Odluka Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu (2018/2277(IMM))

P8_TA(2019)0221 A8-0178/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev ministra pravosuđa Kraljevine Danske za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu, koji je 6. studenoga 2018. proslijedio stalni predstavnik Danske pri Europskoj Uniji te koji je objavljen na plenarnoj sjednici 28. studenoga 2018. u vezi s kaznenim progonom u skladu s člankom 260. stavkom 1. točkom 1., člankom 291. stavkom 1. i člankom 293. stavkom 1. u vezi s člankom 21. danskog Kaznenog zakona,

–  nakon saslušanja Jørna Dohrmanna u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 57. Ustava Kraljevine Danske,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0178/2019),

A.  budući da je javni tužitelj općine Viborg podnio zahtjev za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu, danskom zastupniku u Europskom parlamentu, u vezi s kaznenim djelima u smislu članka 260. stavka 1. točke 1., članka 291. stavka 1. i članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 21. danskog Kaznenog zakona; budući da se postupak posebno odnosi na navodnu nezakonitu prisilu, zlonamjernu štetu i pokušaj nezakonitog korištenja predmeta koji pripada drugoj osobi;

B.  budući da je 26. travnja 2017. izvan svojeg privatnog mjesta boravka u Vamdrupu Jørn Dohrmann oduzeo kameru snimatelju koji je snimao njegovu kuću s udaljenosti od otprilike 195 metara u cilju korištenja dobivenih snimki za televizijski dokumentarac o nekim danskim zastupnicima u Europskom parlamentu; budući da je Jørn Dohrmann zaprijetio da će razbiti kameru; budući da je oštetio spomenutu kameru, uključujući mikrofon, zaslon i kabel; budući da je uzeo kameru i memorijsku karticu s namjerom neovlaštenog korištenja pregledavanjem snimljenog materijala, ali da su ga u konačnici spriječili policajci koji su pozvani na njegovu adresu i koji su preuzeli kameru i memorijsku karticu, koja je bila uklonjena iz uređaja;

C.  budući da je isprva snimatelj optužen za kazneno djelo u skladu s člankom 264.a danskog Kaznenog zakona zbog nezakonitog fotografiranja osoba koje se nalaze na privatnom vlasništvu; budući da je državni tužitelj preporučio da se optužbe odbace s obzirom na nedostatak potrebne namjere kako bi se nekog osudilo zbog povrede članka 264.a danskog Kaznenog zakona;

D.  budući da je policija Jugoistočnog Jutlanda istaknula da je poduzeće koje je zapošljavalo novinara i vlasnika kamere podnijelo zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14 724,71 DKK u vezi s tim slučajem i da se predmeti koji se odnose na zlonamjernu štetu, krađu, prisvajanje i slično, u slučajevima u kojima je tražena sankcija novčana kazna i ako oštećena strana ima pravo na naknadu štete, moraju rješavati sudskim postupcima;

E.  budući da je Ured državnog tužitelja isprva preporučio da se u postupku protiv Jørna Dohrmanna odredi novčana kazna od 20 000 DKK umjesto kazne zatvora, bez podizanja optužnice;

F.  budući da je Jørn Dohrmann odbacio optužbe protiv njega; budući da bi, prema direktoru javnog tužiteljstva, u tom slučaju bilo nedosljedno tražiti izvansudsku nagodbu s pomoću unaprijed određene kazne;

G.  budući da je nadležno tijelo, kako bi se pokrenuo postupak protiv Jørna Dohrmanna, podnijelo zahtjev za ukidanje imuniteta;

H.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu „uživaju na državnom području svoje države, imunitet priznat članovima parlamenta te države”;

I.  budući da se u članku 57. stavku 1. danskog Ustavna propisuje da, bez suglasnosti danskog parlamenta, ni jedan njegov zastupnik ne može biti optužen niti podvrgnut zatvorskoj kazni bilo koje vrste, osim ako je uhvaćen u počinjenju kaznenog djela; budući da se tom odredbom pruža zaštita od kaznenog progona, ali ne i od privatnih tužbi u kaznenim stvarima; budući da pristanak danskog parlamenta nije potreban ako su ispunjeni uvjeti za rješavanje predmeta izvan suda nalogom za plaćanje novčane kazne;

J.  budući da opseg imuniteta dodijeljenog zastupnicima u danskom parlamentu zapravo odgovara opsegu imuniteta dodijeljenog zastupnicima u Europskom parlamentu na temelju članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije; budući da je Sud Europske unije potvrdio da, kako bi uživao imunitet, zastupnik u Europskom parlamentu mišljenje mora iznijeti pri obnašanju svojih dužnosti, čime se podrazumijeva povezanost izraženog mišljenja i parlamentarnih dužnosti; budući da ta povezanost mora biti izravna i očita;

K.  budući da navodna djela nisu povezana s izražavanjem mišljenja ili glasanjem zastupnika u Europskom parlamentu pri obavljanju svojih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te da stoga nisu očito i izravno povezana s obnašanjem dužnosti Jørna Dohrmanna kao zastupnika u Europskom parlamentu;

L.  budući da nema razloga sumnjati da se kaznenim postupkom želi nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jørnu Dohrmannu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora ministru pravosuđa Kraljevine Danske i Jørnu Dohrmannu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (COM(2018)0184 – C8-0149/2018 – 2018/0089(COD))

P8_TA(2019)0222 A8-0447/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0184),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0149/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja austrijskog Saveznog vijeća i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 20. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za promet i turizam (A8-0447/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanji izvan snage Direktive 2009/22/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Svrha je ove Direktive omogućiti kvalificiranim predstavničkim subjektima, koji zastupaju kolektivne interese potrošača, da traže pravni lijek putem udružnih tužbi protiv povreda odredaba prava Unije. Kvalificirani predstavnički subjekti trebali bi imati mogućnost zatražiti zaustavljanje ili zabranu povrede, potvrdu da je došlo do povrede i mogućnost traženja pravne zaštite, kao što je su odšteta, povrat plaćenog iznosa, popravak, zamjena, uklanjanje ili sniženje cijene raskid ugovora, kako je dostupno u skladu s nacionalnim pravilima. [Am. 1]

(2)  Direktivom 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) kvalificiranim predstavničkim subjektima omogućeno je pokretanje udružnih tužbi usmjerenih ponajprije na zaustavljanje i zabranu povreda prava Unije štetnih za kolektivne interese potrošača. Međutim, ta se Direktiva nije u dovoljnoj mjeri bavila izazovima za provedbu potrošačkog prava. Kako bi se popravilo odvraćanje od nezakonitih praksi, potaknule dobre i odgovorne poslovne prakse i smanjila šteta za potrošače, potrebno je ojačati mehanizme za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na brojne promjene, radi jasnoće primjereno je zamijeniti Direktivu 2009/22/EZ. Postoji snažna potreba za intervencijom Unije, na temelju članka 114. UFEU-a, kako bi se osigurao pristup pravosuđu i dobro pravosuđe jer će se time smanjiti troškovi i opterećenje pojedinačnih djelovanja. [Am. 2]

(3)  Udružna tužba trebala bi predstavljati djelotvoran i učinkovit način zaštite kolektivnih interesa svih potrošača i od domaćih i od prekograničnih povreda prava. Njome bi kvalificiranim predstavničkim subjektima trebalo biti omogućeno djelovanje u svrhu osiguranja usklađenosti s relevantnim odredbama prava Unije i savladavanje prepreka s kojima su suočeni potrošači u okviru pojedinačnih postupaka, kao što su nesigurnost u pogledu njihovih prava i dostupnih postupovnih mehanizama, prethodno iskustvo s neuspješnim tužbama, predugi postupci, psihološka nevoljkost za djelovanje i negativan odnos očekivanih troškova i koristi od pojedinačnog postupka, kako bi se time povećala pravna sigurnost za tužitelje, tuženike i pravni sustav. [Am. 3]

(4)  Važno je osigurati potrebnu ravnotežu između pristupa pravosuđu i postupovnih zaštitnih mjera kojima se sprječava zlouporaba sudskih postupaka, koje bi mogle neopravdano otežati mogućnost poslovnog subjekta da posluje na jedinstvenom tržištu. Kako bi se spriječila zlouporaba udružnih tužbi, potrebno je izbjeći elemente kao što su kaznena odšteta i izostanak ograničenja u pogledu prava na pokretanje postupka u ime oštećenih potrošača, a potrebno je i uspostaviti jasna pravila o različitim postupovnim aspektima kao što su imenovanje kvalificiranih predstavničkih subjekata, podrijetlo njihovih sredstava i vrsta informacija potrebnih za pružanje potpore udružnoj tužbi. Ova Direktiva Stranka koja nije uspjela sa svojim zahtjevom trebala bi snositi troškove postupka. Međutim, sud ili sudsko vijeće stranci koja je bila neuspješna ne bi smjela utjecati na pravila koja se odnose na raspodjelu postupovnih troškova. smjeli dosuditi troškove koji su bili nepotrebni ili nerazmjerni u odnosu na potraživanje [Am. 4]

(5)  Povrede prava koje utječu na kolektivne interese potrošača često imaju prekogranične posljedice. Djelotvornije i učinkovitije udružne tužbe dostupne diljem Unije trebale bi povećati povjerenje potrošača u unutarnje tržište i potaknuti ih na ostvarenje njihovih prava.

(6)  Direktiva treba obuhvaćati različita područja kao što su zaštita podataka, financijske usluge, putovanja i turizam, energetika, telekomunikacije, okoliš i okoliš zdravlje. Trebala bi obuhvaćati povrede odredaba prava Unije koje štite kolektivne interese potrošača, neovisno o tome nazivaju li se oni u relevantnom pravu Unije potrošačima ili putnicima, korisnicima, klijentima, malim ulagačima, malim ulagateljima ili drugačije, te kolektivne interese ispitanika u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka. Kako bi se zajamčio prikladan odgovor na povredu prava Unije, čiji se oblik i razmjer brzo mijenjaju, pri svakom donošenju novog akta Unije relevantnog za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja razmotriti je li potrebno izmijeniti Prilog ovoj Direktivi kako bi bio obuhvaćen područjem primjene tog akta. [Am. 5]

(6.a)  Ova Direktiva primjenjuje se na udružne tužbe za povrede prava s dalekosežnim utjecajem na potrošača u vezi s odredbama obuhvaćenima pravom Unije kao što je navedeno u Prilogu I. Dalekosežni utjecaj nastaje u situaciji kada postoji utjecaj na dva potrošača. [Am. 6]

(7)  Komisija je donijela zakonodavne prijedloge Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u vezi s prijevozom putnika i njihove prtljage(7) te Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu(8). Stoga je prikladno omogućiti da godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija procijeni pruža li se pravilima Unije u području prava putnika u zračnom i željezničkom prometu odgovarajuća razina zaštite potrošača u usporedbi s pravima pruženima u skladu s ovom Direktivom te da donese sve potrebne zaključke u pogledu područja primjene ove Direktive.

(8)  U skladu s Direktivom 2009/22/EZ ova bi Direktiva trebala obuhvaćati domaće i prekogranične povrede prava, osobito kada potrošači zahvaćeni povredom žive u jednoj državi članici ili nekoliko njih, osim u državi članici u kojoj trgovac koji krši zakone ima poslovni nastan. Jednako tako, treba obuhvaćati povrede prava koje su prestale prije pokretanja ili zaključivanja udružne tužbe jer i dalje može biti potrebno spriječiti ponavljanje prakse, utvrditi je li praksa predstavljala povredu prava i omogućiti pravnu zaštitu potrošača.

(9)  Ovom Direktivom ne bi trebalo uspostaviti pravila privatnog međunarodnog prava u pogledu jurisdikcije, priznavanja i izvršenja presuda ili primjenjivog prava. Na udružne tužbe utvrđene ovom Direktivom kojom se sprečava intenziviranje traženja najpovoljnijih pravnih sustava primjenjuju se postojeći instrumenti prava Unije. [Am. 7]

(9.a)  Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na primjenu pravila EU-a o međunarodnom privatnom pravu u prekograničnim slučajevima. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka – Bruxelles I.), Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) i Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne odnose (Rim II) primjenjuju se na udružne tužbe utvrđene ovom Direktivom. [Am. 8]

(10)  Budući da samo kvalificirani predstavnički subjekti mogu pokrenuti udružne tužbe, kako bi se zajamčilo primjereno zastupanje kolektivnih interesa potrošača, kvalificirani predstavnički subjekti trebaju ispunjavati kriterije uspostavljene ovom Direktivom. Trebali bi osobito biti pravilno osnovani u skladu s pravom države članice, što bi uključivalo, trebalo uključivati, na primjer, zahtjeve u pogledu broja članova, stupnja stalnosti ili zahtjeve u pogledu transparentnosti o predmetnim aspektima njihove strukture kao što su organizacijski statut, upravljačka struktura, ciljevi i metode rada. Jednako tako, moraju poslovati neprofitno i moraju imati opravdan interes za osiguranje usklađenosti s relevantnim pravom Unije. Ti kriteriji trebaju se primjenjivati na prethodno određene kvalificirane subjekte i kvalificirane subjekte određene na ad hoc osnovi uspostavljene u svrhu određenog postupka. Nadalje, kvalificirani predstavnički subjekti moraju biti neovisni o tržišnim operaterima, između ostalog i financijski. Kvalificirani predstavnički subjekti također moraju imati uspostavljen postupak za sprečavanje sukoba interesa. Države članice ne određuju kriterije koji nadilaze kriterije utvrđene ovom Direktivom. [Am. 9]

(11)  Neovisna javna tijela i organizacije potrošača trebaju osobito imati aktivnu ulogu u osiguranju sukladnosti s relevantnim odredbama prava Unije i primjereni su za djelovanje u svojstvu kvalificiranih subjekata. Budući da ta tijela imaju pristup različitim izvorima informacija o praksama trgovaca prema potrošačima i različite prioritete za svoja djelovanja, države članice trebale bi imati slobodu u odlučivanju o vrstama mjera koje može tražiti svaki od tih kvalificiranih subjekata u udružnim tužbama.

(12)  Budući da djelotvorna i učinkovita zaštita kolektivnih interesa potrošača može biti ostvarena sudskim i upravnim postupcima, državama članicama prepušteno je odlučivanje o tome može li se udružna tužba pokrenuti u okviru sudskog ili upravnog postupka ili oboje, ovisno o relevantnom području prava ili gospodarskom sektoru. Time se ne dovodi u pitanje pravo na djelotvorni pravni lijek utvrđeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pri čemu su države članice dužne zajamčiti da potrošači i poslovni subjekti imaju pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom ili protiv bilo kakve upravne odluke donesene u skladu s nacionalnim odredbama o provedbi ove Direktive. To obuhvaća mogućnost da stranke ishode odluku kojom se odobrava obustava ili izvršenje sporne odluke u skladu s nacionalnim pravom.

(13)  Kako bi se povećala postupovna djelotvornost udružnih tužbi, kvalificirani subjekti trebaju imati mogućnost traženja različitih mjera u okviru jedne udružne tužbe ili u okviru zasebnih udružnih tužbi. Te mjere trebaju obuhvaćati privremene mjere za zaustavljanje tekuće prakse ili zabranu prakse ako ona nije provedena, ali postoji opasnost od toga da bi mogla prouzročiti ozbiljnu ili nepopravljivu štetu za potrošače, mjere kojima se utvrđuje da određena praksa predstavlja kršenje prava i, ako je to potrebno, za zaustavljanje ili zabranu prakse u budućnosti, kao i mjere usmjerene na otklanjanje daljnjih posljedica povrede, uključujući pravnu zaštitu. Ako traže mjere u okviru jednog postupka, kvalificiranim subjektima treba biti omogućeno da u trenutku pokretanja tužbe zatraže sve relevantne mjere ili da prvo zatraže relevantni privremeni sudski nalog, a potom, prema potrebi, nalog za pravnu zaštitu.

(14)  Sudski nalozi usmjereni su na zaštitu kolektivnih interesa potrošača neovisno o stvarnom gubitku ili šteti koju su pretrpjeli pojedinačni potrošači. Sudskim nalozima može se od trgovaca zatražiti da poduzmu određenu mjeru, primjerice da potrošačima daju informacije koje su prethodno izostavili, čime su prekršili zakonske obveze. Odluke kojima je utvrđeno da određena praksa predstavlja povredu prava ne smiju ovisiti o tome je li praksa počinjena namjerno ili zbog nemara.

(15)  Kvalificirani subjekt koji pokreće udružnu tužbu u skladu s ovom Direktivom treba biti stranka u postupku. Potrošači zahvaćeni povredom prava trebaju imati prikladne mogućnosti za ostvarenje koristi od relevantnih ishoda udružne tužbe. informacije o relevantnim ishodima udružne tužbe i o tome kako to njima može koristiti. Sudskim nalozima izdanima u skladu s ovom Direktivom ne dovode se u pitanje pojedinačne tužbe koje su pokrenuli potrošači oštećeni praksom koja podliježe sudskim nalozima. [Am. 10]

(16)  Kvalificirani predstavnički subjekti trebaju imati mogućnost traženja mjera usmjerenih na otklanjanje daljnjih posljedica povrede. Te mjere mogle bi, među ostalim, uključivati naknadu, popravak, zamjenu, uklanjanje, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćenog iznosa, ovisno o tome što je od navedenoga primjereno i dostupno u skladu s nacionalnim pravima. [Am. 11]

(17)  Naknada dodijeljena oštećenim potrošačima u situacijama u kojima je zahvaćen velik broj oštećenika ne bi trebala prelaziti iznos koji duguje trgovac u skladu s važećim nacionalnim pravom ili pravom Unije kako bi se pokrila stvarna šteta koju su pretrpjeli. Posebice je potrebno izbjegavati kaznene odštete koje dovode do prevelike naknade za pretrpljenu štetu u korist stranke tužitelja.

(18)  Države članice mogu trebale bi od kvalificiranih predstavničkih subjekata zatražiti da dostave dostatne informacije u prilog udružne tužbe za pravnu zaštitu, uključujući opis skupine potrošača oštećenih povredom te činjenična i pravna pitanja koja je potrebno riješiti u okviru udružne tužbe. Od kvalificiranog subjekta ne treba tražiti da pojedinačno identificira sve potrošače oštećene povredom kako bi pokrenuo tužbu. U udružnim tužbama za pravnu zaštitu sud ili upravno tijelo treba što je ranije moguće u postupku provjeriti je li prikladno pokrenuti predmet u obliku udružne tužbe s obzirom na narav povrede i značajke štete koju su pretrpjeli predmetni potrošači. Konkretno, potraživanja bi se trebala moći utvrditi i biti ujednačena te bi trebalo postojati zajedničko stajalište u pogledu traženih mjera, sustav financiranja treće strane kvalificiranog subjekta trebao bi biti transparentan i bez ikakvog sukoba interesa. Države članice također bi trebale osigurati da sud ili upravno tijelo imaju ovlasti odbaciti očigledno neutemeljene predmete u što ranijoj fazi postupka. [Am. 12]

(19)  Državama članicama treba omogućiti da odlučuju može li njihov sud ili nacionalno nadležno tijelo pred kojim je pokrenuta udružna tužba za pravnu zaštitu u iznimnim okolnostima umjesto naloga za pravnu zaštitu izdati deklaratornu odluku o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom na koju se pojedinačni potrošači mogu izravno oslanjati u daljnjim postupcima pravne zaštite. To treba omogućiti u dostatno obrazloženim predmetima kada bi bilo složeno i neučinkovito brojčano utvrditi pojedinačnu pravnu zaštitu za svakog potrošača obuhvaćenog udružnom tužbom. Deklaratorne odluke ne bi se trebale izdavati u situacijama koje nisu složene, a osobito u situacijama u kojima se oštećeni potrošači mogu identificirati i u kojima su pojedinačni potrošači pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju. Isto tako, deklaratorne odluke ne bi se trebale izdavati u slučajevima kada je iznos gubitka koji je pretrpio svaki pojedinačni potrošač tako mali da je malo vjerojatno da će pojedinačni potrošači tražiti pojedinačnu pravnu zaštitu. Sud ili nacionalno nadležno tijelo treba uredno obrazložiti zašto su u određenom predmetu pribjegli deklaratornoj odluci umjesto nalogu za pravnu zaštitu. [Am. 13]

(20)  Ako se potrošači oštećeni istom praksom mogu identificirati i ako su pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju, kao što je slučaj u dugoročnim potrošačkim ugovorima, sud ili upravno tijelo može jasno definirati skupinu potrošača oštećenih povredom tijekom udružne tužbe. Konkretno, sud ili upravno tijelo može zatražiti od trgovca koji krši zakone da dostavi relevantne podatke, kao što su identitet predmetnih potrošača i trajanje prakse. Zbog ekspeditivnog i učinkovitog rješavanja takvih predmeta države članice mogle bi, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, razmotriti mogućnost da potrošači mogu izravno ostvariti koristi od naloga za pravnu zaštitu nakon što se on izda, a da prije toga ne moraju pojedinačno dodijeliti ovlasti. [Am.14 ]

(21)  U slučajevima male vrijednosti većina potrošača vjerojatno neće pokrenuti postupak radi izvršenja svojih prava jer bi napori premašili pojedinačne koristi. Međutim, ako se ista praksa odnosi na više potrošača, agregirani gubitak može biti znatan. U takvim predmetima sud ili nadležno tijelo može smatrati da je nerazmjerno distribuirati sredstva oštećenim potrošačima jer je to, primjerice, preskupo ili neizvedivo. Stoga bi sredstva zaprimljena u okviru udružnih tužbi bolje služila zaštiti kolektivnih interesa potrošača i trebaju se usmjeriti u odgovarajuće javne svrhe, primjerice u fond za pravnu pomoć za potrošače, kampanje podizanja svijesti ili pokrete za zaštitu potrošača. [Am. 15]

(22)  Mjere usmjerene na otklanjanje daljnjih posljedica povrede mogu se tražiti samo na temelju konačne odluke kojom je utvrđena povreda prava Unije, obuhvaćenog područjem primjene ove Direktive, kojom se šteta nanosi kolektivnim interesima potrošača, uključujući konačan sudski nalog izdan u okviru udružne tužbe. Mjere kojima se otklanjaju daljnje posljedice povrede osobito se mogu tražiti na temelju konačnih odluka suda ili upravnog tijela u kontekstu djelovanja izvršavanja uređenih Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004(9).

(23)  Direktivom je predviđen postupovni mehanizam koji ne utječe na pravila o utvrđivanju materijalnih prava potrošača na ugovorne i izvanugovorne mjere popravljanja štete u slučajevima kada su njihovi interesi oštećeni povredom prava, kao što su pravo na naknadu štete, raskid ugovora, povrat plaćenog iznosa, zamjena, uklanjanje, popravak ili sniženje cijene. Udružna tužba za pravnu zaštitu u skladu s ovom Direktivom može se pokrenuti samo ako su takva materijalna prava predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 16]

(24)  Ovom se Direktivom ne zamjenjuju postojeći nacionalni mehanizmi za kolektivnu pravnu zaštitu. Uzimajući u obzir njihove pravne tradicije, odluka o tome hoće li odrediti udružnu tužbu utvrđenu ovom Direktivom kao dio postojećeg ili budućeg mehanizma za kolektivnu pravnu zaštitu ili kao alternativu tom mehanizmu prepušta se državama članicama, pod uvjetom da je nacionalni mehanizam usklađen s postupcima utvrđenima ovom Direktivom. Ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže svoj postojeći okvir niti ih obvezuje da ga izmijene. Države članice imat će mogućnost provoditi pravila predviđena ovom Direktivom u svoj sustav kolektivne pravne zaštite ili ih provoditi u posebnom postupku. [Am. 17]

(25)  Kvalificirani predstavnički subjekti moraju biti u potpunosti transparentni u pogledu izvora financiranja njihove djelatnosti općenito i u pogledu sredstava koja se upotrebljavaju za određenu udružnu tužbu za pravnu zaštitu kako bi se sud ili upravno tijelo moglo uvjeriti u to da ne postoje sukobi interesa između izvora financiranja treće strane i kvalificiranog subjekta i kako bi se izbjegli rizici od zlouporabe sudskih postupaka, kao i kako bi ocijenili jesu ima li financiranjem treće strane osigurani dovoljni resursi kvalificirani subjekt dovoljno resursa za zastupanje interesa dotičnih potrošača i za ispunjavanje financijskih obveza prema kvalificiranom subjektu pokrivanje potrebnih sudskih troškova u slučaju neuspjeha tužbe. Podaci koje kvalificirani subjekt u najranijoj fazi postupka pruža sudu ili upravnom tijelu koje nadzire udružnu tužbu trebaju biti takvi da to tijelo može utvrditi može li treća strana utjecati na postupovne odluke kvalificiranog subjekta općenito i u kontekstu udružne tužbe, uključujući u pogledu nagodbi te je li osigurano financiranje udružne tužbe za pravnu zaštitu protiv tuženika koji predstavlja konkurenciju osobi koja je osigurala sredstva ili protiv tuženika o kojem ovisi osoba koja je osigurala sredstva. Ako je bilo koja od tih okolnosti potvrđena, sud ili upravno tijelo treba mora imati ovlast za zatraže od kvalificiranog subjekta da odbije relevantno financiranje i, prema potrebi, da odbije položaj kvalificiranog subjekta u određenom predmetu. Države članice trebale bi spriječiti odvjetnička društva da osnivaju kvalificirane predstavničke subjekte. Neizravno financiranje tužbi donacijama, uključujući donacije trgovaca u okviru inicijativa za društveno odgovorno poslovanje, prihvatljivo je za financiranje od treće strane pod uvjetom da je u skladu s odredbama o transparentnosti, neovisnosti i nepostojanju sukoba interesa iz članka 4. i članka 7.[Am. 18]

(26)  Valja poticati kolektivne izvansudske nagodbe, poput mirenja, usmjerene na pružanje pravne zaštite oštećenim potrošačima prije pokretanja udružne tužbe i u svakoj fazi udružne tužbe. [Am. 19]

(27)  Države članice mogu predvidjeti mogućnost da kvalificirani subjekt i trgovac koji su postigli nagodbu o pravnoj zaštiti za potrošače oštećene navodno nezakonitom praksom tog trgovca zajedno zatraže od suda ili upravnog tijela da odobri tu nagodbu. Sud ili upravno tijelo treba prihvatiti takvu nagodbu samo ako se trenutačno ne vodi druga udružna tužba o istoj praksi. Nadležni sud ili upravno tijelo koje odobrava takvu kolektivnu nagodbu mora uzeti u obzir interese i prava svih uključenih stranaka, uključujući pojedinačne potrošače. Pojedinačni potrošači trebaju imati mogućnost prihvatiti ili odbiti obvezivanje takvom nagodbom. Nagodbe bi trebale biti konačne i obvezujuće za sve strane. [Am. 20]

(28)  Sud i upravno tijelo trebaju imati ovlast za pozivanje trgovca koji krši zakone i kvalificirano tijelo koje je pokrenulo udružnu tužbu da započnu pregovore u svrhu postizanja nagodbe o pravnoj zaštiti za predmetne potrošače. Pri donošenju odluke o pozivanju stranaka na postizanje izvansudske nagodbe valja uzeti u obzir vrstu povrede na koju se tužba odnosi, značajke predmetnih potrošača, moguću vrstu pravne zaštite koja će biti ponuđena, spremnost stranaka na postizanje nagodbe te ekspeditivnost postupka.

(29)  Kako bi se olakšala pravna zaštita za pojedinačne potrošače koja se traži na temelju konačnih deklaratornih odluka o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom izdanih u okviru udružnih tužbi, sud ili nadležno tijelo koje je donijelo odluku mora biti ovlašteno zatražiti od kvalificiranog subjekta i trgovca da postignu zajedničku nagodbu. [Am. 21]

(30)  Sve izvansudske nagodbe postignute u kontekstu udružne tužbe ili na temelju konačne deklaratorne odluke mora odobriti relevantni sud ili upravno tijelo kako bi se zajamčila njihova zakonitost i pravednost, uzimajući u obzir interese i prava svih uključenih strana. Pojedinačni Nagodbe su obvezujuće za sve strane i ne dovode u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači trebaju mogu imati mogućnost prihvatiti ili odbiti obvezivanje takvom nagodbom.u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 22]

(31)  Za uspjeh udružne tužbe od ključne je važnosti da potrošači budu obaviješteni o njoj. Potrošači trebaju biti obaviješteni o tekućoj udružnoj tužbi, činjenici da se praksa trgovca smatra kršenjem zakona, njihovim pravima nakon utvrđivanja postojanja povrede i svim daljnjim koracima koje trebaju poduzeti predmetni potrošači, osobito u pogledu dobivanja pravne zaštite. Rizici u pogledu ugleda povezani sa širenjem informacija o povredi jednako su tako važni za odvraćanje trgovaca koji krše prava potrošača.

(32)  Kako bi bili djelotvorni, podaci trebaju biti primjereni i razmjerni okolnostima predmeta. Trgovac koji krši zakone treba Države članice trebale bi osigurati da sud ili upravno tijelo može od poražene strane zatražiti da na primjeren način obavijestiti obavijesti sve zahvaćene potrošače o konačnom konačnoj odluci o sudskom nalogu i nalozima za pravnu zaštitu izdanima u okviru udružne tužbe, kao i o nagodbi a obje stranke u slučajevima nagodbe koju je odobrio sud ili upravno tijelo. Takvi se podaci mogu objaviti na mrežnoj stranici trgovca, na društvenim mrežama, internetskim tržištima ili u popularnim novinama, uključujući novine koje se distribuiraju isključivo elektroničkim komunikacijskim sredstvima. Ako je to moguće, potrebno je pojedinačno obavijestiti potrošače elektroničkim ili papirnatim dopisima. Ti podaci trebaju biti pruženi u formatima dostupnima osobama s invaliditetom na zahtjev. Poražena stranka snosi troškove informiranja potrošača. [Am. 23]

(32.a)   Države članice trebalo bi poticati da uspostave nacionalne registre za udružne tužbe, koji bi bili besplatni, što bi moglo dodatno poboljšati obveze transparentnosti. [Am. 24]

(33)  Radi povećanja pravne sigurnosti, izbjegavanja nedosljednosti u primjeni prava Unije i povećanja djelotvornosti i postupovne učinkovitosti udružnih tužbi i mogućeg daljnjeg poduzimanja mjera u skladu s tužbama za pravnu zaštitu, povreda utvrđena ili nepostojanje povrede utvrđeni u konačnoj odluci, uključujući konačni sudski nalog u skladu s ovom Direktivom, koju je donijelo upravno tijelo ili sud treba se smatrati nedvojbeno utvrđenom trebali bi biti obvezujući za sve stranke koje su sudjelovale u naknadnim pravnim postupcima povezanima s istom povredom koju je počinio isti trgovac u pogledu naravi povrede i njezina materijalnog, osobnog, vremenskog i teritorijalnog opsega, kako je utvrđeno tom konačnom odlukom. udružnoj tužbi. Konačna odluka ne bi smjela dovoditi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Pravni lijek dobiven nagodbom trebao bi također biti obvezujući za slučajeve koji uključuju istu praksu, istog trgovca i istog potrošača. Ako je mjera za otklanjanje daljnjih posljedica povrede, uključujući mjera pravne zaštite donesena u državi članici koja nije država članica u kojoj je izdana konačna odluka kojom je utvrđena povreda ili nepostojanje povrede, odluka treba predstavljati oborivu pretpostavku dokaz o tome da je ili nije nastala povreda u povezanim slučajevima. Države članice osiguravaju da se konačna odluka suda jedne države članice kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede za potrebe bilo koje druge tužbe kojom se traži pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima u drugoj državi članici protiv istog trgovca za istu povredu prava smatra oborivom pretpostavkom. [Am. 25]

(34)  Države članice trebaju zajamčiti da se pojedinačne tužbe za pravnu zaštitu mogu temeljiti na konačnim deklaratornim odlukama izdanima u okviru udružne tužbe. Takve tužbe trebaju biti dostupne kao ekspeditivni i pojednostavljeni postupci.

(35)  Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom o odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje udružne tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom. [Am. 26]

(36)  Za udružne tužbe za sudske naloge valja zajamčiti potrebnu postupovnu ekspeditivnost. Za sudske naloge s privremenim učinkom uvijek se treba provoditi ubrzani postupak kako bi se spriječila šteta ili daljnja šteta prouzročena povredom.

(37)  Dokazi su važan element za utvrđivanje predstavlja li određena praksa povredu zakona, postoji li rizik od njezina ponavljanja, za utvrđivanje potrošača zahvaćenih povredom, za odlučivanje o mjerama popravljanja štete i primjereno obavještavanje potrošača u okviru udružne tužbe o aktualnom postupku i njegovim konačnim ishodima. Međutim, odnosi između poduzetnika i potrošača obilježeni su asimetričnošću informacija, a potrebne informacije mogu biti u isključivom posjedu trgovca, zbog čega su nedostupne kvalificiranom subjektu. Stoga kvalificirani subjekti trebaju imati pravo od suda ili upravnog tijela zatražiti da obveže trgovca na otkrivanje dokaza relevantnih za njihovu tužbu ili potrebnih za primjereno obavještavanje zahvaćenih potrošača o udružnoj tužbi, pri čemu nije potrebno da utvrde pojedinačne dokazne stavke. Sud ili nadležno tijelo koje nadzire udružnu tužbu treba pažljivo ocijeniti potrebu, opseg i razmjernost takvog otkrivanja uzimajući u obzir zaštitu legitimnih interesa trećih strana i u skladu s primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima o povjerljivosti.

(38)  Kako bi se zajamčila djelotvornost udružnih tužbi, trgovci koji krše zakone trebaju biti izloženi učinkovitim, odvraćajućim i razmjernim sankcijama za neusklađenost s konačnom odlukom izdanom u okviru udružne tužbe.

(39)  Budući da se udružnim tužbama nastoji ostvariti javni interes zaštitom kolektivnih interesa potrošača, države članice trebaju zajamčiti da kvalificiranim predstavničkim subjektima nije onemogućeno pokretanje udružnih tužbi u skladu s ovom Direktivom zbog troškova povezanih s postupcima. Međutim, podložno relevantnim uvjetima u okviru nacionalnog prava, time se ne bi smjela dovoditi u pitanje činjenica da stranka koja izgubi udružnu tužbu nadoknađuje nužne troškove pravne zaštite koje je snosila pobjednička stranka (načelo „gubitnik plaća”). Međutim, sud ili upravno tijelo stranci koja je bila neuspješna ne bi smjeli dosuditi troškove koji su bili nepotrebni ili nerazmjerni u odnosu na potraživanje. [Am. 27]

(39.a)   Države članice trebale bi se pobrinuti za to da se izbjegnu troškovi zastupanja i da odvjetnička naknada i način na koji se ona izračunava ne potiču pokretanje spora koji je nepotreban sa stajališta interesa potrošača ili bilo koje od uključenih strana, tj. da ne sprečava potrošače od ostvarivanja pune koristi od udružne tužbe. Države članice koje dopuštaju troškove zastupanja trebale bi osigurati da takvi troškovi ne sprečavaju potrošače u tome da steknu punu kompenzaciju. [Am. 28]

(40)  Suradnja i razmjena informacija, dobrih praksi i iskustava između kvalificiranih predstavničkih subjekata iz različitih država članica pokazali su se korisnim u rješavanju prekograničnih povreda prava. Postoji potreba za nastavkom i širenjem mjera jačanja sposobnosti i suradnje na veći broj kvalificiranih predstavničkih subjekata diljem Unije kako bi se u većoj mjeri upotrebljavale udružne tužbe s prekograničnim posljedicama. [Am. 29]

(41)  U svrhu učinkovitog rješavanja povreda s prekograničnim posljedicama, valja zajamčiti uzajamno priznavanje pravnog položaja kvalificiranih subjekata koje je unaprijed odredila jedna država članica za pokretanje udružne tužbe u drugoj državi članici. Nadalje, kvalificirani subjekti iz različitih država članica trebaju imati mogućnost udruživanja u okviru jedne udružne tužbe pred jedinstvenim forumom, a u skladu s relevantnim pravilima o nadležnosti jurisdikcije. U svrhu učinkovitosti i djelotvornosti jedan kvalificirani subjekt trebao bi moći pokrenuti udružnu tužbu u ime drugih kvalificiranih subjekata koji zastupaju potrošače iz različitih država članica.

