavljeno u Komunikaciji o graničnim regijama. Ta koordinacijska točka trebala bi surađivati s različitim nacionalnim i, prema potrebi, regionalnim prekograničnim koordinacijskim točkama. Komisija bi trebala uspostaviti i održavati bazu podataka o obvezama i izjavama u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(10).

(15)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti postupak za sklapanje obveze ili izjave i podrobno opisati različite korake: izradu i podnošenje zahtjeva za pokretanje, prethodnu analizu pravnih odredaba susjedne države članice koju obavlja država članica koja će ih primjenjivati, izradu obveze ili izjave koju treba sklopiti i, konačno, postupak sklapanja obveze ili izjave. Podrobno bi trebalo utvrditi i elemente koji će biti obuhvaćeni zahtjevom za pokretanje, nacrtom i konačnim obvezama i izjavama te odgovarajuće rokove.

(16)  Konkretnije, u ovoj bi Uredbi trebalo definirati tko može biti pokretač zajedničkog projekta. Budući da bi se Mehanizmom trebala poboljšati provedba zajedničkih prekograničnih projekata, prva skupina trebala bi biti tijela koja pokreću takve zajedničke projekte ili koja ih pokreću i provode. Pojam projekta trebalo bi shvaćati u širokom smislu tako da se odnosi na određeni dio infrastrukture ili na niz aktivnosti u pogledu određenog državnog područja ili na oboje. Drugo, lokalno ili regionalno tijelo koje se nalazi određenoj prekograničnoj regiji ili koje izvršava javne ovlasti u toj prekograničnoj regiji trebalo bi ovlastiti za pokretanje inicijative za primjenu nacionalnog prava koje čini prepreku, ali izmjena tog prava ili odstupanje od njega izvan su njegove institucionalne nadležnosti. Treće, pokretač bi trebala biti tijela uspostavljena za prekograničnu suradnju koja se nalaze u predmetnoj prekograničnoj regiji ili ju barem djelomično pokrivaju, uključujući EGTS-ove ili slična tijela za organizaciju prekograničnog razvoja na strukturirani način. Naposljetku, inicijativu bi mogla pokrenuti i tijela specijalizirana za prekograničnu suradnju koja mogu znati za učinkovita rješenja sličnog pitanja drugdje u Uniji. Kako bi se mogla stvoriti sinergija između tijela na koja prepreka izravno utječe i tijela koja su stručna za prekograničnu suradnju općenito, sve skupine mogu zajednički pokrenuti Mehanizam.

(17)  Ključni dionik u državama članicama od kojeg se traži sklapanje obveze ili izjave trebala bi biti odgovarajuća nacionalna ili regionalna prekogranična koordinacijska točka koja će surađivati sa svim nadležnim tijelima u svojoj državi članici i s istovjetnim tijelima u susjednoj državi članici. Trebalo bi također jasno utvrditi da prekogranična koordinacijska točka može odlučiti hoće li pokrenuti postupak koji dovodi do sklapanja obveze ili izjave i je li za jednu ili više pravnih prepreka već pronađeno rješenje koje bi se moglo primijeniti. S druge strane, trebalo bi utvrditi i da država članica čije bi se pravne odredbe trebale primjenjivati u drugoj državi članici može odbiti njihovu primjenu izvan svojeg državnog područja. Svaku odluku trebalo bi valjano obrazložiti i na vrijeme priopćiti svim partnerima. [Am. 8]

(18)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti podrobna pravila o provedbi, primjeni i praćenju sklopljenih obveza i izjava koje je potrebno sklopiti i potpisati.

(19)  Provedba samoizvršne obveze pri provedbi zajedničkih projekata trebala bi se sastojati od primjene nacionalnih odredaba druge države članice. To bi trebalo značiti izmjenu pravno obvezujućih upravnih akata koji su već doneseni u skladu s uobičajeno primjenjivim nacionalnim pravom ili, ako to još nije učinjeno, donošenje novih upravnih akata na temelju zakonodavstva druge države članice u roku o kojem su se dogovorili svi partneri kako bi se zajednički projekti mogli na vrijeme pokrenuti. Ako je nekoliko tijela nadležno za različite aspekte složene pravne prepreke, obveza bi trebala biti popraćena rasporedom za svaki od tih aspekata. U skladu s načelom supsidijarnosti, na donošenje i prenošenje izmijenjenih ili novih upravnih akata trebalo bi primjenjivati nacionalni zakon o upravnom postupku. [Am. 9]

(20)  Provedba izjava trebala bi se sastojati većinom od izrade i podnošenja zakonodavnog prijedloga o izmjeni postojećeg nacionalnog propisa ili odstupanja od njega. Nakon donošenja, te izmjene ili odstupanja trebalo bi objaviti i zatim provoditi kao obveze izmjenom i donošenjem pravno obvezujućih upravnih akata.

(21)  Na temelju pravno obvezujućih akata trebalo bi pratiti poštovanje obveza i prava njihovih adresata. Državama članicama trebalo bi omogućiti da odluče hoće li to praćenje povjeriti nadležnim tijelima države članice čije su pravne odredbe prenesene jer su ta tijela bolje upoznata s tim pravilima ili nadležnim tijelima države članice u kojoj se te odredbe primjenjuju jer su ta tijela bolje upoznata s ostatkom pravnog sustava država članica koje preuzimaju odredbe i s pravom koje se primjenjuje na adresate.

(22)  Trebalo bi pojasniti zaštitu osoba s boravištem u prekograničnim regijama na koje izravno ili neizravno utječe primjena i praćenje obveze i izmijenjenog zakonodavstva na temelju izjave koje smatraju da im se naštetilo činjenjem ili propustom uslijed njihove primjene. U slučaju obveze i izjave pravo susjedne države članice primjenjivalo bi se u državi članici koja preuzima odredbu na način kako je ugrađeno u njezino zakonodavstvo i stoga bi pravna zaštita trebala biti u nadležnosti sudova država članica koje preuzimaju odredbu čak i ako osobe imaju zakonito boravište u državi članici čija se odredba prenosi. Isto načelo trebalo bi primjenjivati i na pravni lijek protiv države članice čiji se upravni akt osporava. Međutim, na pravni lijek protiv praćenja primjene obveze i izjave trebalo bi primjenjivati drugačiji pristup. Ako je tijelo iz države članice čija se odredba prenosi prihvatilo pratiti primjenu izmijenjene pravne odredbe države članice koja preuzima odredbu i može djelovati u pogledu osoba s boravištem u prekograničnom području u korist tijela države članice koja preuzima odredbu, ali u svoje ime, nadležni sudovi trebali bi biti sudovi države članice u kojoj te osobe imaju zakonito boravište. S druge strane, ako nadležno tijelo za prenošenje ne može djelovati u svoje ime već samo u ime nadležnog tijela za preuzimanje, nadležni bi trebali biti sudovi države članice koja preuzima odredbu, neovisno o zakonitom boravištu osobe.

(23)  Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti pravila o njezinoj provedbi, praćenju njezine primjene i o obvezama država članica u pogledu njihovih nacionalnih provedbenih pravila.

(24)  Kako bi se uspostavila baza podataka u skladu s člankom 8 7., Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o njezinu održavanju, o zaštiti podataka i modelu koji će prekogranične koordinacijske točke upotrebljavati za podnošenje informacija o provedbi i uporabi Mehanizma. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu sa savjetodavnim postupkom iz Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(11). Iz razloga praktičnosti i koordinacije, „Koordinacijski odbor za europske strukturne i investicijske fondove” trebao bi biti odbor nadležan za postupak donošenja provedbenih akata. [Am. 10]

(25)  U nacionalnim provedbenim pravilima treba utvrditi koje su granične regije određene države članice obuhvaćene obvezom ili izjavom. Posljedično, Komisija će moći ocijeniti je li se država članica odlučila za drugačiji mehanizam za granicu koja nije spomenuta. [Am. 11]

(26)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8.), pravo na obrazovanje (članak 14.), sloboda izbora zanimanja i pravo na rad (članak 15.), posebno sloboda tražiti zaposlenje, raditi i ostvarivati pravo na poslovni nastan i pružati usluge u svakoj državi članici, sloboda poduzetništva (članak 16.), pristup socijalnoj sigurnosti i socijalnoj pomoći (članak 34.), pristup zdravstvenoj zaštiti (članak 35.), i pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa (članak 36.) i visoka razina zaštite okoliša u skladu s načelom održivog rasta (članak 37.). [Am. 12]

(27)  Uvjeti teritorijalne suradnje trebali bi se stvoriti u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Države članice poduzele su pojedinačne, bilateralne ili čak multilateralne inicijative za uklanjanje pravnih graničnih prepreka. Međutim, ti mehanizmi ne postoje u svim država članicama ili ne postoje za sve granice određene države članice. Financijski (većinom Interreg) i pravni instrumenti (većinom EGTS-ovi) predviđeni na razini EU-a do sada nisu bili dostatni za uklanjanje pravnih graničnih prepreka diljem EU-a. Države članice stoga ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti ciljeve predložene mjere na središnjoj ili regionalnoj i lokalnoj razini već se, zbog njezina raspona ili učinka, ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Unije. Stoga je potrebno daljnje djelovanje zakonodavca Unije.

(28)  U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. stavku 4. UEU-u sadržaj i oblik djelovanja Unije ne bi trebali prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora. Uporaba posebnog Mehanizma za uklanjanje pravnih prepreka u prekograničnim regijama uspostavljenog Uredbom dobrovoljna je i ni na koji način ne sprječava primjenu drugih usporedivih instrumenata. Ako država članica odluči da će, na određenoj granici za određeni prekogranični projekt s jednom ili više susjednih država članica, nastaviti rješavati pravne prepreke u određenoj prekograničnoj regiji u okviru djelotvornih mehanizama koje je uspostavila na nacionalnoj razini ili koje je formalno ili neformalno uspostavila s jednom ili više susjednih država članica, ona ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Slično tomu, ako država članica odluči, na određenoj granici za određeni zajednički projekt s jednom ili više susjednih država članica, da će se pridružiti postojećem djelotvornom mehanizmu koji su formalno ili neformalno uspostavile jedna ili više susjednih država članica, pod uvjetom da je pristupanje tom mehanizmu dopušteno ona ni u tom slučaju ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Naposljetku, ako država članica odluči da će zajedno s jednom ili više susjednih država članica formalno ili neformalno uspostaviti novi djelotvoran mehanizam za uklanjanje pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta u prekograničnim regijama, ona ne mora odabrati Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom. Stoga se ovom Uredbom ne prelazi ono što je nužno za postizanje ciljeva tih prekograničnih regija za koje države članice nemaju djelotvorne mehanizme za uklanjanje postojećih pravnih prepreka, [Am. 13]

(28a)   Ova Uredba trebala bi biti u skladu s načelom supsidijarnosti. Ona ni na koji način ne utječe na suverenitet država članica i nije u suprotnosti s njihovim ustavima. [Am. 14]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom utvrđuje dobrovoljni mehanizam kojim se u jednoj državi članici, u pogledu prekogranične regije pojedinog zajedničkog projekta u prekograničnoj regiji, omogućuje primjena pravnih odredaba iz druge države članice ako bi primjena njezinih pravnih odredaba činila pravnu prepreku kojom jednu ili više pravnih prepreka kojima se sprječava provedba zajedničkog projekta („Mehanizam”). [Am. 15]

2.  Mehanizam se sastoji od jedne od sljedećih mjera:

(a)  sklapanja Europske prekogranične obveze, koja je samoizvršna;

(b)  sklapanja Europske prekogranične izjave za koju bi bio potreban zakonodavni postupak u državi članici.

3.  Ovom Uredbom utvrđuju se i

(a)  ustrojstvo i zadaće prekograničnih koordinacijskih točaka u državama članicama;

(b)  koordinacijska uloga Komisije s obzirom na Mehanizam;

(c)  pravna zaštita osoba s boravištem u prekograničnoj regiji ili onih koji u njoj žive ograničeno vrijeme u odnosu na Mehanizam. [Am. 16]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Uredba primjenjuje se na prekogranične regije kako su definirane u članku 3. točki 1.

2.  Ako država članica obuhvaća nekoliko teritorijalnih jedinica sa zakonodavnim ovlastima, ova se Uredba primjenjuje i na te teritorijalne jedinice, uključujući na odgovarajuća nadležna tijela ili pravne odredbe.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „prekogranična regija” znači područje obuhvaćeno susjednim regijama uz kopnenu ili morsku granicu u dvije ili više država članica na razini regija NUTS 3; [Am. 17]

(2)  „zajednički projekt” znači bilo koji dio infrastrukture s učinkom u predmetnoj prekograničnoj regiji ili usluga od općeg gospodarskog interesa koja se pruža u predmetnoj prekograničnoj regiji bez obzira na to dolazi li do tih učinaka s obje strane granice ili samo na jednoj strani; [Am. 18]

(3)  „pravna odredba” znači bilo koja pravna ili upravna odredba, pravilo ili upravna praksa koji se primjenjuju na zajednički projekt, neovisno o tome donosi li ih ili provodi zakonodavno ili izvršno tijelo;

(4)  „pravna prepreka” znači bilo koja pravna odredba u pogledu planiranja, razvoja, zapošljavanja osoblja, financiranja ili funkcioniranja zajedničkog projekta koja sprječava ostvarenje svojstvenog potencijala granične regije u prekograničnim odnosima;

(5)  „pokretač” znači dionik koji utvrđuje pravnu prepreku jednu ili više pravnih prepreka i pokreće Mehanizam podnošenjem zahtjeva za pokretanje; [Am. 19]

(6)  „zahtjev za pokretanje” znači dokument koji izrađuju jedan ili više pokretača radi pokretanja Mehanizma;

(7)  „država članica koja preuzima odredbu” znači država članica na čijem će se državnom području primjenjivati jedna ili više pravnih odredaba iz države članice čija se odredba prenosi u skladu s predmetnom Europskom prekograničnom obvezom („obveza”) ili Europskom prekograničnom izjavom („izjava”) ili u kojoj će se, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba, uspostaviti ad hoc pravno rješenje;

(8)  „država članica čija se odredba prenosi” znači država članica čije će se pravne odredbe primjenjivati u državi članici koja preuzima odredbu u skladu s predmetnom obvezom ili izjavom;

(9)  „nadležno tijelo za preuzimanje” znači tijelo u državi članici koja preuzima odredbu koje je nadležno za prihvaćanje primjene pravnih odredaba države članice čija se odredba prenosi na njezinu državnom području u skladu s predmetnom obvezom ili, u slučaju izjave, za preuzimanje obveze pokretanja zakonodavnog postupka koji je potreban za odstupanje od njezinih nacionalnih pravnih odredaba;

(10)  „nadležno tijelo za prenošenje” znači tijelo u državi članici čija se odredba prenosi koje je nadležno za donošenje pravnih odredaba koje će se primjenjivati u državi članici koja preuzima odredbu te za njihovu primjenu na svojem državnom području ili za oboje;

(11)  „područje primjene” znači područje u državi članici koja preuzima odredbu na kojem će se primjenjivati pravna odredba države članice čija se odredba prenosi ili ad hoc pravno rješenje.

Članak 4.

Mogućnosti država članica za uklanjanje pravnih prepreka

1.  Država članica odlučuje Države članice mogu se odlučiti za Mehanizam ili za postojeće druge načine za uklanjanje pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta u prekograničnim regijama na određenoj granici s jednom ili više susjednih država članica. [Am. 20]

2.  Država članica može se, u pogledu određene granice zajedničkog projekta u prekograničnim regijama s jednom ili više susjednih država članica, odlučiti i da će se uključiti u postojeći djelotvoran način koji je formalno ili neformalno uspostavila jedna ili više susjednih država članica ili primjenjuje Mehanizam kad je riječ o izjavi. [Am. 21]

3.  Države članice mogu primjenjivati Mehanizam i u prekograničnim regijama uz morske granice ili na zajednički projekt u prekograničnim regijama pojedinoj prekograničnoj regiji između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja ili jedne ili više prekomorskih zemalja i teritorija na dobrovoljnoj osnovi za sve zainteresirane strane. [Am. 22]

4.  Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Članak 5.

Prekogranične koordinacijske točke

1.  Ako se odluči za Mehanizam,Svaka država članica uspostavlja ili imenuje jednu ili više prekograničnih koordinacijskih točaka na jedan od sljedećih načina: [Am. 23]

(a)  imenuje, na nacionalnoj ili regionalnoj razini ili na obje razine, prekograničnu koordinacijsku točku kao zasebno tijelo;

(b)  uspostavlja prekograničnu koordinacijsku točku u okviru postojećeg tijela, na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)  povjerava dodatne zadaće odgovarajućem tijelu kao nacionalnoj ili regionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki.

2.  Države članice koje preuzimaju odredbe i države članice čije se odredbe prenose utvrđuju i sljedeće:

(a)  je li prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje / prenošenje ovlašteno sklopiti i potpisati obvezu te donijeti odluku o odstupanju od primjenjivog nacionalnog prava od datuma stupanja na snagu te obveze ili

(b)  je li prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje / prenošenje ovlašteno potpisati izjavu te u njoj službeno navesti da će nadležno tijelo za preuzimanje poduzeti sve što je potrebno u pogledu zakonodavnih ili ostalih akata koje nadležna zakonodavna tijela u toj državi članici trebaju donijeti do određenog roka.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanim prekograničnim koordinacijskim točkama do datuma početka primjene ove Uredbe.

Članak 6.

Zadaće prekograničnih koordinacijskih točaka

1.  Svaka prekogranična koordinacijska točka ima barem sljedeće zadaće:

(a)  provodi postupak utvrđen u člancima 10. i 11.;

(b)  koordinira izradu, potpisivanje, provedbu i praćenje svih obveza i izjava koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(c)  izgrađuje i održava bazu podataka koja obuhvaća sve prekogranične koordinacijske točke koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(d)  surađuje s prekograničnim koordinacijskim točkama u susjednoj državi članici ili susjednim državama članicama, ako postoje, i s prekograničnim koordinacijskim točkama u drugim teritorijalnim jedinicama sa zakonodavnim ovlastima u svojoj ili drugoj državi članici; [Am. 24]

(e)  surađuje s Komisijom;

(f)  podupire Komisiju u pogledu njezine baze podataka o obvezama i izjavama.

2.  Svaka država članica ili svaka teritorijalna jedinica sa zakonodavnim ovlastima u toj državi članici može odlučiti da će predmetnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki povjeriti i sljedeće zadaće:

(a)  ako je primjenjivo, sklapanje obveza i izjava u skladu s člankom 16. stavkom 2. i člankom 17. stavkom 2.;

(b)  pružanje potpore predmetnom pokretaču, na njegov zahtjev, među ostalim utvrđivanjem nadležnog tijela za preuzimanje u istoj državi članici ili nadležnog tijela za prenošenje u drugoj državi članici;

(c)  obavljanje prethodne analize zahtjeva za pokretanje na zahtjev nadležnog tijela za preuzimanje koje se nalazi u drugoj državi članici i nema svoju prekograničnu koordinacijsku točku; [Am. 25]

(d)  praćenje provedbe svih obveza i izjava koje se odnose na državno područje njezine države članice;

(e)  podsjećanje nadležnog tijela za preuzimanje na poštovanje rokova utvrđenih u predmetnoj obvezi ili izjavi i traženje odgovora u propisanom roku;

(f)  obavješćivanje tijela koje nadzire nadležno tijelo za preuzimanje o svim propuštenim rokovima utvrđenima u predmetnoj obvezi ili izjavi.

3.  Ako se barem jedna od nekoliko pravnih prepreka odnosi na pitanje zakonodavne nadležnosti na nacionalnoj razini, nacionalna prekogranična koordinacijska točka preuzima zadaće utvrđene u člancima od 9. do 17. i koordinaciju s relevantnom regionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom ili točkama u istoj državi članici, osim ako je država članica odlučila da će zadaće utvrđene u člancima od 14. do 17. povjeriti nadležnom tijelu za preuzimanje na nacionalnoj razini.

4.  Ako se niti jedna od pravnih prepreka ne odnosi na pitanje zakonodavne nadležnosti na nacionalnoj razini, nadležna regionalna prekogranična koordinacijska točka preuzima zadaće utvrđene u člancima od 9. do 17. i koordinaciju s drugom regionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom ili točkama u istoj državi članici u slučajevima u kojima se zajednički projekt odnosi na više od jedne teritorijalne jedinice, osim ako je država članica odlučila da će zadaće utvrđene u člancima od 14. do 17. povjeriti nacionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki. Ta nadležna regionalna prekogranična koordinacijska točka obavješćuje nacionalnu prekograničnu koordinacijsku točku o svakom postupku u pogledu obveze i izjave.

Članak 7.

Koordinacijske zadaće Komisije

1.  Komisija obavlja sljedeće koordinacijske zadaće:

(a)  surađuje s prekograničnim koordinacijskim točkama;

(b)  objavljuje sastavlja, objavljuje i ažurira popis bazu podataka svih nacionalnih i regionalnih prekograničnih koordinacijskih točaka; [Am. 26]

(c)  uspostavlja i održava bazu podataka o svim obvezama i izjavama.

1a.   Komisija priprema prateću komunikacijsku strategiju s ciljem:

(a)  poticanja razmjene najboljih praksi;

(b)  pružanja praktičnih informacija i tumačenja o području primjene i tematskoj usmjerenosti Uredbe i

(c)  pojašnjenja i preciziranja postupka za sklapanje obveze ili izjave. [Am. 27]

2.  Komisija donosi provedbeni akt u pogledu funkcioniranja baze podataka iz stavka 1. točke (c) i obrazaca koji se trebaju upotrebljavati pri podnošenju informacija prekograničnih koordinacijskih točaka o provedbi i o uporabi Mehanizma. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 23. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Postupak za sklapanje i potpisivanje obveze ili za potpisivanje izjave

Članak 8.

Izrada i podnošenje zahtjeva za pokretanje

1.  Pokretač utvrđuje pravnu prepreku povezanu jednu ili više pravnih prepreka povezanih s planiranjem, razvojem, zapošljavanjem osoblja, financiranjem ili funkcioniranjem zajedničkog projekta. [Am. 28]

2.  Pokretač je jedno od sljedećeg:

(a)  javno ili privatno tijelo odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu;

(b)  jedno ili više lokalnih ili regionalnih tijela koja se nalaze u predmetnoj prekograničnoj regiji ili u toj regiji izvršavaju javne ovlasti;

(c)  tijelo s pravnom osobnošću ili bez nje koje je uspostavljeno radi prekogranične suradnje i nalazi se u predmetnoj prekograničnoj regiji ili je barem djelomično obuhvaća, uključujući Europske grupacije za teritorijalnu suradnju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006, euroregije, EU-regije i slična tijela;

(d)  organizacija uspostavljena u ime prekograničnih regija u cilju promicanja interesa prekograničnih teritorija i olakšavanja umrežavanja sudionika i razmjene iskustava, kao što je Udruga europskih pograničnih regija, Mission Opérationnelle Transfrontalière ili Srednjoeuropska služba za prekogranične inicijative ili

(e)  nekoliko subjekata iz točaka od (a) do (d) zajedno.

3.  Pokretač izrađuje zahtjev za pokretanje u skladu s člankom 9.

4.  Pokretač podnosi zahtjev za pokretanje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu i šalje primjerak nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi.

Članak 9.

Sadržaj zahtjeva za pokretanje

1.  Zahtjev za pokretanje sadržava barem sljedeće elemente:

(a)  opis zajedničkog projekta i njegova konteksta, odgovarajuće pravne prepreke ili više njih u državi članici koja preuzima odredbu i obrazloženja za uklanjanje pravne prepreke te odnosno tih pravnih prepreka; [Am. 29]

(b)  popis posebnih pravnih odredaba države članice čija se odredba prenosi kojima se uklanja pravna jedna ili više pravnih prepreka ili, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba, prijedlog ad hoc pravnog rješenja; [Am. 30]

(c)  obrazloženje područja primjene;

(d)  predviđeno trajanje ili, ako je opravdano, neograničeno trajanje;

(e)  popis nadležnih tijela za preuzimanje;

(f)  popis nadležnih tijela za prenošenje.

2.  Područje primjene ograničeno je na minimum nužan za djelotvornu provedbu zajedničkog projekta.

Članak 10.

Prethodna analiza zahtjeva za pokretanje koju provodi provode država članica koja preuzima odnosno države članice koje preuzimaju odredbu i država odnosno države članice čija se odredba prenosi [Am. 31]

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu analizira zahtjev za pokretanje. Ona surađuje sa svim nadležnim tijelima za preuzimanje i s nacionalnim ili, prema potrebi, drugim regionalnim prekograničnim koordinacijskim točkama u državi članici koja preuzima odredbu i s nacionalnom prekograničnom koordinacijskom točkom u državi članici čija se odredba prenosi. [Am. 32]

1a.   U roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva za pokretanje, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi šalje svoje prethodne primjedbe nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 33]

2.  U roku od tri mjeseca šest mjeseci od primitka zahtjeva za pokretanje nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavlja jednu ili više sljedećih aktivnosti o kojima se pokretač obavješćuje u pisanom obliku: [Am. 34]

(a)  obavješćuje pokretača da je zahtjev za pokretanje izrađen u skladu s člankom 9. i stoga je prihvatljiv;

(b)  traži, prema potrebi, podnošenje revidiranog zahtjeva za pokretanje ili dodatnih posebnih informacija navodeći zašto i u kojem pogledu se zahtjev za pokretanje ne smatra dostatnim;

(c)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da pravna prepreka ne postoji navodeći razloge te upućujući na pravne lijekove protiv te odluke u skladu s pravom države članice koja preuzima odredbu;

(d)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje od jednog od slučajeva navedenih u članku 12. stavku 4. i opisuje obvezu nadležnog tijela za preuzimanje da izmijeni ili prilagodi tu pravnu prepreku; [Am. 35]

(e)  obavješćuje pokretača o svojoj ocjeni da se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje od jednog od slučajeva iz članka 12. stavka 4. navodeći razloge zašto je odbila izmijeniti ili prilagoditi tu pravnu prepreku te upućujući na pravne lijekove protiv te odluke u skladu s pravom države članice koja preuzima odredbu; [Am. 36]

(f)  obvezuje se pokretaču da će pronaći rješenje za pravnu prepreku ili prepreke u roku od šest mjeseci potpisivanjem obveze s prekograničnom koordinacijskom točkom države članice čija se odredba prenosi ili s nadležnim tijelom za prenošenje koje je imenovala država članica čija se odredba prenosi ili predlaganjem ad hoc pravnog rješenja unutar pravnog okvira države članice koja preuzima odredbu.

(fa)   upućuje pokretača da se odluči za postojeći mehanizam kako je navedeno u članku 4. stavku 2. radi uklanjanja jedne ili više pravnih prepreka koje sprječavaju provedbu zajedničkog projekta ili da zahtjev za pokretanje izravno dostave nadležnom tijelu iz odgovarajućeg mehanizma; [Am. 37]

(fb)   obavješćuje pokretača da je predmetna država članica ili više njih odlučilo da neće ukloniti jednu ili više pravnih prepreka koje je utvrdio pokretač, pri čemu one svoje razloge za tu odluku navode u pisanom obliku. [Am. 38]

3.  U opravdanim slučajevima nadležno tijelo za preuzimanje može jednom produljiti rok iz stavka 2. točke (f) za najviše šest mjeseci te o tome obavješćuje pokretača i državu članicu čija se odredba prenosi, navodeći razloge pisanim putem.

Članak 11.

Prethodna analiza zahtjeva za pokretanje koju provodi država članica čija se odredba prenosi

Po primitku zahtjeva za pokretanje, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi također obavlja zadaće iz članka 10. stavka 2. i može poslati svoje prethodne primjedbe nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 39]

Članak 12.

Daljnje mjere na temelju prethodne analize zahtjeva za pokretanje

1.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu zatraži revidirani zahtjev za pokretanje ili dodatne posebne informacije, ona analizira revidirani zahtjev za pokretanje ili dodatne posebne informacije ili oboje i u roku od tri mjeseca šest mjeseci od njihova primitka poduzima mjere kao da je zahtjev za pokretanje podnesen prvi put. [Am. 40]

2.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu smatra da revidirani zahtjev za pokretanje još uvijek nije izrađen u skladu s člankom 10. ili da dodatne posebne informacije još nisu dostatne, ona, u roku od tri mjeseca šest mjeseci od primitka revidiranog zahtjeva za pokretanje, pisanim putem obavješćuje pokretača o svojoj odluci o obustavi postupka. Ta odluka mora biti propisno obrazložena. [Am. 41]

3.  Ako je tijekom analize koju provodi nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu ili nadležno tijelo za preuzimanje donesen zaključak da se pravna jedna ili više pravnih prepreka opisana opisanih u zahtjevu za pokretanje temelji na nesporazumu ili krivom tumačenju mjerodavnog zakonodavstva ili na manjku informacija o mjerodavnom zakonodavstvu, postupak se prekida obavješćivanjem pokretača o ocjeni da pravna prepreka ne postoji. [Am. 42]

4.  Ako se pravna jedna ili više pravnih prepreka sastoji sastoje samo od upravne odredbe, pravila ili upravne prakse države članice koja preuzima odredbu ili od upravne odredbe, pravila ili upravne prakse koji se nedvojbeno razlikuju od odredbe donesene u skladu sa zakonodavnim postupkom i stoga se mogu mijenjati ili prilagođavati bez zakonodavnog postupka, nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača o odbijanju ili spremnosti da izmijeni ili prilagodi predmetnu upravnu odredbu, pravilo ili upravnu praksu u roku od osam mjeseci. [Am. 43]

5.  U opravdanim slučajevima nadležno tijelo za preuzimanje može jednom produljiti rok iz stavka 4. za najviše osam mjeseci te o tome obavješćuje pokretača i državu članicu čija se odredba prenosi, navodeći razloge pisanim putem.

Članak 13.

Izrada nacrta obveze ili izjave

Nadležna prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za preuzimanje države članice koja preuzima odredbu izrađuje nacrt obveze ili nacrt izjave u skladu s člankom 14. na temelju zahtjeva za pokretanje.

Članak 14.

Sadržaj nacrta obveze i nacrta izjave

1.  Nacrt obveze sadržava barem sljedeće elemente:

(a)  opis zajedničkog projekta i njegova konteksta, odgovarajuće pravne prepreke ili više njih i obrazloženja za uklanjanje pravne prepreke te odnosno tih pravnih prepreka; [Am. 44]

(b)  pravnu odredbu ili popis odredaba koje čine pravnu prepreku jednu ili više pravnih prepreka i koje se stoga ne primjenjuju na zajednički projekt; [Am. 45]

(c)  područje primjene;

(d)  trajanje primjene i obrazloženje za to trajanje;

(e)  nadležno tijelo ili nadležna tijela za preuzimanje;

(f)  posebnu pravnu odredbu države članice čija se odredba prenosi koja se primjenjuje na zajednički projekt;

(g)  prijedlog ad hoc pravnog rješenja, ako ne postoji odgovarajuća pravna odredba unutar pravnog okvira države članice čija se odredba prenosi;

(h)  nadležno tijelo ili nadležna tijela za prenošenje;

(i)  tijelo ili tijela države članice koja preuzima odredbu koja su nadležna za provedbu i praćenje;

(j)  tijelo ili tijela države članice čija se odredba prenosi koja su predložena za zajedničko imenovanje za provedbu i praćenje;

(k)  datum njezina stupanja na snagu.

Datum njezina stupanja na snagu iz točke (k) datum je kada ju je potpisala posljednja od dvije prekogranične koordinacijske točke ili posljednje od dva nadležna tijela ili datum njezina priopćavanja pokretaču.

2.  Uz elemente navedene u stavku 1. nacrt obveze sadržava i datum primjene koji može biti:

(a)  isti datum kao datum njezina stupanja na snagu;

(b)  utvrđen s retroaktivnim učinkom;

(c)  odgođen do datuma u budućnosti.

3.  Uz elemente navedene u stavku 1. nacrt obveze sadržava i službenu izjavu o datumu ili datumima do kojih svako nadležno tijelo za preuzimanje podnosi odgovarajućem zakonodavnom tijelu službeni prijedlog kako bi se nacionalne pravne odredbe izmijenile na odgovarajući način.

Datum iz prvog podstavka ne smije biti kasniji od dvanaest mjeseci nakon sklapanja izjave.

Članak 15.

Dostavljanje nacrta obveze ili nacrta izjave

1.  Ako nadležno tijelo za preuzimanje izradi nacrt obveze ili nacrt izjave, ono taj nacrt dostavlja nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu:

(a)  u roku od najviše tri mjeseca šest mjeseci od dostavljanja informacija iz članka 10. stavka 2. ili članka 12. stavaka 1. i 2.; [Am. 46]

(b)  u roku od najviše šest mjeseci u skladu s člankom 12. stavcima 4. i 5.

2.  Ako nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu izradi nacrt obveze ili nacrt izjave ili ako ih je zaprimila od nadležnog tijela za preuzimanje, ona taj nacrt dostavlja nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi u rokovima iz stavka 1. točke (a) ili (b).

3.  U oba slučaja primjerak se dostavlja na znanje pokretaču.

Članak 16.

Zadaće države članice čija se odredba prenosi pri sklapanju i potpisivanju obveze ili pri potpisivanju izjave

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi pregledava nacrt obveze ili nacrt izjave zaprimljen u skladu s člankom 15. te, u roku od najviše tri mjeseca šest mjeseci nakon primitka nacrta i nakon savjetovanja s nadležnim tijelima za prenošenje, poduzima jednu ili više sljedećih mjera: [Am. 47]

(a)  daje suglasnost za nacrt obveze ili nacrt izjave, potpisuje dva izvorna primjerka te jedan vraća nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(b)  daje suglasnost za nacrt obveze ili nacrt izjave nakon ispravljanja ili dopune informacija iz članka 14. stavka 1. točaka (f) i (h), potpisuje dva izvorna primjerka revidiranog nacrta obveze ili nacrta izjave te jedan vraća nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(c)  odbija potpisati nacrt obveze ili nacrt izjave te dostavlja detaljno obrazloženje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu;

(d)  odbija potpisati nacrt obveze ili nacrt izjave te šalje natrag nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu nacrt kako je izmijenjen u pogledu informacija iz članka 14. stavka 1. točaka (c), (d) i, prema potrebi, (g), kao i informacija iz članka 14. stavka 2. za nacrt obveze, uz obrazloženje izmjena.

2.  U državama članicama u kojima nadležno tijelo za prenošenje potpisuje obvezu ili izjavu, nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi šalje, u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (b), dva izvorna primjerka jedan od dvaju izvornih primjeraka koja je potpisalo nadležno tijelo za prenošenje nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu. [Am. 48]

3.  Ako država članica čija se odredba prenosi daje suglasnost za potpisivanje obveze ili izjave u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ili (b), ona, uz to, izričito potvrđuje ili odbija da nadležno tijelo ili tijela koja su predložena za zajedničko imenovanje za provedbu i praćenje obveze ili izjave u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (j) preuzmu te zadaće koje se provode u području primjene.

Članak 17.

Zadaće države članice koja preuzima odredbu pri sklapanju i potpisivanju obveze ili pri potpisivanju izjave

1.  Nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu pregledava odgovor koji dostavlja nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi i poduzima, u roku od najviše jednog tri mjeseca od njegova primitka, jednu ili više sljedećih mjera, koje pisanim putem dostavlja nadležnom tijelu za prenošenje: [Am. 49]

(a)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (a), dovršava obvezu ili izjavu, potpisuje dva tri izvorna primjerka te jedan vraća na potpis nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi; [Am. 50]

(b)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (b), izmjenjuje obvezu ili izjavu u pogledu informacija iz nacrta obveze ili nacrta izjave obuhvaćenih člankom 14. stavkom 1. točkama (f) i (h) na odgovarajući način, dovršava obvezu ili izjavu, potpisuje dva tri izvorna primjerka te jedan vraća na potpis nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi; [Am. 51]

(c)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (c), obavješćuje pokretača i Komisiju i dodaje obrazloženje koje je utvrdilo nadležno tijelo za prenošenje; [Am. 52]

(d)  u slučaju iz članka 16. stavka 2. 1. točke (d), razmatra izmjene i postupa u skladu s točkom (b) ovog stavka ili pokreće drugi postupak iz članka 9. postupa u skladu točkom (c) ovog stavka navodeći zašto nadležno tijelo za preuzimanje nije moglo prihvatiti neke ili sve izmjene. [Am. 53]

2.  Po primitku obveze ili izjave, koju je potpisala i nadležna prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo za prenošenje u slučajevima iz stavka 1. točaka (a) ili (b) ili, ako je nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi dala pozitivan odgovor u okviru drugog postupka iz stavka 1. točke (d), nadležna prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu: [Am. 54]

(a)  dostavlja konačnu obvezu ili izjavu pokretaču;

(b)  dostavlja drugi izvorni primjerak nadležnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice čija se odredba prenosi;

(c)  šalje primjerak svim nadležnim tijelima za preuzimanje;

(d)  šalje primjerak koordinacijskoj točki na razini Unije i

(e)  traži od nadležne službe odgovorne za službene objave u državi članici koja preuzima odredbu da objavi obvezu ili izjavu.

POGLAVLJE III.

Provedba i praćenje obveza i izjava

Članak 18.

Provedba obveze

1.  Informacije iz članka 17. stavka 2. točke (c) koje se šalju svim predmetnim nadležnim tijelima za preuzimanje popraćene su rasporedom prema kojem svako od tih tijela, prema potrebi, izmjenjuje svaki upravni akt donesen u skladu s primjenjivim pravom u pogledu zajedničkog projekta i donosi svaki upravni akt koji je nužan za primjenu obveze na zajednički projekt kako bi se na njega mogla primijeniti pravna odredba države članice čija se odredba prenosi ili ad hoc pravno rješenje.

2.  Primjerak rasporeda šalje se nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice koja preuzima odredbu.

3.  Svi upravni akti iz stavka 1. donose se i dostavljaju pokretaču, posebno javnom ili privatnom tijelu koje je odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu, u skladu s nacionalnim pravom koje se primjenjuje na takve upravne akte.

4.  Nakon donošenja svih upravnih akata povezanih s predmetnim zajedničkim projektom, prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavješćuje prekograničnu koordinacijsku točku države članice čija se odredba prenosi i koordinacijsku točku na razini Unije.

5.  Prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi obavješćuje, prema potrebi, nadležna tijela za prenošenje.

Članak 19.

Provedba izjave

1.  Svako nadležno tijelo za preuzimanje navedeno u izjavi iz članka 14. stavka 3. dostavlja odgovarajućem zakonodavnom tijelu do datuma utvrđenog u potpisanoj izjavi službeni prijedlog kako bi se nacionalne pravne odredbe izmijenile na odgovarajući način.

2.  Ako se datum utvrđen u potpisanoj izjavi ne može ispoštovati, posebno zbog predstojećih izbora za nadležno zakonodavno tijelo, nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača kao i nadležnu prekograničnu koordinacijsku točku države koja preuzima odredbu i države čija se odredba prenosi.

3.  Nakon podnošenja službenog prijedloga odgovarajućem zakonodavnom tijelu, odgovarajuće nadležno tijelo za preuzimanje pisanim putem obavješćuje pokretača kao i nadležnu prekograničnu koordinacijsku točku države koja preuzima odredbu i države čija se odredba prenosi o praćenju u predmetnom zakonodavnom tijelu i to čini svakih šest mjeseci od datuma podnošenja službenog prijedloga.

4.  Nakon stupanja na snagu zakonodavnog akta o izmjeni i/ili njegove objave u službenom listu, svako nadležno tijelo za preuzimanje izmjenjuje sve upravne akte donesene u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom u pogledu zajedničkog projekta i donosi sve upravne akte koji su nužni za primjenu izmijenjenih pravnih odredaba na zajednički projekt.

5.  Svi upravni akti iz stavka 4. donose se i dostavljaju pokretaču, posebno ako je pokretač javno ili privatno tijelo koje je odgovorno za pokretanje zajedničkog projekta ili za njegovo pokretanje i provedbu, u skladu s nacionalnim pravom koje se primjenjuje na takve upravne akte.

6.  Nakon donošenja svih upravnih akata povezanih s predmetnim zajedničkim projektom, prekogranična koordinacijska točka države članice koja preuzima odredbu obavješćuje prekograničnu koordinacijsku točku države članice čija se odredba prenosi i koordinacijsku točku na razini Unije.

7.  Prekogranična koordinacijska točka države članice čija se odredba prenosi obavješćuje, prema potrebi, nadležna tijela za prenošenje.

Članak 20.

Praćenje obveza i izjava

1.  Na temelju upravnih akata iz članka 18. stavka 1. i članka 19. stavka 4., države članice koje preuzimaju odredbe i države članice čije se odredbe prenose odlučuju hoće li praćenje primjene obveze ili nacionalnog zakonodavstva izmijenjenog u skladu s izjavom povjeriti tijelima države članice čija se odredba prenosi, posebno zbog njihove stručnosti za pravne odredbe koje se prenose, ili tijelima države članice koja preuzima odredbu.

2.  Ako se praćenje primjene prenesenih pravnih odredaba povjeri tijelima države članice čija se odredba prenosi, država članica koja preuzima odredbu odlučuje, u dogovoru s državama članicama čije se odredbe prenose, hoće li tijela države članice čija se odredba prenosi postupati, u pogledu adresata zadaća praćenja, u korist i u ime nadležnih tijela države članice koja preuzima odredbu ili u njihovu korist, ali u svoje ime.

POGLAVLJE IV.

Pravna zaštita od primjene i praćenja obveza i izjava

Članak 21.

Pravna zaštita od primjene obveze ili izjave

1.  Svaka osoba koja ima boravište na državnom području obuhvaćenom obvezom ili izjavom, ili koja se, iako nema boravište na tom području, koristi uslugom od općeg gospodarskog interesa koja se pruža na tom području („osoba s boravištem u prekograničnoj regiji”), a koja smatra da joj je nanesena šteta zbog činjenja ili propusta koji su posljedica primjene pravne odredbe države članice čija se odredba prenosi, u skladu s obvezom ili izjavom, ima pravo tražiti pravnu zaštitu pred sudovima države članice koja preuzima odredbu.

