Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, uključujući svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2010. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu za 2009. i politici Europske unije na tu temu(1) i svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije podnesene u skladu s člankom 135. Poslovnika u kojima poziva na uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, među ostalim one od 19. siječnja 2017. o stanju u Burundiju(3), od 5. srpnja 2018. o Burundiju(4), od 18. svibnja 2017. o Južnom Sudanu(5), od 14. lipnja 2017. o Demokratskoj Republici Kongu(6), od 18. siječnja 2018. o Demokratskoj Republici Kongu(7), od 14. rujna 2017. o Gabonu: represija nad oporbom(8), od 5. listopada 2017. o stanju na Maldivima(9), od 5. listopada 2017. o slučajevima vođa krimskih Tatara Ahtema Čijgoza, Iljmija Umerova i novinara Mikole Semene(10), od 30. studenog 2017.(11) i 4. listopada 2018.(12) o stanju u Jemenu, od 14. prosinca 2017. o Kambodži: osobito o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa(13), od 14. prosinca 2017. o položaju naroda Rohingya(14), od 15. ožujka 2018. o stanju u Siriji(15), od 25. listopada 2018. o stanju u Venezueli(16), od 13. rujna 2018. o Mjanmaru/Burmi, posebno slučaj novinara Wa Lonea i Kyaw Soe Ooa(17), od 25. listopada 2018. o stanju u Azovskom moru(18), od 25. listopada 2018. o ubojstvu novinara Džemala Hašogdžija u saudijskom konzulatu u Istanbulu(19) i od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva(20),

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnitskog(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(25),

–  uzimajući u obzir poglavlje 2. glave V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o donošenju sankcija u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP),

–  uzimajući u obzir članak 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o donošenju sankcija protiv trećih zemalja kao i protiv pojedinaca, skupina i nedržavnih subjekata,

–  uzimajući u obzir izjavu br. 25 Ugovora iz Lisabona o potrebi da se osiguraju odgovarajuća postupovna prava pojedinaca ili subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja EU-a ili mjere EU-a za borbu protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Jean-Claudea Junckera prilikom govora o stanju Unije 12. rujna 2018., u kojoj je predložio da države članice iskoriste postojeća pravila EU-a kako bi se s jednoglasnog donošenja odluka prešlo na sustav glasovanja kvalificiranom većinom u određenim područjima ZVSP-a EU-a, kao što su zajednički odgovor na kršenje ljudskih prava i primjena učinkovitih sankcija,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala nakon zasjedanja Vijeća EU-a za vanjske poslove 10. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 22. siječnja 2019. o Sergeju Magnitskom i drugim slučajevima – ciljanim sankcijama protiv nekažnjavanja,

–  uzimajući u obzir svoju studiju iz travnja 2018. naslovljenu „Ciljane sankcije protiv pojedinaca zbog teškog kršenja ljudskih prava – utjecaj, trendovi i mogućnosti na razini EU-a”,

–  uzimajući u obzir prijedlog od 14. studenog 2018. o osnivanju Europskog povjerenstva za zabranu ulaska zbog kršenja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir sastanak održan 20. studenog 2018. u Nizozemskoj na temu globalnog režima sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se u članku 21. UEU-a navodi da se Unija u svojem djelovanju vodi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanja načela iz Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

B.  budući da se EU snažno zalaže sa sustavnu provedbu sankcija koje je utvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a u skladu s poglavljem VII. Povelje UN-a te istodobno izriče vlastite sankcije bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a u slučajevima u kojima Vijeće sigurnosti UN-a nema ovlasti za donošenje mjera ili kad je spriječeno u tome zbog toga što njegove članice nisu uspjele postići dogovor;

C.  budući da su sankcije EU-a (poznate i kao mjere ograničavanja) tijekom protekla dva desetljeća postale sastavni dio skupa instrumenata EU-a za vanjske odnose, te je trenutačno na snazi više od 40 različitih mjera ograničavanja protiv 34 zemlje; budući da se procjenjuje da su dvije trećine sankcija EU-a za pojedine zemlje uvedene kao potpora ciljevima u području ljudskih prava i demokracije;

D.  budući da su sankcije usmjerene na pojedince osmišljene kako bi se štetne posljedice za osobe koje nisu odgovorne za politike ili djelovanja koje su dovele do njihova donošenja svele na najmanju moguću mjeru, posebno u vezi s lokalnim civilnim stanovništvom i zakonitim aktivnostima u dotičnoj zemlji ili s njom; budući da se izravno odnose na osobe odgovorne za kršenja te imaju odvraćajuću ulogu;

E.  budući da su sve sankcije koje EU donese potpuno u skladu s obvezama iz međunarodnog prava, među kojima su i one koje se odnose na ljudska prava i temeljne slobode; budući da bi sankcije trebalo redovito preispitivati kako bi se osiguralo da doprinose ostvarenju navedenih ciljeva;

F.  budući da je EU, uz sankcije za pojedine zemlje čiji je cilj dovesti do promjena u postupcima zemalja, nedavno uveo mjere ograničavanja za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja i kibernapada, kao i posebne mjere za borbu protiv terorizma;