(41.a)   Kako bi se istražila mogućnost postojanja postupka za prekogranične udružne tužbe na razini Unije, Komisija bi trebala procijeniti mogućnost uvođenja funkcije europskog ombudsmana za kolektivnu pravnu zaštitu. [Am. 30]

(42)  Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela prepoznata posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. U skladu s time ovu bi Direktivu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, uključujući one koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kao i na pravo na obranu.

(43)  U pogledu zakona o zaštiti okoliša predmetnom Direktivom u obzir se uzima UNECE-ova Konvencija iz Aarhusa o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”).

(44)  Ciljevi ove Direktive, odnosno uspostavljanje mehanizma udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u svrhu osiguranja visoke razine zaštite potrošača diljem Unije i pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, ne mogu se u dovoljnoj mjeri postići djelovanjem isključivo država članica, nego se, zbog prekograničnih posljedica udružnih tužbi, mogu bolje postići na razini Unije. Unija stoga može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(10), države članice odlučile su u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se pojašnjava povezanost između sastavnica Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(46)  Primjereno je predvidjeti pravila za vremensku primjenu ove Direktive.

(47)  Direktivu 2009/22/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje 1.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila kojima se kvalificiranim predstavničkim subjektima omogućuje pokretanje udružnih tužbi u svrhu zaštite kolektivnih interesa potrošača i tako konkretno ostvaruje i primjenjuje visoka razina zaštite i pristupa pravosuđu uz istodobno istovremeno osiguranje odgovarajućih .jamstava u svrhu izbjegavanja zlouporabe sudskih postupaka. [Am. 31]

2.  Ova Direktiva ne sprječava države članice da donesu ili ostave na snazi odredbe na temelju kojih se kvalificiranim predstavničkim subjektima i drugim predmetnim osobama javnim tijelima druga postupovna sredstva za pokretanje postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na nacionalnoj razini. Provedba ove Direktive ni u kojem slučaju ne predstavlja temelj za smanjenje razine zaštite potrošača u područjima obuhvaćenima područjem primjene prava Unije. [Am. 32]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na udružne tužbe pokrenute protiv kršenja odredbi prava Unije navedenog u Prilogu I. od strane trgovaca koja štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima sa širokim utjecajem na potrošače i koja štite kolektivne interese potrošača. Primjenjuje se na domaće i prekogranične povrede, uključujući u slučajevima kada su te povrede prestale prije pokretanja ili zaključenja udružne tužbe . [Am. 33]

2.  Ova Direktiva ne utječe na pravila kojima se utvrđuju ugovorni i izvanugovorni pravni lijekovi dostupni potrošačima za takve povrede u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

3.  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje pravila Unije o međunarodnom privatnom pravu, a posebno pravila koja se odnose na nadležnost sudova, priznavanje i primjenjivo pravo izvršenje odluka u građanskim i trgovačkim stvarima te na pravila prava koje vrijedi za ugovorne i izvanugovorne obveze, koje se primjenjuju na udružne tužbe utvrđene u ovoj Direktivi. [Am. 34]

3.a  Ova Direktiva ne dovodi u pitanje druge oblike mehanizama pravne zaštite predviđene nacionalnim pravom. [Am. 35]

3.b  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, a posebno pravo na pošteno i nepristrano suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek. [Am. 36]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

(1.a)  „organizacija potrošača” znači svaka skupina koja nastoji zaštititi interese potrošača od nezakonitih radnji ili propusta koje su počinili trgovci. [Am. 37]

(2)  „trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu koja djeluje u sklopu civilnog statusa u skladu s pravilima civilnog prava, među ostalim i preko drugih osoba koje djeluju u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću; [Am. 38]

(3)  „kolektivni interesi potrošača” znači interesi više potrošača ili ispitanika kako su definirani u Uredbi (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka); [Am. 39]

(4)  „udružna tužba” znači tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj predmetni potrošači nisu stranke;

(5)  „praksa” znači čin ili propust trgovca;

(6)  „konačna odluka” znači odluka suda države članice protiv koje se ne može podnijeti žalba ili se više ne može podnijeti žalba ili odluka upravnog tijela koja više ne može biti predmet sudskog preispitivanja;

(6.a)  „potrošačko pravo” znači pravo Unije i nacionalno pravo doneseno radi zaštite potrošača. [Am. 40]

Poglavlje 2.

Udružne tužbe

Članak 4.

Kvalificirani predstavnički subjekti [Am. 41]

1.  Države članice osiguravaju da udružne tužbe mogu pokrenuti kvalificirani subjekti koje su unaprijed, na njihov zahtjev, odredile države članice u tu svrhu i koji su uneseni na javno dostupan popis.

Države članice ili njihovi sudovi na svojem državnom području određuju najmanje jednog kvalificiranog predstavničkog subjekta za pokretanje udružnih tužbi u smislu članka 3. stavka 4.

Države članice određuju subjekt kao kvalificirani predstavnički subjekt ako ispunjava sve sljedeće kriterije:

(a)  ako je zakonito osnovan u skladu s pravom države članice;

(b)  ako ima njegov statut ili neki drugi dokument o upravljanju i njegova stalna aktivnost koja uključuje zaštitu interesa potrošača pokazuju njegov legitiman interes u osiguravanju poštovanja odredaba prava Unije obuhvaćenog ovom Direktivom; [Am. 43]

(c)  ako ima neprofitni karakter.

(c a)  ako djeluje na način koji je neovisan o drugim subjektima i osobama koje nisu potrošači, a koje bi mogle imati ekonomski interes u ishodu udružnih tužbi, a naročito o tržišnim subjektima; [Am. 44]

(c b)  ako nema financijskih ugovora s odvjetničkim društvima tužitelja koji nadilaze obične ugovore o pružanju usluga; [Am. 45]

(c c)  ako je uspostavio interne postupke za sprečavanje sukoba interesa između sebe i svojih ulagača; [Am. 46]

Države članice osiguravaju da kvalificirani predstavnički subjekti javno i primjerenim sredstvima, primjerice na svojim internetskim stranicama, jednostavnim i razumljivim jezikom otkriju svoje načine financiranja, svoju organizacijsku i upravljačku strukturu, svoj cilj i radne metode te svoje aktivnosti.

Države članice redovno procjenjuju nastavlja li kvalificirani predstavnički subjekt postupati u skladu s tim kriterijima. Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekt gubi svoj status u skladu s ovom Direktivom ako više ne ispunjava jedan kriterij naveden u prvom podstavku ili više njih.

Države članice sastavljaju popis predstavničkih subjekata koji ispunjavaju kriterije navedene u stavku 1. te ga objavljuju. Popis dostavljaju Komisiji i po potrebi ga ažuriraju.

Komisija na javno dostupnom internetskom portalu objavljuje popis predstavničkih subjekata koji su dostavile države članice. [Am. 47]

1.a  Države članice mogu predvidjeti da su javna tijela imenovana prije stupanja na snagu ove Direktive u skladu s nacionalnim pravom i dalje prihvatljiva za status predstavničkog subjekta u smislu ovog članka. [Am. 48]

2.  Države članice mogu imenovati kvalificirani subjekt na ad hoc osnovi za određenu udružnu tužbu na njegov zahtjev ako postupa u skladu s kriterijima navedenima u stavku 1. [Am. 49]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da su osobito organizacije potrošača i neovisna koje zadovoljavaju kriterije iz stavka 1. i javna tijela prihvatljivi za status kvalificiranog predstavničkog subjekta. Države članice mogu odrediti organizacije potrošača koje zastupaju članove iz više od jedne države članice kao kvalificirane predstavničke subjekte. [Am. 50]

4.  Države članice mogu odrediti pravila kojima se utvrđuje koji kvalificirani subjekti mogu tražiti sve mjere iz članaka 5. i 6. te koji kvalificirani subjekti mogu tražiti samo jednu mjeru ili više tih mjera. [Am. 51]

5.  Usklađenost kvalificiranog subjekta s kriterijima iz stavka 1. ne dovodi u pitanje pravo dužnost suda li ili upravnog tijela da ispita je li činjenica da kvalificirani subjekt pokreće tužbu u određenom predmetu opravdana njegovom svrhom u skladu s člankom 4. i člankom 5. stavkom 1. [Am. 52]

Članak 5.

Udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača

1.  Države članice osiguravaju da samo kvalificirani predstavnički subjekti koji su imenovani u skladu s člankom 4. stavkom 1. mogu pokretati udružne tužbe pred nacionalnim sudovima ili upravnim tijelima pod uvjetom da postoji izravna povezanost između glavnih ciljeva subjekta i prava koja proizlaze u skladu s pravom Europske unije za koja se tvrdi da su prekršena, a u pogledu kojih se pokreće tužba.

Kvalificirani predstavnički subjekti mogu slobodno odabrati bilo koji postupak dostupan u okviru nacionalnog prava ili prava EU-a kojim se osigurava viša razina zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Države članice vode računa o tome da se pred sudom ili upravnim tijelom predmetne države članice već ne vodi postupak koji se odnosi na istu praksu, istog trgovca i iste potrošače. [Am. 53]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekti, uključujući unaprijed imenovana javna tijela, imaju pravo pokrenuti udružne tužbe kojima se traži donošenje sljedećih mjera: [Am. 54]

(a)  sudskog naloga kao privremene mjere za zaustavljanje nezakonite prakse ili, ako praksa još nije provedena, ali je predstojeća, za zabranu prakse nezakonitih praksi; [Am. 56]

(b)  sudskog naloga kojim se utvrđuje da praksa predstavlja kršenje zakona te, prema potrebi, kojom se praksa zaustavlja ili, ako praksa još nije provedena, ali je predstojeća, nalog za zabranu prakse.

Kako bi tražili donošenje sudskih naloga, kvalificirani predstavnički subjekti ne moraju ishoditi ovlaštenje zahvaćenih pojedinačnih potrošača ili niti dostaviti dokaz o stvarnom gubitku ili šteti koju je pretrpio dotični potrošač ili o namjeri ili nemaru trgovca. [Am. 55]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekti imaju pravo pokrenuti udružne tužbe kojima se otklanjaju daljnje posljedice povrede. Donošenje ovih mjera traži se na temelju bilo koje konačne odluke kojom je utvrđeno da praksa predstavlja povredu prava Unije navedenog u Prilogu I., kojom je nanesena šteta kolektivnim interesima potrošača, uključujući konačni sudski nalog iz stavka 2. točke (b). [Am. 57]

4.  Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 4., države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani subjekti mogu tražiti donošenje mjera za otklanjanje daljnjih posljedica povrede s mjerama iz stavka 2. u okviru jedinstvene udružne tužbe. [Am. 58]

Članak 5.a

Registar kolektivnih postupaka pravne zaštite

1.  Države članice mogu uspostaviti nacionalni registar za udružne tužbe, koji mora biti besplatno dostupan svakoj zainteresiranoj osobi elektroničkim putem i/ili na drugi način.

2.  Internetske stranice na kojima se objavljuju registri omogućuju pristup sveobuhvatnim i objektivnim informacijama o dostupnim metodama dobivanja naknade, uključujući i izvansudske metode te neriješene udružne tužbe.

3.  Nacionalni registri međusobno su povezani. Primjenjuje se članak 35. Uredbe (EZ) 2017/2394. [Am. 59]

Članak 6.

Mjere pravne zaštite

1.  Za potrebe članka 5. stavka 3. države članice dužne su zajamčiti da su kvalificirani predstavnički subjekti ovlašteni za pokretanje udružnih tužbi u svrhu ishođenja naloga za pravnu zaštitu kojim se trgovac obvezuje da, među ostalim, osigura naknadu, popravak, zamjenu, smanjenje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćene cijene, kako je prikladno. Država članica može, ali i ne mora zahtijevati ovlaštenje zahvaćenih pojedinačnih potrošača prije donošenja deklaratorne odluke ili izdavanja naloga za pravnu zaštitu. [Am. 60]

Ako država članica ne traži ovlaštenje pojedinačnih potrošača za priključenje udružnoj tužbi, ta država članica ipak omogućuje pojedincima koji nemaju uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se tužba pokreće da sudjeluju u udružnoj tužbi u slučaju da su dali svoj izričit pristanak da budu dijelom udružne tužbe u važećem ograničenom roku. [Am. 61]

Kvalificirani predstavnički subjekt dužan je dostaviti dostatne sve potrebne dokaze propisane nacionalnim pravom u potporu tužbi, uključujući opis potrošača obuhvaćenih tužbom te činjenična i pravna pitanja koja je potrebno riješiti. [Am. 62]

2.  Odstupajući od stavka 1., države članice mogu ovlastiti sud ili upravno tijelo da umjesto naloga za naloga za pravnu zaštitu donese deklaratornu odluku o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom prava Unije navedenog u Prilogu I., u propisno obrazloženim slučajevima u kojima je, zbog značajki pojedinačne štete koju su pretrpjeli zahvaćeni potrošači, brojčano iskazivanje pojedinačne pravne zaštite složeno. [Am. 63]

3.  Stavak 2. ne primjenjuje se:

(a)  na predmete u kojima se potrošači oštećeni povredom mogu identificirati i u kojima su potrošači pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju. U takvim slučajevima zahtjev ovlaštenja zahvaćenih pojedinačnih potrošača ne predstavlja uvjet za pokretanje tužbe. Pravna zaštita usmjerena je na dotične potrošače;

(b)  ako su potrošači pretrpjeli mali gubitak, zbog čega bi bilo nerazmjerno dodijeliti im pravnu zaštitu. U takvim slučajevima države članice dužne su zajamčiti da nije potrebno ovlaštenje dotičnih pojednačnih potrošača. Pravna zaštita mora biti usmjerena prema javnoj svrsi i služiti kolektivnim interesima potrošača. [Am. 64]

4.  Pravna zaštita dobivena putem konačne odluke u skladu sa stavcima stavkom 1., 2. i 3. ne dovodi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Pri primjeni ove odredbe primjenjuje se načelo res judicata. [Am. 65]

4.a  Mjerama pravne zaštite nastoji se dotičnim potrošačima u cijelosti nadoknaditi nastale gubitke. U slučaju da je nakon isplate naknade preostao iznos koji premašuje potraživanja, sud odlučuje kome će se isplatiti taj preostali iznos. Iznos koji premašuje potraživani iznos ne isplaćuje se kvalificiranom predstavničkom subjektu ni trgovcu. [Am. 66]

4.b  Konkretno, zabranjuju se kaznene odštete koje dovode do previsoke naknade za pretrpljenu štetu u korist stranke tužitelja. Na primjer, naknada kolektivno dodijeljena oštećenim potrošačima ne prelazi iznos koji duguje trgovac u skladu s važećim nacionalnim pravom ili pravom Unije kako bi se pokrila stvarna šteta koju su pretrpjeli pojedinačno. [Am. 67]

Članak 7.

Financiranje Dopuštenost udružne tužbe [Am. 68]

1.  Kvalificirani predstavnički subjekt koji traži pravnu zaštitu, kako je navedeno u članku 6. stavku 1., u ranoj najranijoj fazi postupka dužan je podnijeti sudu ili upravnom tijelu potpuni financijski pregled i navesti izvor sve izvore sredstava koje upotrebljava za svoje djelovanje općenito i sredstava koje koristi za potporu tužbi kako bi dokazao nepostojanje sukoba interesa. Mora dokazati da ima dostatna financijska sredstva da zastupa najbolje interese dotičnih potrošača i za pokrivanje troškova u slučaju neuspjeha tužbe. [Am. 69]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da je, u predmetima u kojima udružnu tužbu za pravnu zaštitu financira treća strana, toj trećoj strani zabranjeno: Nacionalni sud može udruženu tužbu proglasiti nedopuštenom ako utvrdi da bi treća strana svojim financiranjem mogla: [Am. 70]

(a)  utjecati na odluke kvalificiranog predstavničkog subjekta u kontekstu udružne tužbe, uključujući u pogledu nagodbi pokretanja udružnih tužbi i odluka u vezi s nagodbama; [Am. 71]

(b)  pružati financiranje udružne tužbe protiv tuženika koji predstavlja konkurenciju osobi koja je osigurala sredstva ili protiv tuženika o kojem ovisi osoba koja je osigurala sredstva;

3.  Države članice dužne su zajamčiti da su sudovi i upravna tijela ovlašteni ocijeniti okolnosti ocjenjuju nepostojanje sukoba interesa iz stavka 2. 1 i, ako je to prikladno, zatražiti od kvalificiranog subjekta da odbije relevantno financiranje i, prema potrebi, odbiti položaj kvalificiranog subjekta u određenom predmetu okolnosti iz stavka 2. u fazi dopuštenosti udružne tužbe i u kasnijoj fazi tijekom sudskog postupka ako se tek tada pojave spomenute okolnosti. [Am. 72]

3.a  Države članice osiguravaju da sud ili upravno tijelo imaju ovlasti odbaciti očigledno neutemeljene predmete u najranijoj mogućoj fazi postupka. [Am. 73]

Članak 7.a

Načelo „gubitnik plaća”

Države članice jamče da stranka koja je gubitnik u postupku kolektivne pravne zaštite nadoknadi sudske troškove stranci koja je dobila spor, u skladu s uvjetima iz nacionalnog prava. Međutim, sud ili upravno tijelo stranci koja je bila neuspješna ne priznaje troškove koji nisu bili potrebni ili su nerazmjerni u odnosu na potraživanje. [Am. 74]

Članak 8.

Nagodbe

1.  Države članice mogu predvidjeti mogućnost da kvalificirani predstavnički subjekt i trgovac koji su postigli nagodbu o pravnoj zaštiti za potrošače oštećene navodno nezakonitom praksom tog trgovca zajedno zatraže od suda ili upravnog tijela da odobri tu nagodbu. Sud ili upravno tijelo treba prihvatiti takav zahtjev samo ako pred sudom ili upravnim tijelom iste države članice u pogledu istog trgovca i u pogledu iste prakse nije u tijeku druga tužba [Am. 75]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da sud ili upravno tijelo u bilo kojem trenutku u okviru udružne tužbe može pozvati kvalificirani subjekt i tuženika, nakon što se savjetovao s njima, da postignu nagodbu u pogledu pravne zaštite u razumno određenom roku.

3.  Države članice dužne su zajamčiti da je sud ili upravno tijelo koji su izdali konačnu deklaratornu odluku iz članka 6. stavka 2. ovlašteno zatražiti od stranaka u udružnoj tužbi da u razumno određenom roku postignu nagodbu u pogledu pravne zaštite koju valja dodijeliti potrošačima na temelju te konačne odluke.

4.  Nagodbe iz stavaka 1., 2. i 3. podliježu ispitivanju suda ili upravnog tijela. Sud ili upravno tijelo ocjenjuje zakonitost i pravednost nagodbe uzimajući u obzir prava i interese svih stranaka, uključujući dotične potrošače.

5.  Ako se nagodba iz stavka 2. ne postigne u određenom roku ili ako se postignuta nagodba ne odobri, sud ili upravno tijelo nastavlja udružnu tužbu.

6.  Pojedinačni potrošači trebaju imati mogućnost prihvaćanja ili odbijanja obvezivanja nagodbama iz stavaka 1., 2. i 3. Pravna zaštita dobivena odobrenom nagodbom u skladu sa stavkom 4. obvezujuća je za sve strane i ne dovodi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 76]

Članak 9.

Informacije o udružnim tužbama

-1.  Države članice osiguravaju da predstavnički subjekti:

(a)  obavještavaju potrošače o navodnim kršenjima prava dodijeljenih u okviru prava Unije i o namjeri traženja sudskog naloga ili pokretanja postupka za naknadu štete,

(b)  unaprijed objašnjavaju predmetnim potrošačima mogućnost da se pridruže tužbi kako bi se osiguralo da se čuvaju relevantni dokumenti i ostale informacije potrebne za pokretanje tužbe,

(c)  po potrebi, obavještavaju o daljnjim koracima i mogućim pravnim posljedicama. [Am. 77]

1.  Države Ako nagodba ili konačna odluka idu u korist potrošačima koji toga možda nisu svjesni, države članice dužne su zajamčiti da sud ili upravno tijelo zahtijeva od trgovca koji krši zakone poražene strane ili od obiju strana da o svojem trošku obavijesti obavijeste oštećene potrošače o konačnim odlukama o mjerama iz članaka 5. i 6. te o odobrenim nagodbama iz članka 8. s pomoću sredstava primjerenih za okolnosti predmeta i u utvrđenim rokovima, uključujući, prema potrebi, obavještavanjem svakog oštećenog potrošača pojedinačno.. Države članice mogu predvidjeti da se obveza informiranja može ispuniti putem javne i lako dostupne internetske stranice. [Am. 78]

1.a  Poražena strana snosi troškove informiranja potrošača u skladu s načelom utvrđenim u članku 7. [Am. 79]

2.  Informacije iz stavka 1. obuhvaćaju, na razumljivom jeziku, objašnjenje predmeta udružne tužbe, njezine pravne posljedice i, ako je to primjenjivo, daljnje korake koje trebaju poduzeti dotični potrošači. Načini i rokovi informiranja određuju se u dogovoru sa sudom ili upravnim tijelom. [Am. 80]

2.a  Države članice jamče da se informacije objavljuju javnosti na dostupan način, o skorašnjim, tekućim i zaključenim kolektivnim tužbama, među ostalim i putem medija te preko interneta na javnoj internetskoj stranici kada sud utvrdi da je predmet dopušten. [Am. 81]

2.b  države članice osiguravaju da javne komunikacije kvalificiranih subjekata o potraživanjima budu činjenične i da se njima u obzir uzima i pravo potrošača na primanje informacija i prava tuženika u pogledu ugleda i poslovne tajne. [Am. 82]

Članak 10.

Učinak konačnih odluka

1.  Države članice dužne su zajamčiti da se za povredu kolektivnih interesa potrošača koja je utvrđena u konačnoj odluci konačna odluka upravnog tijela ili suda, uključujući konačni sudski nalog iz članka 5. stavka 2. točke (b), smatra da predstavlja kao neoborivi dokaz o postojanju ili nepostojanju povrede za potrebe drugih tužbi kojima se nastoji ostvariti pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima protiv istog trgovca za istu povredu prava iste činjenice uz uvjet da isti potrošač ne može više puta dobiti naknadu za istu štetu. [Am. 83]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da njihovi nacionalni sudovi ili upravna tijela smatraju konačnu odluku iz stavka 1. donesenu u drugoj državi članici oborivom pretpostavkom o tome barem dokazom toga da je došlo do povrede. [Am. 84]

2.a  Države članice osiguravaju da se konačna odluka suda jedne države članice kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede za potrebe bilo koje druge tužbe kojom se traži pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima u drugoj državi članici protiv istog trgovca za istu povredu prava smatra oborivom pretpostavkom. [Am. 85]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da se smatra da je konačnom deklaratornom odlukom iz članka 6. stavka 2. nedvojbeno utvrđena odgovornost trgovca prema potrošačima oštećenima povredom za potrebe drugih tužbi kojima se nastoji ostvariti pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima protiv istog trgovca za istu povredu prava. Države članice dužne su zajamčiti da su postupci za pravnu zaštitu koje pokreću pojedinačni potrošači dostupni kao ekspeditivni i pojednostavljeni postupci. potiču se da izrade bazu podataka koja sadržava sve konačne odluke u postupcima pravne zaštite i kojom bi se moglo olakšati poduzimanje drugih mjera pravne zaštite te da podijele svoje najbolje prakse u tom području. [Am. 86]

Članak 11.

Obustava roka zastare

U skladu s nacionalnim pravom, države članice dužne su zajamčiti da pokretanje udružne tužbe, kako je navedeno u člancima 5. i 6., ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na bilo kakav postupak pravne zaštite za predmetne potrošače pojedince ako relevantna prava podliježu rokovima zastare u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 87]

Članak 12.

Ekspeditivnost postupka

1.  Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi zajamčile primjerenu ekspeditivnost za udružne tužbe iz članaka 5. i 6.

2.  Za udružne tužbe za dobivanje sudskog naloga u obliku privremene mjere iz članka 5. stavka 2. točke (a) provodi se ubrzani postupak.

Članak 13.

Dokazi

Države članice dužne su zajamčiti da, na zahtjev kvalificiranog subjekta koji jedne od stranaka koja je dostavio dostavila razumno dostupne činjenice i dostatne dokaze te materijalno objašnjenje u prilog udružne tužbe njezinih stajališta i koji koja je naveo navela dodatne konkretne i jasno definirane dokaze koji su pod kontrolom tuženika druge stranke, sud ili upravno tijelo može naložiti tuženiku toj stranci da što preciznije na temelju razumno dostupnih činjenica predstavi te dokaze, u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima i podložno primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima o povjerljivosti. Nalog mora biti primjeren i razmjeran u odgovarajućem predmetu te ne smije dovesti do neravnoteže između dviju uključenih strana. [Am. 88]

Države članice osiguravaju da sudovi ograničavaju otkrivanje dokaza na ono što je proporcionalno. Kako bi se utvrdilo je li bilo koje otkrivanje koje predstavnički subjekt zahtijeva proporcionalno, sud razmatra legitimni interes svih uključenih strana, odnosno u kojoj je mjeri zahtjev za otkrivanje dokaza podržan dostupnim činjenicama i dokazima te sadržavaju li dokazi čije se otkrivanje traži povjerljive informacije. [Am. 89]

Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi imaju ovlasti narediti otkrivanje dokaza koji sadrže informacije kad smatraju da su one relevantne za postupak za naknadu štete. [Am. 90]

Članak 14.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju za nesukladnost s konačnim odlukama donesenima u okviru udružne tužbe i poduzimaju sve potrebne korake kako bi zajamčile njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice jamče da sankcije mogu, među ostalim, biti novčane kazne. [Am. 91]

3.  Pri odlučivanju o dodjeli prihoda od novčanih kazni države članice uzimaju u obzir kolektivne interese potrošača. Države članice mogu odlučiti da se takvi prihodi dodijele fondu stvorenom u cilju financiranja udružnih tužbi. [Am. 92]

4.  Države članice o odredbama iz stavka 1. obavješćuju Komisiju najkasnije do [datum prijenosa Direktive] te je bez odgađanja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.

Članak 15.

Pomoć kvalificiranim predstavničkim subjektima [Am. 93]

1.  Države članice potiču se da, u skladu s člankom 7., osiguraju da kvalificirani predstavnički subjekti imaju na raspolaganju dostatna sredstva za udružne tužbe. One provode potrebne mjere kako bi zajamčile olakšale pristup pravdi i jamče da postupovni troškovi povezani s udružnim tužbama ne predstavljaju financijske prepreke koje sprječavaju kvalificirane subjekte da učinkovito ostvaruju pravo na traženje mjera iz članaka 5. i 6., kao što su ograničavanje primjenjivih sudskih ili administrativnih troškova ili davanje pristupa pravnoj pomoći za kvalificirane subjekte, gdje je to potrebno, ili pružanje javnog financiranja kvalificiranim subjektima u tu svrhu. [Am. 94]

1.a  Države članice pružaju strukturnu potporu subjektima koji djeluju kao kvalificirani subjekti u okviru područja primjene ove Direktive. [Am. 95]

2.  Države članice provode potrebne mjere kako bi zajamčile da se, u predmetima u kojima kvalificirani subjekti moraju obavijestiti dotične potrošače o tekućoj udružnoj tužbi, povezani troškovi mogu naplatiti od trgovca u slučaju uspjeha tužbe.

3.  Države članice i Komisija moraju podupirati i olakšavati suradnju kvalificiranih subjekata te razmjenu i širenje najboljih praksi i iskustava u pogledu rješavanja prekograničnih i domaćih povreda prava.

Članak 15.a

Pravno zastupanje i naknade

Države članice osiguravaju da naknada za odvjetnika i metoda s pomoću koje se izračunava ne stvaraju poticaj za pokretanje spora koji je nepotreban sa stajališta bilo koje strane. Države članice posebno zabranjuju troškove zastupanja prema postotku postignute odštete. [Am. 96]

Članak 16.

Prekogranične udružne tužbe

1.  Države članice poduzet će potrebne mjere kako bi osigurale da svaki kvalificirani predstavnički subjekt koji je prethodno odredila jedna država članica u skladu s člankom 4. stavkom 1. može pokrenuti postupak pred sudom ili upravnim tijelom druge države članice nakon predočenja javno dostupnog popisa iz tog članka 4. Sudovi, odnosno upravna tijela prihvaćaju taj popis kao dokaz pravnog položaja mogu preispitati pravni položaj kvalificiranog predstavničkog subjekta, ne dovodeći u pitanje njihovo pravo da ispitaju opravdava li svrha kvalificiranog predstavničkog subjekta pokretanje postupka u konkretnom slučaju. [Am. 97]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da, ako povreda prava utječe ili će vjerojatno utjecati na potrošače iz različitih država članica, udružnu tužbu pred nadležnim sudom ili upravnim tijelom države članice može pokrenuti nekoliko kvalificiranih subjekata iz različitih država članica koji djeluju zajedno ili koje zastupa jedan kvalificirani subjekt u svrhu zaštite kolektivnih interesa potrošača iz različitih država članica.

2.a  Država članica u kojoj se provodi kolektivna pravna zaštita može zahtijevati ovlaštenje potrošača koji imaju boravište u toj državi članici te je dužna zahtijevati ovlaštenje pojedinačnih potrošača koji imaju boravište u drugoj državi članici kad je riječ o prekograničnoj tužbi. U takvim okolnostima, konsolidirani popis svih potrošača iz drugih država članica koji su dali takvo ovlaštenje dostavlja se pri pokretanju tužbe sudu ili upravnom tijelu te tuženiku. [Am. 98]

3.  Za potrebe prekograničnih udružnih tužbi i ne dovodeći u pitanje prava drugih subjekata u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, države članice dužne su dostaviti Komisiji popis prethodno određenih kvalificiranih subjekata. Države članice Komisiji priopćuju naziv i svrhu tih kvalificiranih tijela. Komisija čini te informacije javno dostupnima i ažurira ih.

4.  Ako država članica, Komisija ili Komisija trgovac izrazi zabrinutost u pogledu sukladnosti kvalificiranog predstavničkog subjekta s kriterijima utvrđenima u članku 4. stavku 1., država članica koja je odredila subjekt ispituje razloge za zabrinutost i, ako je to potrebno, opoziva imenovanje ako nije ispunjen jedan kriterij ili više njih. [Am. 99]

Članak 16.a

Javni registar

Države članice osiguravaju da relevantna nacionalna nadležna tijela uspostave javno dostupan registar nezakonitih radnji na koje su primijenjeni sudski nalozi u skladu s odredbama ove Direktive. [Am. 100]

Poglavlje 3.

Završne odredbe

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 2., Direktiva 2009/22/EU stavlja se izvan snage [datum početka primjene ove Direktive].

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu II.

Članak 18.

Praćenje i evaluacija

1.  Komisija najkasnije pet godina nakon datuma početka primjene provodi evaluaciju ove Direktive te izlaže glavne zaključke u izvješću Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Evaluacija se provodi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu. U tom izvješću Komisija osobito ocjenjuje područje primjene Direktive definirano u članku 2. i Prilogu I.

2.  Najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija procjenjuje nudi li se pravilima o zaštiti prava putnika u zračnom i željezničkom prometu razina zaštite usporediva s pravima potrošača pruženima u skladu s ovom Direktivom Ako je to tako, Komisija namjerava donijeti odgovarajuće prijedloge, koji se mogu osobito sastojati od uklanjanja akata iz točaka 10. i 15. Priloga I. iz područja primjene ove Direktive, kako je definirano u članku 2. [Am. 101]

3.  Države članice svake godine, počevši od najkasnije četiri godine nakon datuma početka primjene ove Direktive, dostavljaju Komisiji sljedeće podatke potrebne za izradu izvješća iz stavka 1.:

(a)  broj udružnih tužbi pokrenutih u skladu s ovom Direktivom pred upravnim i pravosudnim tijelima;

(b)  vrstu kvalificiranog subjekta koji pokreće tužbe;

(c)  vrstu povrede prava zbog koje su pokrenute udružne tužbe, stranke u udružnim tužbama i gospodarski sektor na koje se odnose udružne tužbe;

(d)  trajanje postupaka od trenutka početka tužbe do donošenja konačnih sudskih naloga navedenih u članku 5., naloga za pravnu zaštitu ili deklaratornih odluka navedenih u članku 6. ili konačnog odobrenja nagodbe navedene u članku 8.;

(e)  ishode udružnih tužbi;

(f)  broj kvalificiranih subjekata koji sudjeluju u mehanizmu suradnje i razmjene najboljih praksi iz članka 15. stavka 3.

Članak 18.a

Klauzula o preispitivanju

Ne dovodeći u pitanje članak 16., Komisija procjenjuje bi li se prekogranične udružne tužbe mogle najbolje riješiti na razini Unije osnivanjem europskog ombudsmana za kolektivnu pravnu zaštitu. Komisija najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive sastavlja izvješće o tom pitanju i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću te mu, po potrebi, prilaže odgovarajući prijedlog. [Am. 102]

Članak 19.

Prenošenje

1.  Države članice najkasnije do [18 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Države članice primjenuju te odredbe od [šest mjeseci nakon isteka roka za prenošenje].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovoj službenoj objavi. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 20.

Prijelazne odredbe

1.  Države članice primjenjuju zakone, propise i administrativne odredbe za prenošenje ove Direktive na povrede prava započete nakon (datum početka primjene ove Direktive).

2.  Države članice primjenjuju zakone, propise i administrativne odredbe za prenošenje Direktive 2009/22/EZ na povrede prava započete prije (datum početka primjene ove Direktive).

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 22.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

POPIS ODREDBI PRAVA UNIJE IZ ČLANKA 2. STAVKA 1.

(1)  Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 210, 7.8.1985., str. 29. – 33.)(11).

(2)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.);

(3)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.);

(4)  Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.).

(5)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(6)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za ljudsku upotrebu: članci od 86. do 100. (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.);

(7)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51. – 77.).

(8)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.): članak 13.

(9)  Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o prodaji na daljinu financijskih usluga za potrošače (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.).

(10)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1.).

(11)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(12)  Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006., str. 1.).

(13)  Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.): članak 1., članak 2. točka (c) i članci 4. do 8.

(14)  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(15)  Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

(16)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

(17)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.): članci 22., 23. i 24.

(18)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006. (SL L 353, 31.12.2008., str. 1. – 1355.).

(19)  Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni (SL L 33, 3.2.2009., str. 10.);

(20)  Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55. – 93.).

(21)  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94. – 136.).

(22)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32. – 96.).

(23)  Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001, SL L 266, 9.10.2009., str. 11. – 18.).

(24)  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7. – 17.)

(25)  Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju, SL L 285, 31.10.2009., str. 10. – 35.).

(26)  Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označavanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46. – 58.).

(27)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), SL L 335, 17.12.2009., str. 1 .– 155.): članci 183., 184., 185. i 186.

(28)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.): članci 9., 10., 11. i članci od 19. do 26.;

(29)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13. – 35.).

(30)  Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1. – 19.).

(31)  Uredba (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 334, 17.12.2010., str. 1.).