2.  Međutim, za pravnu zaštitu od upravnih akata donesenih u skladu s člankom 18. stavkom 3. i člankom 19. stavkom 5. isključivo su nadležni sudovi države članice čija su nadležna tijela donijela upravni akt.

3.  Ničime u ovoj Uredbi građani se ne lišavaju prava na ostvarivanje svojih nacionalnih ustavnih prava na žalbu protiv tijela koja su stranke obveze u pogledu:

(a)  upravnih odluka u pogledu aktivnosti koje se obavljaju u skladu s obvezom;

(b)  pristupa uslugama na njihovu vlastitom jeziku i

(c)  pristupa informacijama.

U tim slučajevima nadležni su sudovi države članice iz čijeg ustava proizlazi pravo na žalbu.

Članak 22.

Pravna zaštita od praćenja obveza i izjava

1.  Ako je nadležno tijelo za prenošenje prihvatilo zadaću praćenja primjene pravnih odredaba države članice čije se odredbe prenose u relevantnom području i može djelovati u svoje ime prema osobama s boravištem u prekograničnoj regiji države članice koja preuzima odredbu, za pravnu zaštitu od činjenja ili propusta tog tijela nadležni su sudovi države članice u kojoj te osobe imaju zakonito boravište.

2.  Ako je nadležno tijelo za prenošenje prihvatilo zadaću praćenja primjene pravnih odredaba države članice koja preuzima odredbe na državnom području te države, ali ne može djelovati u svoje ime prema osobama s boravištem u prekograničnoj regiji, za pravnu zaštitu od činjenja ili propusta tog tijela nadležni su samo sudovi države članice koja preuzima odredbu, uključujući za osobe koje imaju zakonito boravište u državi članici čija se odredba prenosi.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 23.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže Koordinacijski odbor za europske strukturne i investicijske fondove osnovan člankom 108. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 24.

Provedbene odredbe u državama članicama

1.  Države članice donose prema potrebi takve odredbe kako bi osigurale djelotvornu primjenu ove Uredbe.

2.  Do datuma primjene ove Uredbe države članice na odgovarajući način obavješćuju Komisiju o svim odredbama donesenima u skladu sa stavkom 1.

3.  Komisija objavljuje informacije zaprimljene od država članica.

Članak 25.

Izvješćivanje

Do1.   Do dd. mm. gggg. [tj. prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe + pet godina tri godine;], Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru regija izvješće u kojem se ocjenjuje primjena ove Uredbe na temelju pokazatelja o njezinoj djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, europskoj dodanoj vrijednosti i prostoru za pojednostavnjenja.

2.   U izvješću iz stavka 1. Komisija posebno navodi geografsko i tematsko područje primjene ove Uredbe kako su definirana u članku 3. stavcima 1. i 2.

3.   Komisija prije pripreme izvješća provodi javno savjetovanje s raznim dionicima, uključujući lokalna i regionalna tijela i organizacije civilnog društva. [Am. 55]

Članak 26.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe + jedna godina].

Međutim, članak 24. primjenjuje se od [prvog dana mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 124.
(2) SL C ....
(3)SL C 440, 6.12.2018., str. 124.
(4)SL C ...
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(6)Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” – COM(2017)0534, 20. 9. 2017.
(7)Pet programskih razdoblja Interrega slijedila su jedno za drugim: INTERREG I (1990. – 1993.), INTERREG II (1994. – 1999.), INTERREG III (2000. – 2006.), INTERREG IV (2007. – 2013.) i INTERREG V (2014. – 2020.).
(8)Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).
(9)Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).
(10)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(11)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


Nacrt sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije *
PDF 113kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o odobrenju sklapanja od strane Eurojusta Sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije (13483/2018 – C8-0484/2018 – 2018/0813(CNS))
P8_TA(2019)0119A8-0065/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (13483/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0484/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela(1), a posebno njezin članak 26.a stavak 2.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0065/2019),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 63, 6.3.2002., str. 1.


Procjena zdravstvenih tehnologija ***I
PDF 376kWORD 100k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni zdravstvenih tehnologija i izmjeni Direktive 2011/24/EU (COM(2018)0051 – C8-0024/2018 – 2018/0018(COD))
P8_TA(2019)0120A8-0289/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0051),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0024/2018),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja češkog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog parlamenta - Bundestaga, francuskog Senata i poljskog Sejma, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0289/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni zdravstvenih tehnologija i izmjeni Direktive 2011/24/EU

P8_TC1-COD(2018)0018


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 168. stavak 4., [Am. 1]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Razvoj zdravstvenih tehnologija ključni od ključne je pokretač gospodarskog rasta i inovacija u Uniji važnosti za ostvarenje visoke razine zdravstvene zaštite koju zdravstvene politike moraju zajamčiti za dobrobit svih građana. On Zdravstvene tehnologije predstavljaju inovativan gospodarski sektor koji čini dio cjelokupnog tržišta za troškove zdravstvene zaštite koji iznose 10 % bruto domaćeg proizvoda EU-a. Zdravstvene tehnologije obuhvaćaju lijekove, medicinske proizvode i medicinske postupke te mjere za sprečavanje bolesti, dijagnosticiranje ili liječenje. [Am. 2]

(1a)  Rashodi povezani s potrošnjom lijekova 2014. činili su 1,41 % BDP-a, odnosno 17,1 % ukupnih rashoda za zdravstvo, što predstavlja važan udio u rashodima za zdravstvo. Rashodi za zdravstvo u Uniji čine 10 % BDP-a, odnosno 1 300 000 milijuna EUR godišnje, od čega 220 000 milijuna EUR čine rashodi povezani s farmaceutskim proizvodima, a 110 000 milijuna EUR rashodi povezani s medicinskim proizvodima. [Am. 3]

(1b)  U zaključcima Vijeća od 16. lipnja 2016. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(6) istaknuto je da je pristup lijekovima i inovativnim tehnologijama u Uniji otežan brojnim preprekama, pri čemu su glavne prepreke nedostatak novih oblika liječenja određenih bolesti i visoka cijena lijekova koji u velikom broju slučajeva nemaju dodanu terapijsku vrijednost. [Am. 4]

(1c)  Odobrenje za stavljanje lijekova u promet izdaje Europska agencija za lijekove na temelju načela sigurnosti i djelotvornosti. Nacionalne agencije za procjenu zdravstvenih tehnologija obično ocjenjuju usporednu djelotvornost, jer odobrenja za stavljanje u promet nisu popraćena studijom usporedne djelotvornosti. [Am. 5]

(2)  Procjena zdravstvenih tehnologija postupak je koji se temelji na znanstvenim dokazima, a kojim se nadležnim tijelima omogućuje određivanje relativne djelotvornosti novih ili postojećih tehnologija. Procjena zdravstvenih tehnologija posebno je usmjerena na dodanu terapijsku vrijednost zdravstvene tehnologije u usporedbi s novim ili postojećim zdravstvenim tehnologijama. [Am. 6]

(2a)  U skladu s izjavom Svjetske zdravstvene organizacije na 67. zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine u svibnju 2014., procjena zdravstvenih tehnologija treba biti instrument za podupiranje univerzalnog zdravstvenog osiguranja. [Am. 7]

(2b)  Procjena zdravstvenih tehnologija trebala bi biti ključna u promicanju inovacija kojima se pacijentima i društvu u cjelini nude najbolji rezultati te je nužan alat za osiguranje ispravne primjene i korištenja zdravstvenih tehnologija. [Am. 8]

(3)  Procjena zdravstvenih tehnologija obuhvaća kliničke i nekliničke aspekte zdravstvene tehnologije. U zajedničkim akcijama za procjenu zdravstvenih tehnologija (zajedničke akcije EUnetHTA) utvrđeno je devet domena s obzirom na zdravstvene tehnologije koje se procjenjuju. Od tih su devet domena (koje čine tzv. „središnji model procjene zdravstvenih tehnologija (HTA Core model)”) četiri su kliničke, a pet ih je nekliničkih. Četiri kliničke domene procjene odnose se na utvrđivanje zdravstvenog problema i postojeće tehnologije, ispitivanje tehničkih značajki tehnologije koju se procjenjuje, njezinu relativnu sigurnost te njezinu relativnu kliničku djelotvornost. Pet nekliničkih domena procjene odnosi se na troškove i ekonomsko ocjenjivanje tehnologije, njezine etičke, organizacijske, socijalne i pravne aspekte. Stoga su kliničke domene prikladnije za zajedničku procjenu na razini EU-a zbog svoje znanstvene dokazne osnove, dok je procjena nekliničkih domena u većoj mjeri povezana s nacionalnim i regionalnim kontekstima i pristupima. [Am. 9]

(3a)  Zdravstveni stručnjaci, pacijenti i zdravstvene ustanove moraju znati predstavlja li nova zdravstvena tehnologija poboljšanje u odnosu na postojeće zdravstvene tehnologije u pogledu koristi i rizika. Stoga je cilj zajedničkih kliničkih procjena utvrditi dodanu terapijsku vrijednost novih ili postojećih zdravstvenih tehnologija u usporedbi s drugim novim ili postojećim zdravstvenim tehnologijama, provođenjem usporedne procjene na temelju usporednih ispitivanja u odnosu na najbolji dokazani oblik liječenja u tom trenutku („standardno liječenje”) ili, ako standardno liječenje ne postoji, u odnosu na najuobičajeniji oblik liječenja u tom trenutku. [Am. 10]

(4)  Rezultati procjene Procjena zdravstvenih tehnologija upotrebljavaju se važan je instrument za pružanje podataka u svrhu donošenja odluka koje se odnose na dodjelu proračunskih sredstava u području zdravstva, na primjer, u pogledu određivanja cijena i razina naknada za promicanje visokokvalitetnih inovacija, usmjeravanje istraživanja prema zadovoljavanju dijagnostičkih, terapijskih ili postupovnih potreba zdravstvenih sustava koje još uvijek nisu pokrivene, kao i za usmjeravanje kliničkih i socijalnih prioriteta. Njome se također mogu povećati količina znanstvenih dokaza koji se koriste u donošenju kliničkih odluka, učinkovitost korištenja sredstava, održivost zdravstvenih sustava, pristup pacijenata samim zdravstvenim tehnologijama te konkurentnost sektora putem veće predvidljivosti i učinkovitijeg istraživanja. Države članice koriste rezultate procjene zdravstvenih tehnologija kako bi povećale količinu znanstvenih dokaza u potporu odlukama o uvođenju zdravstvenih tehnologija u svoje zdravstvene tehnologije sustave, tj. kako bi poduprle odluke o načinu raspodjele sredstava. Procjena zdravstvenih tehnologija može stoga pomoći državama članicama u stvaranju i očuvanju održivih sustava zdravstvene zaštite te poticanju inovacija koje osiguravaju bolje ishode za pacijente. [Am. 11]

(4a)  Suradnja u području procjene zdravstvenih tehnologija može imati ulogu i u cijelom ciklusu zdravstvene tehnologije: u fazi ranog razvoja preko „ispitivanja vidokruga” kako bi se utvrdile tehnologije za koje se očekuje da će imati velik učinak; u fazama ranog dijaloga i znanstvenog savjetovanja; u boljem osmišljavanju studija kako bi se osigurala veća učinkovitost istraživanja; i u središnjim fazama opće procjene, nakon što se tehnologija već uvede. Naposljetku, procjena zdravstvenih tehnologija može pomoći u donošenju odluka o dezinvestiranju u slučaju da tehnologija postane zastarjela i neprikladna u usporedbi s boljim dostupnim alternativama. Veća suradnja država članica u području procjene zdravstvenih tehnologija trebala bi pomoći i pri poboljšanju i usklađivanju standarda skrbi, kao i praksi u području dijagnosticiranja i probira novorođenčadi u Uniji. [Am. 12]

(4b)  Suradnja u području procjene zdravstvenih tehnologija može nadilaziti farmaceutske i medicinske proizvode. Može se odvijati i u područjima poput komplementarne dijagnostike uz terapiju, kirurških zahvata, programa prevencije, pregleda za rano otkrivanje bolesti i promicanja zdravlja, alata informacijske i komunikacijske tehnologije, načina organizacije zdravstva te procesa integrirane skrbi. Zahtjevi za procjenu različitih tehnologija razlikuju se ovisno o njihovim posebnim značajkama, zbog čega je u području procjene zdravstvenih tehnologija potreban usklađen i prikladan pristup za te različite tehnologije. Osim toga, u specifičnim područjima, kao što su liječenje rijetkih bolesti, pedijatrijski lijekovi, precizna medicina i napredne terapije, dodana vrijednost suradnje na razini Unije vjerojatno će biti još veća. [Am. 13]

(5)  Provođenje usporednih procjena od strane većeg broja država članica te razlike između nacionalnih zakona i drugih propisa o postupcima i metodologijama procjene mogu dovesti do suočavanja subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju s višestrukim i različitim zahtjevima udvostručavanjem zahtjeva za podatke. Isto tako može doći do udvostručavanja rezultata i razlika u ishodima kojima se povećavaju koje bi moglo povećati financijska i administrativna opterećenja koja djeluju kao prepreka slobodnom kretanju predmetnih zdravstvenih tehnologija i neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. U nekim opravdanim slučajevima u kojima je potrebno uzeti u obzir specifičnosti nacionalnih i regionalnih zdravstvenih sustava i prioritete može biti potrebna dodatna procjena određenih aspekata. Međutim, procjene koje nisu relevantne za odluke u određenim državama članicama mogle bi dovesti do kašnjenja u provedbi inovativnih tehnologija, a time i u pristupu pacijenata korisnim inovativnim načinima liječenja. [Am. 14]

(6)  Iako su države Države članice provele su nekoliko zajedničkih procjena unutar okvira zajedničkih akcija sufinanciranih sredstvima EU-a, ostvarivanje rezultata bilo je neučinkovito jer se . Te su procjene provedene u tri faze, u nedostatku održivog modela suradnje skladu s člankom 15. Direktive 2011/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7), oslanjalo na projektnu suradnju. Uporaba rezultata zajedničkih akcija, uključujući njihove zajedničke kliničke procjene, ostala je niska na razini država članica, što znači te su se odvijale kroz tri zajedničke akcije, od kojih je svaka imala posebne ciljeve i poseban proračun: EUnetHTA 1, od 2010. do 2012. (6 milijuna EUR); EUnetHTA 2, od 2012. do 2015. (9,5 milijuna EUR); i EUnetHTA 3, koja je započela u lipnju 2016. i trajat će do 2020. (20 milijuna eura). S obzirom na to da nije su te akcije privremene i u dovoljnoj mjeri riješen problem udvostručavanja interesu njihova kontinuiteta, ovom se Uredbom uvodi održiviji način kojim će se jamčiti nastavak zajedničkih procjena iste zdravstvene tehnologije od strane nadležnih tijela . Glavni rezultati suradnje do danas obuhvaćaju središnji model procjene zdravstvenih tehnologija (HTA Core model), koji pruža okvir za izvješća o procjeni zdravstvenih tehnologija; bazu podataka za dijeljenje informacija o projektima koje pojedinačne agencije planiraju, već provode ili su nedavno objavile (baza podataka POP); bazu podataka i znanja za pohranjivanje informacija, među ostalim o stupnju procjene tehnologija koje obećavaju ili o zahtjevu za dodatne studije u okviru procjene zdravstvenih tehnologija; i niz metodoloških smjernica i institucija alata za potporu namijenjenih agencijama za procjenu zdravstvenih tehnologija u različitim državama članicama unutar identičnih ili sličnih vremenskih okvira , među kojima su smjernice za prilagodbu izvješća od zemlje do zemlje. [Am. 15]

(6a)  Međutim, unutar zajedničkih akcija ostvarivanje rezultata nije bilo učinkovito te se, u nedostatku održivog modela suradnje, oslanjalo na projektnu suradnju. Uporaba rezultata zajedničkih akcija, uključujući njihove zajedničke kliničke procjene, ostala je niska na razini država članica, što znači da nije u dovoljnoj mjeri riješen problem udvostručavanja procjena iste zdravstvene tehnologije od strane nadležnih tijela i institucija za procjenu zdravstvenih tehnologija u različitim državama članicama unutar identičnih ili sličnih vremenskih okvira. [Am. 16]

(7)  Vijeće je u svojim zaključcima iz prosinca 2014. o inovacijama u korist pacijenata(8) prepoznalo ključnu ulogu procjene zdravstvenih tehnologija kao instrumenta zdravstvene politike za podržavanje održivih i pravednih izbora koji se temelje na dokazima i odnose na zdravstvenu zaštitu i zdravstvene tehnologije te kojima je cilj dobrobit pacijenata; Vijeće je nadalje pozvalo Komisiju da na održiv način nastavi podupirati suradnju te je zatražilo da države članice više surađuju u području procjene zdravstvenih tehnologija i da se iskoriste mogućnosti suradnje u području razmjene informacija između nadležnih tijela; Osim toga, u svojim zaključcima iz prosinca 2015. o personaliziranoj medicini za pacijente Vijeće je pozvalo države članice i Komisiju da ojačaju metodologije procjene zdravstvenih tehnologija koje se primjenjuju na personaliziranu medicinu, dok je u zaključcima Vijeća iz lipnja 2016. o jačanju ravnoteže farmaceutskih sustava u Europskoj uniji i njezinim državama članicama još jednom potvrđeno da države članice smatraju da suradnja u području procjene zdravstvenih tehnologija ima očitu dodanu vrijednost. Isto tako, u zajedničkom izvješću Glavne uprave Komisije za ekonomske i financijske poslove i Odbora za ekonomsku politiku iz listopada 2016. opet se pozvalo na jačanje suradnje u području procjene zdravstvenih tehnologija na razini Europe. [Am. 17]

(8)  Europski parlament u svojoj je Rezoluciji od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(9) pozvao Komisiju da čim prije predloži zakonodavstvo o europskom sustavu za procjenu zdravstvenih tehnologija i uskladi transparentne uvjete kriterije procjene zdravstvenih tehnologija kako bi se procijenila dodana terapijska vrijednost lijekova i relativna djelotvornost zdravstvenih tehnologija u odnosu na najbolje dostupne alternative uzimajući u obzir razinu inovativnosti i koristi za pacijente. [Am. 18]

(9)  U svojoj Komunikaciji o poboljšanju jedinstvenog tržišta(10) iz 2015. Komisija je izrazila namjeru uvođenja inicijative u području procjene zdravstvenih tehnologija u svrhu izbjegavanja višestrukih procjena jednog proizvoda u različitim državama članicama i poboljšanja funkcioniranja jedinstvenog tržišta za zdravstvene tehnologije.

(10)  Kako bi se osiguralo bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta i pridonijelo visokoj razini zaštite zdravlja ljudi, primjereno je uskladiti pravila za provođenje kliničkih procjena na nacionalnoj razini i kliničkih procjena određenih zdravstvenih tehnologija na razini Unije, kojima se isto tako podupire nastavak dobrovoljne suradnje među državama članicama na određenim aspektima procjene zdravstvenih tehnologija. Tim bi se usklađivanjem trebali zajamčiti najviši standardi kvalitete te bi ono trebalo odgovarati najboljoj dostupnoj praksi. Njime se ne bi trebala poticati konvergencija prema najmanjem zajedničkom nazivniku ni prisiljavati tijela za procjenu zdravstvenih tehnologija koja imaju veća stručna znanja i više standarde da prihvate niže zahtjeve. Ono bi trebalo dovesti do povećanja kapaciteta za procjenu zdravstvenih tehnologija i kvalitete te procjene na nacionalnoj i regionalnoj razini. [Am. 19]

(11)  U skladu s člankom 168. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) države članice odgovorne su za organizaciju i pružanje svoje zdravstvene zaštite. Područje primjene pravila Unije primjereno je ograničiti na one aspekte procjene zdravstvenih tehnologija koji se odnose na kliničku procjenu zdravstvene tehnologije te . Zajednička klinička procjena koja se predviđa u ovoj Uredbi znanstvena je analiza relativnih učinaka zdravstvene tehnologije na učinkovitost, osobito sigurnost i djelotvornost, primjereno osigurati da su zaključci procjene ograničeni koji se zajedno nazivaju kliničkim ishodima, koja se evaluira u odnosu na nalaze usporedne pokazatelje koji se odnose trenutačno smatraju primjerenima i odabrane skupine ili podskupine pacijenata, uzimajući u obzir kriterije središnjeg modela procjene zdravstvenih tehnologija. Pritom će se voditi računa o stupnju sigurnosti relativnih ishoda na usporednu djelotvornost zdravstvene tehnologije temelju dostupnih dokaza. Ishod takvih zajedničkih kliničkih procjena ne bi stoga trebao utjecati na diskrecijsko pravo država članica u pogledu naknadnih odluka o određivanju cijena i naknada za zdravstvene tehnologije, uključujući utvrđivanje kriterija za takvo određivanje cijena i naknada koji mogu ovisiti o kliničkim i nekliničkim razmatranjima, a koji isključivo ostaju pitanje nacionalne nadležnosti. Procjena koju sve države članice provode kao dio svojeg nacionalnog ocjenjivanja stoga nije obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. [Am. 20]

(12)  Kako bi se osigurala široka primjena usklađenih pravila o kliničkim aspektima procjene zdravstvenih tehnologija, potaknula suradnja među državama članicama i omogućilo objedinjavanje stručnog znanja i resursa u tijelima za procjenu zdravstvenih tehnologija, a time i smanjilo rasipanje i nedjelotvornost u zdravstvenoj zaštiti, primjereno je zahtijevati da se zajedničke kliničke procjene provode za sve lijekove koji se nalaze u centraliziranom postupku odobravanja za stavljanje u promet predviđenom Uredbom (EZ) br.  726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(11), a koji uključuju novu aktivnu tvar, ili kada je tim lijekovima naknadno izdano odobrenje za novu terapijsku indikaciju. Isto bi tako trebalo provesti zajedničke kliničke procjene određenih medicinskih proizvoda u smislu Uredbe (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća(12) koji pripadaju klasama najvećeg rizika te s obzirom na to da postoji potreba za koje su odgovarajuće stručne skupine dale svoja mišljenja ili stajališta. Medicinske proizvode većom količinom kliničkih dokaza za zajedničku kliničku procjenu trebalo bi odabrati na temelju posebnih kriterija sve te nove zdravstvene tehnologije. [Am. 21]

(13)  Kako bi se osiguralo da su zajedničke kliničke procjene koje se provode u vezi sa zdravstvenim tehnologijama i dalje točne, relevantne, kvalitetne i relevantne utemeljene na najboljim dostupnim znanstvenim dokazima u svakom trenutku, primjereno je utvrditi uvjete fleksibilan i reguliran postupak za ažuriranje procjena, osobito kada bi nakon početne procjene postanu dostupni novi dokazi ili novi dodatni podaci dostupni nakon početne procjene mogli i kada takvi novi dokazi ili dodatni podaci mogu povećati točnost količinu znanstvenih dokaza i time unaprijediti kvalitetu procjene. [Am. 22]

(14)  Potrebno je uspostaviti koordinacijsku skupinu sastavljenu od predstavnika tijela i institucija za procjenu zdravstvenih tehnologija država članica koja će biti nadležna za nadgledanje provedbe i dokazano stručna za provedbu zajedničkih kliničkih procjena i drugog zajedničkog rada obuhvaćenog područjem primjene ove Uredbe. [Am. 23]

(15)  Kako bi se osigurao pristup zajedničkim kliničkim procjenama i znanstvenim savjetovanjima pod vodstvom država članica, države članice trebale bi imenovati nacionalna ili regionalna tijela i institucije za procjenu zdravstvenih tehnologija koji će kao članovi koordinacijske skupine pružati podatke u svrhu donošenja odluka o provođenju takvih procjena. Imenovana tijela i institucije trebali bi osigurati odgovarajuće visoku razinu zastupljenosti u koordinacijskoj skupini i tehničkog znanja u njezinim podskupinama, uzimajući u obzir potrebu za pružanjem mogućnost pružanja stručnog znanja o procjeni zdravstvenih tehnologija lijekova i medicinskih proizvoda. U organizacijskoj strukturi trebaju se poštovati različiti mandati podskupina koje provode zajedničke kliničke procjene i zajednička znanstvena savjetovanja. Treba se izbjegavati svaki sukob interesa. [Am. 24]

(15a)  Transparentnost procesa i osviještenost javnosti o tom procesu od ključne su važnosti. Stoga bi, radi stjecanja povjerenja u sustav, trebalo zajamčiti najvišu razinu transparentnosti svih kliničkih podataka koji se procjenjuju i osviještenosti javnosti o njima. U slučaju da su podaci iz komercijalnih razloga povjerljivi, tu je povjerljivost nužno jasno definirati i obrazložiti, a povjerljive podatke jasno razgraničiti i zaštititi. [Am. 25]

(16)  Kako bi usklađeni postupci ispunjavali svoj cilj unutarnjeg tržišta, od država članica trebalo bi zahtijevati da u potpunosti uzmu i ostvarili cilj poboljšanja inovacija i povećanja kvalitete kliničkih dokaza, države članice moraju uzeti u obzir rezultate zajedničkih kliničkih procjena i da ne ponavljaju te procjene ponavljati ih. Države članice imaju pravo u skladu sa svojim nacionalnim potrebama nadopuniti zajedničke kliničke procjene dodatnim kliničkim dokazima i analizama kako bi se u obzir uzele razlike u komparatorima ili u specifičnom nacionalnom kontekstu liječenja. Takve dopunske kliničke procjene trebale bi biti propisno opravdane i proporcionalne te bi o njima trebalo obavijestiti Komisiju i koordinacijsku skupinu. Osim toga, ispunjavanje ove obveze ne sprečava države članice da provode nekliničke procjene iste zdravstvene tehnologije ili donose zaključke o dodanoj kliničkoj vrijednosti predmetnih tehnologija kao dio postupka nacionalnog ocjenjivanja u kojem se mogu razmatrati klinički i neklinički podaci i kriteriji specifični za predmetnu državu članicu, na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini. Isto tako ne sprečava države članice da izrađuju svoje preporuke ili odluke o određivanju cijena ili naknada. [Am. 26]

(16a)  Kako bi se klinička procjena upotrebljavala u svrhu odluka o određivanju naknada troškova na nacionalnoj razini, ona bi se po mogućnosti trebala odnositi na skupinu stanovništva koja bi primila naknadu troškova za lijek u predmetnoj državi članici [Am. 27]

(17)  Vremenski okvir za zajedničke kliničke procjene lijekova trebalo bi, koliko je to moguće, utvrditi u odnosu na vremenski okvir koji se primjenjuje za dovršetak centraliziranog postupka odobravanja za stavljanje u promet iz Uredbe (EZ) br. 726/2004. Takva koordinacija trebala bi osigurati da kliničke procjene mogu djelotvorno olakšati pristup tržištu i pridonijeti pravovremenoj dostupnosti inovativnih tehnologija za pacijente. U pravilu postupak bi trebalo dovršiti do objave odluke Komisije kojom se izdaje odobrenje za stavljanje u promet. [Am. 28]

(17a)  Kad je riječ o lijekovima za rijetke bolesti, zajedničkim znanstvenim savjetovanjima mora se osigurati da novi pristup ne prouzroči nepotrebna kašnjenja u procjeni lijekova za rijetke bolesti u usporedbi s trenutačnim stanjem i uzimajući u obzir pragmatični pristup u okviru mreže EUnetHTA. [Am. 29]

(18)  Pri utvrđivanju vremenskog okvira za zajedničke kliničke procjene medicinskih proizvoda zdravstvenih tehnologija trebalo bi u obzir uzeti visoko decentralizirani način pristupanja tržištu rok za dovršenje centraliziranog postupka za odobrenje lijekova iz Uredbe (EZ) br. 726/2004 kao i oznaku sukladnosti CE za medicinske proizvode iz Uredbe (EU) 2017/745 dostupnost odgovarajućih dokaznih podataka potrebnih te oznaku sukladnosti CE za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode iz Uredbe (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća(13). U svakom slučaju, u tim procjenama treba voditi računa o dostupnosti odgovarajućih znanstvenih dokaza i dostatnih popratnih podataka potrebnih za provedbu zajedničke kliničke procjene Budući da potrebni dokazi mogu biti dostupni tek nakon što je medicinski proizvod stavljen u promet te kako bi se omogućio odabir medicinskih proizvoda u odgovarajuće vrijeme, trebalo bi biti moguće da se procjene takvih proizvoda provode nakon stavljanja na tržište medicinskih proizvoda, a procjene bi se trebale provoditi unutar vremenskog roka koji je što bliži odobrenju za stavljanje u promet, kad je riječ o lijekovima, te, u svakom slučaju, bez neopravdanog i nepotrebnog odgađanja. [Am. 30]

(19)  Zajednički rad koji se obavlja na temelju ove Uredbe, a posebno zajedničke kliničke procjene trebale bi u svim slučajevima svakom slučaju proizvesti visokokvalitetne i pravovremene rezultate te ne odgađati , a da se pritom ne odgađa ili ometati stavljanje ometa stavljanje oznake CE medicinskih proizvoda ili pristup tržištu zdravstvenih tehnologija. Taj bi rad trebao biti odvojen i različit od regulatornih procjena sigurnosti, kvalitete, djelotvornosti ili učinkovitosti zdravstvenih tehnologija koje se provode u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije i ne bi smio utjecati na odluke koje se donose u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije. [Am. 31]

(19a)  Rad povezan s procjenom zdravstvenih tehnologija koji je obuhvaćen ovom Uredbom trebao bi biti odvojen i različit od regulatornih procjena sigurnosti i djelotvornosti zdravstvenih tehnologija koje se provode u skladu s drugim zakonodavnim aktima Unije i ne bi smio utjecati na druge aspekte koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe, a koji se donose u skladu s drugim zakonodavnim aktima Unije. [Am. 32]

(19b)  Kad je riječ o lijekovima za rijetke bolesti, u zajedničkim izvješćima ne bi se trebali ponovno procjenjivati kriteriji za uvrštenje u skupinu lijekova za rijetke bolesti. Međutim, procjenjivači i suprocjenjivači trebali bi imati puni pristup podacima koje koriste tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet, kao i mogućnost korištenja ili stvaranja dodatnih relevantnih podataka za procjenu lijekova u kontekstu zajedničke procjene zdravstvenih tehnologija. [Am. 33]

(19c)  U Uredbi (EU) 2017/745 o medicinskim proizvodima i Uredbi (EU) 2017/746 o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima predviđa se odobrenje tih proizvoda na temelju načela transparentnosti i sigurnosti, a ne djelotvornosti. Međutim, postupno povećanje ponude medicinskih proizvoda za klinička stanja dovelo je do prijelaza na novi model s izrazito fragmentiranim tržištem, poglavito inkrementalnim inovacijama te nedostatkom kliničkih dokaza, što znači da je nužna uža suradnja i učestalija razmjena informacija između tijela za procjenu. Stoga je potreban pomak prema centraliziranom sustavu za odobravanje u kojemu se proizvodi ocjenjuju na temelju sigurnosti, djelotvornosti i kvalitete. To je također jedno od područja za koje države članice traže užu suradnju u okviru buduće europske procjene zdravstvenih tehnologija. Sustavi za procjenu zdravstvenih tehnologija za medicinske proizvode trenutačno postoje u 20 država članica, zajedno s Norveškom, a u 12 država članica, zajedno s Norveškom, uspostavljene su smjernice i pokrenuti početni dijalozi. EUnetHTA provodi kvalitetne evaluacije relativne djelotvornosti zdravstvenih proizvoda na temelju metodologije koja može služiti kao referentno mjerilo za ovu Uredbu. [Am. 34]

(20)  Kako bi se olakšalo djelotvorno sudjelovanje subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju u zajedničkim kliničkim procjenama, takvi bi subjekti, Subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju mogu provoditi zajednička znanstvena savjetovanja s koordinacijskom skupinom ili radnim skupinama koje su u tu svrhu odredili stručnjaci nacionalnih ili regionalnih tijela za procjenu radi prikupljanja smjernica o kliničkim potrebama za istraživanjima odgovarajućim slučajevima, trebali imati mogućnost uključivanja u zajednička znanstvena savjetovanja s koordinacijskom skupinom radi prikupljanja dokaza i podataka koji će vjerojatno biti potrebni za potrebe kliničke procjene optimalnom formatu studija kako bi se prikupili najbolji mogući dokazi i maksimizirala učinkovitost istraživanja. S obzirom na preliminarnu prirodu savjetovanja, ni jedna ponuđena smjernica ne bi smjela biti obvezujuća za subjekte koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju ili za tijela ili institucije za procjenu zdravstvenih tehnologija. [Am. 35]

(20a)  Zajednička znanstvena savjetovanja trebala bi se odnositi na osmišljavanje kliničkih studija i utvrđivanje najboljih usporednih lijekova na temelju najboljih medicinskih praksi u interesu pacijenata. Taj postupak savjetovanja trebao bi biti transparentan. [Am. 36]

(21)  Zajedničke kliničke procjene i zajednička Zajednička znanstvena savjetovanja zahtijevaju mogu zahtijevati dijeljenje poslovnih povjerljivih informacija između subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju te tijela i institucija za procjenu zdravstvenih tehnologija. Kako bi se osigurala zaštita takvih informacija, informacije koje se u okviru procjena i savjetovanja pružaju koordinacijskoj skupini trebale bi se otkriti trećoj strani tek nakon sklapanja sporazuma o povjerljivosti. Osim toga, potrebno je da sve objavljene informacije o rezultatima zajedničkih znanstvenih savjetovanja budu predstavljene u anonimiziranom obliku s redakcijom svih informacija poslovno osjetljive naravi. [Am. 37]

(21a)  Zajedničke kliničke procjene zahtijevaju sve dostupne kliničke podatke i javno dostupne znanstvene dokaze subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju. Korištene kliničke podatke, studije, metodologiju i kliničke rezultate trebalo bi objaviti. Najviša moguća razina otvorenosti znanstvenih podataka i procjena za javnost omogućit će ostvarenje napretka u biomedicinskom istraživanju i osigurati najvišu moguću razinu povjerenja u sustav. Kada je riječ o dijeljenju poslovno osjetljivih podataka, povjerljivost takvih podataka treba štititi tako da ih se predstavi u anonimiziranom obliku s redakcijom izvješća prije objave, pri čemu se štiti javni interes. [Am. 38]

(21b)  Prema Europskom ombudsmanu, ako informacije u dokumentu utječu na zdravlje pojedinaca (kao što su informacije o djelotvornosti lijeka), javni interes za objavljivanje takvih informacija u pravilu nadilazi zahtjeve u vezi s poslovnom osjetljivosti. Javno zdravlje uvijek bi trebalo nadilaziti poslovne interese. [Am. 39]

(22)  Kako bi se osigurala učinkovita uporaba dostupnih resursa, primjereno je predvidjeti „ispitivanje vidokruga”, kako bi se omogućilo rano prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju za koje postoji vjerojatnost da će imati najveći učinak na pacijente, javno zdravlje i sustave zdravstvene zaštite te kako bi se strateški upravljalo istraživanjem. Takvim ispitivanjem trebalo bi se olakšati određivanje prioriteta u pogledu tehnologija koje koordinacijska skupina treba odabrati za zajedničku kliničku procjenu. [Am. 40]

(23)  Unija bi trebala nastaviti s dobrovoljnom suradnjom država članica na procjeni zdravstvenih tehnologija u drugim područjima, kao što su razvoj i provedba programa cijepljenja te s izgradnjom kapaciteta nacionalnih sustava procjene zdravstvenih tehnologija. Takvom dobrovoljnom suradnjom trebale bi se olakšati i sinergije s inicijativama u okviru strategije jedinstvenog digitalnog tržišta u odgovarajućim digitalnim i podatkovnim područjima zdravstva i skrbi, u cilju pružanja dodatnih dokaza iz prakse važnih za procjenu zdravstvenih tehnologija. [Am. 41]

(24)  Kako bi se osigurala uključivost očuvali objektivnost, i transparentnost i kvaliteta zajedničkog rada, koordinacijska skupina trebala bi surađivati i opsežno se savjetovati sa zainteresiranim stranama i dionicima. Međutim, kako bi se očuvao integritet zajedničkog rada, trebalo bi izraditi pravila za osiguravanje neovisnosti, javne otvorenosti i nepristranosti zajedničkog rada i osiguravanje da takvo savjetovanje ne dovodi do sukoba interesa. [Am. 42]

(24a)  Treba osigurati dijalog između koordinacijske skupine i organizacija pacijenata, potrošača, zdravstvenih nevladinih organizacija, zdravstvenih stručnjaka i profesionalaca, osobito preko mreže dionika, pri čemu treba jamčiti neovisnost, transparentnost i nepristranost donesenih odluka. [Am. 43]

(24b)  Kako bi se zajamčilo učinkovito odlučivanje i olakšao pristup lijekovima, važno je uspostaviti odgovarajuću suradnju među donositeljima odluka u ključnim fazama životnog ciklusa lijekova. [Am. 44]

(25)  Kako bi se osigurao jedinstven pristup zajedničkom radu predviđenom ovom Uredbom, potrebno je Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje zajedničkog postupovnog koordinacijska skupina, koju čine neovisne i nepristrane nacionalne i/ili regionalne vlasti i metodološkog okvira tijela nadležni za kliničke procjene procjenu zdravstvenih tehnologija s dokazanim sposobnostima, postupke treba osmisliti metodologiju za osiguranje visoke razine kvalitete rada općenito. Komisija treba provedbenim aktima podržati spomenutu metodologiju i zajednički postupovni okvir za zajedničke kliničke procjene i postupke za zajednička klinička savjetovanja. Tamo gdje je to potrebno trebalo bi i opravdano trebaju se izraditi različita pravila za lijekove i medicinske proizvode. Pri izradi takvih pravila Komisija bi trebala trebaju se uzeti u obzir rezultate rezultati rada zajedničkih akcija EUnetHTA. Ujedno bi trebala u obzir uzeti , a posebno metodološke smjernice i predlošci za podnošenje dokaza, inicijative o procjeni zdravstvenih tehnologija koje se financiraju sredstvima programa istraživanja Obzor 2020. te regionalne inicijative o procjeni zdravstvenih tehnologija kao što su inicijative Beneluxa i Deklaracije iz Vallette. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(14). [Am. 45]

(25a)  U skladu s Helsinškom deklaracijom, metodološkim se okvirom treba jamčiti visoku kvalitetu i čvrste kliničke dokaze izborom najprikladnijih mjerila. Okvir se mora temeljiti na visokim standardima kvalitete, najboljim dostupnim znanstvenim dokazima te mora proizlaziti prvenstveno iz dvostruko slijepih nasumičnih kliničkih ispitivanja, metaanalize i sustavnih pregleda. Njime se u obzir moraju uzeti klinički kriteriji koji su korisni, relevantni, opipljivi, konkretni i prilagođeni relevantnom kliničkom stanju, pri čemu se prednost mora dati završnim točkama. Dokumenti koje podnositelj zahtjeva mora priložiti trebaju se odnositi na najnovije i javne podatke. [Am. 46]

(25b)  Bilo kakve specifičnosti u metodologiji, primjerice za cjepiva, trebaju biti opravdane i prilagođene vrlo specifičnim okolnostima i imati istu znanstvenu rigoroznost i iste znanstvene standarde, te nikad ne trebaju doći na štetu kvalitete zdravstvenih tehnologija ili kliničkih dokaza. [Am. 47]

(25c)  Komisija treba pružiti administrativnu podršku zajedničkom radu koordinacijske skupine koja, nakon savjetovanja s dionicima, treba podnijeti završno izvješće o svojem radu. [Am. 48]

(26)  Kako bi se osigurala potpuna provedivost ove Uredbe te kako bi se ona prilagodila tehničkom i znanstvenom razvoju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora Komisija treba donositi provedbene akte o funkcioniranju Europske unije u pogledu sadržaja dokumenata koje je potrebno podnijeti, izvješća, sažetaka izvješća kliničkih procjena, sadržaja dokumenata postupovnim pravilima za zahtjeve te izvješća o zajedničkim znanstvenim savjetovanjima zajedničke kliničke procjene, zajednička znanstvena savjetovanja i pravila za odabir dionika. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(15) Osobito, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće trebali bi primiti sve dokumente istodobno kad i stručnjaci država članica te bi njihovim stručnjacima sustavno trebalo odobriti pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata. [Am. 49]

(27)  Kako bi se osigurala dostupnost dostatnih sredstava za zajednički rad predviđen i stabilnu administrativnu potporu predviđene ovom Uredbom, Unija bi trebala osigurati stabilna i stalna javna sredstva u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za zajednički rad i dobrovoljnu suradnju kao i za okvir potpore za podupiranje tih aktivnosti. Sredstva bi trebala obuhvatiti troškove izrade izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i zajedničkom znanstvenom savjetovanju. Države članice trebale bi imati i mogućnost Komisiji uputiti nacionalne stručnjake kako bi se pružila potpora tajništvu koordinacijske skupine. Komisija treba uspostaviti sustav naknada za subjekte koji razvijaju zdravstvene tehnologije u okviru kojih se zahtijevaju i zajednička znanstvena savjetovanja i zajedničke kliničke procjene, a koje su namijenjene za istraživanja o nezadovoljenim medicinskim potrebama. Te se naknade ni u kojem slučaju ne mogu upotrijebiti za financiranje zajedničkog rada predviđenog ovom Uredbom. [Am. 50]

(28)  U svrhu olakšavanja zajedničkog rada i razmjene informacija među državama članicama u pogledu procjene zdravstvenih tehnologija, trebalo bi donijeti odredbu za uspostavu IT platforme koja sadržava odgovarajuće baze podataka i sigurne kanale za komunikaciju, kao i sve informacije o postupku, metodologiji, osposobljenosti i interesima ocjenjivača i sudionika u mreži dionika te izvješća o zajedničkom radu i njegove rezultate, koji se moraju objaviti. Komisija bi ujedno trebala osigurati poveznicu između IT platforme i drugih podatkovnih infrastruktura važnih za potrebe procjene zdravstvenih tehnologija, kao što su registri podataka iz prakse. [Am. 51]

(28a)  Suradnja se treba temeljiti na načelu dobrog upravljanja, koje obuhvaća transparentnost, objektivnost, neovisnost iskustva i pravedne postupke. Preduvjet uspješne suradnje je povjerenje koje se može postići samo ako se svi dionici iskreno angažiraju te ako se osigura dostupnost visokokvalitetnih iskustava, mogućnosti izgradnje kapaciteta i visokokvalitetne proizvodnje. [Am. 52]

(28b)  S obzirom na to da trenutačno ne postoji općeprihvaćena definicija visokokvalitetnih inovacija ili dodane terapijske vrijednosti, Unija bi uz suglasnost ili konsenzus svih strana trebala donijeti definicije tih pojmova. [Am. 53]

(29)  Radi osiguranja neometanog uspostavljanja i izvedbe zajedničkih procjena na razini Unije, kao i očuvanja njihove kvalitete, primjereno je predvidjeti prijelazno razdoblje kojim se omogućuje postupno povećanje broja zajedničkih procjena koje se provode svake godine. Broj procjena koje je potrebno provesti trebalo bi odrediti uz uvažavanje dostupnih resursa i broja država članica koje sudjeluju, a u cilju postizanja potpunog kapaciteta do kraja prijelaznog razdoblja. Utvrđivanjem takvog prijelaznog razdoblja državama članicama trebalo bi omogućiti da svoje nacionalne sustave u potpunosti usklade s okvirom za zajednički rad u smislu dodjeljivanja resursa, vremenskog okvira i određivanja prioriteta procjena.