G.  budući da su postojeće sankcije EU-a usmjerene i na državne i na nedržavne aktere, kao što su teroristi i terorističke skupine;

H.  budući da je tijekom proteklih nekoliko mjeseci bilo mnogo slučajeva u kojima su europska poduzeća ili čak države članice EU-a prekršili sankcije EU-a; budući da ti primjeri skreću pozornost na potrebu da se dodatno pojasni područje primjene i doseg sankcija koje su trenutačno na snazi, kao i da se pojasni u kojoj su mjeri države i poduzeća odgovorni za to da osiguraju da krajnja namjena ili odredište njihove robe i usluga nisu obuhvaćeni sankcijama;

I.  budući da su mjerodavna tijela država članica EU-a odgovorna za izvršenje sankcija, dok se odluke o tim mjerama donose na europskoj razini;

J.  budući da je američki kongres 2016. donio Magnitskijev zakon globalne primjene (Global Magnitsky Act) na temelju Akta o odgovornosti vladavine prava potaknut slučajem Sergeja Magnitskog iz 2012. čiji je cilj bio sankcionirati pojedince odgovorne za smrt Sergeja Magnitskog tijekom istražnog pritvora u ruskom zatvoru gdje je bio podvrgnut neljudskim uvjetima, namjernom zanemarivanju i mučenju;

K.  budući da su Estonija, Latvija, Litva, Ujedinjena Kraljevina, Kanada i Sjedinjene Američke Države donijele zakone o režimu sankcija za kršenje ljudskih prava, odnosno zakone po uzoru na Magnitskijev zakon; budući da je Parlament više puta pozvao na uspostavu sličnog globalnog režima sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava, kojim bi se osigurala dosljednost i djelotvornost zamrzavanja imovine pojedinaca, zabrana izdavanja viza i drugih sankcija koje su države članice i EU uveli protiv pojedinaca i subjekata;

L.  budući da je nizozemska vlada u studenom 2018. pokrenula raspravu među državama članicama EU-a o političkoj prilici za uvođenje ciljanog režima sankcija u području ljudskih prava na razini EU-a; budući da su preliminarne rasprave nastavljene na razini radne skupine Vijeća;

1.  snažno osuđuje sva kršenja ljudskih prava diljem svijeta; poziva Vijeće da brzo uspostavi autonoman, fleksibilan i reaktivan režim sankcija na razini EU-a koji će omogućiti usmjerenost na bilo kojeg pojedinca, državne ili nedržavne aktere i druge subjekte koji su odgovorni za teško kršenje ljudskih prava ili su u tome sudjelovali;

2.  naglašava da bi režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava trebao dodatno razraditi prijedloge iz prethodnih rezolucija u kojima se poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija; smatra da bi režim sankcija EU-a u području ljudskih prava usmjeren protiv pojedinaca upletenih u kršenje ljudskih prava bilo gdje u svijetu trebao simbolički nositi ime Sergeja Magnitskog; pozdravlja činjenicu da je u nizu zemalja uvedeno slično zakonodavstvo koje se bavi kršiteljima ljudskih prava diljem svijeta; naglašava potrebu za transatlantskom suradnjom kako bi se kršitelje ljudskih prava pozvalo na odgovornost; potiče druge države da uvedu slične instrumente;

3.  čvrsto vjeruje da je takav režim ključan dio postojećih instrumenata EU-a u području ljudskih prava i vanjske politike te da bi se njime ojačala uloga EU-a kao globalnog aktera u području ljudskih prava, posebno u njegovoj borbi protiv nekažnjavanja i njegovoj potpori žrtvama zlostavljanja te borcima za ljudska prava diljem svijeta;

4.  ističe da bi taj režim sankcija trebao omogućiti izricanje mjera ograničavanja, posebno zamrzavanja imovine i zabrane ulaska u EU, protiv svakog pojedinca ili subjekta koji je odgovoran za teško kršenje i povrede ljudskih prava i sustavnu korupciju povezanu s teškim kršenjem ljudskih prava, upleten je u ta djela ili je u njima sudjelovao, financirao ih ili pridonio njihovu planiranju, vođenju ili izvršavanju; naglašava da je potrebno jasno definirati što je obuhvaćeno kršenjem te uspostaviti odgovarajuće pravne puteve kojima se uvrštavanje na popis može dovesti u pitanje;

5.  uvjeren je da će taj novi režim pozitivno utjecati na ponašanje predmetnih pojedinaca i subjekata te da će imati odvraćajući učinak; u tu svrhu ističe potrebu da sve države članice EU-a na isti, dosljedan način tumače, objašnjavaju i izvršavaju primjenu sankcija; apelira na države članice i Komisiju da pojačaju suradnju i razmjenu informacija te da osmisle europski nadzorni i izvršni mehanizam;

6.  pozdravlja prijedlog predsjednika Komisije da se napusti obveza jednoglasnosti u procesu donošenja odluka u Vijeću kada je riječ o područjima ZVSP-a i apelira na Vijeće da taj novi instrument za sankcije donese tako da se o uvođenju sankcija za kršenje ljudskih prava može odlučiti kvalificiranom većinom u Vijeću;