(32)  Uredba (EU) br. 181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravima putnika u autobusnom prijevozu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 55, 28.2.2011., str. 1.).

(33)  Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45. – 65.).

(34)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.–73.).

(35)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(36)  Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18. – 63.).

(37)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012 . o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012.,str. 22. – 37.).

(38)  Uredba (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 172, 30.6.2012., str. 10. – 35.).

(39)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ, SL L 315, 14.11.2012., str. 1. – 56.).

(40)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.): članak 13.

(41)  Uredba (EZ) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.): članak 14.

(42)  Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1. – 17.).

(43)  Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18. – 38.).

(44)  Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.): članci 10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 21., 22., 23., poglavlje 10. i prilozi I. i II.;

(45)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349. – 496.).

(46)  Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.): članci od 3. do 18. i članak 20. stavak 2.;

(47)  Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).

(48)  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1. – 23.).

(49)  Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98. – 121.).

(50)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35. – 127.).

(51)  Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 310, 26.11.2015., str. 1. – 18.).

(52)  Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst) (SL L 26, 2.2.2016., str. 19. – 59.).

(53)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.

(54)  Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016., str. 37. – 85.).

(55)  Uredba (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (SL L 168, 30.6.2017., str. 1.).

(56)  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12. – 82.).

(57)  Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima (SL L 169, 30.6.2017., str. 8. – 45.).

(58)  Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1. – 23.).

(59)  Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1.).

(59.a)   Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.). [Am. 103]

(59.b)   Direktiva 2014/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu električne opreme namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL L 96, 29.3.2014., str. 357.). [Am. 104]

(59.c)   Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane. [Am. 105]

(59.d)   Direktiva 2014/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje neautomatskih vaga na tržište (SL L 96, 29.3.2014., str. 107.). [Am. 106]

(59.e)   Uredba Vijeća (EEZ) br. 2136/89 od 21. lipnja 1989. o utvrđivanju zajedničkih tržišnih standarda za konzervirane srdele. [Am. 107]

(59.f)   Uredba (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005. [Am. 108]

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 66. (2) SL C 461, 21.12.2018., str. 232. (3) SL C 440, 6.12.2018., str. 66. (4) SL C 461, 21.12.2018., str. 232. (5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. (6) SL L 110/30, 1.5.2009., str. 30. (7) COM(2013) 130 final. (8) COM(2017) 548 final. (9) SL L 345, 27.12.2017. (10) SL C 369, 17.12.2011., str. 14. (11) Navedena je Direktiva izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4.6.1999., str. 20. – 21.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (09547/2018 – C8-0021/2019 – 2018/0080(NLE))

P8_TA(2019)0223 A8-0164/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (09547/2018),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (09548/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0021/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0164/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Države Izrael.

Preporuka Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o novom sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Uzbekistana (2018/2236(INI))

P8_TA(2019)0224 A8-0149/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2018/... od 16. srpnja 2018. o ovlašćivanju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku za otvaranje pregovora i pregovaranje, u ime Unije, o odredbama koje su u nadležnosti Unije, a koje su dio Sveobuhvatnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane (10336/18),

—  uzimajući u obzir odluku predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća 16. srpnja 2018., o ovlašćivanju Europske komisije za otvaranje pregovora i pregovaranje, u ime država članica, o odredbama koje su u nadležnosti država članica, a koje su dio Sveobuhvatnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane (10337/18),

—  uzimajući u obzir pregovaračke smjernice Vijeća od 16. srpnja 2018. (10601/18, klasificirane informacije EU-a), poslane Parlamentu 6. kolovoza 2018.,

—  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) između EU-a i Republike Uzbekistana na snazi od 1999.,

—  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o energetskoj suradnji između EU-a i Uzbekistana potpisan u siječnju 2011.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

—  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(1),

—  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(2),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2014. o ljudskim pravima u Uzbekistanu(3),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o stanju provedbe strategije EU-a za srednju Aziju(4) i svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za srednju Aziju(5),

—  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. naslovljenu „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

—  uzimajući u obzir posjete Uzbekistanu Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava iz rujna 2018. i svibnja 2017. i redovite posjete toj zemlji svojeg Izaslanstva u odborima za parlamentarnu suradnju između EU-a i Kazahstana, EU-a i Kirgistana, EU-a i Uzbekistana, EU-a i Tadžikistana te za odnose s Turkmenistanom i Mongolijom,

—  uzimajući u obzir rezultate 13. sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i srednje Azije održanog 10. studenoga 2017. u Samarkandu, na kojem se raspravljalo o bilateralnom programu (gospodarstvo, povezivost, sigurnost i vladavina prava) te o regionalnim pitanjima,

—  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje s 14. sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i srednje Azije održanog 23. studenoga 2018. u Bruxellesu, naslovljeno „EU i srednja Azija – Suradnja za izgradnju budućnosti koja podrazumijeva uključiv rast, održivu povezivost i snažnije partnerstvo”(6),

—  uzimajući u obzir stalnu razvojnu pomoć EU-a Uzbekistanu u iznosu od 168 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020., financijsku pomoć Europske investicijske banke (EIB) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te druge mjere EU-a za potporu miru i sigurnosti te smanjenje nuklearnog otpada u zemlji,

—  uzimajući u obzir izjavu s Konferencije o Afganistanu održane 26. i 27. ožujka 2018. u Taškentu u Uzbekistanu kao domaćinu konferencije, kojom je supredsjedao Afganistan, naslovljenu „Mirovni proces, sigurnosna suradnja i regionalna povezivost”,

—  uzimajući u obzir Strategiju mjera u pet prioritetnih područja za razvoj Uzbekistana (Razvojna strategija) za razdoblje 2017. – 2021.,

–  uzimajući u obzir korake koje je Uzbekistan poduzeo prema stvaranju otvorenijeg društva i većoj otvorenosti u odnosima sa svojim susjedima od proglašenja neovisnosti od Sovjetskog Saveza,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0149/2019),

A.  budući da su 23. studenoga 2018. EU i Uzbekistan pokrenuli pregovore o sveobuhvatnom Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji kako bi se zamijenio sadašnji Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana, u cilju jačanja i produbljivanja suradnje u područjima od obostranog interesa na temelju zajedničkih vrijednosti demokracije, vladavine prava, poštovanja temeljnih sloboda i dobrog upravljanja, radi promicanja održivog razvoja i međunarodne sigurnosti i učinkovitog nošenja s globalnim izazovima kao što su terorizam, klimatske promjene, migracije i organizirani kriminal;

B.  budući da će biti potrebna suglasnost Parlamenta da bi Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji stupio na snagu;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Uzbekistana.

(1) SL C 238, 6.7.2018., str. 394. (2) SL C 238, 6.7.2018., str. 51. (3) SL C 274, 27.7.2016., str. 25. (4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91. (5) SL C 58, 15.2.2018., str. 119. (6) https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/54354/joint-communiqué-european-union-–-central-asia-foreign-ministers-meeting-brussels-23-november_en

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ (COM(2018)0639 – C8-0408/2018 – 2018/0332(COD))

P8_TA(2019)0225 A8-0169/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0639),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0408/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Danskog parlamenta, Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine i Doma lordova Ujedinjene Kraljevine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir rezultate internetskog savjetovanja koje je Europska komisija provela od 4. srpnja 2018. do 16. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Obora za pravna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0169/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26.ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Države članice u prošlosti su odlučile uvesti ljetno računanje vremena na nacionalnoj razini. Stoga je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta bilo važno da datumi i vremena početka i kraja ljetnog računanja vremena budu jedinstveni u Uniji kako bi se koordiniralo pomicanje sata u državama članicama. Sve države članice u skladu s Direktivom 2000/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) trenutačno primjenjuju pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja dvaput godišnje. Standardno ljetno računanje vremena od mijenja se na ljetno računanje vremena posljednje nedjelje u ožujku i primjenjuje se do posljednje nedjelje u listopadu iste godine. [Am. 1]

(2)  Europski Uzimajući u obzir niz predstavki, građanskih inicijativa i parlamentarnih pitanja, Europski parlament je u rezoluciji od 8. veljače 2018. od Komisije zatražio da provede temeljitu procjenu ljetnog računanja vremena predviđenog Direktivom 2000/84/EZ te da, prema potrebi, pripremi prijedlog njezine revizije. U rezoluciji je potvrđeno naglašeno da je ključno da računanje važno zadržati usklađen i koordiniran pristup računanju vremena u EU-u bude i dalje usklađeno cijeloj Uniji te jedinstveno računanje vremena u EU-u. [Am. 2]

(3)  Komisija je ispitala dostupne dokaze, a oni upućuju na to da je važno da to područje bude uređeno usklađenim pravilima na razini Unije kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, omogućila predvidljivost i dugoročna sigurnost te izbjeglo, među ostalim, probleme s utvrđivanjem voznih redova usluga prijevoza i s funkcioniranjem informacijskih i komunikacijskih sustava, povećanje troškova u prekograničnoj trgovini i smanjenje produktivnosti na tržištu robe i usluga. Iz dokaza se ne može jednoznačno zaključiti nadmašuju li koristi ljetnog računanja vremena nedostatke povezane s tim što se sat pomiče dvaput godišnje. [Am. 3]

(3a)   Javna rasprava o ljetnom računanju vremena nije nova te je od njegova uvođenja bilo nekoliko inicijativa čiji je cilj bio da se prekine s tom praksom. Neke su države članice održale nacionalna savjetovanja, a većina poduzeća i dionika podržala je ukidanje te prakse. Savjetovanje koje je pokrenula Europska komisija dovelo je do istog zaključka. [Am. 4]

(3b)  U tom kontekstu stanje poljoprivrednika u stočarstvu može poslužiti kao primjer kako se ljetno računanje vremena u početku smatralo nespojivim s radnim praksama u poljoprivredi, posebno kad je riječ o tome da je radni dan već po standardnom vremenu počinjao vrlo rano. Osim toga, smatralo se da je zbog pomicanja sata dvaput godišnje i prijelaza na ljetno računanje vremena otežana isporuka proizvoda ili životinja na tržišta. Naposljetku, pretpostavljalo se da će se smanjiti prinos mlijeka zato što krave imaju svoj prirodni ritam proizvodnje mlijeka. Međutim, moderna poljoprivredna oprema i prakse iz temelja su promijenili poljoprivredu tako da većina spomenutih pitanja više nije relevantna. S druge strane, razlozi za zabrinutost u pogledu bioritma životinja i uvjeta rada poljoprivrednika i dalje su bitni. [Am. 5]

(4)  O ljetnom se računanju vremena vodi intenzivna javna raspraval. Oko 4,6 milijuna građana sudjelovalo je u javnom savjetovanju koje je organizirala Komisija, što je dosad najveći broj odgovora zaprimljenih u nekom savjetovanju Komisije. U brojnim građanskim inicijativama također se naglašava zabrinutost javnosti u pogledu pomicanja sata dvaput godišnje, a neke su države članice već izrazile želju za njegovim ukidanjem ljetnog računanja vremena. S obzirom na navedeno nužno je i dalje štititi ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjeći eventualne znatne poremećaje koji bi mogli nastati zbog različitog računanja vremena u državama članicama. Stoga je primjereno koordinirano i usklađeno ukinuti ljetno računanje vremena. [Am. 6]

(4 a)  Kronobiologija pokazuje da na bioritam ljudskog tijela utječe svako pomicanje sata, što može imati negativan učinak na ljudsko zdravlje. Najnoviji znanstveni dokazi jasno upućuju na to da postoji veza između pomicanja sata i kardiovaskularnih bolesti, upalnih bolesti imunološkog sustava ili povišenog krvnog tlaka povezanih s poremećajem cirkadijanog ritma. Neke su skupine, na primjer djeca i starije osobe, posebno osjetljive. Stoga je radi zaštite javnog zdravlja primjereno ukinuti pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja. [Am. 7]

(4b)   Područja država članica Unije, osim prekomorskih teritorija, podijeljena su na tri različite vremenske zone odnosno standardna vremena, a to su GMT, GMT+1 i GMT+2. Budući da se teritorij Europske unije u velikoj mjeri proteže duž osi sjever – jug, utjecaj danjeg svjetla razlikuje se od jednog do drugog dijela Unije. Stoga je važno da države članice prije promjene svoje vremenske zone u obzir uzmu geografske aspekte vremena, tj. prirodne vremenske zone i zemljopisni položaj. Prije donošenja odluke o promjeni svoje vremenske zone države članice trebale bi se savjetovati s građanima i relevantnim dionicima. [Am. 8]

(4c)  U brojnim građanskim inicijativama istaknuta je zabrinutost građana zbog pomicanja sata dvaput godišnje pa bi državama članicama trebalo dati vremena i mogućnost da provedu vlastita javna savjetovanja i procjene učinka radi boljeg razumijevanja posljedica ukidanja pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja u svim regijama. [Am. 9]

(4d)  Ljetno računanje vremena, odnosno korištenje danjeg svjetla, omogućuje kasnije zalaske sunca u ljetnim mjesecima. Za brojne građane Unije ljeto stoga podrazumijeva sunčevu svjetlost raspoloživu i do kasnovečernjih sati. Povratak na „standardno” vrijeme doveo bi do toga da sunce ljeti zalazi jedan sat ranije, čime bi se uvelike skratilo razdoblje u godini kad je danje svjetlo dostupno i kasno navečer. [Am. 10]

(4e)  U brojnim je studijama razmatrana veza između prelaska na ljetno računanje vremena i rizika od srčanog udara, poremećenog tjelesnog ritma, nedostatka sna, pomanjkanja koncentracije i pozornosti, povećanog rizika od nesreća, niže razine zadovoljstva životom, pa čak i stopa samoubojstava. Unatoč tome, dulje dnevno svjetlo, aktivnosti na otvorenom nakon posla ili škole i izloženost sunčevoj svjetlosti očito imaju neke pozitivne dugoročne učinke na opću dobrobit. [Am. 11]

(4f)  Pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja negativno utječe i na dobrobit životinja, što je očito na primjer u stočarstvu jer trpi proizvodnja kravljeg mlijeka.

(4g)  Općenito se pretpostavlja da pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja sa sobom donosi uštede energije. To je zapravo i bio glavni razlog za njegovo prvotno uvođenje u prošlom stoljeću. Međutim, istraživanja pokazuju da, iako pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja može donijeti neznatne koristi kad je riječ o smanjenju potrošnje energije u Uniji u cjelini, to nije slučaj u svim državama članicama. Povećana potrošnja energije za grijanje može također nadmašiti uštedu energije za rasvjetu zbog prelaska na ljetno računanje vremena. Osim toga, rezultate je teško tumačiti jer na njih snažno utječu vanjski faktori kao što su meteorologija, ponašanje korisnika energije ili energetska tranzicija koja je u tijeku. [Am. 13]

(5)  Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo nikoje nijedne države članice da odluči koje će standardno vrijeme ili vremena primjenjivati na područjima pod svojom nadležnošću obuhvaćenima teritorijalnim područjem primjene iz Ugovorâ niti da to standardno vrijeme ili vremena mijenja. Međutim, kako bi se osiguralo da ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta ne bi bilo narušeno ni ako bi ljetno računanje vremena primjenjivale samo neke države članice, države članice ne bi ni na kojem području pod svojom nadležnošću smjele mijenjati standardno vrijeme uslijed izmjene godišnjih razdoblja, neovisno o tome je li promjena iskazana kao promjena vremenske zone. Nadalje, kako bi se izbjegli poremećaji u, među ostalim, prometu, komunikacijama i drugim obuhvaćenim sektorima, države članice trebale bi pravovremeno najkasnije do 1. travnja 2020. obavijestiti Komisiju o tome u slučaju da namjeravaju promijeniti svoje standardno vrijeme i potom provesti promjene o kojima su obavijestile. Komisija bi na temelju te obavijesti trebala obavijestiti sve ostale države članice kako bi mogle poduzeti sve potrebne mjere. Usto, tu bi informaciju trebala objaviti i tako s njom upoznati i javnost i dionike posljednje nedjelje u listopadu 2021. [Am. 14]

(6)  Stoga je potrebno prestati s usklađivanjem razdoblja obuhvaćenog ljetnim računanjem vremena kako je utvrđeno Direktivom 2000/84/EZ i uvesti zajednička pravila kako bi se izbjeglo spriječilo da države članice svoje standardno vrijeme mijenjaju više od jednom godišnje i da, posljedično, drukčije primjenjuju različito računanje vremena slijedom izmjene godišnjih razdoblja računaju vrijeme, te kako bi se uvela obveza obavješćivanja o planiranim promjenama standardnog vremena promjenom svojeg standardnog vremena više od jednom godišnje. Cilj je ove Direktive jasno pridonijeti neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te bi se ona stoga trebala temeljiti na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako je dosljedno tumačen sudskom praksom Suda Europske unije. [Am. 15]

(6a)   Prije donošenja odluke o tome koje će se standardno vrijeme primjenjivati u svakoj državi članici potrebno je održati savjetovanja i provesti studije kojima bi se u obzir uzele želje građana, geografske varijacije, regionalne razlike, standardni radni uvjeti i drugi faktori relevantni za određenu državu članicu. Stoga bi države članice trebale imati dovoljno vremena za analizu učinka prijedloga i izbor rješenja koje najviše odgovara njihovu stanovništvu, uzimajući pritom u obzir dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 16]

(6b)   Zbog promjene računanja vremena koja nije povezana s izmjenom godišnjih razdoblja nastat će troškovi u vezi s prijelazom, osobito u pogledu informatičkih sustava u sektoru prometa i drugim sektorima. Kako bi se znatno smanjili troškovi u vezi s prijelazom, potrebno je razumno pripremno razdoblje za provedbu ove Direktive. [Am. 17]

(7)  Direktiva Ova Direktiva trebala bi se trebala primjenjivati od 1. travnja 2019.  2021. pa bi posljednje razdoblje ljetnog računanja vremena koje podliježe pravilima iz Direktive 2000/84/EZ trebalo u svakoj državi članici započeti 31. ožujka 2019. posljednje nedjelje u ožujku 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu. Države članice koje nakon tog razdoblja ljetnog računanja vremena namjeravaju primjenjivati standardno vrijeme koje odgovara zimskom računanju vremena u skladu s Direktivom 2000/84/EZ trebale bi svoje standardno vrijeme promijeniti 27. listopada 2019. posljednje nedjelje u listopadu 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu kako bi se slične i trajne promjene u različitim državama članicama odvile istodobno. Poželjno je da države članice surađuju pri odlučivanju o standardnom vremenu koje će svaka od njih primjenjivati od 2019 2021. [Am. 18]

(7 a)  Kako bi se osigurala usklađena provedba ove Direktive, države članice trebale bi međusobno surađivati te na usklađen i koordiniran način donijeti odluke o predviđenom standardnom računanju vremena. Stoga bi trebalo uspostaviti koordinacijski mehanizam koji će se sastojati od po jednog imenovanog predstavnika iz svake države članice i jednog predstavnika Komisije. U okviru koordinacijskog mehanizma trebao bi se razmotriti i ocijeniti potencijalni učinak svake planirane odluke o standardnom vremenu države članice na funkcioniranje unutarnjeg tržišta kako bi se izbjegli znatni poremećaji. [Am. 19]

(7 b)  Komisija bi trebala procijeniti može li predviđeno računanje vremena u različitim državama članicama znatno i trajno narušiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ako na temelju te procjene države članice ne preispitaju predviđeno računanje vremena, Komisija bi trebala moći odgoditi datum početka primjene ove Direktive za najviše 12 mjeseci i po potrebi podnijeti zakonodavni prijedlog. Kako bi se osigurala pravilna primjena ove Direktive, Komisiji bi stoga trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290.UFEU-a u vezi s odgodom datuma za početak primjene ove Direktive za najviše 12 mjeseci. [Am. 20]

(8)  Provedbu ove Direktive trebalo bi pratiti. Komisija bi o rezultatima tog praćenja trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće bi se trebalo temeljiti na informacijama koje države članice Komisiji dostave dovoljno rano kako bi se izvješće moglo predstaviti u utvrđenom roku.

(9)  Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive kad je riječ o usklađenom računanju vremena, nego je to moguće bolje učiniti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno tim člankom, ovom se Direktivom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje navedenih ciljeva.

(10)  Usklađeno računanje vremena trebalo bi primjenjivati u skladu s odredbama o teritorijalnom području primjene iz Ugovorâ kako je utvrđeno u članku 355. UFEU-a.

(11)  Direktivu 2000/84/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.  Države članice svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena ne prilagođavaju izmjeni godišnjih razdoblja.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak Odstupajući od stavka 1., države članice mogu svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena prilagoditi izmjeni godišnjih razdoblja 2019., 2021. pod uvjetom da to učine 27. listopada 2019. posljednje nedjelje u listopadu te godine u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu. Države članice obavješćuju Komisiju o toj odluci u skladu s člankom 2. najkasnije do 1. travnja 2020. [Am. 21]

Članak 2.

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 1., ako država članica odluči promijeniti svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena na bilo kojem području pod svojom nadležnošću, Komisiju o tome obavješćuje najmanje šest mjeseci prije nego što se promjena počne primjenjivati. Ako država članica dostavi takvu obavijest, a ne povuče je najmanje šest mjeseci prije datuma previđene promjene, država članica dužna je provesti tu promjenu. Ovime se uspostavlja koordinacijski mehanizam kako bi se osigurao usklađen i koordiniran pristup računanju vremena u cijeloj Uniji. [Am. 22]

2.  Komisija u roku od jednog mjeseca Koordinacijski mehanizam sastoji se od dostave obavijesti o tome izvješćuje druge po jednog predstavnika svake države članice te tu informaciju objavljuje u Službenom listu Europske unije i jednog predstavnika Komisije. [Am. 23]

2 a.  Ako država članica Komisiju obavijesti o svojoj odluci u skladu s člankom 1. stavkom 2., saziva se koordinacijski mehanizam radi rasprave o potencijalnom učinku predviđene promjene i procjene tog učinka na funkcioniranje unutarnjeg tržišta u cilju izbjegavanja znatnih poremećaja. [Am. 24]

2 b.  Ako na temelju procjene iz stavka 2.a Komisija smatra da će predviđena promjena znatno utjecati na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, o tome obavješćuje državu članicu koja joj je poslala obavijest. [Am. 25]

2 c.  Najkasnije do 31. listopada 2020. država članica koja je poslala obavijest odlučuje o tome hoće li ustrajati u svojoj namjeri ili ne. Ako država članica koja je poslala obavijest odluči ostati pri svojoj namjeri, ona pruža temeljito objašnjenje o tome kako će ukloniti negativni učinak te promjene na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 26]

Članak 3.

1.  Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće Najkasnije do 31. prosinca 2025. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi evaluaciji primjene i provedbe ove Direktive najkasnije do 31. prosinca 2024 ., uz koji je po potrebi priložen zakonodavni prijedlog za njezinu reviziju na osnovi temeljite procjene učinka koja uključuje sve relevantne dionike. [Am. 27]

2.  Države članice dostavljaju relevantne informacije Komisiji najkasnije do 30. travnja 2024. 2025. [Am. 28]

Članak 4.

1.  Države članice najkasnije do 1. travnja 2019. 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. travnja 2019. 2021. [Am. 29]

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.a

1.  Komisija u uskoj suradnji s koordinacijskim mehanizmom iz članka 2. pomno prati predviđeno računanje vremena diljem Unije.

2.  Ako Komisija utvrdi da predviđeno računanje vremena, o kojem su je u skladu s člankom 1. stavkom 2. obavijestile države članice, može znatno i trajno narušiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ovlaštena je za donošenje delegiranih akata kako bi se datum početka primjene ove Direktive odgodio za najviše 12 mjeseci i po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog. [Am. 30]

Članak 4.b

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4.a dodjeljuje se Komisiji počevši od [datum stupanja na snagu ove Direktive] do [datum početka primjene ove Direktive].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016 o boljoj izradi zakonodavstva.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 4.a stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 31]

Članak 5.

Direktiva 2000/84/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. travnja 2019. 2021. [Am. 32]

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 305. (2) OJ C 62, 15.2.2019., str. 305. (3) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. (4) Direktiva 2000/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. siječnja 2001. o ljetnom računanju vremena, SL L 31, 2.2.2001., str. 21.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (preinaka) (COM(2016)0864 – C8-0495/2016 – 2016/0380(COD))

P8_TA(2019)0226 A8-0044/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0864),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0495/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja mađarske Nacionalne skupštine, austrijskog Saveznog vijeća i poljskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 7. rujna 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0044/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/944.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O DEFINICIJI SPOJNOG VODA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu preinačene Direktive o unutarnjem tržištu električne energije i preinačene Uredbe o električnoj energiji kojim se definicija „spojnog voda” vraća na definiciju iz Direktive 2009/72/EZ i Uredbe (EZ) br. 714/2009. Komisija se slaže da se tržišta električne energije razlikuju od ostalih tržišta, kao što je tržište prirodnog plina, na primjer zbog toga što se na tržištima električne energije trguje proizvodima koji se trenutačno ne mogu lako skladištiti i koje proizvode vrlo raznovrsni proizvođači, uključujući postrojenja na distribucijskoj razini.  Iz toga proizlazi da se povezivanje s trećim zemljama znatno razlikuje ovisno o tome je li riječ o sektoru električne energije ili plina pa da se mogu odabrati različiti regulatorni pristupi.

Komisija će dodatno ispitati učinak tog dogovora i prema potrebi dati smjernice za primjenu zakonodavstva.

Radi pravne jasnoće Komisija želi istaknuti sljedeće:

Dogovorena definicija spojnog voda u Direktivi o unutarnjem tržištu električne energije odnosi se na opremu koja povezuje elektroenergetske sustave. Tekst definicije ne pravi razliku među različitim pravnim okvirima ni različitim tehničkim okolnostima pa stoga taj tekst automatski obuhvaća sva električna povezivanja s trećim zemljama u području primjene. Kad je riječ o dogovorenoj definiciji spojnog voda u Uredbi o električnoj energiji, Komisija ističe da je za integraciju tržišta električne energije nužan visok stupanj suradnje među operatorima sustava, sudionicima na tržištu i regulatorima. Iako područje primjene primjenjivih pravila može varirati ovisno o stupnju integracije u unutarnje tržište električne energije, veće integracije trećih zemalja u unutarnje tržište električne energije, kao što je sudjelovanje u projektima tržišnog povezivanja, trebale bi se temeljiti na sporazumima kojima se zahtijeva primjena relevantnog zakonodavstva Unije.

IZJAVA KOMISIJE O ALTERNATIVNOM RJEŠAVANJU SPOROVA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu članka 26. kojim se na razini EU-a želi uvesti obvezno sudjelovanje pružatelja energetskih usluga u alternativnom rješavanju sporova. Komisija izražava žaljenje zbog te odluke jer je njezinim prijedlogom taj izbor prepušten državama članicama u skladu s pristupom donesenim u Direktivi 2013/11/EU o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova te vodeći računa o načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Komisija nije zadužena za provedbu usporednih procjena pojedinačnih modela alternativnog rješavanja sporova koje su uspostavile države članice. Stoga će Komisija razmotriti ukupnu djelotvornost nacionalnih modela alternativnog rješavanja sporova u kontekstu svoje opće obveze praćenja prenošenja i djelotvorne primjene prava Unije.

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91. (2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79. (3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjem tržištu električne energije (preinaka) (COM(2016)0861 – C8-0492/2016 – 2016/0379(COD))

P8_TA(2019)0227 A8-0042/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0861),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0492/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja češkog Zastupničkog doma, mađarske Nacionalne skupštine, španjolskog Parlamenta, rumunjskog Senata, rumunjskog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog parlamenta – Bundestaga,, Španjolskog parlamenta, francuskog Senata, mađarske Nacionalne skupštine, austrijskog Saveznog vijeća, poljskog Sejma, poljskog Senata, rumunjskog Zastupničkog doma i rumunjskog Senata podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 13. srpnja 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3 Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0042/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja niže navedeno stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka. 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjem tržištu električne energije (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/943.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O DEFINICIJI SPOJNOG VODA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu preinačene Direktive o unutarnjem tržištu električne energije i preinačene Uredbe o električnoj energiji kojim se definicija „spojnog voda” vraća na definiciju iz Direktive 2009/72/EZ i Uredbe (EZ) br. 714/2009. Komisija se slaže da se tržišta električne energije razlikuju od ostalih tržišta, kao što je tržište prirodnog plina, na primjer zbog toga što se na tržištima električne energije trguje proizvodima koji se trenutačno ne mogu lako skladištiti i koje proizvode vrlo raznovrsni proizvođači, uključujući postrojenja na distribucijskoj razini. Iz toga proizlazi da se povezivanje s trećim zemljama znatno razlikuje ovisno o tome je li riječ o sektoru električne energije ili plina pa da se mogu odabrati različiti regulatorni pristupi.

Komisija će dodatno ispitati učinak tog dogovora i prema potrebi dati smjernice za primjenu zakonodavstva.

Radi pravne jasnoće Komisija želi istaknuti sljedeće:

Dogovorena definicija spojnog voda u Direktivi o unutarnjem tržištu električne energije odnosi se na opremu koja povezuje elektroenergetske sustave. Tekst definicije ne pravi razliku među različitim pravnim okvirima ni različitim tehničkim okolnostima pa stoga taj tekst automatski obuhvaća sva električna povezivanja s trećim zemljama u području primjene. Kad je riječ o dogovorenoj definiciji spojnog voda u Uredbi o električnoj energiji, Komisija ističe da je za integraciju tržišta električne energije nužan visok stupanj suradnje među operatorima sustava, sudionicima na tržištu i regulatorima. Iako područje primjene primjenjivih pravila može varirati ovisno o stupnju integracije u unutarnje tržište električne energije, veće integracije trećih zemalja u unutarnje tržište električne energije, kao što je sudjelovanje u projektima tržišnog povezivanja, trebale bi se temeljiti na sporazumima kojima se zahtijeva primjena relevantnog zakonodavstva Unije.

IZJAVA KOMISIJE O PROVEDBENIM PLANOVIMA REFORME TRŽIŠTA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu članka 20. stavka 3. u kojem je propisano da države članice za koje je utvrđena zabrinutost u pogledu adekvatnosti objavljuju svoje provedbene planove s rokovima za donošenje mjera za uklanjanje svih utvrđenih regulatornih poremećaja i/ili tržišnih poremećaja u okviru procesa u vezi s državnim potporama.

Na temelju članka 108. UFEU-a Komisija ima isključivu nadležnost za ocjenjivanje spojivosti mjera državne potpore s unutarnjim tržištem. Ova uredba ne može utjecati na niti dovesti u pitanje isključivu nadležnost Komisije na temelju UFEU-a. Komisija stoga može prema potrebi dati svoje mišljenje o planovima reforme tržišta usporedno s postupkom odobravanja mehanizama za raspodjelu kapaciteta na temelju pravila o državnim potporama, ali riječ je o dva pravno odvojena procesa.

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91. (2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79. (3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (preinaka) (COM(2016)0863 – C8-0494/2016 – 2016/0378(COD))

P8_TA(2019)0228 A8-0040/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Europske Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0863),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0494/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja njemačkog Bundestaga, francuskog Senata i rumunjskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 13. srpnja 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za proračune (A8-0040/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/942.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91. (2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79. (3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pripremljenosti za rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ (COM(2016)0862 – C8-0493/2016 – 2016/0377(COD))

P8_TA(2019)0229 A8-0039/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0862),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0493/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 5. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0039/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o pripravnosti na rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/941.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91. (2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009 (COM(2018)0296 – C8-0190/2018 – 2018/0148(COD))

P8_TA(2019)0230 A8-0086/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0296),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 114. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0190/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0086/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU)…/… Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora ((2)),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Unija je predana izgradnji energetske unije s naprednom klimatskom politikom. Učinkovitost potrošnje goriva ključan je element okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. te je najvažniji čimbenik za smanjenje potražnje za energijom.

(2)  Komisija je preispitala(4) učinkovitost Uredbe (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(5) i utvrdila potrebu za ažuriranjem njezinih odredbi i poboljšanjem učinkovitosti.

(3)  Primjereno je zamijeniti Uredbu (EZ) br. 1222/2009 novom Uredbom koja sadržava izmjene iz 2011. i te mijenja i poboljšava neke od odredaba kako bi se njihov sadržaj pojasnio i ažurirao, uzimajući u obzir tehnološki napredak u području guma postignut posljednjih godina. Međutim, s obzirom na to da se ponuda i potražnja nisu mnogo promijenile u smislu učinkovitosti potrošnje goriva, u ovoj fazi nije potrebno uvoditi izmjene u raspone razreda učinkovitosti potrošnje goriva. Štoviše, trebalo bi analizirati razloge tog izostanka promjena i čimbenike pri kupnji kao što su cijena, učinkovitost itd. [Am. 1]

(4)  Na sektor cestovnog prometa otpada trećina potrošnje energije Unije. U 2015. udio emisija iz cestovnog prometa iznosio je oko 22 % ukupnih emisija stakleničkih plinova Unije. Na gume, uglavnom zbog njihovog otpora kotrljanja, otpada 5 % do 10 % potrošnje goriva vozila. Smanjenje otpora kotrljanja guma može stoga znatno doprinijeti učinkovitosti potrošnje goriva u cestovnom prometu, a time i smanjenju emisija i dekarbonizaciji sektora cestovnog prometa. [Am. 2]

(4a)  Kako bi se uspješno odgovorilo na izazov smanjenja emisija CO2 u cestovnom prometu, države članice trebale bi u suradnji s Komisijom osigurati poticaje za inovacije u području novog tehnološkog procesa za sigurne gume učinkovite potrošnje goriva razreda C1, C2 i C3. [Am. 3]

(5)  Gume karakterizira niz međusobno povezanih parametara. Poboljšanje jednog parametra poput otpora kotrljanja može imati negativan učinak na druge parametre poput prianjanja na mokroj podlozi, dok poboljšanje prianjanja na mokroj podlozi može imati negativan učinak na vanjsku buku od kotrljanja. Proizvođače guma trebalo bi poticati u optimiziranju svih parametara iznad već postignutih standarda.

(6)  Gume koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva mogu biti isplative jer uštede goriva i više nego nadoknađuju povećanje kupovne cijene guma koja proizlazi iz viših troškova proizvodnje.

(7)  Uredbom (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu otpora kotrljanja guma. Tehnološki napredak omogućio je smanjenje energetskih gubitaka zbog otpora kotrljanja guma znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. S ciljem smanjenja utjecaja cestovnog prometa na okoliš, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i propisivanjem ažuriranih usklađenih informacija o tom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva.

(7a)  Poboljšanjem označivanja guma potrošačima će se staviti na raspolaganje relevantnije i usporedivije informacije o učinkovitosti potrošnje goriva, sigurnosti i buci, te će im se omogućiti donošenje troškovno učinkovitih i ekološki prihvatljivih odluka pri kupnji novih guma. [Am. 5]

(8)  Prometna buka predstavlja znatnu smetnju i ima štetan učinak na zdravlje. Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu vanjske buke od kotrljanja guma. Tehnološki napredak omogućuje smanjenje vanjske buke od kotrljanja znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. S ciljem smanjenja prometne buke, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i dostavom usklađenih informacija o tom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma koje proizvode manju vanjsku buku kotrljanja.

(9)  Pružanjem usklađenih podataka o vanjskoj buci od kotrljanja također se olakšava provedba mjera ograničavanja prometne buke i doprinosi povećanoj svijesti o učinku guma na prometnu buku u okviru Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7).

(10)  Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti prianjanja guma na mokroj podlozi. Tehnološki napredak omogućuje poboljšanje prianjanja na mokroj podlozi znatno iznad tih minimalnih zahtjeva, a time i smanjenje udaljenosti pri kočenju na mokrom kolniku. S ciljem poboljšanja cestovne sigurnosti, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i propisivanjem usklađenih informacija o ovom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma visoke učinkovitosti prianjanja na mokroj podlozi.