(30)  Tijekom prijelaznog razdoblja sudjelovanje u zajedničkim kliničkim procjenama i zajedničkim znanstvenim savjetovanjima ne bi smjelo biti obvezujuće za države članice. To ne bi smjelo utjecati na obvezu država članica da na kliničke procjene koje se provode na nacionalnoj razini primjenjuju usklađena pravila. Osim toga, tijekom prijelaznog razdoblja države članice koje ne sudjeluju u zajedničkom radu mogu se odlučiti na sudjelovanje u bilo kojem trenutku. Radi osiguranja stabilne i neometane organizacije zajedničkog rada i funkcioniranja unutarnjeg tržišta, državama članicama koje već sudjeluju u okviru za zajednički rad ne bi se smjelo dopustiti povlačenje iz okvira. Kliničke procjene koje su u državama članicama započele prije primjene ove Uredbe trebaju se nastaviti, osim ako ih države članice odluče obustaviti. [Am. 54]

(31)  Kako bi se osiguralo da okvir potpore bude i dalje učinkovit i isplativ koliko god je to moguće Nakon prijelaznog razdoblja i prije nego što usklađeni sustav za procjenu zdravstvenih tehnologija uspostavljen ovom Uredbom postane obvezan, Komisija bi trebala objaviti treba podnijeti izvješće o provedbi odredbi o opsegu zajedničkih kliničkih procjena te o funkcioniranju okvira potpore najkasnije dvije godine nakon isteka prijelaznog razdoblja. U izvješću se može posebno razmotriti postoji li potreba za prebacivanjem tog okvira potpore na agenciju Unije i uvođenjem mehanizma za plaćanje pristojbe putem kojeg bi subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju također mogli pridonijeti financiranju zajedničkog rada procjeni učinka koje se odnosi na cijeli uvedeni postupak. U izvješću o procjeni učinka treba ocijeniti, među ostalim kriterijima, ostvareni napredak u pogledu pristupa pacijenata novim zdravstvenim tehnologijama i funkcioniranja unutarnjeg tržišta, učinak na kvalitetu inovacija i održivost zdravstvenih sustava, kao i prikladnost opsega zajedničkih kliničkih procjena i funkcioniranja okvira potpore. [Am. 55]

(32)  Komisija bi trebala provesti ocjenjivanje ove Uredbe. Na temelju stavka 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. to se ocjenjivanje treba temeljiti na pet kriterija koji se odnose na učinkovitost, djelotvornost, važnost, usklađenost i dodanu vrijednost EU-a te treba biti podržano programom praćenja. O rezultatima te evaluacije također treba obavijestiti Europski parlament i Vijeće [Am. 56]

(33)  U Direktivi 2011/24/EU navodi se da Unija treba podupirati i olakšavati suradnju i razmjenu znanstvenih podataka među državama članicama u okviru dobrovoljne mreže koja povezuje državna tijela ili institucije odgovorne za procjenu zdravstvenih tehnologija, a koja su imenovale države članice. Budući da se ta pitanja uređuju ovom Uredbom, Direktivu 2011/24/EU trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(34)  Budući da države članice same ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, odnosno uskladiti pravila država članica o provedbi kliničkih procjena na nacionalnoj razini i uspostaviti okvir obveznih zajedničkih kliničkih procjena određenih zdravstvenih tehnologija na razini Unije zdravstvenih tehnologija koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, već se ti ciljevi, zbog svojeg opsega i svojih učinaka, mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, [Am. 57]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom Uzimajući u obzir rezultate rada zajedničkih akcija EUnetHTA, ovom se Uredbom utvrđuje sljedeće: [Am. 58]

(a)  okvir potpore i postupci za suradnju na kliničkoj procjeni zdravstvenih tehnologija na razini Unije; [Am. 59]

(b)  zajednička pravila zajedničke metodologije za kliničku procjenu zdravstvenih tehnologija. [Am. 60]

2.  Ova Uredba ne utječe na prava i obveze država članica koji se odnose na organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i medicinske skrbi te na dodjelu sredstava koja su za njih osigurana. Nadalje, ovom se Uredbom ne zadire u isključivu nacionalnu nadležnost država članica u pogledu nacionalnih odluka o određivanju cijena i naknada. [Am. 61]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „lijek” znači lijek za humanu primjenu kako je definiran u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16);

(b)  „medicinski proizvod” znači medicinski proizvod kako je definiran u Uredbi (EU) 2017/745;

(ba)  „in vitro dijagnostički medicinski proizvod” znači in vitro dijagnostički medicinski proizvod kako je definiran u Uredbi (EU) 2017/746; [Am. 62]

(bb)  procjena „medicinskog proizvoda” znači procjena metode koja se sastoji od više medicinskih proizvoda ili metode koja se sastoji od medicinskog proizvoda i definiranog lanca zaštite ostalih oblika liječenja; [Am. 63]

(c)  „zdravstvena tehnologija” znači zdravstvena tehnologija kako je definirana u Direktivi 2011/24/EU;

(d)  „procjena zdravstvenih tehnologija” znači multidisciplinaran postupak usporedne procjene, na temelju kliničkih i nekliničkih domena, kojim se prikupljaju i ocjenjuju dostupni dokazi o kliničkim i nekliničkim pitanjima povezanima s uporabom zdravstvene tehnologije;

(e)  „zajednička klinička procjena” znači sustavno prikupljanje i znanstvenih informacija, njihovo komparativno ocjenjivanje dostupnih znanstvenih dokaza o zdravstvenoj tehnologiji u usporedbi i sintezu tih postupaka, usporedbu predmetne zdravstvene tehnologije s nekom drugom zdravstvenom tehnologijom drugim zdravstvenim tehnologijama ili s više njih postojećim postupcima, što predstavlja referentnu vrijednost za određenu kliničku indikaciju na temelju sljedećih najboljih dostupnih kliničkih znanstvenih dokaza i relevantnih kliničkih domena procjene zdravstvenih tehnologija kriterija za pacijente, uzimajući u obzir sljedeće kliničke domene: opisa zdravstvenog problema kojim se bavi zdravstvena tehnologija i trenutačne uporabe drugih zdravstvenih tehnologija ili postupaka kojima se pokušava riješiti taj zdravstveni problem, opisa i tehničke karakterizacije zdravstvene tehnologije, relativne kliničke djelotvornosti i relativne sigurnosti zdravstvene tehnologije; [Am. 64]

(f)  „neklinička procjena” znači dio procjene zdravstvenih tehnologija koji se temelji na sljedećim nekliničkim domenama procjene zdravstvenih tehnologija: troškovima i ekonomskoj ocjeni zdravstvene tehnologije te etičkim, organizacijskim, socijalnim i pravnim aspektima povezanima s njezinom uporabom;

(g)  „suradnička procjena” znači klinička procjena medicinskog proizvoda koju na razini Unije provode zainteresirana tijela i institucije za procjenu zdravstvenih tehnologija čije je sudjelovanje dobrovoljno;

(ga)  „ocjenjivanje” znači donošenje zaključaka o dodanoj vrijednosti predmetnih tehnologija kao dio postupaka nacionalnog ocjenjivanja u kojima se mogu razmatrati klinički i neklinički podatci i kriteriji u kontekstu nacionalne skrbi; [Am. 65]

(gb)  „zdravstveni ishodi relevantni za pacijente” znači podaci kojima se obuhvaća ili predviđa smrtnost, pobol, zdravstvena kvaliteta života i štetni događaji. [Am. 202]

Članak 3.

Koordinacijska skupina država članica za procjenu zdravstvenih tehnologija

1.  Uspostavlja se koordinacijska skupina država članica za procjenu zdravstvenih tehnologija („koordinacijska skupina”).

2.  Države članice kao članove koordinacijske skupine i njezinih podskupina imenuju svoja nacionalna nacionalna ili regionalna tijela i ili institucije koji su nadležni za procjenu zdravstvenih tehnologija te Komisiju obavješćuju o tome i o svim naknadnim izmjenama. Države članice mogu kao članove koordinacijske skupine i jedne njezine podskupine ili njih više imenovati više od jednog tijela ili više od jedne institucije nadležnih na nacionalnoj razini nadležni za procjenu zdravstvenih tehnologija. [Am. 66]

3.  Koordinacijska skupina donosi odluke konsenzusom ili, prema potrebi, običnom kvalificiranom većinom glasova. Svaka država članica ima jedan glas.

Postupci koordinacijske skupine su transparentni, pri čemu se zapisnici sa sastanaka i glasovi dokumentiraju i stavljaju na raspolaganje javnosti, uključujući razlike u mišljenjima. [Am. 203]

4.  Sastancima koordinacijske skupine supredsjedaju Komisija, koja nema pravo glasovati, i supredsjedatelj, koji se jednom godišnje na temelju sustava rotacije bira među članovima skupine na razdoblje koje je potrebno odrediti u poslovniku. Supredsjednici obavljaju isključivo administrativne zadaće. [Am. 68]

5.  Članovi koordinacijske skupine, s obzirom da je riječ o nacionalnim ili regionalnim tijelima ili institucijama za procjenu, imenuju svoje predstavnike u koordinacijskoj skupini i podskupinama čiji su članovi, ad hoc ili trajno, te . Države članice ta imenovanja mogu opozvati ako je to opravdano s obzirom na uvjete imenovanja. Međutim, ovisno o opsegu posla, sastavu podskupina ili traženom posebnom znanju, svaku državu članicu može predstavljati više stručnjaka za procjenu, pri čemu se ne dovodi u pitanje načelo da svaka država članica prilikom donošenja odluka ima samo jedan glas. Pri imenovanjima se u obzir uzima stručnost potrebna za postizanje ciljeva određene podskupine. Europski parlament, Vijeće i Komisija obavješćuju Komisiju se o svojem imenovanju svim imenovanjima i svim naknadnim izmjenama mogućim opozivima imenovanja. [Am. 69]

6.  Članovi Kako bi se osigurala visoka kvaliteta rada, članovi koordinacijske skupine i njihovi imenovani predstavnici poštuju načela neovisnosti, nepristranosti i povjerljivosti biraju se iz nacionalnih ili regionalnih agencija za procjenu zdravstvenih tehnologija ili tijela nadležnih za to područje.

Članovi koordinacijske skupine te stručnjaci i ocjenjivači općenito ne smiju imati financijski interes u pogledu industrije razvoja zdravstvenih tehnologija ili osiguravajućih društava koji bi mogao utjecati na njihovu nepristranost. Obvezni su djelovati neovisno i u javnom interesu te moraju podnositi godišnju izjavu o financijskim interesima. Te se izjave o interesima spremaju na IT platformi iz članka 27. i dostupne su javnosti.

Članovi koordinacijske skupine na svakom sastanku prijavljuju svaki posebni interes za koji bi se moglo smatrati da negativno utječe na njihovu neovisnost u pogledu točaka dnevnog reda. U slučaju sukoba interesa, dotični član koordinacijske skupine povlači se sa sastanka dok se razmatraju relevantne točke dnevnog reda. Postupovna pravila u slučaju sukoba interesa donose se u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii.a.

Radi osiguranja transparentnosti i osviještenosti javnosti te povećanja razine povjerenja u sustav, svi klinički podaci koji se procjenjuju imat će najvišu razinu transparentnosti i dostupnosti za javnost. U slučaju da su podaci iz komercijalnih razloga povjerljivi, ta se povjerljivost jasno definira i obrazlaže, a povjerljivi podaci jasno su razgraničeni i zaštićeni. [Am. 70]

7.  Komisija objavljuje ažurirani popis imenovanih članova koordinacijske skupine i njezinih podskupina te drugih stručnjaka, zajedno s njihovim kvalifikacijama, područjima stručnosti i godišnjim izjavama o financijskim interesima, na IT platformi iz članka 27.

Informacije iz prvog podstavka Komisija ažurira jednom godišnje te kad god se to smatra potrebnim u svjetlu eventualnih novih okolnosti. Ažurirane informacije dostupne su javnosti. [Am. 71]

8.  Koordinacijska skupina:

(a)  donosi poslovnik za vođenje sastanaka i prema potrebi ga ažurira;

(b)  koordinira i odobrava rad svojih podskupina;

(c)  osigurava suradnju surađuje s odgovarajućim tijelima na razini Unije kako bi se olakšalo prikupljanje dodatnih dokaza potrebnih za njezin rad; [Am. 72]

(d)  osigurava odgovarajuće uključivanje savjetovanje s relevantnim dionicima i stručnjacima u okviru njezina rada. Takva su savjetovanja dokumentirana, uključujući javno dostupne izjave o interesima dionika s kojima je provedeno savjetovanje, te se uvrštavaju u njezin rad završno zajedničko izvješće o procjeni; [Am. 73]

(e)  osniva podskupine za sljedeće:

i.  zajedničke kliničke procjene;

ii.  zajednička znanstvena savjetovanja;

iii.  prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju;

iv.  dobrovoljnu suradnju;

v.  pripremu godišnjih programa rada i godišnjih izvješća te ažuriranje zajedničkih pravila i radnih dokumenata.

9.  Koordinacijska skupina može se sastajati u različitim sastavima za sljedeće kategorije zdravstvene tehnologije: lijekove, medicinske proizvode i druge zdravstvene tehnologije.

10.  Koordinacijska skupina može osnovati zasebne podskupine za sljedeće kategorije zdravstvene tehnologije: lijekove, medicinske proizvode i druge zdravstvene tehnologije.

10.a  Poslovnik koordinacijske skupine i njezinih podskupina, dnevni redovi s njihovih sastanaka, donesene odluke te podrobnosti i obrazloženja glasovanja, uključujući mišljenja manjina, u svakom se slučaju objavljuju. [Am. 74]

Članak 4.

Godišnji program rada i godišnje izvješće

1.  Podskupina imenovana u skladu s člankom 3. stavkom 8. točkom (e) priprema godišnji program rada i podnosi ga koordinacijskoj skupini, koja ga odobrava do 31. prosinca svake godine.

2.  U godišnjem programu rada utvrđuje se zajednički rad koji se treba obaviti u kalendarskoj godini nakon njegova odobrenja, a koji obuhvaća:

(a)  planirani broj zajedničkih kliničkih procjena i vrste zdravstvenih tehnologija koje je potrebno procijeniti;

(b)  planirani broj zajedničkih znanstvenih savjetovanja;

(c)  dobrovoljnu suradnju.

Točke (a), (b) i (c) prvog podstavka utvrđuju se ovisno o razmjeru njihova utjecaja na pacijente, javno zdravlje ili sustave zdravstvene skrbi. [Am. 75]

3.  Pri pripremi godišnjeg programa rada imenovana podskupina:

(a)  uzima u obzir godišnju studiju o zdravstvenim tehnologijama u nastajanju iz članka 18.;

(b)  uzima u obzir resurse koji su koordinacijskoj skupini dostupni za zajednički rad;

(c)  savjetuje na godišnjim sastancima u skladu s člankom 26. savjetuje se s Komisijom o nacrtu godišnjeg programa rada i uzima u obzir njezino mišljenje njezine primjedbe. [Am. 76]

4.  Imenovana podskupina priprema godišnje izvješće i podnosi ga koordinacijskoj skupini, koja ga odobrava do 28. veljače svake godine.

5.  U godišnjem izvješću navode se informacije o zajedničkom radu obavljenom u kalendarskoj godini koja prethodi njegovu odobrenju.

5.a  I godišnje izvješće i godišnji program rada objavljuju se na IT platformi iz članka 27. [Am. 77]

Poglavlje II.

Zajednički rad na procjeni zdravstvenih tehnologija na razini Unije

Odjeljak 1.

Zajedničke kliničke procjene

Članak 5.

Opseg zajedničkih kliničkih procjena

1.  Koordinacijska skupina provodi zajedničke kliničke procjene o sljedećem:

(a)  lijekovima koji podliježu postupku izdavanja odobrenja iz Uredbe (EZ) br. 726/2004, uključujući u slučaju izmjene odluke Komisije o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet na temelju izmjene terapijske indikacije ili terapijskih indikacija za koje je izdano izvorno odobrenje, uz iznimku lijekova odobrenih na temelju članaka 10. i 10.a Direktive 2001/83/EZ;

(aa)  drugim lijekovima koji ne podliježu postupku odobrenja iz Uredbe (EZ) br. 726/2004 u slučaju da se subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju odlučio za centralizirani postupak odobrenja, pod uvjetom da predmetni lijekovi predstavljaju važnu tehničku, znanstvenu ili terapijsku inovaciju, ili je njihovo odobrenje u interesu javnog zdravlja; [Am. 78]

(b)  medicinskim proizvodima razvrstanima u klasu II.b i III. na temelju članka 51. Uredbe (EU) 2017/745 za koje su odgovarajuće stručne skupine pružile znanstveno mišljenje u okviru postupka savjetovanja u pogledu kliničke procjene na temelju članka 54. te uredbe i koji se smatraju važnom inovacijom s potencijalnim značajnim učinkom na javno zdravlje ili sustave zdravstvene skrbi; [Am. 79]

(c)  in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima razvrstanima u klasu D na temelju članka 47. Uredbe (EU) 2017/746 o kojima su odgovarajuće stručne skupine iznijele svoje stajalište u okviru postupka na temelju članka 48. stavka 6. te uredbe i koji se smatraju važnom inovacijom s potencijalnim značajnim učinkom na javno zdravlje ili sustave zdravstvene skrbi. [Am. 80]

2.  Koordinacijska skupina na temelju kriterija u nastavku odabire medicinske proizvode iz stavka 1. točaka (b) i (c) za zajedničku kliničku procjenu:

(a)  nezadovoljene medicinske potrebe;

(b)  potencijalni učinak na pacijente, javno zdravlje ili sustave zdravstvene zaštite;

(c)  znatna prekogranična dimenzija;

(d)  velika dodana vrijednost Unije;

(e)  dostupni resursi;

(ea)  potrebe za većom količinom kliničkih dokaza; [Am. 81]

(eb)  na zahtjev subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju. [Am. 82]

Članak 6.

Priprema izvješćâ o zajedničkoj kliničkoj procjeni

1.  Koordinacijska skupina pokreće postupke zajedničkih kliničkih procjena zdravstvenih tehnologija na temelju svojeg godišnjeg programa rada imenovanjem podskupine koja će u ime koordinacijske skupine nadgledati pripremu izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni.

Izvješću o zajedničkoj kliničkoj procjeni prilaže se sažetak izvješća koji sadrži barem uspoređene kliničke podatke, završne točke, kriterije usporedbe, metodologiju, upotrijebljene kliničke dokaze i oni se zaključke u pogledu djelotvornosti, sigurnosti i relativne djelotvornosti, ograničenja procjena, suprotna mišljenja, sažetak provedenih savjetovanja i primjedbe. Pripremaju se u skladu sa zahtjevima iz ovog članka koje donese koordinacijska skupina te zahtjevima utvrđenima na temelju članaka 11., 22. i 23 se objavljuju, neovisno o zaključcima izvješća.

Za lijekove iz točke (a) članka 5. stavka 1., koordinacijska skupina donosi izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni u roku od 80 – 100 dana radi jamčenja usklađenosti s rokovima za utvrđivanje cijena i naknada koji su utvrđeni u Direktivi Vijeća 89/105/EEZ(17). [Am. 83]

2.  Imenovana podskupina od odgovarajućih subjekata subjekta koji razvijaju razvija zdravstvenu tehnologiju zahtijeva podnošenje sve dostupne ažurirane dokumentacije koja sadržava informacije, podatke i dokaze studije, uključujući negativne i pozitivne rezultate, potrebne za zajedničku kliničku procjenu. Dokumentacija uključuje sve dostupne podatke obavljenih ispitivanja i svih studija u kojima se koristila predmetna tehnologija jer su i jedni i drugi prijeko potrebni kako bi se zajamčila visoka kvaliteta procjena.

Za lijekove iz točke (a) članka 5. stavka 1. minimalna dokumentacija uključuje:

(a)  predmetni spis;

(b)  naznaku statusa odobrenja za stavljanje u promet;

(c)  ako je dostupno, europsko javno izvješće o procjeni (EPAR), uključujući sažetak opisa svojstava (SPC); Europska agencija za lijekove koordinacijskoj skupini pruža relevantna usvojena izvješća o znanstvenoj procjeni;

(d)  prema potrebi, rezultate dodatnih studija koje je zahtijevala koordinacijska skupina i koji su bili dostupni subjektu koji razvija zdravstvenu tehnologiju;

(e)  prema potrebi i ako su dostupna subjektu koji razvija zdravstvenu tehnologiju, već dostupna izvješća o procjenama zdravstvenih tehnologija za predmetnu zdravstvenu tehnologiju;

(f)  informacije o studijama i registrima studija koje su dostupne subjektima koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju.

Subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju moraju podnijeti sve zahtijevane podatke.

Ocjenjivači mogu pristupiti i javnim bazama podataka i izvorima kliničkih informacija poput registara pacijenata, baza podataka ili europskih referentnih mreža, ako se to smatra potrebnim za nadopunu informacija dobivenih od subjekta koji razvija zdravstvene tehnologije i provedbu točnije kliničke procjene zdravstvene tehnologije. Te su informacije javne kako bi se procjena mogla reproducirati.

Ocjenjivači i subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju moraju biti međusobno neovisni i nepristrani. Od subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju može se zatražiti savjet, no oni ne smiju aktivno sudjelovati u postupku ocjenjivanja. [Am. 84]

2.a  Koordinacijska skupina može opravdano smatrati da, u slučaju lijekova za rijetke bolesti, ne postoji materijalni razlog ili dodatni dokaz koji ide u prilog dodatnoj kliničkoj analizi izvan procjene značajne dobrobiti koju je već provela Europska agencija za lijekove. [Am. 85]

3.  Imenovana podskupina među svojim članovima imenuje procjenjivača i suprocjenjivača koji provode zajedničku kliničku procjenu. Procjenjivač i suprocjenjivač razlikuju se od onih koji su prethodno imenovani na temelju članka 13. stavka 3., osim u iznimnim i opravdanim slučajevima u kojima nije dostupna potrebna posebna stručnost, te podložno odobrenju koordinacijske skupine. Pri imenovanju u obzir se uzima znanstvena stručnost potrebna za procjenu. [Am. 86]

4.  Procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača priprema nacrt izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća.

5.  Zaključci izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni ograničeni su na sljedeće uključuju: [Am. 87]

(a)  analizu relativnih učinaka relativne učinkovitosti i sigurnosti zdravstvene tehnologije koja se procjenjuje na zdravstvene ishode odabrane u pogledu kliničkih završnih točki relevantnih za klinički subjekt i skupinu pacijenata odabranih za procjenu koji su relevantni za pacijente, uključujući mortalitet, morbiditet i kvalitetu života, u odnosu na jedno ili više usporednih liječenja koje utvrđuje koordinacijska skupina; [Am. 88]

(b)  stupanj sigurnosti relativnih učinaka na temelju dostupnih najboljeg dostupnog kliničkog dokaza i u usporedbi s najboljim standardnim terapijama. Procjena se temelji na kliničkim završnim točkama utvrđenima prema međunarodnim standardima medicine zasnovane na dokazima, osobito u vezi s poboljšanjem zdravstvenog stanja, skraćivanjem trajanja bolesti, produljenjem preživljavanja, smanjenjem nuspojava ili poboljšanjem kvalitete života. Usto se navode i razlike među podskupinama. [Am. 89]

Zaključci ne uključuju ocjenu.

Procjenjivač i suprocjenjivač osiguravaju da je odabir relevantnih skupina pacijenata reprezentativan za države članice sudionice kako bi im se omogućilo donošenje prikladnih odluka o financiranju takvih tehnologija iz nacionalnih proračuna za zdravstvenu zaštitu. [Am. 90]

6.  Ako u bilo kojoj fazi pripreme nacrta izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni procjenjivač zaključi da su za dovršetak izvješća potrebni dodatni dokazi od subjekta podnositelja koji razvija zdravstvenu tehnologiju, on može od imenovane podskupine zatražiti obustavu utvrđenog roka za pripremu izvješća te zatražiti dodatne dokaze od subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju. Nakon savjetovanja sa subjektom koji razvija zdravstvenu tehnologiju o vremenu potrebnom za pripremu potrebnih dodatnih dokaza, procjenjivač u zahtjevu navodi broj radnih dana za koji je potrebno obustaviti pripremu. Kada tijekom postupka postanu dostupni novi klinički podaci, predmetni subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju o tim novostima i samoinicijativno obavještava procjenjivača. [Am. 205]

7.  Članovi imenovane podskupine ili koordinacijske skupine daju svoje primjedbe tijekom pripreme nacrta izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka izvješća. Primjedbe može davati i Komisija, i to unutar minimalnog roka od 30 radnih dana. [Am. 92]

8.  Procjenjivač dostavlja nacrt izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća subjektu podnositelju koji razvija zdravstvenu tehnologiju te određuje rok u kojem taj subjekt može podnijeti primjedbe radi iznošenja primjedbi. [Am. 93]

9.  Imenovana podskupina osigurava da dionici Pacijenti, organizacije potrošača, zdravstveni djelatnici, uključujući pacijente i kliničke stručnjake nevladine organizacije, imaju priliku dostaviti primjedbe tijekom pripreme nacrta izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka izvješća te ostala udruženja subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju i klinički stručnjaci mogu podnijeti primjedbe unutar roka koji određuje rok u kojem mogu podnijeti primjedbe imenovana podskupina.

Komisija na IT platformi iz članka 27. objavljuje izjave o interesima svih dionika koji su sudjelovali u savjetovanju. [Am. 94]

10.  Nakon primitka i razmatranja primjedbi dostavljenih u skladu sa stavcima 7., 8. i 9., procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača finalizira nacrt izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka izvješća te ta izvješća dostavlja imenovanoj podskupini i Komisiji koordinacijskoj skupini na očitovanje. Komisija na IT platformi iz članka 27. objavljuje sve primjedbe na koje treba pravovremeno odgovoriti. [Am. 95]

11.  Procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača uzima u obzir primjedbe imenovane podskupine i Komisije koordinacijske skupine te završni nacrt izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća dostavlja koordinacijskoj skupini na završno odobrenje. [Am. 96]

12.  Koordinacijska skupina odobrava završno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i završni sažetak izvješća konsenzusom, kad god je to moguće, ili, prema potrebi, običnom kvalificiranom većinom.

Različita stajališta i razlozi na kojima se temelje ta stajališta bilježe se u završnom izvješću.

Završno izvješće obuhvaća analizu osjetljivosti ako postoji najmanje jedan od sljedećih elemenata:

(a)  različita mišljenja o studijama koje je potrebno isključiti zbog ozbiljne pristranosti;

(b)  različita stajališta u slučaju isključivanja studija zbog toga što ne odražavaju najnoviji tehnološki razvoj; ili

(c)  kontroverze u vezi s definicijom pragova neprimjenjivosti u pogledu završnih točaka relevantnih za pacijente.

Odabir jednog ili više komparatora i završnih točaka relevantnih za pacijente mora biti medicinski opravdan i dokumentira se u završnom izvješću.

Izvješća o znanstvenom savjetovanju objavljuju se po završetku zajedničkih kliničkih procjena. [Am. 206]

13.  Procjenjivač osigurava da su iz odobrenog izvješća odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka sažetak izvješća uklonjene sve sadrže kliničke informacije koje su predmet procjene te podatke o korištenoj metodologiji i ispitivanjima. Procjenjivač se o izvješću prije njegove objave savjetuje sa subjektom koji razvija zdravstvene tehnologije. Subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju ima rok od 10 radnih dana da obavijesti procjenjivača o svim informacijama koje smatra povjerljivima i da opravda njihovu poslovno osjetljive naravi osjetljivu narav. Kao zadnje rješenje, procjenjivač i suprocjenjivač odlučuju o opravdanosti zahtjeva za povjerljivost koji je podnio subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju. [Am. 98]

14.  Koordinacijska skupina dostavlja odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i odobreni sažetak izvješća subjektu podnositelju koji razvija zdravstvenu tehnologiju te Komisiji, koja će oba izvješća objaviti na IT platformi. [Am. 99]

14.a  Nakon zaprimanja odobrenog izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka izvješća, subjekt podnositelj koji razvija zdravstvenu tehnologiju može u roku od sedam radnih dana pisanim putem dostaviti prigovor koordinacijskoj skupini i Komisiji. U tom slučaju subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju pruža detaljno obrazloženje svojeg prigovora. Koordinacijska skupina ocjenjuje prigovor u roku od 7 radnih dana i po potrebi preispituje izvješće.

Koordinacijska skupina odobrava i podnosi završno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni, sažetak izvješća i dokument s objašnjenjima u kojem navodi na koji se način postupalo s prigovorima subjekta podnositelja koji razvija zdravstvenu tehnologiju i Komisije. [Am. 100]

14.b  Izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća izrađuju se u razdoblju od najmanje 80, a najviše 100 dana, osim u opravdanim slučajevima u kojima je zbog kliničkih potreba nužno ubrzati ili usporiti postupak. [Am. 101]

14.c  Ako subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju iz opravdanih razloga povuče zahtjev za odobrenje stavljanja u promet ili ako Europska agencija za lijekove zaustavi procjenu, o tome se obavještava koordinacijska skupina kako bi ona zaključila postupak zajedničke kliničke procjene. Komisija objavljuje razloge za povlačenje zahtjeva ili zaključenje postupka procjene na IT platformi iz članka 27. [Am. 102]

Članak 7.

Popis procijenjenih zdravstvenih tehnologija

1.  Ako Komisija smatra da su odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i odobreni sažetak izvješća u skladu s materijalnim i postupovnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, Komisija najkasnije 30 dana nakon primitka odobrenog izvješća i odobrenog sažetka izvješća od koordinacijske skupine uvrštava naziv zdravstvene tehnologije koja je predmet odobrenog izvješća i odobrenog sažetka izvješća, bez obzira na to je li usvojeno, na popis tehnologija koje su podvrgnute zajedničkoj kliničkoj procjeni („Popis procijenjenih zdravstvenih tehnologija” ili „Popis”). [Am. 103]

2.  Ako u roku od 30 dana nakon primitka odobrenog izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i odobrenog sažetka izvješća Komisija zaključi da odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i odobreni sažetak izvješća nisu u skladu s materijalnim i postupovnim postupovnim pravnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, Komisija obavješćuje koordinacijsku skupinu o razlozima svojih zaključaka i od nje , uz obrazloženje, traži reviziju izvješća i sažetka izvješća procjene. [Am. 104]

3.  Imenovana podskupina razmatra zaključke iz stavka 2. i poziva subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju da do za to određenog roka dostavi primjedbe. Imenovana podskupina revidira izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća, pritom uzimajući u obzir primjedbe osobe koja razvija zdravstvenu tehnologiju. Procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača unosi odgovarajuće izmjene a pritom prije davanja konačnog mišljenja uzima u izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetak izvješća te ih dostavlja koordinacijskoj skupini. Primjenjuje se članak 6. stavci 12. i 14 obzir primjedbe koje je Komisija iznijela s postupovnog stajališta. [Am. 105]

4.  Nakon podnošenja izmijenjenog odobrenog izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetka izvješća te ako Komisija smatra da su izmijenjeno odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i izmijenjeni odobreni sažetak izvješća u skladu s materijalnim i postupovnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, naziv zdravstvene tehnologije koja je predmet izvješća i sažetka izvješća uvrštava na Popis procijenjenih zdravstvenih tehnologija. [Am. 106]

5.  Ako Komisija zaključi da izmijenjeno odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i izmijenjeni odobreni sažetak izvješća nisu u skladu s materijalnim i postupovnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, odbija zdravstvena tehnologija koja se procjenjuje uključuje se na Popis uvrstiti naziv zdravstvene tehnologije, zajedno sa sažetkom izvješća o procjeni i primjedbama Komisije, a sve to se objavljuje na IT platformi iz članka 27. Komisija o tome obavješćuje koordinacijsku skupinu, navodeći razloge neuvrštenja za sastavljanje negativnog izvješća. Na predmetnu zdravstvenu tehnologiju ne primjenjuju se obveze iz članka 8. Koordinacijska skupina o time obavješćuje subjekta podnositelja koji razvija zdravstvenu tehnologiju te u svoje godišnje izvješće uključuje sažetak informacija o tim izvješćima. [Am. 107]

6.  Za zdravstvene tehnologije uvrštene na Popis procijenjenih zdravstvenih tehnologija Komisija na IT platformi iz članka 27. objavljuje odobreno izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni i odobreni sažetak izvješća na IT platformi iz članka 27. , kao i sve primjedbe dionika i privremena izvješća, te ih stavlja na raspolaganje subjektu podnositelju koji razvija zdravstvenu tehnologiju najkasnije 10 radnih dana nakon njihova uvrštenja na Popis. [Am. 108]

Članak 8.

Uporaba izvješćâ o zajedničkoj kliničkoj procjeni na razini država članica

1.  Države Za zdravstvene tehnologije uvrštene na Popis procijenjenih zdravstvenih tehnologija ili za one za koje je pokrenuta zajednička klinička procjena, države članice: [Am. 109]

(a)  ne provode kliničku procjenu ili jednakovrijedan postupak procjene zdravstvene tehnologije koja je uvrštena na Popis procijenjenih u svojim procjenama zdravstvenih tehnologija ili za koju je pokrenut postupak zajedničke kliničke procjene na nacionalnoj razini koriste izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni; [Am. 110]

(b)  u svojim procjenama zdravstvenih tehnologija na nacionalnoj ne provode ponovnu zajedničku kliničku procjenu na razini primjenjuju izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni države članice. [Am. 111]

1.a  Zahtjev iz stavka 1. točke (b) države članice ili regije ne sprečava da provedu procjene u pogledu dodane kliničke vrijednosti predmetnih tehnologija u sklopu nacionalnih ili regionalnih postupaka ocjenjivanja u kojima se mogu razmatrati klinički i neklinički podaci i dokazi koji su specifični za predmetnu državu članicu, a koji nisu uključeni u zajedničku kliničku procjenu te su nužni za završetak procjene zdravstvenih tehnologija ili postupak utvrđivanja cijena i naknada.

Takvim dodatnim procjenama mogu se usporediti predmetne tehnologije i komparatori koji predstavljaju najbolji dostupni standard utemeljen na dokazima u predmetnoj državi članici i koji, unatoč zahtjevu dotične države članice tijekom faze utvrđivanja opsega, nisu uključeni u zajedničku kliničku procjenu. U okviru takvih procjena tehnologiju se može, na temelju kliničke prakse ili postavki odabranih za nadoknadu, ocijeniti i u kontekstu skrbi koji je specifičan za predmetnu državu članicu.

Svaka je takva mjera opravdana, potrebna i proporcionalna za postizanje tog cilja, a nijednom se takvom mjerom ne duplicira rad obavljen na razini Unije i ne odgađa pristup pacijenta tim tehnologijama bez opravdanja.

Države članice obavješćuju Komisiju i koordinacijsku skupinu o svojoj namjeri nadopunjavanja zajedničke kliničke procjene, uz obrazloženje takvog postupka. [Am. 112]

2.  Države članice obavješćuju Komisiju o ishodu procjene zdravstvene tehnologije koja je predmet zajedničke kliničke procjene na IT platformi iz članka 27. predstavljaju informacije o načinu na koji se uzima u roku od 30 dana nakon dovršetka te obzir izvješće o zajedničkoj kliničkoj procjeni u okviru procjene. Toj se obavijesti prilažu informacije o načinu na koji su zaključci izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni primijenjeni u cjelokupnoj procjeni zdravstvene tehnologije. zdravstvene tehnologije na razini država članica, kao i druge kliničke podatke i dodatne dokaze koji su uzeti u obzir, kako bi Komisija olakšava mogla olakšati razmjenu tih informacija između država članica putem IT platforme iz članka 27. [Am. 113]

Članak 9.

Ažuriranje zajedničkih kliničkih procjena

1.  Koordinacijska skupina ažurira zajedničke kliničke procjene u sljedećim slučajevima:

(a)  odluka Komisije o izdavanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet iz članka 5. stavka 1. točke (a) bila je uvjetovana ispunjavanjem dodatnih zahtjeva nakon izdavanja odobrenja;

(b)  u početnom izvješću o zajedničkoj kliničkoj procjeni navedena je potreba za ažuriranjem nakon što postanu dostupni dodatni dokazi za daljnju procjenu, u roku koji je određen u tom izvješću; [Am. 114]

(ba)  na zahtjev države članice ili subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju koji smatra da postoje novi klinički dokazi; [Am. 115]

(bb)  ako pet godina nakon procjene postoje važni novi klinički dokazi ili ranije ako se pojave novi dokazi ili klinički podaci. [Am. 116]

1.a  U slučajevima iz točaka (a), (b), (ba) i (bb) prvog podstavka subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju dostavlja dodatne informacije. U suprotnome, članak 8. ne bi se više primjenjivao na prethodnu zajedničku procjenu.

Baza podataka „EVIDENT” nastavlja s radom u cilju prikupljanja kliničkih dokaza koji se dobivaju na temelju korištenja zdravstvene tehnologije u stvarnim uvjetima, kao i radi praćenja rezultata u području zdravlja. [Am. 117]

2.  Koordinacijska skupina može ažurirati zajedničke kliničke procjene ako to zatraži jedan njezin član ili više njih.

Ažuriranja zajedničkih kliničkih procjena traže se kada su objavljene ili stavljene na raspolaganje nove informacije koje nisu bile dostupne u trenutku sastavljanja početnog zajedničkog izvješća. Kada se traži ažuriranje zajedničkog izvješća, država članica koja ga je predložila može ažurirati zajedničko kliničko izvješće i predložiti njegovo usvajanje u drugim državama članicama postupkom uzajamnog priznavanja. Pri ažuriranju zajedničkog kliničkog izvješća država članica primjenjuje metode i standarde kako ih je utvrdila koordinacijska skupina.

Ako se države članice ne mogu složiti oko ažuriranja, predmet se upućuje koordinacijskoj skupini. Koordinacijska skupina odlučuje hoće li se provesti ažuriranje na temelju novih informacija.

Ako je ažuriranje odobreno postupkom uzajamnog priznavanja ili nakon što je koordinacijska skupina donijela odluku, smatra se da je zajedničko kliničko izvješće ažurirano. [Am. 118]

3.  Ažuriranje se provodi u skladu s postupovnim pravilima utvrđenima na temelju članka 11. stavka 1. točke (d).

Članak 10.

Prijelazne odredbe za zajedničke kliničke procjene

Tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 33. stavka 1.:

(a)  koordinacijska skupina:

i.  temelji godišnji broj planiranih zajedničkih kliničkih procjena na broju država članica sudionica i dostupnim resursima;

ii.  odabire lijekove iz članka 5. stavka 1. točke (a) za zajedničku kliničku procjenu na temelju kriterija odabira iz članka 5. stavka 2.

(b)  članovi koordinacijske skupine iz država članica koje ne sudjeluju u zajedničkim kliničkim procjenama:

i.  ne imenuju se procjenjivačima ili suprocjenjivačima;

ii.  ne podnose primjedbe o nacrtima izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetaka izvješćâ;

iii.  ne sudjeluju u postupku odobravanja završnih izvješća o zajedničkoj kliničkoj procjeni i sažetaka izvješćâ;

iv.  ne sudjeluju u postupku pripreme i odobravanja dijelova godišnjih programa rada koji se odnose na zajedničke kliničke procjene;

v.  ne podliježu obvezama iz članka 8. u pogledu zdravstvenih tehnologija koje su podvrgnute zajedničkoj kliničkoj procjeni.

Članak 11.

Donošenje detaljnih postupovnih pravila za zajedničke kliničke procjene

1.  Komisija U skladu s ovom Uredbom Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za sljedeće: [Am. 119]

(a)  podnošenje informacija, podataka i dokaza od strane subjekata koji razvijaju zdravstvene tehnologije; [Am. 120]

(b)  imenovanje procjenjivača i suprocjenjivača;

(c)  određivanje detaljnih postupovnih koraka i njihova vremenskog okvira te cjelokupnog trajanja zajedničkih kliničkih procjena; [Am. 121]

(d)  ažuriranje zajedničkih kliničkih procjena;

(e)  suradnju s Europskom agencijom za lijekove na pripremi i ažuriranju zajedničkih kliničkih procjena lijekova;

(f)  suradnju s prijavljenim tijelima i stručnim skupinama na pripremi i ažuriranju zajedničkih kliničkih procjena medicinskih proizvoda. [Am. 122]

2.  Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Odjeljak 2.

Zajednička znanstvena savjetovanja

Članak 12.