7.  podržava preliminarne rasprave na razini Vijeća u uspostavi takvog instrumenta za sankcije; apelira na potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i njezine službe da zauzmu konstruktivan i proaktivan pristup kako bi se te rasprave uspješno zaključile prije kraja ovog parlamentarnog saziva i očekuje da će o tome izvijestiti Parlament; naglašava važnost nadzorne uloge Parlamenta nad tim budućim režimom, posebno u pogledu opsega i definicije kriterija za uvrštavanje na popis, kao i mogućnosti za sudsku zaštitu;

8.  poziva sve države članice da se pobrinu za to da se njihova tijela vlasti, poduzeća i ostali akteri registrirani na njihovu teritoriju u potpunosti pridržavaju odluka Vijeća o mjerama ograničavanja protiv pojedinaca i subjekata, posebno kada je riječ o zamrzavanju imovine pojedinaca uvrštenih na popis i ograničavanju prihvata na teritorij države zbog kršenja ljudskih prava; izražava zabrinutost zbog nedavnih informacija o kršenju tih odluka i podsjeća države članice da su u skladu s međunarodnim pravom obvezne uhititi i kazneno goniti osobe osumnjičene za okrutne zločine koje se nalaze na njihovu teritoriju;

9.  ističe da su pojačana suradnja i razmjena informacija između tih tijela, kao i europski izvršni mehanizam, ključni kako bi se osiguralo ujednačeno izvršavanje i tumačenje mjera ograničavanja EU-a koje su na snazi i kako bi europska poduzeća mogla poslovati pod jednakim uvjetima;

10.  ustraje u tome da je važno da budući režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava bude dosljedan i komplementaran postojećim politikama EU-a i postojećim mjerama ograničavanja za pojedine zemlje te horizontalnim mjerama ograničavanja; u tom pogledu inzistira na tome da taj novi režim ne bi smio zamijeniti područje primjene aktualnih mjera za pojedine zemlje; nadalje, smatra da svaki budući režim mora biti u potpunosti komplementaran i usklađen s postojećim međunarodnim okvirom za sankcije, posebno u pogledu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;

11.  naglašava da vjerodostojnost i legitimnost tog režima ovise o njegovoj potpunoj sukladnosti s najvišim mogućim standardima u pogledu zaštite i poštovanja postupovnih prava dotičnih pojedinaca ili subjekata; u tom pogledu ustraje u tome da se odluke o uvrštavanju pojedinaca ili subjekata na popis ili o njihovu uklanjanju s popisa temelje na jasnim, transparentnim i definiranim kriterijima i da budu izravno povezane s počinjenim kaznenim djelom kako bi se zajamčilo temeljito sudsko preispitivanje i prava na pravni lijek; poziva na sustavno uključivanje jasnih i konkretnih referentnih vrijednosti i metodologije za ukidanje sankcija i uklanjanje s popisa;

12.  ističe da bi kazneni progon počinitelja teških kršenja ljudskih prava i okrutnih zločina u nacionalnim ili međunarodnim jurisdikcijama trebao i dalje biti glavni cilj svih napora koje EU i njegove države članice ulažu u borbu protiv nekažnjavanja; u tom pogledu podsjeća na načelo univerzalne jurisdikcije; poziva Vijeće da u područje primjene tog režima uvrsti prekogranična kršenja; naglašava da je potrebna koordinirana multilateralna suradnja kako bi se spriječilo izbjegavanje sankcija;

13.  poziva Komisiju da nakon uspostave tog režima osigura odgovarajuća sredstva i stručno znanje za njegovu provedbu i nadzor te da posebnu pozornost posveti komunikaciji s javnošću o uvrštavanju na popis i u EU-u i u predmetnim zemljama;

14.  odaje počast neumornim naporima aktivista civilnog društva koji podupiru uvođenje takvog režima; potiče uspostavu savjetodavnog odbora na razini EU-a;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Vijeća Europe.

(1) SL C 169E, 15.6.2012., str. 81. (2) SL C 378, 9.11.2017., str. 52. (3) SL C 242, 10.7.2018., str. 10. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0305. (5) SL C 307, 30.8.2018., str. 92. (6) SL C 331, 18.9.2018., str. 97. (7) SL C 458, 19.12.2018, str. 52 (8) SL C 337, 20.9.2018., str. 102. (9) SL C 346, 27.9.2018., str. 90. (10) SL C 346, 27.9.2018., str. 86. (11) SL C 356, 4.10.2018., str. 104. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0383. (13) SL C 369, 11.10.2018., str. 76. (14) SL C 369, 11.10.2018., str. 91. (15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0090. (16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0436. (17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0345. (18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0435. (19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0434. (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0115. (21) SL C 408, 30.11.2017., str. 43. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0515. (23) SL C 337, 20.9.2018., str. 82. (24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0157. (25) SL C 35, 31.1.2018., str. 77.