(11)  Kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim okvirom, u Uredbi (EZ) br. 661/2009 upućuje se na Pravilnik UNECE-a br. 117(8) koji sadržava važeće metode ispitivanja za otpor kotrljanja, buku i učinkovitost prianjanja guma na snijegu i mokrom kolniku.

(12)  Kako bi se poboljšala sigurnost na cestama u dijelovima Unije s hladnijom klimom i krajnjim korisnicima pružile informacije o učinkovitosti guma posebno namijenjenih za snježne i ledene uvjete, primjereno je zahtijevati da se na oznaku uključe potrebne informacije o gumama za snijeg i led. Gume za snijeg i led imaju specifične parametre koji nisu u potpunosti usporedivi s drugim tipovima guma. Kako bi se osiguralo da krajnji korisnici mogu donijeti utemeljene i informirane odluke, podaci o prianjanju na snijegu i na ledu i QR kod trebali bi se nalaziti na oznaci. Komisija bi trebala razviti raspon učinkovitosti i za prianjanje na snijegu i za prianjanje na ledu. Ti rasponi trebaju se temeljiti na Pravilniku UNECE-a br. 117 i normi ISO 19447 za snijeg i led. U svakom slučaju, logotip planine s tri vrha i snježnom pahuljom (3PMSF) trebao bi biti reljefno otisnut na gumi koja zadovoljava minimalne vrijednosti indeksa za snijeg iz pravilnika UNECE-a br. 117. Slično tomu, na gumi koja zadovoljava minimalnu vrijednost indeksa za led iz norme ISO 19447 treba se nalaziti logotip gume za led u skladu s tom normom. [Am. 6]

(13)  Abrazija guma tijekom upotrebe znatan je izvor mikroplastike koja je štetna za okoliš, a . u Komunikaciji Komisije „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”(9) navodi se potreba za rješavanjem problema nehotičnog ispuštanja mikroplastike iz guma, među ostalim mjerama informiranja kao što su označivanje guma i minimalni zahtjevi za gume. Međutim, trenutačno nije dostupna prikladna metoda ispitivanja za mjerenje Primjenom zahtjeva za označivanje u vezi sa stopom abrazije guma tako bi se ostvarile znatne koristi za zdravlje ljudi i za okoliš. Stoga bi Komisija trebala propisati razvoj te metode, uzimajući u obzir sve najsuvremenije međunarodno dostupne ili predložene norme ili propise kao i rezultate industrijskih istraživanja kako bi se u najkraćem roku uspostavila prikladna metoda ispitivanja. [Am. 7]

(14)  Obnovljene gume znatan su dio tržišta guma za teška vozila. Obnavljanje guma produljuje njihov vijek trajanja i doprinosi ispunjavanju ciljeva kružnog gospodarstva kao što je smanjenje količine otpada. Primjena zahtjeva za označivanje na te gume dovela bi do znatnih ušteda energije. Međutim, s obzirom da ne postoji prikladna metoda ispitivanja učinkovitosti obnovljenih guma, ovom Uredbom trebalo bi osigurati njihovo buduće uključivanje.

(15)  Oznaku energetske učinkovitosti u skladu s Uredbom (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća(10) kojom se proizvodi s obzirom na potrošnju energije svrstavaju u razrede od A do G prepoznaje više od 85 % potrošača Unije, kao jasan i transparentan alat za informiranje, i dokazano je učinkovita u promicanju učinkovitijih proizvoda. Oznaka na gumi treba zadržati isti dizajn u mjeri u kojoj je to moguće, uz uvažavanje specifičnosti parametara guma. [Am. 8]

(16)  Dostavljanje usporedivih podataka o parametrima guma u obliku standardne oznake vjerojatno će utjecati na odluke krajnjih kupaca o njihovoj kupnji u korist sigurnijih, održivijih i tiših guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva. To će pak, s druge strane, vjerojatno potaknuti proizvođače guma da poboljšaju te parametre, što bi utrlo put održivijoj potrošnji i proizvodnji. [Am. 9]

(17)  Potreba za boljom informiranošću o učinkovitosti potrošnje goriva guma i ostalim parametrima bitna je svim krajnjim potrošačima, uključujući kupce zamjenskih guma, kupce guma postavljenih na nova vozila, upravitelje voznih parkova i prometna poduzeća, koji ne mogu lako usporediti parametre različitih marki guma u nedostatku režima označivanja i usklađenog ispitivanja. Stoga je primjereno zahtijevati označivanje guma isporučenih s vozilima u svakom trenutku.

(18)  Trenutačno su oznake izričito obvezne za gume za automobile (gume razreda C1) i kombije (gume razreda C2), ali ne i za teška vozila (gume razreda C3). Gume razreda C3 troše više goriva i imaju veću godišnju kilometražu od guma razreda C1 i C2 te je stoga njihov potencijal za smanjenje potrošnje goriva i emisija znatan.

(19)  Potpuno uključivanje guma razreda C3 u područje primjene ove Uredbe također je u skladu s Komisijinim prijedlogom uredbe o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila(11) i o izvješćivanju o tim parametrima te s Komisijinim prijedlogom o standardima za emisije CO2 za teška vozila(12).

(20)  Brojni krajnji korisnici donose odluke o kupnji guma bez pristupa gumama i stoga ne mogu vidjeti oznake na njima. U svim takvim situacijama oznaka bi se trebala pokazati krajnjem korisniku prije donošenja konačne odluke o kupnji. Prikaz oznake na gumama na prodajnom mjestu, kao i u tehničkim promidžbenim materijalima, trebao bi osigurati da distributeri kao i potencijalni krajnji korisnici dobiju usklađene informacije o relevantnim parametrima guma u trenutku i na mjestu donošenja odluke o kupnji.

(21)  Neki krajnji korisnici odabiru gume prije dolaska na prodajno mjesto ili ih kupuju putem narudžbe poštom ili interneta. Kako bi se osiguralo da ti krajnji korisnici mogu donijeti informiranu odluku na temelju usklađenih informacija o učinkovitosti potrošnje goriva guma, prianjanja na mokroj podlozi, vanjskoj buci od kotrljanja i drugih parametara, oznake bi trebalo prikazati u svim tehničkim promidžbenim materijalima, uključujući i objavama takvog materijala na internetu.

(22)  Potencijalnim krajnjim korisnicima trebalo bi osigurati informacije s objašnjenjem svake sastavnice oznake i njezinog značaja. Te bi podatke trebalo osigurati u tehničkom promidžbenom materijalu, primjerice na internetskim stranicama dobavljača. Tehničkim promidžbenim materijalom ne bi se trebalo smatrati oglase na reklamnim panoima, u novinama, časopisima ili reklame na radiju ili televiziji. [Am. 10]

(23)  Učinkovitost potrošnje goriva, prianjanje na mokroj podlozi, vanjska buka i drugi parametri koji se odnose na gume trebali bi se izmjeriti pouzdanim, točnim i ponovljivim metodama koje uzimaju u obzir općenito priznate najmodernije metode mjerenja i izračuna. U najvećoj mogućoj mjeri takve metode bi trebale odražavati ponašanje prosječnog potrošača i biti stabilne kako bi se njima suzbilo namjerno i nenamjerno zaobilaženje mjera. Oznake na gumama trebaju odražavati komparativnu učinkovitost guma u stvarnoj uporabi, u okviru ograničenja zbog potrebe za pouzdanim, točnim i ponovljivim laboratorijskim ispitivanjem kako bi se krajnjim korisnicima omogućila usporedba različitih guma i ograničili troškovi ispitivanja za proizvođače.

(24)  Važno je da se dobavljači i distributeri pridržavaju odredaba o označivanju guma kako bi se osigurali jednaki tržišni uvjeti u Uniji. Države članice trebale bi stoga pratiti takvo pridržavanje pomoću tržišnog nadzora i redovitih naknadnih kontrola, u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(13).

(25)  Gume je potrebno uvrstiti u bazu podataka o proizvodima uspostavljenu Uredbom (EU) 2017/1369 kako bi se olakšalo praćenje sukladnosti te osigurao koristan alat za krajnje korisnike i dodatni načini za distributere da primaju informacijske listove proizvoda. Uredbu (EU) 2017/1369 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(26)  Ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu tržišnog nadzora i obveze dobavljača da provjere usklađenost proizvoda, dobavljači bi potrebne informacije o sukladnosti proizvoda trebali staviti na raspolaganje u elektroničkom obliku u bazi podataka o proizvodima.

(27)  Kako bi krajnji korisnici imali povjerenje u oznake na gumi, druge slične oznake ne bi smjele biti dopuštene. Iz istog razloga ne bi smjele biti dopuštene dodatne oznake, znakovi, simboli ili natpisi koji bi mogli zavarati ili zbuniti krajnje korisnike u pogledu parametara koji su obuhvaćeni oznakom na gumi.

(28)  Sankcije primjenjive za povrede ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(29)  Kako bi se promicala energetska učinkovitost, ublažavanje klimatskih promjena i zaštita okoliša, države članice trebale bi biti u mogućnosti stvoriti poticaje za upotrebu energetski učinkovitih proizvoda. Države članice slobodno odlučuju o naravi tih poticaja. Takvi poticaji trebali bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama i ne bi smjeli predstavljati neopravdane tržišne prepreke. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje ishod bilo kojeg budućeg postupka za dodjelu državne potpore koji može biti pokrenut u skladu s člancima 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u odnosu na takve poticaje.

(30)  Kako bi se izmijenio sadržaj i format oznake, uveli zahtjevi u pogledu obnovljenih guma, guma za snijeg ili led, abrazije i kilometraže, a Prilozi prilagodili tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(14) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće trebali bi primiti sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te bi njihovi stručnjaci sustavno trebali imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. [Am. 12]

(30a)  Podaci o kilometraži i abraziji guma, nakon što bude dostupna odgovarajuća metoda ispitivanja, bit će koristan alat za informiranje potrošača o izdržljivosti, vijeku trajanja i nehotičnom oslobađanju mikroplastike za gume koje kupuju. Informacije o kilometraži korisnicima bi omogućile i da donesu utemeljenu odluku o gumama s duljim vijekom trajanja, čime bi se doprinijelo zaštiti okoliša, te bi im se istodobno omogućilo da procijene dugoročne troškove uporabe guma. Stoga bi se parametri učinkovitosti u vezi s kilometražom i abrazijom trebali dodati podacima na oznaci kada relevantna i svrsishodna metoda ispitivanja koja se može reproducirati postane dostupna u pogledu primjene ove Uredbe. Valja nastaviti s istraživanjem i razvojem novih tehnologija u tom području. [Am. 13]

(31)  Nije potrebno ponovno označivati gume koje su već stavljene na tržište prije datuma primjene zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom.

(32)  U cilju jačanja povjerenja u oznaku i osiguravanja točnosti, informacije koje dobavljači unesu na oznaku u pogledu vrijednosti za otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, prianjanje na snijegu i buku trebaju podlijegati homologacijskom postupku na temelju Uredbe (EZ) br. 661/2009. [Am. 14]

(32a)  Veličina oznake treba ostati ista kao ona utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1222/2009. Podaci o prianjanju na snijegu i na ledu i kod QR trebaju se uvrstiti na oznaku. [Am. 15]

(33)  Komisija bi trebala provesti ocjenjivanje ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, i to učinkovitosti, djelotvornosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti za EU te bi trebala osigurati temelj za procjene učinaka mogućih dodatnih mjera.

(34)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest povećanje sigurnosti, gospodarske i ekološke učinkovitosti cestovnog prometa pružanjem informacija krajnjim korisnicima kako bi im se omogućio odabir sigurnijih i tiših guma učinkovitije potrošnje goriva, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer se oni zbog usklađenog regulatornog okvira i jednakih tržišnih uvjeta za proizvođače mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. Uredba je i dalje odgovarajući pravni instrument jer se njome nameću jasna i detaljna pravila kojima se državama članicama onemogućuje različito prenošenje te se time osigurava viši stupanj usklađenosti u cijeloj Uniji. Usklađenim regulatornim okvirom na razini Unije umjesto na razini države članice smanjuju se troškovi dobavljača, osiguravaju jednaki tržišni uvjeti za sve i osigurava slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(35)  Uredbu (EZ) br. 1222/2009 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj i predmet

1.  Cilj je ove Uredbe poboljšati sigurnost, zaštitu zdravlja te gospodarsku promicati održive i sigurne gume učinkovite potrošnje goriva i ekološku učinkovitost cestovnog prometa promicanjem sigurnih guma učinkovite potrošnje goriva niskih razina buke, koje bi mogle pridonijeti smanjenju utjecaja na okoliš i zdravlje, istodobno poboljšavajući sigurnost i niskih razina buke gospodarsku učinkovitost cestovnog prometa. [Am. 16]

2.  Ovom se Uredbom uspostavlja okvir za osiguravanje usklađenih podataka o parametrima guma pomoću označivanja, omogućujući krajnjim korisnicima donošenje informirane odluke pri kupnji guma.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na gume razreda C1, C2 i C3 koje se stavljaju na tržište. [Am. 17]

2.  Ova se Uredba primjenjuje i na obnovljene gume nakon što se u Priloge delegiranim aktom u skladu s člankom 12. doda prikladna metoda ispitivanja za mjerenje učinkovitosti takvih guma.

3.  Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)  terenske profesionalne gume;

(b)  gume namijenjene za ugradnju samo na vozila koja su prvi put registrirana prije 1. listopada 1990.;

(c)  rezervne gume za privremenu uporabu tipa T;

(d)  gume kategorije brzine manje od 80 km/h;

(e)  gume nazivnog promjera naplatka do 254 mm ili 635 mm ili više;

(f)  gume opremljene dodatnim napravama za povećanje trenja, poput guma s čavlima;

(g)  gume namijenjene za ugradnju samo na vozila predviđena isključivo za utrke.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „gume razreda C1, C2 i C3” znači razredi guma definirani u članku 8. Uredbe (EZ) br. 661/2009.;

2.  „obnovljena guma” znači rabljena guma obnovljena zamjenom istrošenoga gaznog sloja novim gradivom;

3.  „rezervna guma za privremenu uporabu tipa T” znači rezervna guma za privremenu uporabu konstruirana za korištenje pri većem tlaku zraka nego obične ili ojačane gume;

4.  „oznaka” znači grafički dijagram, u tiskanom ili elektroničkom obliku, uključujući oblik naljepnice, koji sadržava simbole u svrhu pružanja informacija krajnjim korisnicima o učinkovitosti guma ili serije guma u odnosu na parametre utvrđene u Prilogu I.;

5.  „prodajno mjesto” znači lokacija gdje se gume izlažu ili pohranjuju te nude za prodaju krajnjim korisnicima, uključujući autosalone s obzirom na gume ponuđene za prodaju krajnjim korisnicima koje nisu ugrađene na vozila;

6.  „tehnički promidžbeni materijal” znači dokumentacija, u tiskanom ili elektroničkom obliku, koju proizvodi dobavljač radi dopune oglasnih materijala s barem tehničkim informacijama u skladu s Prilogom V.;

7.  „informacijski list proizvoda” znači standardni dokument koji sadržava informacije utvrđene u Prilogu IV., u tiskanom ili elektroničkom obliku;

8.  „tehnička dokumentacija” znači dokumentacija dovoljna za omogućivanje tijelima za nadzor tržišta procjene točnosti oznake i informacijskog lista proizvoda, uključujući informacije utvrđene u Prilogu III.;

9.  „baza podataka o proizvodima” znači baza podataka uspostavljena u skladu s Uredbom (EU) br. 1369/2017 koja se sastoji se od dijela dostupnoga javnosti koji je usmjeren na potrošače, u kojem su informacije o pojedinačnim parametrima proizvoda dostupne elektronički, internetskog portala za dostupnost i dijela koji se odnosi na usklađenost, s jasno utvrđenim zahtjevima u pogledu dostupnosti i sigurnosti;

10.  „prodaja na daljinu” znači ponuda za prodaju, najam ili kupnju uz obročnu otplatu putem poštanske narudžbe, kataloga, interneta, telemarketinga ili bilo koje druge metode pri kojoj se može očekivati da potencijalni krajnji korisnik ne može vidjeti izloženi proizvod;

11.  „proizvođač” znači svaku fizičku ili pravnu osobu koja proizvodi proizvod ili za koju se proizvod osmisli ili proizvede te koja stavlja taj proizvod na tržište pod svojim imenom ili trgovačkom oznakom;

12.  „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja proizvod iz treće zemlje;

13.  „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće;

14.  „dobavljač” znači proizvođač s poslovnim nastanom u Uniji, ovlašteni zastupnik proizvođača koji nema poslovni nastan u Uniji, ili uvoznik koji proizvod stavlja na tržište Unije;

15.  „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe, osim dobavljača ili uvoznika, koja stavlja gumu na raspolaganje na tržištu;

16.  „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači isporuka proizvoda za distribuciju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti, bilo s plaćanjem ili bez plaćanja;

17.  „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije;

18.  „krajnji korisnik” znači potrošač, upravitelj voznog parka ili poduzeće za cestovni promet, koje kupuje ili za kojeg se očekuje da će kupiti gumu;

19.  „parametar” znači parametar gume utvrđen u Prilogu I. kao što je otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, vanjska buka kotrljanja, snijeg, ili led, kilometraža ili abrazija koji ima znatan učinak na okoliš, cestovnu sigurnost ili zdravlje tijekom upotrebe; [Am. 18]

20.  „tip gume” znači verzija gume čije sve jedinice imaju iste tehničke karakteristike relevantne za oznaku i informacijski list proizvoda te imaju istu identifikacijsku oznaku modela;

Članak 4.

Odgovornosti dobavljača guma

1.  Dobavljači besplatno osiguravaju da gume razreda C1, C2 i C3 stavljene na tržište: [Am. 19]

(a)  imaju, za svaku pojedinu gumu, oznaku sukladnu Prilogu II. u obliku naljepnice s navedenim informacijama i razredom za svaki parametar utvrđen u Prilogu I. i informacijskim listom proizvoda kako je utvrđen u Prilogu IV.; ili [Am. 20]

(b)  imaju, za svaku seriju s jednom ili više istovjetnih guma, oznaku u tiskanom obliku sukladnu Prilogu II. s navedenim informacijama i razredom za svaki parametar utvrđen u Prilogu I. i informacijski list proizvoda kako je utvrđen u Prilogu IV.

2.  U slučaju guma koje se reklamiraju ili prodaju na internetu, dobavljači stavljaju oznaku na raspolaganje i osiguravaju prikaz naljepnice da je oznaka pri kupnji vidljiva u blizini cijene i pristup da se može pristupiti informacijskom listu proizvoda. Oznaka se može prikazati s pomoću ugniježđene slike, nakon klika mišem, pomicanja miša, širenja zaslona na dodir ili korištenjem sličnih tehnika. [Am. 21]

3.  Dobavljači osiguravaju da svaki vizualni oglas za određeni tip gume, uključujući oglase prikazane na internetu, sadržava oznaku. [Am. 22]

4.  Dobavljači osiguravaju da sav tehnički promidžbeni materijal za određeni tip gume, uključujući materijal prikazan na internetu, prikazuje oznaku i ispunjava zahtjeve iz Priloga V. [Am. 23]

5.  Dobavljači osiguravaju da se sve vrijednosti, povezani razredi, identifikacijska oznaka modela i sve dodatne informacije o učinkovitosti koje prijave na oznaci za bitne parametre utvrđene u Prilogu I. podliježu postupku homologacije tipa u skladu s Uredbom (EZ) br. 661/2009, kao i parametri tehničke dokumentacije iz Priloga III., dostave homologacijskim tijelima prije stavljanja gume na tržište. Homologacijsko tijelo potvrđuje primitak dokumentacije od dobavljača i provjerava dokumentaciju. [Am. 24]

6.  Dobavljači osiguravaju točnost oznaka i informacijskih listova proizvoda koje dostavljaju.

7.  Dobavljači na zahtjev stavljaju tehničku dokumentaciju na raspolaganje nadležnim tijelima država članica na zahtjev ili ovlaštenim trećim stranama, u skladu s Prilogom III. [Am. 25]

8.  Dobavljači surađuju s tijelima za nadzor tržišta i odmah poduzimaju mjere za ispravljanje bilo kakvog slučaja nepridržavanja zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi za koji su odgovorni, na vlastitu inicijativu ili kad to zahtijevaju tijela za nadzor tržišta.

9.  Dobavljači ne dostavljaju ni izlažu druge oznake, znakove, simbole ili natpise koji nisu u skladu sa zahtjevima ove Uredbe, ako bi to moglo zavarati ili zbuniti krajnje korisnike u pogledu bitnih parametara.

10.  Dobavljači ne dostavljaju ni prikazuju oznake koje oponašaju oznake predviđene u okviru ove Uredbe.

Članak 5.

Odgovornosti dobavljača guma u odnosu na bazu podataka o proizvodima

1.  S učinkom od 1. siječnja 2020.devet mjeseci nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu], dobavljači, prije stavljanja gume na tržište gume proizvedene poslije tog datuma, dobavljači u bazu podataka o proizvodima unose informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbe (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama, uz iznimku izmjerenih tehničkih parametara modela.

2.  U slučaju stavljanja guma na tržište da su gume proizvedene između [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu] i 31. prosinca 2019 devet mjeseci minus jedan dan nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu]., dobavljač do 30. lipnja 2020. u roku od 12 mjeseci nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu] u bazu podataka o proizvodima unosi informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbe Uredbi (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama, uz iznimku izmjerenih tehničkih parametara modela.

2.a  U slučaju stavljanja guma na tržište prije [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu], dobavljač u bazu podataka o proizvodima može unijeti informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama.

3.  Do trenutka unosa informacija navedenih u stavcima 1. i 2. u bazu podataka o proizvodima dobavljači stavljaju na raspolaganje elektroničku verziju tehničke dokumentacije radi pregleda u roku od deset dana od zaprimanja zahtjeva tijelâ za nadzor tržišta.

4.  Guma u pogledu koje su izvršene promjene koje su relevantne za oznaku ili informacijski list proizvoda smatra se novim tipom gume. Dobavljač u bazi podataka navodi kad jedinice nekog tipa gume više ne stavlja na tržište.

5.  Nakon što je posljednja jedinica tipa gume stavljena na tržište, dobavljač zadržava informacije o tom tipu gume u dijelu baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost tijekom razdoblja od pet godina. [Am. 58]

Članak 6.

Odgovornosti distributera guma

1.  Distributeri osiguravaju da:

(a)  gume na prodajnom mjestu imaju oznaku u skladu s Prilogom II. u obliku naljepnice koju osiguravaju dobavljači u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a), istaknutu na jasno vidljivom mjestu; ili [Am. 26]

(b)  prije prodaje gume koja pripada seriji od jedne ili više istovjetnih guma, oznaka iz članka 4. stavka 1. točke (b) prikazuje se krajnjem korisniku i jasno postavlja u neposrednoj blizini gume na prodajnom mjestu;

(ba)  oznaka je zalijepljena izravno na gumu i u cijelosti čitljiva te ništa ne ometa njezinu vidljivost. [Am. 28]

2.  Distributeri osiguravaju da svaki vizualni oglas za određeni tip gume, uključujući oglase prikazane na internetu, sadržava oznaku. [Am. 29]

3.  Distributeri osiguravaju da sav tehnički promidžbeni materijal za određeni tip gume, uključujući materijal prikazan na internetu, prikazuje oznaku i ispunjava zahtjeve iz Priloga V. [Am. 30]

4.  Distributeri osiguravaju da ako gume ponuđene na prodaju nisu vidljive krajnjem korisniku, krajnji korisnici dobiju kopiju oznake prije prodaje.

5.  Distributeri osiguravaju da u slučaju prodaje na daljinu u papirnatom obliku mora biti vidljiva oznaka i da krajnji korisnik može pristupiti informacijskom listu proizvoda putem besplatnog web-mjesta ili zatražiti tiskani primjerak tog lista.

6.  Distributeri koji prodaju na daljinu u obliku telemarketinga moraju obavijestiti krajnje korisnike o razredima bitnih parametara na oznaci i da korisnici mogu pristupiti cjelovitoj oznaci i informacijskom listu proizvoda putem besplatnog web-mjesta ili zatražiti tiskani primjerak tog lista.

7.  U slučaju guma koje se izravno reklamiraju ili prodaju na internetu, distributeri stavljaju oznaku na raspolaganje i osiguravaju prikaz naljepnice da je oznaka pri kupnji u blizini cijene, kao i pristup i da se može pristupiti informacijskom listu proizvoda. Oznaka se može prikazati s pomoću ugniježđene slike, nakon klika mišem, pomicanja miša, širenja zaslona na dodir ili korištenjem sličnih tehnika. [Am. 31]

Članak 7.

Odgovornosti dobavljača vozila i distributera vozila

Kad krajnji korisnici namjeravaju kupiti novo vozilo, dobavljači i distributeri vozila osiguravaju im prije prodaje oznake guma koje se isporučuju s vozilom, kao i relevantne tehničke promidžbene materijale.

Članak 8.

Metode ispitivanja i mjerenja

Informacije koje treba osigurati u skladu s člancima 4., 6. i 7. o parametrima navedenima na oznaci dobivaju se primjenom metoda ispitivanja i mjerenja u skladu s metodama ispitivanja iz Priloga I. i postupka postupkom usklađivanja laboratorija iz Priloga VI. [Am. 32]

Članak 9.

Postupak provjere

Države članice ocjenjuju sukladnost deklariranih razreda za svaki bitan parametar naveden u Prilogu I. u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu VII.

Članak 10.

Obveze država članica

1.  Države članice na svojim državnim područjima ne smiju sprječavati stavljanje na tržište ni puštanje u rad guma koje su usklađene s ovom Uredbom.

2.  Države članice ne osiguravaju poticaje za gume ispod razreda B u pogledu učinkovitosti potrošnje goriva ili prianjanja na mokroj podlozi u smislu Priloga I. dijela A odnosno B. Oporezivanje i fiskalne mjere ne predstavljaju poticaje u smislu ove Uredbe.

2.a  Države članice moraju se pobrinuti za to da nacionalna tijela za nadzor tržišta uspostave sustav rutinskih i ad hoc inspekcija prodajnih mjesta u svrhu osiguranja sukladnosti s ovom Uredbom. [Am. 33]

3.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama i mehanizmima za izvršavanje primjenjivima na kršenja ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

4.  Do 1. lipnja 2020. države članice obavješćuju Komisiju o pravilima iz stavka 3. o kojima Komisija nije bila prethodno obaviještena te bez odgađanja obavješćuju Komisiju o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni.

Članak 11.

Nadzor nad tržištem Unije i kontrola proizvoda koji ulaze na tržište Unije

1.  Na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom i relevantnim delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe primjenjuju se [članci od 16. do 29. Uredbe (EZ) br. 765/2008/Uredbe o sukladnosti i provedbi predložene u okviru COM(2017)0795].

2.  Komisija potiče i podupire suradnju i razmjenu informacija o tržišnom nadzoru vezanom za označivanje proizvoda između nacionalnih tijela država članica koja su odgovorna za nadzor tržišta ili zadužena za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije te između tih tijela i Komisije, osobito tješnjim uključivanjem stručne skupine za označivanje guma i upravnu suradnju u području nadzora tržišta.

3.  Opći programi nadzora tržišta država članica uspostavljeni u skladu s [člankom 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008/Uredbe o poštovanju i provedbi predložene u okviru COM(2017)0795] uključuju mjere s ciljem osiguravanja učinkovitog izvršavanja ove Uredbe te ih treba ojačati. [Am. 34]

Članak 11.a

Obnovljene gume

Komisija do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] donosi delegirane akte u skladu s člankom 13. kako bi se ova Uredba nadopunila uvođenjem novih zahtjeva za informacije u pogledu obnovljenih guma u priloge, pod uvjetom da je dostupna odgovarajuća i izvediva metoda. [Am. 35]

Članak 12.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 13. s ciljem:

(a)  uvođenja izmjena sadržaja i oblika oznake;

(aa)  uvođenja parametara i zahtjeva za informacije u pogledu prianjanja guma na snijegu i ledu; [Am. 37]

(ab)  uvođenja prikladne metode ispitivanja za mjerenje učinkovitosti prianjanja guma na snijegu i ledu; [Am. 38]

(b)  uvođenja zahtjeva za informacije ili parametre u Priloge, osobito za kilometražu i abraziju, pod uvjetom da su dostupne odgovarajuće metode ispitivanja; [Am. 39]

(c)  prilagodbi vrijednosti, metoda izračuna i zahtjeva iz Priloga tehničkom napretku.

U okviru pripreme delegiranih akata Komisija, prema potrebi, ispituje izgled i sadržaj oznaka za određene skupine proizvoda gume s predstavnicima skupina kupaca Unije kako bi se osiguralo da oni jasno razumiju te oznake. [Am. 40]

Članak 13.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 14.

Evaluacija i izvješće

Komisija do 1. lipnja 20262022. provodi evaluaciju ove Uredbe, uz procjenu učinka i anketu potrošača, i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. [Am. 41]

U tom se izvješću ocjenjuje koliko je učinkovito ovom Uredbom te delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe krajnjim korisnicima omogućen odabir učinkovitijih guma, uzimajući u obzir njezin utjecaj na poslovanje, potrošnju goriva, emisije stakleničkih plinova i , aktivnosti nadzora tržišta i osviještenost potrošača. Također se ocjenjuju troškovi i koristi neovisne i obvezne provjere informacija navedenih na oznaci koju provodi treća strana, uzimajući također u obzir iskustva sa širim okvirom Uredbe (EZ) br. 661/2009. [Am. 42]

Članak 15.

Izmjena Uredbe (EU) 2017/1369

U članku 12. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/1369 točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) potporu tijelima za nadzor tržišta u obavljanju njihovih zadaća na temelju ove Uredbe i relevantnih delegiranih akata, što uključuje njihovo izvršavanje, i u skladu s Uredbom (EU) [unesite upućivanje na ovu uredbu]”.

Članak 16.

Stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

Uredba (EZ) br. 1222/2009 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VIII.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. lipnja 2020... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 43]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Ispitivanje, razvrstavanje i mjerenje parametara guma

Dio A: Razredi učinkovitosti potrošnje goriva

Razred učinkovitosti potrošnje goriva mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju koeficijenta otpora kotrljanja (RRC) prema niže navedenom rasponu od „A” do „G” i izmjeriti u skladu s Prilogom 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te uskladiti u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu VI.

Ako je tip gume homologiran za više od jednog razreda gume (npr. C1 i C2), raspon razvrstavanja koji se koristi za određivanje razreda učinkovitosti potrošnje goriva tog tipa gume trebao bi biti istovjetan onome koji se primjenjuje na najviši razred gume (npr. C2, a ne C1). [Am. 44]

F razred za C1, C2, C3 gume više se ne stavlja na tržište nakon potpune primjene zahtjeva za homologaciju iz Uredbe (EZ) br. 661/2009 te je na oznaci prikazan sivom bojom. [Am. 45]

[Am. 46]

Dio B: Razredi prianjanja na mokroj podlozi

1.  Razred prianjanja na mokroj podlozi mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G) prema niže navedenom rasponu od „A” do „G”, izračunati u skladu s točkom 2. i izmjeriti u skladu s Prilogom 5. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 47]

1.a  F razred za C1, C2, C3 gume više se ne stavlja na tržište nakon potpune primjene zahtjeva za homologaciju iz Uredbe (EZ) br. 661/2009 te je na oznaci prikazan sivom bojom. [Am. 48]

2.  Izračun indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G)

G = G(T) – 0,03

gdje je:

G(T) = indeks prianjanja na mokroj podlozi gume kandidata u jednom ispitnom ciklusu

[Am. 49]

Dio C: Razredi i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja [Am. 50]

Izmjerena Vrijednost vanjske buke kotrljanja (N) mora se navesti u decibelima i izračunati u skladu s Prilogom 3. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 51]

Razred vanjske buke kotrljanja mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju graničnih vrijednosti u skladu s graničnim vrijednostima (LV) navedenih u dijelu C Priloga II. Uredbi (EZ) faze 2 navedenima u Pravilniku UNECE-a br. 661/2009 kako slijedi: 117. [Am. 52]

N u dB

Razred vanjske buke kotrljanja

N ≤ LV – 6 3

LV – 6 3< N ≤ LV – 3

N ≤ LV – 3

[Am. 53]

Dio D: Prianjanje na snijegu

Učinkovitost na snijegu ispituje označava se u skladu s Prilogom 7. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 54]

Guma koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa za snijeg utvrđene u . Pravilniku UNECE-a br. 117 klasificira se kao zimska guma i ikona u nastavku dodaje može se dodati na oznaku. [Am. 55]

Dio E: Prianjanje na ledu

Učinkovitost na ledu ispituje označava se u skladu s normom ISO 19447. [Am. 56]

Guma koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa za led utvrđene u normi ISO 19447 i koja je homologirana na temelju učinkovitosti na snijegu iz Pravilnika UNECE-a br. 117 klasificira se kao guma za led i ikona u nastavku dodaje može se dodati na oznaku. [Am. 57]

PRILOG II.

Oblik oznake

1.  Oznake

1.1.  Na oznakama su navedene sljedeće informacije u skladu s ilustracijama u nastavku.

I.  Naziv ili trgovačka oznaka dobavljača;

II.  Identifikacijska oznaka modela dobavljača, gdje identifikacijska oznaka modela znači šifra, obično alfanumerička, kojom se određeni tip gume razlikuje od ostalih tipova s istim zaštitnim znakom ili nazivom dobavljača;

III.  QR kôd;

IV.  Učinkovitost potrošnje goriva;

V.  Prianjanje na mokroj podlozi;

VI.  Vanjska buka kotrljanja;

VII.  Prianjanje na snijegu;

VIII.  Prianjanje na ledu.

2.  Izgled oznake

2.1.  Oznaka izgleda kako je prikazana na donjoj slici:

2.2.  Oznaka mora biti najmanje 90 mm široka i 130 mm visoka. Ako se oznaka tiska u većem formatu, njezin sadržaj svejedno mora ostati proporcionalan gornjim specifikacijama.

2.3.  Oznaka mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(a)  Boje su CMYK – cijan, magenta, žuta i crna – i navode se u skladu sa sljedećim primjerom: 00-70-X-00: 0 % cijan, 70 % magenta, 100 % žuta, 0 % crna;

(b)  Dolje navedeni brojevi odnose se na legendu navedenu u točci 2.1.:

(1)  Rub oznake: crta: 1,5 pts – boja: X-10-00-05;

(2)  Calibri regular 8 pts;

(3)  Europska zastava: širina: 15 mm, visina: 10 mm;

(4)  Reklamna zastavica: širina: 51,5 mm, visina: 13 mm;

Tekst „PROIZVOĐAČ”: Calibri regular 15 pts, 100 % bijela;

Tekst „Broj modela”: Calibri regular 13 pts, 100 % bijela;

(5)  QR kôd: širina: 13 mm, visina: 13 mm;

(6)  Raspon od „A” do „G”:

Strelice: visina: 5,6 mm, razmak: 0,78 mm, crna crta: 0,5 pt – boje:

–  A: X-00-X-00;

–  B: 70-00-X-00;

–  C: 30-00-X-00;

–  D: 00-00-X-00;

–  E: 00-30-X-00;

–  F: 00-70-X-00.