Zahtjevi za zajednička znanstvena savjetovanja

1.  Subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju mogu zatražiti zajedničko znanstveno savjetovanje s koordinacijskom skupinom za potrebe dobivanja znanstvenog savjeta o podacima kliničkim aspektima za optimalnu izradu znanstvenih studija i dokazima koji će istraživanja kako bi se možda zahtijevati prikupili najbolji znanstveni dokazi, poboljšala predvidljivost, uskladili prioriteti istraživanja i povećala kvaliteta i učinkovitost tih istraživanja, u okviru zajedničke kliničke procjene cilju dobivanja najboljeg dokaza. [Am. 123]

Subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju lijekova mogu zatražiti da se zajedničko znanstveno savjetovanje odvija usporedno s postupkom znanstvenog savjetovanja s Europskom agencijom za lijekove na temelju članka 57. stavka 1. točke (n) Uredbe (EZ) br. 726/2004. U tom se slučaju takav zahtjev podnosi u trenutku podnošenja zahtjeva za znanstveno savjetovanje Europskoj agenciji za lijekove.

2.  Pri razmatranju zahtjeva za zajedničko znanstveno savjetovanje koordinacijska skupina uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)  vjerojatnost da će zdravstvena tehnologija koja se razvija biti predmet zajedničke kliničke procjene u skladu s člankom 5. stavkom 1.;

(b)  nezadovoljene medicinske potrebe;

(c)  potencijalni učinak na pacijente, javno zdravlje ili sustave zdravstvene zaštite;

(d)  znatna prekogranična dimenzija;

(e)  velika dodana vrijednost na razini Unije;

(f)  dostupni resursi;

(fa)  klinički prioriteti istraživanja na razini Unije. [Am. 124]

3.  Koordinacijska skupina u roku od 15 dana nakon primanja zahtjeva obavješćuje subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju koji je podnio zahtjev o tome hoće li pokrenuti zajedničko znanstveno savjetovanje. Ako koordinacijska skupina odbije zahtjev, o tome obavješćuje subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju i obrazlaže to odbijanje na temelju kriterija iz stavka 2.

Zajedničkim znanstvenim savjetovanjima ne dovode se u pitanje objektivnost i neovisnost zajedničkih tehnoloških procjena, kao ni rezultati ni zaključci istih. Procjenivač i suprocjenjivač koji su imenovani za njihovu provedbu u skladu s člankom 13. stavkom 3. razlikuju se od procjenjivača i suprocjenjivača imenovanih u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe za zajedničku tehnološku procjenu.

Predmet i sažetak sadržaja savjetovanja objavljuju se na IT platformi iz članka 27. [Am. 125]

Članak 13.

Priprema izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju Postupak zajedničkog znanstvenog savjetovanja [Am. 126]

1.  Nakon prihvaćanja zahtjeva za zajedničko znanstveno savjetovanje u skladu s člankom 12. te na temelju njezina godišnjeg programa rada, koordinacijska skupina imenuje podskupinu koja nadgleda pripremu izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju u ime koordinacijske skupine.

Izvješće o zajedničkom znanstvenom savjetovanju priprema se u skladu sa zahtjevima iz ovog članka te u skladu s postupovnim pravilima postupkom i dokumentacijom utvrđenima na temelju članaka 16. i 17. [Am. 127]

2.  Imenovana podskupina zahtjeva zahtijeva od subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju da dostavi dostupnu i ažuriranu dokumentaciju koja sadržava informacije sve faze obrade informacija, podatke i dokaze studije potrebne za zajedničko znanstveno savjetovanje, kao što su dostupni podaci iz svih obavljenih ispitivanja i svih studija u kojima se koristila predmetna tehnologija. Zbog ograničenog broja pacijenata uključenih u klinička ispitivanja i/ili nedostatka komparativnih lijekova za lijekove za rijetke bolesti može se razviti prilagođen hodogram kliničke procjene. Sve te informacije stavljaju se na raspolaganje javnosti po završetku zajedničkih kliničkih procjena.

Imenovana podskupina i predmetni subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju održavaju zajednički sastanak na temelju dokumentacije opisane u prvom podstavku. [Am. 128]

3.  Imenovana podskupina među svojim članovima imenuje procjenjivača i suprocjenjivača koji su nadležni za provođenje zajedničkog znanstvenog savjetovanja, a koji nisu isti procjenjivač i suprocjenjivač koji će biti imenovani u skladu s člankom 6. stavkom 3. Pri imenovanju u obzir se uzima znanstvena stručnost potrebna za procjenu. [Am. 129]

4.  Procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača priprema nacrt izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju.

5.  Ako u bilo kojoj fazi pripreme nacrta izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju procjenjivač zaključi da su za dovršetak izvješća potrebni dodatni dokazi od subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju, on može od imenovane podskupine zatražiti obustavu roka za pripremu izvješća te zatražiti dodatne dokaze od subjekta koji razvija zdravstvenu tehnologiju. Nakon što se posavjetuje sa subjektom koji razvija zdravstvenu tehnologiju o vremenu potrebnom za pripremu potrebnih dodatnih dokaza, procjenjivač u zahtjevu navodi broj radnih dana za koji je potrebno obustaviti pripremu.

6.  Članovi imenovane podskupine podnose svoje primjedbe tijekom pripreme nacrta izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju.

7.  Procjenjivač dostavlja nacrt izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju subjektu podnositelju koji razvija zdravstvenu tehnologiju te određuje rok u kojem navedeni subjekt može podnijeti da ga komentira i određuje rok za te primjedbe. [Am. 130]

8.  Imenovana podskupina osigurava da dionici Subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju, uključujući pacijente i kliničke stručnjake pacijenti, tijekom pripreme nacrta izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju imaju priliku zdravstveni djelatnici i klinički stručnjaci mogu dostaviti svoje primjedbe te određuje rok u kojem to mogu učiniti tijekom zajedničkog znanstvenog savjetovanja. [Am. 131]

9.  Nakon primitka i razmatranja informacija i primjedbi dostavljenih u skladu sa stavcima 2., 6., 7. i 8., procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača finalizira nacrt izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju te taj nacrt izvješća dostavlja imenovanoj podskupini na očitovanje. Sve primjedbe, koje su javne i na koje se mora na zahtjev odgovoriti, objavljuju se na IT platformi iz članka 27. nakon finalizacije zajedničke kliničke procjene. Objavljene primjedbe uključuju primjedbe dionika i razilaženja u mišljenjima među članovima podskupine do kojih je došlo tijekom postupka. [Am. 132]

10.  Ako se zajedničko znanstveno savjetovanje provodi usporedno sa znanstvenim savjetovanjem koje osigurava organizira Europska agencija za lijekove, procjenjivač nastoji zajedno s Agencijom uskladiti zaključke izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju sa zaključcima znanstvenog savjetovanja raspored. [Am. 133]

11.  Procjenjivač uz pomoć suprocjenjivača uzima u obzir primjedbe članova imenovane podskupine te završni nacrt izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju dostavlja koordinacijskoj skupini.

12.  Koordinacijska skupina odobrava završno izvješće o zajedničkom znanstvenom savjetovanju konsenzusom, kad god je to moguće, ili, prema potrebi, običnom kvalificiranom većinom država članica, najkasnije 100 dana nakon početka pripreme izvješća iz stavka 4.[Am. 207]

Članak 14.

Izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju

1.  Koordinacijska skupina najkasnije 10 radnih dana nakon odobrenja dostavlja odobreno izvješće o zajedničkom znanstvenom savjetovanju subjektu koji razvija zdravstvenu tehnologiju koji je podnio zahtjev.

2.  Koordinacijska skupina uvrštava anonimizirani sažetak informacija o zajedničkim znanstvenim savjetovanjima u svoja godišnja izvješća i na IT platformu iz članka 27. Te informacije obuhvaćaju predmet savjetovanja i primjedbe.

Izvješća o znanstvenom savjetovanju objavljuju se po završetku zajedničkih kliničkih procjena. [Am. 135]

3.  Države članice ne provode znanstveno savjetovanje ili jednakovrijedno savjetovanje o zdravstvenoj tehnologiji iz članka 5. za koju je pokrenut postupak zajedničkog znanstvenog savjetovanja, osim ako u obzir nisu bili uzeti dodatni klinički podaci i ako je sadržaj zahtjeva jednak onome obuhvaćenom zajedničkim znanstvenim savjetovanjem dokazi koji se smatraju nužnima. Takva nacionalna znanstvena savjetovanja šalju se Komisiji radi objave na IT platformi iz članka 27. [Am. 136]

Članak 15.

Prijelazne odredbe za zajednička znanstvena savjetovanja

Tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 33. stavka 1.:

(a)  koordinacijska skupina temelji godišnji broj planiranih zajedničkih znanstvenih savjetovanja na broju država članica sudionica i dostupnim resursima;

(b)  članovi koordinacijske skupine iz država članica koje ne sudjeluju u zajedničkim znanstvenim savjetovanjima:

i.  ne imenuju se procjenjivačima ili suprocjenjivačima;

ii.  ne podnose primjedbe o nacrtima izvješćâ o zajedničkom znanstvenom savjetovanju;

iii.  ne sudjeluju u postupku odobravanja završnih izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju;

iv.  ne sudjeluju u postupku pripreme i odobravanja dijelova godišnjeg programa rada koji se odnose na zajednička znanstvena savjetovanja.

Članak 16.

Donošenje detaljnih postupovnih pravila za zajednička znanstvena savjetovanja

1.  Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za sljedeće:

(a)  podnošenje zahtjeva subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju i njihovo uključivanje u pripremu izvješćâ o zajedničkom znanstvenom savjetovanju; [Am. 137]

(b)  imenovanje procjenjivača i suprocjenjivača;

(c)  određivanje detaljnih postupovnih koraka i njihova vremenskog okvira;

(d)  savjetovanje s pacijentima, kliničkim stručnjacima podnošenje primjedbi pacijenata, zdravstvenih djelatnika, udruga pacijenata, socijalnih partnera, nevladinih organizacija, kliničkih stručnjaka i drugim relevantnim dionicima drugih relevantnih dionika; [Am. 138]

(e)  suradnju s Europskom agencijom za lijekove na zajedničkim znanstvenim savjetovanjima o lijekovima kada subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju zatraži da se savjetovanje provede usporedno s postupkom dobivanja znanstvenog savjeta Agencije;

(f)  suradnju sa stručnim skupinama iz članka 106. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/745 na zajedničkim znanstvenim savjetovanjima o medicinskim proizvodima.

2.  Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Članak 17.

Dokumentacija i pravila za odabir dionika za zajednička znanstvena savjetovanja

Komisija je u skladu s člankom 31 člancima 30. i 32. ovlaštena za donošenje delegiranih provedbenih akata koji se odnose na: [Am. 139]

(a)  sadržaj sljedećeg postupak: [Am. 140]

i.  zahtjeva subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju za zajednička znanstvena savjetovanja;

ii.  dosjea s informacijama, podatcima i dokazima koje za potrebe zajedničkih znanstvenih savjetovanja trebaju dostaviti subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju;

iii.  izvješća o zajedničkom znanstvenom savjetovanju;

iii.a  uključivanja dionika za potrebe ovog odjeljka, uključujući pravila o sukobu interesa. Izjave o financijskim interesima objavljuju se i uvid u njih mogu dobiti svi dionici. Dionici i stručnjaci koji se nalaze u sukobu interesa ne sudjeluju u procesu. [Am. 141]

(b)  pravila za određivanje dionika s kojima se potrebno savjetovati za potrebe ovog odjeljka. [Am. 142]

Odjeljak 3.

Zdravstvene tehnologije u nastajanju

Članak 18.

Prepoznavanje zdravstvenih tehnologija u nastajanju

1.  Koordinacijska skupina svake godine priprema studiju o zdravstvenim tehnologijama u nastajanju za koje se očekuje da će imati velik učinak na pacijente, javno zdravlje ili sustave zdravstvene zaštite.

2.  U pripremi studije koordinacijska skupina savjetuje se sa:

(a)  subjektima koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju;

(b)  udrugama pacijenata i potrošača te zdravstvenim djelatnicima na svojem godišnjem sastanku; [Am. 143]

(c)  kliničkim stručnjacima;

(d)  Europskom agencijom za lijekove, uključujući o prethodnoj obavijesti o lijekovima prije zahtjeva za odobrenje za stavljanje u promet;

(e)  Koordinacijskom skupinom za medicinske proizvode uspostavljenom člankom 103. Uredbe (EU) 2017/745.

2.a  Pri izradi studije, koordinacijska skupina osigurava primjerenu zaštitu poslovno povjerljivih informacija koje je dostavio subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju. Radi postizanja tog cilja koordinacijska skupina subjektu koji razvija zdravstvenu tehnologiju daje priliku da dostavi primjedbe u vezi sa sadržajem studije i propisno uzima te primjedbe u obzir. [Am. 144]

3.  Zaključci studije sažimaju se u godišnjem izvješću koordinacijske skupine i uzimaju se u obzir pri pripremi njezinih godišnjih programa rada.

Odjeljak 4.

Dobrovoljna suradnja na procjeni zdravstvene tehnologije

Članak 19.

Dobrovoljna suradnja

1.  Komisija podupire svaku daljnju suradnju i razmjenu znanstvenih informacija među državama članicama u pogledu sljedećeg sljedećih pitanja: [Am. 145]

(a)  nekliničkih procjena o zdravstvenim tehnologijama;

(b)  suradničkih procjena o medicinskim proizvodima;

(c)  procjena zdravstvenih tehnologija koje nisu lijekovi ili medicinski proizvodi;

(d)  osiguranja dodatnih dokaza kojima se podupiru procjene zdravstvenih tehnologija;

(da)  kliničkih procjena lijekova i medicinskih proizvoda koje provode države članice; [Am. 146]

(db)  mjera povezanih s milosrdnim davanjem lijekova u kliničkoj praksi, u cilju poboljšanja dokaza i izrade registra u tu svrhu; [Am. 147]

(dc)  izrade smjernica o najboljim medicinskim praksama na temelju znanstvenih dokaza; [Am. 148]

(dd)  smanjenja ulaganja u zastarjele tehnologije [Am. 149]

(de)  postroživanja pravila o prikupljanju kliničkih dokaza i njihovu praćenju. [Am. 150]

2.  Koordinacijska skupina olakšava suradnju iz stavka 1.

3.  Suradnja iz stavka 1. točaka (b), (c), (db) i (c de) može se provoditi primjenom postupovnih pravila utvrđenih u skladu s člankom 11. i zajedničkih pravila utvrđenih u skladu s člancima 22. i 23. [Am. 151]

4.  Suradnja iz stavka 1. uključuje se u godišnje programe rada koordinacijske skupine, a rezultati suradnje uvrštavaju se u njezina godišnja izvješća te na IT platformu iz članka 27.

Poglavlje III.

Pravila o kliničkim procjenama

Članak 20.

Usklađena pravila za kliničke procjene

1.  Zajednička postupovna pravila i metodologija utvrđeni u skladu s člankom 22. te zahtjevi utvrđeni u skladu s člankom 23. primjenjuju se na:

(a)  zajedničke kliničke procjene koje se provode u skladu s poglavljem II.;

(b)  kliničke procjene lijekova i medicinskih proizvoda koje provode države članice. [Am. 152]

1.b  Gdje je to relevantno i primjereno, države članice potiče se na primjenu zajedničkih postupovnih pravila i metodologije iz ove Uredbe za kliničke procjene lijekova i medicinskih proizvoda koji nisu uključeni u područje primjene ove Uredbe, a koje države članice provode na nacionalnoj razini. [Am. 153]

Članak 21.

Izvješća o kliničkoj procjeni

1.  Ako država članica provodi kliničku procjenu, ta država članica Komisiji podnosi izvješće o kliničkoj procjeni i sažetak izvješća najkasnije 30 radnih dana nakon dovršetka procjene zdravstvene tehnologije.

2.  Komisija objavljuje sažetke izvješćâ iz stavka 1. na IT platformi iz članka 27. i drugim državama članicama stavlja na raspolaganje izvješća o kliničkoj procjeni na toj IT platformi.

Članak 22.

Zajednička postupovna pravila i metodologija

1.  Uzimajući u obzir rezultate rada koji je već poduzet u okviru zajedničkih akcija EUnetHTA i nakon savjetovanja sa svim relevantnim dionicima, Komisija donosi provedbene akte koji se odnose na: [Am. 154]

(a)  postupovna pravila o sljedećem:

i.  osiguranju neovisnosti i transparentnosti kliničkih procjena koje provode tijela i institucije zdravstvene tehnologije članovi koordinacijske skupine, bez sukoba interesa, u skladu s člankom 3. stavcima 6. i 7.; [Am. 155]

ii.  mehanizmima za interakciju između institucija zdravstvene tehnologije i subjekata koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju tijekom kliničkih procjena, pri čemu se vodi računa o odredbama prethodnih članka; [Am. 156]

iii.  savjetovanju s pacijentima primjedbama pacijenata, zdravstvenih djelatnika, udruga potrošača, kliničkim stručnjacima kliničkih stručnjaka i drugim dionicima drugih dionika u okviru kliničkih procjena te o valjano obrazloženim odgovorima na njih, pri čemu se vodi računa o odredbama prethodnih članaka; [Am. 157]

iii.a  rješavanju mogućih sukoba interesa; [Am. 158]

iii.b  osiguravanju da se procjena medicinskih proizvoda može provesti u prikladnom trenutku nakon stavljanja na tržište, što omogućuje korištenje podataka o kliničkoj učinkovitosti, uključujući stvarne podatke. Prikladan trenutak utvrdit će se u suradnji s relevantnim dionicima. [Am. 159]

(b)  metodologije koje se upotrebljavaju za osmišljavanje sadržaja i strukture kliničkih procjena mehanizam kažnjavanja u slučaju da subjekt koji razvija tehnologiju ne ispunjava zahtjeve u pogledu dostavljanja dostupnih informacija, kako bi se zajamčila kvaliteta postupka. [Am. 160]

1.a  U roku od [6 mjeseci] od datuma stupanja na snagu ove Uredbe koordinacijska skupina izrađuje nacrt provedbene uredbe o metodologijama koje se trebaju dosljedno primjenjivati pri provođenju zajedničkih kliničkih procjena i savjetovanja te utvrđuje sadržaj tih procjena i savjetovanja. Metodologije se razvijaju na temelju postojećih metodoloških smjernica i predložaka za podnošenje dokaza mreže EUnetHTA. U svakom slučaju metodologije moraju udovoljavati sljedećim kriterijima:

(a)  metodologije se temelje na visokim standardima kvalitete i najboljim dostupnim znanstvenim dokazima koji proizlaze, kad je to praktično izvedivo i etički opravdano, prvenstveno iz dvostruko slijepih randomiziranih kliničkih ispitivanja, metaanalize i sustavnih pregleda;

(b)  procjene relativne učinkovitosti temelje se na završnim točkama relevantnima za pacijenta, uz kriterije koji su korisni, relevantni, opipljivi, konkretni i prilagođeni predmetnom kliničkom stanju;

(c)  metodologijama se vodi računa o posebnostima novih postupaka i određenih vrsta lijekova za koje u trenutku izdavanja odobrenja za stavljanje u promet ima manje dostupnih kliničkih dokaza (kao što su lijekovi za rijetke bolesti ili uvjetna odobrenja za stavljanje u promet). Međutim, nijedan takav nedostatak dokaza ne sprečava prikupljanje dodatnih dokaza koje je potrebno naknadno nadzirati i koji mogu zahtijevati naknadno ocjenjivanje, a koji ne utječu na sigurnost pacijenata ili znanstvenu kvalitetu;

(d)  kriteriji usporedbe su referentni za predmetni klinički subjekt te najbolji i/ili najčešće korišteni tehnološki ili postupovni kriterij usporedbe;

(e)  kada je riječ o lijekovima, subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju moraju, za potrebe kliničke procjene, koordinacijskoj skupini dostaviti dosje u formatu eCTD koji podnose Europskoj agenciji za lijekove radi dobivanja centraliziranog odobrenja. Taj dosje uključuje izvješće o kliničkoj studiji;

(f)  informacije koje subjekt koji razvija tehnologije mora priložiti odnose se na najnovije i javne podatke. Neispunjavanje tog zahtjeva može dovesti do primjene mehanizma kažnjavanja;

(g)  klinička ispitivanja su studije koje se par excellence provode u biomedicinskom području tako da se korištenje neke druge vrste studije, primjerice epidemiološke, može ograničiti na iznimne slučajeve i mora biti u potpunosti opravdano;

(h)  u zajedničkim metodama te zahtjevima za podatke i mjerenjima ishoda u obzir se uzimaju specifičnosti medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda;

(i)  kad je riječ o cjepivima, metodologijom se uzima u obzir doživotni učinak cjepiva u prikladnom vremenskom razdoblju analiza, neizravni učinci poput kolektivnog imuniteta i elementi koji nisu povezani s cjepivom, primjerice stope procijepljenosti povezane s programima;

(j)  ako je to izvedivo u praksi i etički opravdano, subjekt koji razvija zdravstvenu tehnologiju provodi najmanje jedno randomizirano kontrolirano kliničko ispitivanje u kojem na temelju klinički relevantnih ishoda uspoređuje svoju tehnologiju s aktivnim usporednim lijekom koji se u vrijeme izrade ispitivanja smatra jednim od najboljih dokazanih oblika liječenja (standardno liječenje), ili se primjenjuje u najčešćem obliku liječenja ako ne postoji standardno liječenje. Taj subjekt stavlja na raspolaganje podatke i rezultate provedenih usporednih ispitivanja u dosjeu s dokumentacijom koji se podnosi na zajedničku kliničku procjenu.

Ako je riječ o medicinskom proizvodu, metodologija se prilagođava njegovim značajkama i posebnostima, a kao polazište se uzima metodologija koju je već razvio EUnetHTA.

Koordinacijska skupina podnosi svoj nacrt provedbene uredbe Komisiji na potvrđivanje.

U roku od [3 mjeseca] od primitka nacrta mjere, Komisija odlučuje hoće li ga potvrditi putem provedbenog akta koji se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Ako Komisija ne namjerava potvrditi nacrt mjere ili ga namjerava djelomično potvrditi, ili ako predlaže izmjene, vraća nacrt koordinacijskoj skupini s objašnjenjem razloga. Koordinacijska skupina može u razdoblju od [6 tjedana] izmijeniti nacrt mjere na temelju Komisijinih naputaka i predloženih izmjena, te ga ponovno podnijeti Komisiji.

Ako po isteku [razdoblja od 6 tjedana] koordinacijska skupina ne podnese izmijenjeni nacrt mjere ili podnese nacrt mjere koji nije izmijenjen tako da je u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija, Komisija može donijeti provedbenu uredbu s izmjenama koje ona smatra relevantnima ili ga može odbaciti.

Ako koordinacijska skupina ne podnese nacrt mjere Komisiji u roku koji je u skladu sa [stavkom 1.], Komisija može donijeti provedbenu uredbu bez nacrta koordinacijske skupine. [Am. 208/rev]

2.  Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Članak 23.

Sadržaj dokumentacije koja se podnosi i izvješćâ te pravila za odabir dionika

Komisija je Koordinacijska skupina u skladu s člankom 31. ovlaštena za donošenje delegiranih akata koji se odnose na postupkom iz članka 2. stavka 1. točke (a) utvrđuje: [Am. 162]

(a)  sadržaj format i predloške: [Am. 163]

i.  dosjea s informacijama, podatcima i dokazima koje za potrebe kliničkih procjena trebaju dostaviti subjekti koji razvijaju zdravstvenu tehnologiju;

ii.  izvješćâ o kliničkoj procjeni;

iii.  sažetaka izvješćâ o kliničkoj procjeni.

(b)  pravila za određivanje dionika s kojima se potrebno savjetovati za potrebe poglavlja II. odjeljka 1. i ovog poglavlja neovisno o članku 26. [Am. 164]

Poglavlje IV.

Okvir potpore

Članak 24.

Financiranje sredstvima Unije [Am. 165]

1.  Unija osigurava sredstva za financiranje rada koordinacijske skupine i njezinih podskupina te aktivnosti koje su potpora tom radu, uključujući njezinu suradnju s Komisijom, Europskom agencijom za lijekove i mrežom dionika iz članka 26. Financijska pomoć Unije za aktivnosti na temelju ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(18).

2.  Financijska sredstva iz stavka 1. uključuju sredstva za sudjelovanje imenovanih tijela i institucija država članica za zdravstvene tehnologije kojima se podupire rad na zajedničkim kliničkim procjenama i zajedničkim znanstvenim savjetovanjima. Procjenjivač i suprocjenjivači imaju pravo na posebnu naknadu za svoj rad na zajedničkim kliničkim procjenama i zajedničkim znanstvenim savjetovanjima u skladu s internim odredbama Komisije.

2.a  Unija je dužna pobrinuti se za stabilno i trajno javno financiranje zajedničkog rada na procjeni zdravstvenih tehnologija koji se obavlja bez izravnog ili neizravnog financiranja subjekata koji razvijaju zdravstvene tehnologije. [Am. 166]

2.b  Komisija može uspostaviti sustav naknada za subjekte koji razvijaju zdravstvene tehnologije u okviru kojih se traže i zajednička znanstvena savjetovanja i zajedničke kliničke procjene, a koje su namijenjene za istraživanja o kliničkim prioritetima ili nezadovoljenim medicinskim potrebama. Taj sustav naknada ni u kojem slučaju nije namijenjen za financiranje aktivnosti predviđenih ovom Uredbom. [Am. 167]

Članak 25.

Potpora Komisije za koordinacijsku skupinu

Komisija podupire rad koordinacijske skupine. Konkretno, Komisija obavlja sljedeće:

(a)  u svojim je prostorijama domaćin i supredsjedatelj sastanaka koordinacijske skupine s pravom izražavanja mišljenja, ali bez prava glasa; [Am. 168]

(b)  osigurava tajništvo za koordinacijsku skupinu te pruža administrativnu i znanstvenu potporu te informatičku podršku; [Am. 169]

(c)  na IT platformi iz članka 27. objavljuje godišnje programe rada koordinacijske skupine, godišnja izvješća, sažetke zapisnika s njezinih sastanaka te izvješća i sažetke izvješćâ o zajedničkim kliničkim procjenama;

(d)  provjerava obavlja li se rad koordinacijske skupine na neovisan i transparentan način, u skladu s utvrđenim poslovnikom; [Am. 170]

(e)  olakšava suradnju s Europskom agencijom za lijekove na zajedničkom radu na lijekovima, uključujući razmjenu povjerljivih informacija;

(f)  olakšava suradnju s odgovarajućim tijelima na razini Unije na zajedničkom radu na medicinskim proizvodima, uključujući razmjenu povjerljivih informacija. [Am. 171]

Članak 26.

Mreža dionika

1.  Komisija uspostavlja mrežu dionika putem otvorenog poziva za podnošenje prijava i odabirom prikladnih organizacija dionika na temelju kriterija odabira utvrđenih otvorenim pozivom za podnošenje prijava, kao što su legitimnost, zastupljenost, transparentnost i odgovornost.

Organizacije kojima je namijenjen otvoreni poziv za podnošenje prijava jesu udruge pacijenata, potrošačke udruge, nevladine organizacije iz područja zdravstvene zaštite, subjekti koji razvijaju zdravstvene tehnologije i zdravstveni djelatnici.

Pri odabiru članova mreže dionika primjenjuju se najbolje prakse u sprečavanju sukoba interesa.

U mrežu dionika uključena su i dva predstavnika Europskog parlamenta. [Am. 172]

2.  Komisija objavljuje popis organizacija dionika uključenih u mrežu dionika. Dionici ne smiju biti u sukobu interesa, a njihove se izjave o sukobu interesa objavljuju na IT platformi. [Am. 173]

3.  Komisija organizira ad hoc sastanke najmanje jednom godišnje organizira sastanak između mreže dionika i koordinacijske skupine u sljedeće svrhe radi promicanja konstruktivnog dijaloga. Funkcije mreže dionika obuhvaćaju sljedeće: [Am. 174]

(a)  obavješćivanje dionika razmjena informacija o radu koordinacijske skupine i postupku procjene; [Am. 175]

(b)  razmjena informacija o radu koordinacijske skupine sudjelovanje u seminarima i radionicama ili posebnim aktivnostima koji se organiziraju u vezi s konkretnim aspektima; [Am. 176]

(ba)  podupiranje pristupa stvarnim iskustvima u vezi s bolešću i njihovu tretmanu te stvarne uporabe zdravstvenih tehnologija u cilju boljeg razumijevanja vrijednosti koju dionici daju prikupljenim znanstvenim dokazima tijekom postupka procjene; [Am. 177]

(bb)  doprinos usredotočenijoj i učinkovitijoj komunikaciji s dionicima i među njima radi podupiranja njihove uloge u racionalnoj i sigurnoj upotrebi zdravstvenih tehnologija; [Am. 178]

(bc)  sastavljanje popisa prioriteta za medicinska istraživanja; [Am. 179]

(bd)  traženje mišljenja o godišnjem programu rada i godišnjoj studiji koju priprema koordinacijska skupina; [Am. 180]

Interesi i osnivački dokumenti dionika, kao i sažetak godišnjih sastanaka i mogućih aktivnosti objavljuju se na IT platformi iz članka 27. [Am. 181]

4.  Na zahtjev koordinacijske skupine Komisija poziva pacijente, zdravstvene djelatnike i kliničke stručnjake koje imenuje mreža dionika da prisustvuju sastancima koordinacijske skupine kao promatrači. [Am. 182]

5.  Na zahtjev koordinacijske skupine mreža dionika pruža potporu koordinacijskoj skupini pri utvrđivanju iskustava pacijenata i kliničkog stručnog znanja potrebnih za rad njezinih podskupina.

Članak 27.

IT platforma

1.  Komisija Nadovezujući se na rad zajedničkih akcija EUnetHTA, Komisija uspostavlja i održava IT platformu koja sadržava informacije o sljedećem: [Am. 183]

(a)  planiranim, tekućim i dovršenim zajedničkim kliničkim procjenama i procjenama zdravstvene tehnologije država članica;

(b)  zajedničkim znanstvenim savjetovanjima;

(c)  studijama o prepoznavanju zdravstvenih tehnologija u nastajanju;

(d)  rezultatima dobrovoljne suradnje među državama članicama;

(da)  popisu članova koordinacijske skupine, njezinih podskupina i drugih stručnjaka, zajedno s njihovim izjavama o financijskim interesima; [Am. 184]

(db)  svim podacima koji se moraju objaviti u skladu s ovom Uredbom; [Am. 185]

(dc)  konačnim izvješćima o zajedničkim kliničkim procjenama i sažecima tih izvješća dostupnim u formatu razumljivom laicima na svim službenim jezicima Europske unije; [Am. 186]

(dd)  popisima organizacija uključenih u mrežu dionika. [Am. 187]

2.  Komisija osigurava da tijela država članica, članovi mreže dionika i javnost imaju prikladnu razinu pristupa javni pristup informacijama na IT platformi. [Am. 188]

Članak 28.

Izvješće o provedbi procjeni prijelaznog razdoblja [Am. 189]

Najkasnije dvije godine nakon isteka Na kraju prijelaznog razdoblja navedenog u članku 33. stavku 1. i prije no što usklađeni sustav za procjenu zdravstvenih tehnologija uspostavljen ovom Uredbom postane obvezan Komisija objavljuje podnosi izvješće o provedbi odredbi o opsegu procjeni učinka koje se odnosi na cijeli uvedeni postupak i u kojemu se ocjenjuje, među ostalim kriterijima, ostvareni napredak u pogledu pristupa pacijenata novim zdravstvenim tehnologijama i funkcioniranja unutarnjeg tržišta, učinak na kvalitetu inovacija kao što su razvoj inovativnih lijekova u područjima s nezadovoljenim potrebama, na održivost zdravstvenih sustava, kvaliteta procjene zdravstvenih tehnologija i kapacitet na nacionalnoj i regionalnoj razini kao i prikladnost opsega zajedničkih kliničkih procjena te o funkcioniranju i funkcioniranja okvira potpore iz ovog poglavlja. [Am. 190]

Poglavlje V.

Završne odredbe

Članak 29.

Evaluacija i praćenje

1.  Najkasnije pet godina nakon objave izvješća iz članka 28. Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe i izvješćuje o svojim zaključcima.

2.  Najkasnije do … [godina dana nakon datuma početka primjene] Komisija uspostavlja program praćenja provedbe ove Uredbe. U programu praćenja utvrđuju se sredstva i vremenski razmaci za prikupljanje podataka i drugih potrebnih dokaza. U programu praćenja navode se mjere koje će Komisija i države članice poduzeti pri prikupljanju i analizi podataka i drugih dokaza.

3.  Godišnja izvješća koordinacijske skupine upotrebljavaju se kao dio programa praćenja.

Članak 30.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 31.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 17. i 23. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od ... [unijeti datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 17. i 23. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članaka 17. i 23. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 191]

Članak 32.

Priprema provedbenih i delegiranih akata [Am. 192]

1.  Komisija najkasnije do datuma početka primjene ove Uredbe donosi provedbene i delegirane akte iz članaka 11., 16., 17., 22. i 23 22. [Am. 193]

2.  Komisija pri pripremi navedenih provedbenih i delegiranih akata uzima u obzir posebne značajke sektora lijekova i sektora medicinskih proizvoda te uzima u obzir dosadašnji rad zajedničkih akcija EUnetHTA. [Am. 194]

Članak 33.

Prijelazne odredbe

1.  Države članice mogu odgoditi svoje sudjelovanje u sustavu zajedničkih kliničkih procjena i zajedničkih znanstvenih savjetovanja iz poglavlja II. odjeljaka 1. i 2. do ... [tri četiri godine nakon datuma početka primjene] za lijekove iz članka 5. stavka 1. točaka (a) i (aa), a do... [sedam godina nakon datuma početka primjene] za medicinske proizvode iz članka 5. stavka 1. točke (b) i za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode iz članka 5. stavka 1. točke (c). [Am. 195]

2.  Države članice najkasnije godinu dana prije datuma početka primjene ove Uredbe obavješćuju Komisiju o svojoj namjeri iskorištavanja prijelaznog razdoblja iz stavka 1.

3.  Države članice koje su odgodile svoje sudjelovanje u skladu sa stavkom 1. mogu početi sudjelovati s učinkom od sljedeće financijske godine nakon što o tome obavijeste Komisiju najmanje tri mjeseca prije početka te financijske godine.

Članak 34.

Zaštitna klauzula

1.  Države članice mogu provesti kliničku procjenu uporabom sredstava koja nisu pravila iz poglavlja III. ove Uredbe, zbog razloga utvrđenih u članku 8. stavku 1.a ove Uredbe, kao i zbog razloga povezanih s potrebom za zaštitom javnog zdravlja u predmetnoj državi članici te pod uvjetom da je mjera opravdana, nužna i proporcionalna u pogledu postizanja tog cilja. [Am. 196]

2.  Države članice obavješćuju Komisiju i koordinacijsku skupinu o svojoj namjeri da provedu kliničku procjenu uporabom drugih sredstava i tu namjeru obrazlažu. [Am. 197]

2.a  Koordinacijska skupina može ocijeniti odgovara li zahtjev razlozima iz stavka 1. i proslijediti svoje zaključke Komisiji. [Am. 198]

3.  Komisija u roku od tri mjeseca od datuma primitka obavijesti iz stavka 2. odobrava ili odbacuje planiranu procjenu nakon što je provjerila je li ista u skladu sa zahtjevima iz stavka 1. te predstavlja li sredstvo svojevoljne diskriminacije ili prikriveno ograničavanje trgovine među državama članicama. Ako Komisija ne donese odluku do isteka razdoblja od tri mjeseca, smatra se da je planirana klinička procjena odobrena. Odluka Komisije objavljuje se na IT platformi iz članka 27. [Am. 199]

Članak 35.

Izmjena Direktive 2011/24/EU

1.  Članak 15. Direktive 2011/24/EU briše se.

2.  Upućivanja na izbrisani članak smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 36.

Stupanje na snagu i datum primjene

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od [tri godine od datuma stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C 283, 10.8.2018., str. 28.
(2) Ovo stajalište odgovara amandmanima usvojenima 3. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2018)0369).
(3)SL C 283, 10.8.2018., str. 28.
(4)SL C …
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(6) SL C 263, 25.7.2018., str. 4.
(7) Direktiva 2011/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).
(8)SL C 438, 6.12.2014., str. 12.
(9)Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima – 2016/2057(INI).
(10)COM(2015)0550, str. 19.
(11)Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL L 136, 30.4.2004., str. 1.).
(12)Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.).
(13)Uredba (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima te o stavljanju izvan snage Direktive 98/79/EZ i Odluke Komisije 2010/227/EU (SL L 117, 5.5.2017., str. 176.).
(14)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(15)Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (SL L 123, 12.5.2016., str. 1.).
(16)Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
(17)Direktiva 89/105/EEZ od 21. prosinca 1988. o transparentnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja (SL L 40, 11.2.1989., str. 8.).
(18)Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).


Uspostava okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji ***I
PDF 131kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji (COM(2017)0487 – C8-0309/2017 – 2017/0224(COD))
P8_TA(2019)0121A8-0198/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0487),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0309/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 23. ožujka 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za vanjske poslove i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0198/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/452.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE

Na zahtjev Europskog parlamenta Europska komisija obvezuje se:

–  dostaviti Europskom parlamentu standardizirane obrasce koje će Europska komisija pripremiti kako bi se državama članicama olakšalo usklađivanje s obvezama godišnjeg izvješćivanja iz članka 5. Uredbe, nakon što budu dovršeni, i

–  svake godine dostaviti Europskom parlamentu takve standardizirane obrasce uz godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe.

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 94.
(2) SL C 247, 13.7.2018., str. 28.


Interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanje prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji ***I
PDF 129kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji (preinaka) (COM(2017)0280 – C8-0173/2017 – 2017/0128(COD))
P8_TA(2019)0122A8-0199/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0280),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0173/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 24. srpnja 2017. upućeno Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. studenoga 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0199/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/520.)

(1) SL C 81, 2.3.2018., str. 181.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Uzajamno priznavanje robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ***I
PDF 127kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici (COM(2017)0796 – C8-0005/2018 – 2017/0354(COD))
P8_TA(2019)0123A8-0274/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0796),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0005/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. studenoga 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0274/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/515.)

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 19.


Naknade za prekogranična plaćanja u Uniji i naknade za konverziju valute ***I
PDF 128kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za konverziju valute (COM(2018)0163 – C8-0129/2018 – 2018/0076(COD))
P8_TA(2019)0124A8-0360/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0163),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0129/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 31. kolovoza 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0360/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/518.)

(1)SL C 382, 23.10.2018., str. 7.
(2)SL C 367, 10.10.2018., str. 28.


Zajednička pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima ***I
PDF 229kWORD 68k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima (COM(2017)0647 – C8-0396/2017 – 2017/0288(COD))
P8_TA(2019)0125A8-0032/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0647),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0396/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje irskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0032/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima

P8_TC1-COD(2017)0288


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Tijekom primjene Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(6) pokazalo se da neki prijevoznici na nacionalnim tržištima nailaze na neopravdane prepreke razvoju međugradskog autobusnog prijevoza u korist putnika. Nadalje, usluge cestovnog prijevoza putnika ne idu ukorak sa sve većim potrebama građana u smislu dostupnosti i kvalitete, a modalni udio održivih oblika prijevoza i dalje je nizak. Zbog toga su određene skupine građana u nepovoljnom položaju u pogledu dostupnosti usluga putničkog prijevoza, a zbog češćeg korištenja automobilima više je prometnih nesreća, emisija i gužvii te infrastrukturnih troškova. [Am. 1]

(2)  Kako bi okvir za međugradski prijevoz putnika linijskim autobusnim prijevozom bio usklađen u cijeloj Uniji, Uredba (EZ) br. 1073/2009 trebala bi se primjenjivati na sav međugradski linijski prijevoz. Područje primjene te Uredbe trebalo bi stoga proširiti, ali se ona ne bi smjela primjenjivati na gradska ili prigradska središta ili aglomeracije te ne bi smjela dovoditi u pitanje odredbe iz Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(7). [Am. 2]

(3)  U svakoj državi članici trebalo Svaka država članica trebala bi imenovati neovisno i nepristrano regulatorno tijelo čija je zadaća izdavanje obvezujućih mišljenja kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje tržišta cestovnog putničkog prijevoza. To tijelo može biti odgovorno i za ostale regulirane sektore poput željeznice, energetike ili telekomunikacija. [Am. 3]

(4)  Komercijalni linijski prijevoz ne bi smio ugroziti ekonomsku ravnotežu postojećih ili dodijeljenih ugovora o javnim uslugama, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007. Zbog toga bi regulatorno tijelo trebalo moći moralo imati mogućnost provesti objektivnu ekonomsku analizu i po potrebi imati ovlast predložiti nužne mjere kako bi utvrdilo zajamčilo da je to doista tako. Komercijalni linijski prijevoz ne bi smio konkurirati pružateljima usluga prijevoza kojima je dodijeljeno isključivo pravo pružanja određenih usluga javnog prijevoza putnika u zamjenu za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge u okviru ugovora o javnim uslugama. [Am. 4]

(5)  Linijski prijevoz u obliku kabotaže trebao bi ovisiti ovisi o posjedovanju licencije Zajednice i upotrebi pametnog tahografa u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Kako bi se provedbenim tijelima olakšala učinkovita kontrola tih usluga, trebalo bi objasniti pravila o izdavanju licencija Zajednice i razviti modul Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) za prijenos izjava o upućivanju i elektronskih zahtjeva, što bi revizorima, koji provode kontrole na cestama, omogućilo neposredni pristup u stvarnom vremenu podacima i informacijama iz Europskog registra cestovnih prijevoznika (ERRU) i IMI-a te kako bi se zajamčilo da se uistinu plaćaju socijalni doprinosi za upućene vozače. [Am. 5]

(6)  Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje, prijevoznicima koji obavljaju linijski prijevoz trebalo bi dodijeliti prava pristupa terminalima u Uniji prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i jasnim uvjetima. Za upravljanje terminalom potrebna je dozvola nacionalnog tijela koje mora utvrditi koji su uvjeti potrebni i koji moraju biti ispunjeni. Žalbe na odluke o odbijanju ili ograničavanju pristupa trebalo bi podnositi regulatornom tijelu. Države članice mogu izuzeti terminale koji su u vlasništvu upravitelja terminala i koje on koristi isključivo za vlastite usluge cestovnog prijevoza putnika. [Am. 6]

(7)  Premda se izdavanje dozvola za linijski prijevoz zadržava, trebalo bi prilagoditi određena pravila o postupku izdavanja dozvola.