(7)  Linija: širina: 88 mm, visina: 2 pts – boja: X-00-00-00;

(8)  Piktogram vanjske buke kotrljanja:

Piktogram kako slijedi: širina: 25,5 mm, visina: 17 mm – boja: X-10-00-05;

(9)  Strelica:

Strelica: širina: 20 mm, visina: 10 mm, 100 % crna;

Tekst: Helvetica Bold 20 pts, 100 % bijela;

Tekst jedinice: Helvetica Bold 13 pts, 100 % bijela;

(10)  Piktogram za led:

Piktogram kako slijedi: širina: 15 mm, visina: 15 mm, crta: 1,5 pts – boja: 100 % crna;

(11)  Piktogram za snijeg:

Piktogram kako slijedi: širina: 15 mm, visina: 15 mm, crta: 1,5 pts – boja: 100 % crna;

(12)  „A” do „G”: Calibri regular 13 pts, 100 % crna;

(13)  Strelice:

Strelice: širina: 11,4 mm, visina: 9 mm, 100 % crna;

Tekst: Calibri Bold 17 pts, 100 % bijela;

(14)  Piktogram za učinkovitost potrošnje goriva:

Piktogram kako slijedi: širina: 19,5 mm, visina: 18,5 mm – boja: X-10-00-05;

(15)  Piktogram za prianjanje na mokroj podlozi:

Piktogram kako slijedi: širina: 19 mm, visina: 19 mm – boja: X-10-00-05.

(c)  Pozadina mora biti bijela.

2.4.  Razred gume mora biti naveden na oznaci u obliku propisanom na ilustraciji iz točke 2.1.

PRILOG III.

Tehnička dokumentacija

Tehnička dokumentacija iz članka 4. stavka 7. uključuje sljedeće:

(a)  naziv i adresu dobavljača;

(b)  ime i potpis osobe koja je ovlaštena obvezati dobavljača;

(c)  trgovački naziv ili zaštitni znak dobavljača;

(d)  model gume;

(e)  dimenzije gume, indeks opterećenja i kategorija brzine;

(f)  upućivanja na primijenjene metode mjerenja.

PRILOG IV.

Informacijski list proizvoda

Informacije u informacijskom listu proizvoda za gume moraju biti navedene u brošuri proizvoda ili drugoj literaturi priloženoj uz proizvod i uključivati sljedeće:

(a)  naziv ili zaštitni znak dobavljača;

(b)  identifikacijsku oznaku modela dobavljača;

(c)  razred učinkovitosti potrošnje goriva za gumu u skladu s Prilogom I.;

(d)  razred prianjanja na mokroj podlozi gume u skladu s Prilogom I.;

(e)  razred vanjske buke kotrljanja i decibela u skladu s Prilogom I.;

(f)  je li guma zimska;

(g)  je li guma za led.

PRILOG V.

Podaci koji se navode u tehničkom promidžbenom materijalu

1.  Informacije o gumama u tehničkim promidžbenim materijalima moraju se navesti redoslijedom utvrđenim kako slijedi:

(a)  razred učinkovitosti potrošnje goriva (slova „A” do „F”);

(b)  razred prianjanja na mokroj podlozi (slova „A” do „G”);

(c)  razred i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja (dB);

(d)  je li guma zimska;

(e)  je li guma za led.

2.  Podaci navedeni u točki 1. moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(a)  moraju biti lako čitljivi;

(b)  moraju biti lako razumljivi;

(c)  ako je raspoloživo različito razvrstavanje za određeni tip gume ovisno o dimenziji ili drugim parametrima, navodi se raspon između gume najslabije i najbolje učinkovitosti.

3.  Dobavljači na svojim internetskim stranicama također moraju staviti na raspolaganje sljedeće:

(a)  poveznicu na odgovarajuću internetsku stranicu Komisije posvećenu ovoj Uredbi;

(b)  objašnjenje piktograma otisnutih na oznaci;

(c)  izjavu u kojoj se ističe činjenica da stvarne uštede goriva i sigurnost na cesti uvelike ovise o ponašanju vozača, a naročito sljedeće:

–  ekološka vožnja može znatno smanjiti potrošnju goriva,

–  pritisak u gumama treba redovito provjeravati s ciljem optimiziranja karakteristika prianjanja na mokroj podlozi i učinkovitosti potrošnje goriva,

–  zaustavne udaljenosti trebalo bi uvijek strogo poštovati.

PRILOG VI.

Postupak usklađivanja laboratorija u pogledu mjerenja otpora kotrljanja

1.  Definicije

Za potrebe postupka usklađivanja laboratorija, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „referentni laboratorij” znači laboratorij, dio mreže laboratorija čiji je naziv u svrhu postupka usklađivanja objavljen u Službenom listu Europske unije, koji ima sposobnost postizanja točnosti ispitnih rezultata utvrđenih u odjeljku 3. na referentnom stroju;

2.  „laboratorij kandidat” znači laboratorij koji sudjeluje u postupku usklađivanja, a nije referentni laboratorij;

3.  „guma za usklađivanje” znači guma koja se ispituje za svrhe provođenja postupka usklađivanja;

4.  „komplet guma za usklađivanje” znači komplet od pet ili više guma za usklađivanje na jednom stroju;

5.  „dodijeljena vrijednost” znači teoretska vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja (RRC) jedne gume za usklađivanje, kako je izmjerio teoretski reprezentativni laboratorij mreže referentnih laboratorija, koja se upotrebljava za postupak usklađivanja;

6.  „stroj” znači svako vreteno za ispitivanje guma putem jedne određene metode za mjerenje. Primjerice, dva vretena na istom bubnju ne smatraju se jednim strojem.

2.  Opće odredbe

2.1.  Načelo

Koeficijent otpora kotrljanja (RRCm,l) izmjeren (m) u referentnom laboratoriju (l) usklađuje se s dodijeljenim vrijednostima mreže referentnih laboratorija.

Koeficijent otpora kotrljanja RRCm,c izmjeren (m) u laboratoriju kandidatu (c) usklađuje se kroz jedan referentni laboratorij iz mreže po njegovom izboru.

2.2.  Zahtjevi za odabir guma

Komplet od pet ili više guma za usklađivanje odabire se za postupak usklađivanja u skladu s niže navedenim kriterijima. Komplet guma odabire se za gume razreda C1 i C2 zajedno, te jedan komplet za gume razreda C3.

(a)  Komplet guma za usklađivanje odabire se tako da obuhvaća raspon različitih RRC-ova za gume razreda C1 i C2 zajedno, ili za gume razreda C3. U svakom slučaju, razlika između najvišeg RRCm kompleta guma i najnižeg RRCm kompleta guma, prije i poslije usklađivanja, mora iznositi najmanje:

i.  3 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

ii.  2 kg/t za gume razreda C3.

(b)  RRCm u laboratoriju kandidatu ili referentnom laboratoriju (RRCm,c ili RRCm,l) na temelju deklariranih vrijednosti RRC-a za svaku gumu za usklađivanje iz kompleta mora biti raspoređen ravnomjerno.

(c)  Vrijednosti indeksa opterećenja moraju primjereno obuhvaćati skupinu guma koju je potrebno ispitati, pri čemu se osigurava da vrijednosti sile otpora kotrljanja također obuhvaćaju skupinu guma koju je potrebno ispitati.

Svaka se guma za usklađivanje prije upotrebe provjerava i zamjenjuje:

(a)  ako njeno stanje ne omogućava njenu uporabu za daljnja ispitivanja; i/ili

(b)  ako su odstupanja RRCm,c ili RRCm,l veća od 1,5 posto u odnosu na ranija mjerenja nakon korekcije za možebitno odstupanje stroja.

2.3.  Metoda mjerenja

Referentni laboratorij mjeri svaku gumu za usklađivanje četiri puta i zadržava posljednja tri rezultata za daljnju analizu, u skladu s točkom 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te primjenjujući uvjete utvrđene u točki 3. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama.

Laboratorij kandidat mjeri svaku gumu za usklađivanje (n + 1) puta s tim da je n određen u odjeljku 5. i zadržava posljednjih n rezultata za daljnju analizu, u skladu s točkom 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te primjenjujući uvjete utvrđene u točki 3. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama.

Svaki put kada se mjeri guma za usklađivanje, iz stroja se odstranjuje sklop guma/kotač, te se cjelokupni postupak ispitivanja određen u točki 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama ponovno provodi ispočetka.

Laboratorij kandidat ili referentni laboratorij izračunava:

(a)  izmjerenu vrijednost svake gume za usklađivanje kako je određeno u Prilogu 6. točkama 6.2. i 6.3. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama (tj. korigirano za temperaturu od 25 °C i promjer bubnja veličine 2 m);

(b)  srednju vrijednost tri (za referentne laboratorije) ili n (za laboratorije kandidate) posljednje izmjerenih vrijednosti svake gume za usklađivanje; i

(c)  standardno odstupanje (σm) prema sljedećoj jednadžbi:

pri čemu je:

i brojač od 1 do p za gume za usklađivanje;

j brojač od 2 do n + 1 za n zadnjih ponovljenih mjerenja za određenu gumu za usklađivanje;

n + 1 broj ponovljenih mjerenja guma (n + 1 = 4 za referentne laboratorije i n + 1 ≥ 4 za laboratorije kandidate);

p broj guma za usklađivanje (p ≥ 5).

2.4.  Formati podataka koji se upotrebljavaju za izračune i rezultate

–  Izmjerene vrijednosti RRC-a korigirane za promjer bubnja i temperaturu zaokružuju se na dva decimalna mjesta.

–  Zatim se provodi izračun sa svim znamenkama: nema dodatnih zaokruživanja, osim u konačnim jednadžbama usklađivanja.

–  Sve vrijednosti standardnih odstupanja prikazuju se na tri decimalna mjesta.

–  Sve vrijednosti RRC-a prikazuju se na dva decimalna mjesta.

–  Svi koeficijenti usklađivanja (A1l, B1l, A2c i B2c zaokružuju se i prikazuju na četiri decimalna mjesta.

3.  Zahtjevi koji se primjenjuju na referentne laboratorije i određivanje dodijeljenih vrijednosti

Dodijeljene vrijednosti svake gume za usklađivanje određuje mreža referentnih laboratorija. Svake dvije godine mreža ocjenjuje stabilnost i valjanost dodijeljenih vrijednosti.

Svaki referentni laboratorij koji sudjeluje u mreži mora ispunjavati specifikacije Priloga 6. Pravilniku UNECE br. 117 i njegovih kasnijih izmjena te ima standardno odstupanje (σm) kako slijedi:

(a)  ne veće od 0,05 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

(b)  ne veće od 0,05 kg/t za gume razreda C3.

Svaki referentni laboratorij u mreži mjeri u skladu s odjeljkom 2.3. komplete guma za usklađivanje koji su sukladni specifikaciji iz odjeljka 2.2.

Dodijeljena vrijednost svake gume za usklađivanje prosjek je izmjerenih vrijednosti koje su dostavili referentni laboratoriji iz mreže za tu gumu za usklađivanje.

4.  Postupak za usklađivanje referentnog laboratorija s dodijeljenim vrijednostima

Svaki laboratorij kandidat (l) usklađuje se s svakim novim kompletom dodijeljenih vrijednosti te uvijek nakon znatne promjene strojeva ili bilo kakvog odstupanja podataka o kontrolnoj gumi stroja.

Pri usklađivanju se na svim pojedinačnim podacima upotrebljava tehnika linearne regresije. Koeficijenti regresije, A1l i B1l, izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

RRC dodijeljena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja;

RRCm,l je pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij (l) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

5.  Zahtjevi koji se primjenjuju na laboratorije kandidate

Laboratoriji kandidati ponavljaju postupak usklađivanja najmanje jednom svake dvije godine te uvijek nakon znatne promjene strojeva ili bilo kakvog odstupanja podataka o kontrolnoj gumi stroja.

Uobičajeni komplet od pet različitih guma, koje su sukladne specifikaciji iz odjeljka 2.2. mjeri se u skladu s odjeljkom 2.3. u laboratoriju kandidatu i nakon toga u jednom referentnom laboratoriju. Na zahtjev laboratorija kandidata može se ispitati više od pet guma za usklađivanje.

Laboratorij kandidat mora dostaviti komplet guma za usklađivanje odabranom referentnom laboratoriju.

Laboratorij kandidat (c) mora ispunjavati specifikacije Priloga 6. Pravilniku UNECE br. 117 i njegovih kasnijih izmjena te po mogućnosti imati standardno odstupanje (am) kako slijedi:

(a)  ne veće od 0,075 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

(b)  ne veće od 0,06 kg/t za gume razreda C3.

Ako je standardno odstupanje (σm) laboratorija kandidata veće od gornjih vrijednosti pri četiri mjerenja, od kojih se tri posljednja mjerenja upotrebljavaju za izračune, tada se broj n+1 ponovljenih mjerenja povećava prema sljedećoj jednadžbi za cijelu seriju:

n+1 = 1+(σm/γ)2, zaokruženo na najbliži veći cijeli broj

pri čemu je:

γ = 0,043 kg/t za gume razreda C1 i C2

γ = 0,035 kg/t za gume razreda C3.

6.  Postupak za usklađivanje laboratorija kandidata

Svaki referentni laboratorij (i) koji sudjeluje u mreži izračunava funkciju linearne regresije svih pojedinačnih podataka laboratorija kandidata (c). Koeficijenti regresije, A2c i B2c, izračunavaju se na sljedeći način:

gdje je:

RRCm,l pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij (l) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja)

RRCm,c je pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio laboratorij kandidat (c) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

Ako je vrijednost koeficijenta determinacije R² niža od 0,97, laboratorij kandidat ne usklađuje se.

Usklađeni RRC guma koje ispituje laboratorij kandidat izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

PRILOG VII.

Postupak provjere

Usklađenost deklariranih razreda učinkovitosti potrošnje goriva, prianjanja na mokroj podlozi i vrijednosti vanjske buke od kotrljanja s ovom Uredbom te usklađenost s ovom Uredbom dodatnih informacija o učinkovitosti na oznaci, procjenjuje se za svaki tip gume ili svaku grupu guma koju odredi dobavljač, u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

(a)  prvo se ispituje jedna guma ili jedan komplet guma:

1.  ako izmjerene vrijednosti udovoljavaju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru dopuštenih odstupanja utvrđenih u tablici 1., gume su uspješno prošle ispitivanje;

2.  ako izmjerene vrijednosti ne udovoljavaju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru raspona utvrđenog u tablici 1., ispituju se još tri gume ili kompleta guma. Prosječna izmjerena vrijednost koja proizlazi iz ispitivanja triju guma ili kompleta guma koristi se za ocjenu sukladnosti s deklariranim informacijama u okviru raspona utvrđenog u tablici 1.;

(b)  ako označeni razredi ili vrijednosti proizlaze iz rezultata ispitivanja homologacije dobivenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 661/2009 ili Pravilnikom UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama, države članice mogu koristiti mjerne podatke dobivene na temelju ispitivanja sukladnosti proizvodnje guma.

Pri ocjenjivanju mjernih podataka dobivenih iz ispitivanja sukladnosti proizvodnje moraju se uzeti u obzir odstupanja utvrđena u tablici 1.

Tablica 1.

PRILOG VIII.

Korelacijska tablica

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 280. (2) SL C […], […], str. […]. (3) SL C […], […], str. […]. (4) COM(2017)0658. (5) Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46.). (6) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.). (7) Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.). (8) SL L 307, 23.11.2011., str. 3. (9) COM(2018)0028. (10) Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.). (11) COM(2017)0279. (12) Upućivanje se dodaje nakon donošenja prijedloga. (13) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.). (14) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2016)0593 – C8-0383/2016 – 2016/0280(COD))

P8_TA(2019)0231 A8-0245/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0593),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0383/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3., članak 53. stavak 1. i članke 62. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za građanske poslove, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0245/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/790.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O ORGANIZATORIMA SPORTSKIH DOGAĐANJA

„Komisija prepoznaje važnost organizatora sportskih događanja i njihove uloge u financiranju sportskih aktivnosti u Uniji. S obzirom na društvenu i gospodarsku dimenziju sporta u Uniji, Komisija će ocijeniti izazove s kojima se suočavaju organizatori sportskih događanja u digitalnom okruženju, a posebno pitanja povezana s nezakonitim emitiranjem sportskih programa na internetu.“

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27. (2) SL C 207, 30.6.2017., str. 80.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja (COM(2015)0634 – C8-0394/2015 – 2015/0287(COD))

P8_TA(2019)0232 A8-0375/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0634),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0394/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0375/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/770.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 57.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o izmijenjenom Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o prodaji robe, izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2017)0637 – C8-0379/2017 – 2015/0288(COD))

P8_TA(2019)0233 A8-0043/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0635) i izmijenjeni prijedlog (COM(2017)0637),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0379/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1) i od 15. veljače 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0043/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/771.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 57. (2) SL C 227, 28.6.2018., str. 58.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) (COM(2018)0143 – C8-0123/2018 – 2018/0069(COD))

P8_TA(2019)0234 A8-0381/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0143),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0123/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0381/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/982.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o rekreacijskom ribolovu

Komisija podsjeća da je jedan od ciljeva utvrđenih u Ministarskoj deklaraciji MedFish4Ever, donesenoj u ožujku 2017., da se što je prije moguće, a najkasnije do 2020., utvrdi skup osnovnih pravila kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje rekreacijskim ribolovom na Sredozemlju.

U skladu s tim ciljem srednjoročna strategija Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) za razdoblje 2017.–2020. među mjerama koje se provode na području GFCM-a sadržava procjenu učinaka rekreacijskog ribolova i razmatranje najboljih mjera upravljanja za reguliranje tih aktivnosti. U tom kontekstu unutar GFCM-a osnovana je radna skupina za rekreacijski ribolov radi izrade usklađene regionalne metodologije za ocjenu rekreacijskog ribolova.

Komisija će i dalje ulagati napore unutar GFCM-a kako bi se ostvario cilj utvrđen u Deklaraciji MedFish4Ever.

Izjava Komisije o crvenom koralju

Komisija podsjeća da su mjere očuvanja donesene u okviru regionalnog prilagodljivog plana upravljanja za iskorištavanje crvenog koralja u Sredozemnome moru [Preporuka GFCM/41/2017/5] privremene. Te će mjere, koje uključuju mogućnost uvođenja ograničenja ulova, Znanstveni savjetodavni odbor GFCM-a ocijeniti u 2019. kako bi ih GFCM revidirao na svojem 43. godišnjem zasjedanju (studeni 2019.).

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 95.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju obveza izvješćivanja u području politike o okolišu te o izmjeni direktiva 86/278/EEZ, 2002/49/EZ, 2004/35/EZ, 2007/2/EZ, 2009/147/EZ i 2010/63/EU, uredbi (EZ) br. 166/2006 i (EU) br. 995/2010 te uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 i (EZ) br. 2173/2005 (COM(2018)0381 – C8-0244/2018 – 2018/0205(COD))

P8_TA(2019)0235 A8-0324/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0381),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak114., članak 192. stavak 1. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija predala prijedlog Parlamentu (C8-0244/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za pravna pitanja (A8-0324/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju obveza izvješćivanja u području zakonodavstva povezanoga s okolišem te o izmjeni uredaba (EZ) br. 166/2006 i (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 2002/49/EZ, 2004/35/EZ, 2007/2/EZ, 2009/147/EZ i 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 338/97 i (EZ) br. 2173/2005 te Direktive Vijeća 86/278/EEZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/1010.)

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 99. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 23. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0399).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim učinkom, energetskom učinkovitošću i sigurnošću (COM(2018)0275 – C8-0195/2018 – 2018/0130(COD))

P8_TA(2019)0236 A8-0042/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0275),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0195/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0042/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Odluke (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim značajkama, boljom energetskom učinkovitošću i poboljšanim sigurnosnim značajkama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2019/984.)

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 286.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak (COM(2018)0355 – C8-0209/2018 – 2018/0180(COD))

P8_TA(2019)0237 A8-0483/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0355),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0209/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 13. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0483/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom te objavama u vezi s održivošću za referentne vrijednosti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/2089.)

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 103. (2) SL C 86, 7.3.2019., str. 24.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (COM(2018)0374 – C8-0229/2018 – 2018/0199(COD))

P8_TA(2019)0238 A8-0470/2018

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0374),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 178., članak 209. stavak 1., članak 212. stavak 2. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0229/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0470/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 178., članak 209. stavak 1., članak 212. stavak 2. i članak 349.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) propisuje se da je cilj Europskog fonda za regionalni razvoj („EFRR”) pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. U skladu s tim člankom te člankom 174. drugim i trećim stavkom UFEU-a, EFRR treba pridonijeti smanjivanju razlika između razina razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, među kojima se posebna pozornost poklanja određenim kategorijama regija, među kojima se posebno navode pogranične regije ruralnih područja, područja zahvaćenih industrijskom tranzicijom, regija s niskom gustoćom naseljenosti te otočnih i planinskih regija. [Am. 1]

(2)  U Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] Europskog parlamenta i Vijeća(7) utvrđuju se zajedničke odredbe za EFRR te određene druge fondove, a u Uredbi (EU) [novi EFRR] Europskog parlamenta i Vijeća(8) utvrđuju se odredbe koje se odnose na posebne ciljeve i područje primjene potpore iz EFRR-a. Sada je potrebno donijeti posebne odredbe povezane s ciljem „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), u okviru kojeg jedna ili više država članica ostvaruje i njihove regije ostvaruju prekograničnu suradnju u pogledu djelotvornog programiranja, uključujući odredbe o tehničkoj pomoći, praćenju, evaluaciji, komunikaciji, prihvatljivosti, upravljanju i kontroli te financijskom upravljanju. [Am. 2]

(3)  Kako bi se podržao skladan i kooperativan razvoj državnih područja Unije na različitim razinama i kako bi se smanjile postojeće razlike, iz EFRR-a bi se trebalo poduprijeti prekograničnu suradnju, transnacionalnu suradnju, pomorsku suradnju, suradnju najudaljenijih regija i međuregionalnu suradnju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interrega). Pritom bi trebalo uzeti u obzir načela višerazinskog upravljanja i partnerstva te osnažiti pristupe usmjerene na konkretna područja. [Am. 3]

(3a)  Različitim sastavnicama Interrega trebalo bi pridonijeti postizanju ciljeva održivog razvoja kako je opisano u Programu održivog razvoja do 2030. donesenom u rujnu 2015. [Am. 4]

(4)  Cilj komponente prekogranične suradnje trebao bi biti rješavanje zajedničkih izazova zajednički utvrđenih u pograničnim regijama te iskoristiti neiskorišteni potencijal rasta u pograničnim područjima, što je pokazano u Komunikaciji Komisije „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”(9) („Komunikacija o graničnim regijama”). Slijedom toga, Stoga bi prekogranična sastavnica suradnja trebala bi biti ograničena na obuhvaćati suradnju na kopnenim ili granicama, a prekogranična suradnja na pomorskim granicama trebala bi biti integrirana u transnacionalnu , ne dovodeći u pitanje novu sastavnicu za suradnju najudaljenijih regija. [Am. 5]

(5)  Sastavnica prekogranične suradnje trebala bi uključivati i suradnju između jedne ili više država članica odnosno njihovih regija i jedne ili više zemalja odnosno regija ili drugih područja izvan Unije. Uključivanje unutarnje i vanjske prekogranične suradnje u ovu Uredbu trebalo bi rezultirati znatnim pojednostavljenjem i usklađivanjem primjenjivih odredbi za programska tijela u državama članicama, kao i za partnerska tijela i korisnike izvan Unije u usporedbi s programskim razdobljem 2014. – 2020. [Am. 6]

(6)  Cilj sastavnice transnacionalne suradnje i pomorske suradnje trebao bi biti jačanje suradnje djelovanjem kojim se omogućava integriran teritorijalni razvoj povezan s prioritetima kohezijske politike Unije te bi trebao uključivati i pomorsku prekograničnu suradnju ,uz puno poštovanje načela supsidijarnosti. Transnacionalna suradnja trebala bi obuhvaćati veća državna transnacionalna područja na kopnu Unije, dok bi pomorska suradnja trebala obuhvaćati i, prema potrebi, područja oko morskih bazena i integrirati prekograničnu suradnju na pomorskim granicama tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. Potrebno je omogućiti maksimalnu fleksibilnost za nastavak provedbe prethodne pomorske prekogranične suradnje unutar šireg okvira pomorske suradnje, osobito definiranjem obuhvaćenog područja, posebnih ciljeva takve suradnje, zahtjeva za projektno partnerstvo i uspostavom potprograma i posebnih odbora za upravljanje koja su geografski izvan područja koja su obuhvaćena prekograničnim programima. [Am. 7]

(7)  Na temelju iskustva s prekograničnom i transnacionalnom suradnjom tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. u najudaljenijim regijama, gdje kombinacija obje sastavnice unutar jednog programa po području suradnje nije rezultirala dovoljnim pojednostavnjenjem za programska tijela i korisnike, potrebno je uspostaviti posebnu dodatnu sastavnicu najudaljenijih regija kako bi se najudaljenijim regijama omogućila najdjelotvornija i najjednostavnija suradnja sa susjednim s trećim zemljama, prekomorskim zemljama i područjima (PZP-ovi) ili organizacijama za regionalnu integraciju i suradnju, uzimajući u obzir njihove posebnosti. [Am. 8]

(8)  Na temelju pozitivnog iskustva s programima međuregionalne suradnje u okviru Interrega, s jedne strane, i izostanka takve suradnje u programima u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020., sastavnica međuregionalne suradnje trebala bi biti dodatno usmjerena na povećanje djelotvornosti kohezijske politike. Ta bi sastavnica stoga trebala biti ograničena na dva programa: jedan kojim će se omogućiti sve vrste s druge strane, međuregionalna suradnja između gradova i regija, putem razmjene iskustva, inovativni pristupi i izgradnja razvoja kapaciteta za programe u okviru oba cilja te promicati Europske (Europska teritorijalna suradnja i Ulaganje za rast i radna mjesta) važna je sastavnica za pronalazak zajedničkih rješenja u području kohezijske politike i uspostavu trajnih partnerstava. Stoga je potrebno nastaviti provoditi postojeće programe, osobito promicanje suradnje na temelju projekata, uključujući promicanje Europskih grupacija grupacije za teritorijalnu suradnju („EGTS-i”) koje su uspostavljene ili će se uspostaviti na temelju Uredbe (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(10), i drugi za poboljšanje analize razvojnih trendova. Suradnju na temelju projekata diljem Unije trebalo bi integrirati u novu sastavnicu ulaganja u međuregionalne inovacije i usko povezati s provedbom Komunikacije Komisije „Jačanje inovacija u europskim regijama: strategije za otporni, uključivi i održivi rast”(11), osobito kako bi se podržale tematske platforme za pametnu specijalizaciju u područjima kao što su energetika, industrijska modernizacija ili poljoprivredno-prehrambeni sektor. Konačno, integrirani teritorijalni razvoj usmjeren na funkcionalna urbana područja ili urbana područja trebao bi niti koncentriran unutar programa u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” i u jednom popratnom instrumentu – „Europska urbana inicijativa”. Dva programa u okviru sastavnice međuregionalne suradnje trebaju obuhvaćati cijelu Uniju i biti otvoreni za sudjelovanje trećih zemalja , kao i makroregionalne strategije. [Am. 9]

(8a)   Nova inicijativa za ulaganja u međuregionalne inovacije trebala bi se temeljiti na pametnoj specijalizaciji i upotrebljavati se za potporu tematskim platformama za pametnu specijalizaciju u područjima kao što su energetika, industrijska modernizacija, kružno gospodarstvo, socijalne inovacije, zaštita okoliša ili poljoprivredno-prehrambeni sektor te kao pomoć onima koji su uključeni u strategije pametne specijalizacije da se okupe kako bi povećali inovacije te na europsko tržište donijeli inovativne proizvode, procese i ekosustave. Dokazi upućuju na to da i dalje postoje trajni sustavni propusti u fazi ispitivanja i provjere valjanosti demonstracije novih tehnologija (npr. ključne omogućavajuće tehnologije), osobito kada je inovacija rezultat integracije komplementarnih regionalnih specijalizacija kojima se stvaraju inovativni vrijednosni lanci. Taj je propust osobito presudan u fazi između probnog izvođenja i potpunog uvođenja inovacija na tržište. U nekim strateškim tehnološkim i industrijskim područjima MSP-ovi trenutačno ne mogu računati na izvrsnu i otvorenu, povezanu paneuropsku demonstracijsku infrastrukturu. Dva programa u okviru inicijative za međuregionalnu suradnju trebala bi obuhvaćati cijelu Europsku uniju i biti otvoreni za sudjelovanje PZP-ova, trećih zemalja, njihovih regija i organizacija za regionalnu integraciju i suradnju, osobito najudaljenijih regija susjednih zemalja. Trebalo bi poticati sinergije između ulaganja u međuregionalne inovacije i drugih relevantnih programa EU-a, kao što su programi u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, Obzora 2020., Strategije za digitalno tržište u Europi i programa jedinstvenog tržišta jer će se njima povećati učinak ulaganja i osigurati bolja vrijednost za građane. [Am. 10]

(9)  Potrebno je utvrditi zajedničke objektivne kriterije za određivanje prihvatljivih regija i područja. U tu bi se svrhu utvrđivanje prihvatljivih regija i područja na razini Unije trebalo temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(12). [Am. 11]

(10)  Potrebno je nastaviti podupirati ili, po potrebi, uspostaviti suradnju u svim njezinim dimenzijama sa susjednim trećim zemljama Unije jer je takva suradnja važan alat politike regionalnog razvoja te treba biti na korist regijama država članica koje graniče s trećim zemljama. S tim bi se ciljem iz EFRR-a iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, IPA-e(13), NDICI-ja(14) i OCTP-a(15) trebali podržavati programi u okviru prekogranične suradnje, transnacionalne suradnje i pomorske suradnje, suradnje najudaljenijih regija i međuregionalne suradnje. Potpora iz EFRR_a i iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja trebala bi se temeljiti na uzajamnosti i proporcionalnosti. Međutim, za IPA III CBC i NDICI CBC, potpora iz EFRR-a trebala bi se dopuniti barem jednakim iznosima u okviru IPA III CBC-a i NDICI CBC-a, podložno maksimalnom iznosu utvrđenom u odgovarajućem pravnom aktu, odnosno najviše 3 % financijske omotnice u okviru programa IPA-e III i najviše 4 % financijske omotnice zemljopisnog programa za susjedstvo na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) NDICI-ja. [Am. 12]

(10a)   Trebalo bi posvetiti posebnu pozornost regijama koje postaju nove vanjske granice Unije kako bi se zajamčio odgovarajući kontinuitet programa suradnje koji su u tijeku. [Am. 13]

(11)  Pomoć iz IPA-e III trebala bi uglavnom biti usmjerena na pomaganje korisnicima IPA-e u jačanju demokratskih institucija i vladavine prava, reformi pravosuđa i javne uprave, poštovanju temeljnih prava te promicanju ravnopravnosti spolova, tolerancije, socijalne uključenosti i nediskriminacije, te regionalnog i lokalnog razvoja. Pomoć iz IPA-e trebala bi se i dalje upotrebljavati za pružanje potpore korisnicima IPA-e u pogledu unapređenja regionalne, makroregionalne i prekogranične suradnje, kao i teritorijalnog razvoja, uključujući provedbu makroregionalnih strategija Unije. Osim toga, pomoć iz IPA-e trebala bi se dodjeljivati i za rješavanje pitanja sigurnosti, migracija i upravljanja granicama, osiguravanje pristupa međunarodnoj zaštiti, razmjenu relevantnih informacija, poboljšanje granične kontrole i provođenje zajedničkih napora u borbi protiv nezakonite migracije i krijumčarenja migranata. [Am. 14]

(12)  U pogledu pomoći iz NDICI-ja, Unija bi trebala razviti poseban odnos sa susjednim zemljama s ciljem uspostavljanja područja blagostanja i dobrosusjedskih odnosa, utemeljenog na vrijednostima Unije i obilježenog bliskim i mirnim odnosima koji se temelje na suradnji. Ovom Uredbom i NDICI-jem stoga je potrebno podržati unutarnje i vanjske aspekte relevantnih makroregionalnih strategija. Te su inicijative strateški važne i daju smislene političke okvire za produbljivanje odnosa s partnerskim zemljama i među njima na temelju načela uzajamne odgovornosti, zajedničkih obveza i odgovornosti.

(12a)  Razvijanje sinergije s vanjskim djelovanjem Unije i njezinim razvojnim programima također bi trebalo osigurati maksimalan učinak uz istodobno zadovoljavanje načela usklađenosti politika radi razvoja, kako je predviđeno člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Postizanje usklađenosti svih politika Unije ključno je za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. [Am. 15]

(13)  Važno je i dalje pratiti ulogu ESVD-a i Komisije u pripremi strateških programa i programa Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a i NDICI-ja kako je utvrđeno Odlukom Vijeća 2010/427/EU(16).

(14)  S obzirom na posebnu situaciju najudaljenijih regija Unije, potrebno je donijeti mjere u pogledu poboljšanja uvjeta pod kojima te regije mogu imati pristup strukturnim fondovima. Slijedom toga, neke bi odredbe ove Uredbe trebalo prilagoditi posebnostima najudaljenijih regija kako bi pojednostavila i potaknula suradnju njihova suradnja s njihovim susjedima trećim zemljama i PZP-ovima, uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”(17). [Am. 16]

(14a)  Uredbom se predviđa mogućnost da PZP-ovi sudjeluju u programima Interrega. Treba uzeti u obzir posebnosti i izazove PZP-ova kako bi im se omogućio djelotvoran pristup i sudjelovanje. [Am. 17]

(15)  Potrebno je utvrditi sredstva dodijeljena za svaku od različitih sastavnica Interrega, uključujući udio svake države članice u ukupnim iznosima za prekograničnu suradnju, transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju, suradnju najudaljenijih regija i međuregionalnu suradnju te potencijal dostupan državama članicama u pogledu fleksibilnosti među tim sastavnicama. U usporedbi s programskim razdobljem 2014. – 2020., potrebno je smanjiti udio za prekograničnu suradnju, povećati udio za transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju zbog integracije pomorske suradnje te stvoriti novu sastavnicu suradnje najudaljenijih S obzirom na globalizaciju, suradnju usmjerenu na poticanje ulaganja za stvaranje više radnih mjesta i rast te zajednička ulaganja s drugim regijama trebala bi, međutim, odrediti i zajednička obilježja i ambicije regija, a ne nužno granice pa bi stoga trebalo osigurati dostatna dodatna sredstva za novu inicijativu za ulaganja u međuregionalne inovacije kako bi se odgovorilo na uvjete na globalnom tržištu. [Am. 18]

(16)  Za najučinkovitiju upotrebu potpore iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja trebalo bi uspostaviti mehanizam za organizaciju vraćanja takve potpore u slučajevima kada programe vanjske suradnje nije moguće donijeti ili ih treba obustaviti, uključujući s trećim zemljama koje ne primaju potporu ni iz kojeg financijskog instrumenta Unije. Tim bi se mehanizmom trebali nastojati postići optimalno funkcioniranje programa i najveća moguća koordinacija među tim instrumentima.

(17)  Doprinosi iz EFRR-a u okviru Interrega trebali bi biti namijenjeni posebnim ciljevima u okviru ciljeva kohezijske politike. Međutim, popis posebnih ciljeva u okviru različitih tematskih ciljeva trebao bi se prilagoditi posebnim potrebama Interrega utvrđivanjem dodatnih posebnih ciljeva u okviru cilja politike „socijalno osjetljivija Europe kroz provedbu Europskog stupa socijalnih prava” kako bi se omogućile intervencije poput ESF-a.

(18)  U kontekstu jedinstvene i posebne okolnosti na otoku Irske te s ciljem podupiranja suradnje sjevera i juga u okviru Sporazuma na Veliki petak, trebala bi se nastaviti nastavlja se provedba prekograničnog programa PEACE PLUS te bi se trebao nastaviti rad iz prethodnih programa između pograničnih okruga Irske i Sjeverne Irske. Uzimajući u obzir njegovu praktičnu važnost, nužno je osigurati da se, u slučajevima kad taj program djeluje kao potpora miru i pomirenju, doprinosi iz EFRR-a mogu dodjeljivati i za promicanje socijalne, gospodarske i regionalne stabilnosti i suradnje u predmetnim regijama, posebice putem mjera za promicanje kohezije među zajednicama. S obzirom na posebnosti tog programa, njime je potrebno upravljati na integrirani način, tako da se doprinos Ujedinjene Kraljevine integrira u program kao vanjski namjenski prihod. Nadalje, neka od pravila o odabiru operacija iz ove Uredbe ne bi se trebala primjenjivati na taj program kad je riječ o operacijama za potporu miru i pomirenju. [Am. 19]

(19)  Ovom bi se Uredbom trebala dodati dva cilja specifična za Interreg: jedan kojim se podržava cilj specifičan za Interreg o jačanju institucijskih kapaciteta, pospješivanju pravne i administrativne suradnje, osobito u pogledu primjene Komunikacije o graničnim regijama, pojačavanju suradnje između građana i institucija te razvoju i koordinaciji makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, te drugi kojim se rješavaju posebna pitanja vanjske suradnje kao što su sigurnost, zaštita, upravljanje graničnim prijelazima i migracije.

(20)  Glavni dio potpore Unije trebao bi biti usmjeren na ograničen broj ciljeva politike kako bi se maksimalno povećao utjecaj Interrega. Potrebno je ojačati sinergiju i komplementarnost sastavnica programa INTERREG. [Am.20]

(21)  Odredbe o pripremi, odobravanju i izmjeni programa Interrega te o teritorijalnom razvoju, odabiru operacija, praćenju i evaluaciji, programskim tijelima, reviziji operacija te o transparentnosti i komunikaciji potrebno je prilagoditi posebnostima programa Interrega u usporedbi s odredbama iz Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Te bi posebne odredbe trebale ostati jednostavne i jasne kako bi se izbjeglo prekomjerno reguliranje i dodatno administrativno opterećenje za države članice i korisnike. [Am. 21]

(22)  Odredbe o kriterijima za operacije koje će se uzeti u obzir kao stvarno zajedničke i kooperativne, o partnerstvu u okviru operacije Interrega te o obvezama glavnog partnera kako su utvrđene tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. potrebno je zadržati. Međutim, Partneri u Interregu trebali bi surađivati u sve četiri dimenzije (razvoj, provedba, zapošljavanje pogledu razvoja i provedbe te zapošljavanja osoblja i financiranje), ili financiranja, ili jednog i drugog, odnosno, u okviru suradnje najudaljenijih regija, u tri od četiri dimenzije jer bi trebalo biti jednostavnije kombinirati potporu iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja na razini programa i na razini operacija. [Am. 22]

(22a)  Projekti „od građana za građane” i manji projekti važan su i uspješan instrument u okviru programa prekogranične suradnje u cilju svladavanja graničnih i prekograničnih prepreka i poticanja kontakta među ljudima na lokalnoj razini, čime se postiže integracija pograničnih područja i njihovih stanovnika. Projekti „od građana za građane” i manji projekti provode se u brojnim područjima, kao što su, među ostalim, kultura, sport, turizam, opće obrazovanje i strukovno osposobljavanje, gospodarstvo, znanost, zaštita okoliša i ekologija, zdravstvena skrb, promet i mali infrastrukturni projekti, administrativna suradnja i aktivnosti informiranja. Kao što je navedeno i u mišljenju Europskog odbora regija pod nazivom „Projekti ‘od građana za građane’ i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”(18), takvim se projektima nudi velika europska dodana vrijednost te se uvelike pridonosi općem cilju programa prekogranične suradnje. [Am. 23]

(23)  Potrebno je pojasniti pravila kojima se uređuju fondovi za male projekte koji se provode od uspostave Interrega, ali Od uvođenja Interrega projekti „od građana za građane” i mali projekti uglavnom se podupiru s pomoću fondova za male projekte ili sličnih instrumenata, koji, međutim, nikada nisu bili obuhvaćeni posebnim odredbama. Kao što je navedeno i u Mišljenju Odbora regija pod nazivom „Projekti „od građana za građane” i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”(19), takvi fondovi za male projekte imaju važnu ulogu u izgradnji povjerenja između građana i institucija, nude veliku europsku dodanu vrijednost te uvelike pridonose općem cilju programa prekogranične suradnje jer omogućavaju svladavanje graničnih prepreka te integraciju pograničnih područja i njihovih stanovnika. te je stoga potrebno pojasniti pravila kojima se uređuju fondovi za male projekte. Kako bi se zadržale dodana vrijednost i koristi od projekata „od građana za građane” i manjih projekata, ujedno u pogledu lokalnog i regionalnog razvoja te kako bi se upravljanje financiranjem malih projekata pojednostavnilo za krajnje primatelje, koji često nisu navikli na podnošenje zahtjeva za sredstva Unije, upotreba pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova i primjena fiksnih iznosa trebale bi biti obvezne ispod određenog praga. [Am. 24]

(24)  Zbog sudjelovanja više od jedne države članice, a time i viših administrativnih troškova, među ostalim za regionalne kontaktne točke (poznate i pod nazivom antene), koje su važni kontakti za podnositelje projektnih zahtjeva i subjekte koji provode projekte, a time i izravna poveznica sa zajedničkim tajništvima odnosno tijelima, ali osobito osobito u pogledu kontrole i prijevoda, gornja granica rashoda za tehničku pomoć trebala bi biti viša od one u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”. Kako bi se nadoknadili veći administrativni troškovi, države članice trebale bi se poticati da, kad god je to moguće, smanje administrativno opterećenje u pogledu provedbe zajedničkih projekata. Osim toga, za programe Interrega s ograničenom podrškom Unije ili programe vanjske prekogranične suradnje trebao bi se dodijeliti određeni minimalni iznos za tehničku pomoć kako bi se osiguralo dostatno financiranje za učinkovitost mjera tehničke pomoći. [Am. 25]

(25)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., potrebno je ocijeniti fondove na temelju podataka prikupljenih putem posebnih zahtjeva za praćenje, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativno opterećenje, posebice za države članice. Ti zahtjevi, prema potrebi, mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka fondova na terenu.

(25a)  Kad je riječ o smanjenju administrativnog opterećenja, Komisija, države članice i regije trebale bi usko surađivati radi iskorištavanja odgovarajućih poboljšanih pravila za sustav upravljanja i kontrole programa Interrega iz članka 77. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 26]

(26)  Na temelju iskustva tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020., potrebno je nastaviti sa sustavom uvođenja jasne hijerarhije pravila o prihvatljivosti rashoda, uz zadržavanje načela pravila o prihvatljivosti rashoda koja će se uspostaviti na razini Unije ili za program Interrega u cjelini kako bi se izbjegle eventualne proturječnosti ili nedosljednosti između različitih uredbi te između uredbi i nacionalnih pravila. Dodatna pravila koja je donijela jedna država članica i koja bi se primjenjivala samo na korisnike u toj državi članici trebala bi biti ograničena na strogi minimum. U ovu bi Uredbu posebice trebalo uključiti odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 481/2014(20) donesene za programsko razdoblje 2014. – 2020.

(27)  Potrebno je potaknuti Države članice da dodjeljuju trebale bi, prema potrebi, delegirati funkcije upravljačkog tijela nekom novom ili, ako je to primjenjivo, postojećem EGTS-u ili da stvore stvoriti takvu grupaciju, kao i druge prekogranične pravne osobe, odgovornu za upravljanje potprogramom, ili integriranim teritorijalnim ulaganjem ili jednim ili više fondova za male projekte, ili za djelovanje kao jedini partner. Države članice trebale bi omogućavati regionalnim i lokalnim nadležnim tijelima iz različitih država članica da uspostave grupacije za suradnju s pravnom osobnošću i uključuju lokalna i regionalna nadležna tijela u svoj rad. [Am. 27]

(28)  Kako bi se nastavio lanac plaćanja uspostavljen za programsko razdoblje 2014. – 2020., npr. od Komisije do glavnog partnera preko tijela za ovjeravanje, potrebno je taj lanac plaćanja nastaviti u okviru računovodstvene funkcije. Potporu Unije potrebno je isplatiti glavnom partneru, osim bi to dovelo do dvostruke naknade za konverziju u euro i natrag u drugu valutu ili obrnuto između glavnog partnera i ostalih partnera. Ako nije drukčije navedeno, glavni partner treba zajamčiti da ostali partneri dobiju ukupan iznos doprinosa iz odgovarajućeg fonda Unije u cijelosti i unutar roka dogovorenog sa svim partnerima, pridržavajući se istog postupka kao glavni partner. [Am. 28]

(29)  U skladu s [člankom 63. stavkom 9.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] u sektorskim pravilima potrebno je uzeti u obzir potrebe programa europske teritorijalne suradnje (Interrega), posebice u pogledu revizijske funkcije. Odredbe o godišnjem revizorskom mišljenju, godišnjem izvješću o kontroli i reviziji operacije stoga bi trebalo pojednostavniti i prilagoditi programima u kojima sudjeluje više od jedne nego jedna država članica. [Am. 29]

(30)  Potrebno je uspostaviti jasan lanac financijske odgovornosti u pogledu povrata uslijed nepravilnosti od jedinog partnera ili od ostalih partnera putem glavnog partnera i upravljačkog tijela do Komisije. Potrebno je osigurati odgovornost država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja ili prekomorskih zemalja i područja (PZP-ova), za slučaj ako dobivanje povrata od jedinog partnera ili ostalih partnera ili glavnog partnera nije uspjelo, što znači da država članica nadoknađuje taj iznos upravljačkom tijelu. Slijedom toga, u programima Interrega nisu predviđeni nenadoknadivi iznosi na razini korisnika. Međutim, Potrebno je, međutim, pojasniti pravila u slučaju da država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP ne nadoknadi taj iznos upravljačkom tijelu. Potrebno je pojasniti i obveze glavnog partnera u pogledu povrata. Konkretno Nadalje, odbor za praćenje trebao bi uspostaviti i dogovoriti postupke povezane s povratima. Međutim, upravljačko tijelo ne bi trebalo imati mogućnost prisiliti glavnog partnera da pokrene sudski postupak u drugoj zemlji. [Am. 30]

(30a)   Primjereno je poticati na financijsku disciplinu. Ujedno bi pri opozivu proračunskih obveza trebalo uzeti u obzir složenost programa Interrega i njihove provedbe. [Am. 31]

(31)  Kako bi se u državama članicama i trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima primijenio uglavnom zajednički skup pravila, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na sudjelovanje trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova, osim ako se u posebnom poglavlju ove Uredbe utvrde posebna pravila. Za tijela programa Interrega mogu postojati odgovarajuća usporediva tijela u trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima. Početak prihvatljivosti rashoda trebao bi biti povezan s potpisivanjem sporazuma o financiranju od strane relevantne treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a. Javna nabava za korisnike u trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u treba slijediti pravila za vanjsku nabavu u skladu s Uredbom (EU, Euratom) [novi FR-Omnibus] Europskog parlamenta i Vijeća(21). Potrebno je utvrditi postupke za sklapanje sporazuma o financiranju sa svakom trećom zemljom, partnerskom zemljom ili PZP-om, kao i sporazuma između upravljačkog tijela i svake treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a u pogledu potpore iz instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja ili u slučaju prijenosa dodatnog doprinosa od treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a u program Interrega, osim nacionalnog sufinanciranja.

(32)  Iako bi se programi Interrega u kojima sudjeluju treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi trebali provoditi u okviru podijeljenog upravljanja, suradnja najudaljenijih regija može se provoditi u okviru neizravnog upravljanja. Posebnim bi se pravilima trebao utvrditi način primjene za primjenu tih programa u cjelini ili djelomično u okviru neizravnog upravljanja. [Am. 32]

(33)  S obzirom na iskustva tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. u pogledu velikih infrastrukturnih projekata u programima prekogranične suradnje u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, potrebno je pojednostavniti postupke. Međutim, Komisija treba zadržati određena prava u vezi s odabirom takvih projekata.

(34)  Komisiji je potrebno dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje i izmjenu popisa programa Interrega te ukupnog iznosa iz potpore Unije za svaki program Interrega, te za donošenje odluka o odobravanju programa Interrega i njihovih izmjena. Te provedbene ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(22). Iako su ti akti općeg karaktera, trebalo bi upotrebljavati savjetodavni postupak jer se njima samo tehnički provode odredbe.

(35)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za donošenje ili izmjenu programa Interrega, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Međutim, kad je to primjenjivo, za programe vanjske prekogranične suradnje trebali bi se, kad je to primjenjivo, poštovati odborski postupci uspostavljeni na temelju uredbi (EU) [IPA III] i [NDICI] s obzirom na prvu odluku o odobrenju tih programa. [Am. 33]

(36)  Kako bi se dopunili i izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga o predlošku za programe Interrega. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u izradi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci u državama članicama te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave izradom delegiranih akata.

(36a)  Promicanje Europske teritorijalne suradnje važan je prioritet kohezijske politike Unije. Potpora malim i srednjim poduzećima za troškove nastale u projektima europske teritorijalne suradnje već je obuhvaćena skupnim izuzećem u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 651/2014(23) (Uredba o općem skupnom izuzeću (GBER)). Posebne odredbe o regionalnim potporama za ulaganja poduzeća svih veličina također su uvrštene u Smjernice o regionalnim državnim potporama za razdoblje 2014. – 2020.(24) i u odjeljak Uredbe o općem skupnom izuzeću koji se odnosi na regionalne potpore. U svjetlu stečenog iskustva, potpora za projekte europske teritorijalne suradnje trebala bi imati ograničene učinke na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, te bi stoga Komisija trebala biti u mogućnosti proglasiti takvu potporu spojivom s unutarnjim tržištem te da financiranje osigurano kao potpora projekata ETS-a može biti obuhvaćeno skupnim izuzećem. [Am. 34]

(37)  Budući da cilj ove Uredbe – poticanje suradnje među državama članicama te između država članica i trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova – ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice, već se može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Odjeljak i.

Predmet, područje primjene i sastavnice Interrega

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom propisuju pravila za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) u svrhu poticanja suradnje među državama članicama i njihovim regijama unutar Unije te između država članica, njihovih regija i susjednih trećih zemalja, partnerskih zemalja, drugih područja ili prekomorskih zemalja i područja (dalje u tekstu „PZP”) ili regionalnih organizacija za integraciju i suradnju, odnosno skupine trećih zemalja koje su dio regionalne organizacije. [Am. 35]

2.  Ovom se Uredbom propisuju i odredbe potrebne za osiguranje djelotvornog programiranja, uključujući za tehničku pomoć, praćenje, evaluaciju, komunikaciju, prihvatljivost, upravljanje i kontrolu, kao i financijsko upravljanje programima u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (dalje u tekstu „programi Interrega”) koji dobivaju potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj ('EFRR').

3.  Kad je riječ o potpori iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) i Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) te financijskim sredstvima za sve PZP-ove u razdoblju 2021. – 2027. koji su Odlukom Vijeća (EU) XXX (OCTP) uspostavljeni kao programi Interrega (navedena tri instrumenta zajednički: „instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja”), ovom se Uredbom definiraju dodatni posebni ciljevi, kao i integracija tih sredstava u programe Interrega, kriteriji prihvatljivosti za treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ove i njihove regije te određena posebna pravila provedbe.

4.  U pogledu potpore iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (zajednički nazvanih „fondovi Interrega”) programima Interrega, ovom se Uredbom definiraju ciljevi specifični za Interreg, kao i organizacija, kriteriji prihvatljivosti država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova i njihovih regija, financijski resursi te kriteriji njihove dodjele.

5.  Uredba (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i Uredba (EU) [novi EFRR] primjenjuju se na programe Interrega, osim ako je tim uredbama i ovom Uredbom posebno propisano drugačije ili ako se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] mogu primijeniti samo na cilj „Ulaganje za radna mjesta i rast”.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka [2.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Primjenjuju se i sljedeće definicije:

1.  „Korisnik IPA-e” znači zemlja ili područje navedeno u Prilogu I. Uredbe (EU) [IPA III];

2.  „treća zemlja” znači zemlja koja nije država članica Unije i ne prima potporu iz fondova Interrega;

3.  „partnerska zemlja” znači korisnik IPA-e ili zemlja ili područje koje je obuhvaćeno „susjednim zemljopisnim područjem” navedenim u Prilogu I. Uredbi (EU) [NDICI] i Ruska Federacija, te koje dobiva potporu iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja;

4.  „prekogranično pravno tijelo” znači pravno tijelo, uključujući euroregiju osnovano u skladu sa zakonima jedne od zemalja sudionica programa Interrega, pod uvjetom da ga osnivaju teritorijalna tijela ili druga tijela iz najmanje dvije zemlje sudionice. [Am. 36]

(4a)  „organizacija za regionalnu integraciju i suradnju” znači skupina zemalja ili regija s istog zemljopisnog područja čiji je cilj ostvariti blisku suradnju u pogledu pitanja od zajedničkog interesa. [Am. 37]

2.  Za potrebe ove Uredbe, kad se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] odnose na „državu članicu”, to se tumači kao „država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu”, a kad se odredbe odnose na „svaku državu članicu” ili „države članice”, to se tumači kao „države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u predmetnom programu Interrega”.

Za potrebe ove Uredbe, kad se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] odnose na „fondove” kako su navedeni u [članku 1. stavku 1. točki (a)] te Uredbe ili na „EFRR”, to se tumači kao da obuhvaća i odgovarajući instrument Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Članak 3.

Sastavnice cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), EFRR i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja podupiru sljedeće sastavnice:

1.  prekograničnu suradnju između susjednih regija radi promicanja integriranog i skladnog regionalnog razvoja (sastavnica 1): [Am. 38]

(a)  unutarnju prekograničnu suradnju između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu dviju ili više država članica ili između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu najmanje jedne države članice i jedne treće zemlje navedene u članku 4. stavku 3. ili više njih; ili [Am. 39]

(b)  vanjsku prekograničnu suradnju između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu najmanje jedne države članice i jednog ili više od navedenoga: [Am. 40]

i.  korisnika IPA-e ili

ii.  partnerskih zemalja koje dobivaju potporu iz NDICI-ja ili

iii.  Ruske Federacije, u cilju omogućavanja njezina sudjelovanja u prekograničnoj suradnji za koju se daje potpora iz NDICI-ja;

2.  transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju na većim transnacionalnim područjima ili oko morskih bazena, uključujući nacionalne, regionalne i lokalne programske partnere u državama članicama, trećim zemljama i partnerskim zemljama te u Grenlandu i PZP-ovima, s ciljem postizanja višeg stupnja teritorijalne integracije („sastavnica 2”; kad se odnosi samo na transnacionalnu suradnju: „sastavnica 2A”; kad se odnosi samo na pomorsku suradnju: „sastavnica 2B”); [Am. 41]

3.  međusobnu suradnju najudaljenijih regija i njihovu suradnju sa susjednim trećim zemljama ili partnerskim zemljama ili PZP-ovima ili organizacijama za regionalnu integraciju i suradnju ili nekoliko njih, kako bi se olakšala njihova regionalna integracija i ujednačen razvoj u njihovu susjedstvu („sastavnica 3”); [Am. 42]

4.  međuregionalnu suradnju radi jačanja djelotvornosti kohezijske politike („sastavnica 4”) promicanjem:

(a)  razmjene iskustava, inovativnih pristupa i izgradnje kapaciteta u odnosu na:

i.  provedbu programâ Interrega;

i.a  provedbu zajedničkih razvojnih projekta između regija; [Am. 43]

i.b  razvoj kapaciteta između partnera diljem Unije u vezi s; [Am. 44]

ii.  provedbu programa u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”, osobito u pogledu međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti s korisnicima koji se nalaze u najmanje još jednoj državi članici;

ii.a  utvrđivanje i širenje dobrih praksi radi njihova prenošenja ponajprije na operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”; [Am. 45]

ii.b  razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju najbolje prakse povezane s održivim urbanim razvojem, uključujući poveznice između ruralnih i urbanih područja; [Am. 46]

iii.  uspostavu, funkcioniranje i upotrebu Europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS);

iii.a  uspostavu, djelovanje i primjenu europskog prekograničnog mehanizma iz Uredbe (EU) .../... [novi europski prekogranični mehanizam]; [Am. 47]

(b)  analize razvojnih trendova u odnosu na ciljeve teritorijalne kohezije.

5.  ulaganja u međuregionalne inovacije komercijalizacijom i povećanjem međuregionalnih inovacijskih projekata koji imaju potencijal za poticanje razvoja europskih lanaca vrijednosti („sastavnica 5”). [Am. 48]

Odjeljak ii.

Geografski opseg

Članak 4.

Geografski opseg za prekograničnu suradnju

1.  Kad je riječ o prekograničnoj suradnji, regije koje primaju potporu iz EFRR-a regije su Unije razine NUTS 3 duž svih unutarnjih i vanjskih kopnenih ili pomorskih granica s trećim zemljama ili partnerskim zemljama, ne dovodeći u pitanje moguće prilagodbe radi osiguravanja dosljednosti i kontinuiteta programskih područja uspostavljenih za programsko razdoblje od 2014. do 2020. [Am. 49]

2.  Regije na pomorskim granicama koje su povezane morem fiksnom vezom također primaju potporu u okviru prekogranične suradnje. [Am. 50]

3.  Programi Interrega za unutarnju prekograničnu suradnju mogu obuhvaćati regije u Norveškoj, Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini koje su ekvivalentne regijama razine NUTS 3 te Lihtenštajn, Andoru, i Monako i San Marino. [Am. 51]

4.  Kad je riječ o vanjskoj prekograničnoj suradnji, regije koje trebaju primati potporu iz instrumenta IPA III ili NDICI regije su razine NUTS 3 u odgovarajućoj partnerskoj zemlji ili, u izostanku razvrstavanja prema NUTS-u, ekvivalentna područja duž svih kopnenih i pomorskih granica između država članica i partnerskih zemalja koje ispunjavaju uvjete u okviru IPA-e III ili NDICI-ja. [Am. 52]

Članak 5.

Geografski opseg za transnacionalnu i pomorsku suradnju [Am. 53]

1.  Kad je riječ o transnacionalnoj i pomorskoj suradnji, regije koje trebaju primiti potporu iz EFRR-a regije su Unije razine NUTS 2 koje obuhvaćaju susjedna funkcionalna područja, ne dovodeći u pitanje potencijalne prilagodbe potrebne za osiguravanje usklađenosti i kontinuiteta takve suradnje u većim koherentnim područjima na temelju programskog razdoblja od 2014. do 2020. te uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena. [Am. 54]

2.  Programi Interrega za transnacionalnu i pomorsku suradnju mogu obuhvaćati: [Am. 55]

(a)  regije u Islandu, Norveškoj, Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini te Lihtenštajn, Andoru, Monako i San Marino;

(b)  Grenland PZP-ovi koji primaju potporu iz OCTP-a; [Am. 56]

(c)  Farske otoke;

(d)  regije partnerskih zemalja u okviru IPA-e III ili NDICI-ja;

bez obzira na to primaju li potporu iz proračuna EU-a.

3.  Regije, treće zemlje ili , partnerske zemlje ili PZP-ovi iz stavka 2. regije su razine NUTS 2 ili, u izostanku razvrstavanja prema NUTS-u, ekvivalentna područja. [Am. 57]

Članak 6.

Geografski opseg za suradnju koja uključuje najudaljenije regije

1.  Kad je riječ o suradnji koja uključuje najudaljenije regije, iz EFRR-a se podupiru sve regije navedene u članku 349. prvom stavku UFEU-a.

2.  Programi Interrega za najudaljenije regije mogu obuhvaćati susjedne partnerske zemlje koje primaju potporu iz NDICI-ja ili , PZP-ove koji primaju potporu iz OCTP-a, organizacije za regionalnu suradnju ili kombinaciju dvaju ili svih triju navedenih subjekata ili oboje. [Am. 58]

Članak 7.

Geografski opseg za međuregionalnu suradnju i ulaganja u međuregionalne inovacije [Am. 59]

1.  Za bilo koji program Interrega u okviru sastavnice 4 ili za ulaganja u međuregionalne inovacije u okviru sastavnice 5 cijelo područje Unije prima potporu iz EFRR-a, uključujući najudaljenije regije. [Am. 60]

2.  Programi Interrega u okviru sastavnice 4 mogu obuhvaćati sve ili dio trećih zemalja, partnerskih zemalja, drugih područja ili PZP-ova iz članaka 4., 5. i 6. bez obzira na to primaju li potporu iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Sudjelovanje trećih zemalja u tim programima dopušteno je ako te zemlje pridonose financiranju u obliku vanjskih namjenskih prihoda. [Am. 61]

Članak 8.

Popis programskih područja Interrega koja će dobiti potporu

1.  Za potrebe članaka 4., 5. i 6., Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje popis programskih područja Interrega koja će dobiti potporu, raščlanjeno za svaku sastavnicu i svaki program Interrega. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

Vanjski prekogranični programi Interrega navode se kao „programi Interrega IPA III CBC”, odnosno „programi Interrega CBC za susjedstvo”.

2.  Provedbeni akt iz stavka 1. sadržava i popis regija Unije razine NUTS 3 koje su uzete u obzir za dodjelu sredstava iz EFRR-a za prekograničnu suradnju na svim unutarnjim granicama te vanjskim granicama obuhvaćenima instrumentima Unije za financiranje vanjskog djelovanja, kao i popis regija razine NUTS 3 koje su uzete u obzir za potrebe dodjele u okviru sastavnice 2B iz članka 9. stavka 3. točke (a). [Am. 62]

3.  Na popisu iz stavka 1. nalaze se i regije trećih ili partnerskih zemalja ili područja izvan Unije koji ne primaju potporu iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Odjeljak iii.

Sredstva i stope sufinanciranja

Članak 9.

Sredstva EFRR-a za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

1.  Sredstva iz EFRR-a za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) iznose 8 430 000 00011 165 910 000 EUR (u cijenama iz 2018.) od ukupnih sredstava koja su raspoloživa za proračunsku obvezu iz EFRR-a, ESF-a plus i Kohezijskog fonda za programsko razdoblje 2021.–2027. i navedena u [članku 102.103. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 64]

2.  Sredstva 10 195 910 000 EUR (91,31 %) od sredstava iz stavka 1. dodjeljuju se kako slijedi: [Am. 65]

(a)  52,7 % (tj. ukupno 4 440 000 000 EUR 7 500 000 000 EUR (67,16 %) za prekograničnu suradnju (sastavnica 1); [Am. 66]

(b)  31,4 % (odnosno ukupno 2 649 900 000 EUR 1 973 600 880 EUR (17,68 %) za transnacionalnu i pomorsku suradnju (sastavnica 2); [Am. 67]

(c)  3,2 % (odnosno ukupno 270 100 000 EUR 357 309 120 EUR (3,2 %) za suradnju najudaljenijih regija (sastavnica 3); [Am. 68]

(d)  1,2 % (tj. ukupno 100 000 000 EUR 365 000 000 EUR (3,27 %) za međuregionalnu suradnju (sastavnica 4); [Am. 69]

(e)  11,5 % (odnosno ukupno 970 000 000 EUR) za ulaganja u međuregionalne inovacije (sastavnica 5). [Am. 70]

3.  Komisija svaku državu članicu obavješćuje o udjelu ukupnih iznosa za sastavnice 1, 2 i 3, raščlanjeno po godinama.

Broj stanovnika u regijama navedenima u nastavku upotrebljava se kao kriterij za raščlanjivanje po državi članici:

(a)  regije razine NUTS 3 za sastavnicu 1 i regije razine NUTS 3 za sastavnicu 2B navedene u članku 8. stavku 2. provedbenog akta; [Am. 71]

(b)  regije razine NUTS 2 za sastavnice 2A i 3 sastavnicu 2. [Am. 72]

(ba)  regije razina NUTS 2 i 3 za sastavnicu 3. [Am. 73]

4.  Svaka država članica može prenijeti najviše 15 % primljenih sredstava za svaku od sastavnica 1, 2 i 3 iz jedne sastavnice u drugu ili više drugih sastavnica.

5.  Na temelju iznosa o kojima se obavještava u skladu sa stavkom 3., svaka država članica obavještava Komisiju o tome je li i na koji je način iskoristila opciju prijenosa predviđenu stavkom 4. te o posljedičnoj raspodjeli svojeg udjela među programima Interrega u kojima sudjeluje država članica.

5.a  970 000 000 EUR (8,69 %) od proračunskih sredstava iz stavka 1. dodjeljuju se za novu inicijativu za ulaganja u međuregionalne inovacije iz članka 15.a (novi).

Ako do 31. prosinca 2026. Komisija nije iskoristila sva raspoloživa sredstva iz stavka 1. za projekte odabrane u okviru te inicijative, preostala neiskorištena sredstva razmjerno se preraspodjeljuju na sastavnice od 1 do 4. [Am. 74]

Članak 10.

Odredbe o financiranju iz više fondova

1.  Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje višegodišnji strateški dokument s obzirom na vanjske prekogranične programe Interrega koji primaju potporu iz EFRR-a i NDICI-ja ili IPA-e III. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

Kad je riječ o programima Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a i NDICI-ja, u tom se provedbenom aktu utvrđuju elementi iz članka 12. stavka 2. Uredbe (EU) [NDICI].

2.  Komisija i predmetne države članice utvrđuju doprinos iz EFRR-a za vanjske prekogranične programe Interrega koji će primiti potporu i iz financijske omotnice u okviru IPA-e III za prekograničnu suradnju („IPA III CBC”) ili iz financijske omotnice u okviru NDICI-ja za prekograničnu suradnju za susjedno zemljopisno područje („NDICI CBC”). Doprinos iz EFRR-a utvrđen za svaku državu članicu ne preraspodjeljuje se naknadno među predmetnim državama članicama.

3.  Potpora iz EFRR-a dodjeljuje se za pojedinačne vanjske prekogranične programe Interrega pod uvjetom da IPA III CBC i NDICI CBC osiguravaju barem jednakovrijedne iznose u okviru relevantnog strateškog programskog dokumenta. Ta jednakovrijednost Taj doprinos podliježe maksimalnom iznosu utvrđenom u zakonodavnom aktu programa IPA III ili NDICI. [Am. 75]

Međutim, ako revizija relevantnog strateškog programskog dokumenta u okviru programa IPA III ili NDICI dovede do smanjenja odgovarajućeg iznosa za preostale godine, svaka predmetna država članica odabire između sljedećih opcija:

(a)  zatražiti mehanizam iz članka 12. stavka 3.;

(b)  nastaviti program Interrega uz preostalu potporu iz EFRR-a i IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a; ili

(c)  kombinirati opcije (a) i (b).

4.  Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz EFRR-a, IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a za vanjske prekogranične programe Interrega upisuju se u odgovarajuće proračunske linije za proračunske aktivnosti 2021.

5.  Ako je Komisija dodijelila posebna financijska sredstva kako bi pomogla partnerskim zemljama ili regijama na temelju Uredbe (EU) [NDICI] ili PZP-ima na temelju Odluke Vijeća [Odluka o PZP-ima] ili objema u cilju jačanja njihove suradnje sa susjednim najudaljenijim regijama Unije u skladu s [člankom 33. stavkom 2.] Uredbe (EU) [NDICI] ili člankom 87. [Odluke o OCTP-u] ili oba, EFRR može doprinijeti i u skladu s ovom Uredbom, prema potrebi i na temelju uzajamnosti i proporcionalnosti u pogledu razine financiranja iz NDICI-ja ili OCTP-a ili oba, aktivnostima koje provodi partnerska zemlja ili regija ili bilo koji drugi subjekt u okviru Uredbe (EU) [NDICI], zemlja, područje ili bilo koji drugi subjekt u okviru [Odluke o PZP-ima] ili jedna od najudaljenijih regija Unije, osobito u okviru programa Interrega koji zajednički obuhvaćaju sastavnice 2, 3 ili 4 ili u okviru mjera suradnje iz članka 60. uspostavljenih i provedenih u skladu s ovom Uredbom.

Članak 11.

Popis sredstava za programe Interrega

1.  Komisija na temelju informacija koje dostavljaju države članice sukladno članku 9. stavku 5. donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje popis svih programa Interrega i prikazuje ukupni iznos potpore iz EFRR-a po programu i, po potrebi, ukupna potpora iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

2.  Taj provedbeni akt sadržava i popis iznosa prenesenih u skladu s člankom 9. stavkom 5. navedenih prema državi članici i prema instrumentu Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Članak 12.

Povrat sredstava i obustava

1.  Godišnji doprinos iz EFRR-a za vanjske prekogranične programe EFRR-a za koji Komisiji do 31. ožujka predmetne godine nije podnesen ni jedan program i koji nije preusmjeren za neki drugi program podnesen u istoj kategoriji vanjskih prekograničnih programa Interrega, dodjeljuje se 2022. i 2023. za unutarnje prekogranične programe Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

2.  Ako do 31. ožujka 2024. budu i dalje postojali vanjski prekogranični programi Interrega koji nisu podneseni Komisiji, cjelokupni doprinos iz EFRR-a iz članka 9. stavka 5. za te programe za preostale godine do 2027. koji nije preusmjeren na neki drugi vanjski prekogranični program Interrega koji također prima potporu iz programa IPA III CBC ili NDICI CBC, dodjeljuje se za unutarnje prekogranične programe Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

3.  Svaki vanjski prekogranični program Interrega koji je već odobrila Komisija obustavlja se ili mu se smanjuju dodijeljena sredstva u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima, osobito ako:

(a)  ni jedna od partnerskih zemalja obuhvaćenih predmetnim programom Interrega nije potpisala odgovarajući sporazum o financiranju unutar rokova utvrđenih u skladu s člankom 57.;

(b)  u propisno opravdanim slučajevima, kada nije moguće provesti program Interrega prema planu zbog problema u odnosima zemalja sudionica. [Am. 76]

U takvim slučajevima, doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 1. koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izvršeni ili godišnjim obrocima koji su potpuno ili djelomično izvršeni i opozvani tijekom iste proračunske godine te nisu ponovno raspoređeni u drugi vanjski prekogranični program Interrega koji prima potporu i iz IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a, dodjeljuje se unutarnjim prekograničnim programima Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

4.  U pogledu programa Interrega u okviru sastavnice 2 koji je Komisija već odobrila, sudjelovanje partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a obustavlja se ako je ispunjen jedan od uvjeta navedenih u točkama (a) i (b) prvog podstavka stavka 3. ovog članka. [Am. 77]

Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, preostale partnerske zemlje sudionice, trebaju zatražiti jedno od sljedećeg:

(a)  da se program Interrega u cijelosti obustavi, posebice ako se njegovi glavni zajednički razvojni izazovi ne mogu ostvariti bez sudjelovanja te partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a; [Am. 78]

(b)  da se iznos sredstava dodijeljenih tom programu Interrega smanji, u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima;

(c)  da se program Interrega nastavi bez sudjelovanja te partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a. [Am. 79]

Ako je iznos dodijeljen za program Interrega smanjen u skladu s točkom (b) drugog podstavka u ovom stavku, doprinos iz EFRR-a koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izvršeni dodjeljuje se za neki drugi program Interrega u okviru sastavnice 2 u kojem sudjeluje jedna ili više predmetnih država članica ili, ako država članica sudjeluje samo u jednom programu Interrega u okviru sastavnice 2, za jedan ili više unutarnjih prekograničnih programa Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica.