(8)  Dozvole za unutarnji i međunarodni linijski prijevoz trebalo bi izdavati u skladu s postupkom izdavanja dovola. Dozvole bi trebalo izdavati osim ako postoje posebni razlozi za odbijanje koji se mogu pripisati podnositelju zahtjeva ili ako bi usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Kako bi se osiguralo da obavljanje komercijalnog linijskog prijevoza ne ugrozi ekonomsku ravnotežu postojećih ugovora o javnim uslugama, trebalo bi uvesti graničnu udaljenost koju utvrđuje država članica, a koja ni u kom slučaju ne bi smjela prelaziti duljinu putovanja od 100 kilometara. Ta bi se udaljenost trebala moći povećati za dionice koje su već obuhvaćene najmanje dvama ugovorima o javnim uslugama. [Am. 7]

(9)  Strani prijevoznici trebali bi moći obavljati unutarnji linijski prijevoz pod istim uvjetima kao nacionalni prijevoznici, pod uvjetom da poštuju odredbe o cestovnom prijevozu i ostale relevantne odredbe nacionalnog, europskog i međunarodnog prava. [Am. 8]

(10)  Administrativne formalnosti trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru smanjiti kada god je to moguće, ne odustajući pritom od kontrola i sankcija koje osiguravaju pravilnu primjenu i učinkovitu provedbu Uredbe (EZ) br. 1073/2009. Putni list nepotrebno je administrativno opterećenje pa bi ga trebalo ukinuti. [Am. 9]

(11)  Lokalni izleti dopuštena su kabotaža i obuhvaćeni su općim pravilima o kabotaži. Članak o lokalnim izletima trebalo bi stoga izbrisati. [Am. 10]

(12)  S obzirom na važnost učinkovite provedbe Uredbe (EZ) br. 1073/2009, pravila o inspekcijskom nadzoru na cesti i u poduzećima trebalo bi izmijeniti tako da obuhvaćaju kabotažu.

(13)  U mjeri u kojoj se ovom Uredbom usklađuju pravila na nacionalnim tržištima linijskog prijevoza i pristupa terminalima države članice ne mogu uspješno ostvariti njezine ciljeve, ponajprije poticanje međugradske mobilnosti i povećanje modalnog udjela održivih oblika putničkog prijevoza. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvređenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(14)  Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak i tržišna kretanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi izmjene priloga I. i II. Uredbi (EZ) br. 1073/2009 te dopune te uredbe pravilima o formatu potvrda za prijevoz za vlastite potrebe, formatu zahtjeva za izdavanje dozvole i samih dozvola, postupku i kriterijima za utvrđivanje bi li predložena usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama te obveze država članica u pogledu izvješćivanja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(9). Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće trebali bi dobivati sve dokumente istodobno kad i stručnjaci država članica, a stručnjaci Europskog parlamenta i Vijeća trebali bi sustavno imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata. [Am. 11]

(15)  Uredbu (EZ) br. 1073/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1073/2009 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ova se Uredba primjenjuje na unutarnji međugradski cestovni prijevoz putnika uz naknadu, koji obavlja strani prijevoznik, kako je predviđeno u poglavlju V., te ne dovodi u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1370/2007.”; [Am. 12]

"

2.  članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. ‚linijski prijevoz’ znači usluge prijevoza putnika u određenim vremenskim razmacima uzduž određenih dionica na kojima nema usputnih postaja ili na kojima se putnici ukrcavaju i iskrcavaju na unaprijed određenim postajama;”;

"

(b)  točka 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. ‚kabotaža’ znači unutarnji cestovni prijevoz putnika uz naknadu u državi članici domaćinu;”; [Am. 83]

"

(c)  dodaju se sljedeće točke od 9. do 11.b:"

„9. ‚terminal’ znači svaki ovlašteni objekt s minimalnom površinom od 600 m² u okviru kojeg postoji parkirališno mjesto koje autobusima služi za ukrcaj ili iskrcaj putnika; [Am. 13]

10.  ‚upravitelj terminala’ znači svaki subjekt u državi članici odgovoran za odobravanje pristupa terminalu upravljanje terminalom koji zadovoljava zahtjeve u pogledu stručne i financijske sposobnosti; [Am. 14]

11.  ‚prihvatljiva alternativa’ znači drugi terminal koji je ekonomski prihvatljiv prijevozniku, pruža usporedivu infrastrukturu i povezanost s terminalom koji je prvotno bio zatražen, daje putnicima pristup drugim oblicima javnog prijevoza i omogućuje mu prijevozniku da obavlja predmetnu putničku uslugu na sličan način kao i prvotno zatraženi terminal; [Am. 15]

11.a  „ugovor o javnim uslugama” znači jedan ili više pravno obvezujućih akata koji potvrđuju sporazum između nadležnog tijela i operatera javne usluge o povjeravanju upravljanja i obavljanja usluga javnog prijevoza putnika tom operateru, obuhvaćenih obavezama obavljanja javne usluge; ovisno o pravu države članice, ugovor također može biti i odluka koju je donijelo nadležno tijelo i to u obliku pojedinačnog zakonodavnog ili regulatornog akta ili u obliku uvjeta pod kojima samo nadležno tijelo pruža usluge ili povjerava pružanje takvih usluga unutarnjem operateru; [Am. 16]

11.b  „alternativna linija” znači linija koja ima isto polazište i odredište kao i postojeća redovita linija, koja može poslužiti kao zamjenska linija.ˮ; [Am. 17]

"

3.  sljedeći članak umeće se ispred poglavlja II.:"

„Članak 3.a

Regulatorno tijelo

1.  Svaka država članica imenuje Nadležna tijela u svakoj državi članici imenuju jedno nacionalno javno regulatorno tijelo za sektor cestovnog prijevoza putnika. To tijelo mora biti nepristrano tijelo koje je u organizacijskom, funkcionalnom i hijerarhijskom smislu te u smislu odlučivanja pravno odvojeno, transparentno i neovisno o bilo kojem drugom javnom ili privatnom subjektu. Mora biti neovisno o svakom nadležnom tijelu koje sudjeluje u sklapanju ugovora o javnim uslugama. [Am. 18]

Regulatorno tijelo može biti već postojeće tijelo koje je zaduženo za druge regulirane sektore usluge. [Am. 19]

2.  Regulatorno tijelo za sektor cestovnog prijevoza putnika za obavljanje svojih dužnosti ima potreban organizacijski kapacitet u pogledu kadrova i drugih resursa koji se odnosi na radnu snagu, financije i druge resurse i razmjeran je važnosti tog sektora u dotičnoj državi članici. [Am. 20]

2.a  Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, regulatorno tijelo ovlašteno je pratiti stanje tržišnog natjecanja na domaćem tržištu linijskog putničkog prijevoza u cilju sprječavanja diskriminacije ili zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu, uključujući i putem podugovaranja. Mišljenja tog tijela su obvezujuća. [Am. 21]

3.  Regulatorno tijelo obavlja sljedeće zadaće:

   (a) provodi ekonomske analize kojima utvrđuje hoće li predložena nova usluga ugroziti ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama;
   (b) prikuplja i daje informacije o pristupu terminalima; kako bi se osiguralo da se taj pristup terminalima za pružatelje usluga odobrava prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i transparentnim uvjetima; [Am. 22]
   (c) odlučuje o žalbama na odluke upravitelja terminala. ; i [Am. 23]
   (ca) uspostavlja javno dostupan elektronički registar s popisom svih ovlaštenih unutarnjih i međunarodnih linijskih prijevoza. [Am. 24]

4.  Regulatorno tijelo može, pri provedbi zadaća, tražiti relevantne informacije od ostalih nadležnih tijela, upravitelja terminala, podnositelja zahtjeva za dozvole i svih trećih strana uključenih na državnom području predmetne države članice. [Am. 25]

Zatražene informacije dostavljaju se u razumnom roku koji utvrdi regulatorno tijelo, ali najkasnije u roku a koji nije dulji od mjesec dana. U propisno opravdanim slučajevima regulatorno tijelo može produljiti rok za dostavljanje informacija za najviše dva tjedna. Regulatorno tijelo mora moći osigurati poštovanje zahtjeva za informacijama primjenom djelotvornih, propocionalnih i odvraćajućih sankcija. [Am. 26]

5.  Države članice moraju se pobrinuti da odluke regulatornog tijela podliježu žurnom sudskom preispitivanju. To preispitivanje može imati odgodni učinak samo ako neposredni učinak odluke regulatornog tijela može podnositelju prouzročiti nenadoknadivu ili očito pretjeranu štetu. Tom se odredbom ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi žalbeni postupak dodijeljene ustavnim pravom dotične države članice. [Am. 27]

6.  Odluke regulatornog tijela moraju objavljuju se objaviti. unutar dva tjedna od njihova usvajanja.”; [Am. 28]

"

4.  članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Međunarodni prijevoz putnika i kabotaža autobusima obavljaju se na temelju licencije Zajednice koju su izdala nadležna tijela države članice poslovnog nastana.”;

"

(b)  u stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 26. kojim se izmjenjuju prilozi I. i II. radi njihove prilagodbe tehničkom napretku.”;

"

5.  članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. briše se peti podstavak;

(b)  u stavku 5. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata potvrda.”;

"

6.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 5.a

Pristup terminalima

1.  Upravitelji terminala dodjeljuju prijevoznicima pravo na pristup terminalima, što obuhvaća sve objekte i usluge u ponudi tog terminala, radi obavljanja linijskog prijevoza prema pravednim, pravičnim, nediskriminatornim i jasnim uvjetima.

1.a  Ako upravitelji terminala odobre pristup, autobusni prijevoznici postupaju u skladu s postojećim uvjetima terminala. [Am. 29]

2.  Upravitelji terminala nastoje udovoljiti svim zahtjevima za pristup kako bi se postiglo optimalno iskorištavanje terminala.

Zahtjevi za pristup terminalima mogu se odbiti samo zbog iz valjano utemeljenih razloga nedostatka kapaciteta, stalnih propusta u plaćanju pristojbi, zbog propisno dokumentiranih, ozbiljnih i opetovanih povreda od strane cestovnog prijevoznika ili zbog drugih nacionalnih propisa, pod uvjetom da se dosljedno primjenjuju i ne znače diskriminaciju protiv određenih prijevoznika koji traže pristup terminalu ili s njime povezanih poslovnih modela. Ako odbije zahtjev, upravitelj terminala o svojoj odluci također obavješćuje regulatorno tijelo. [Am. 30]

Ako upravitelj terminala odbije zahtjev za pristup, mora navesti sve bilo bi poželjno da navede zna li za neke prihvatljive alternative. [Am. 31]

3.  Upravitelji terminala objavljuju barem najmanje sljedeće informacije na najmanje dva službena jezika njihovom nacionalnom jeziku i još jednom službenom jeziku Unije: [Am. 32]

   (a) popis svih ponuđenih usluga i njihove cijene;
   (aa) popis postojeće infrastrukture i tehničkih standarda terminala; [Am. 33]
   (b) pravila za planiranje dodjele kapaciteta;
   (c) aktualni vozni red i dodijeljene kapacitete.

Upravitelj terminala i regulatorno tijelo dužni su te informacije na zahtjev besplatno dati na raspologanje u elektroničkom obliku te na internetskim stranicama ako ih imaju.

Informacije se moraju prema potrebi ažurirati i mijenjati.

3.a  Države članice mogu iz primjene ovog članka izuzeti terminale koji su u vlasništvu upravitelja terminala i koje on koristi isključivo za vlastite usluge cestovnog prijevoza putnika. Pri razmatranju zahtjeva za isključenje, regulatorna tijela uzimaju u obzir dostupnost prihvatljivih alternativnih mogućnosti.”; [Am. 34]

"

7.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 5.b

Postupak odobravanja pristupa terminalima

1.  Prijevoznik koji traži pristup terminalu podnosi zahtjev upravitelju terminala.

2.  Ako se zatraženi pristup ne može odobriti, upravitelj terminala pokreće savjetovanje sa svim zainteresiranim prijevoznicima s ciljem prihvaćanja zahtjeva. [Am. 35]

3.  O svakom zahtjevu za pristup terminalu upravitelj terminala mora odlučiti u roku od dva mjeseca bez odlaganja i najkasnije mjesec dana od datuma podnošenja zahtjeva prijevoznika. U odlukama o pristupu navode se razlozi na kojima se one temelje Ako je pristup odbijen, upravitelj terminala mora obrazložiti svoju odluku. [Am. 36]

4.  Podnositelji zahtjeva mogu se žaliti na odluke upravitelja terminala. Žalbe se podnose regulatornom tijelu.

5.  Nakon što razmotri žalbu na odluku upravitelja terminala regulatorno tijelo donosi obrazloženu odluku u utvrđenom roku, a najkasnije tri tjedna od primitka svih relevantnih informacija.

Odluka regulatornog tijela o žalbi je obvezujuća i podliježe odredbama nacionalnog prava o sudskom preispitivanju. Regulatorno tijelo mora moći osigurati poštovanje te odluke primjenom djelotvornih, propocionalnih i odvraćajućih sankcija. [Am. 37]

Odluka podliježe samo sudskom preispitivanju.”;

"

8.  članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prva rečenica drugog podstavka zamjenjuje se sljedećim:"

„Dozvole se izdaju na ime prijevoznika u papirnatom ili elektroničkom obliku i nisu prenosive.”;

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata dozvola.”;

"

9.  članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Zahtjevi za izdavanje dozvole za linijski prijevoz podnose se u papirnatom ili elektroničkom obliku tijelu koje izdaje dozvolu.

2.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju formata zahtjeva.”;

"

10.  članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 8.

Postupak izdavanja Postupci za izdavanje, privremeno ili trajno oduzimanje dozvole za međunarodni prijevoz putnika na udaljenosti do 100 km zračne linije duljine putovanja [Am. 38]

1.  Dozvole se izdaju u dogovoru s nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju te prevoze na udaljenostima koje definira svaka država članica, do 100 km zračne linije duljine putovanja. Tijelo koje izdaje dozvolu šalje tim nadležnim tijelima zahtjev za njihovu suglasnost s preslikom zahtjeva za dozvolu i preslikama sve druge relevantne dokumentacije u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva. Istodobno tijelo koje izdaje dozvolu prosljeđuje te dokumente na znanje nadležnim tijelima drugih država članica kroz čija se državna područja prolazi. [Am. 39]

2.  Nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena o svojoj odluci u roku od tri dva mjeseca obavješćuju tijelo koje izdaje dozvolu. Taj se rok računa od dana primitka zahtjeva za suglasnost, koji se dokazuje potvrdom o primitku. Ako se nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena ne slažu, moraju to obrazložiti. [Am. 40]

Ako nadležna tijela država članica čija je suglasnost zatražena ne odgovore u roku utvrđenom u prvom podstavku, smatra se da su dala pristanak.

3.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole u roku od četiri tri mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio. [Am. 41]

4.  Dozvola se ne izdaje samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od opravdanih razloga, koji se odnose na javni interes, navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (d). [Am. 42]

4.a  Ako je uslugom međunarodnog linijskog autobusnog prijevoza ugrožena ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javnih usluga zbog izvanrednih razloga koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme izdavanja dozvole i koji nisu odgovornost vlasnika ugovora o obavljanju javnih usluga, dotična država članica može, uz suglasnost Komisije, privremeno ili trajno oduzeti dozvolu za pružanje usluge pod uvjetom da o tome obavijesti prijevoznika šest mjeseci unaprijed. Prijevoznik ima mogućnost ulaganja žalbe na takvu odluku [Am. 43]

5.  Ako se jedno od nadležnih tijela ne slaže s izdavanjem dozvole, predmet se može uputiti Komisiji u roku od dva mjeseca od primitka njegova odgovora.

6.  Nakon što se posavjetovala s državama članicama čija se nadležna tijela nisu složila Komisija mora donijeti odluku najkasnije u roku od četiri dva mjeseca od dana primitka priopćenja tijela koje izdaje dozvolu. Odluka stupa na snagu 30  dana od dana kad nadležna tijela dotične države članice dobiju obavijest o njoj. [Am. 44]

7.  Odluka Komisije primjenjuje se do trenutka kad države članice postignu dogovor i nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu.”;

"

11.  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 8.a

Postupak izdavanja Postupci za izdavanje, privremeno ili trajno oduzimanje dozvole za međunarodni prijevoz putnika na udaljenosti od najmanje preko 100 km zračne linije duljine putovanja [Am. 45]

1.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole bez odlaganja i najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio podnese zahtjev. [Am. 46]

2.  Dozvola se ne izdaje samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od razloga navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (c ca). [Am. 47]

3.  Tijelo koje izdaje dozvolu nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju dva tjedna od primitka zahtjeva za suglasnost prosljeđuje presliku zahtjeva, preslike sve druge relevantne dokumentacije i svoju procjenu na znanje nadležnim tijelima svih država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju te . Tijelo koje izdaje dozvolu također prosljeđuje relevantnu dokumentaciju nadležnim tijelima država članica kroz čija preko čijeg se državna područja prolazi teritorija prelazi bez ukrcaja ili iskrcaja putnika. [Am. 48]

3.a  Ako se jedno od nadležnih tijela država članica na čijim se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju ne slaže s izdavanjem dozvole zbog nekog od razloga navedenih u stavku 2., dozvola se ne može izdati, međutim predmet se može uputiti Komisiji u roku od jednog mjeseca od primitka njegova odgovora. [Am. 49]

3.b  Nakon što se posavjetovala s državama članicama čija nadležna tijela nisu dala suglasnost, Komisija mora donijeti odluku u roku od četiri mjeseca od dana primitka priopćenja tijela koje izdaje dozvolu. Odluka stupa na snagu 30 dana od dana kad države članice dobiju obavijest o njoj [Am. 50]

3.c  Odluka Komisije primjenjuje se do trenutka kad države članice postignu dogovor i nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu. [Am. 51]

Članak 8.b

Postupak izdavanja dozvole za unutarnji linijski prijevoz

1.  Tijelo koje izdaje dozvolu mora odlučiti odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kad ga je prijevoznik podnio podnese zahtjev. Rok se može produljiti na četiri tri mjeseca ako se zahtijeva analiza u skladu s člankom 8.c stavkom 2. točkom (d). [Am. 52]

2.  Dozvole za unutarnji linijski prijevoz ne izdaju se samo ako se odbijanje može opravdati najmanje jednim od razloga navedenih u članku 8.c stavku 2. točkama od (a) do (c ca) i, ako se na toj liniji putnike prevozi na udaljenosti do najviše 100 km zračne linije duljine putovanja, u prema članku 8.c stavku 2. točki (d). [Am. 53]

3.  Udaljenost iz stavka 2. može se povećati na 120 km ako će se nova usluga linijskog prijevoza uvesti između polazišta i odredišta koja su već obuhvaćena uslugama na temelju najmanje dva ugovora o javnim uslugama. [Am. 54]

Članak 8.c

Odluke tijela koja izdaju dozvolu

1.  Nakon provedenog postupka iz članka 8., 8.a ili 8.b tijelo koje izdaje dozvolu mora izdati dozvolu ili izdati dozvolu s ograničenjima ili odbiti zahtjev. Tijelo koje izdaje dozvolu o svojoj odluci obavješćuje sva nadležna tijela iz članka 8. stavka 1.

2.  U odlukama kojima se odbija zahtjev, ili izdaje dozvola s ograničenjima ili privremeno ili trajno oduzima dozvola navode se razlozi na kojima se temelje te se, tamo gdje je to primjenjivo, uzimaju u obzir podaci iz analiza regulatornog tijela. Podnositelj zahtjeva ili prijevoznik koji pruža dotičnu uslugu ima mogućnost ulaganja žalbe na odluke tijela koje izdaje dozvolu. [Am. 55]

Dozvola se ne izdaje samo ako Odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole može se odbijanje može opravdati najmanje jednim opravdati samo na temelju jednog od sljedećih razloga: [Am. 56]

   (a) podnositelj zahtjeva ne može s pomoću opreme koja mu je neposredno na raspolaganju pružiti uslugu koja je predmet zahtjeva;
   (b) podnositelj zahtjeva nije poštovao nacionalne ili međunarodne propise o cestovnom prijevozu, a osobito uvjete i zahtjeve koji se odnose na dozvole za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika, ili ako je odgovoran za teške povrede propisa Unije, nacionalnih propisa ili, ako je to primjenjivo, regionalnih propisa o cestovnom prijevozu, osobito u pogledu pravila koja se primjenjuju na tehničke zahtjeve vozila i , na norme koje se odnose na emisije te na razdoblja vožnje i odmora za vozače; [Am. 57]
   (c) ako je riječ o zahtjevu za produljenje dozvole, nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole;
   (ca) podnositelj zahtjeva zatražio je dozvolu za uslugu linijskog prijevoza na istoj dionici ili alternativnoj dionici za koju je nadležno tijelo pružatelju javne usluge dodijelilo isključivo pravo pružanja određenih usluga javnog prijevoza putnika u zamjenu za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge u okviru ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1370/2007. Ovaj razlog za odbijanje ne dovodi u pitanje članak 8.d točku 1.a ove Uredbe; [Am. 58]
   (d) regulatorno tijelo utvrdilo je na temelju objektivne ekonomske analize da bi usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Tom se analizom ocjenjuju relevantne strukturne i geografske značajke predmetnog tržišta i mreže (veličina, značajke potražnje, složenost mreže, tehnička i geografska izoliranost te usluge obuhvaćene ugovorom), kao i to dovodi li nova usluga do poboljšanja kvalitete usluga ili troškovne učinkovitosti [Am. 59]

Tijela koja izdaju dozvolu ne smiju odbiti zahtjev samo zato što prijevoznik koji traži odobrenje nudi niže cijene od drugih cestovnih prijevoznika, osim ako regulatorno tijelo ili zato drugo relevantno nacionalno tijelo ne utvrdi da podnositelj zahtjeva koji želi ući na tržište planira nuditi usluge ispod njihove uobičajene vrijednosti tijekom duljeg vremenskog razdoblja te da postoji mogućnost da će na taj način narušiti pravedno tržišno natjecanje. Tijela koja izdaju dozvolu ne smiju odbiti zahtjev isključivo zbog toga što na toj liniji već voze drugi prijevoznici. [Am. 60]

3.  Države članice moraju se pobrinuti da odluke tijela koje izdaje dozvolu podliježu sudskom preispitivanju. To preispitivanje može imati odgodni učinak samo ako neposredni učinak odluke tijela koje izdaje dozvolu može podnositelju prouzročiti nenadoknadivu ili očito pretjeranu štetu. Tom se odredbom ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi žalbeni postupak dodijeljene ustavnim pravom dotične države članice.

Članak 8.d

Ograničenja prava pristupa

1.  Države članice mogu ograničiti pristup međunarodnom i nacionalnom tržištu za linijski autobusni prijevoz ako je riječ o usluzi linijskog prijevoza kojom se putnici prevoze na udaljenostima do 100 km zračne linije duljine putovanja i ako bi ta usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, ili ako se predloženi linijski prijevoz obavlja u gradskom ili prigradskom središtu ili aglomeraciji, ako se njome ispunjavaju potrebe za prijevozom između tih i okolnih područja ili ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava odredbe o cestovnom prijevozu ili ostale relevantne odredbe nacionalnog prava, prava Unije ili međunarodnog prava. [Am. 61]

1.a  Nakon što nadležno tijelo dodijeli isključiva prava poduzeću koje pruža javnu uslugu u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1370/2007, zaštita isključivih prava odnosi se samo na obavljanje usluga javnog prijevoza putnika kojima se pružaju usluge na istim ili alternativnim dionicama. Ta dodjela isključivih prava ne isključuje odobrenje za nove usluge linijskog prijevoza ako te usluge ne konkuriraju usluzi iz ugovora o obavljanju javnih usluga ili ako pružaju usluge prijevoza na drugim dionicama. [Am. 62]

2.  Nadležna tijela koja su sklopila ugovor o javnim uslugama ili pružatelji javne usluge koji provode taj ugovor mogu od regulatornog tijela zahtijevati da provede analizu hoće li biti ugrožena ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama.

Nakon što primi takav zahtjev, regulatorno tijelo mora razmotriti zahtjev i odlučiti hoće li provesti ekonomsku analizu u skladu s člankom 8.c stavkom 2. točkom (d), osim ako postoje iznimni praktični ili drugi razlozi koji opravdavaju odluku da to ne učini. O svojoj odluci mora obavijestiti zainteresirane strane. [Am. 63]

3.  Ako regulatorno tijelo provede ekonomsku analizu, dužno je u najkraćem roku od šest tjedana , a najkasnije tri mjeseca od primitka svih relevantnih informacija obavijestiti sve zainteresirane strane o njezinim rezultatima i zaključcima. Regulatorno tijelo može zaključiti da se dozvola može izdati ili uvjetno izdati ili da se zahtjev može odbiti. [Am. 64]

Zaključci regulatornog tijela obvezujući su za tijela koja izdaju dozvolu.

4.  Nadležna tijela i pružatelji javne usluge moraju regulatornom tijelu dostaviti sve nužne informacije za potrebe stavaka 2. i 3.

5.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o postupcima i kriterijima za primjenu ovog članka, osobito pri provedbi ekonomske analize. [Am. 65]

5.a  Države članice mogu dodatno liberalizirati sustav izdavanja dozvola za unutarnji linijski prijevoz u pogledu postupaka za izdavanje dozvole ili graničnih vrijednosti u kilometrima.”; [Am. 66]

"

12.  u članku 9. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Članci 8., 8.a, 8.b i 8.c primjenjuju se, mutatis mutandis, na zahtjeve za produljenje dozvole ili za izmjenu uvjeta pod kojima se moraju obavljati usluge prijevoza za koje je potrebna dozvola.”;

"

13.  naslov poglavlja IV. zamjenjuje se sljedećim:"

„POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ IZUZET IZ OBVEZE DOBIVANJA DOZVOLE”

"

13.a  U članku 11. dodaje se sljedeći stavak:"

„3.a Država članica može zahtijevati da strani prijevoznik ispunjava uvjete koji se odnose na zahtjev u pogledu poslovnog nastana, koji je utvrđen Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća*, u državi članici domaćinu nakon što mu izda dozvolu za unutarnji linijski prijevoz i prije nego što započne s pružanjem usluge. U takvim odlukama navode se razlozi na kojima se one temelje. U odluci se mora uzeti u obzir opseg i trajanje aktivnosti stranog prijevoznika u državi članici domaćinu. Ako država članica domaćin utvrdi da strani prijevoznik ne ispunjava zahtjeve u pogledu poslovnog nastana, može privremeno oduzeti relevantnu dozvolu koja mu je dodijeljena za unutarnji linijski prijevoz ili ju trajno oduzeti sve dok se ne ispune zahtjevi.

______________________

* Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).”; [Am. 67]

"

14.  u članku 12. brišu se stavci od 1. do 5.;

15.  briše se članak 13.; [Am. 68]

16.  članak 15. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 15.

Dopuštena kabotaža

Kabotaža se dopušta za sljedeće usluge:

   (a) poseban linijski prijevoz koji se obavlja privremeno pod uvjetom da je obuhvaćen ugovorom između organizatora i prijevoznika;
   (b) povremeni prijevoz koji se obavlja privremeno; [Am. 69]
   (c) linijski prijevoz koji se u skladu s ovom Uredbom obavlja strani prijevoznik u državi članici domaćinu u okviru međunarodnih usluga linijskog prijevoza u skladu s ovom Uredbom, uz iznimku usluga prijevoza za potrebe gradskog središta ili aglomeracije ili potrebe prijevoza između njih i okolnih područja. Kabotaža se ne obavlja neovisno o tom međunarodnom prijevozu.”; [Am. 70]

"

16.a  U članku 16. stavku 1. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:"

1. Ako zakonodavstvom Zajednice nije drukčije propisano, na obavljanje kabotaže primjenjuju se Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća* te zakoni i drugi propisi koji vrijede u državi članici domaćinu, uzimajući u obzir:

______________

* Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).”; [Am. 72]

"

17.  briše se članak 17.; [Am. 73]

17.a  Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 17.

Kontrolni dokumenti za kabotažu

1.  Za obavljanje kabotaže u obliku usluga povremenog prijevoza potrebno je posjedovati putni list, kao što je navedeno u članku 12. u papirnatom ili digitalnom obliku, koji se mora nalaziti u vozilu i na zahtjev pokazati pokazuje ovlaštenom inspektoru.

2.  Sljedeći podaci unose se u putni list:

   (a) polazno i odredišno mjesto prijevoza;
   (b) datum polaska i datum okončanja prijevoza.

3.  Putni listovi isporučuju se u knjigama, kako je navedeno u članku 12., koje je ovjerilo nadležno tijelo u državi članici poslovnoga nastana.

4.  U slučaju usluga posebnog linijskog prijevoza, ugovor sklopljen između prijevoznika i organizatora prijevoza ili ovjerena vjerodostojna preslika tog ugovora služi kao kontrolni dokument. Međutim, putni list popunjava se u obliku mjesečnog izvješća.

Međutim, putni list popunjava se u obliku mjesečnog izvješća.

5.  Uporabljeni putni listovi vraćaju se nadležnom tijelu u državi članici poslovnog nastana u skladu s postupcima koje će to tijelo utvrditi. Tijekom provjera vozaču je dopušteno kontaktirati s glavnim uredom, upraviteljem prijevoza ili bilo kojom drugom osobom ili subjektom koji može osigurati tražene dokumente.”; [Am. 74]

"

18.  u članku 19. stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Prijevoznici koji obavljaju kabotažu ili međunarodni prijevoz putnika autobusima moraju dopustiti sve inspekcijske nadzore kojima se provjerava da se prijevoz obavlja pravilno, osobito u pogledu razdoblja vožnje i odmora.”;

"

19.  članak 20. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 20.

Uzajamna pomoć

1.  Države članice međusobno si pomažu pri osiguravanju primjene i praćenju ove Uredbe. Informacije razmjenjuju preko nacionalnih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

2.  Regulatorna tijela surađuju kad provode ekonomsku analizu o tome hoće li predloženi linijski prijevoz ugroziti ugovor o javnim uslugama za međunarodno obavljanje usluga javnog prijevoza. Tijelo koje izdaje dozvolu savjetuje se s regulatornim tijelima svih drugih država članica kroz koje ta usluga međunarodnog linijskog prijevoza prolazi i, prema potrebi, prije donošenja odluke od njih zahtijeva sve potrebne informacije.”;

"

20.  članak 26. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 26.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2., članka 8.d stavka 5. i članka 28. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2., članka 8.d stavka 5. i članka 28. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stavkom 2., člankom 5. stavkom 5., člankom 6. stavkom 4., člankom 7. stavkom 2., člankom 8.d stavkom 5. i člankom 28. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

"

21.  članak 28. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 28.

Izvješćivanje

1.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice nadležna tijela država članica obavješćuju Komisiju o broju dozvola za pružanje usluga linijskog prijevoza koje su izdale u protekloj godini i ukupnom broju tih dozvola koje su važile 31. prosinca te godine. Te se informacije daju zasebno za svaku odredišnu državu linijskog prijevoza. Države članice Komisiji dostavljaju i podatke o kabotaži, u obliku posebnog linijskog prijevoza i povremenog prijevoza, koju su tijekom razdoblja izvješćivanja obavljali nacionalni prijevoznici. [Am. 75]

2.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] nadležna tijela države članice domaćina Komisiji dostavljaju statističke podatke o broju izdanih dozvola za kabotažu u obliku linijskog prijevoza iz članka 15. točke (c) u protekloj godini.

3.  U skladu s člankom 26. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o formatu tablice za slanje statističkih podataka iz stavaka 1. i 2. te o podacima koji se dostavljaju.

4.  Svake godine, najkasnije do 31. siječnja, a prvi put do 31. siječnja [… prvi siječanj nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju o broju prijevoznika s licencijom Zajednice na 31. prosinca protekle godine i o broju ovjerenih preslika koje odgovaraju broju vozila u prometu na taj dan.

5.  Do ... [umetnuti izračunani datum 5 godina od dana primjene ove Uredbe] Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe. Izvješće sadržava informacije o tome koliko se ovom Uredbom doprinijelo boljem funkcioniranju tržišta sustava cestovnog prijevoza putnika, osobito za putnike, radnu snagu zaposlenu na običnim i putničkim autobusima i okoliš.”. [Am. 76]

"

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [XX].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 47.
(2) SL C 387, 25.10.2018., str. 70.
(3)SL C 262, 25.7.2018., str. 47.
(4)SL C 387, 25.10.2018., str. 70.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(6)Uredba (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (SL L 300, 14.11.2009., str. 88.).
(7)Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).
(8)Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1.).
(9)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


Izmjena Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ***I
PDF 128kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti [kako je izmijenjena Direktivom 2018/XXX/EU] i Uredbe (EU) 2018/XXX Europskog parlamenta i Vijeća [Upravljanje energetskom unijom], zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (COM(2018)0744 – C8-0482/2018 – 2018/0385(COD))
P8_TA(2019)0126A8-0014/2019

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0744),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 192. stavak 1. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0482/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća dopisom od 30. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0014/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače. 2019. radi donošenja Odluke (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2019/504.)


Pravo na mirno prosvjedovanje i razmjerna primjena sile
PDF 121kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o pravu na mirno prosvjedovanje i razmjernoj primjeni sile (2019/2569(RSP))
P8_TA(2019)0127B8-0103/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovore Europske unije, a posebno članke 2., 3., 4., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu „Povelja”),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji(1),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; budući da su te vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca;

B.  budući da je vladavina prava osnova demokracije i jedno od temeljnih načela Europske unije, da ona funkcionira na osnovi pretpostavke uzajamnog povjerenja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kao što je zapisano u Povelji o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da se EU obvezao na poštovanje slobode izražavanja i informiranja, kao i slobode okupljanja i udruživanja;

D.  budući da je u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima i u članku 12. Povelje navedeno da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo na osnivanje sindikata i pridruživanje njima radi zaštite vlastitih interesa;

E.  budući da se u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima navodi da „ne smije biti ograničenja za ostvarivanje tih prava osim onih koja su propisana zakonom i nužna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih”;

F.  budući da je u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima također navedeno da sloboda okupljanja „ne zabranjuje da se nameću zakonska ograničenja u ostvarivanju tih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave”;

G.  budući da se u članku 12. Povelje također navodi da „političke stranke na razini Unije doprinose izražavanju političke volje građana Unije”;

H.  budući da je slobodu udruživanja potrebno zaštititi; budući da dinamično civilno društvo i pluralistički mediji imaju ključnu ulogu u promicanju otvorenog i pluralističkog društva, sudjelovanja javnosti u demokratskom procesu i povećanju odgovornosti vlada;

I.  budući da sloboda okupljanja ide ruku pod ruku sa slobodom izražavanja, kako je zajamčeno člankom 11. Povelje i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, u kojima je navedeno da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice;

J.  budući da ostvarivanje tih sloboda, s obzirom na to da podrazumijeva dužnosti i odgovornosti, može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su nužni u demokratskom društvu i u interesu državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih , radi sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti, kako je propisano člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

K.  budući da je u članku 52. Povelje navedeno da „svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda”;

L.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji EU poštuje temeljne državne funkcije svih država članica, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države, očuvanje javnog poretka i zaštitu nacionalne sigurnosti; budući da, konkretno, nacionalna sigurnost ostaje isključiva odgovornost svake države članice;

M.  budući da u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije sva ograničenja temeljnih prava i građanskih sloboda moraju poštovati načela zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti;

N.  budući da su u nekoliko država članica iznesene kritike protiv tijela kaznenog progona zbog narušavanja prava na prosvjedovanje i upotrebe prekomjerne sile;

1.  poziva države članice da poštuju prava na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja i slobodu izražavanja;

2.  naglašava da je javna rasprava ključna za funkcioniranje demokratskih društava;

3.  osuđuje donošenje restriktivnih zakona o slobodi okupljanja u nekoliko država članica posljednjih godina;

4.  osuđuje uporabu nasilnih i nerazmjernih intervencija državnih vlasti tijekom mirnih prosvjeda; potiče relevantna tijela da zajamče transparentnu, nepristranu, neovisnu i djelotvornu istragu u slučajevima kada se sumnja na prekomjernu upotrebu sile ili kada postoje navodi o tome; podsjeća na to da tijela kaznenog progona uvijek moraju biti odgovorna za ispunjavanje svojih dužnosti i za poštovanje relevantnih pravnih i operativnih okvira;

5.  poziva države članice da zajamče da tijela kaznenog progona silu upotrebljavaju uvijek kao krajnju mjeru i da je ta upotreba sile uvijek zakonita, razmjerna i nužna, kao i da se njome čuvaju ljudski životi i tjelesni integritet osoba; napominje da se neselektivnom upotrebom sile protiv masa krši načelo proporcionalnosti;

6.  prima na znanje važnu ulogu novinara i fotoreportera u izvješćivanju o slučajevima nerazmjernog nasilja te osuđuje sve slučajeve planiranih napada na novinare;

7.  smatra da nasilje protiv mirnih prosvjednika nikada ne može biti rješenje u raspravi ili u politici;

8.  uviđa da policija, u čijim je redovima također bilo mnogo žrtava, radi u teškim uvjetima, posebno zbog neprijateljskog stava pojedinih prosvjednika, ali i zbog prekomjernog radnog opterećenja; osuđuje svaku vrstu nasilja koje nad osobama ili imovinom provode nasilni militantni prosvjednici, koje zanima samo nasilje te koji ugrožavaju legitimitet mirnih prosvjeda;

9.  potiče policijske službenike država članica da aktivno sudjeluju u osposobljavanju koje pruža Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) na temu „Javni red – policijski nadzor velikih događanja”; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

10.  naglašava da je važno zajamčiti sigurnost službenika kaznenog progona, policijskih službenika i vojnika koji sudjeluju u operacijama očuvanja sigurnosti tijekom javnih prosvjeda;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenim narodima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.


Prava interseksualnih osoba
PDF 144kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o pravima interseksualnih osoba (2018/2878(RSP))
P8_TA(2019)0128B8-0101/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 21.,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, a posebno njen članak 11.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske komisije iz 2011. pod nazivom „Transseksualne i interseksualne osobe”,

–  uzimajući u obzir završna izvješća o pilot-projektu „Health4LGBTI” o nejednakostima u zdravstvu s kojima su suočeni pripadnici skupine LGBTI, koji je financirala Europska komisija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(3),

–  uzimajući u obzir dokument koji je Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) objavila u svibnju 2015. pod nazivom „Stanje temeljnih prava za interseksualne osobe”(4),

–  uzimajući u obzir internetsku publikaciju Europske agencije za temeljna prava iz studenoga 2017. pod nazivom „Određivanje uvjeta u pogledu minimalne dobi u vezi s pravima djeteta u Europskoj uniji”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o temeljnim pravima za 2018.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2191 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o promicanju ljudskih prava i uklanjanju diskriminacije interseksualnih osoba, donesenu 2017. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava o ljudskim pravima i interseksualnim osobama za 2015.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima iz 2013.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o pravima interseksualnih osoba (O-000132/2018 – B8-0007/2019 i O-000133/2018 – B8-0008/2019),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su interseksualne osobe rođene s fizičkim spolnim obilježjima koja ne odgovaraju medicinskim ili društvenim normama ženskog ili muškog tijela, a te se razlike u spolnim obilježjima mogu očitovati u primarnim svojstvima (kao što su unutarnji i vanjski spolni organi, kromosomska i hormonalna struktura) i/ili sekundarnim svojstvima (kao što su mišićna masa, raspoređenost kose i stas);

B.  budući da su interseksualne osobe u Europskoj uniji često izložene nasilju i diskriminaciji, a ta su kršenja ljudskih prava i dalje u velikoj mjeri nepoznata javnosti i donositeljima politika;

C.  budući da se na interseksualnoj dojenčadi često vrše operacije i medicinski zahvati koji u većini slučajeva nisu medicinski nužni; budući da se plastične i hitne operacije ponekad predlažu u paketu, zbog čega roditelji i interseksualne osobe nemaju sve informacije o posljedicama svake operacije;

D.  budući da se operacije i medicinski zahvati obavljaju na interseksualnoj djeci bez njihovog prethodnog osobnog, punog i informiranog pristanka; budući da genitalno sakaćenje interseksualnih osoba može imati doživotne posljedice kao što su psihološke traume i fizička oštećenja;

E.  budući da su interseksualne osobe i djeca koji pripadaju i drugim manjinama i marginaliziranim skupinama zbog njihovih višedimenzionalnih identiteta dodatno marginalizirani i društveno isključeni te izloženi opasnosti od nasilja i diskriminacije;

F.  budući da se u većini država članica EU-a operacije na interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom mogu provoditi uz pristanak njihova zakonskog skrbnika, bez obzira na sposobnost te osobe da sama donese odluku;

G.  budući da su u brojnim slučajevima roditelji i/ili zakonski skrbnici izloženi velikom pritisku da donesu odluku, a da nisu u potpunosti informirani o cjeloživotnim posljedicama za njihovo dijete;

H.  budući da mnoge interseksualne osobe nemaju potpuni pristup svojoj zdravstvenoj dokumentaciji i nisu svjesne svoje interseksualnosti ili ne znaju kojim su medicinskim zahvatima bile podvrgnute;

I.  budući da se interseksualna odstupanja, primjerice u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije, i dalje ubrajaju u bolesti, iako nema dokaza o dugoročnoj uspješnosti liječenja;

J.  budući da se neke interseksualne osobe neće poistovjetiti s rodom koji im je medicinski dodijeljen po rođenju; budući da je pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja moguće u samo šest država članica; budući da mnoge države članice EU-a i dalje zahtijevaju sterilizaciju za pravno priznavanje roda;

K.  budući da zakonodavstvo o suzbijanju diskriminacije na razini EU-a i u većini država članica ne obuhvaća diskriminaciju na temelju spolnih obilježja, ni kao samostalnu kategoriju ni kao jedan oblik diskriminacije na temelju spola;

L.  budući da se mnoga interseksualna djeca suočavaju s kršenjem ljudskih prava i genitalnim sakaćenjem u EU-u kada se podvrgavaju zahvatima normalizacije spola;

1.  ističe hitnu potrebu za rješavanjem problema kršenja ljudskih prava interseksualnih osoba i poziva Komisiju i države članice da predlože zakone kojima bi se riješila ta pitanja;

Medikalizacija i patologizacija

2.  snažno osuđuje zahvate i operacije normalizacije spola; pozdravlja zakone kojima se zabranjuju takve operacije, primjerice na Malti i u Portugalu, i potiče druge države članice da donesu slične zakone što je prije moguće;

3.  naglašava da je interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom te njihovim roditeljima ili skrbnicima potrebno pružiti odgovarajuće savjetovanje i potporu te ih u potpunosti informirati o posljedicama zahvata normalizacije spola;

4.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu organizacijama koje rade na uklanjanju stigmatizacije interseksualnih osoba;

5.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva namijenjena organizacijama civilnog društva za interseksualne osobe;

6.  poziva države članice da interseksualnim osobama omoguće bolji pristup vlastitoj zdravstvenoj dokumentaciji i da se pobrinu za to da nitko u djetinjstvu ne bude podvrgnut nepotrebnom medicinskom ili kirurškom zahvatu, čime će se osigurati tjelesni integritet, autonomija i samoodređenje dotične djece;

7.  smatra da patologizacija interseksualnih odstupanja ugrožava puno uživanje prava interseksualnih osoba na najviši mogući zdravstveni standard, kako je utvrđeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta; poziva države članice da zajamče depatologizaciju interseksualnih osoba;

8.  pozdravlja depatologizaciju, iako djelomičnu, transseksualnog identiteta u jedanaestoj reviziji međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11); međutim, napominje da kategorija „rodne nekompatibilnosti” u djetinjstvu patologizira ponašanje u djetinjstvu koje nije u skladu sa spolnim normama; stoga poziva države članice da tu kategoriju uklone iz jedanaeste revizije međunarodne klasifikacije bolesti i da buduća revizija međunarodne klasifikacije bolesti bude u skladu s njihovim nacionalnim zdravstvenim sustavima;

Osobne isprave

9.  naglašava važnost fleksibilnog postupka registracije prilikom rođenja; pozdravlja zakone koji su usvojeni u nekim državama članicama i kojima se dopušta pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja; potiče druge države članice da usvoje slično zakonodavstvo, uključujući fleksibilne postupke za promjenu rodnih oznaka, ako se te oznake i dalje budu bilježile, te imena na rodnim listovima i osobnim ispravama (uključujući mogućnost rodno neutralnih imena);

Diskriminacija

10.  izražava žaljenje zbog činjenice da se spolna obilježja ne priznaju kao osnova za diskriminaciju u cijelom EU-u i iz tog razloga ističe važnost tog kriterija kako bi se interseksualnim osobama osigurao pristup pravosuđu;

11.  poziva Komisiju da poboljša razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da usvoje potrebne zakone kako bi se zajamčila primjerena zaštita, poštovanje i promicanje temeljnih prava interseksualnih osoba, uključujući prava interseksualne djece, te potpuna zaštita od diskriminacije;

Osviještenost javnosti

12.  poziva sve relevantne dionike da istraživanja o interseksualnim osobama provode iz sociološke perspektive i perspektive ljudskih prava, a ne iz medicinske perspektive;

13.  poziva Komisiju da u kontekstu europskih referentnih mreža zajamči da se sredstvima EU-a ne podupiru istraživački ili medicinski projekti kojima se dodatno doprinosi kršenju ljudskih prava interseksualnih osoba; poziva Komisiju i države članice da podrže i financiraju istraživanja stanja ljudskih prava interseksualnih osoba;

14.  poziva Komisiju da zauzme cjelovit pristup temeljen na pravima interseksualnih osoba i da na bolji način koordinira rad Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača, Glavne uprave za obrazovanje, mlade, sport i kulturu i Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane kako bi se osigurale dosljedne politike i programi podrške za interseksualne osobe, uključujući osposobljavanje državnih službenika i medicinskog osoblja;

15.  poziva Komisiju na jačanje interseksualne dimenzije u svojem višegodišnjem popisu mjera u korist pripadnika skupine LGBTI za tekuće razdoblje te da odmah počne pripremati obnovu te strategije za sljedeće višegodišnje razdoblje (2019. – 2024.);

16.  poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu zaštite ljudskih prava i tjelesnog integriteta interseksualnih osoba;

o
o   o

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(2) SL C 93, 24.3.2017., str. 21.
(3) SL C 238, 6.7.2018., str. 2.
(4) https://fra.europa.eu/en/publication/2015/fundamental-rights-situation-intersex-people
(5) http://fra.europa.eu/en/publication/2017/mapping–minimum–age–requirements–concerning–rights–child–eu


Budućnost popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. - 2024.)
PDF 130kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (2019/2573(RSP))
P8_TA(2019)0129B8-0127/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 21.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje rodne i spolne diskriminacije, koja je donesena 31. ožujka 2010.,

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja s osobama, neovisno o religiji ili uvjerenjima, invaliditetu, dobi ili spolnoj orijentaciji (COM(2008)0426) te njegovo stajalište od 2. travnja 2009. o tom prijedlogu,

–  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih interseksualnih osoba (LGBTI) koje je donijelo Vijeće Europske unije na sastanku 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o jednakosti LGBTI osoba od 16. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) i objavila 17. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2017. godini(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2191 (2017.) od 12. listopada 2017. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o promicanju ljudskih prava i uklanjanju diskriminacije interseksualnih osoba,

–  uzimajući u obzir Popis mjera Komisije za promicanje jednakosti LGBTI osoba iz prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije iz 2016. i 2017. o provedbi popisa mjera za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBT,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 5. lipnja 2018. (Relu Adrian Coman i drugi protiv Inspectorul General pentrua Igrări i Ministerul Afaerilor Interne)(3) i ostalu relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz svibnja 2015. naslovljeno „Stanje temeljnih prava za interseksualne osobe”,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2017. naslovljeno „Trenutačna migracijska situacija u EU-u: lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe koje traže azil”,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava o ljudskim pravima i interseksualnim osobama za 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2048(2015) od 22. travnja 2015. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o diskriminaciji transrodnih osoba u Europi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (O-000006/2019 – B8-0014/2019),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su pripadnici skupine LGBTI i dalje izloženi diskriminaciji i nasilju u Europskoj uniji; budući da sve države članice EU-a ne pružaju pripadnicima skupine LGBTI pravnu zaštitu protiv diskriminacije;

B.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta pozvao Komisiju da donese strategiju u ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

C.  budući da je Europsko vijeće u svojim zaključcima o ravnopravnosti LGBTI osoba od 16. lipnja 2016. pozvalo države članice da surađuju s Komisijom u pogledu popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

D.  budući da je Komisija donijela sveobuhvatne strateške okvire o drugim temama povezanima s temeljnim pravima kao što su inkluzija osoba s invaliditetom i Roma, ali da još nije donijela takve mjere za prava pripadnika skupine LGBTI;

E.  budući da je popis mjera u korist pripadnika skupine LGBTI koji je Komisija objavila 2015. neobvezujuća, sveobuhvatna strategija;

F.  budući da izvješća Komisije o provedbi popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI pokazuju da su poduzeti važni koraci, ali da je potrebno učiniti još mnogo kako bi se osigurala jednakost svih građana EU-a, uključujući pripadnike skupine LGBTI;

G.  budući da, iako su smjernice koje je usvojilo Europsko vijeće za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI) od 2013. obvezujuće za EU i njegove države članice, nedostatak dodatne unutarnje obveze EU-a predstavlja prijetnju unutarnjoj i vanjskoj koheziji EU-a;

H.  budući da Vijeće i dalje blokira Direktivu o borbi protiv diskriminacije;

1.  ponavlja preporuke iz svoje Rezolucije o planu EU-a;

2.  primjećuje da je posljednjih godina u EU-u zabilježeno nazadovanje u pogledu rodne ravnopravnosti, što izravno utječe na pripadnike skupine LGBTI; poziva Komisiju da se obveže posvetiti pozornost tom nazadovanju, da ravnopravnost i nediskriminaciju utvrdi kao prioritetno područje i da se pobrine da nova Komisija koja će stupiti na dužnost tijekom 2019. preuzme tu obvezu;

3.  poziva Komisiju da se pobrine za to da prava pripadnika skupine LGBTI budu prioritet u njezinu programu rada za razdoblje 2019. – 2024. te da poveća suradnju među različitim glavnim upravama za područja u koja bi trebalo uključiti prava pripadnika skupine LGBTI, kao što su obrazovanje i zdravstvo, kako je utvrđeno u popisu mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

4.  poziva Komisiju da usvoji novi strateški dokument za poticanje ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

5.  poziva Komisiju da prati i izvrši provedbu zakonodavstva za suzbijanje diskriminacije i mjera kojima će se zajamčiti prava pripadnika skupine LGBTI u svim područjima;

6.  poziva Komisiju da nastavi raditi na temama koje su već uključene u popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

7.  poziva Komisiju da uključi Parlament i organizacije civilnog društva u oblikovanje svojih budućih popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

8.  poziva Komisiju da nastavi s kampanjama podizanja svijesti i komunikacijskim kampanjama koje se tiču pripadnika skupine LGBTI i njihovih obitelji; naglašava važnost takvog djelovanja na svim razinama i usredotočivanja na korist koju nosi raznolikost društva, a ne samo na puko uređivanje statusa LGBTI osoba;

9.  poziva Komisiju da državama članicama olakša i da ih podrži u provedbi visokokvalitetnih i sveobuhvatnih obrazovnih programa o seksualnosti i vezama kojima se pružaju informacije i obrazovanje o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima na način koji se ne temelji na osudama, koji je pozitivno intoniran i koji uključuje pripadnike skupine LGBTI;

10.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi zajamčila slobodu kretanja za sve obitelji, uključujući i LGBTI obitelji, u skladu s nedavnim slučajem Coman na Sudu Europske unije;

11.  napominje da 8 država članica zahtijeva sterilizaciju, a18 ih zahtijeva psihijatrijsku dijagnozu kako bi se zakonski mogao priznati rod; poziva Komisiju da ocijeni jesu li takvi zahtjevi u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

12.  poziva Komisiju da u svoj budući rad o pravima pripadnika skupine LGBTI uključi višedimenzionalnu perspektivu, da uzme u obzir višestruku diskriminaciju s kojom se suočavaju marginalizirani pripadnici skupine LGBTI te da razvije mjere za rješavanje njihovih specifičnih potreba, među ostalim stavljanjem na raspolaganje financijskih sredstava za posebne mreže potpore marginaliziranim skupina LGBTI;

13.  poziva Komisiju da nastavi surađivati s državama članicama u cilju provedbe svojih budućih mjera u pogledu prava LGBTI osoba;

14.  poziva Komisiju da poboljša razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da donesu zakonodavstvo koje je potrebno kako bi se zajamčilo poštovanje, promicanje i zaštita prava djece LGBTI, uključujući potpunu zaštitu od diskriminacije;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL C 93, 24.3.2017., str. 21.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.
(3) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 5. lipnja 2018., ECLI:EU:C:2018:385.


Budućnost Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i učinak na EU
PDF 136kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o budućnosti Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i utjecaju na Europsku uniju (2019/2574(RSP))
P8_TA(2019)0130RC-B8-0128/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika o uklanjanju nuklearnih bojnih glava srednjeg i kraćeg dometa (dalje u tekstu „Sporazum o INF-u”) koji su 8. prosinca 1987. u Washingtonu potpisali tadašnji američki predsjednik Ronald Regan i tadašnji vođa Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov(1),

–  uzimajući u obzir izvješće iz 2018. o poštovanju sporazuma i obveza o kontroli oružja, neširenju oružja te o razoružanju, koje je pripremilo Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a,

–  uzimajući u obzir izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa od 21. listopada 2018. u kojoj upozorava na namjeru SAD-a da istupi iz Sporazuma o INF-u,

–  uzimajući u obzir izjavu državnog tajnika SAD-a od 2. veljače 2019. o namjeri SAD-a da se povuče iz Sporazuma o INF-u(2),

–  uzimajući u obzir izjavu ruskog predsjednika Vladimira Putina od 2. veljače 2019. u kojoj navodi da će Rusija također obustaviti svoje sudjelovanje u Sporazumu,

–  uzimajući u obzir izjavu o Sporazumu o INF-u koju su ministri vanjskih poslova NATO-a dali 4. prosinca 2018.(3),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju o vanjskoj i sigurnosnoj politici Europske unije naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa”,

–   uzimajući u obzir zabrinutosti koje su tijekom 2019. godine SAD i NATO istaknuli u pogledu nepoštovanja Sporazuma o INF-u od strane Rusije, osobito u vezi s njezinim novim sustavom projektila 9M729, a posljednji put u izjavi koju je 1. veljače 2019. objavilo Sjevernoatlantsko vijeće(4),

–  uzimajući u obzir napomene potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini na sedmoj Konferenciji EU-a o neširenju oružja i razoružanju održanoj 18. i 19. prosinca 2018. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o suradnji EU-a i NATO-a, potpisanu u Bruxellesu 10. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za razoružavanje(6),

–  uzimajući u obzir cilj održivog razvoja UN-a br. 16, kojim se promiču mirna i uključiva društva za održivi razvoj(7),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće za 2017. godinu o napretku u provedbi Strategije Europske unije protiv širenja oružja za masovno uništenje od 18. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o neširenju nuklearnog oružja iz 1968. (NPT), koji obvezuje sve države da u dobroj vjeri nastave s nuklearnim razoružavanjem i prekinu utrku u nuklearnom naoružanju,

–  uzimajući u obzir Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) koji je 7. srpnja 2017. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(8),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir Nobelovu nagradu za mir koja je 2017. dodijeljena Međunarodnoj kampanji za zabranu nuklearnog oružja (ICAN) i izjavu ICAN-a od 1. veljače 2019. naslovljenu „Povlačenje SAD-a iz Sporazuma o INF-u dovodi Europu (i svijet) u opasnost”,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Sporazum o INF-u, kojeg su 1987. godine potpisali Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, jedinstveni sporazum iz razdoblja hladnog rata na temelju kojeg su obje države morale uništiti, a ne ograničiti, svoje zalihe nuklearnih i konvencionalnih balističkih i krstarećih projektila lansiranih sa zemlje koji imaju domet od 500 do 5 500 km, a istodobno im je zabranjeno posjedovanje, proizvodnja i testiranje tih projektila u letu;

B.  budući da je do svibnja 1991. uklonjeno 2 692 projektila u skladu s uvjetima iz Sporazuma; budući da je nakon toga uslijedilo deset godina inspekcija na licu mjesta; budući da je zahvaljujući Sporazumu o INF-u u konačnici uklonjeno više od tri tisuće projektila s nuklearnim bojevim glavama;

C.  budući da je Sporazum o INF-u pridonio ograničavanju strateškog natjecanja između SAD-a i Sovjetskog Saveza, a kasnije i Ruske Federacije, te istovremeno pomogao u izgradnji i jačanju stabilnosti tijekom razdoblja hladnog rata; budući da je Europa bila glavni korisnik Sporazuma o INF-u, jer je taj sporazum bio ključan za održavanje njezine sigurnosti tijekom više od tri desetljeća; budući da je on i danas okosnica međunarodnog mira i stabilnosti, posebno kao dio europske sigurnosne strukture;

D.  budući da je vlada predsjednika Obame 2014. izjavila da „Rusija krši svoje obveze iz Sporazuma o INF-u prema kojima je zabranjeno posjedovanje, proizvodnja i testiranje u letu krstarećih projektila lansiranih sa zemlje (GLCM) koji imaju domet od 500 do 5 500 km te posjedovanje ili proizvodnja sustava za lansiranje tih projektila”; budući da su u kasnijim izvješćima koje je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo 2015., 2016., 2017. i 2018. godine ponovljeni navodi SAD-a da Rusija i dalje krši Sporazum;

E.  budući da su SAD i NATO u više navrata ispitivali Rusiju o njezinim aktivnostima u području razvoja projektila, točnije sustava projektila 9M729, za koji smatraju da nije u skladu s Sporazumom o INF-u;

F.  budući da je u prosincu 2017., povodom 30. godišnjice potpisivanja Sporazuma, vlada predsjednika Trumpa najavila „integriranu strategiju” diplomatskih, vojnih i gospodarskih mjera s namjerom da Rusija ponovno počne ispunjavati obveze iz Sporazuma; budući da su te mjere uključivale diplomatske napore putem Posebne komisije za provjeru, pokretanje vojnog programa za istraživanje i razvoj te gospodarske mjere protiv ruskih subjekata uključenih u razvoj i proizvodnju projektila koji nije u skladu sa Sporazumom;

G.  budući da SAD i Rusija nisu uspjeli svoje bojazni riješiti diplomatskim dijalogom; budući da nije sazvana Posebna komisija za provjeru, osnovana na temelju Sporazuma, čiji je zadatak, između ostalog, rješavati sumnje u poštovanje Sporazuma;

H.  budući da je predsjednik Trump 20. listopada 2018. objavio da će SAD istupiti iz Sporazuma zbog ruskog nepoštovanja Sporazuma i nesudjelovanja Kine; budući da je 4. prosinca 2018., nakon sastanka s ministrima vanjskih poslova NATO-a, državni tajnik SAD-a Mike Pompeo najavio da je SAD utvrdio materijalnu povredu Sporazuma od strane Rusije i da će kao zaštitnu mjeru obustaviti provođenje svojih obveza u roku od 60 dana, osim ako Rusija ne potvrdi puno pridržavanje Sporazuma koje je moguće provjeriti;

I.  budući da je SAD 1. veljače 2019. najavio da će nakon roka od 60 dana u kojem Rusija treba potvrditi puno pridržavanje Sporazuma obustaviti svoje obveze iz Sporazuma o INF-u i započeti s postupkom istupanja ako se Rusija, koju SAD smatra krivom za materijalnu povredu Ugovora, ne počne ponovno pridržavati svojih obveza u roku od šest mjeseci; budući da je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg pozvao Rusiju da iskoristi šestomjesečno razdoblje koje SAD nudi za ponovno postizanje potpune usklađenosti s Ugovorom;

J.  budući da su 4. prosinca 2018. vanjski ministri NATO-a objavili izjavu u kojoj su potvrdili da Rusija krši Sporazum o INF-u i pozvali Rusiju da se hitno pobrine za puno pridržavanje Sporazuma koje je moguće provjeriti;

K.  budući da je Rusija 2. veljače 2019. najavila da će obustaviti pridržavanje Sporazuma o INF-u i razvijati nove vrste projektila; budući da su ruske vlasti u više navrata izrazile svoju zabrinutost u pogledu postavljanja sustava NATO-a za obranu od projektila;

L.  budući da je Kina, uz druge zemlje koje nisu potpisnice Sporazuma o INF-u, znatno povećala svoj arsenal projektila, što ukazuje na potrebu za novim sporazumom koji bi obvezivao SAD, Rusiju i Kinu;

M.  budući da bi potencijalno raskidanje Sporazuma moglo dovesti do porasta napetosti među nuklearnim silama, nerazumijevanja i nove utrke u naoružanju;

N.  budući da je Sporazum o INF-u ključan element za održavanje globalne strateške stabilnosti, svjetskog mira i regionalne sigurnosti; budući da bi se očuvanjem tog sporazuma pridonijelo nastojanjima da se očuvaju drugi postojeći sporazumi o kontroli naoružanja i o razoružanju te stvaranju povoljnijih uvjeta za pregovore o ograničavanju naoružanja, razoružanju i neširenju oružja; budući da najave o povlačenju iz Sporazuma dovode u pitanje vjerojatnost širenja drugih velikih sporazuma o kontroli oružja, kao što je Sporazum Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije o mjerama za daljnje smanjenje i ograničenje strateškog ofenzivnog naoružanja („Novi START”), što bi ozbiljno naštetilo međunarodnom režimu kontrole oružja koji je osigurao desetljeća stabilnosti kad je riječ o nuklearnom oružju, a svijet bi ostao bez pravno obvezujućih ograničenja o arsenalima nuklearnog naoružanja koja se mogu provjeriti;

O.  budući da je glavni tajnik UN-a 20. rujna 2017. otvorio za potpisivanje Ugovor UN-a o zabrani nuklearnog oružja i da ga je dosad potpisalo 70 država, od kojih je 21 država postala stranka Ugovora ratifikacijom, i budući da je jedna od njih država članica EU-a (Austrija), dok bi Irska u sljedećih nekoliko mjeseci mogla predati svoje isprave o ratifikaciji glavnom tajniku UN-a;

P.  budući da je ICAN, dobitnik Nobelove nagrade, pozvao sve države da ratificiraju Ugovor o zabrani nuklearnog oružja;

1.  podržava poštovanje, nastavak i jačanje Sporazuma o INF-u; podsjeća na njegov bitan doprinos miru i sigurnosti u Europi i ostatku svijeta te globalnom razoružanju i neširenju oružja;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog kršenja Sporazuma te posljedičnih najava SAD-a i Rusije da će obustaviti izvršavanje svojih obveza preuzetih Sporazumom i da će se iz njega povući u roku od šest mjeseci; naglašava da takav razvoj događaja ugrožava jedan od najvažnijih europskih sigurnosnih interesa te sigurnost i mir u Europi i svijetu; boji se da bi to moglo dovesti do pogrešnih procjena i nesporazuma koji bi mogli rezultirati narušavanjem odnosa između SAD-a i Rusije, eskalacijom napetosti, povećanjem nuklearnih i vojnih prijetnji i rizika te mogućom novom utrkom u naoružanju koja bi imala destabilizirajući učinak, što bi moglo biti ugroziti europsku sigurnost i stratešku stabilnost;

3.  osuđuje Rusiju zbog nastavka kršenja uvjeta Sporazuma;

4.  poziva Rusku Federaciju da se pobrine za ponovno puno pridržavanje obveza iz Sporazuma koje je moguće provjeriti kako bi se riješile zabrinutosti koje su istaknuli SAD i NATO kao odgovor na nastavak kršenja uvjeta Sporazuma od strane Rusije te potiče Rusiju da iskaže svoju predanost dugoročnom uspjehu Sporazuma;

5.  prepoznaje važnost potpune transparentnosti i dijaloga u interesu izgradnje povjerenja u provedbu Sporazuma o INF-u i svih drugih sporazuma kojima se podupire strateška stabilnost i sigurnost; s obzirom na navedeno, poziva i Rusiju i SAD da riješe navode o pridržavanju obveza iz Sporazuma, da se uključe u konstruktivan dijalog pod okriljem Vijeća sigurnosti UN-a, Posebne komisije za provjeru ili drugih odgovarajućih foruma u cilju smanjenja napetosti, uzimajući u obzir interese i zabrinutosti obiju strana, i da pregovaraju u dobroj vjeri kako bi se očuvao Sporazum o INF-u prije predviđenog povlačenja u kolovozu 2019., uz istovremeno poboljšanje transparentnosti i međusobnog nadzora te utvrđivanje strožih pravila i jamstava u pogledu svojih projektila i nuklearnih kapaciteta;

6.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da iskoristi rok od šest mjeseci i upotrijebi sva politička i diplomatska sredstva koja su joj na raspolaganju za pokretanje dijaloga sa strankama Sporazuma o INF-u kako bi se vratilo prekogranično povjerenje te da istovremeno ponudi stručnost i iskustvo EU-a u posredovanju u cilju sprečavanja povlačenja SAD-a i Rusije iz Sporazuma; poziva je također da se zalaže za očuvanje i razvoj Sporazuma o INF-u te da započne pregovore o multilateralnom sporazumu za tu kategoriju projektila; traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije da se pobrine za to da EU djeluje kao proaktivan i vjerodostojan jamac sigurnosti, među ostalim i za susjedne zemlje, te da preuzme snažnu i konstruktivnu ulogu u razvoju i jačanju globalnih napora u neširenju i kontroli oružja i globalnoj strukturi za razoružavanje koji se temelje na pravilima;

7.  naglašava da neizvjesna budućnost Sporazuma o INF-u ne bi smjela ugroziti druge sporazume o kontroli oružja; posebno potiče SAD i Rusiju da produlje sporazum „Novi START”, kojim se broj strateških bojnih glava na obje strane ograničava na 1 550, prije nego što on istekne 2021. godine;

8.  ponovno ističe svoju punu predanost očuvanju djelotvorne međunarodne kontrole oružja, razoružanja i neširenja oružja kao temelja globalne i europske sigurnosti; smatra da Europa mora služiti kao primjer kako bi bila vjerodostojna i doprinijela svijetu bez nuklearnog oružja; poziva države članice EU-a da multilateralno nuklearno razoružanje odrede kao prioritet vanjske i sigurnosne politike EU-a; ponavlja svoju predanost provođenju politika usmjerenih na smanjenje i uništenje svih nuklearnih arsenala;

9.  smatra da bi europska sigurnost trebala ostati nedjeljiva; poziva sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da djeluju u skladu s tim; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da izradi procjenu zajedničkih prijetnji u kojoj će se analizirati posljedice za sigurnost EU-a u slučaju da se prestane primjenjivati zaštita koju Sporazum o INF-u pruža Uniji i njezinim građanima i da pravovremeno o tome izvijesti Parlament u skladu s člankom 36. Ugovora o Europskoj uniji te da potom razvije vjerodostojnu i ambicioznu strategiju za nuklearno razoružanje na temelju stvarnog multilateralizma;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da podnese prijedloge za mobilizaciju fondova EU-a i unaprjeđenje baze znanja i stručnosti Unije u pogledu neširenja oružja, kontrole oružja i ljudskih kapaciteta za analizu prijetnji nuklearnog oružja; također je poziva da predstavi razborite planove za sprečavanje nenamjerne ili slučajne upotrebe nuklearnog oružja;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica, NATO-u, Ujedinjenim narodima, predsjedniku i članovima Kongresa SAD-a, predsjedniku Ruske Federacije i zastupnicima ruske Dume i Vijeća Federacije.

(1) https://treaties.un.org/doc/Publication/UNTS/Volume%201657/v1657.pdf
(2) https://www.state.gov/secretary/remarks/2019/02/288722.htm
(3) https://www.nato.int/cps/en/natohq/official_texts_161122.htm
(4) https://www.nato.int/cps/en/natohq/news_162996.htm
(5) SL C 215, 19.6.2018., str. 202.
(6) https://front.un-arm.org/documents/SG+disarmament+agenda_1.pdf
(7) https://sustainabledevelopment.un.org/sdg16
(8) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 77.


NAIADES II ‒ akcijski program za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima
PDF 126kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o NAIADES-u II ‒ akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima (2018/2882(RSP))
P8_TA(2019)0131B8-0079/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Komisiji o NAIADES-u II – akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima (O-000016/2014 – B7-0104/2014),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2006. o promicanju prijevoza unutarnjim plovnim putovima – „NAIADES – integrirani akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima” (COM(2006)0006),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2006. o promicanju prijevoza unutarnjim plovnim putovima: NAIADES, integrirani europski akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. rujna 2013. pod nazivom „Prema kvalitetnijem prijevozu unutarnjim plovnim putovima – NAIADES II” (COM(2013)0623),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o NAIADES-u II – akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima(2),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 18. rujna 2018. naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi NAIADES-a II, akcijskog programa za promicanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima (za razdoblje 2014. – 2017.)” (SWD(2018)0428),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. naslovljenu „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije (COM(2016)0501),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima(3),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da unutarnji plovni putovi povezuju važne luke, gradove, industrijske centre i glavna poljoprivredna područja u EU-u, čime uvelike pridonose ciljevima EU-a u pogledu dekarbonizacije, održivog rasta i teritorijalne kohezije;

B.  budući da je promjena načina prijevoza s cestovnog na prijevoz unutarnjim plovnim putovima nužna za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma iz 2015. (COP21) i budući da prijevoz unutarnjim plovnim putovima ima dovoljan kapacitet za primanje veće količine tereta i većeg broja putnika kako bi se smanjila razina zagušenja europskog cestovnog prometnog sustava;

C.  budući da je prijevoz unutarnjim plovnim putovima ključan za smanjenje daljnjih negativnih učinaka prijevoza učinkovitijom upotrebom kopna i energije te smanjenjem buke i broja nesreća;

D.  budući da bi se flota unutarnjih plovnih putova trebala modernizirati i prilagoditi tehničkom napretku ako se želi postići poboljšana ekološka učinkovitost, čime bi se osigurala konkurentna prednost prijevoza unutarnjim plovnim putovima u multimodalnom prijevozu;

E.  budući da su dosad sektoru unutarnjih plovnih putova bila namijenjena ograničena financijska sredstva i budući da je pristup financijskim sredstvima i dalje težak za sektor koji se sastoji uglavnom od malih poduzeća;

1.  podržava posebna djelovanja koja su dosad poduzeta i pozdravlja buduća djelovanja planirana u okviru akcijskog programa NAIADES II za razdoblje 2014. – 2020.;

2.  potiče Komisiju da ažurira i obnovi program NAIADES do 2020. kako bi zajamčila da se potencijal prijevoza unutarnjim plovnim putovima kao sigurnog, održivog i učinkovitog načina prijevoza u sustavu multimodalnog prometa može u potpunosti iskoristiti dugoročnom strategijom EU-a za postizanje uspješne promjene načina prijevoza;

3.  ističe da se pri sastavljanju inicijativa za promet u obzir mora uzeti prijevoz unutarnjim plovnim putovima u okviru holističkog i dugoročnog pristupa u skladu s održivom i intermodalnom prometnom politikom EU-a;

4.  naglašava da se sektor turizma na plovnim putovima brzo razvija i da konkurentnost važnih industrija EU-a ovisi o pouzdanom i troškovno učinkovitom prijevozu unutarnjim plovnim putovima za opskrbu robom; zbog toga poziva na uspostavu proaktivnih politika za potporu održivom sektoru unutarnjih plovnih putova, osobito u pogledu digitalnih, tehnoloških i okolišnih izazova u logistici i mobilnosti;

5.  napominje da će do 2050. 80 % stanovništva EU-a živjeti u urbanim područjima, zbog čega će se povećati potražnja za javnim prijevozom i poboljšanom gradskom logistikom te da je često izazovno i skupo širiti postojeću kopnenu infrastrukturu; poziva Komisiju i države članice da radi poboljšanja kvalitete života i smanjenja razina zagušenja uključe plovidbu unutarnjim plovnim putovima u urbanu i lučku politiku te da potpuno iskoriste njihov potencijal za prijevoz dobara i putnika jer su mnogi gradovi EU-a smješteni uz plovne putove;

6.  ističe da prethodni akcijski programi nisu bili uspješni u ostvarenju ciljeva zbog manjka namjenskih sredstava; zbog toga poziva Komisiju da osigura da akcijski program NAIADES III dobije prikladno i namjensko financiranje za ostvarenje ciljeva, uz podršku dobro strukturirane strategije za politike s dostižnim kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima te konkretnim planom kojim se, među ostalim, utvrđuju resursi za provedbu;

7.  poziva Komisiju da redovito provodi istraživanje tržišta i izrađuje prognoze kako bi bolje analizirala promjenjive obrasce u prijevozu tereta i putnika unutarnjim plovnim putovima te da omogući donošenje politika na temelju dokaza i bolji odgovor na nove trendove i nova tržišta;

8.  ističe važnost uklanjanja uskih grla za stvaranje kvalitetnih plovnih putova kao uvjet za razvoj i uključivanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima i unutarnjih luka u transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T); poziva Komisiju da prioritet u financiranju u okviru Instrumenta za povezivanje Europe da obnovi, prilagodbi, nadogradnji i automatizaciji plovnih putova, prevodnica, mostova, obalne i lučke infrastrukture te poboljšanju prekograničnih dijelova osnovne mreže;

9.  naglašava, uz obveze država članica da dovrše osnovnu mrežu do 2030., njihovu odgovornost za povećanje učinkovitosti, pouzdanosti, dostupnosti i klimatske otpornosti postojeće infrastrukture obnovom kako bi osigurale da je prijevoz unutarnjim plovnim putovima pouzdan način prijevoza te promicale pametnu upotrebu oskudnih financijskih sredstava;

10.  pozdravlja rad koji se planira i provodi na koridorima Atlantik, Baltik – Jadran, Sredozemlje, Sjeverno more – Baltik, Sjeverno more – Sredozemlje, Istok – Istočno Sredozemlje, Rajna – Alpe i Rajna – Dunav i činjenicu da, općenito, više država članica ulaže u razvoj unutarnjih plovnih putova i luka; zato poziva Komisiju da podrži provedbu projekata u okviru transeuropske prometne mreže (TEN-T);

11.  ističe da je dovoljan kapacitet prevodnica ključan za učinkovit i održiv prijevoz u zaleđu i da prevodnice imaju važnu ulogu u sigurnom upravljanju regulacijom vode i proizvodnji čiste energije; stoga poziva Komisiju da rezervira dovoljno bespovratnih sredstava za njihovu sanaciju, nadogradnju i obnovu;

12.  potiče Komisiju da namijeni bespovratna sredstva općenito projektima za unutarnje plovne putove jer se iz prethodnog iskustva sa spajanjem projekata pokazalo da privatni partneri sudjeluju samo na izvođenju radova, a javna tijela i dalje su odgovorna za financiranje zbog javne i višenamjenske prirode plovnih putova;

13.  napominje da digitalizacija prijevoza unutarnjim plovnim putovima ima važnu ulogu u povećavanju efikasnosti, sigurnosti i ekološke učinkovitosti unutarnje plovidbe; zbog toga poziva Komisiju da pripremi provedbenu strategiju za digitalno područje unutarnjih plovnih putova (Digital Inland Waterway Area, DINA) i odgovarajući regulatorni okvir za povezani i automatizirani prijevoz vodom, uključujući reviziju Direktive 2005/44/EZ o usklađenim riječnim informacijskim servisima (RIS) na unutarnjim vodnim putovima u Zajednici(4), uzimajući u obzir postojeće inicijative, kao što je informacijski sustav u lukama na Rajni (RPIS), i uspostavu čvrste pravne osnove za prekograničnu razmjenu informacija o plovnim putovima, plovidbi, teretu i prometu na jedinstvenoj točki pristupa u cijelom EU-u;

14.  ističe važnost integracije usluga na unutarnjim plovnim putovima u protok podataka o drugim načinima prijevoza radi olakšavanja nesmetanih multimodalnih usluga od vrata do vrata jer se kombinacijom fizičkog interneta i sinkromodalnosti potiče spajanje volumena koridora između morskih luka i zaleđa, što dovodi do uravnoteženije upotrebe kapaciteta kopnene infrastrukture, smanjenja razine zagušenja i drugih negativnih vanjskih učinaka;

15.  naglašava da bi se, radi usklađenosti s ciljevima Pariškog sporazuma iz 2015. (COP21), otpornost i dekarbonizacija prometnog sustava trebale postići ubrzanim prijelazom na prijevoz s niskim razinama emisija ugljika, učinkovitšću resursa i čistim pogonom; ističe da su za taj prijelaz potrebni odgovarajući standardi i financiranje kako bi se poticalo inovatnivno upravljanje plovnim putovima, češća upotreba čistih plovila i prilagodba postojećih, kad je to moguće, te uvođenje potrebne infrastrukture za opskrbu;

16.  preporučuje iskorištavanje sinergija između mreža čiste energije i mreža plovnih putova za optimalno korištenje hidroenergije proizvedene na plovnim putovima, energije vjetra u lukama i drugih izvora čiste energije u čvorištima mobilnosti uz plovne putove za opskrbu prijevoza, domaćinstava i industrija uz istodobno smanjenje troškova distribucije;

17.  naglašava važnost pružanja odgovarajućeg financiranja za novu tehnologiju, inovacije te održivu prometnu infrastrukturu i usluge u okviru postojećih i budućih programa EU-a, kao što su Instrument za povezivanje Europe, Obzor 2020., Obzor Europa, program za jedinstveno tržište, Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond kako bi se poticalo širenje inovacija te povećala ekološka i digitalna učinkovitost prijevoza unutarnjim plovnim putovima; traži od Komisije da uspostavi tokove namjenskog financiranja kako bi ostvarila taj cilj;

18.  napominje da bi se namjensko tehnološko istraživanje trebalo dopuniti socioekonomskim i prenormativnim istraživanjem radi poticanja inovacija u regulaciji i financiranju te radi povećanja angažmana tržišnih igrača za osiguravanje šire primjene na tržištu;

19.  poziva države članice da dodatno razviju nacionalne strategije za poticanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima i potporu takvom prijevozu, uzimajući u obzir aktualne akcijske programe NAIADES i predstojeći Europski akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima te da potaknu regionalna, lokalna i lučka tijela da postupe jednako;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 313 E, 20.12.2006., str. 443.
(2) SL C 93, 24.3.2017., str. 145.
(3) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 72.
(4) SL L 255, 30.9.2005., str. 152.