5.  Doprinos iz IPA-e III, NDICI-ja ili OCTP-a koji je smanjen u skladu s ovim člankom koristi se u skladu s Uredbama (EU) [IPA III] i [NDICI] ili Odlukom Vijeća [PZP].

6.  Kad treća zemlja, ili partnerska zemlja ili PZP-ovi koji doprinose programu Interrega s nacionalnim sredstvima koja ne predstavljaju nacionalno sufinanciranje potpore iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja smanji taj doprinos tijekom provedbe programa Interrega, bilo globalno ili u pogledu već odabranih zajedničkih mjera te nakon primanja dokumenta iz članka 22. stavka 6., država članica sudionica ili države članice sudionice trebaju zatražiti primjenu jedne od opcija navedenih u drugom podstavku stavka 4 ovog članka. [Am. 80]

Članak 13.

Stope sufinanciranja

Stopa sufinanciranja na razini svakog programa Interrega ne smije biti veća od 7080 %, osim ako se u pogledu vanjskih prekograničnih programa Interrega ili programa Interrega u okviru sastavnice 3 utvrdi veći postotak u Uredbama (EU) [IPA III], [NDICI] ili u Odluci Vijeća (EU) [OCTP], odnosno u bilo kojem aktu donesenom na temelju njih. [Am. 81]

POGLAVLJE II.

Ciljevi specifični za Interreg i tematska koncentracija

Članak 14.

Ciljevi specifični za Interreg

1.  EFRR, u okviru svog područja primjene definiranog u članku [4.] Uredbe (EU) [novi EFRR] i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja doprinose ciljevima politike utvrđenima u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] kroz zajedničke aktivnosti u okviru programa Interrega.

2.  U slučaju programa PEACE PLUS, kad djeluje kao potpora miru i pomirenju, EFRR, kao posebnom cilju u okviru cilja politike 4, pridonosi i promicanju socijalne, gospodarske i regionalne stabilnosti u predmetnim regijama, posebice putem mjera kojima se promiče kohezija među zajednicama. Zaseban prioritet podupire taj poseban prioritet.

3.  Osim posebnih ciljeva za EFRR, kako je navedeno u članku [2.] Uredbe (EU) [novi EFRR], EFRR i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja mogu pridonijeti pridonose i posebnim ciljevima u okviru cilja politike 4 kako slijedi: [Am. 82]

(a)  jačanjem djelotvornosti tržišta rada i poboljšanjem pristupa kvalitetnom prekograničnom zapošljavanju;

(b)  poboljšanjem pristupa obrazovanju i kvalitete obrazovanja, osposobljavanjem i cjeloživotnim učenjem preko granica s ciljem podizanja razine obrazovanja i stečenih vještina radi njihova priznavanja preko granica;

(c)  unapređenjem jednakog i pravovremenog pristupa kvalitetnim, održivim i cjenovno pristupačnim uslugama zdravstvene skrbi preko granica;

(d)  poboljšanjem dostupnosti, djelotvornosti i otpornosti sustava zdravstvene skrbi i usluga dugoročne skrbi preko granica;

(e)  promicanjem socijalne uključenosti i rješavanjem problema siromaštva, uključujući pospješivanje jednakih mogućnosti i borbu protiv diskriminacije preko granica.

4.  U okviru sastavnica 1, 2 i 3, iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenat Unije za financiranje vanjskog djelovanja može se podupirati i cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom”, posebice sljedećim mjerama:

(a)  za programe Interrega u okviru sastavnica 1 i 2B 2: [Am. 83]

i.  unapređenjem institucijskog kapaciteta javnih tijela, osobito onih koja su nadležna za upravljanje određenim područjem, kao i dionika;

ii.  povećanjem učinkovitosti javne uprave kroz promicanje pravne i administrativne suradnje te suradnje između građana, uključujući projekte „od građana za građane”, dionika iz civilnog društva i institucija, osobito s ciljem rješavanja pravnih i drugih prepreka u pograničnim regijama; [Am. 84]

(b)  za programe Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3: povećanjem institucijskog kapaciteta javnih tijela i dionika s ciljem provedbe makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena;

(c)  za vanjske prekogranične programe Interrega te programe Interrega u okviru sastavnica 2 i 3 koji primaju potporu iz fondova za Interreg, kao dodatak točkama (a) i (b): izgradnjom uzajamnog povjerenja, osobito poticanjem mjera u okviru kojih dolazi do izravnog kontakta među ljudima, unapređenjem održive demokracije te podupiranjem dionika iz civilnog društva u njihovoj ulozi u reformiranju postupaka i demokratskoj tranziciji.

5.  U okviru vanjskih prekograničnih programa Interrega i programa Interrega u okviru sastavnica 1., 2 i 3, iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja mogu se davati doprinosi i vanjskom cilju specifičnom za Interreg „Sigurnija i zaštićenija Europa”, posebice mjerama u područjima upravljanja prelascima granica, mobilnosti i upravljanja migracijama, uključujući zaštitu te gospodarsku i socijalnu integraciju migranata i izbjeglica pod međunarodnom zaštitom. [Am. 85]

Članak 15.

Tematska koncentracija

1.  Najmanje 60 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru drugih prioriteta osim tehničke pomoći za svaki program Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3, dodjeljuje se za najviše tri cilja politike utvrđena u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

2.  Dodatnih Do 15 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći za svaki program Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3, dodjeljuje se za cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom” ili i do 10 % može biti dodijeljeno za vanjski cilj specifičan za Interreg „sigurnija i zaštićenija Europa”. [Am. 86]

3.  Ako program Interrega u okviru sastavnice 2A 1 ili 2 podupire makroregionalnu strategiju ili strategiju morskog bazena, ukupna sredstva dodijeljena najmanje 80 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, dijelom instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuju se za ciljeve pridonosi se ostvarenju ciljeva te strategije. [Am. 87]

4.  Ako program Interrega u okviru sastavnice 2B podupire makroregionalnu strategiju ili strategiju morskog bazena, najmanje 70 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuje se za ciljeve te strategije. [Am. 88]

5.  Za programe Interrega u okviru sastavnice 4, ukupna sredstva dodijeljena iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuju se za cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom”.

Članak 15.a

Ulaganja u međuregionalne inovacije

1.  Sredstva iz članka 9. stavka 5.a (novi) dodjeljuju se za novu inicijativu za međuregionalna ulaganja u inovacije koja je namijenjena:

(a)  komercijalizaciji i povećanju zajedničkih inovacijskih projekata kojima se može potaknuti razvoj europskih lanaca vrijednosti;

(b)  okupljanju istraživača, poduzeća, organizacija civilnog društva i javnih uprava koji su uključeni u strategije pametne specijalizacije i socijalne inovacije utvrđene na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)  pilot-projektima za utvrđivanje ili ispitivanje novih rješenja za regionalni i lokalni razvoj na temelju strategija pametne specijalizacije; ili

(d)  razmjenama iskustava u pogledu inovacija kako bi se iskoristilo iskustvo stečeno u području regionalnog ili lokalnog razvoja.

2.  Radi pridržavanja načela europske teritorijalne kohezije, s približno jednakim udjelom financijskih sredstava, ta se ulaganja usmjeravaju na stvaranje veza između manje razvijenih regija i vodećih regija povećanjem kapaciteta regionalnih inovacijskih ekoloških sustava u manje razvijenim regijama za uključivanje u postojeći ili novi lanac vrijednosti EU-a ili poboljšanje svojeg položaja u njemu, kao i kapaciteta za sudjelovanja u partnerstvima s drugim regijama.

3.  Komisija provodi ta ulaganja u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja. Pri definiranju dugoročnog programa rada i s time povezanih pozia na podnošenje prijedloga podupire ju stručna skupina.

4.  Za ulaganja u međuregionalne inovacije cijelo područje Unije prima potporu iz EFRR-a. Sudjelovanje trećih zemalja u tim ulaganjima dopušteno je ako te zemlje pridonose financiranju u obliku vanjskih namjenskih prihoda. [Am. 89]

POGLAVLJE III.

Izrada programa

Odjeljak i.

Priprema, odobravanje i izmjena programa Interrega

Članak 16.

Priprema i podnošenje programa Interrega

1.  Cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) provodi se kroz programe Interrega s podijeljenim upravljanjem, s izuzetkom sastavnice 3, koja se nakon savjetovanja s dionicima može provesti u cijelosti ili djelomično s neizravnim upravljanjem, i sastavnice 5, koja se provodi s izravnim ili neizravnim upravljanjem. [Am. 90]

2.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju pripremaju program Interrega u skladu s predloškom navedenim u Prilogu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. [Am. 91]

3.  Države članice sudionice pripremaju program Interrega u suradnji s programskim partnerima iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. U pripremi programa Interrega, kojima se obuhvaćaju makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena, države članice i programski partneri trebali bi uzeti u obzir tematske prioritete relevantnih makroregionalnih strategija i strategija morskog bazena te se savjetovati s relevantnim dionicima. Države članice i programski partneri uspostavljaju mehanizam ex ante procjene kako bi se osiguralo okupljanje svih dionika na makroregionalnoj razini i razini morskog bazena, tijela programa ETS-a, regija i zemalja na početku programskog razdoblja radi zajedničkog donošenja odluka o prioritetima svakog programa. Ti su prioriteti, prema potrebi, usklađeni s akcijskim planovima makroregionalnih strategija ili strategija morskog bazena. [Am. 92]

Treće zemlje ili partnerske zemlje sudionice ili PZP-ovi, ako je primjenjivo, također bi trebali uključiti programske partnere jednake onima navedenima u tom članku.

4.  Država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu dužna je Komisiji podnijeti program jedan ili više programa Interrega do [datuma stupanja na snagu uz dodatak od devet dvanaest mjeseci] u ime svih država članica sudionica, i ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja, ili PSP-ova ili organizacija za regionalnu integraciju i suradnju. [Am. 93]

Međutim, država članica koja je domaćin potencijalnom upravljačkom tijelu podnosi program Interrega koji obuhvaća potporu iz instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja najkasnije šest dvanaest mjeseci nakon što Komisija donese relevantan strateški programski dokument na temelju članka 10. stavka 1. ili, prema potrebi, na temelju odgovarajućeg temeljnog akta jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. [Am. 94]

5.  Prije podnošenja programa Interrega Komisiji, države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi, pisanim putem potvrđuju suglasnost s njegovim sadržajem. Ta suglasnost uključuje obvezu svih država članica sudionica i, ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova da osiguraju sufinanciranje potrebno za provedbu programa Interrega i, ako je primjenjivo, obvezu financijskog doprinosa trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju programa Interrega koji obuhvaćaju najudaljenije regije i treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ove, predmetne države članice konzultiraju se s trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima prije nego program Interrega podnesu Komisiji. U tom slučaju, suglasnost sa sadržajem programa Interrega i mogućim doprinosom trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova može se umjesto toga izraziti u službeno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima ili s rasprava organizacija za regionalnu suradnju.

6.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 62. kako bi se izmijenio Prilog radi prilagodbe promjenama koje nastupe tijekom programskog razdoblja za njegove elemente koji nisu ključni.

Članak 17.

Sadržaj programa Interrega

1.  U okviru svakog programa Interrega utvrđuju se zajednička strategija doprinosa programa ciljevima politike utvrđenima u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i ciljevima specifičnima za Interreg navedenima u članku 14. stavcima 4. i 5. ove Uredbe te način priopćavanja rezultata te strategije.

2.  Svaki program Interrega sastoji se od prioriteta.

Svaki prioritet odgovara jedinstvenom cilju politike ili, ako je primjenjivo, jednom ili oba cilja specifična za Interreg ili tehničkoj pomoći. Prioritet koji odgovara cilju politike ili, ako je primjenjivo, jednom ili oba cilja specifična za Interreg sastoji se od jednog ili dva posebna cilja. Više prioriteta može odgovarati istom cilju politike ili cilju specifičnom za Interreg.

3.  U opravdanim slučajevima i u dogovoru s Komisijom, Kako bi se povećala učinkovitost provedbe programa te kako bi se postigle operacije većeg opsega, predmetna država članica može odlučiti u programe Interrega prenijeti najviše [x] 20 % iznosa koji je dodijeljen iz EFRR-a za odgovarajući program u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” za tu istu regiju. Svaka država članica prethodno obavješćuje Komisiju o namjeri iskorištavanja opcije prijenosa te obrazlaže tu odluku. Preneseni iznos predstavlja zasebni prioritet ili zasebne prioritete. [Am. 95]

4.  U okviru svakog programa Interrega utvrđuju se:

(a)  programsko područje (uključujući njegovu kartu kao zaseban dokument);

(b)  sažetak glavnih zajedničkih ciljeva, osobito uzimajući u obzir: [Am. 96]

i.  gospodarske, društvene i teritorijalne razlike;

ii.  zajedničke potrebe za ulaganjima i komplementarnost s drugim oblicima potpore te potencijalne sinergije koje će se ostvariti; [Am. 97]

iii.  pouke iz prijašnjih iskustava i njihovo uzimanje u obzir u okviru programa; [Am. 98]

iv.  makroregionalne strategije i strategije morskog bazena u slučajevima kad je programsko područje u cjelini ili djelomično obuhvaćeno jednom ili više strategija;

(c)  obrazloženje za odabrane ciljeve politike i ciljeve specifične za Interreg, odgovarajuće prioritete , posebne ciljeve i oblike potpore uz, prema potrebi, pojašnjenje poveznica koje nedostaju u prekograničnoj infrastrukturi; [Am. 99]

(d)  za svaki prioritet osim tehničke pomoći, posebni ciljevi;

(e)  za svaki posebni cilj:

i.  povezane vrste aktivnosti, uključujući popis planiranih operacija od strateške važnosti, te njihov očekivani doprinos tim posebnim ciljevima te makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, prema potrebi, te skupina kriterija i odgovarajućih transparentnih kriterija za odabir takve operacije; [Am. 100]

ii.  izlazni pokazatelji i pokazatelji rezultata s odgovarajućim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima;

iii.  glavne ciljne skupine; [Am. 101]

iv.  konkretna ciljana područja, uključujući planiranu upotrebu integriranog teritorijalnog ulaganja, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice ili drugih teritorijalnih alata;

v.  planirana upotreba financijskih instrumenata; [Am. 102]

vi.  indikativno raščlanjenje programskih sredstava prema vrsti intervencije;

(f)  za prioritet tehničke pomoći, planirana upotreba u skladu s člancima [30.], [31.] i [32.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i relevantne vrste intervencija;

(g)  plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice (bez ikakve podjele po državi članici sudionici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u, osim ako je drugačije određeno):

i.  tablicu u kojoj su utvrđena ukupna dodijeljena financijska sredstva iz EFRR-a i, ako je relevantno, iz svakog od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja za cijelo programsko razdoblje i za svaku godinu pojedinačno;

ii.  tablicu u kojoj su utvrđena ukupna dodijeljena financijska sredstva iz EFRR-a i, ako je relevantno, za svaki od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja prema prioritetima te nacionalno sufinanciranje uz navod o tome sastoji li se ono od javnog ili privatnog sufinanciranja;

(h)  mjere poduzete kako bi se u pripremu programa Interrega uključili relevantni programski partneri iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te uloga tih programskih partnera u provedbi, praćenju i evaluaciji tog programa;

(i)  predviđeni pristup komunikaciji i vidljivosti programa Interrega, uključujući planiranje njegovih ciljeva, ciljnu publiku, komunikacijske kanale, prisutnost na socijalnim medijima, predviđeni proračun i relevantne pokazatelje za praćenje i evaluaciju.

5.  Informacije iz stavka 4. trebaju se dostaviti kako slijedi:

(a)  s obzirom na tablice navedene u točki (g) i u pogledu potpore iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, sredstva su određena kako slijedi:

i.  za vanjske prekogranične programe Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz IPA-e III i NDICI-ja u obliku jedinstvenog iznosa („IPA III CBC”, odnosno „CBC za susjedstvo”), u okviru kojih se kombinira doprinos iz [Naslova 2 Kohezija i vrijednosti, gornja granica za Gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju] i [Naslova 6 Susjedstvo i svijet];

ii.  za programe Interrega u okviru sastavnica 2 i 4 za koje se dodjeljuje potpora iz IPA-e III, NDICI-ja ili OCTP-a u obliku jedinstvenog iznosa („fondovi Interrega”), u okviru kojeg se kombinira doprinos iz [naslova 2] i [naslova 6] ili je podijeljen po instrumentu financiranja „EFRR”, „IPA III”, „NDICI” i „OCTP”, na temelju izbora programskih partnera;

iii.  za programe Interrega u okviru sastavnice 2 za koje se dodjeljuje potpora iz OCTP-a u pogledu raspodjele po instrumentu financiranja („EFRR” i „OCTP Grenland”); [Am. 103]

iv.  za programe Interrega u okviru sastavnice 3 za koje se dodjeljuje potpora iz NDICI-ja i OCTP-a, raspodijeljeno po instrumentu financiranja („EFRR”, „NDICI” i „OCTP”, po potrebi);

(b)  s obzirom na tablicu iz stavka 4. točke (g) podtočke ii., ona treba sadržavati iznose samo za razdoblje od 2021. do 2025. [Am. 104]

6.  U pogledu stavka 4. točke (e) podtočke vi. i stavka 4. točke (f), vrste intervencije temelje se na nomenklaturi utvrđenoj u Prilogu [I.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

7.  U okviru programa Interrega potrebno je:

(a)  utvrditi upravljačko tijelo, tijelo za reviziju i tijelo kojem će Komisija izvršavati plaćanja;

(b)  utvrditi postupak za osnivanje zajedničkog tajništva i, prema potrebi, za potporu upravljačkim strukturama u državama članicama ili trećim zemljama; [Am. 105]

(c)  odrediti raspodjelu obveza među državama članicama sudionicama i, ako je primjenjivo, trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima, u slučaju financijskih ispravaka koje nametne upravljačko tijelo ili Komisija.

8.  Upravno tijelo obavješćuje Komisiju o svim promjenama informacija iz stavka 7. točke (a), bez zahtjeva za izmjenom programa.

9.  Odstupajući od stavka 4., sadržaj programa Interrega u okviru sastavnice 4 prilagođava se specifičnom karakteru tih programa Interrega, osobito u sljedećim slučajevima:

(a)  informacije iz točke (a) nisu potrebne;

(b)  informacije koje se traže u točkama (b) i (h) navode se kao kratki pregled;

(c)  za svaki posebni cilj u okviru bilo kojeg prioriteta osim tehničke pomoći navode se sljedeće informacije:

i.  definicija jedinstvenog korisnika ili ograničenog popisa korisnika i postupak dodjele bespovratnih sredstava;

ii.  povezane vrste aktivnosti i njihov očekivani doprinos posebnim ciljevima;

iii.  izlazni pokazatelji i pokazatelji rezultata s odgovarajućim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima;

iv.  glavne ciljne skupine;

v.  indikativno raščlanjenje programskih sredstava prema vrsti intervencije.

Članak 18.

Odobravanje programa Interrega

1.  Komisija na potpuno transparentan način procjenjuje svaki program Interrega i njegovu usklađenost s Uredbom (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Uredbom (EU) [novi EFRR] i ovom Uredbom te, u slučaju potpore iz jednog od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i prema potrebi, njegovu dosljednost s višegodišnjim strateškim dokumentom izrađenim na temelju članka 10. stavka 1. ove Uredbe ili relevantnim strateškim programskim okvirom izrađenim na temelju odgovarajućeg temeljnog akta jednog od tih instrumenata ili više njih. [Am. 106]

2.  Komisija može navesti svoje primjedbe u roku od tri mjeseca od datuma kad je država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu podnijela program Interrega.

3.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje ili zemlje partneri, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju revidiraju program Interrega uzimajući u obzir primjedbe Komisije. [Am. 107]

4.  Komisija putem provedbenog akta donosi odluku o odobrenju programa Interrega najkasnije šest mjeseci tri mjeseca od datuma kad je država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu podnijela taj program revidiranu inačicu tog programa. [Am. 108]

5.  Kad je riječ o vanjskim prekograničnim programima Interrega, Komisija donosi svoje odluke u skladu sa stavkom 4. nakon savjetovanja s „Odborom IPA-e III” u skladu s člankom [16.] Uredbe (EU) [IPA III] i „Odborom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju” u skladu s člankom [36.] Uredbe (EU) [NDICI].

Članak 19.

Izmjena programa Interrega

1.  Nakon savjetovanja s lokalnim i regionalnim vlastima i u skladu s člankom 6. Uredbe (EU).../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu može podnijeti obrazloženi zahtjev za izmjenu programa Interrega zajedno s izmijenjenim programom, u kojem se utvrđuje očekivani učinak te izmjene na ostvarivanje ciljeva. [Am. 109]

2.  Komisija ocjenjuje usklađenost te izmjene s Uredbom (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Uredbom (EU) [novi ERDF] i ovom Uredbom te donosi primjedbe u roku od tri mjeseca mjesec dana od podnošenja izmijenjenog programa. [Am. 110]

3.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju preispituju izmijenjeni program Interrega te uzimaju u obzir primjedbe Komisije. [Am. 111]

4.  Komisija odobrava izmjenu programa Interrega najkasnije šest mjeseci tri mjeseca nakon što ga država članica podnese. [Am. 112]

5.  Nakon savjetovanja s lokalnim i regionalnim vlastima i u skladu s člankom 6. Uredbe (EU).../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], država članica tijekom programskog razdoblja može prenijeti iznos od najviše 510  % prvotno dodijeljenih sredstava za prioritet i najviše 35 % programskog proračuna za drugi prioritet u okviru istog programa Interrega. [Am. 113]

Ti prijenosi ne utječu na prethodne godine.

Smatra se da nisu znatni i ne zahtijevaju odluku Komisije o izmjeni programa Interrega. Međutim, moraju biti u skladu sa svim regulatornim zahtjevima. Upravljačko tijelo Komisiji dostavlja izmijenjenu tablicu iz članka 17. stavka 4. točke (g) podtočke ii.

6.  Odobrenje Komisije nije potrebno za ispravke administrativne ili formalne naravi koji ne utječu na provedbu tog programa Interrega. Upravljačko tijelo obavještava Komisiju o takvim ispravcima.

Odjeljak ii.

Teritorijalni razvoj

Članak 20.

Integrirani teritorijalni razvoj

Za programe Interrega, relevantna urbana, lokalna ili druga teritorijalna tijela ili tijela nadležna za izradu teritorijalnih ili lokalnih razvojnih strategija kako su navedene u članku [22.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili za odabir operacija koje će se podupirati u okviru tih strategija kako je navedeno u [članku 23. stavku 4.] te Uredbe ili za oboje, prekogranične su pravne osobe ili EGTS-i.

Prekogranična pravna osoba ili EGTS koji provodi integrirano teritorijalno ulaganje na temelju članka [24.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili drugi teritorijalni alat iz članka [22.] točke (c) te uredbe može biti i jedini korisnik u skladu s člankom 23. stavkom 5. ove Uredbe, pod uvjetom da unutar prekogranične pravne osobe ili EGTS-a postoji razdvajanje funkcija.

Članak 21.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice („CLLD”) iz članka [22.] točke (b) Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] može se provoditi u okviru programâ Interrega pod uvjetom da relevantne lokalne akcijske skupine čine predstavnici javnih i privatnih lokalnih socioekonomskih interesa, u kojima ni jedna interesna skupina ne kontrolira donošenje odluka, i najmanje dvije zemlje sudionice, od kojih je barem jedna država članica.

Odjeljak iii.

Operacije i fondovi za male projekte

Članak 22.

Odabir operacija Interrega

1.  Operacije Interrega u skladu sa strategijom i ciljevima programa odabire odbor za praćenje uspostavljen u skladu s člankom 27.

Taj odbor za praćenje može postaviti jedan ili, osobito u slučaju potprograma, više odbora za upravljanje koji djeluju pod njegovom nadležnošću za odabir operacija. Odbori za upravljanje primjenjuju načelo partnerstva iz članka 6. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te obuhvaćaju partnere iz svih država članica sudionica. [Am. 114]

Kad se cijela operacija ili dio operacije provodi izvan programskog područja [unutar ili izvan Unije], za odabir te operacije potrebno je izričito upravljačkog tijela u odboru za praćenje ili, ako je primjenjivo, odboru za upravljanje.

2.  Za potrebe odabira operacija odbor za praćenje ili, ako je primjenjivo, odbor za upravljanje utvrđuje i primjenjuje nediskriminirajuće i transparentne kriterije i postupke, osigurava ravnopravnost spolova te uzima u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravila te načelo održivog razvoja i politiku Unije o okolišu u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a.

Kriterijima i postupcima osigurava se da prioriteti operacija budu odabrani s ciljem maksimalnog iskorištavanja financijskih sredstava Unije za postizanje ciljeva programa Interrega i provedbu dimenzije suradnje operacija u okviru programa Interrega, kako je navedeno u članku 23 stavcima 1. i 4.

3.  Upravljačko će se tijelo savjetovati s Komisijom i uzeti u obzir njezine komentare priopćuje Komisiji kriterije za odabir prije početnog podnošenja kriterija za odabir odboru za praćenje ili, po potrebi, odboru za upravljanje. Isto vrijedi i za sve naknadne izmjene tih kriterija. [Am. 115]

4.  Pri izboru operacija, Prije nego što odbor za praćenje ili, po potrebi, odbor za upravljanje izabere operacije, upravljačko tijelo treba: [Am. 116]

(a)  osigurati da odabrane operacije budu u skladu s programom Interrega i pružiti djelotvoran doprinos postizanju njegovih posebnih ciljeva;

(b)  osigurati da odabrane operacije ne budu u sukobu s odgovarajućim strategijama uspostavljenima na temelju članka 10. stavka 1. ili u okviru jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja;

(c)  osigurati da odabrane operacije predstavljaju najbolji odnos između iznosa potpore, poduzetih aktivnosti i postizanja ciljeva;

(d)  provjeriti raspolaže li korisnik potrebnim financijskim sredstvima i mehanizmima za pokrivanje troškova operacije i održavanja;

(e)  osigurati da odabrane operacije obuhvaćene područjem primjene Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća(25) podliježu procjeni utjecaja na okoliš ili postupku provjere na temelju zahtjeva te Direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća(26);

(f)  ako su operacije započele prije podnošenja zahtjeva za financiranje upravljačkom tijelu, provjeriti poštuje li se primjenjivo pravo;

(g)  osigurati da odabrane operacije budu u okviru predmetnog fonda Interreg i povezane s određenom vrstom intervencije;

(h)  osigurati da operacije ne uključuju aktivnosti koje su bile dio operacije podložne premještanju u skladu s člankom [60.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili koje bi značile prijenos produktivne aktivnosti u skladu s [člankom 59. stavkom 1. točkom (a)] te uredbe.

(i)  osigurati da se na odabrane operacije ne odnosi obrazloženo mišljenje Komisije u pogledu povrede na temelju članka 258. UFEU-a kojom se ugrožava zakonitost i pravilnost izdataka ili uspješnost operacija;

(j)  osigurati da na promjenu klime budu prilagođena ulaganja u infrastrukturu čiji je očekivani životni vijek najmanje pet godina.

5.  Odbor za praćenje ili, ako je primjenjivo, odbor za upravljanje odobrava metodologiju i kriterije koji se primjenjuju za odabir operacija Interrega, uključujući sve njihove izmjene, ne dovodeći u pitanje [članak 27. stavak 3. točku (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] u pogledu CLLD-a i članka 24. ove Uredbe.

6.  Upravljačko tijelo za svaku operaciju Interrega glavnom ili jedinom partneru dostavlja dokument u kojem su navedeni uvjeti potpore za tu operaciju Interrega, uključujući posebne zahtjeve u pogledu proizvoda ili usluga koje je potrebno isporučiti, njezin plan financiranja, vremenski rok za izvršenje i, prema potrebi, metodu utvrđivanja troškova operacija i uvjeta isplate bespovratnih sredstava.

Tim se dokumentom utvrđuju i obveze glavnog partnera u pogledu povrata u skladu s člankom 50. Te obveze određuje Odbor za praćenje određuje i dogovara postupke povezane s povratima. Međutim, glavni partner koji se nalazi u državi članici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u različitom od partnera nije dužan izvršiti povrat putem sudskog postupka. [Am. 117]

Članak 23.

Partnerstvo unutar operacija Interrega

1.  Operacije odabrane u okviru sastavnica 1, 2 i 3 uključuju dionike iz najmanje dvije zemlje sudionice ili PZP-a, od kojih najmanje jedan treba biti korisnik iz države članice. [Am. 118]

Korisnici koji primaju potporu iz nekog od fondova Interrega i partneri koji ne primaju financijsku potporu iz tih fondova (korisnici i partneri zajednički nazvani „partneri”) čine partnerstvo u operaciji Interrega.

2.  Operacija Interrega može se provoditi u jednoj zemlji ili PZP-u pod uvjetom da su učinci i koristi za programsko područje navedeni u zahtjevu za tu operaciju. [Am. 119]

3.  Stavak 1. ne primjenjuje se na operacije u okviru programa PEACE PLUS kad program djeluje kao potpora miru i pomirenju.

4.  Partneri surađuju u razvoju, i provedbi i financiranju operacija Interrega te , kao i u zapošljavanju osoblja za te operacije te njihovu financiranju. Pritom se teži ograničenju broja partnera na najviše deset po operaciji Interrega. [Am. 120]

Za operacije Interrega koje su dio programa Interrega u okviru sastavnice 3, partneri iz najudaljenijih regija i trećih zemalja, partnerskih zemalja partnera ili PZP-ova trebaju surađivati samo u tri dvije od četiri dimenzije navedene u prvom podstavku. [Am. 121]

5.  Ako postoje dva ili više partnera, svi partneri imenuju jednog od njih kao glavnog partnera.

6.  Prekogranična pravna osoba ili EGTS može biti jedini partner operacije koja je dio programa Interrega u okviru komponenti 1, 2 i 3 pod uvjetom da njegovi članovi uključe partnere iz najmanje dvije zemlje sudionice ili PZP-a. [Am. 122]

Prekogranična pravna osoba ili EGTS treba imati članove iz najmanje tri zemlje sudionice programa Interrega u okviru sastavnice 4.

Pravna osoba koja provodi financijski instrument ili fond fondova, prema potrebi, može biti jedini partner u operaciji Interrega, bez primjene zahtjeva u pogledu njezina sastava navedenih u stavku 1.

7.  Jedini partner treba biti registriran u državi članici koja sudjeluje u programu Interrega.

Međutim, ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 23., jedini partner može biti registriran u državi članici koja ne sudjeluje u tom programu. [Am. 123]

Članak 24.

Fondovi za male projekte

1.  Ukupni doprinos iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja za fond jedan ili više fondova za male projekte u okviru određenog programa Interrega ne smije prelaziti 20 000 000 EUR ili 1520 % ukupnog iznosa dodijeljenog za taj program Interrega, koji god iznos je niži te u slučaju programa Interrega za prekograničnu suradnju iznosi najmanje 3 % ukupnog iznosa. [Am. 124]

Krajnji primatelji unutar fonda za male projekte dobivaju potporu iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja putem korisnika te provode male projekte unutar tog fonda za male projekte („mali projekt”).

2.  Korisnik fonda za male projekte treba biti prekogranična pravna osoba ili EGTS tijelo javnog ili privatnog prava, subjekt s pravnom osobnošću ili bez nje ili fizička osoba odgovorna za pokretanje operacija ili i za njihovo pokretanje i za provedbu. [Am. 125]

3.  Dokumentom kojim se utvrđuju uvjeti za potporu fondu za male projekte, osim elemenata utvrđenih u članku 22. stavku 6., utvrđuju se i elemente potrebni kako bi se osiguralo da korisnik:

(a)  uspostavi nediskriminirajući i transparentni postupak odabira;

(b)  primijeni objektivne kriterije za odabir malih projekata, čime se izbjegavaju sukobi interesa;

(c)  procijeni zahtjeve za potporu;

(d)  odabere projekte i utvrdi iznos potpore za svaki mali projekt;

(e)  bude odgovoran za provedbu operacije i da na svojoj razini zadrži sve popratne dokumente potrebne za revizijski trag u skladu s Prilogom [XI.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama];

(f)  učini javno dostupnim popis krajnjih primatelja koji imaju koristi od operacije.

Korisnik osigurava da krajnji primatelji ispunjavaju zahtjeve iz članka 35.

4.  Odabir malih projekata ne predstavlja prijenos zadataka s upravljačkog tijela na posredničko tijelo kako se navodi u [članku 65. stavku 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

5.  Troškovi osoblja i drugi izravni troškovi prema kategorijama troška iz članaka od 39. do 42. te neizravni troškovi nastali na razini korisnika za upravljanje fondom ili fondovima za male projekte ne smiju premašiti 20 % ukupnih prihvatljivih troškova odgovarajućeg fonda ili fondova za male projekte. [Am. 126]

6.  Ako javni doprinos malom projektu ne prelazi iznos od 100 000 EUR, doprinos iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja, treba biti u obliku jediničnih troškova ili jednokratnih iznosa ili uključivati paušalne stope, osim za projekte u kojima potpora predstavlja državnu pomoć. [Am. 127]

Ako ukupni troškovi nijedne operacije ne prelaze 100 000 EUR, iznos potpore za jedan ili više malih projekata može se odrediti na temelju nacrta proračuna koji na pojedinačnoj osnovi utvrđuje i prethodno odobrava tijelo zaduženo za odabir operacije. [Am. 128]

Ako se koristi financiranje uz primjenu paušalne stope, kategorije troškova na koje se primjenjuje paušalna stopa mogu se nadoknaditi u skladu s [člankom 48. stavkom 1. točkom (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

Članak 25.

Zadaće glavnog partnera

1.  Glavni partner treba:

(a)  s drugim partnerima utvrditi aranžmane u sporazumu koji sadrži odredbe kojima se, među ostalim, jamči dobro financijsko upravljanje odgovarajućim fondom Unije dodijeljenim za aktivnost Interrega, uključujući i mehanizme za povrat neopravdano isplaćenih iznosa;

(b)  preuzeti odgovornost za osiguravanje provedbe cjelokupne operacije Interrega;

(c)  osigurati da su rashodi svih partnera nastali tijekom provedbe operacije Interrega, da odgovaraju aktivnostima o kojima su se usuglasili svi partneri te da su u skladu s dokumentom upravljačkog tijela na temelju članka 22. stavka 6.

2.  Ako u aranžmanima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. točkom (a) nije drugačije navedeno, glavni partner treba osigurati da ostali partneri što je prije moguće i u cijelosti te unutar vremenskog razdoblja koje su zajednički dogovorili svi partneri i u skladu s jednakim postupkom koji se primjenjuje na glavnog partnera dobiju cjelokupni iznos doprinosa iz odgovarajućeg fonda Unije. Nikakav se iznos ne smije odbiti ni zadržati niti se smije naplatiti posebna naknada ili druga naknada s jednakim učinkom koji bi smanjio taj iznos za druge partnere. [Am. 129]

3.  Svaki korisnik u državi članici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u koji sudjeluje koja sudjeluje u programu Interrega može biti imenovan glavnim partnerom. [Am. 130]

Međutim, države članice, treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu se dogovoriti da kao glavni partner može biti imenovan partner koji ne prima potporu iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja. [Am. 131]

Odjeljak iv.

Tehnička pomoć

Članak 26.

Tehnička pomoć

1.  Tehnička pomoć za svaki program Interrega nadoknađuje se na temelju paušalne stope primjenom postotaka utvrđenih u stavku 2. za 2021. i 2022. na godišnje obroke pretfinanciranja iz članka 49. stavka 2. točaka (a) i (b) ove Uredbe, a za naredne godine na prihvatljive rashode uključene u svaki zahtjev za plaćanje u skladu s [člankom 85 stavkom 3. točkama (a) ili (c)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], prema potrebi. [Am. 132]

2.  Postotak doprinosa iz EFRR-a ili instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja za tehničku pomoć koji se nadoknađuje utvrđuje se kako slijedi:

(a)  za programe Interrega u okviru unutarnje prekogranične suradnje za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a: 6 7 %; [Am. 133]

(b)  za vanjske prekogranične programe Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a: 10 %;

(c)  za programe Interrega u okviru sastavnica 2, 3 i 4, za EFRR i, prema potrebi, za instrumente Unije za financiranje vanjskog djelovanja: 7 8 %. [Am. 134]

3.  Za programe Interrega za koje je ukupno dodijeljeno između 30 000 000 EUR i 50 000 000 EUR, iznos dobiven na temelju postotka za tehničku pomoć povećava se za dodatan iznos od 500 000 EUR. Komisija taj iznos dodaje prvom međuplaćanju.

4.  Za programe Interrega za koje je ukupno dodijeljeno manje od 30 000 000 EUR, iznos potreban za tehničku pomoć izražen u eurima i postotak dobiven na temelju njega utvrđuju se u Odluci Komisije kojom se odobrava predmetni program Interrega.

POGLAVLJE IV.

Praćenje, evaluacija i komunikacija

Odjeljak i.

Praćenje

Članak 27.

Odbor za praćenje

1.  Države članice i, kad je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, i PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju koji sudjeluju u određenom programu uspostavljaju, u dogovoru s upravljačkim tijelom, odbor za praćenje provedbe odgovarajućeg programa Interrega („odbor za praćenje”) u roku od tri mjeseca od datuma kad je državama članicama dostavljena odluka Komisije o prihvaćanju programa Interrega. [Am. 135]

2.  Odborom za praćenje predsjeda predstavnik države članice koja je domaćin upravljačkom tijelu ili predstavnik upravljačkog tijela.

Ako se poslovnikom odbora za praćenje predviđa rotirajuće predsjedanje, odborom za praćenje može predsjedati i predstavnik treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a, uz supredsjedanje s predstavnikom države članice ili upravljačkog tijela, i obratno. [Am. 136]

3.  Svaki član odbora za praćenje ima pravo glasa.

4.  Svaki odbor za praćenje na svojoj prvoj sjenici donosi svoj poslovnik.

Poslovnik odbora za praćenje i, ako je primjenjivo, odbora za upravljanje sprečava svaku situaciju sukoba interesa prilikom odabira operacija Interrega.

5.  Odbor za praćenje sastaje se najmanje jednom godišnje i preispituje sva pitanja koja se odnose na napredak programa prema ostvarenju njegovih ciljeva.

6.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama iz članka 35. stavka 2. objavljuje poslovnik odbora za praćenje, sažetak podataka i sve podatke i informacija kao i sve odluke podijeljene s odborom za praćenje. [Am. 137]

Članak 28.

Sastav odbora za praćenje

1.  O sastavu odbora za praćenje svakog programa Interrega dogovaraju se mogu se dogovarati države članice i, po potrebi, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u tom programu tako da se osigura nastoji postići uravnotežena zastupljenost relevantnih tijela, posredničkih tijela i predstavnika programskih partnera iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] iz država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova. [Am. 138]

U sastavu odbora za praćenje uzima se u obzir broj država članica sudionica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova u predmetnom programu Interrega. [Am. 139]

Odbor za praćenje uključuje i predstavnike regija i lokalne samouprave te drugih tijela koja su zajednički uspostavljena na cijelom programskom području ili obuhvaćaju dio njega, uključujući i EGTS. [Am. 140]

2.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama iz članka 35. stavka 2. objavljuje popis članova tijela ili nadležnih tijela koja su imenovana članovima odbora za praćenje. [Am. 141]

3.  Predstavnici Komisije sudjeluju mogu sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnom svojstvu. [Am. 142]

3.a  Predstavnici tijela koja su uspostavljena na cijelom programskom području ili obuhvaćaju dio njega, uključujući EGTS, mogu sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnom svojstvu. [Am. 143]

Članak 29.

Funkcije odbora za praćenje

1.  Odbor za praćenje analizira:

(a)  napredak u provedbi programa i u postizanju ključnih etapa i ciljnih vrijednosti programa Interrega;

(b)  sva pitanja koja utječu na uspjeh programa Interrega i mjere poduzete za rješavanje tih pitanja;

(c)  s obzirom na financijske instrumente, elemente ex ante procjene navedene u [članku 52. stavku 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i strateškom dokumentu iz članka [53. stavka 2.] te uredbe;

(d)  napredak ostvaren u provedbi evaluacija, sinteze evaluacija i daljnje djelovanje u pogledu nalaza;

(e)  provedbu aktivnosti povezanih s komunikacijom i vidljivošću,

(f)  napredak u provedbi operacija Interrega od strateške važnosti i, po potrebi, velikih infrastrukturnih projekata;

(g)  kad je relevantno, napredak u izgradnji administrativnih kapaciteta za javne institucije i korisnike i, prema potrebi, predlaže sve dodatne mjere potpore. [Am. 144]

2.  Pored svojih zadaća u pogledu odabira operacija navedenih u članku 22., odbor za praćenje odobrava:

(a)  metodologiju i kriterije za odabir operacija, uključujući sve njihove promjene, nakon savjetovanja s Komisijom obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 22. stavkom 2. ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje [članak 27. stavak 3. točke (b), (c) i (d)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; [Am. 145]

(b)  plan evaluacije i njegove izmjene;

(c)  svaki prijedlog upravljačkog tijela za izmjenu programa Interrega, uključujući za prijenos u skladu s člankom 19. stavkom 5.;

(d)  završno izvješće o uspješnosti.

Članak 30.

Preispitivanje

1.  Komisija može organizirati preispitivanje radi provjere uspješnosti programa Interrega.

Preispitivanje se može provesti u pisanom obliku.

2.  Na zahtjev Komisije, u roku od jednog tri mjeseca upravljačko tijelo stavlja joj na raspolaganje informacije o elementima navedenima u članku 29. stavku 1.: [Am. 146]

(a)  napretku u provedbi programa i postizanju ključnih etapa i ciljeva, bilo kakvim pitanjima koja utječu na uspjeh odgovarajućeg programa Interrega i mjerama poduzetima za njihovo rješavanje;

(b)  napretku postignutom u provedbi evaluacija, sinteze evaluacija i daljnjem djelovanju u pogledu nalaza;

(c)  napretku u izgradnji administrativnih kapaciteta javnih tijela i korisnika.

3.  Ishod preispitivanja evidentira se u dogovorenom zapisniku.

4.  Upravljačko tijelo poduzima daljnje mjere u pogledu pitanja koja je iznijela Komisija i u roku od tri mjeseca obavješćuje Komisiju o poduzetim mjerama.

Članak 31.

Prijenos podataka

1.  Svake godine do 31. siječnja, 31. ožujka, 31. svibnja, 31. srpnja, i 30. rujna i 30. studenoga svako upravljačko tijelo elektroničkim putem Komisiji dostavlja kumulativne podatke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (a) ove Uredbe te jednom godišnje podatke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (b) ove Uredbe za odgovarajući program Interrega u skladu s predloškom utvrđenim u Prilogu [VII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 147]

Za prijenos podataka upotrebljavaju se postojeći sustavi za izvještavanje podataka u mjeri u kojoj je dokazana njihova pouzdanost tijekom prethodnog programskog razdoblja. [Am. 148]

Prvi se prijenos mora izvršiti do 31. siječnja 2022., a posljednji do 31. siječnja 2030.

2.  Podaci iz stavka 1. raščlanjuju se za svaki prioritet prema posebnom cilju i odnose se na:

(a)  broj odabranih operacija Interrega, njihov ukupni prihvatljivi trošak, doprinos iz odgovarajućeg fonda Interrega i ukupne prihvatljive rashode partnera upravljačkog tijela, sve raščlanjeno po vrstama intervencija;

(b)  vrijednosti pokazatelja ostvarenja i rezultata za odabrane operacije Interrega i vrijednosti ostvarene dovršenim operacijama Interrega. [Am. 149]

3.  Za financijske instrumente dostavljaju se i podaci o:

(a)  prihvatljivim rashodima po vrsti financijskog proizvoda;

(b)  iznosu troškova i naknada za upravljanje prijavljenih kao prihvatljivi rashodi;

(c)  iznosu, po vrsti financijskog proizvoda, privatnih i javnih sredstava mobiliziranih uz fondove;

(d)  kamatama i ostaloj dobiti nastaloj na temelju potpore iz fondova Interrega za financijske instrumente kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te vraćenim sredstvima koja se mogu pripisati potpori iz fondova Interrega kako je navedeno u članku 56. te uredbe.

4.  Podaci podneseni u skladu s ovim člankom moraju biti ažurirani na kraju mjeseca koji prethodi mjesecu dostave.

5.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2. objavljuje sve podatke dostavljene Komisiji.

Članak 32.

Konačno izvješće o uspješnosti

1.  Svako upravljačko tijelo dužno je do 15. veljače 2031. Komisiji dostaviti završno izvješće o uspješnosti odgovarajućeg programa Interrega.

Završno izvješće o uspješnosti dostavlja se primjenom predloška utvrđenog u skladu s člankom [38. stavkom 5.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

2.  U završnom izvješću o uspješnosti ocjenjuje se postizanje ciljeva programa na temelju elemenata navedenih u članku 29., uz iznimku stavka 1. točke (c) u tom članku.

3.  Komisija pregledava završno izvješće o uspješnosti te u roku od pet mjeseci od dana primitka završnog izvješća o uspješnosti obavješćuje upravljačko tijelo o svojim primjedbama. Ako se daju takve primjedbe, upravljačko tijelo pruža sve potrebne informacije koji se odnose na te primjedbe i, prema potrebi, u roku od tri mjeseca obavješćuje Komisiju o poduzetim mjerama. Komisija obavješćuje državu članicu o prihvaćanju izvješća.

4.  Upravljačko tijelo objavljuje konačno izvješće o uspješnosti na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2.

Članak 33.

Pokazatelji za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

1.  Zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata, kako su utvrđeni u Prilogu [I.] Uredbi (EU) [novi EFRR] i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja i rezultata za pojedine programe , koji su se pokazali najprimjerenijima za mjerenje napretka u ostvarenju ciljeva programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), upotrebljavaju se u skladu s člankom [12. stavkom 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te člankom 17. stavkom 3 4. točkom (d e) podtočkom ii. i člankom 31. stavkom 2. točkom (b) ove Uredbe. [Am. 150]

1.a  Prema potrebi i u slučajevima koje je opravdalo upravljačko tijelo, pokazatelji ostvarenja i rezultata za pojedine programe upotrebljavaju se zajedno s pokazateljima odabranima u skladu sa stavkom 1. [Am. 151]

2.  Za pokazatelje ostvarenja polazne vrijednosti iznose nula. Ključne faze utvrđene za 2024. i ciljne vrijednosti za 2029. kumulativni su.

Odjeljak ii.

Evaluacija i komunikacija

Članak 34.

Evaluacija tijekom programskog razdoblja

1.  Upravljačko tijelo provodi evaluaciju, najviše jedanput godišnje, svakog programa Interrega. Svakom se evaluacijom programa ocjenjuju njegova djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, dosljednost i dodana vrijednost EU-a u svrhu poboljšanja kvalitete izrade i provedbe odgovarajućeg programa Interrega. [Am. 152]

2.  Uz to, upravljačko tijelo do 30. lipnja 2029. provodi evaluaciju za svaki program Interrega radi ocjene njegova učinka.

3.  Upravljačko tijelo povjerava evaluacije funkcionalno neovisnim stručnjacima.

4.  Upravljačko tijelo osigurava nastoji osigurati potrebne postupke za stvaranje i prikupljanje podataka potrebnih za evaluacije. [Am. 153]

5.  Upravljačko tijelo sastavlja plan evaluacije kojim se može obuhvatiti više od jednog programa Interrega.

6.  Upravljačko tijelo odboru za praćenje podnosi plan evaluacije najkasnije godinu dana nakon odobrenja odgovarajućeg programa Interrega.

7.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2 objavljuje sve evaluacije.

Članak 35.

Odgovornosti upravljačkih tijela i partnera s obzirom na transparentnost i komunikaciju

1.  Svako upravljačko tijelo dužno je imenovati službenika za komunikaciju za svaki program Interrega pod njegovom nadležnošću.

2.  U roku od šest mjeseci od datuma odobrenja programa Interrega upravljačko tijelo osigurava postojanje internetskih stranica na kojima su dostupne informacije o svakom programu Interrega pod njegovom nadležnošću, uključujući ciljeve programa, aktivnosti, dostupne mogućnosti financiranja i postignuća.

3.  Primjenjuje se članak [44. stavci od 2. do 7 6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] o odgovornostima upravljačkog tijela. [Am. 154]

4.  Svaki partner u operaciji Interrega ili svako tijelo koje provodi financijski instrument navodi potporu iz fonda Interrega, uključujući sredstva koja se ponovno koriste za financijske instrumente u skladu s člankom [56.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], za operaciju Interrega na sljedeći način:

(a)  davanjem kratkog opisa operacije Interrega na službenim internetskim stranicama partnera, ako takve stranice postoje; taj opis treba biti razmjeran razini potpore iz fonda Interrega, uključivati njezine ciljeve i rezultate te je u njemu potrebno istaknuti financijsku potporu Unije;

(b)  davanjem izjave kojom se potpora iz fonda Interrega ističe na vidljiv način putem dokumenata i komunikacijskih materijala koji se odnose na provedbu operacije Interrega i namijenjeni su javnosti ili sudionicima;

(c)  postavljanjem pločica ili plakata na lokaciji koja je lako vidljiva javnosti čim započne fizička provedba operacije Interrega koja uključuje fizička ulaganja ili nabavu opreme čija je ukupna vrijednost veća od 100 000 50 000  EUR; [Am. 155]

(d)  za operacije Interrega koje nisu obuhvaćene točkom (c), postavljanjem najmanje jednog javno dostupnog tiskanog plakata ili i, ako je moguće, elektroničkog zaslona najmanje veličine A3 A2 koji sadrži informacije o operaciji Interrega i na kojem se ističe potpora iz fonda Interrega; [Am. 156]

(e)  za operacije od strateške važnosti i operacije čiji ukupni troškovi premašuju 10 000 000 5 000 000  EUR, organiziranjem komunikacijskog događanja te pravovremenim uključivanjen Komisije i odgovornog upravljačkog tijela. [Am. 157]

Termin „Interreg” koristi se uz amblem Unije u skladu s člankom [42.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

5.  Kad je riječ o fondovima i financijskim instrumentima za male projekte, korisnik osigurava da krajnji korisnici ispune zahtjeve utvrđene u stavku 4. točki (c).

6.  Ako korisnik ne ispuni svoje obveze iz članka [42.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili stavaka 1. i 2. u ovom članku, država članica ovog članka ili ne ispravi propuste na vrijeme, upravljačko tijelo primjenjuje financijsku korekciju otkazivanjem najviše 5 % potpore iz fondova za predmetnu operaciju. [Am. 158]

POGLAVLJE V.

Prihvatljivost

Članak 36.

Pravila o prihvatljivosti rashoda

1.  Cijela aktivnost Interrega ili njezin dio može se provoditi izvan države članice, uključujući i izvan Unije, pod uvjetom da se tom aktivnošću Interrega doprinosi ciljevima odgovarajućeg programa Interrega.

2.  Ne dovodeći u pitanje pravila o prihvatljivosti propisana u člancima [od 57. do 62.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], člancima [4. i 6.] Uredbe (EU) [novi EFRR] ili u ovom poglavlju, uključujući akte donesene na temelju njih, države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi zajedničkom odluku u odboru za praćenje utvrđuju samo dodatna pravila o prihvatljivosti rashoda za program Interrega u pogledu kategorija rashoda koje nisu obuhvaćene tim odredbama. Ta dodatna pravila odnose se na programsko podruje kao cjelinu.

Međutim, ako se u programu Interrega operacije odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga, ta se dodatna pravila donose prije objave prvog poziva na podnošenje prijedloga. U svim se ostalim slučajevima ta dodatna pravila donose prije odabira prvih operacija.

3.  Za pitanja koja nisu obuhvaćena pravilima o prihvatljivosti utvrđenima u člancima [od 57. do 62.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], člancima [4. i 6.] Uredbe (EU) [novi EFRR] i ovom poglavlju, uključujući akte donesene na temelju njih, ili u pravilima utvrđenima u skladu sa stavkom 4., primjenjuju se nacionalna pravila države članice i, ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova u kojima nastanu rashodi.

4.  U slučaju razlike u mišljenju između upravljačkog tijela i tijela za reviziju u pogledu prihvatljivosti operacije Interrega odabrane u okviru odgovarajućeg programa Interrega, prevladava mišljenje upravljačkog tijela, uzimajući u obzir mišljenje odbora za praćenje.

5.  PZP-ovi ne ispunjavaju uvjete za potporu iz EFRR-a u okviru programâ Interrega, ali mogu u tim programima sudjelovati prema uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 37.

Opće odredbe o prihvatljivosti kategorija troškova

1.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi mogu se u odboru za praćenje programa Interrega dogovoriti da izdaci koji spadaju u jednu ili više kategorija iz članaka od 38. do 43. nisu prihvatljivi u okviru jednog ili više prioriteta određenog programa Interrega.

2.  Svi izdaci koji su prihvatljivi u skladu s ovom Uredbom, a koje plaća korisnik ili se plaćaju u ime korisnika, trebaju biti povezani s troškovima pokretanja ili pokretanja i provedbe operacije ili dijela operacije.

3.  Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi:

(a)  novčane kazne, financijske sankcije i izdaci za pravne sporove i parnice;

(b)  troškovi poklona, osim onih troškova koji ne premašuju 50 EUR po poklonu i u svrhu su promicanja, komunikacije, promidžbe ili informiranja;

(c)  troškovi povezani s fluktuacijom deviznog tečaja.

Članak 38.

Troškovi osoblja

1.  Troškovi osoblja sastoje se od bruto troškova zapošljavanja osoblja partnera Interrega na jedan od sljedećih načina:

(a)  na puno radno vrijeme;

(b)  na nepuno radno vrijeme s fiksnim postotkom odrađenog vremena na mjesečnoj razini;

(c)  na nepuno radno vrijeme s fleksibilnim brojem radnih sati mjesečno; ili

(d)  na osnovi satnice.

2.  Izdaci za troškove osoblja ograničavaju se na sljedeće:

(a)  isplatu plaća povezanih s aktivnostima koje subjekt ne bi izvršavao kad se ne bi provodila predmetna operacija, određenih ugovorom o radu, odlukom o imenovanju (oboje dalje u tekstu „dokument o zaposlenju”) ili zakonom, a koje su povezane s odgovornostima utvrđenima u opisu radnog mjesta predmetnog člana osoblja;

(b)  bilo koje druge troškove koji su izravno povezani s isplatama plaća, koje je stvorio i koje plaća poslodavac, primjerice poreze na zapošljavanje i socijalno osiguranje, uključujući mirovine kako su obuhvaćeni Uredbom (EZ) 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(27) pod sljedećim uvjetima:

i.  da su utvrđeni u dokumentu o zaposlenju ili zakonom;

ii.  da su u skladu sa zakonodavstvom navedenim u dokumentu o zaposlenju i uobičajenim praksama u zemlji ili organizaciji u kojoj pojedini član osoblja stvarno radi ili s oba; i

iii.  da ih poslodavac može povratiti.

U pogledu točke (a), isplate fizičkim osobama koje rade za partnera Interrega na temelju ugovora koji nije ugovor o zaposlenju ili radu mogu se smatrati isplatama plaća i taj se ugovor može smatrati dokumentom o zaposlenju.

3.  Troškovi osoblja mogu se nadoknaditi:

(a)  u skladu s [člankom 48. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] (dokazuje se dokumentom o zaposlenju i platnim listama); ili

(b)  u okviru pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova kako su navedene u [članku 48. stavku 1. prvom podstavku točkama od (b) do (e)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; ili

(c)  kao paušalna stopa u skladu s [člankom 50. stavkom 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] izravni troškovi osoblja za operaciju mogu se izračunati po paušalnoj stopi od najviše 20 % izravnih troškova koji nisu izravni troškovi osoblja te operacije, pri čemu se od države članice ne traži da provodi bilo kakve izračune radi utvrđivanja primjenjive stope. [Am. 159]

4.  Troškovi osoblja koji se odnose na osobe koje na operaciji rade na nepuno radno vrijeme izračunavaju se kao:

(a)  fiksni postotak bruto troškova zaposlenja u skladu s [člankom 50. stavkom 2.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; ili

(b)  fleksibilni udio bruto troškova zaposlenja, u skladu s brojem sati odrađenih u okviru operacije koji se razlikuje od mjeseca do mjeseca, na temelju sustava bilježenja vremena kojim se obuhvaća 100 % radnog vremena zaposlenika.

5.  Za zadatke u okviru nepunog radnog vremena iz stavka 4. točke (b), naknada troškova osoblja obračunava se na temelju satnice koja se određuje na sljedeći način:

(a)  dijeljenjem najnovijih dokumentiranih mjesečnih bruto troškova zaposlenja mjesečnim radnim vremenom utvrđenim u dokumentu o zaposlenju, izraženo u satima dotične osobe u skladu s primjenjivim zakonodavstvom navedenim u ugovoru o radu i članku 50. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) .../...[nova Uredba o zajedničkim odredbama; ili [Am. 160]

(b)  dijeljenjem najnovijih dokumentiranih godišnjih bruto troškova zaposlenja s 1 720 sati u skladu s [člankom 50. stavcima 2., 3. i 4.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

6.  Troškovi osoblja povezani s osobama koje u skladu s dokumentom o zaposlenju rade na temelju satnice prihvatljivi su ako se na broj sati stvarno provedenih u radu na operaciji primijeni iznos satnice dogovoren u dokumentu o zaposlenju na temelju sustava bilježenja radnog vremena. Ako još nisu uključeni u dogovorenu satnicu, troškovi osoblja iz članka 38. stavka 2. točke (b) mogu se dodati toj satnici, u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 161]

Članak 39.

Uredski i administrativni troškovi

Uredski i administrativni troškovi ograničeni su na 15 % ukupnih izravnih troškova operacije i na sljedeće elemente: [Am. 162]

(a)  najam uredskih prostora;

(b)  osiguranje i poreze koji se odnose na zgrade u kojima se nalazi osoblje i na uredsku opremu (npr. osiguranje od požara, krađe);

(c)  komunalne usluge (npr. električna energija, grijanje, voda);

(d)  uredski materijal;

(e)  opće računovodstvo unutar organizacije korisnika;

(f)  arhiv;

(g)  održavanje, čišćenje i popravke;

(h)  zaštitu;

(i)  informacijske sustave;

(j)  komunikaciju (npr. telefon, telefaks, internet, poštanske usluge, posjetnice);

(k)  bankovne naknade za otvaranje jednog ili više računa i upravljanje njima ako je za provedbu operacije potrebno otvaranje odvojenog računa;

(l)  naknade za transnacionalne financijske transakcije.

Članak 40.

Putni troškovi i troškovi smještaja

1.  Putni troškovi i troškovi smještaja ograničeni su na sljedeće elemente:

(a)  putne troškove (npr. karte, putno osiguranje i osiguranje automobila, gorivo, kilometražu automobila, cestarine i parkirališne naknade);

(b)  troškove obroka;

(c)  troškove smještaja;

(d)  troškove izdavanja viza;

(e)  dnevnice,

bez obzira na to jesu li ti troškovi nastali i plaćeni unutar ili izvan programskog područja.

2.  Za elemente koji su navedeni u stavku 1. točkama od (a) do (d) i obuhvaćeni dnevnicama neće se isplaćivati dodatna naknada uz dnevnicu.

3.  Putni troškovi i troškovi smještaja vanjskih stručnjaka i pružatelja usluga pripadaju troškovima za vanjske stručnjake i usluge iz članka 41.

4.  Izravno plaćanje izdataka za troškove iz ovog članka koje je stvorio zaposlenik korisnika potkrepljuje se dokazom da je korisnik tom zaposleniku nadoknadio troškove. Ta se kategorija troškova može upotrebljavati za troškove putovanja osoblja u okviru operacije i drugih dionika u svrhu provedbe i promidžbe operacije i programa Interrega. [Am. 163]

5.  Putni troškovi i troškovi smještaja za operaciju mogu se izračunati na temelju paušalne stope od najviše 15 % izravnih troškova osim izravnih troškova osoblja u okviru te operacije. [Am. 164]

Članak 41.

Troškovi vanjskih stručnjaka i troškovi usluga

Troškovi vanjskih stručnjaka i usluga uključuju, ali nisu ograničeni su na sljedeće usluge i stručno znanje koje pruža javna ili privatna pravna osoba ili fizička osoba koja nije korisnik operacije, uključujući sve partnere: [Am. 165]

(a)  studije ili istraživanja (npr. evaluacije, strategije, projektne sažetke, projektne planove, priručnike);

(b)  osposobljavanje;

(c)  prijevode;

(d)  razvoj, izmjene i ažuriranja informacijskih sustava i internetskih stranica;

(e)  promicanje, komunikaciju, oglašavanje ili informiranje povezano s operacijom ili programom suradnje;

(f)  financijsko upravljanje;

(g)  usluge povezane s organizacijom i provedbom događaja ili sastanaka (uključujući najam, usluge cateringa ili usmeno prevođenje);

(h)  sudjelovanje u događajima (npr. pristojbe za registraciju);

(i)  usluge pravnog savjetovanja i bilježničke usluge, usluge tehničkih i financijskih stručnjaka, ostale savjetodavne i računovodstvene usluge;

(j)  prava intelektualnog vlasništva;

(k)  provjere na temelju [članka 68. stavka 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i članka 45. stavka 1. ove Uredbe;

(l)  troškove računovodstvene funkcije na razini programa na temelju članka [70.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i članka 46. ove Uredbe;

(m)  troškove revizije na razini programa na temelju članaka [72.] i [75.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te članaka 47. i 48. ove Uredbe;

(n)  pružanje jamstava koja daje banka ili druga financijska institucija kad se to zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom ili u programskom dokumentu koji je donio odbor za praćenje;

(o)  putovanje i smještaj vanjskih stručnjaka, govornika, predsjedatelja sjednica i pružatelja usluga; [Am. 166]

(p)  ostalo posebno stručno znanje i usluge potrebne u okviru operacija.

Članak 42.

Troškovi opreme

1.  Troškovi opreme koju je korisnik operacije kupio, unajmio ili zakupio, osim onih obuhvaćenih člankom 39., uključuju, ali nisu ograničeni su na sljedeće: [Am. 167]

(a)  uredsku opremu;

(b)  IT hardver i softver;

(c)  namještaj i pribor;

(d)  laboratorijsku opremu;

(e)  strojeve i instrumente;

(f)  alat ili uređaje;

(g)  vozila;

(h)  ostalu posebnu opremu potrebnu za operacije.

2.  Troškovi kupnje rabljene opreme mogu biti prihvatljivi pod sljedećim uvjetima:

(a)  ako za tu svrhu nije primljena pomoć iz fondova Interrega ni fondova navedenih u [članku 1. stavku 1. točki (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama];

(b)  ako ta cijena ne premašuje općeprihvatljivu cijenu na predmetnom tržištu;

(c)  ako ta roba ima tehnička svojstva potrebna za operaciju te je u skladu s primjenjivim normama i standardima.

Članak 43.

Troškovi infrastrukture i radova

Troškovi infrastrukture i radova ograničeni su na sljedeće:

(a)  kupnju zemljišta u skladu s [člankom 58. stavkom 1. točkom (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; [Am. 168]

(b)  građevinske dozvole;

(c)  građevni materijal;

(d)  troškove rada;

(e)  specijalizirane intervencije (npr. sanaciju tla, razminiranje).

POGLAVLJE VI.

Tijela programa Interrega, upravljanje, kontrola i revizija

Članak 44.

Tijela programa Interrega

1.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, i PZP-ovi i organizacije za regionalnu integraciju i suradnju koji sudjeluju u programu Interrega imenuju za potrebe članka [65.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] jedinstveno upravljačko tijelo i jedinstveno tijelo za reviziju. [Am. 169]

2.  Upravljačko tijelo i tijelo za reviziju mogu biti smješteni su u istoj državi članici. [Am. 170]

3.  U pogledu programa PEACE PLUS, kad je Posebno tijelo za programe EU-a utvrđeno kao upravljačko tijelo, smatra se smještenim u državi članici.

4.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu imenovati jedan EGTS kao upravljačko tijelo tog programa.

5.  Kad je riječ o programu Interrega u okviru sastavnice 2B ili sastavnice 1, ako potonja obuhvaća duge granice s heterogenim razvojnim izazovima i potrebama, države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu definirati potprogramska područja. [Am. 171]

6.  Ako upravljačko tijelo imenuje posredničko tijelo jedno ili više posredničkih tijela u okviru programa Interrega u skladu s [člankom 65. stavkom 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], predmetno posredničko tijelo ili više njih izvršava te zadaće u više država članica sudionica odnosno u svojim državama članicama ili, ako je primjenjivo, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u. [Am. 172]

Članak 45.

Funkcije upravljačkog tijela

1.  Upravljačko tijelo programa Interrega izvršava funkcije utvrđene u člancima [66.], [68.] i [69.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], osim zadatka odabira operacija iz članka 66. stavka 1. točke (a) i članka 67. te plaćanja korisnicima iz članka 68. stavka 1. točke (b). Te se funkcije izvršavaju na cijelom području obuhvaćenom tim programom, podložno odstupanjima navedenima u Poglavlju VIII. ove Uredbe.

1.a   Odstupajući od članka 87. stavka 2. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Komisija kao međuplaćanje nadoknađuje 100 % iznosa navedenih u zahtjevu za plaćanje, što proizlazi iz primjene stope sufinanciranja programa na ukupne prihvatljive rashode ili na javni doprinos, prema potrebi. [Am. 173]

1.b   Ako upravljačko tijelo ne izvrši provjere u skladu s člankom 68. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], u cijelom programskom području, svaka država članica određuje tijelo ili osobu odgovornu za obavljanje takve provjere u vezi s korisnicima na svojem državnom području. [Am. 174]

1.c   Odstupajući od članka 92. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], programi Interrega ne podliježu godišnjem poravnanju računa. Poravnanje računa obavlja se na kraju programskog razdoblja, na temelju konačnog izvješća o uspješnosti. [Am. 175]

2.  Upravljačko tijelo nakon savjetovanja s državama članicama i, ako je primjenjivo, trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima koji sudjeluju u programu Interrega, osniva zajedničko tajništvo, s osobljem koje odražava partnerstvo u programu.

Zajedničko tajništvo pomaže upravljačkom tijelu i odboru za praćenje u izvršavanju njihovih funkcija. Zajedničko tajništvo pruža potencijalnim korisnicima informacije o mogućnostima financiranja u okviru programa Interrega i pomaže korisnicima i partnerima u provedbi operacija.

3.  Odstupajući od [članka 70. stavka 1. točke (c)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], svaki od partnera preračunava izdatke plaćene u drugoj valuti u eure primjenom mjesečnog obračunskog tečaja Komisije u mjesecu tijekom kojeg je taj izdatak dostavljen na provjeru upravljačkom tijelu u skladu s [člankom 68. stavkom 1. točkom (a)] te Uredbe.

Članak 46.

Računovodstvena funkcija

1.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega dogovaraju aranžmane za obavljanje računovodstvene funkcije.

2.  Računovodstvena funkcija sastoji se od zadaća navedenih u [članku 70. stavku 1. točkama (a) i (b)] Uredbe [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te obuhvaća i plaćanja koja izvršava Komisija i općenito plaćanja glavnom partneru u skladu s [člankom 68. stavkom 1. točkom (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

Članak 47.

Funkcije tijela za reviziju

1.  Tijelo za reviziju programa Interrega izvršava funkcije predviđene ovim člankom i člankom 48. na cijelom području obuhvaćenom tim programom Interrega, podložno odstupanjima navedenima u Poglavlju VIII.

Međutim, država članica sudionica može odrediti kada će se tijelu za reviziju pridružiti revizor iz te države članice sudionice.

2.  Tijelo za reviziju programa Interrega odgovorno je za provođenje revizija sustava i revizija operacija kako bi Komisiji pružilo neovisno jamstvo da sustavi upravljanja i kontrole djelotvorno funkcioniraju i da su izdaci uključeni u račune koji se dostavljaju Komisiji zakoniti i pravilni.

3.  Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire zajednički uzorak na temelju članka 48. stavka 1., tijelo za reviziju provodi revizije operacija koje je odabrala Komisija kako bi Komisiji pružilo neovisno jamstvo da sustavi upravljanja i kontrole djelotvorno funkcioniraju.

4.  Revizijski se rad obavlja u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima.

5.  Tijelo za reviziju svake godine do 15. veljače nakon završetka obračunske godine sastavlja i dostavlja Komisiji godišnje revizorsko mišljenje u skladu s [člankom 63. stavkom 7.] Uredbe [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVI.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i na temelju obavljenog revizijskog rada kojim je obuhvaćena svaka od sljedećih sastavnica:

(a)  cjelovitost, istinitost i točnost računa;

(b)  zakonitost i pravilnost izdataka uključenih u račune dostavljene Komisiji;

(c)  sustav upravljanja i kontrole programa Interrega.

Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire uzorak na temelju članka 48. stavka 1., godišnjim revizorskim mišljenjem obuhvaćaju se samo sastavnice iz točaka (a) i (c) prvog podstavka.

Na zahtjev države članice koja je domaćin predmetnom upravljačkom tijelu Komisija iznimno može pomaknuti rok s 15. veljače na 1. ožujka.

6.  Tijelo za reviziju svake godine do 15. veljače nakon završetka obračunske godine sastavlja i dostavlja Komisiji godišnje izvješće o kontroli u skladu s [člankom 63. stavkom 5. točkom (b)] Uredbe [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te, podržavajući revizorsko mišljenje iz stavka 5. ovog članka i navodeći sažetak nalaza, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka u sustavima, kao i predložene i provedene korektivne mjere, ukupnu stopu pogrešaka i stopu preostale pogreške za rashode uključene u račune koji se podnose Komisiji.

7.  Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire uzorak na temelju članka 48. stavka 1., tijelo za reviziju sastavlja godišnje izvješće o kontroli iz stavka 6. ovog članka kojim se ispunjavaju zahtjevi iz [članka 63. stavka 5. točke (b)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te koji podupire revizorsko mišljenje iz stavka 5. ovog članka.

To izvješće sadržava sažetak nalaza, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka u sustavima, kao i predložene i provedene korektivne mjere, rezultate revizija operacija koje je provelo tijelo za reviziju u odnosu na zajednički uzorak iz članka 48. stavka 1. i financijske ispravke koje primjenjuju tijela programa Interrega za svaku pojedinačnu nepravilnost koju je tijelo za reviziju otkrilo u pogledu tih operacija.

8.  Tijelo za reviziju Komisiji dostavlja izvješća o reviziji sustava neposredno nakon zaključenja kontradiktornog postupka s relevantnim subjektima nad kojima se provodi revizija.

9.  Komisija i tijelo za reviziju sastaju se redovito, barem jednom godišnje, osim ako je dogovoreno drukčije, kako bi analizirali revizijsku strategiju, godišnje izvješće o kontroli i revizorsko mišljenje, kako bi koordinirali svoje revizijske planove i metode te kako bi razmijenili mišljenja o pitanjima koja se odnose na unapređenje sustava upravljanja i kontrole.

Članak 48.

Revizija operacija