Zaštita životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega
PDF 191kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega (2018/2110(INI))
P8_TA(2019)0132A8-0057/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka(1),

–  uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojem se navodi da u oblikovanju i provedbi politika EU-a Europska unija i njezine države članice, budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Uredbe (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza i njezinih priloga provedenu na europskoj razini koju je u listopadu 2018. objavila Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. o zaštiti životinja tijekom prijevoza(3),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o dobrobiti životinja tijekom prijevoza, objavljeno 12. siječnja 2011.(4),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 10. studenog 2011. o učinku Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza (COM(2011)0700),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru od 15. veljače 2012. o strategiji Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. − 2015. (COM(2012)0006),

–  uzimajući u obzir svoju Izjavu br. 49/2011 od 15. ožujka 2012. o uvođenju osmosatnog ograničenja za prijevoz životinja za klanje u Europskoj uniji(5),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 23. travnja 2015.(6),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 31/2018 o dobrobiti životinja u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za promet i turizam i Odbora za predstavke (A8-0057/2019),

A.  budući da, kako se navodi u članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska unija životinje ne smatra samo robom, proizvodima ili imovinom, već čuvstvenim bićima, što znači da životinje mogu osjećati ugodu i bol; budući da se taj pojam u zakonodavstvu EU-a odražava u mjerama kojima bi se trebalo osigurati da se životinje drže i prevoze u uvjetima u kojima nisu izložene lošem postupanju, zlostavljanju, boli ili patnji; budući da se u EU-u dobrobit životinja poštuje i štiti u najvećoj mogućoj mjeri i da je EU primjer ostatku svijeta;

B.  budući da se svake godine milijuni životinja prevezu preko velikih udaljenosti između i unutar država članica te u treće zemlje radi rasploda, uzgoja, daljnjeg tova i klanja; budući da se životinje također prevoze u rekreativne svrhe, radi izložbi ili kao suputnici; budući da su građani EU-a sve zabrinutiji kad je riječ o poštovanju standarda dobrobiti životinja, osobito pri prijevozu živih životinja;

C.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 12. prosinca 2012. pozvao na to da se trajanje putovanja životinja za klanje skrati na najviše osam sati;

D.  budući da prema definiciji Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) iz 2008. dobrobit životinja znači da je životinja zdrava, ima dovoljno prostora, da se dobro hrani, da se osjeća sigurnom, da može pokazati svoje prirodno ponašanje i da ne pati zbog osjećaja poput straha, boli i nevolje; budući da to nije osigurano u većini slučajeva prijevoza živih životinja, osobito na velike udaljenosti;

E.  budući da se Uredba (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza primjenjuje na prijevoz svih živih kralježnjaka koji se obavlja unutar Unije;

F.  budući da su države članice odgovorne za osiguravanje ispravne primjene i provedbe Uredbe na nacionalnoj razini, uključujući službene inspekcije, dok je Komisija odgovorna za to da države članice ispravno provode zakonodavstvo EU-a;

G.  budući da države članice ne primjenjuju Uredbu (EZ) br. 1/2005 dovoljno strogo ili striktno unutar EU-a te uopće ne nastoje primjenjivati je izvan EU-a;

H.  budući da je zbog velikog broja kršenja koja je 2017. godine DG SANTE (Komisija) utvrdio u mnogim državama članicama potrebno pokretanje odgovarajućih postupaka zbog kršenja Ugovora;

I.  budući da je prijevoz stresan za životinje jer su one tada izložene nizu izazova koji štete njihovoj dobrobiti; budući da u slučaju trgovine s određenim trećim zemljama životinje dodatno pate zbog vrlo dugih putovanja koja uključuju duga čekanja na granicama radi provjere dokumenata, vozila i sposobnosti životinja za prijevoz;

J.  budući da kvaliteta i učestalost inspekcija država članica izravno utječu na razinu poštovanja zahtjeva; budući da analiza izvješća o inspekcijskim pregledima koja sastavljaju države članice pokazuje da među državama članicama postoje velike razlike u pogledu broja provedenih inspekcijskih pregleda, koji se kreće od nijednog do nekoliko milijuna pregleda godišnje, kao i u pogledu učestalosti prekršaja, koja se kreće između 0 i 16,6 %, što upućuje na to da države članice imaju različite pristupe inspekcijama, tj. nasumične strategije u odnosu na strategije utemeljene na riziku; budući da je i zbog takvih razlika u pristupu nemoguće usporediti podatke među državama članicama;

K.  budući da bi se obukom i osposobljavanjem vozača radi promicanja pažljivog načina vožnje ovisno o vrstama životinja koje se prevoze povećala dobrobit životinja tijekom prijevoza(8);

L.  budući da se odgovarajućim postupanjem sa životinjama može skratiti vrijeme njihova utovara i istovara, smanjiti gubitak težine, broj ozljeda i rana te dobiti bolja kvaliteta mesa;

M.  budući da postoje opsežne studije koje potvrđuju da dobrobit životinja utječe na kvalitetu mesa;

N.  budući da bi kvalitetno postupanje sa životinjama pri utovaru i istovaru, kao i briga o njima tijekom provoza, trebali ostati u prvom planu kako bi se zaštitila dobrobit životinja tijekom prijevoza;

O.  budući da je sposobnost za prijevoz jedan od glavnih faktora za osiguranje dobrobiti životinja tijekom prijevoza jer je upravo tijekom prijevoza rizik za dobrobit životinja veći za ozlijeđene, oslabljene, gravidne i bolesne životinje ili one koje još nisu odbijene od sise; budući da se može pojaviti nesigurnost u pogledu sposobnosti životinja za prijevoz i faze gestacije;

P.  budući da je najveći broj prekršaja povezan s pitanjima sposobnosti za prijevoz, nakon čega slijede pitanja povezana s dokumentima;

Q.  budući da je odgovornima često nejasno što se mora poduzeti ako se životinje proglase nesposobnim za prijevoz;

R.  budući da odgovorni često nisu sigurni u kojem se stupnju graviditeta životinja nalazi;

S.  budući da je osobito problematično prevoziti telad i janjad neodbijenu od sise;

T.  budući da su uzgajivači najzainteresiranija strana za to da njihove životinje budu sposobne za prijevoz i da oni mogu najviše izgubiti ako se prijevoz ne provodi u skladu s postojećim pravilima;

U.  budući da se pri zaustavljanju na provjerenoj kontrolnoj točki često javljaju propusti kad je riječ o opskrbi životinja dovoljnom količinom hrane i vode te o poštovanju razdoblja odmora od 24 sata;

V.  budući da su vozila za prijevoz životinja često prenapučena; budući da visoke temperature u vozilu i neprimjereno prozračivanje vozila predstavljaju velik problem;

W.  budući da su nedavno u različitim državama članicama izbile zarazne bolesti životinja kao što su afrička svinjska kuga, ptičja gripa i životinjske bolesti malih preživača i goveda; budući da se tijekom prijevoza živih životinja može povećati rizik od širenja tih bolesti;

X.  budući da je prijevoz mesa i drugih proizvoda dobivenih od životinja, kao i sjemena i zametaka, tehnički i administrativno lakši i ponekad ekonomski isplativiji za poljoprivrednike od prijevoza živih životinja radi klanja ili uzgoja; budući da Savez veterinara Europe (FVE) i OIE naglašavaju da bi životinje trebalo uzgajati što bliže prostorima u kojima su rođene i zaklati ih što bliže mjestu proizvodnje; budući da dostupnost objekata za klanje, među ostalim pokretnih klaonica, na mjestu uzgoja ili blizu mjesta uzgoja može pomoći u stvaranju sredstava za život u ruralnim područjima;

Y.  budući da je klanje životinja što bliže mjestu njihova uzgoja najprikladniji način za osiguranje njihove dobrobiti;

Z.  budući da su klaonice u državama članicama neujednačeno raspoređene;

AA.  budući da je za neke države članice i opskrbne lance u Uniji prijevoz živih životinja radi daljnje proizvodnje ili klanja važan da bi se osiguralo tržišno natjecanje;

Preporuke

Provedba i primjena

1.  napominje da se svake godine unutar EU-a i iz EU-a u treće zemlje prevoze milijuni živih životinja radi klanja ili uzgoja; smatra da Uredba (EZ) br. 1/2005, ako se pravilno provodi i primjenjuje, ima pozitivan utjecaj na dobrobit životinja tijekom prijevoza; pozdravlja smjernice Komisije o toj temi, ali žali zbog toga što je u skladu s tematskim izvješćem Europskog revizorskog suda br. 31/2018 provedba tih smjernica i nekih mjera koje je Komisija planirala kasnila i do pet godina; napominje da i dalje postoje ozbiljni problemi u pogledu prijevoza i da je provedba Uredbe od primarne važnosti za one koji su u tu provedbu uključeni;

2.  naglašava činjenicu da Odbor za predstavke prima vrlo velik broj predstavki o dobrobiti životinja tijekom prijevoza, u kojima se često skreće pozornost na sustavno, trajno i ozbiljno kršenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 od strane država članica i prijevoznika;

3.  naglašava da patnja životinja tijekom prijevoza u društvu izaziva veliku zabrinutost; napominje da je Komisija 21. rujna 2017. primila više od milijun potpisa za potporu kampanji # StopTheTrucks (zaustavite kamione) kojom građani EU-a pozivaju na ukidanje prijevoza na velike udaljenosti;

4.  žali zbog činjenice da ukupna stopa napretka u provedbi Uredbe (EZ) br. 1/2005 u državama članicama nije bila dovoljna da bi se postigao njezin glavni cilj, a to je poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza, osobito u vezi s provjerom plana puta i primjenom kazni; poziva države članice da znatno poboljšaju poštovanje te Uredbe; poziva Komisiju da osigura učinkovitu i ujednačenu primjenu postojećeg zakonodavstva EU-a o prijevozu životinja u svim državama članicama; potiče Komisiju da pokrene sudski postupak protiv država članica koje ne primjenjuju Uredbu na ispravan način i da im izrekne sankcije;

5.  naglašava da djelomična provedba nije dovoljna za postizanje sveobuhvatne svrhe Uredbe, tj. izbjegavanja ozljede i nepotrebne patnje životinja ili njihova uginuća tijekom prijevoza te da je stoga potrebno uložiti veće napore kako bi se spriječili ozbiljni incidenti koji znatno utječu na dobrobit životinja i kazneno gonili oni koji su za njih odgovorni;

6.  žali zbog toga što brojna pitanja povezana s Uredbom (EZ) br. 1/2005 još nisu riješena, uključujući: prenapučenost, nedovoljnu slobodnu visinu, nedovoljan broj zaustavljanja kako bi se životinje odmorile te nahranile i napojile, neprikladne uređaje za prozračivanje i napajanje, prijevoz tijekom ekstremne vrućine, prijevoz životinja koje nisu sposobne za putovanje, prijevoz teladi koja nisu odbijena od sise, potrebu za utvrđivanjem stanja graviditeta živih životinja, mjeru u kojoj se provjeravaju planovi puta, odnos između povrede, provedbe i kažnjavanja, „mješoviti“ učinak osposobljavanja, obrazovanja i certificiranja i nedostatnu stelju, kako je Europski revizorski sud utvrdio u svojem tematskom izvješću br. 31/2018 te nevladine organizacije u pritužbama podnesenim Komisiji; poziva na poboljšanje u navedenim područjima;

7.  poziva sve države članice da osiguraju da se putovanja planiraju i izvršavaju, od odlaska do odredišta, u skladu sa zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja u EU-u, uzimajući u obzir različita prijevozna sredstva i različite geografske uvjete u EU-u i trećim zemljama;

8.  ističe da to što neke države članice u određenim područjima sustavno krše Uredbu dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja, a posljedično i do nejednakih uvjeta za subjekte u različitim državama članicama, što zatim može dovesti do takozvane „utrke do dna” u smislu standarda dobrobiti životinja tijekom prijevoza; poziva Komisiju, s obzirom na to na razine sankcija mogu biti deset puta više u nekim državama članicama u odnosu na druge, da izradi usklađen sustav sankcija na razini EU-a kako bi se zajamčilo da su one djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće, vodeći računa o opetovanim kršenjima; poziva Komisiju da razvije plan djelovanja za usklađivanje sankcija u državama članicama;

9.  žali zbog toga što je Komisija ignorirala rezoluciju Parlamenta od 12. prosinca 2012. te ističe da je jaka i usklađena provedba s učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama u skladu s člankom 25. Uredbe ključna za poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza i da se države članice ne smiju ograničavati samo na izdavanje preporuka i uputa; poziva Komisiju da ipak posluša poziv iz te Rezolucije i da provjeri postoje li u Uredbi neusklađenosti s pravnim zahtjevima u pojedinačnim državama članicama;

10.  smatra da bi opetovana kršenja, ako se događaju u okolnostima u kojima je prijevoznik imao kontrolu, trebala rezultirati kaznenim progonom; poziva države članice da kazneno progone kršenja Uredbe, osobito ako je riječ o opetovanim kršenjima; smatra da bi učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne trebale uključivati zapljenu vozila i obvezno ponovno osposobljavane osoba odgovornih za dobrobit i prijevoz životinja te da bi to trebalo biti usklađeno u cijeloj Uniji; smatra da bi kazne trebale odražavati nanesenu štetu, opseg, trajanje i učestalost kršenja;

11.  poziva države članice da učinkovitije koriste snažne izvršne ovlasti koje su im dodijeljene na temelju Uredbe, uključujući obvezu da od prijevoznika traže uspostavu sustava za sprečavanje ponavljanja kršenja i da prijevozniku privremeno oduzmu odobrenje za obavljanje prijevozničke djelatnosti ili da to odobrenje povuku; posebno poziva države članice da poduzmu dostatne korektivne mjere i uvedu sankcije kako bi se izbjegla patnja životinja i subjekti odvratili od daljnje neusklađenosti; poziva države članice i Komisiju da im cilj bude potpuna usklađenost pri provedbi i primjeni Uredbe;

12.  poziva Komisiju da, nakon savjetovanja s nacionalnim kontaktnim točkama, na temelju izvješća o inspekciji i provedbi sastavi popis subjekata koji su opetovano i ozbiljno kršili Uredbu; poziva Komisiju da objavljuje redovita ažuriranja tog popisa te da promiče primjere najbolje prakse u prijevozu i upravljanju;

13.  naglašava da neusklađenost država članica s Uredbom ugrožava njezinu svrhu koja se sastoji u sprečavanju nastanka i širenja zaraznih bolesti životinja jer je prijevoz jedan od uzroka brzog širenja takvih bolesti, među ostalim onih koje se mogu prenijeti na ljude; napominje da vozila često ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 12. izmijenjene Direktive Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama(9); posebno smatra da neadekvatno skladišten otpad predstavlja rizik za širenje antimikrobne otpornosti i bolesti; poziva Komisiju da izradi usklađene postupke da izdavanje odobrenja plovilima i kamionima te da poduzme mjere kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti životinja tijekom prijevoza u EU-u i prijevoza iz trećih zemalja promicanjem biosigurnosnih mjera i veće dobrobiti životinja;

14.  poziva na pojačanu suradnju između nadležnih tijela kako bi se ojačala provedba, upotrebom tehnologije za ostvarivanje kontinuirane razmjene povratnih informacija u stvarnom vremenu između države članice iz koje prijevoz kreće, države članice odredišta i svih zemalja provoza; poziva Komisiju da razvije sustave za geolokaciju kako bi se omogućilo praćenje lokacije životinja i trajanja prijevoza u vozilima za prijevoz, kao i svako nepoštovanje rasporeda prijevoza; mišljenja je da bi trebalo provesti detaljnu istragu ako životinje koje su na početku prijevoza bile u dobrom fizičkom stanju na odredište stignu u lošem stanju te da se u slučaju ponavljanja te situacije sve odgovorne strane u prijevoznom lancu odmah moraju kazniti u skladu sa zakonom, a poljoprivrednik koji je vlasnik životinje mora na temelju nacionalnog prava imati pravo na naknadu za gubitak prihoda do kojeg može doći zbog te situacije; nadalje smatra da bi nadležna tijela trebala strogo kazniti organizatora i službenika koji je ovjerio plan puta izdan u državi članici polaska ako je plan puta netočno popunjen ili popunjen zavaravajućim podacima;

15.  smatra da je provedba izrazito teška kad se putovanje odvija kroz nekoliko država članica i kad se različite provedbene zadaće (odobravanje plana puta, ovlaštenje prijevoznika, izdavanje potvrde o osposobljenosti i certifikata o odobrenju vozila itd.) obavljaju u nekoliko država članica; poziva države članice koje otkriju kršenja da obavijeste sve druge uključene države članice, u skladu sa zahtjevima iz članka 26. Uredbe, kako bi se spriječilo ponavljanje kršenja i omogućila optimizirana procjena rizika;

16.  traži od Komisije da Europskom parlamentu podnosi redovita izvješća o provedbi i primjeni Uredbe, uključujući raščlambu kršenja po državama članicama, prema vrsti životinja i vrsti kršenja, u odnosu na opseg prijevoza živih životinja po državi članici;

17.  pozdravlja slučajeve u kojima vlade, znanstvenici, poduzeća, predstavnici industrije i nacionalna nadležna tijela zajedno rade na utvrđivanju najboljih praksi kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima zakonodavstva, među ostalim, kao u slučaju mrežne stranice Animal Transport Guides; poziva Komisiju da u državama članicama širi i promiče najbolje prakse za prijevoz stoke te da podupire platformu EU-a za dobrobit životinja promicanjem poboljšanog dijaloga i razmjene dobrih praksi među svim sudionicima; poziva Komisiju da izradi novu strategiju za dobrobit životinja za razdoblje 2020. – 2024. te da podupire inovacije u području prijevoza životinja;

18.  poziva Komisiju da nastavi surađivati sa OIE-om, EFSA-om i državama članicama radi potpore provedbi i pravilnoj primjeni Uredbe (EZ) 1/2005 u svrhu promicanja pojačanog dijaloga o pitanjima koja se odnose na dobrobit životinja tijekom prijevoza s posebnim naglaskom na:

   boljoj primjeni propisa EU-a o dobrobiti životinja tijekom prijevoza s pomoću razmjene informacija i najboljih praksi te izravnog sudjelovanja dionika,
   potpori aktivnostima osposobljavanja za vozače i prijevoznike,
   boljem širenju smjernica i informativnih članaka o prijevozu životinja, prevedenih na sve jezike EU-a,
   razvoju i primjeni dobrovoljnih obveza od strane poduzeća za daljnje poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza;
   povećanoj razmjeni informacija i većem korištenju najboljih praksi među nacionalnim tijelima radi smanjenja broja kršenja koje prouzročuju prijevoznici i vozači;

19.  poziva Komisiju da ocijeni usklađenost Uredbe s Uredbom (EZ) br. 561/2006 o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet(10), u pogledu vremena vožnje i razdoblja odmora vozača;

20.  naglašava da je važno razlikovati između odgovornosti poduzeća za prijevoz životinja i odgovornosti poljoprivrednika jer bi poduzeća trebala snositi odgovornost za probleme koji proizlaze iz prijevoza životinja, a ne poljoprivrednici; podsjeća da su poljoprivrednici najviše zainteresirani za dobrobit životinja, iz emocionalnih razloga i privrženosti, ali i iz gospodarskih razloga;

21.  podsjeća da je Komisija kao čuvarica Ugovora odgovorna za praćenje primjenjuje li se pravilno zakonodavstvo EU-a; poziva Europskog ombudsmana da istraži nije li Komisija stalno neuspješna u osiguranju usklađenosti s postojećom Uredbom i bi li stoga mogla biti odgovorna za nepravilnosti u postupanju;

22.  žali zbog odluke Konferencije predsjednika, koja je donesena bez glasovanja na plenarnoj sjednici u Parlamentu, o tome da se neće osnovati parlamentarni istražni odbor za dobrobit životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega, unatoč podršci velikog broja zastupnika u EP-u iz različitih klubova zastupnika; stoga preporučuje da Parlament na početku sljedećeg parlamentarnog saziva osnuje istražni odbor za dobrobit životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega kako bi se primjereno istražila i nadzirala navodna kršenja i nepravilnosti u primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza;

Prikupljanje podataka, inspekcijski pregledi i praćenje

23.  izražava žaljenje zbog poteškoća u provedbi dosljedne analize provedbe Uredbe koje se javljaju zbog različitih pristupa prikupljanju podataka u državama članicama; poziva Komisiju da uspostavi zajedničke minimalne standarde za sustave praćenja svih putovanja kako bi se omogućilo usklađenije prikupljanje podataka i ocjena praćenih parametara; poziva države članice da ulože dodatne napore kako bi Komisiji dostavile usklađene, sveobuhvatne i potpune podatke o inspekcijskim pregledima prijevoza i razinama kršenja; poziva države članice da provode više nenajavljenih kontrola te da izrade i primjenjuju strategiju koja se temelji na procjeni rizika kako bi svoje inspekcijske preglede usredotočile na prijevoze s visokim stupnjem rizika radi maksimalnog povećanja učinkovitosti ograničenih resursa za inspekcije;

24.  napominje da je Komisija, prema tematskom izvješću Revizorskog suda iz 2018. o dobrobiti životinja u EU-u, prepoznala da su podaci koje dostavljaju države članice nepotpuni, nedosljedni, nepouzdani i nedovoljno detaljni da bi se mogli izvući zaključci o usklađenosti na razini EU-a;

25.  naglašava da se u cijeloj Uniji inspekcije moraju provoditi ujednačeno i na odgovarajućem udjelu životinja koje se prevoze svake godine unutar svake države članice kako bi se zajamčilo i očuvalo ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja unutar EU-a; osim toga, poziva Komisiju da poveća broj nenajavljenih inspekcija na licu mjesta koje provodi Ured za hranu i veterinarstvo (FVO), usredotočenih na dobrobit i prijevoz životinja; smatra da je zbog različitih metoda prikupljanja podataka i kontrolnih mehanizama teško dobiti točnu sliku o usklađenosti u pojedinačnim državama članicama; stoga poziva Komisiju da usvoji usklađeniju strukturu izvješćivanja te da provede daljnju analizu podataka dobivenih iz inspekcijskih izvješća FVO-a i povratnih informacija država članica koje se odnose na njihove višegodišnje nacionalne planove kontrole; potvrđuje da su revizije koje provodi DG SANTE važan izvor informacija za Komisiju pri ocjenjivanju provedbe postojeće Uredbe; poziva Komisiju da svake godine obavi najmanje sedam nenajavljenih posjeta u skladu s preporukom Europskog revizorskog suda;

26.  poziva Komisiju da državama članicama pruži smjernice o tome kako se računalni veterinarski sustav (TRACES) može upotrebljavati kao potpora za pripremu analiza rizika za inspekcije prijevoza živih životinja, kako je preporučio Revizorski sud u svojem tematskom izvješću iz 2018., u kojem se navodi da su tijela država članica nadležna za inspekcijske preglede rijetko koristila informacije iz sustava TRACES za ciljane inspekcije; poziva na djelotvorniji i transparentniji sustav praćenja, uključujući javni pristup informacijama koje se prikupljaju s pomoću TRACES-a; poziva i na povećanje broja godišnjih inspekcijskih pregleda od strane FVO-a;

27.  poziva države članice da povećaju kontrole u cijelom proizvodnom lancu, a posebno da provedu učinkovite i sustavne inspekcije pošiljaka životinja prije utovara, kako bi se zaustavile prakse kojima se krše odredbe Uredbe i pogoršavaju uvjeti za prijevoz životinja kopnom ili morem, kao što je dopuštanje prenapučenih prijevoznih sredstava ili nastavak putovanja životinja koje nisu sposobne za duga putovanja, ili dopuštanje da se kontinuirano koriste kontrolne točke s neodgovarajućim objektima za odmor, hranjenje i napajanje životinja koje se prevoze;

28.  zabrinut je zbog niske razine inspekcija u nekim državama članicama te zbog toga što je broj prijavljenih kršenja malen ili jednak nuli; dovodi u pitanje točnost sustava za inspekciju i izvješćivanje; poziva države članice koje trenutno provode vrlo malo inspekcijskih pregleda ili ih uopće ne provode da provedu dovoljan broj inspekcija te da Komisiji dostave sveobuhvatna izvješća o tim inspekcijskim pregledima;

29.  poziva države članice da provode i inspekcije prijevoza unutar Europe pri utovaru životinja u vozilo kako bi se provjerilo poštuju li se zahtjevi Uredbe (EZ) br. 1/2005;

30.  slaže se s Komisijom da je dobra praksa nadležnih tijela da pri utovaru pregledaju sve pošiljke namijenjene zemljama koje nisu članice EU-a(11); smatra da bi i pri utovaru trebalo pregledati i udio pošiljki u EU-u razmjerno broju kršenja koja prijavljuju nevladine organizacije i inspekcije FVO-a; napominje da bi nadležna tijela pri utovaru trebala provjeriti poštuju li se zahtjevi iz Uredbe u pogledu podne površine i slobodne visine, funkcioniraju li dobro sustavi za prozračivanje i opskrbu vodom, funkcioniraju li dobro uređaji za pojenje i jesu li prilagođeni vrsti koja se prevozi, da nisu utovarene životinje koje nisu sposobne za putovanje i da je osigurano dovoljno hrane i stelja;

31.  poziva države članice da se pobrinu za dovoljan broj pristupačnih, čistih i ispravnih uređaja za pojenje prilagođenih rasi, te da spremnik za vodu bude napunjen i da ima dovoljno svježe stelje;

32.  potiče države članice da osiguraju da nadležna tijela provjeravaju sadrže li planovi puta realistične podatke te da su u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe;

33.  poziva države članice da osiguraju da su vozila za prijevoz u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu prostora iz poglavlja VII. Priloga I. Uredbi te da se pri visokim temperaturama životinjama ostavi više prostora;

34.  poziva države članice da se pobrinu da je unutarnja visina vozila u skladu s minimalnim standardima te da nema razmaka između poda ili bočnih stranica vozila i pregradnih zidova;

35.  prepoznaje da je došlo do određenog napretka u prijevozu životinja unutar EU-a, no zabrinut je zbog brojnih izvješća o korištenju neprimjerenih vozila za prijevoz živih životinja kopnom i morem te poziva na to da se takve prakse bolje prate i kažnjavaju; uviđa da se često ne poštuju zahtjevi iz članaka 20. i 21. Uredbe u pogledu prijevoza na plovilima za stoku; poziva države članice da ne odobravaju uporabu vozila i plovila za prijevoz stoke koja nisu u skladu s odredbama Uredbe i da u slučaju neusklađenosti povuku već izdana odobrenja; poziva države članice da budu strože u postupcima certifikacije i izdavanja odobrenja za vozila te izdavanja certifikata o osposobljenosti vozačima;

36.  stoga poziva na usklađene i obvezujuće standarde za odobrenje vozila i plovila kao sredstava za prijevoz životinja koje bi trebalo izdati središnje tijelo EU-a; budući da bi to tijelo trebalo biti odgovorno za utvrđivanje prikladnosti sredstava za prijevoz životinja u smislu stanja vozila i vrste njihove opreme (npr. odgovarajući satelitski navigacijski sustavi u vozilu odnosno na plovilu);

37.  poziva subjekte da omoguće temeljito osposobljavanje vozača i pomoćnog osoblja u skladu s Prilogom IV. Uredbi kako bi se osiguralo pravilno postupanje sa životinjama;

38.  priznaje da u nekim državama članicama postoje brodovi i luke koji ispunjavaju potrebne standarde, no ističe da tijekom prijevoza morem ipak prevladavaju loši uvjeti, osobito u vezi s utovarom i istovarom; poziva države članice da budu strože u postupcima certifikacije i odobravanja za plovila, da poboljšaju svoje provjere plovila za prijevoz stoke i sposobnosti životinja za prijevoz prije ukrcaja te da propisno provode inspekcije postupka utovara u skladu s Uredbom; poziva države članice da Komisiji dostave detaljne planove svojih objekata za inspekcijske preglede; poziva Komisiju da sastavi, ažurira i dijeli popis luka s odgovarajućim objektima za inspekcijski pregled životinja; nadalje, poziva nadležna tijela da ne odobravaju planove puta u kojima se planira upotreba luka bez takvih objekata; poziva države članice da prilagode svoje luke i vode računa o održavanju svojih plovila kako bi se poboljšali uvjeti za dobrobit životinja u pomorskom prijevozu životinja;

39.  poziva Komisiju da odobri inovativne alternative za provjere izvoza u skladu s člankom 133. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/429(12), kao što su provjere na platformi, koje predstavljaju poboljšanje za dobrobit životinja jer je na njima niža gustoća stoke i nije potreban istovar životinja, što smanjuje vrijeme čekanja;

40.  napominje da se zahtjevom za posjedovanje certifikata o zdravlju životinja za prijevoz kroz države članice stvara negativan poticaj za odabir domaćih odredišta umjesto najbližeg mogućeg odredišta; poziva Komisiju da iskoristi svoje ovlasti na temelju članka 144. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/429 za donošenje delegiranog akta kojim bi se omogućilo odstupanje za kretanja koja predstavljaju nizak rizik za širenje bolesti;

Trajanje putovanja

41.  ustraje u tome da bi putovanje za sve životinje koje se prevoze trebalo trajati samo koliko je potrebno, uzimajući u obzir geografske razlike na razini država članica i u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe (EZ) u kojoj se navodi da „zbog dobrobiti životinja prijevoz životinja na dugim putovanjima ... mora biti ograničen što je više moguće” i uvodnom izjavom 18. u kojoj je navedeno da „duga putovanja, za razliku od kratkih, mogu imati štetnije djelovanje na životinje”;

42.  insistira na tome da se pri vremenu prijevoza životinja, uključujući vrijeme utovara i istovara, u obzir mora uzeti veterinarski savjet za pojedine vrste, neovisno o tome odvija li se prijevoz kopnom, morem ili zrakom;

43.  žali zbog kršenja Uredbe koja se odnose na neprimjenu ili nepravilnu primjenu posebnih pravila o životinjama koje nisu odbijene od sise, kao što su telad, janjad, jarad, ždrebad i prasad koji su još na mlijeku te poziva na uvođenje detaljnijih mjera kako bi se zajamčila popuna zaštita dobrobiti tih životinja tijekom prijevoza;

44.  poziva države članice da zajamče da se životinje koje nisu odbijene od sise istovaruju barem jedan sat kako bi im se dali elektroliti ili nadomjestak za mlijeko te da njihov prijevoz ukupno ne traje dulje od osam sati;

45.  poziva Komisiju da utvrdi definiciju životinja koje nisu odbijene od sise prema vrsti te da prijevoz takvih životinja ograniči na maksimalnu udaljenost od 50 km i maksimalno trajanje od 1,5 sati s obzirom na to da je tijekom prijevoza teško osigurati njihovu dobrobit;

46.  skreće pozornost na to da su u dokumentima o planiranju prijevoza često navedeni samo nazivi mjesta bez točnih adresa točaka za kontrolu, opskrbu i sakupljanje, zbog čega je kontrola znatno otežana;

47.  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. poziva na što kraće trajanje putovanja životinja, a osobito na izbjegavanje dugih i vrlo dugih putovanja te putovanja izvan granica EU-a, upotrebom alternativnih strategija, kao što su osiguranje gospodarski održivih i dobro raspoređenih lokalnih ili pokretnih objekata za klanje u blizini stočnih farmi, promicanje kratkih lanaca opskrbe i izravne prodaje, korištenje sjemena ili zametaka, kad je to moguće, umjesto prijevoza rasplodnih životinja te prijevoz trupova i proizvoda od mesa, kao i regulatornim ili neregulatornim inicijativama u državama članicama radi olakšavanja klanja na poljoprivrednim gospodarstvima; poziva Komisiju da po potrebi jasno utvrdi konkretna kraća vremena putovanja za prijevoz svih različitih vrsta živih životinja te za prijevoz životinja koje nisu odbijene od sise;

48.  napominje da su zbog različitih zahtjeva te uvjeta na tržištu koji se mijenjaju i političkih odluka male klaonice postale gospodarski neodržive što je dovelo do općeg smanjenja njihova broja; apelira na Komisiju i lokalna tijela u državama članicama da podupiru i po potrebi promiču klanje na poljoprivrednim gospodarstvima, gospodarsko održive lokalne ili pokretne klaonice te objekte za preradu mesa u državama članicama kako bi se životinje klale što bliže mjestu uzgoja, što je i u interesu očuvanja radnih mjesta u ruralnim područjima; poziva Vijeće i Komisiju da izrade strategiju za približavanje modelu stočarske proizvodnje s većom regionalnom usmjerenošću prema kojem bi se životinje rađale, tovile i klale u istoj regiji, kad god je to moguće, uzimajući u obzir geografske razlike, umjesto da se prevoze na izrazito velikim udaljenostima;

49.  apelira na Komisiju da istraži kako bi se poljoprivrednici, klaonice i industrija prerade mesa mogli potaknuti na klanje životinja u najbližem objektu radi izbjegavanja dugotrajnog prijevoza životinja i smanjenja emisija; poziva Komisiju da u tom pogledu olakša inovativna rješenja, kao što su pokretne klaonice, te istodobno osigura visoke standarde dobrobiti životinja;

50.  smatra da u određenim slučajevima bilo kakvo smanjenje dopuštenog trajanja prijevoza, kako je trenutačno utvrđeno u Poglavlju V. Priloga 1. Uredbi, ne bi bilo održivo i stoga bi trebalo pronaći rješenja za slučajeve u kojima je zbog geografskih okolnosti i ruralne izoliranosti potreban prijevoz živih životinja kopnom i/ili morem radi daljnje proizvodnje ili klanja;

51.  poziva države članice da, u slučaju kad se utvrdi da životinja nije sposobna za prijevoz i ako se mjere prve pomoći pokažu neučinkovitim, po potrebi dopuste prisilno klanje izravno na gospodarstvima za uzgoj i tovljenje životinja kako bi se izbjegla nepotrebna patnja životinja;

52.  napominje da društvena i gospodarska vrijednost životinje može utjecati na standarde njezina prijevoza; ističe da su standardi za prijevoz rasplodnih životinja u industriji kopitara visokokvalitetni;

53.  poziva Komisiju da izradi strategiju kako bi se osigurao zaokret s prijevoza živih životinja na sustav trgovine pretežno mesom i trupovima životinja te zametnim proizvodima s obzirom na učinke koje prijevoz živih životinja ima na okoliš te dobrobit i zdravlje životinja; smatra da se u svakoj takvoj strategiji potrebno uhvatiti u koštac s gospodarskim faktorima koji utječu na odluku da se prevoze žive životinje; poziva Komisiju da tom strategijom obuhvati prijevoz u treće zemlje;

54.  poziva države članice da u klaonicama omoguće programe za religijsko klanje životinja, s obzirom na to da je velik udio izvoza živih životinja namijenjen tržištima Bliskog istoka;

55.  priznaje trenutačne poremećaje na tržištu prouzročene različitim carinama koje se primjenjuju na žive životinje i meso, čime se snažno potiče trgovina živim životinjama; apelira na Komisiju da zajedno sa svojim trgovinskim partnerima preispita te poremećaje kako bi se smanjila trgovina živim životinjama i po potrebi zamijenila trgovinom mesom;

56.  podsjeća na to da je, na temelju sadašnje Uredbe, već obvezno zaustavljanje radi odmora na odobrenoj kontrolnoj točki nakon maksimalnog vremena trajanja prijevoza domaćih kopitara i domaćih životinja goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta kad prijevoz traje dulje od osam sati;

Dobrobit životinja

57.  poziva nadležna tijela država članica da osiguraju da se na točkama izlaska iz Unije nalaze službeni veterinari koji su zaduženi za provjeru da su životinje sposobne za nastavak putovanja i da vozila i/ili plovila ispunjavaju zahtjeve iz Uredbe; osobito napominje da se u članku 21. Uredbe navodi da su veterinari dužni provjeriti vozila prije nego što ona napuste EU kako bi se zajamčilo da vozila nisu prenapučena, da je osigurana dostatna slobodna visina i stelja, da su opremljena s dovoljno hrane i vode i da uređaji za prozračivanje i pojenje ispravno funkcioniraju;

58.  potiče korištenje planova za nepredvidive situacije za sva putovanja kao što su zamjenski kamioni i centri za nepredviđene situacije kako bi prijevoznik mogao učinkovito reagirati na hitne slučajeve i smanjiti utjecaj kašnjenja ili nesreće na životinje koje se prevoze radi rasploda ili klanja, kao što se na temelju Uredbe već zahtjeva od prijevoznika pri dugim putovanjima;

59.  ustraje u tome da bi se zakonodavstvo o dobrobiti životinja trebalo temeljiti na znanosti i najnovijim tehnologijama; žali zbog činjenice da, unatoč jasnim preporukama EFSA-e i zahtjevu Parlamenta iz njegove rezolucije iz 2012., Komisija nije ažurirala propise o prijevozu životinja u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima; stoga poziva Komisiju da ažurira propise, pri čemu bi se u koštac trebala uhvatiti s konkretnim potrebama na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja i tehnologije, naročito u pogledu faktora kao što su dostatno prozračivanje te kontrola temperature i vlage klimatizacijskim sustavima u svim vozilima, primjereni sustavi za pojenje i tekuća hrana, osobito za životinje koje još nisu odbijene od sise, smanjena gustoća stoke i utvrđena dostatna minimalna slobodna visina, te da vozila prilagodi potrebama svake vrste; ističe zaključak u mišljenju EFSA-e da osim trajanja prijevoza na dobrobit životinja utječu i drugi aspekti, kao što je pravilan utovar i istovar te dizajn vozila;

60.  izražava zabrinutost u pogledu putovanja tijekom kojih se životinje napajaju zagađenom vodom neprikladnom za konzumaciju ili nemaju pristup vodi zbog neispravnih ili loše postavljenih uređaja za napajanje; naglašava da je potrebno osigurati da u vozilima za prijevoz živih životinja tijekom putovanja ima dovoljno vode i da bi u svakom slučaju opskrba trebala biti primjerena posebnim zahtjevima vrste životinja koje se prevoze i odgovarati njihovu broju;

61.  pozdravlja snažan angažman Komisije za razvoj pokazatelja koji će se temeljiti na dobrobiti životinja kojima bi se trebala promicati bolja ostvarenja u pogledu dobrobiti životinja tijekom prijevoza; smatra da bi Komisija trebala bez odgode razviti te pokazatelje kako bi se mogli koristiti kao dopuna postojećim zakonodavnim zahtjevima;

62.  poziva Komisiju da osigura da se sve buduće revizije zakonodavstva o dobrobiti votinja tijekom prijevoza zasnivaju na objektivnim i znanstveno utemeljenim pokazateljima kako bi se izbjegle proizvoljne odluke koje imaju neopravdan gospodarski utjecaj na sektore stočarstva;

63.  insistira na tome da na temelju prava EU-a poljoprivrednici budu pravno odgovorni za to da životinje koje se prijevoze neće zadobiti ozljede, pretrpjeti štetu ili nepotrebno patiti;

64.  ističe da su kršenja često prouzročena neodgovarajućim sustavima za prozračivanje vozila za cestovni prijevoz živih životinja na duge udaljenosti. U tim situacijama životinje su prisiljene biti u malim prostorima na ekstremnim temperaturama, znatno izvan raspona temperature i dopuštenih odstupanja utvrđenih u Uredbi;

65.  poziva Komisiju da osigura da se u svim državama članicama bez iznimke životinje prije vjerskog obrednog klanja omame;

66.  žali što se u odjeljcima za životinje ne pruža uvijek dovoljno prostora za odgovarajuće prozračivanje unutar vozila te što je prirodno kretanje životinja onemogućeno, pa su životinje često prisiljene zauzimati neprirodne položaje na duža razdoblja, što predstavlja jasno kršenje tehničkih propisa utvrđenih u članku 6. i Prilogu I. poglavlju II. točki 1.2. Uredbe;

67.  smatra da prisutnost veterinara na plovilima za prijevoz živih životinja treba biti obvezna, da je potrebno prijavljivati i registrirati broj životinja koje uginu tijekom putovanja te da je potrebno pripremiti krizne planove za rješavanje situacija na moru koje mogu negativno utjecati na dobrobit životinja koje se prevoze;

68.  napominje da poljoprivrednici, prijevoznici i nadležna tijela u različitim državama članicama različito tumače i provode Uredbu (EZ) br. 1/2005, osobito u pogledu sposobnosti životinja za prijevoz; poziva Komisiju da revidira Uredbu kako bi po potrebi detaljnije utvrdila zahtjeve za prijevoz; apelira na Komisiju i države članice da u kontekstu jednakih uvjeta osiguraju da se Uredba ubuduće primjenjuje i provodi na usklađen i ujednačen način u cijeloj Uniji, osobito kad je riječ o sposobnosti životinja za prijevoz;

69.  poziva Komisiju da razvije punu radnu definiciju pojma „sposobnost životinje za prijevoz” i izradi praktične smjernice za takvu procjenu; poziva države članice da predvide aktivnosti za podizanje razine osviještenosti i informiranje, uključujući pouzdane, redovite i obvezne tečajeve osposobljavanja, obrazovanje i certificiranje za vozače, prijevoznike, trgovce, sabirne centre, klaonice, veterinare, granične službenike i sve subjekte koji sudjeluju u prijevozu životinja kako bi se smanjile visoke razine kršenja propisa o sposobnosti za prijevoz; poziva subjekte da osiguraju temeljito osposobljavanje vozača i pomoćnog osoblja u skladu s Prilogom IV. Uredbi;

70.  poziva na strogi nadzor kako bi se spriječio prijevoz bolesnih i slabih životinja, životinja s malom težinom, životinja u laktaciji, gravidnih ženki i ženki za koje još nije prošlo vrijeme potrebno za odbijanje mladunčadi od sise;

71.  naglašava da je, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005, za životinje koje se prevoze na velike udaljenosti već obvezno osigurati vodu, hranu i odmor u odgovarajućim razmacima i u skladu s njihovom vrstom i starosti; potiče Komisiju da povodi učinkovitije praćenje kako bi se osiguralo da sve države članice potpuno i usklađeno ispunjavaju te pravne zahtjeve;

72.  naglašava da države članice trebaju osigurati da je prijevoz životinja pravilno organiziran, uzimajući u obzir vremenske uvjete i vrstu prijevoza; ;

73.  naglašava da, ako se životinje moraju istovariti u trećim zemljama radi razdoblja odmora od 24 sata, organizator mora utvrditi mjesto za odmor s objektima koji su jednakovrijedni onima na kontrolnim točkama EU-a; poziva nadležna tijela da redovito provode inspekcijske preglede tih objekata i da ne odobravaju planove puta ako nije potvrđeno da predloženo mjesto za odmor ima objekte jednakovrijedne onima u EU-u;

74.  poziva države članice da osiguraju da planiranje prijevoza obuhvaća dokaze o rezervaciji na kontrolnoj točki, uključujući hranu, vodu i svježu stelju; poziva Komisiju da definira zahtjeve za lokaciju mjesta za odmor i objekte na njima;

75.  prepoznaje da niža gustoća stoke i prekidanje prijevoza kako bi se životinjama omogućio odmor imaju nepovoljan gospodarski učinak na prijevoznike što može utjecati na primjereno postupanje sa životinjama koje se prevoze; poziva Komisiju da promiče poticaje za primjereno postupanje sa životinjama;

76.  poziva države članice da se pobrinu za to da se na gospodarstvima poboljša vođenje evidencije o razdobljima gestacije;

77.  poziva Komisiju da na temelju znanstvenih saznanja oblikuje smjernice o pristupu vodi za životinje koje se prevoze u kavezima i uvjetima za prijevoz pilića kojima se promiče visoka razina dobrobiti;

78.  podsjeća da države članice moraju za životinje čiji se životni i uzgojni ciklus bliži kraju pronaći rješenja kojima se poštuje njihova dobrobit;

Ekonomska pomoć

79.  poziva na raširenije korištenje mjere ruralnog razvoja pod nazivom „plaćanja povezana s dobrobiti životinja”, u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1305/2013(13), kojom se pruža potpora visokim standardima dobrobiti životinja koji nadilaze važeće obvezne standarde;

80.  poziva na to da se u predstojećoj reformi ZPP-a zadrži i ojača veza između plaćanja u okviru ZPP-a i poboljšanih uvjeta u vezi s dobrobiti životinja kojima se u potpunosti poštuju ili čak i nadilaze standardi utvrđeni u Uredbi (EZ) br.1/2005;

81.  apelira na to da se podupiru mjere kojima bi se zajamčila uravnotežena raspoređenost klaonica u državama članicama koja osigurava da je u obzir uzet broj stoke u određenoj regiji;

Treće zemlje

82.  zabrinut je zbog stalnih izvješća o problemima povezanima s prijevozom i dobrobiti životinja u određenim trećim zemljama; napominje da klanje u određenim trećim zemljama u koje EU šalje životinje podrazumijeva ekstremnu i produljenu patnju i da se njime redovito krše međunarodni standardi o dobrobiti pri klanju koje je utvrdilo OIE; primajući na znanje potražnju za živim životinjama u trećim zemljama poziva Komisiju i države članice da, kad god je to moguće, promiču zaokret s prijevoza živih životinja na prijevoz mesa ili trupova životinja u treće zemlje te prijevoz sjemena ili zametaka umjesto rasplodnih životinja;

83.  oštro kritizira statističke podatke Komisije o usklađenosti provedenih putovanja s Uredbom u pogledu prijevoza živih životinja u treće zemlje te naglašava da su ti podaci sastavljeni bez sustavnih provjera vozila za prijevoz životinja;

84.  traži od Komisije da u svojim bilateralnim trgovinskim pregovorima s trećim zemljama traži da se poštuju pravila EU-a o dobrobiti životinja i da u okviru Svjetske trgovinske organizacije brani internacionalizaciju odredbi Unije o toj temi;

85.  žali zbog činjenice da u određenim trećim zemljama standardi nisu jednako visoki kao i oni u EU-u; poziva Komisiju da ojača postojeće zahtjeve prema trgovinskim partnerima Unije, osobito u pogledu trgovine životinjama i prijevoza životinja, kako bi oni bili barem jednako strogi kao standardi EU-a; poziva države članice koje izvoze u treće zemlje da surađuju s lokalnim vlastima kako bi se poboljšali standardi dobrobiti životinja;

86.  poziva na dosljedno i potpuno poštovanje presude Suda Europske unije iz 2015. u predmetu C-424/13 u kojoj je Sud presudio da u slučaju prijevoza životinja koji uključuje dugo putovanje koje počinje na teritoriju EU-a i nastavlja se izvan EU-a prijevoznik mora dostaviti realističan plan puta u smislu usklađenosti, pri čemu se posebna pozornost posvećuje prognozi temperature, kako bi dobio odobrenje za polazak; poziva nadležna tijela da ne odobravaju planove puta u kojima je u skladu s presudom Suda potrebno životinje istovariti radi odmora od 24 sata u zemlji koja nije članica EU-a, osim ako je organizator odredio mjesto za odmor na kojem se nalaze objekti istovjetni onima na kontrolnoj točki; u tom pogledu podsjeća da je jedini popis smještaja koji postoji onaj iz 2009. za smještaj životinja na rutama u trećim zemljama, u kojem često nisu navedene detaljne adrese, što znatno otežava potreban inspekcijski pregled u skladu s pravom Unije; poziva službene veterinare na izlaznim točkama da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005 provjere da se poštuju odredbe Uredbe prije nego što vozila napuste EU-u;

87.  u tom kontekstu podsjeća na Prijedlog direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava unije (zviždači) koji je izradila Komisija (COM(2018)0218), posebno u pogledu veterinarskih kontrola;

88.  izražava žaljenje zbog često dugih kašnjenja na granicama i u lukama te skreće pozornost na povećani bol i nelagodu koji se tako prouzročuju životinjama; poziva države članice koje graniče s trećim zemljama da osiguraju odmorišta na kojima se životinje mogu istovariti te nahraniti, napojiti i odmoriti te na kojima im se može pružiti veterinarska skrb kako bi se planovi puta mogli propisno ispuniti te da na carini za životinje koje se prevoze otvore namjenske brze trake na kojima će raditi dovoljno osoblja kako bi se smanjila razdoblja čekanja, bez ugrožavanja kvalitete sanitarnih i carinskih kontrola na granicama; nadalje, poziva države članice na bolju suradnju pri planiranju prijevoza stoke da bi se izbjegao prevelik broj vozila koja istodobno dolaze na graničnu kontrolu;

89.  poziva Komisiju da ojača suradnju i komunikaciju, uključujući daljnju uzajamnu pomoć i ubrzanu razmjenu informacija, među nadležnim tijelima u svim državama članicama i u trećim zemljama kako bi se smanjili problemi u pogledu dobrobiti i bolesti životinja povezani s lošom administracijom tako da se osigura da izvoznici u potpunosti ispunjavaju administrativne zahtjeve; traži od Komisije da promiče dobrobit životinja na međunarodnoj razini i da poduzme inicijative za podizanje razine osviještenosti u zemljama izvan EU-a;

90.  poziva Komisiju da izvrši pritisak na zemlje provoza koje postavljaju birokratske i sigurnosne prepreke kojima se nepotrebno odgađa prijevoz živih životinja;

91.  poziva države članice i Komisiju da posebnu pozornost posvete kršenjima zakonodavstva o dobrobiti životinja tijekom putovanja plovnim putovima i pomorskih putovanja u treće zemlje te da procjene moguća kršenja zakonodavstva kao što je zabranjeno izbacivanje mrtvih životinja s plovila u Sredozemno more (često s odrezanim oznakama na uhu) do kojih dolazi jer često ne postoje mogućnosti za njihovo odlaganje u odredišnoj luci;

92.  skreće pozornost na Odluku Vijeća 2004/544/EZ o potpisivanju Europske konvencije o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza(14), u kojoj „prijevoz” može značiti jedno od sljedećeg: između dvije države članice, uz prijelaz preko državnog područja treće zemlje, između države članice i treće zemlje ili izravno između dvije države članice;

93.  naglašava da bi prijevoz živih životinja u treće zemlje trebao biti predmet bilateralnih sporazuma radi ublažavanja razlika te u slučaju da se to ne može postići, trebalo bi biti zabranjen ako standardi u pogledu prijevoza u tim trećim zemljama nisu usklađeni sa standardima EU-a i ako njihova provedba nije dostatna da se zajamči potpuna usklađenost s Uredbom;

94.  podsjeća države članice da bi u skladu s ustaljenom sudskom praksom(15) mogle uvesti strože nacionalne propise u području zaštite životinja tijekom prijevoza, pod uvjetom da su usklađeni s glavnim ciljem Uredbe (EZ) br. 1/2005;

95.  poziva Europsku komisiju da promiče razmjenu najboljih praksi i jednakovrijedne regulatorne mjere s trećim zemljama u pogledu prijevoza živih životinja;

o
o   o

96.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Europskom revizorskom sudu, Europskoj agenciji za sigurnost hrane te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 3, 5.1.2005., str. 1.
(2) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/621853/EPRS_STU(2018)621853_EN.pdf
(3) SL C 434, 23.12.2015., str. 59.
(4) Službeni list EFSA-e 2011:9(1):1966.
(5) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 116.
(6) Presuda Suda (peto vijeće) od 23. travnja 2015., Zuchtvieh-Export / Stadt Kempten, C-424/13, ECLI:EU:C:2015:259.
(7) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 31/2018 od 14. studenog 2018. naslovljeno „Dobrobit životinja u EU-u: premošćivanje jaza između ambicioznih ciljeva i praktične primjene”.
(8) https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1966
(9) SL 121, 29.7.1964., str. 1977.
(10) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.
(11) „Konačno izvješće o reviziji provedenoj u Nizozemskoj od 20. veljače 2017. do 24. veljače 2017. radi procjene dobrobiti životinja tijekom prijevoza u zemlje koje nisu članice EU-a”, Europska komisija, Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane, 2017.
(12) Uredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (SL L 84, 31.3.2016., str. 1.).
(13) SL L 347, 20.12.2013., str. 347.
(14) SL L 241, 13.7.2004., str. 21.
(15) Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. listopada 2004. – predmet C-113/02, Komisija Europskih zajednica protiv Kraljevine Nizozemske i Presuda Suda (treće vijeće) od 8. svibnja 2008. – predmet C-491/06, Danske Svineproducenter.


Jačanje konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja
PDF 155kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o jačanju konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja (2018/2109(INI))
P8_TA(2019)0133A8-0059/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije(1) i povezani delegirani akt (Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015.)(2), provedbeni akt (Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 od 2. studenoga 2015.)(3), prijelazni delegirani akt (Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/341 od 17. prosinca 2015.)(4) i program rada (Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/578 od 11. travnja 2016.)(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 radi produljenja prijelazne uporabe sredstava koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka predviđene Carinskim zakonikom Unije (COM(2018)0085),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Razvoj carinske unije i upravljanja njome” (COM(2016)0813),

–  uzimajući u obzir komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod naslovom „Prvo dvogodišnje izvješće o napretku razvoja EU-ove carinske unije i njezinog upravljanja” (COM(2018)0524),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod naslovom „Drugo izvješće o napretku u provedbi Strategije EU-a i Akcijskog plana za upravljanje rizicima u carinskim pitanjima” (COM(2018)0549),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o strategiji za carinske informacijske sustave (COM(2018)0178),

–  uzimajući u obzir stajalište Europskog parlamenta u prvom čitanju o prijedlogu Europske komisije o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu(6),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. siječnja 2017. o rješavanju problema u vezi s provedbom Carinskog zakonika Unije(7),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Carinskog zakonika Unije te o upotrebi ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 284. Carinskog zakonika Unije (COM(2018)0039),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2017 naslovljeno „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU-a”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 26/2018 naslovljeno „Niz kašnjenja u primjeni carinskih informatičkih sustava: što je pošlo po zlu?”,

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća 11760/2017 o napretku postignutom u borbi protiv prijevara povezanih s trošarinama,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola i Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo o krivotvorenju i piratstvu u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0059/2019),

A.  budući da je Carinska unija, koja ove godine slavi 50. rođendan, jedan od stupova Europske unije i jedan od najvećih svjetskih trgovinskih blokova te da je u potpunosti operativna carinska unija nužna za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, u korist i poduzeća i građana Unije, ali i za vjerodostojnost Europske unije, što joj osigurava čvrsto stajalište u pregovorima o trgovinskim sporazumima s trećim zemljama;

B.  budući da carinska tijela trebaju uspostaviti potrebnu ravnotežu između olakšavanja zakonite trgovine, carinskih kontrola namijenjenih zaštiti sigurnosti Unije i njezinih građana, povjerenja potrošača u robu koja ulazi na jedinstveno tržište i financijskih i komercijalnih interesa Unije, te da je odgovorna za provedbu više od 60 pravnih akata, uz carinski pravni okvir, za borbu protiv nezakonite trgovine i krijumčarenja te za dodjelu statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta;

C.  budući da standardizacija carinskih informacija i postupaka ima ključnu ulogu za homogenizaciju kontrola, posebno u pogledu pojava kao što su netočno razvrstavanje i podcjenjivanje uvoza i pogrešno izvješćivanje o podrijetlu robe, što je štetno za sve gospodarske subjekte, posebno za mala i srednja poduzeća;

D.  budući da je iznos uvoza i izvoza Europske unije 2017. dosegao 3 700 milijardi eura i da su naplaćene carinske pristojbe predstavljale 15 % proračuna Unije;

E.  budući da je provedba Carinskog zakonika Unije stoga nužna za očuvanje vlastitih sredstava Unije, poglavito carinskih pristojbi, i nacionalnih fiskalnih interesa, ali i za jamčenje sigurnosti europskih potrošača i poštenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu;

F.  budući da se Carinskim zakonikom Unije predviđa da se elektronički sustavi potrebni za njegovu primjenu moraju uvesti do 31. prosinca 2020.; budući da je digitalizacija carinskih postupaka pokrenuta još 2003. i propisana 2008. donošenjem Uredbe (EZ) br. 450/2008 od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik)(8) i donošenjem Odluke br. 70/2008/EZ (Odluka o e-carini);

G.  budući da je digitalizacija carine u tijeku, da je više od 98 % carinskih deklaracija danas u elektroničkom obliku te da se sljedeća područja carine sada obrađuju s pomoću elektroničkih sustava: provoz (NCTS), kontrola izvoza (ECS), sigurnost podataka (ICS), upravljanje rizikom (CRMS), registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI), odobrenja (CDS), ovlašteni gospodarski subjekti (AEO), obvezujuće tarifne informacije (EBTI), kvote i tarife (QUOTA), autonomne carinske suspenzije, kombinirana nomenklatura (TARIC), nadzor uvoza i izvoza (SURV2) i sustav registriranih izvoznika za potvrde o podrijetlu (REX);

H.  budući da je cilj programa „Carina”, koji se predlaže u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., pružanje potpore aktivnostima carinskih tijela država članica te suradnji među njima;

I.  budući da istupanje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a predstavlja izazov za pravilno funkcioniranje carinske unije;

J.  budući da će provedba glavnih elektroničkih sustav nužnih za potpunu provedbu Carinskog zakonika Unije kasniti te biti odgođena na razdoblje nakon 31. prosinca 2020.;

K.  budući da alat za mjerenje uspješnosti carinske unije funkcionira na način da se procjenjuje funkcioniranje carinske unije na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti u nizu područja kao što su zaštita financijskih interesa, jamčenje sigurnosti i zaštite građana EU-a te procjena važnosti carine u doprinosu rastu i konkurentnosti EU-a;

L.  budući da programom Carina 2020., a time i radom na carinskom informatičkom sustavu zajedno upravljaju Komisija, države članice i predstavnici poslovnih interesa u mnogobrojnim strukturama za donošenje odluka čije umnažanje ima trajan negativan utjecaj na učinkovitost programa i upravljanje projektima u području IT-a;

M.  budući da će nakon završetka aktualnog programa Carina 2020. i procjene troškova i koristi raznih mogućih opcija biti potrebno provesti temeljitu reformu upravljanja carinskim programima;

1.  ističe svakodnevni rad carinskih tijela država članica i službi Komisije kojim se teži zaštititi unutarnjeg tržišta od nepoštenog tržišnog natjecanja, tj. krivotvorenih i dampinških proizvoda, olakšavanju trgovine i smanjenju birokracije, prikupljanju prihoda za nacionalne proračune i proračun Unije te zaštiti stanovništva od terorističkih prijetnji, prijetnji zdravlju i okolišu te drugih prijetnji;

2.  ističe da je carinska unija jedno od najranijih postignuća EU-a i da se može smatrati jednom od njegovih glavnih uspjeha jer je poduzećima s poslovnim nastanom u Uniji omogućila da prodaju svoju robu i ulažu u cijeloj Uniji, ali je također EU-u omogućila uklanjanje unutarnjih granica i natjecanje s ostatkom svijeta; ističe da bi jedinstveno tržište EU-a bilo neostvarivo bez bestarifnog okruženja koje omogućava carinska unija i njezine uloge u nadziranju uvoza i izvoza;

3.  naglašava da je potpuno funkcionalna carinska unija ključna kako bi se osigurala vjerodostojnost i snaga EU-a i njegove pozicije u pregovorima o sklapanju novih trgovinskih sporazuma; ističe da učinkovita carinska unija EU-a doprinosi olakšanju zakonitog trgovanja i smanjenju administrativnog opterećenja za trgovce koji posluju zakonito, što je pak važno za razvoj konkurentnih poduzeća; ističe da je važno zajamčiti učinkovite kontrole, između ostaloga poticanjem suradnje s carinskim tijelima trećih zemalja i izbjegavanjem nepotrebnih prepreka zakonitom trgovanju;

4.  naglašava da je ključno stvoriti nesmetane carinske procese diljem Unije utemeljene na reformiranoj IT infrastrukturi; smatra da digitalizacija omogućuje transparentniju i dostupniju razmjenu informacija i plaćanja pristojbi, osobito za mala i srednja poduzeća i gospodarske subjekte trećih zemalja te da pruža mogućnosti za pojednostavljenje carinskih pravila i postupaka;

5.  napominje da trenutačne razlike u razini i kvaliteti kontrola, carinskih postupaka i politika sankcija na mjestima ulaska u carinsku uniju često dovode do narušavanja trgovinskih tokova, čime se pogoršava problem tzv. potrage za najpovoljnijim pravnim sustavom i ugrožava cjelovitost jedinstvenog tržišta; u tom kontekstu odlučno traži od Komisije i država članica da riješe to pitanje;

6.  potiče Komisiju da poveća napore u pogledu stvaranja integrirane jedinstvene kontaktne točke EU-a za carinu kojom bi se poduzećima pomoglo da na jednom mjestu podnesu sve potrebne podatke i dokumente te ispune sve regulatorne zahtjeve za uvoz, izvoz i tranzit robe;

7.  podsjeća na to da će Ujedinjena Kraljevina postati treća zemlja nakon povlačenja iz EU-a, čime će se izmijeniti vanjske granice EU-a, i naglašava da postupak Brexita ne bi smio negativno utjecati na razvoj carine EU-a i upravljanje njome;

Digitalizacija carinskih postupaka

8.  poziva Komisiju i države članice da razviju djelotvorniji, troškovno učinkovitiji i pojednostavljeni pristup upravljanju informatičkim sustavima za carinska tijela; posebno poziva na precizniju i realističnu procjenu potrebnog vremena i resursa, kao i opsega pojedinačnih informatičkih projekata kojima će se pomoći u digitalizaciji carinskih postupaka;

9.  izražava žaljenje zbog niza kašnjenja u provedbi novih informatičkih sustava za carinsku uniju zbog čega je Komisija od Europskog parlamenta i Vijeća zatražila produljenje prijelaznog razdoblja koje je trebalo trajati do 2020. kako je utvrđeno u Carinskom zakoniku; izražava žaljene i zbog nepotpunih informacija koje je Komisija iznijela kako bi opravdala to novo produljenje, posebno kada je riječ o pitanjima koja ulaze u njezino područje nadležnosti i nadležnosti država članica, zbog čega Europski parlament ne može na odgovarajući način izvršavati proračunski i politički nadzor;

10.  ističe da, iako bi 75 % europskih komponenti informatičkih sustava potrebnih za provedbu Carinskog zakonika Unije trebalo biti spremno do prosinca 2020., to ne znači da će 75 % informatičkih sustava biti spremno na taj datum s obzirom na to da 25 % tih informatičkih sustava čine nacionalne komponente za koje su odgovorne države članice i za koje su utvrđena kašnjenja;

11.  smatra da najvažniji prioritet Komisije i Vijeća mora biti to da se pobrinu da se Carinski zakonik i digitalizacija carinskih postupaka počnu provoditi unutar novog roka; stoga potiče Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj mogućnosti da se izbjegnu nova odgađanja; smatra da je stoga za uspostavu informatičke infrastrukture nužan razvoj i uvođenje sedamnaest informatičkih alata, što podrazumijeva znatno financijsko opterećenje i opterećenje u smislu ljudskih resursa; smatra da je stoga od ključne važnosti izbjeći dvostruko trošenje sredstava pri vođenju informatičkih projekata država članica i Komisije;

12.  traži od Komisije da ažurira vremenski plan svog programa rada u pogledu Carinskog zakonika Unije kako bi se u obzir uzelo produljenje prijelaznog razdoblja koje je predložila(9), a koje Europski parlament i Vijeće trebaju usvojiti; poziva Parlament i Vijeće da rade na brzom donošenju odluke o tom produljenju usklađujući ga s uvjetima potrebnima za uspješno uvođenje carinske informatičke infrastrukture, ne dovodeći pritom u pitanje sveobuhvatne sigurnosne testove, kako se eventualnim problemima n bi ugrozile provjere robe koje provode carinska tijela država članica; slaže se s Europskim revizorskim sudom da isti uzroci proizvode iste učinke te da ažuriranje višegodišnjeg strateškog plana iz 2017., u okviru kojeg se uvođenje šest informatičkih sustava planira u istoj godini, predstavlja velik izazov i velik rizik u pogledu poštovanja produženih rokova, odnosno da postoji bojazan da bi se rok za provedbu Carinskog zakonika Unije mogao dodatno produljiti na razdoblje nakon 2025.;

13.  poziva Komisiju da ažurira svoj višegodišnji strateški plan rasporedom projekata tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegla koncentracija uvođenja na kraju razdoblja i uspostavljanjem obvezujućih ključnih točaka, među ostalim za države članice;

14.  poziva Komisiju da ne mijenja pravne i tehničke specifikacije već donesene za sedamnaest informatičkih alata jer obujam paniranih projekata i vrijeme potrebno za njihovo uvođenje nisu u skladu ni sa stalnim razvojem tehnologija ni s neizbježnim promjenama zakona i propisa koji će uslijediti tijekom tog razdoblja;

15.  podsjeća da je, prema Revizorskom sudu, Komisija bila svjesna kašnjenja, ali namjerno nije uključila te informacije u svoje službeno izvješćivanje, što je onemogućilo dionicima (poput Europskog parlamenta, drugih institucija EU-a koji nisu zastupljeni u upravljačkoj strukturi Carina 2020. te zainteresiranih društava i građana) da budu potpuno obaviješteni o riziku od kašnjenja u stvarnom vremenu; stoga poziva Komisiju da redovito i transparentno izvješćuje o provedbi višegodišnjeg strateškog plana rada i uspostavi carinskog elektroničkog sustava kako se ne bi ponovile pogreške iz prethodnih programskih razdoblja, te da izvijesti o eventualnim kašnjenjima i to ne u zadnji trenutak ili ne predviđajući odgovarajuće korektivne mjere;

16.  poziva Komisiju da kontinuirano ocjenjuje program Carina 2020. i da reagira na utvrđene nedostatke, posebno nedovoljno iskorištavanje timova stručnjaka osnovanih u okviru ovog programa, te da omogući bolju suradnju carinskih službi;

17.  naglašava da su stalno nadziranje politike te analiza i procjena mogućih učinaka ključni dijelovi upravljanja carinskom unijom; prima na znanje i pozdravlja rad Komisije na razvoju alata za vrednovanje uspješnosti carinske unije, koji će u konačnici omogućiti sustavno ocjenjivanje njezine uspješnosti u ostvarivanju strateških ciljeva, i to u pogledu učinkovitosti, djelotvornosti i jedinstvenosti; poziva države članice da podupru rad na daljnjem razvoju tog alata;

18.  predlaže Komisiji da bi tim alatom također trebalo ocjenjivati uspješnost carinskih kontrola u pogledu potencijala za digitalizaciju i protoka podataka kako bi se uvele još učinkovitije kontrole temeljene na riziku, a time i optimiziralo opterećenje carinskih tijela;

Upravljanje programom Carina, izvješća o njemu te njegovo financiranje

19.  prima na znanje mjere koje Komisija i države članice poduzimaju kako bi osigurale ujednačenu i dosljednu provedbu Carinskog zakonika, posebno u pogledu osposobljavanja i donošenja smjernica; poziva, međutim, Komisiju i države članice da povećaju napore i raspoložive resurse kako bi se osigurala potpuna provedba Carinskog zakonika donesenog 2013. i jedinstvenih carinskih postupaka na razini Europske unije; poziva Komisiju da u tom pogledu predstavi akcijski plan koji bi se na koristan način mogao temeljiti na stručnoj reviziji carinske prakse, razmjeni dobrih praksi i većoj suradnji između carinskih službi te na programu osposobljavanja koji raspolaže dostatnim resursima;

20.  podsjeća da Komisija radi na okruženju jedinstvenog carinskog sučelja EU-a, kojim bi se gospodarskim subjektima omogućilo podnošenje podataka potrebnih za širok raspon regulatornih namjena (npr. veterinarska, sanitarna, okolišna itd.) u standardiziranom obliku za više primatelja i s pomoću usklađenih pristupnih točaka; poziva Komisiju i države članice da nastave s tim bitnim radom;

21.  prima na znanje financijski napor koji je podnio proračun EU-a povećanjem dodijeljenih sredstava za sljedeći program Carina 2021. – 2027. na 842 844 000 eura u cijenama iz 2018.; poziva države članice da isto tako osiguraju potrebne ljudske i financijske resurse za uvođenje nacionalnih komponenti koje kao bitni elementi uvjetuju funkcioniranje europskog carinskog elektroničkog sustava i traži od Komisije da mu pravovremeno dostavi izvješće o uvođenju komponenti Unije i vanjskih komponenti koje su razvile države članice;

22.  naglašava da se carine danas moraju nositi s enormnim povećanjem količine robe koja se kupuje preko interneta izvan EU-a, u smislu kontrola i naplate primjenjivih carina, posebno s obzirom na to da količina robe niske vrijednosti uvezene u EU raste svake godine za 10 – 15 %; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se taj problem bolje riješio;

23.  poziva Komisiju da na kraju i samo na kraju provedbe sedamnaest informatičkih sustava povezanih s Carinskim zakonikom Unije u okviru programa Carina 2020. predloži učinkovitiju upravljačku strukturu za vođenje carinskih informatičkih projekata i njihovo ažuriranje, naglašava da je ključno da se, s obzirom na gospodarske, fiskalne i sigurnosne izazove koje predstavlja carinski informatički sustav, usvojenim rješenjem u potpunosti očuva europski suverenitet;

24.  ističe da se programom „Carina” za razdoblje 2021. – 2027. i njegovom potporom carinskim tijelima država članica pomaže ne samo u povećanju proračunskih prihoda EU-a već i u jamčenju sigurnosti proizvoda, zaštite europskih potrošača i jednakih uvjeta za poduzeća u EU-u;

Istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije

25.  ističe da nesigurnost u pogledu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a predstavlja veliki izazov za europska poduzeća; stoga poziva Komisiju i države članice da dionicima predstave detaljne informacije o posljedicama istupanja Ujedinjene Kraljevine u području carina i određenih vrsta neizravnog oporezivanja (PDV i trošarine);

26.  ističe da nakon istupanja Ujedinjene Kraljevine ne smiju postojati zakonske rupe u carinskom sustavu, uključujući na vanjskim granicama EU-a, kojima bi se olakšalo nezakonito trgovanje ili izbjegavanje plaćanja davanja u okviru javnog prava predviđenih pravom EU-a;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovo izvješće proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 269, 10.10.2013., str. 1.
(2) SL L 343, 29.12.2015., str. 1.
(3) SL L 343, 29.12.2015., str. 558.
(4) SL L 69, 15.3.2016., str. 1.
(5) SL L 99, 15.4.2016., str. 6.
(6) SL L 23, 26.1.2008., str. 21.
(7) SL C 242, 10.7.2018., str. 41.
(8) SL L 145, 4.6.2008., str. 1.
(9) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 radi produljenja prijelazne uporabe sredstava koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka predviđene Carinskim zakonikom Unije (COM(2018)0085).


Provedba pravnih odredaba i Zajedničke izjave kojima se osigurava parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama
PDF 147kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o provedbi pravnih odredbi i zajedničke izjave kojom se jamči parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama (2018/2114(INI))
P8_TA(2019)0134A8-0055/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora povezane s agencijama, posebno članke 5. i 9. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 15., 16., 71., 123., 124., 127., 130., 228., 263., 265., 267., 277., 282., 287., 290., 291., 298. i 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 41., 42., 43., 51. i 52.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama i Zajednički pristup koji joj je priložen,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0055/2019),

A.  budući da agencije imaju ključnu ulogu u provedbi politika EU-a na europskoj i nacionalnoj razini i obavljaju širok raspon zadaća kako bi pridonijele provedbi politika EU-a, kao što su stvaranje mreža ili podupiranje suradnje između EU-a i nacionalnih tijela; budući da dobra suradnja između agencija EU-a i država članica pomaže u postizanju veće učinkovitosti i djelotvornosti rada agencija; budući da su agencije također uspostavile međusobnu suradnju preko mreže agencija EU-a;

B.  budući da je koordinacija i suradnja između različitih agencija i parlamentarnih odbora u načelu bila dobra; budući da je Europol jedina agencija koju Parlament nadzire zajedno s nacionalnim parlamentima putem zajedničke skupine za parlamentarni nadzor;

C.  budući da su se agencije osnivale i razvijale s vremenom, ovisno o pojedinačnom slučaju; budući da je Ugovorom iz Lisabona službeno priznata agencifikacija izvršne vlasti EU-a tako što su agencije EU-a službeno uvrštene u Ugovore;

D.  budući da su agencije prvenstveno odgovorne Parlamentu i Vijeću, koji moraju osigurati da postoje odgovarajući mehanizmi nadzora u zakonodavnim aktima kojima se uređuju te agencije te da se ti mehanizmi pravilno provode; budući da agencifikacija izvršne vlasti EU-a ne bi trebala oslabiti kontrolu Parlamenta nad izvršnom vlašću EU-a predviđenu člankom 14. UEU-a;

E.  budući da u Ugovorima ne postoji definicija decentraliziranih agencija ni opći opis ovlasti koje se mogu dodijeliti agencijama;

F.  budući da određeni broj agencija ima pravnu osnovu u skladu s člankom 352. UFEU-a, a druge su osnovane na posebnoj sektorskoj pravnoj osnovi;

G.  budući da su Zajednička izjava i Zajednički pristup iz 2012. rezultat rada međuinstitucijske radne skupine o regulatornim agencijama koju su osnovali Komisija, Europski parlament i Vijeće radi ocjenjivanja dosljednosti, djelotvornosti, odgovornosti i transparentnosti agencija nakon što prijedlog Komisije iz 2005. o donošenju međuinstitucijskog sporazuma o regulatornim agencijama nije prikupio dostatnu potporu u Vijeću i Parlamentu;

H.  budući da Zajednički pristup sadržava odredbe o strukturi agencija i upravljanju njima, kao i o njihovu djelovanju, programiranju aktivnosti, financiranju, upravljanju proračunskim resursima, proračunskim postupcima, odgovornosti, kontrolama i transparentnosti, čime se doprinosi jamčenju parlamentarnog nadzora nad decentraliziranim agencijama;

I.  budući da su se agencije, unatoč općenito pozitivnoj ocjeni, povremeno susretale s nepovjerenjem u svoja znanstvena i tehnička mišljenja;

Glavne napomene

1.  napominje da se mehanizmi za jamčenje odgovornosti agencija mogu pronaći u Ugovorima, uredbama o osnivanju agencija, sudskoj praksi Suda Europske unije te u Zajedničkoj izjavi i Zajedničkom pristupu; naglašava da je Parlamentu dodijeljena ovlast nadzora nad decentraliziranim agencijama koja, međutim, nije točno navedena u Ugovorima; u tom pogledu napominje neobvezujuću prirodu zajedničke izjave i zajedničkog pristupa; međutim, žali što se institucije još nisu dogovorile oko obvezujućeg regulatornog okvira;

2.  ističe da Parlament nadzire agencije na različite načine:

   kao jedna grana proračunskog tijela u donošenju odluka o doprinosima iz proračuna EU-a koji su namijenjeni za agencije;
   kao nadležno tijelo za davanje razrješnice;
   imenovanjem članova upravnog odbora agencija;
   postupkom imenovanja (ili razrješenja) izvršnog direktora;
   savjetovanjem o programima rada;
   predstavljanjem godišnjih izvješća;
   na druge načine (posjeti izaslanstava, kontaktne skupine ili osobe, razmjene gledišta, saslušanja, brifinzi, pružanje stručnog znanja);

3.  napominje da se odredbe o osnivačkim uredbama u različitoj mjeri razlikuju od mehanizama za odgovornost i parlamentarni nadzor iz Zajedničkog pristupa, do čega možda dolazi zbog vrlo različitih zadaća i funkcija koje agencije obavljaju;

4.  primjećuje da parlamentarni odbori aktivno provode svoje nadzorne zadaće unatoč tome što u osnivačkim uredbama postoji više različitih odredbi;

5.  prima na znanje provedbu Zajedničke izjave te zajedničkog pristupa i priloženog plana djelovanja od strane agencija Unije; osobito ističe preporuke međuinstitucijske radne skupine o decentraliziranim agencijama koje je Konferencija predsjednika podržala 18. siječnja 2018.; napominje da je rad međuinstitucijske radne skupine zaključen sastankom u sklopu daljnjeg postupanja održanim 12. srpnja 2018.;

Preporuke

6.  smatra da bi se mogli uložiti veći napori u pojednostavljenje određenih odredbi uredbi o osnivanju agencija povezanih s njihovim mehanizmima za upravljanje i odgovornost, uzimajući u obzir različite vrste agencija koje trenutačno postoje i definirajući opća načela kojima se uređuje odnos između institucija EU-a i agencija; ističe da bi se ta pitanja trebala uzeti u obzir i u procjenama učinka kad god se predloži osnivanje agencije; ističe da da agencije moraju imati određeni stupanj organizacijske fleksibilnosti kako bi se bolje mogle prilagoditi predviđenim zadaćama i potrebama koje proizlaze iz izvršavanja njihovih dužnosti; pozdravlja klastersko i međuklastersko povezivanje unutarnje organizacije agencija u sličnim domenama;

7.  stoga poziva na temeljitu procjenu provedbe zajedničkog pristupa u svim njegovim aspektima, uz izradu detaljnih analitičkih dokumenata sličnih onima iz 2010., s naglaskom na aspektima povezanima s upravljanjem, pri čemu se posebno preispituje usklađenost odredbi s ovlastima za suodlučivanje i nadzor Parlamenta, uzimajući pritom u obzir potrebu da se omogući fleksibilnost u pogledu raznolikosti decentraliziranih agencija;

8.  izražava žaljenje zbog toga što Parlament, kao glavni jamac poštovanja načela demokracije u EU-u, nije bio u potpunosti uključen u postupak odabira novog sjedišta Europske agencije za lijekove i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo; u tom pogledu podsjeća na svoj zahtjev da se čim prije revidiraju zajednička izjava i zajednički pristup iz 2012., podsjeća i na obvezu Vijeća da se uključi u njihovu reviziju te poziva Komisiju da do travnja 2019. provede dubinsku analizu zajedničke izjave i zajedničkog pristupa u pogledu lokacije decentraliziranih agencija;

9.  ističe da lokacija sjedišta agencija ne bi smjela utjecati na izvršavanje njihovih ovlasti i zadaća, njihovu upravljačku strukturu, funkcioniranje glavne organizacije ili glavno financiranje njihovih aktivnosti;

10.  očekuje da će se u budućim odlukama o lokaciji ili promjeni lokacije agencija u potpunosti poštovati ovlasti Parlamenta i Vijeća kao suzakonodavaca; smatra da bi Parlament trebao biti sustavno, ravnopravno i transparentno s Komisijom i Vijećem uključen kroz cijeli zakonodavni postupak u definiranje i ponderiranje kriterija za odabir lokacije sjedišta svih tijela i agencija Unije; ističe da su Parlament, Vijeće i Komisija u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. obvezali na lojalnu i transparentnu suradnju te da je u Sporazumu istaknuto načelo ravnopravnosti suzakonodavaca, kako je utvrđeno u Ugovorima; ističe vrijednost unaprijeđene razmjene informacija od početne faze budućih postupaka povezanih s lokacijom agencija budući da bi se takvom ranom razmjenom informacija trima institucijama olakšalo ostvarivanje njihovih prava i ovlasti;

11.  smatra da je odluka o lokaciji agencije izrazito važna te vjeruje da institucije EU-a, kako bi donijele najbolje moguće rješenje, trebaju razmotriti objektivne kriterije poput pristupačnosti, administrativnih sinergija i blizine dionicima;

12.  traži od Komisije da u, skladu s preporukama Međuinstitucijske radne skupine za resurse decentraliziranih agencija i na temelju konzistentnog pristupa, bez odgađanja izvrši evaluaciju agencija s više lokacija kako bi se utvrdila dodana vrijednost takvog rješenja, uzimajući pritom u obzir i troškove; traži da se na temelju rezultata te evaluacije poduzmu značajne mjere s ciljem smanjenja broja lokacija, ako i gdje je to moguće;

13.  predlaže da se na temelju revizije zajedničkog pristupa ponovno razmotri sastavljanje međuinstitucijskog sporazuma o agencijama i da se u taj sporazum uključe odredbe o petogodišnjoj reviziji načela kojima se uređuju osnivanje i funkcioniranje agencija uz korištenje stručnog znanja skupine uglednih osoba;

14.  smatra da bi se u tom međuinstitucijskom sporazumu trebale poštovati ovlasti Europskog parlamenta u postupcima suodlučivanja te bi se njime trebao obuhvatiti odnos između agencije i institucija države članice u kojoj se ona nalazi, kao i mjere transparentnosti, postupci za izbjegavanje sukoba interesa i jamčenje rodne ravnoteže među članovima upravnih i savjetodavnih tijela te provedba rodno osviještene politike u svim aktivnostima agencija;

15.  smatra da bi pri izradi takvog međuinstitucijskog sporazuma trebalo razmotriti nekoliko konkretnih prijedloga za jačanje demokratskog nadzora, poboljšati odgovornost agencija Unije i ojačati sustav izvješćivanja Parlamentu, kao što su:

   određivanje vremenskog roka u kojem agencije moraju odgovoriti na pitanja koja ima upućuje Europski parlament ili Vijeće;
   organiziranje razmjene osjetljivih i povjerljivih informacija te savjetovanje s parlamentarnim odborima, ako je to potrebno;
   razmatranje treba li ili ne odrediti broj članova odgovarajućih upravnih odbora koje imenuje Parlament;
   uzimanje u obzir dodane vrijednosti sudjelovanja predstavnika/promatrača Parlamenta na sastancima uprava nadzornih tijela i skupina dionika agencija;
   pojednostavnjenje sudjelovanja Parlamenta u godišnjim i višegodišnjim radnim programima agencija;
   pojednostavnjenje i usklađivanje obveze izvješćivanja budu, posebno u pogledu godišnjih izvješća o radu, izvješća o proračunskom i financijskom upravljanju i završnih financijskih izvještaja;
   detaljno obavješćivanje Parlamenta o mjerama koje su poduzete kako bi se ispunile preporuke tijela nadležnog za davanje razrješnice („nastavna izvješća”) i Revizorskog suda;

16.  nadalje smatra da bi se uloga Parlamenta u nadzoru dimenzije upravljanja decentraliziranim agencijama mogla znatno poboljšati; nadalje, predlaže jačanje suradnje sa zajedničkom skupinom za parlamentarni nadzor i reviziju pravila za službena putovanja u agencije kako bi se omogućio bolji redoviti kontakt između parlamentarnih odbora i agencija u njihovoj nadležnosti;

17.  predlaže da, u kontekstu petogodišnje revizije koja se nastavlja na i uz nadzorne aktivnosti koje provode odbori Parlamenta nad agencijama koje su u njihovoj nadležnosti, Odbor za ustavna pitanja organizira godišnju raspravu o funkcioniranju i upravljanju agencijama, nakon čega ni slijedila, ako se smatra prikladnim i/ili potrebnim, rasprava na plenarnoj sjednici kako bi se omogućio jači i strukturiraniji sustav aktivnosti agencija za nadzor nad agencijama u Parlamentu; osim toga, s obzirom na ulogu agencija kao posrednika između EU-a i država članica, predlaže se razdoblje savjetovanja s nacionalnim parlamentima ako žele sudjelovati u rješavanju tog pitanja;

18.  smatra da bi agencije Unije trebale primjenjivati pravila i načela dobrog upravljanja i bolje izrade zakonodavstva, uključujući otvorena javna savjetovanja o njihovim nacrtima prijedloga za sekundarne i tercijarne akte ako područje te agencije to dopušta; predlaže da agencije podliježu istim pravilima transparentnosti kao i Komisija, uključujući pravila i obveze u vezi s predstavnicima interesnih skupina;

19.  naglašava da bi se agencije Unije, uz vođenje računa o tome da se svi zadaci koji proizlaze iz regulatornog okvira provode u cijelosti i u zadanom roku, trebale strogo pridržavati svojih zadaća i djelovati u skladu s ovlastima koje su im povjerili Parlament i Vijeće; smatra da je transparentno postupanje agencija Unije pri izvršavanju njihovih ovlasti bezuvjetno potrebno;

20.  predlaže da agencije imaju mogućnost podnošenja neobvezujućih mišljenja o aktualnim predmetima u svojoj nadležnosti;

21.  nadalje smatra da bi se, ako dođe do izmjene Ugovora, trebalo razmisliti o načinu na koji bi dobile još čvršće utemeljenje u Ugovorima, posebno u odnosu na članke 13. i 14. UEU-a i članke 290. i 291. UFEU-a, uvođenjem jasne definicije različitih vrsta agencija, ovlasti koje se mogu dodijeliti i općih načela kojima se jamči njihov parlamentarni nadzor;

Proračunska pitanja

22.  napominje da financiranje iz naknada za agencije trenutačno iznosi oko 1 milijardu EUR godišnje, čime se može ublažiti pritisak na proračun EU-a i što može biti učinkovit način za financiranje aktivnosti agencija u slučajevima kada je to u skladu s poslovnim modelom; međutim, izražava zabrinutost zbog mogućeg sukoba interesa do kojih bi potencijalno moglo doći ako se agencije budu morale oslanjati na članarine kao svoj glavni izvor prihoda; ustraje u tome da moraju postojati zaštitne mjere kako bi se izbjegla bilo koja vrsta sukoba interesa;

23.  nadalje, ističe da je u sljedećem VFO-u potrebno uzeti u obzir nove prioritete u pogledu klime, održivosti i zaštite okoliša te zadaće dodijeljene određenim agencijama za provedbu ovog VFO-a.

24.  napominje da se, iako postoje sličnosti među decentraliziranim agencijama u pogledu upravljanja proračunom, pokazalo da je jedinstveni pristup štetan za učinkovito i djelotvorno upravljanje određenim agencijama; smatra da su cilj smanjenja broja zaposlenih od 5 % i preraspodjela zaposlenih među agencijama jednokratni postupci; ponovo ističe svoju namjeru da se u budućnosti suprotstavi svim oblicima takvog pristupa;

25.  sa zabrinutošću napominje da neke agencije imaju poteškoće u privlačenju kvalitetne radne snage zbog uvjeta zapošljavanja; vjeruje da tijela Unije, kako mogla učinkovito i uspješno ispunjavati svoje dužnosti, moraju biti u mogućnosti privući kvalificiranu radnu snagu; stoga poziva na konkretne mjere za ispunjavanje tih ciljeva;

26.  napominje da je pojačana suradnja među agencijama u pogledu dijeljenja službi dovela do ušteda, primjerice ušteda ostvarenog uspostavom zajedničkog portala za javnu nabavu; potiče daljnje istraživanje potencijala za dijeljenje službi, bilo među agencijama bilo između Komisije i agencija, kako bi se stvorile nove sinergije i optimirale one koje već postoje; smatra da bi se, u slučajevima u kojima je to moguće, dodatna proračunska učinkovitost mogla ostvariti kroz blisku suradnju službi za administrativnu potporu i usluge upravljanja objektima tijela i agencija Unije koji se nalaze u neposrednoj blizini;

27.  napominje da bi proračun agencija trebalo donijeti u skladu s načelom izrade proračuna zasnovane na uspješnosti, pri čemu se uzimaju u obzir ciljevi agencija i očekivani rezultati zadaća; poziva na tematski pristup izradi proračuna za decentralizirane agencije, kako bi se bolje odredili prioriteti agencija, poboljšala suradnja i izbjegla preklapanja, posebno u agencijama koje djeluju u istom području politike;

28.  sa zabrinutošću primjećuje da određeni broj administrativnih zahtjeva predstavlja nerazmjerno opterećenje za agencije koje nisu dosegle određenu veličinu; očekuje od Komisije i Vijeća da se pobrinu za to da primjenjivi administrativni zahtjevi budu razmjerni financijskim i ljudskim resursima svih agencija;

29.  podsjeća na to da zakonodavni postupak rezultira izmjenama originalnog prijedloga Komisije; sa zabrinutošću napominje da ažurirani financijski izvještaji općenito postaju dostupni tek na kraju zakonodavnog postupka, ako i tada; podsjeća na to da Parlament i Vijeće imaju dvostruku ulogu: zakonodavnog i proračunskog tijela;

30.  pozdravlja revidirani nacrt Okvirne financijske uredbe za decentralizirane agencije koji je podnijela Europska komisija, a osobito njezine planove iznesene u tom nacrtu za jačanje upravljanja tim agencijama;

31.  drži, međutim, da još uvijek postoji niz neriješenih pitanja i potiče Komisiju da bez odgode podnese evaluaciju agencija koje djeluju na više lokacija, kako je preporučila međuinstitucijska radna skupina, kao i prijedloge o mogućim spajanjima, zatvaranjima i/ili prijenosu zadaća na Komisiju, na temelju pažljive detaljne analize i primjenjujući jasne i transparentne kriterije, kao što je bilo predviđeno u opisu posla radne skupine, ali nikada nije bilo propisno razmatrano zbog toga što Komisija nije podnijela prijedloge u tom smislu;

32.  napominje da revizija decentraliziranih agencija „ostaje u punoj odgovornosti Europskog revizorskog suda, koji upravlja svim potrebnim administrativnim postupcima i postupcima javne nabave i financira ih”; ponavlja da je revizija koju provode revizori iz privatnog sektora znatno povećala administrativno opterećenje agencija te da je, zbog vremena utrošenog na postupak javne nabave i administraciju ugovora o reviziji, došlo do dodatnih troškova, čime su dodatno opterećeni sve oskudniji resursi agencija; naglašava da je od presudne važnosti to pitanje riješiti u skladu sa zajedničkim pristupom, u kontekstu revizije Okvirne financijske uredbe; poziva sve strane koje su uključene u tu reviziju da hitno razjasne to pitanje kako bi se znatno smanjilo prekomjerno administrativno opterećenje;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Europskom revizorskom sudu i decentraliziranim agencijama EU-a.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti