Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 26. ožujka 2019. - StrasbourgZavršno izdanje
Zahtjev za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu
 Udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ***I
 Protokol uz Euro-mediteranski sporazum između EU-a i Izraela (pristupanje Hrvatske) ***
 Sveobuhvatni sporazum između EU-a i Uzbekistana
 Ukidanje pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja ***I
 Zajednička pravila za unutarnje tržište električne energije ***I
 Unutarnje tržište električne energije ***I
 Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora ***I
 Pripravnost na rizike u sektoru električne energije ***I
 Označivanje guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre ***I
 Autorska prava na jedinstvenom digitalnom tržištu ***I
 Ugovori o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga ***I
 Ugovori o prodaji robe ***I
 Ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) ***I
 Usklađivanje obveza izvješćivanja u području politike o okolišu ***I
 Posebna pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine ***I
 Referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i referentne vrijednosti za pozitivan ugljični učinak ***I
 Posebne odredbe za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) ***I
 Temeljna prava osoba afričkoga podrijetla
 Izvješće o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza
 Sporazum o institucijskom okviru između EU-a i Švicarske
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije
 Razrješnica za 2017.: Tematska izvješća Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2017.
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – 8., 9., 10. i 11. ERF
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Europski parlament
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Europsko vijeće i Vijeće
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Sud
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Revizorski sud
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Europski gospodarski i socijalni odbor
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Odbor regija
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Europska služba za vanjsko djelovanje
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a – Europski ombudsman
 Razrješnica za 2017.: Opći proračun EU-a - Europski nadzornik za zaštitu podataka
 Razrješnica za 2017.: Uspješnost, financijsko upravljanje i nadzor agencija EU-a
 Razrješnica za 2017.: Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER)
 Razrješnica za 2017.: Ured Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC)
 Razrješnica za 2017.: Prevoditeljski centar za tijela Europske unije (CdT)
 Razrješnica za 2017.: Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP)
 Razrješnica za 2017.: Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL)
 Razrješnica za 2017: Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA)
 Razrješnica za 2017.: Europski potporni ured za azil (EASO)
 Razrješnica za 2017.: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA)
 Razrješnica za 2017.: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za kemikalije (ECHA)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za okoliš (EEA) 1.
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA)
 Razrješnica za 2017.: Europski institut za jednakost spolova (EIGE)
 Razrješnica za 2017.: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
 Razrješnica za 2017.: Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za lijekove (EMA)
 Razrješnica za 2017.: Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA)
 Razrješnica za 2017.: Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA)
 Razrješnica za 2017.: Agencija Europske unije za željeznice (ERA)
 Razrješnica za 2017.: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)
 Razrješnica za 2017.: Europska zaklada za izobrazbu (ETF)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA)
 Razrješnica za 2017.: Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA)
 Razrješnica za 2017.: Agencija za opskrbu Euratoma (ESA)
 Razrješnica za 2017.: Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (EUROFOUND)
 Razrješnica za 2017.: Europski ured za pravosudnu suradnju (Eurojust)
 Razrješnica za 2017.: Europski policijski ured (Europol)
 Razrješnica za 2017.: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)
 Razrješnica za 2017.: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex)
 Razrješnica za 2017.: Agencija za europski GNSS (GSA)
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće za bioindustriju (BBI)
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće „Clean Sky 2”
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće za elektroničke komponente i sustave za vodeći položaj Europe (ECSEL)
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće za gorivne članke i vodik 2 (FCH2)
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 (IMI 2)
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće SESAR
 Razrješnica za 2017.: Zajedničko poduzeće Shift2Rail

Zahtjev za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu
PDF 121kWORD 50k
Odluka Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu (2018/2277(IMM))
P8_TA(2019)0221A8-0178/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev ministra pravosuđa Kraljevine Danske za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu, koji je 6. studenoga 2018. proslijedio stalni predstavnik Danske pri Europskoj Uniji te koji je objavljen na plenarnoj sjednici 28. studenoga 2018. u vezi s kaznenim progonom u skladu s člankom 260. stavkom 1. točkom 1., člankom 291. stavkom 1. i člankom 293. stavkom 1. u vezi s člankom 21. danskog Kaznenog zakona,

–  nakon saslušanja Jørna Dohrmanna u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 57. Ustava Kraljevine Danske,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0178/2019),

A.  budući da je javni tužitelj općine Viborg podnio zahtjev za ukidanje imuniteta Jørnu Dohrmannu, danskom zastupniku u Europskom parlamentu, u vezi s kaznenim djelima u smislu članka 260. stavka 1. točke 1., članka 291. stavka 1. i članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 21. danskog Kaznenog zakona; budući da se postupak posebno odnosi na navodnu nezakonitu prisilu, zlonamjernu štetu i pokušaj nezakonitog korištenja predmeta koji pripada drugoj osobi;

B.  budući da je 26. travnja 2017. izvan svojeg privatnog mjesta boravka u Vamdrupu Jørn Dohrmann oduzeo kameru snimatelju koji je snimao njegovu kuću s udaljenosti od otprilike 195 metara u cilju korištenja dobivenih snimki za televizijski dokumentarac o nekim danskim zastupnicima u Europskom parlamentu; budući da je Jørn Dohrmann zaprijetio da će razbiti kameru; budući da je oštetio spomenutu kameru, uključujući mikrofon, zaslon i kabel; budući da je uzeo kameru i memorijsku karticu s namjerom neovlaštenog korištenja pregledavanjem snimljenog materijala, ali da su ga u konačnici spriječili policajci koji su pozvani na njegovu adresu i koji su preuzeli kameru i memorijsku karticu, koja je bila uklonjena iz uređaja;

C.  budući da je isprva snimatelj optužen za kazneno djelo u skladu s člankom 264.a danskog Kaznenog zakona zbog nezakonitog fotografiranja osoba koje se nalaze na privatnom vlasništvu; budući da je državni tužitelj preporučio da se optužbe odbace s obzirom na nedostatak potrebne namjere kako bi se nekog osudilo zbog povrede članka 264.a danskog Kaznenog zakona;

D.  budući da je policija Jugoistočnog Jutlanda istaknula da je poduzeće koje je zapošljavalo novinara i vlasnika kamere podnijelo zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14 724,71 DKK u vezi s tim slučajem i da se predmeti koji se odnose na zlonamjernu štetu, krađu, prisvajanje i slično, u slučajevima u kojima je tražena sankcija novčana kazna i ako oštećena strana ima pravo na naknadu štete, moraju rješavati sudskim postupcima;

E.  budući da je Ured državnog tužitelja isprva preporučio da se u postupku protiv Jørna Dohrmanna odredi novčana kazna od 20 000 DKK umjesto kazne zatvora, bez podizanja optužnice;

F.  budući da je Jørn Dohrmann odbacio optužbe protiv njega; budući da bi, prema direktoru javnog tužiteljstva, u tom slučaju bilo nedosljedno tražiti izvansudsku nagodbu s pomoću unaprijed određene kazne;

G.  budući da je nadležno tijelo, kako bi se pokrenuo postupak protiv Jørna Dohrmanna, podnijelo zahtjev za ukidanje imuniteta;

H.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu „uživaju na državnom području svoje države, imunitet priznat članovima parlamenta te države”;

I.  budući da se u članku 57. stavku 1. danskog Ustavna propisuje da, bez suglasnosti danskog parlamenta, ni jedan njegov zastupnik ne može biti optužen niti podvrgnut zatvorskoj kazni bilo koje vrste, osim ako je uhvaćen u počinjenju kaznenog djela; budući da se tom odredbom pruža zaštita od kaznenog progona, ali ne i od privatnih tužbi u kaznenim stvarima; budući da pristanak danskog parlamenta nije potreban ako su ispunjeni uvjeti za rješavanje predmeta izvan suda nalogom za plaćanje novčane kazne;

J.  budući da opseg imuniteta dodijeljenog zastupnicima u danskom parlamentu zapravo odgovara opsegu imuniteta dodijeljenog zastupnicima u Europskom parlamentu na temelju članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije; budući da je Sud Europske unije potvrdio da, kako bi uživao imunitet, zastupnik u Europskom parlamentu mišljenje mora iznijeti pri obnašanju svojih dužnosti, čime se podrazumijeva povezanost izraženog mišljenja i parlamentarnih dužnosti; budući da ta povezanost mora biti izravna i očita;

K.  budući da navodna djela nisu povezana s izražavanjem mišljenja ili glasanjem zastupnika u Europskom parlamentu pri obavljanju svojih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te da stoga nisu očito i izravno povezana s obnašanjem dužnosti Jørna Dohrmanna kao zastupnika u Europskom parlamentu;

L.  budući da nema razloga sumnjati da se kaznenim postupkom želi nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jørnu Dohrmannu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora ministru pravosuđa Kraljevine Danske i Jørnu Dohrmannu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ***I
PDF 309kWORD 80k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (COM(2018)0184 – C8-0149/2018 – 2018/0089(COD))
P8_TA(2019)0222A8-0447/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0184),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0149/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja austrijskog Saveznog vijeća i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 20. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za promet i turizam (A8-0447/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanji izvan snage Direktive 2009/22/EZ

P8_TC1-COD(2018)0089


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Svrha je ove Direktive omogućiti kvalificiranim predstavničkim subjektima, koji zastupaju kolektivne interese potrošača, da traže pravni lijek putem udružnih tužbi protiv povreda odredaba prava Unije. Kvalificirani predstavnički subjekti trebali bi imati mogućnost zatražiti zaustavljanje ili zabranu povrede, potvrdu da je došlo do povrede i mogućnost traženja pravne zaštite, kao što je su odšteta, povrat plaćenog iznosa, popravak, zamjena, uklanjanje ili sniženje cijene raskid ugovora, kako je dostupno u skladu s nacionalnim pravilima. [Am. 1]

(2)  Direktivom 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) kvalificiranim predstavničkim subjektima omogućeno je pokretanje udružnih tužbi usmjerenih ponajprije na zaustavljanje i zabranu povreda prava Unije štetnih za kolektivne interese potrošača. Međutim, ta se Direktiva nije u dovoljnoj mjeri bavila izazovima za provedbu potrošačkog prava. Kako bi se popravilo odvraćanje od nezakonitih praksi, potaknule dobre i odgovorne poslovne prakse i smanjila šteta za potrošače, potrebno je ojačati mehanizme za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na brojne promjene, radi jasnoće primjereno je zamijeniti Direktivu 2009/22/EZ. Postoji snažna potreba za intervencijom Unije, na temelju članka 114. UFEU-a, kako bi se osigurao pristup pravosuđu i dobro pravosuđe jer će se time smanjiti troškovi i opterećenje pojedinačnih djelovanja. [Am. 2]

(3)  Udružna tužba trebala bi predstavljati djelotvoran i učinkovit način zaštite kolektivnih interesa svih potrošača i od domaćih i od prekograničnih povreda prava. Njome bi kvalificiranim predstavničkim subjektima trebalo biti omogućeno djelovanje u svrhu osiguranja usklađenosti s relevantnim odredbama prava Unije i savladavanje prepreka s kojima su suočeni potrošači u okviru pojedinačnih postupaka, kao što su nesigurnost u pogledu njihovih prava i dostupnih postupovnih mehanizama, prethodno iskustvo s neuspješnim tužbama, predugi postupci, psihološka nevoljkost za djelovanje i negativan odnos očekivanih troškova i koristi od pojedinačnog postupka, kako bi se time povećala pravna sigurnost za tužitelje, tuženike i pravni sustav. [Am. 3]

(4)  Važno je osigurati potrebnu ravnotežu između pristupa pravosuđu i postupovnih zaštitnih mjera kojima se sprječava zlouporaba sudskih postupaka, koje bi mogle neopravdano otežati mogućnost poslovnog subjekta da posluje na jedinstvenom tržištu. Kako bi se spriječila zlouporaba udružnih tužbi, potrebno je izbjeći elemente kao što su kaznena odšteta i izostanak ograničenja u pogledu prava na pokretanje postupka u ime oštećenih potrošača, a potrebno je i uspostaviti jasna pravila o različitim postupovnim aspektima kao što su imenovanje kvalificiranih predstavničkih subjekata, podrijetlo njihovih sredstava i vrsta informacija potrebnih za pružanje potpore udružnoj tužbi. Ova Direktiva Stranka koja nije uspjela sa svojim zahtjevom trebala bi snositi troškove postupka. Međutim, sud ili sudsko vijeće stranci koja je bila neuspješna ne bi smjela utjecati na pravila koja se odnose na raspodjelu postupovnih troškova. smjeli dosuditi troškove koji su bili nepotrebni ili nerazmjerni u odnosu na potraživanje [Am. 4]

(5)  Povrede prava koje utječu na kolektivne interese potrošača često imaju prekogranične posljedice. Djelotvornije i učinkovitije udružne tužbe dostupne diljem Unije trebale bi povećati povjerenje potrošača u unutarnje tržište i potaknuti ih na ostvarenje njihovih prava.

(6)  Direktiva treba obuhvaćati različita područja kao što su zaštita podataka, financijske usluge, putovanja i turizam, energetika, telekomunikacije, okoliš i okoliš zdravlje. Trebala bi obuhvaćati povrede odredaba prava Unije koje štite kolektivne interese potrošača, neovisno o tome nazivaju li se oni u relevantnom pravu Unije potrošačima ili putnicima, korisnicima, klijentima, malim ulagačima, malim ulagateljima ili drugačije, te kolektivne interese ispitanika u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka. Kako bi se zajamčio prikladan odgovor na povredu prava Unije, čiji se oblik i razmjer brzo mijenjaju, pri svakom donošenju novog akta Unije relevantnog za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja razmotriti je li potrebno izmijeniti Prilog ovoj Direktivi kako bi bio obuhvaćen područjem primjene tog akta. [Am. 5]

(6.a)  Ova Direktiva primjenjuje se na udružne tužbe za povrede prava s dalekosežnim utjecajem na potrošača u vezi s odredbama obuhvaćenima pravom Unije kao što je navedeno u Prilogu I. Dalekosežni utjecaj nastaje u situaciji kada postoji utjecaj na dva potrošača. [Am. 6]

(7)  Komisija je donijela zakonodavne prijedloge Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u vezi s prijevozom putnika i njihove prtljage(7) te Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu(8). Stoga je prikladno omogućiti da godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija procijeni pruža li se pravilima Unije u području prava putnika u zračnom i željezničkom prometu odgovarajuća razina zaštite potrošača u usporedbi s pravima pruženima u skladu s ovom Direktivom te da donese sve potrebne zaključke u pogledu područja primjene ove Direktive.

(8)  U skladu s Direktivom 2009/22/EZ ova bi Direktiva trebala obuhvaćati domaće i prekogranične povrede prava, osobito kada potrošači zahvaćeni povredom žive u jednoj državi članici ili nekoliko njih, osim u državi članici u kojoj trgovac koji krši zakone ima poslovni nastan. Jednako tako, treba obuhvaćati povrede prava koje su prestale prije pokretanja ili zaključivanja udružne tužbe jer i dalje može biti potrebno spriječiti ponavljanje prakse, utvrditi je li praksa predstavljala povredu prava i omogućiti pravnu zaštitu potrošača.

(9)  Ovom Direktivom ne bi trebalo uspostaviti pravila privatnog međunarodnog prava u pogledu jurisdikcije, priznavanja i izvršenja presuda ili primjenjivog prava. Na udružne tužbe utvrđene ovom Direktivom kojom se sprečava intenziviranje traženja najpovoljnijih pravnih sustava primjenjuju se postojeći instrumenti prava Unije. [Am. 7]

(9.a)  Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na primjenu pravila EU-a o međunarodnom privatnom pravu u prekograničnim slučajevima. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka – Bruxelles I.), Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) i Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne odnose (Rim II) primjenjuju se na udružne tužbe utvrđene ovom Direktivom. [Am. 8]

(10)  Budući da samo kvalificirani predstavnički subjekti mogu pokrenuti udružne tužbe, kako bi se zajamčilo primjereno zastupanje kolektivnih interesa potrošača, kvalificirani predstavnički subjekti trebaju ispunjavati kriterije uspostavljene ovom Direktivom. Trebali bi osobito biti pravilno osnovani u skladu s pravom države članice, što bi uključivalo, trebalo uključivati, na primjer, zahtjeve u pogledu broja članova, stupnja stalnosti ili zahtjeve u pogledu transparentnosti o predmetnim aspektima njihove strukture kao što su organizacijski statut, upravljačka struktura, ciljevi i metode rada. Jednako tako, moraju poslovati neprofitno i moraju imati opravdan interes za osiguranje usklađenosti s relevantnim pravom Unije. Ti kriteriji trebaju se primjenjivati na prethodno određene kvalificirane subjekte i kvalificirane subjekte određene na ad hoc osnovi uspostavljene u svrhu određenog postupka. Nadalje, kvalificirani predstavnički subjekti moraju biti neovisni o tržišnim operaterima, između ostalog i financijski. Kvalificirani predstavnički subjekti također moraju imati uspostavljen postupak za sprečavanje sukoba interesa. Države članice ne određuju kriterije koji nadilaze kriterije utvrđene ovom Direktivom. [Am. 9]

(11)  Neovisna javna tijela i organizacije potrošača trebaju osobito imati aktivnu ulogu u osiguranju sukladnosti s relevantnim odredbama prava Unije i primjereni su za djelovanje u svojstvu kvalificiranih subjekata. Budući da ta tijela imaju pristup različitim izvorima informacija o praksama trgovaca prema potrošačima i različite prioritete za svoja djelovanja, države članice trebale bi imati slobodu u odlučivanju o vrstama mjera koje može tražiti svaki od tih kvalificiranih subjekata u udružnim tužbama.

(12)  Budući da djelotvorna i učinkovita zaštita kolektivnih interesa potrošača može biti ostvarena sudskim i upravnim postupcima, državama članicama prepušteno je odlučivanje o tome može li se udružna tužba pokrenuti u okviru sudskog ili upravnog postupka ili oboje, ovisno o relevantnom području prava ili gospodarskom sektoru. Time se ne dovodi u pitanje pravo na djelotvorni pravni lijek utvrđeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pri čemu su države članice dužne zajamčiti da potrošači i poslovni subjekti imaju pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom ili protiv bilo kakve upravne odluke donesene u skladu s nacionalnim odredbama o provedbi ove Direktive. To obuhvaća mogućnost da stranke ishode odluku kojom se odobrava obustava ili izvršenje sporne odluke u skladu s nacionalnim pravom.

(13)  Kako bi se povećala postupovna djelotvornost udružnih tužbi, kvalificirani subjekti trebaju imati mogućnost traženja različitih mjera u okviru jedne udružne tužbe ili u okviru zasebnih udružnih tužbi. Te mjere trebaju obuhvaćati privremene mjere za zaustavljanje tekuće prakse ili zabranu prakse ako ona nije provedena, ali postoji opasnost od toga da bi mogla prouzročiti ozbiljnu ili nepopravljivu štetu za potrošače, mjere kojima se utvrđuje da određena praksa predstavlja kršenje prava i, ako je to potrebno, za zaustavljanje ili zabranu prakse u budućnosti, kao i mjere usmjerene na otklanjanje daljnjih posljedica povrede, uključujući pravnu zaštitu. Ako traže mjere u okviru jednog postupka, kvalificiranim subjektima treba biti omogućeno da u trenutku pokretanja tužbe zatraže sve relevantne mjere ili da prvo zatraže relevantni privremeni sudski nalog, a potom, prema potrebi, nalog za pravnu zaštitu.

(14)  Sudski nalozi usmjereni su na zaštitu kolektivnih interesa potrošača neovisno o stvarnom gubitku ili šteti koju su pretrpjeli pojedinačni potrošači. Sudskim nalozima može se od trgovaca zatražiti da poduzmu određenu mjeru, primjerice da potrošačima daju informacije koje su prethodno izostavili, čime su prekršili zakonske obveze. Odluke kojima je utvrđeno da određena praksa predstavlja povredu prava ne smiju ovisiti o tome je li praksa počinjena namjerno ili zbog nemara.

(15)  Kvalificirani subjekt koji pokreće udružnu tužbu u skladu s ovom Direktivom treba biti stranka u postupku. Potrošači zahvaćeni povredom prava trebaju imati prikladne mogućnosti za ostvarenje koristi od relevantnih ishoda udružne tužbe. informacije o relevantnim ishodima udružne tužbe i o tome kako to njima može koristiti. Sudskim nalozima izdanima u skladu s ovom Direktivom ne dovode se u pitanje pojedinačne tužbe koje su pokrenuli potrošači oštećeni praksom koja podliježe sudskim nalozima. [Am. 10]

(16)  Kvalificirani predstavnički subjekti trebaju imati mogućnost traženja mjera usmjerenih na otklanjanje daljnjih posljedica povrede. Te mjere mogle bi, među ostalim, uključivati naknadu, popravak, zamjenu, uklanjanje, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćenog iznosa, ovisno o tome što je od navedenoga primjereno i dostupno u skladu s nacionalnim pravima. [Am. 11]

(17)  Naknada dodijeljena oštećenim potrošačima u situacijama u kojima je zahvaćen velik broj oštećenika ne bi trebala prelaziti iznos koji duguje trgovac u skladu s važećim nacionalnim pravom ili pravom Unije kako bi se pokrila stvarna šteta koju su pretrpjeli. Posebice je potrebno izbjegavati kaznene odštete koje dovode do prevelike naknade za pretrpljenu štetu u korist stranke tužitelja.

(18)  Države članice mogu trebale bi od kvalificiranih predstavničkih subjekata zatražiti da dostave dostatne informacije u prilog udružne tužbe za pravnu zaštitu, uključujući opis skupine potrošača oštećenih povredom te činjenična i pravna pitanja koja je potrebno riješiti u okviru udružne tužbe. Od kvalificiranog subjekta ne treba tražiti da pojedinačno identificira sve potrošače oštećene povredom kako bi pokrenuo tužbu. U udružnim tužbama za pravnu zaštitu sud ili upravno tijelo treba što je ranije moguće u postupku provjeriti je li prikladno pokrenuti predmet u obliku udružne tužbe s obzirom na narav povrede i značajke štete koju su pretrpjeli predmetni potrošači. Konkretno, potraživanja bi se trebala moći utvrditi i biti ujednačena te bi trebalo postojati zajedničko stajalište u pogledu traženih mjera, sustav financiranja treće strane kvalificiranog subjekta trebao bi biti transparentan i bez ikakvog sukoba interesa. Države članice također bi trebale osigurati da sud ili upravno tijelo imaju ovlasti odbaciti očigledno neutemeljene predmete u što ranijoj fazi postupka. [Am. 12]

(19)  Državama članicama treba omogućiti da odlučuju može li njihov sud ili nacionalno nadležno tijelo pred kojim je pokrenuta udružna tužba za pravnu zaštitu u iznimnim okolnostima umjesto naloga za pravnu zaštitu izdati deklaratornu odluku o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom na koju se pojedinačni potrošači mogu izravno oslanjati u daljnjim postupcima pravne zaštite. To treba omogućiti u dostatno obrazloženim predmetima kada bi bilo složeno i neučinkovito brojčano utvrditi pojedinačnu pravnu zaštitu za svakog potrošača obuhvaćenog udružnom tužbom. Deklaratorne odluke ne bi se trebale izdavati u situacijama koje nisu složene, a osobito u situacijama u kojima se oštećeni potrošači mogu identificirati i u kojima su pojedinačni potrošači pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju. Isto tako, deklaratorne odluke ne bi se trebale izdavati u slučajevima kada je iznos gubitka koji je pretrpio svaki pojedinačni potrošač tako mali da je malo vjerojatno da će pojedinačni potrošači tražiti pojedinačnu pravnu zaštitu. Sud ili nacionalno nadležno tijelo treba uredno obrazložiti zašto su u određenom predmetu pribjegli deklaratornoj odluci umjesto nalogu za pravnu zaštitu. [Am. 13]

(20)  Ako se potrošači oštećeni istom praksom mogu identificirati i ako su pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju, kao što je slučaj u dugoročnim potrošačkim ugovorima, sud ili upravno tijelo može jasno definirati skupinu potrošača oštećenih povredom tijekom udružne tužbe. Konkretno, sud ili upravno tijelo može zatražiti od trgovca koji krši zakone da dostavi relevantne podatke, kao što su identitet predmetnih potrošača i trajanje prakse. Zbog ekspeditivnog i učinkovitog rješavanja takvih predmeta države članice mogle bi, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, razmotriti mogućnost da potrošači mogu izravno ostvariti koristi od naloga za pravnu zaštitu nakon što se on izda, a da prije toga ne moraju pojedinačno dodijeliti ovlasti. [Am.14 ]

(21)  U slučajevima male vrijednosti većina potrošača vjerojatno neće pokrenuti postupak radi izvršenja svojih prava jer bi napori premašili pojedinačne koristi. Međutim, ako se ista praksa odnosi na više potrošača, agregirani gubitak može biti znatan. U takvim predmetima sud ili nadležno tijelo može smatrati da je nerazmjerno distribuirati sredstva oštećenim potrošačima jer je to, primjerice, preskupo ili neizvedivo. Stoga bi sredstva zaprimljena u okviru udružnih tužbi bolje služila zaštiti kolektivnih interesa potrošača i trebaju se usmjeriti u odgovarajuće javne svrhe, primjerice u fond za pravnu pomoć za potrošače, kampanje podizanja svijesti ili pokrete za zaštitu potrošača. [Am. 15]

(22)  Mjere usmjerene na otklanjanje daljnjih posljedica povrede mogu se tražiti samo na temelju konačne odluke kojom je utvrđena povreda prava Unije, obuhvaćenog područjem primjene ove Direktive, kojom se šteta nanosi kolektivnim interesima potrošača, uključujući konačan sudski nalog izdan u okviru udružne tužbe. Mjere kojima se otklanjaju daljnje posljedice povrede osobito se mogu tražiti na temelju konačnih odluka suda ili upravnog tijela u kontekstu djelovanja izvršavanja uređenih Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004(9).

(23)  Direktivom je predviđen postupovni mehanizam koji ne utječe na pravila o utvrđivanju materijalnih prava potrošača na ugovorne i izvanugovorne mjere popravljanja štete u slučajevima kada su njihovi interesi oštećeni povredom prava, kao što su pravo na naknadu štete, raskid ugovora, povrat plaćenog iznosa, zamjena, uklanjanje, popravak ili sniženje cijene. Udružna tužba za pravnu zaštitu u skladu s ovom Direktivom može se pokrenuti samo ako su takva materijalna prava predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 16]

(24)  Ovom se Direktivom ne zamjenjuju postojeći nacionalni mehanizmi za kolektivnu pravnu zaštitu. Uzimajući u obzir njihove pravne tradicije, odluka o tome hoće li odrediti udružnu tužbu utvrđenu ovom Direktivom kao dio postojećeg ili budućeg mehanizma za kolektivnu pravnu zaštitu ili kao alternativu tom mehanizmu prepušta se državama članicama, pod uvjetom da je nacionalni mehanizam usklađen s postupcima utvrđenima ovom Direktivom. Ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže svoj postojeći okvir niti ih obvezuje da ga izmijene. Države članice imat će mogućnost provoditi pravila predviđena ovom Direktivom u svoj sustav kolektivne pravne zaštite ili ih provoditi u posebnom postupku. [Am. 17]

(25)  Kvalificirani predstavnički subjekti moraju biti u potpunosti transparentni u pogledu izvora financiranja njihove djelatnosti općenito i u pogledu sredstava koja se upotrebljavaju za određenu udružnu tužbu za pravnu zaštitu kako bi se sud ili upravno tijelo moglo uvjeriti u to da ne postoje sukobi interesa između izvora financiranja treće strane i kvalificiranog subjekta i kako bi se izbjegli rizici od zlouporabe sudskih postupaka, kao i kako bi ocijenili jesu ima li financiranjem treće strane osigurani dovoljni resursi kvalificirani subjekt dovoljno resursa za zastupanje interesa dotičnih potrošača i za ispunjavanje financijskih obveza prema kvalificiranom subjektu pokrivanje potrebnih sudskih troškova u slučaju neuspjeha tužbe. Podaci koje kvalificirani subjekt u najranijoj fazi postupka pruža sudu ili upravnom tijelu koje nadzire udružnu tužbu trebaju biti takvi da to tijelo može utvrditi može li treća strana utjecati na postupovne odluke kvalificiranog subjekta općenito i u kontekstu udružne tužbe, uključujući u pogledu nagodbi te je li osigurano financiranje udružne tužbe za pravnu zaštitu protiv tuženika koji predstavlja konkurenciju osobi koja je osigurala sredstva ili protiv tuženika o kojem ovisi osoba koja je osigurala sredstva. Ako je bilo koja od tih okolnosti potvrđena, sud ili upravno tijelo treba mora imati ovlast za zatraže od kvalificiranog subjekta da odbije relevantno financiranje i, prema potrebi, da odbije položaj kvalificiranog subjekta u određenom predmetu. Države članice trebale bi spriječiti odvjetnička društva da osnivaju kvalificirane predstavničke subjekte. Neizravno financiranje tužbi donacijama, uključujući donacije trgovaca u okviru inicijativa za društveno odgovorno poslovanje, prihvatljivo je za financiranje od treće strane pod uvjetom da je u skladu s odredbama o transparentnosti, neovisnosti i nepostojanju sukoba interesa iz članka 4. i članka 7.[Am. 18]

(26)  Valja poticati kolektivne izvansudske nagodbe, poput mirenja, usmjerene na pružanje pravne zaštite oštećenim potrošačima prije pokretanja udružne tužbe i u svakoj fazi udružne tužbe. [Am. 19]

(27)  Države članice mogu predvidjeti mogućnost da kvalificirani subjekt i trgovac koji su postigli nagodbu o pravnoj zaštiti za potrošače oštećene navodno nezakonitom praksom tog trgovca zajedno zatraže od suda ili upravnog tijela da odobri tu nagodbu. Sud ili upravno tijelo treba prihvatiti takvu nagodbu samo ako se trenutačno ne vodi druga udružna tužba o istoj praksi. Nadležni sud ili upravno tijelo koje odobrava takvu kolektivnu nagodbu mora uzeti u obzir interese i prava svih uključenih stranaka, uključujući pojedinačne potrošače. Pojedinačni potrošači trebaju imati mogućnost prihvatiti ili odbiti obvezivanje takvom nagodbom. Nagodbe bi trebale biti konačne i obvezujuće za sve strane. [Am. 20]

(28)  Sud i upravno tijelo trebaju imati ovlast za pozivanje trgovca koji krši zakone i kvalificirano tijelo koje je pokrenulo udružnu tužbu da započnu pregovore u svrhu postizanja nagodbe o pravnoj zaštiti za predmetne potrošače. Pri donošenju odluke o pozivanju stranaka na postizanje izvansudske nagodbe valja uzeti u obzir vrstu povrede na koju se tužba odnosi, značajke predmetnih potrošača, moguću vrstu pravne zaštite koja će biti ponuđena, spremnost stranaka na postizanje nagodbe te ekspeditivnost postupka.

(29)  Kako bi se olakšala pravna zaštita za pojedinačne potrošače koja se traži na temelju konačnih deklaratornih odluka o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom izdanih u okviru udružnih tužbi, sud ili nadležno tijelo koje je donijelo odluku mora biti ovlašteno zatražiti od kvalificiranog subjekta i trgovca da postignu zajedničku nagodbu. [Am. 21]

(30)  Sve izvansudske nagodbe postignute u kontekstu udružne tužbe ili na temelju konačne deklaratorne odluke mora odobriti relevantni sud ili upravno tijelo kako bi se zajamčila njihova zakonitost i pravednost, uzimajući u obzir interese i prava svih uključenih strana. Pojedinačni Nagodbe su obvezujuće za sve strane i ne dovode u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači trebaju mogu imati mogućnost prihvatiti ili odbiti obvezivanje takvom nagodbom.u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 22]

(31)  Za uspjeh udružne tužbe od ključne je važnosti da potrošači budu obaviješteni o njoj. Potrošači trebaju biti obaviješteni o tekućoj udružnoj tužbi, činjenici da se praksa trgovca smatra kršenjem zakona, njihovim pravima nakon utvrđivanja postojanja povrede i svim daljnjim koracima koje trebaju poduzeti predmetni potrošači, osobito u pogledu dobivanja pravne zaštite. Rizici u pogledu ugleda povezani sa širenjem informacija o povredi jednako su tako važni za odvraćanje trgovaca koji krše prava potrošača.

(32)  Kako bi bili djelotvorni, podaci trebaju biti primjereni i razmjerni okolnostima predmeta. Trgovac koji krši zakone treba Države članice trebale bi osigurati da sud ili upravno tijelo može od poražene strane zatražiti da na primjeren način obavijestiti obavijesti sve zahvaćene potrošače o konačnom konačnoj odluci o sudskom nalogu i nalozima za pravnu zaštitu izdanima u okviru udružne tužbe, kao i o nagodbi a obje stranke u slučajevima nagodbe koju je odobrio sud ili upravno tijelo. Takvi se podaci mogu objaviti na mrežnoj stranici trgovca, na društvenim mrežama, internetskim tržištima ili u popularnim novinama, uključujući novine koje se distribuiraju isključivo elektroničkim komunikacijskim sredstvima. Ako je to moguće, potrebno je pojedinačno obavijestiti potrošače elektroničkim ili papirnatim dopisima. Ti podaci trebaju biti pruženi u formatima dostupnima osobama s invaliditetom na zahtjev. Poražena stranka snosi troškove informiranja potrošača. [Am. 23]

(32.a)   Države članice trebalo bi poticati da uspostave nacionalne registre za udružne tužbe, koji bi bili besplatni, što bi moglo dodatno poboljšati obveze transparentnosti. [Am. 24]

(33)  Radi povećanja pravne sigurnosti, izbjegavanja nedosljednosti u primjeni prava Unije i povećanja djelotvornosti i postupovne učinkovitosti udružnih tužbi i mogućeg daljnjeg poduzimanja mjera u skladu s tužbama za pravnu zaštitu, povreda utvrđena ili nepostojanje povrede utvrđeni u konačnoj odluci, uključujući konačni sudski nalog u skladu s ovom Direktivom, koju je donijelo upravno tijelo ili sud treba se smatrati nedvojbeno utvrđenom trebali bi biti obvezujući za sve stranke koje su sudjelovale u naknadnim pravnim postupcima povezanima s istom povredom koju je počinio isti trgovac u pogledu naravi povrede i njezina materijalnog, osobnog, vremenskog i teritorijalnog opsega, kako je utvrđeno tom konačnom odlukom. udružnoj tužbi. Konačna odluka ne bi smjela dovoditi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Pravni lijek dobiven nagodbom trebao bi također biti obvezujući za slučajeve koji uključuju istu praksu, istog trgovca i istog potrošača. Ako je mjera za otklanjanje daljnjih posljedica povrede, uključujući mjera pravne zaštite donesena u državi članici koja nije država članica u kojoj je izdana konačna odluka kojom je utvrđena povreda ili nepostojanje povrede, odluka treba predstavljati oborivu pretpostavku dokaz o tome da je ili nije nastala povreda u povezanim slučajevima. Države članice osiguravaju da se konačna odluka suda jedne države članice kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede za potrebe bilo koje druge tužbe kojom se traži pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima u drugoj državi članici protiv istog trgovca za istu povredu prava smatra oborivom pretpostavkom. [Am. 25]

(34)  Države članice trebaju zajamčiti da se pojedinačne tužbe za pravnu zaštitu mogu temeljiti na konačnim deklaratornim odlukama izdanima u okviru udružne tužbe. Takve tužbe trebaju biti dostupne kao ekspeditivni i pojednostavljeni postupci.

(35)  Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom o odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje udružne tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom. [Am. 26]

(36)  Za udružne tužbe za sudske naloge valja zajamčiti potrebnu postupovnu ekspeditivnost. Za sudske naloge s privremenim učinkom uvijek se treba provoditi ubrzani postupak kako bi se spriječila šteta ili daljnja šteta prouzročena povredom.

(37)  Dokazi su važan element za utvrđivanje predstavlja li određena praksa povredu zakona, postoji li rizik od njezina ponavljanja, za utvrđivanje potrošača zahvaćenih povredom, za odlučivanje o mjerama popravljanja štete i primjereno obavještavanje potrošača u okviru udružne tužbe o aktualnom postupku i njegovim konačnim ishodima. Međutim, odnosi između poduzetnika i potrošača obilježeni su asimetričnošću informacija, a potrebne informacije mogu biti u isključivom posjedu trgovca, zbog čega su nedostupne kvalificiranom subjektu. Stoga kvalificirani subjekti trebaju imati pravo od suda ili upravnog tijela zatražiti da obveže trgovca na otkrivanje dokaza relevantnih za njihovu tužbu ili potrebnih za primjereno obavještavanje zahvaćenih potrošača o udružnoj tužbi, pri čemu nije potrebno da utvrde pojedinačne dokazne stavke. Sud ili nadležno tijelo koje nadzire udružnu tužbu treba pažljivo ocijeniti potrebu, opseg i razmjernost takvog otkrivanja uzimajući u obzir zaštitu legitimnih interesa trećih strana i u skladu s primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima o povjerljivosti.

(38)  Kako bi se zajamčila djelotvornost udružnih tužbi, trgovci koji krše zakone trebaju biti izloženi učinkovitim, odvraćajućim i razmjernim sankcijama za neusklađenost s konačnom odlukom izdanom u okviru udružne tužbe.

(39)  Budući da se udružnim tužbama nastoji ostvariti javni interes zaštitom kolektivnih interesa potrošača, države članice trebaju zajamčiti da kvalificiranim predstavničkim subjektima nije onemogućeno pokretanje udružnih tužbi u skladu s ovom Direktivom zbog troškova povezanih s postupcima. Međutim, podložno relevantnim uvjetima u okviru nacionalnog prava, time se ne bi smjela dovoditi u pitanje činjenica da stranka koja izgubi udružnu tužbu nadoknađuje nužne troškove pravne zaštite koje je snosila pobjednička stranka (načelo „gubitnik plaća”). Međutim, sud ili upravno tijelo stranci koja je bila neuspješna ne bi smjeli dosuditi troškove koji su bili nepotrebni ili nerazmjerni u odnosu na potraživanje. [Am. 27]

(39.a)   Države članice trebale bi se pobrinuti za to da se izbjegnu troškovi zastupanja i da odvjetnička naknada i način na koji se ona izračunava ne potiču pokretanje spora koji je nepotreban sa stajališta interesa potrošača ili bilo koje od uključenih strana, tj. da ne sprečava potrošače od ostvarivanja pune koristi od udružne tužbe. Države članice koje dopuštaju troškove zastupanja trebale bi osigurati da takvi troškovi ne sprečavaju potrošače u tome da steknu punu kompenzaciju. [Am. 28]

(40)  Suradnja i razmjena informacija, dobrih praksi i iskustava između kvalificiranih predstavničkih subjekata iz različitih država članica pokazali su se korisnim u rješavanju prekograničnih povreda prava. Postoji potreba za nastavkom i širenjem mjera jačanja sposobnosti i suradnje na veći broj kvalificiranih predstavničkih subjekata diljem Unije kako bi se u većoj mjeri upotrebljavale udružne tužbe s prekograničnim posljedicama. [Am. 29]

(41)  U svrhu učinkovitog rješavanja povreda s prekograničnim posljedicama, valja zajamčiti uzajamno priznavanje pravnog položaja kvalificiranih subjekata koje je unaprijed odredila jedna država članica za pokretanje udružne tužbe u drugoj državi članici. Nadalje, kvalificirani subjekti iz različitih država članica trebaju imati mogućnost udruživanja u okviru jedne udružne tužbe pred jedinstvenim forumom, a u skladu s relevantnim pravilima o nadležnosti jurisdikcije. U svrhu učinkovitosti i djelotvornosti jedan kvalificirani subjekt trebao bi moći pokrenuti udružnu tužbu u ime drugih kvalificiranih subjekata koji zastupaju potrošače iz različitih država članica.

(41.a)   Kako bi se istražila mogućnost postojanja postupka za prekogranične udružne tužbe na razini Unije, Komisija bi trebala procijeniti mogućnost uvođenja funkcije europskog ombudsmana za kolektivnu pravnu zaštitu. [Am. 30]

(42)  Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela prepoznata posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. U skladu s time ovu bi Direktivu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, uključujući one koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kao i na pravo na obranu.

(43)  U pogledu zakona o zaštiti okoliša predmetnom Direktivom u obzir se uzima UNECE-ova Konvencija iz Aarhusa o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”).

(44)  Ciljevi ove Direktive, odnosno uspostavljanje mehanizma udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u svrhu osiguranja visoke razine zaštite potrošača diljem Unije i pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, ne mogu se u dovoljnoj mjeri postići djelovanjem isključivo država članica, nego se, zbog prekograničnih posljedica udružnih tužbi, mogu bolje postići na razini Unije. Unija stoga može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima(10), države članice odlučile su u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se pojašnjava povezanost između sastavnica Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(46)  Primjereno je predvidjeti pravila za vremensku primjenu ove Direktive.

(47)  Direktivu 2009/22/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje 1.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila kojima se kvalificiranim predstavničkim subjektima omogućuje pokretanje udružnih tužbi u svrhu zaštite kolektivnih interesa potrošača i tako konkretno ostvaruje i primjenjuje visoka razina zaštite i pristupa pravosuđu uz istodobno istovremeno osiguranje odgovarajućih .jamstava u svrhu izbjegavanja zlouporabe sudskih postupaka. [Am. 31]

2.  Ova Direktiva ne sprječava države članice da donesu ili ostave na snazi odredbe na temelju kojih se kvalificiranim predstavničkim subjektima i drugim predmetnim osobama javnim tijelima druga postupovna sredstva za pokretanje postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na nacionalnoj razini. Provedba ove Direktive ni u kojem slučaju ne predstavlja temelj za smanjenje razine zaštite potrošača u područjima obuhvaćenima područjem primjene prava Unije. [Am. 32]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na udružne tužbe pokrenute protiv kršenja odredbi prava Unije navedenog u Prilogu I. od strane trgovaca koja štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima sa širokim utjecajem na potrošače i koja štite kolektivne interese potrošača. Primjenjuje se na domaće i prekogranične povrede, uključujući u slučajevima kada su te povrede prestale prije pokretanja ili zaključenja udružne tužbe . [Am. 33]

2.  Ova Direktiva ne utječe na pravila kojima se utvrđuju ugovorni i izvanugovorni pravni lijekovi dostupni potrošačima za takve povrede u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

3.  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje pravila Unije o međunarodnom privatnom pravu, a posebno pravila koja se odnose na nadležnost sudova, priznavanje i primjenjivo pravo izvršenje odluka u građanskim i trgovačkim stvarima te na pravila prava koje vrijedi za ugovorne i izvanugovorne obveze, koje se primjenjuju na udružne tužbe utvrđene u ovoj Direktivi. [Am. 34]

3.a  Ova Direktiva ne dovodi u pitanje druge oblike mehanizama pravne zaštite predviđene nacionalnim pravom. [Am. 35]

3.b  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, a posebno pravo na pošteno i nepristrano suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek. [Am. 36]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

(1.a)  „organizacija potrošača” znači svaka skupina koja nastoji zaštititi interese potrošača od nezakonitih radnji ili propusta koje su počinili trgovci. [Am. 37]

(2)  „trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu koja djeluje u sklopu civilnog statusa u skladu s pravilima civilnog prava, među ostalim i preko drugih osoba koje djeluju u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću; [Am. 38]

(3)  „kolektivni interesi potrošača” znači interesi više potrošača ili ispitanika kako su definirani u Uredbi (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka); [Am. 39]

(4)  „udružna tužba” znači tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj predmetni potrošači nisu stranke;

(5)  „praksa” znači čin ili propust trgovca;

(6)  „konačna odluka” znači odluka suda države članice protiv koje se ne može podnijeti žalba ili se više ne može podnijeti žalba ili odluka upravnog tijela koja više ne može biti predmet sudskog preispitivanja;

(6.a)  „potrošačko pravo” znači pravo Unije i nacionalno pravo doneseno radi zaštite potrošača. [Am. 40]

Poglavlje 2.

Udružne tužbe

Članak 4.

Kvalificirani predstavnički subjekti [Am. 41]

1.  Države članice osiguravaju da udružne tužbe mogu pokrenuti kvalificirani subjekti koje su unaprijed, na njihov zahtjev, odredile države članice u tu svrhu i koji su uneseni na javno dostupan popis.

Države članice ili njihovi sudovi na svojem državnom području određuju najmanje jednog kvalificiranog predstavničkog subjekta za pokretanje udružnih tužbi u smislu članka 3. stavka 4.

Države članice određuju subjekt kao kvalificirani predstavnički subjekt ako ispunjava sve sljedeće kriterije:

(a)  ako je zakonito osnovan u skladu s pravom države članice;

(b)  ako ima njegov statut ili neki drugi dokument o upravljanju i njegova stalna aktivnost koja uključuje zaštitu interesa potrošača pokazuju njegov legitiman interes u osiguravanju poštovanja odredaba prava Unije obuhvaćenog ovom Direktivom; [Am. 43]

(c)  ako ima neprofitni karakter.

(c a)  ako djeluje na način koji je neovisan o drugim subjektima i osobama koje nisu potrošači, a koje bi mogle imati ekonomski interes u ishodu udružnih tužbi, a naročito o tržišnim subjektima; [Am. 44]

(c b)  ako nema financijskih ugovora s odvjetničkim društvima tužitelja koji nadilaze obične ugovore o pružanju usluga; [Am. 45]

(c c)  ako je uspostavio interne postupke za sprečavanje sukoba interesa između sebe i svojih ulagača; [Am. 46]

Države članice osiguravaju da kvalificirani predstavnički subjekti javno i primjerenim sredstvima, primjerice na svojim internetskim stranicama, jednostavnim i razumljivim jezikom otkriju svoje načine financiranja, svoju organizacijsku i upravljačku strukturu, svoj cilj i radne metode te svoje aktivnosti.

Države članice redovno procjenjuju nastavlja li kvalificirani predstavnički subjekt postupati u skladu s tim kriterijima. Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekt gubi svoj status u skladu s ovom Direktivom ako više ne ispunjava jedan kriterij naveden u prvom podstavku ili više njih.

Države članice sastavljaju popis predstavničkih subjekata koji ispunjavaju kriterije navedene u stavku 1. te ga objavljuju. Popis dostavljaju Komisiji i po potrebi ga ažuriraju.

Komisija na javno dostupnom internetskom portalu objavljuje popis predstavničkih subjekata koji su dostavile države članice. [Am. 47]

1.a  Države članice mogu predvidjeti da su javna tijela imenovana prije stupanja na snagu ove Direktive u skladu s nacionalnim pravom i dalje prihvatljiva za status predstavničkog subjekta u smislu ovog članka. [Am. 48]

2.  Države članice mogu imenovati kvalificirani subjekt na ad hoc osnovi za određenu udružnu tužbu na njegov zahtjev ako postupa u skladu s kriterijima navedenima u stavku 1. [Am. 49]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da su osobito organizacije potrošača i neovisna koje zadovoljavaju kriterije iz stavka 1. i javna tijela prihvatljivi za status kvalificiranog predstavničkog subjekta. Države članice mogu odrediti organizacije potrošača koje zastupaju članove iz više od jedne države članice kao kvalificirane predstavničke subjekte. [Am. 50]

4.  Države članice mogu odrediti pravila kojima se utvrđuje koji kvalificirani subjekti mogu tražiti sve mjere iz članaka 5. i 6. te koji kvalificirani subjekti mogu tražiti samo jednu mjeru ili više tih mjera. [Am. 51]

5.  Usklađenost kvalificiranog subjekta s kriterijima iz stavka 1. ne dovodi u pitanje pravo dužnost suda li ili upravnog tijela da ispita je li činjenica da kvalificirani subjekt pokreće tužbu u određenom predmetu opravdana njegovom svrhom u skladu s člankom 4. i člankom 5. stavkom 1. [Am. 52]

Članak 5.

Udružne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača

1.  Države članice osiguravaju da samo kvalificirani predstavnički subjekti koji su imenovani u skladu s člankom 4. stavkom 1. mogu pokretati udružne tužbe pred nacionalnim sudovima ili upravnim tijelima pod uvjetom da postoji izravna povezanost između glavnih ciljeva subjekta i prava koja proizlaze u skladu s pravom Europske unije za koja se tvrdi da su prekršena, a u pogledu kojih se pokreće tužba.

Kvalificirani predstavnički subjekti mogu slobodno odabrati bilo koji postupak dostupan u okviru nacionalnog prava ili prava EU-a kojim se osigurava viša razina zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Države članice vode računa o tome da se pred sudom ili upravnim tijelom predmetne države članice već ne vodi postupak koji se odnosi na istu praksu, istog trgovca i iste potrošače. [Am. 53]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekti, uključujući unaprijed imenovana javna tijela, imaju pravo pokrenuti udružne tužbe kojima se traži donošenje sljedećih mjera: [Am. 54]

(a)  sudskog naloga kao privremene mjere za zaustavljanje nezakonite prakse ili, ako praksa još nije provedena, ali je predstojeća, za zabranu prakse nezakonitih praksi; [Am. 56]

(b)  sudskog naloga kojim se utvrđuje da praksa predstavlja kršenje zakona te, prema potrebi, kojom se praksa zaustavlja ili, ako praksa još nije provedena, ali je predstojeća, nalog za zabranu prakse.

Kako bi tražili donošenje sudskih naloga, kvalificirani predstavnički subjekti ne moraju ishoditi ovlaštenje zahvaćenih pojedinačnih potrošača ili niti dostaviti dokaz o stvarnom gubitku ili šteti koju je pretrpio dotični potrošač ili o namjeri ili nemaru trgovca. [Am. 55]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani predstavnički subjekti imaju pravo pokrenuti udružne tužbe kojima se otklanjaju daljnje posljedice povrede. Donošenje ovih mjera traži se na temelju bilo koje konačne odluke kojom je utvrđeno da praksa predstavlja povredu prava Unije navedenog u Prilogu I., kojom je nanesena šteta kolektivnim interesima potrošača, uključujući konačni sudski nalog iz stavka 2. točke (b). [Am. 57]

4.  Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 4., države članice dužne su zajamčiti da kvalificirani subjekti mogu tražiti donošenje mjera za otklanjanje daljnjih posljedica povrede s mjerama iz stavka 2. u okviru jedinstvene udružne tužbe. [Am. 58]

Članak 5.a

Registar kolektivnih postupaka pravne zaštite

1.  Države članice mogu uspostaviti nacionalni registar za udružne tužbe, koji mora biti besplatno dostupan svakoj zainteresiranoj osobi elektroničkim putem i/ili na drugi način.

2.  Internetske stranice na kojima se objavljuju registri omogućuju pristup sveobuhvatnim i objektivnim informacijama o dostupnim metodama dobivanja naknade, uključujući i izvansudske metode te neriješene udružne tužbe.

3.  Nacionalni registri međusobno su povezani. Primjenjuje se članak 35. Uredbe (EZ) 2017/2394. [Am. 59]

Članak 6.

Mjere pravne zaštite

1.  Za potrebe članka 5. stavka 3. države članice dužne su zajamčiti da su kvalificirani predstavnički subjekti ovlašteni za pokretanje udružnih tužbi u svrhu ishođenja naloga za pravnu zaštitu kojim se trgovac obvezuje da, među ostalim, osigura naknadu, popravak, zamjenu, smanjenje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćene cijene, kako je prikladno. Država članica može, ali i ne mora zahtijevati ovlaštenje zahvaćenih pojedinačnih potrošača prije donošenja deklaratorne odluke ili izdavanja naloga za pravnu zaštitu. [Am. 60]

Ako država članica ne traži ovlaštenje pojedinačnih potrošača za priključenje udružnoj tužbi, ta država članica ipak omogućuje pojedincima koji nemaju uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se tužba pokreće da sudjeluju u udružnoj tužbi u slučaju da su dali svoj izričit pristanak da budu dijelom udružne tužbe u važećem ograničenom roku. [Am. 61]

Kvalificirani predstavnički subjekt dužan je dostaviti dostatne sve potrebne dokaze propisane nacionalnim pravom u potporu tužbi, uključujući opis potrošača obuhvaćenih tužbom te činjenična i pravna pitanja koja je potrebno riješiti. [Am. 62]

2.  Odstupajući od stavka 1., države članice mogu ovlastiti sud ili upravno tijelo da umjesto naloga za naloga za pravnu zaštitu donese deklaratornu odluku o odgovornosti trgovca prema potrošačima oštećenima povredom prava Unije navedenog u Prilogu I., u propisno obrazloženim slučajevima u kojima je, zbog značajki pojedinačne štete koju su pretrpjeli zahvaćeni potrošači, brojčano iskazivanje pojedinačne pravne zaštite složeno. [Am. 63]

3.  Stavak 2. ne primjenjuje se:

(a)  na predmete u kojima se potrošači oštećeni povredom mogu identificirati i u kojima su potrošači pretrpjeli usporedivu štetu u odnosu na vremensko razdoblje ili kupnju. U takvim slučajevima zahtjev ovlaštenja zahvaćenih pojedinačnih potrošača ne predstavlja uvjet za pokretanje tužbe. Pravna zaštita usmjerena je na dotične potrošače;

(b)  ako su potrošači pretrpjeli mali gubitak, zbog čega bi bilo nerazmjerno dodijeliti im pravnu zaštitu. U takvim slučajevima države članice dužne su zajamčiti da nije potrebno ovlaštenje dotičnih pojednačnih potrošača. Pravna zaštita mora biti usmjerena prema javnoj svrsi i služiti kolektivnim interesima potrošača. [Am. 64]

4.  Pravna zaštita dobivena putem konačne odluke u skladu sa stavcima stavkom 1., 2. i 3. ne dovodi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Pri primjeni ove odredbe primjenjuje se načelo res judicata. [Am. 65]

4.a  Mjerama pravne zaštite nastoji se dotičnim potrošačima u cijelosti nadoknaditi nastale gubitke. U slučaju da je nakon isplate naknade preostao iznos koji premašuje potraživanja, sud odlučuje kome će se isplatiti taj preostali iznos. Iznos koji premašuje potraživani iznos ne isplaćuje se kvalificiranom predstavničkom subjektu ni trgovcu. [Am. 66]

4.b  Konkretno, zabranjuju se kaznene odštete koje dovode do previsoke naknade za pretrpljenu štetu u korist stranke tužitelja. Na primjer, naknada kolektivno dodijeljena oštećenim potrošačima ne prelazi iznos koji duguje trgovac u skladu s važećim nacionalnim pravom ili pravom Unije kako bi se pokrila stvarna šteta koju su pretrpjeli pojedinačno. [Am. 67]

Članak 7.

Financiranje Dopuštenost udružne tužbe [Am. 68]

1.  Kvalificirani predstavnički subjekt koji traži pravnu zaštitu, kako je navedeno u članku 6. stavku 1., u ranoj najranijoj fazi postupka dužan je podnijeti sudu ili upravnom tijelu potpuni financijski pregled i navesti izvor sve izvore sredstava koje upotrebljava za svoje djelovanje općenito i sredstava koje koristi za potporu tužbi kako bi dokazao nepostojanje sukoba interesa. Mora dokazati da ima dostatna financijska sredstva da zastupa najbolje interese dotičnih potrošača i za pokrivanje troškova u slučaju neuspjeha tužbe. [Am. 69]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da je, u predmetima u kojima udružnu tužbu za pravnu zaštitu financira treća strana, toj trećoj strani zabranjeno: Nacionalni sud može udruženu tužbu proglasiti nedopuštenom ako utvrdi da bi treća strana svojim financiranjem mogla: [Am. 70]

(a)  utjecati na odluke kvalificiranog predstavničkog subjekta u kontekstu udružne tužbe, uključujući u pogledu nagodbi pokretanja udružnih tužbi i odluka u vezi s nagodbama; [Am. 71]

(b)  pružati financiranje udružne tužbe protiv tuženika koji predstavlja konkurenciju osobi koja je osigurala sredstva ili protiv tuženika o kojem ovisi osoba koja je osigurala sredstva;

3.  Države članice dužne su zajamčiti da su sudovi i upravna tijela ovlašteni ocijeniti okolnosti ocjenjuju nepostojanje sukoba interesa iz stavka 2. 1 i, ako je to prikladno, zatražiti od kvalificiranog subjekta da odbije relevantno financiranje i, prema potrebi, odbiti položaj kvalificiranog subjekta u određenom predmetu okolnosti iz stavka 2. u fazi dopuštenosti udružne tužbe i u kasnijoj fazi tijekom sudskog postupka ako se tek tada pojave spomenute okolnosti. [Am. 72]

3.a  Države članice osiguravaju da sud ili upravno tijelo imaju ovlasti odbaciti očigledno neutemeljene predmete u najranijoj mogućoj fazi postupka. [Am. 73]

Članak 7.a

Načelo „gubitnik plaća”

Države članice jamče da stranka koja je gubitnik u postupku kolektivne pravne zaštite nadoknadi sudske troškove stranci koja je dobila spor, u skladu s uvjetima iz nacionalnog prava. Međutim, sud ili upravno tijelo stranci koja je bila neuspješna ne priznaje troškove koji nisu bili potrebni ili su nerazmjerni u odnosu na potraživanje. [Am. 74]

Članak 8.

Nagodbe

1.  Države članice mogu predvidjeti mogućnost da kvalificirani predstavnički subjekt i trgovac koji su postigli nagodbu o pravnoj zaštiti za potrošače oštećene navodno nezakonitom praksom tog trgovca zajedno zatraže od suda ili upravnog tijela da odobri tu nagodbu. Sud ili upravno tijelo treba prihvatiti takav zahtjev samo ako pred sudom ili upravnim tijelom iste države članice u pogledu istog trgovca i u pogledu iste prakse nije u tijeku druga tužba [Am. 75]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da sud ili upravno tijelo u bilo kojem trenutku u okviru udružne tužbe može pozvati kvalificirani subjekt i tuženika, nakon što se savjetovao s njima, da postignu nagodbu u pogledu pravne zaštite u razumno određenom roku.

3.  Države članice dužne su zajamčiti da je sud ili upravno tijelo koji su izdali konačnu deklaratornu odluku iz članka 6. stavka 2. ovlašteno zatražiti od stranaka u udružnoj tužbi da u razumno određenom roku postignu nagodbu u pogledu pravne zaštite koju valja dodijeliti potrošačima na temelju te konačne odluke.

4.  Nagodbe iz stavaka 1., 2. i 3. podliježu ispitivanju suda ili upravnog tijela. Sud ili upravno tijelo ocjenjuje zakonitost i pravednost nagodbe uzimajući u obzir prava i interese svih stranaka, uključujući dotične potrošače.

5.  Ako se nagodba iz stavka 2. ne postigne u određenom roku ili ako se postignuta nagodba ne odobri, sud ili upravno tijelo nastavlja udružnu tužbu.

6.  Pojedinačni potrošači trebaju imati mogućnost prihvaćanja ili odbijanja obvezivanja nagodbama iz stavaka 1., 2. i 3. Pravna zaštita dobivena odobrenom nagodbom u skladu sa stavkom 4. obvezujuća je za sve strane i ne dovodi u pitanje nikakva dodatna prava na pravnu zaštitu koje dotični potrošači mogu imati u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 76]

Članak 9.

Informacije o udružnim tužbama

-1.  Države članice osiguravaju da predstavnički subjekti:

(a)  obavještavaju potrošače o navodnim kršenjima prava dodijeljenih u okviru prava Unije i o namjeri traženja sudskog naloga ili pokretanja postupka za naknadu štete,

(b)  unaprijed objašnjavaju predmetnim potrošačima mogućnost da se pridruže tužbi kako bi se osiguralo da se čuvaju relevantni dokumenti i ostale informacije potrebne za pokretanje tužbe,

(c)  po potrebi, obavještavaju o daljnjim koracima i mogućim pravnim posljedicama. [Am. 77]

1.  Države Ako nagodba ili konačna odluka idu u korist potrošačima koji toga možda nisu svjesni, države članice dužne su zajamčiti da sud ili upravno tijelo zahtijeva od trgovca koji krši zakone poražene strane ili od obiju strana da o svojem trošku obavijesti obavijeste oštećene potrošače o konačnim odlukama o mjerama iz članaka 5. i 6. te o odobrenim nagodbama iz članka 8. s pomoću sredstava primjerenih za okolnosti predmeta i u utvrđenim rokovima, uključujući, prema potrebi, obavještavanjem svakog oštećenog potrošača pojedinačno.. Države članice mogu predvidjeti da se obveza informiranja može ispuniti putem javne i lako dostupne internetske stranice. [Am. 78]

1.a  Poražena strana snosi troškove informiranja potrošača u skladu s načelom utvrđenim u članku 7. [Am. 79]

2.  Informacije iz stavka 1. obuhvaćaju, na razumljivom jeziku, objašnjenje predmeta udružne tužbe, njezine pravne posljedice i, ako je to primjenjivo, daljnje korake koje trebaju poduzeti dotični potrošači. Načini i rokovi informiranja određuju se u dogovoru sa sudom ili upravnim tijelom. [Am. 80]

2.a  Države članice jamče da se informacije objavljuju javnosti na dostupan način, o skorašnjim, tekućim i zaključenim kolektivnim tužbama, među ostalim i putem medija te preko interneta na javnoj internetskoj stranici kada sud utvrdi da je predmet dopušten. [Am. 81]

2.b  države članice osiguravaju da javne komunikacije kvalificiranih subjekata o potraživanjima budu činjenične i da se njima u obzir uzima i pravo potrošača na primanje informacija i prava tuženika u pogledu ugleda i poslovne tajne. [Am. 82]

Članak 10.

Učinak konačnih odluka

1.  Države članice dužne su zajamčiti da se za povredu kolektivnih interesa potrošača koja je utvrđena u konačnoj odluci konačna odluka upravnog tijela ili suda, uključujući konačni sudski nalog iz članka 5. stavka 2. točke (b), smatra da predstavlja kao neoborivi dokaz o postojanju ili nepostojanju povrede za potrebe drugih tužbi kojima se nastoji ostvariti pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima protiv istog trgovca za istu povredu prava iste činjenice uz uvjet da isti potrošač ne može više puta dobiti naknadu za istu štetu. [Am. 83]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da njihovi nacionalni sudovi ili upravna tijela smatraju konačnu odluku iz stavka 1. donesenu u drugoj državi članici oborivom pretpostavkom o tome barem dokazom toga da je došlo do povrede. [Am. 84]

2.a  Države članice osiguravaju da se konačna odluka suda jedne države članice kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede za potrebe bilo koje druge tužbe kojom se traži pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima u drugoj državi članici protiv istog trgovca za istu povredu prava smatra oborivom pretpostavkom. [Am. 85]

3.  Države članice dužne su zajamčiti da se smatra da je konačnom deklaratornom odlukom iz članka 6. stavka 2. nedvojbeno utvrđena odgovornost trgovca prema potrošačima oštećenima povredom za potrebe drugih tužbi kojima se nastoji ostvariti pravna zaštita pred njihovim nacionalnim sudovima protiv istog trgovca za istu povredu prava. Države članice dužne su zajamčiti da su postupci za pravnu zaštitu koje pokreću pojedinačni potrošači dostupni kao ekspeditivni i pojednostavljeni postupci. potiču se da izrade bazu podataka koja sadržava sve konačne odluke u postupcima pravne zaštite i kojom bi se moglo olakšati poduzimanje drugih mjera pravne zaštite te da podijele svoje najbolje prakse u tom području. [Am. 86]

Članak 11.

Obustava roka zastare

U skladu s nacionalnim pravom, države članice dužne su zajamčiti da pokretanje udružne tužbe, kako je navedeno u člancima 5. i 6., ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na bilo kakav postupak pravne zaštite za predmetne potrošače pojedince ako relevantna prava podliježu rokovima zastare u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. [Am. 87]

Članak 12.

Ekspeditivnost postupka

1.  Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi zajamčile primjerenu ekspeditivnost za udružne tužbe iz članaka 5. i 6.

2.  Za udružne tužbe za dobivanje sudskog naloga u obliku privremene mjere iz članka 5. stavka 2. točke (a) provodi se ubrzani postupak.

Članak 13.

Dokazi

Države članice dužne su zajamčiti da, na zahtjev kvalificiranog subjekta koji jedne od stranaka koja je dostavio dostavila razumno dostupne činjenice i dostatne dokaze te materijalno objašnjenje u prilog udružne tužbe njezinih stajališta i koji koja je naveo navela dodatne konkretne i jasno definirane dokaze koji su pod kontrolom tuženika druge stranke, sud ili upravno tijelo može naložiti tuženiku toj stranci da što preciznije na temelju razumno dostupnih činjenica predstavi te dokaze, u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima i podložno primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima o povjerljivosti. Nalog mora biti primjeren i razmjeran u odgovarajućem predmetu te ne smije dovesti do neravnoteže između dviju uključenih strana. [Am. 88]

Države članice osiguravaju da sudovi ograničavaju otkrivanje dokaza na ono što je proporcionalno. Kako bi se utvrdilo je li bilo koje otkrivanje koje predstavnički subjekt zahtijeva proporcionalno, sud razmatra legitimni interes svih uključenih strana, odnosno u kojoj je mjeri zahtjev za otkrivanje dokaza podržan dostupnim činjenicama i dokazima te sadržavaju li dokazi čije se otkrivanje traži povjerljive informacije. [Am. 89]

Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi imaju ovlasti narediti otkrivanje dokaza koji sadrže informacije kad smatraju da su one relevantne za postupak za naknadu štete. [Am. 90]

Članak 14.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju za nesukladnost s konačnim odlukama donesenima u okviru udružne tužbe i poduzimaju sve potrebne korake kako bi zajamčile njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice jamče da sankcije mogu, među ostalim, biti novčane kazne. [Am. 91]

3.  Pri odlučivanju o dodjeli prihoda od novčanih kazni države članice uzimaju u obzir kolektivne interese potrošača. Države članice mogu odlučiti da se takvi prihodi dodijele fondu stvorenom u cilju financiranja udružnih tužbi. [Am. 92]

4.  Države članice o odredbama iz stavka 1. obavješćuju Komisiju najkasnije do [datum prijenosa Direktive] te je bez odgađanja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.

Članak 15.

Pomoć kvalificiranim predstavničkim subjektima [Am. 93]

1.  Države članice potiču se da, u skladu s člankom 7., osiguraju da kvalificirani predstavnički subjekti imaju na raspolaganju dostatna sredstva za udružne tužbe. One provode potrebne mjere kako bi zajamčile olakšale pristup pravdi i jamče da postupovni troškovi povezani s udružnim tužbama ne predstavljaju financijske prepreke koje sprječavaju kvalificirane subjekte da učinkovito ostvaruju pravo na traženje mjera iz članaka 5. i 6., kao što su ograničavanje primjenjivih sudskih ili administrativnih troškova ili davanje pristupa pravnoj pomoći za kvalificirane subjekte, gdje je to potrebno, ili pružanje javnog financiranja kvalificiranim subjektima u tu svrhu. [Am. 94]

1.a  Države članice pružaju strukturnu potporu subjektima koji djeluju kao kvalificirani subjekti u okviru područja primjene ove Direktive. [Am. 95]

2.  Države članice provode potrebne mjere kako bi zajamčile da se, u predmetima u kojima kvalificirani subjekti moraju obavijestiti dotične potrošače o tekućoj udružnoj tužbi, povezani troškovi mogu naplatiti od trgovca u slučaju uspjeha tužbe.

3.  Države članice i Komisija moraju podupirati i olakšavati suradnju kvalificiranih subjekata te razmjenu i širenje najboljih praksi i iskustava u pogledu rješavanja prekograničnih i domaćih povreda prava.

Članak 15.a

Pravno zastupanje i naknade

Države članice osiguravaju da naknada za odvjetnika i metoda s pomoću koje se izračunava ne stvaraju poticaj za pokretanje spora koji je nepotreban sa stajališta bilo koje strane. Države članice posebno zabranjuju troškove zastupanja prema postotku postignute odštete. [Am. 96]

Članak 16.

Prekogranične udružne tužbe

1.  Države članice poduzet će potrebne mjere kako bi osigurale da svaki kvalificirani predstavnički subjekt koji je prethodno odredila jedna država članica u skladu s člankom 4. stavkom 1. može pokrenuti postupak pred sudom ili upravnim tijelom druge države članice nakon predočenja javno dostupnog popisa iz tog članka 4. Sudovi, odnosno upravna tijela prihvaćaju taj popis kao dokaz pravnog položaja mogu preispitati pravni položaj kvalificiranog predstavničkog subjekta, ne dovodeći u pitanje njihovo pravo da ispitaju opravdava li svrha kvalificiranog predstavničkog subjekta pokretanje postupka u konkretnom slučaju. [Am. 97]

2.  Države članice dužne su zajamčiti da, ako povreda prava utječe ili će vjerojatno utjecati na potrošače iz različitih država članica, udružnu tužbu pred nadležnim sudom ili upravnim tijelom države članice može pokrenuti nekoliko kvalificiranih subjekata iz različitih država članica koji djeluju zajedno ili koje zastupa jedan kvalificirani subjekt u svrhu zaštite kolektivnih interesa potrošača iz različitih država članica.

2.a  Država članica u kojoj se provodi kolektivna pravna zaštita može zahtijevati ovlaštenje potrošača koji imaju boravište u toj državi članici te je dužna zahtijevati ovlaštenje pojedinačnih potrošača koji imaju boravište u drugoj državi članici kad je riječ o prekograničnoj tužbi. U takvim okolnostima, konsolidirani popis svih potrošača iz drugih država članica koji su dali takvo ovlaštenje dostavlja se pri pokretanju tužbe sudu ili upravnom tijelu te tuženiku. [Am. 98]

3.  Za potrebe prekograničnih udružnih tužbi i ne dovodeći u pitanje prava drugih subjekata u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, države članice dužne su dostaviti Komisiji popis prethodno određenih kvalificiranih subjekata. Države članice Komisiji priopćuju naziv i svrhu tih kvalificiranih tijela. Komisija čini te informacije javno dostupnima i ažurira ih.

4.  Ako država članica, Komisija ili Komisija trgovac izrazi zabrinutost u pogledu sukladnosti kvalificiranog predstavničkog subjekta s kriterijima utvrđenima u članku 4. stavku 1., država članica koja je odredila subjekt ispituje razloge za zabrinutost i, ako je to potrebno, opoziva imenovanje ako nije ispunjen jedan kriterij ili više njih. [Am. 99]

Članak 16.a

Javni registar

Države članice osiguravaju da relevantna nacionalna nadležna tijela uspostave javno dostupan registar nezakonitih radnji na koje su primijenjeni sudski nalozi u skladu s odredbama ove Direktive. [Am. 100]

Poglavlje 3.

Završne odredbe

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 2., Direktiva 2009/22/EU stavlja se izvan snage [datum početka primjene ove Direktive].

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu II.

Članak 18.

Praćenje i evaluacija

1.  Komisija najkasnije pet godina nakon datuma početka primjene provodi evaluaciju ove Direktive te izlaže glavne zaključke u izvješću Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Evaluacija se provodi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu. U tom izvješću Komisija osobito ocjenjuje područje primjene Direktive definirano u članku 2. i Prilogu I.

2.  Najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija procjenjuje nudi li se pravilima o zaštiti prava putnika u zračnom i željezničkom prometu razina zaštite usporediva s pravima potrošača pruženima u skladu s ovom Direktivom Ako je to tako, Komisija namjerava donijeti odgovarajuće prijedloge, koji se mogu osobito sastojati od uklanjanja akata iz točaka 10. i 15. Priloga I. iz područja primjene ove Direktive, kako je definirano u članku 2. [Am. 101]

3.  Države članice svake godine, počevši od najkasnije četiri godine nakon datuma početka primjene ove Direktive, dostavljaju Komisiji sljedeće podatke potrebne za izradu izvješća iz stavka 1.:

(a)  broj udružnih tužbi pokrenutih u skladu s ovom Direktivom pred upravnim i pravosudnim tijelima;

(b)  vrstu kvalificiranog subjekta koji pokreće tužbe;

(c)  vrstu povrede prava zbog koje su pokrenute udružne tužbe, stranke u udružnim tužbama i gospodarski sektor na koje se odnose udružne tužbe;

(d)  trajanje postupaka od trenutka početka tužbe do donošenja konačnih sudskih naloga navedenih u članku 5., naloga za pravnu zaštitu ili deklaratornih odluka navedenih u članku 6. ili konačnog odobrenja nagodbe navedene u članku 8.;

(e)  ishode udružnih tužbi;

(f)  broj kvalificiranih subjekata koji sudjeluju u mehanizmu suradnje i razmjene najboljih praksi iz članka 15. stavka 3.

Članak 18.a

Klauzula o preispitivanju

Ne dovodeći u pitanje članak 16., Komisija procjenjuje bi li se prekogranične udružne tužbe mogle najbolje riješiti na razini Unije osnivanjem europskog ombudsmana za kolektivnu pravnu zaštitu. Komisija najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive sastavlja izvješće o tom pitanju i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću te mu, po potrebi, prilaže odgovarajući prijedlog. [Am. 102]

Članak 19.

Prenošenje

1.  Države članice najkasnije do [18 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Države članice primjenuju te odredbe od [šest mjeseci nakon isteka roka za prenošenje].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovoj službenoj objavi. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 20.

Prijelazne odredbe

1.  Države članice primjenjuju zakone, propise i administrativne odredbe za prenošenje ove Direktive na povrede prava započete nakon (datum početka primjene ove Direktive).

2.  Države članice primjenjuju zakone, propise i administrativne odredbe za prenošenje Direktive 2009/22/EZ na povrede prava započete prije (datum početka primjene ove Direktive).

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 22.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

POPIS ODREDBI PRAVA UNIJE IZ ČLANKA 2. STAVKA 1.

(1)  Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 210, 7.8.1985., str. 29. – 33.)(11).

(2)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.);

(3)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.);

(4)  Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.).

(5)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(6)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za ljudsku upotrebu: članci od 86. do 100. (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.);

(7)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51. – 77.).

(8)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.): članak 13.

(9)  Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o prodaji na daljinu financijskih usluga za potrošače (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.).

(10)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1.).

(11)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(12)  Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006., str. 1.).

(13)  Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.): članak 1., članak 2. točka (c) i članci 4. do 8.

(14)  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(15)  Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

(16)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

(17)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.): članci 22., 23. i 24.

(18)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006. (SL L 353, 31.12.2008., str. 1. – 1355.).

(19)  Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni (SL L 33, 3.2.2009., str. 10.);

(20)  Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55. – 93.).

(21)  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94. – 136.).

(22)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32. – 96.).

(23)  Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001, SL L 266, 9.10.2009., str. 11. – 18.).

(24)  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7. – 17.)

(25)  Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju, SL L 285, 31.10.2009., str. 10. – 35.).

(26)  Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označavanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46. – 58.).

(27)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), SL L 335, 17.12.2009., str. 1 .– 155.): članci 183., 184., 185. i 186.

(28)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.): članci 9., 10., 11. i članci od 19. do 26.;

(29)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13. – 35.).

(30)  Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1. – 19.).

(31)  Uredba (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 334, 17.12.2010., str. 1.).

(32)  Uredba (EU) br. 181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravima putnika u autobusnom prijevozu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 55, 28.2.2011., str. 1.).

(33)  Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45. – 65.).

(34)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.–73.).

(35)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(36)  Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18. – 63.).

(37)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012 . o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012.,str. 22. – 37.).

(38)  Uredba (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 172, 30.6.2012., str. 10. – 35.).

(39)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ, SL L 315, 14.11.2012., str. 1. – 56.).

(40)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.): članak 13.

(41)  Uredba (EZ) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.): članak 14.

(42)  Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1. – 17.).

(43)  Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18. – 38.).

(44)  Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.): članci 10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 21., 22., 23., poglavlje 10. i prilozi I. i II.;

(45)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349. – 496.).

(46)  Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.): članci od 3. do 18. i članak 20. stavak 2.;

(47)  Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).

(48)  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1. – 23.).

(49)  Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98. – 121.).

(50)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35. – 127.).

(51)  Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 310, 26.11.2015., str. 1. – 18.).

(52)  Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst) (SL L 26, 2.2.2016., str. 19. – 59.).

(53)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.

(54)  Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016., str. 37. – 85.).

(55)  Uredba (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (SL L 168, 30.6.2017., str. 1.).

(56)  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12. – 82.).

(57)  Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima (SL L 169, 30.6.2017., str. 8. – 45.).

(58)  Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1. – 23.).

(59)  Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1.).

(59.a)   Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.). [Am. 103]

(59.b)   Direktiva 2014/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu električne opreme namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL L 96, 29.3.2014., str. 357.). [Am. 104]

(59.c)   Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane. [Am. 105]

(59.d)   Direktiva 2014/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje neautomatskih vaga na tržište (SL L 96, 29.3.2014., str. 107.). [Am. 106]

(59.e)   Uredba Vijeća (EEZ) br. 2136/89 od 21. lipnja 1989. o utvrđivanju zajedničkih tržišnih standarda za konzervirane srdele. [Am. 107]

(59.f)   Uredba (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005. [Am. 108]

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2009/22/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 1.

-

Članak 2. stavak 2.

-

Članak 3.

Članak 2. stavak 1.

Članak 5. stavak 1.

Članak 2. stavak 1. točka (a)

Članak 5. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 12.

-

Članak 5. stavak 2. drugi podstavak

Članak 2. stavak 1. točka (b)

Članak 5. stavak 3.

Članak 9.

Članak 2. stavak 1. točka (c)

Članak 14.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 3.

Članak 3.

Članak 4. stavci 1. – 3.

-

Članak 4. stavak 4.

-

Članak 4. stavak 5.

-

Članak 5. stavak 4.

-

Članak 6.

-

Članak 7.

—  

Članak 8.

-

Članak 10.

-

Članak 11.

-

Članak 13.

-

Članak 15.

Članak 4.

Članak 16.

Članak 5.

-

Članak 6.

Članak 18.

Članak 7.

Članak 1. stavak 2.

Članak 8.

Članak 19.

Članak 9.

Članak 17.

-

Članak 20.

Članak 10.

Članak 21.

Članak 11.

Članak 22.

(1)SL C 440, 6.12.2018., str. 66.
(2)SL C 461, 21.12.2018., str. 232.
(3)SL C 440, 6.12.2018., str. 66.
(4) SL C 461, 21.12.2018., str. 232.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019.
(6)SL L 110/30, 1.5.2009., str. 30.
(7)COM(2013) 130 final.
(8)COM(2017) 548 final.
(9)SL L 345, 27.12.2017.
(10)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(11)Navedena je Direktiva izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4.6.1999., str. 20. – 21.).


Protokol uz Euro-mediteranski sporazum između EU-a i Izraela (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 116kWORD 46k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (09547/2018 – C8-0021/2019 – 2018/0080(NLE))
P8_TA(2019)0223A8-0164/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (09547/2018),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (09548/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0021/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0164/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Države Izrael.


Sveobuhvatni sporazum između EU-a i Uzbekistana
PDF 165kWORD 58k
Preporuka Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o novom sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Uzbekistana (2018/2236(INI))
P8_TA(2019)0224A8-0149/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2018/... od 16. srpnja 2018. o ovlašćivanju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku za otvaranje pregovora i pregovaranje, u ime Unije, o odredbama koje su u nadležnosti Unije, a koje su dio Sveobuhvatnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane (10336/18),

—  uzimajući u obzir odluku predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća 16. srpnja 2018., o ovlašćivanju Europske komisije za otvaranje pregovora i pregovaranje, u ime država članica, o odredbama koje su u nadležnosti država članica, a koje su dio Sveobuhvatnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane (10337/18),

—  uzimajući u obzir pregovaračke smjernice Vijeća od 16. srpnja 2018. (10601/18, klasificirane informacije EU-a), poslane Parlamentu 6. kolovoza 2018.,

—  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) između EU-a i Republike Uzbekistana na snazi od 1999.,

—  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o energetskoj suradnji između EU-a i Uzbekistana potpisan u siječnju 2011.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

—  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(1),

—  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(2),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2014. o ljudskim pravima u Uzbekistanu(3),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o stanju provedbe strategije EU-a za srednju Aziju(4) i svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za srednju Aziju(5),

—  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. naslovljenu „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

—  uzimajući u obzir posjete Uzbekistanu Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava iz rujna 2018. i svibnja 2017. i redovite posjete toj zemlji svojeg Izaslanstva u odborima za parlamentarnu suradnju između EU-a i Kazahstana, EU-a i Kirgistana, EU-a i Uzbekistana, EU-a i Tadžikistana te za odnose s Turkmenistanom i Mongolijom,

—  uzimajući u obzir rezultate 13. sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i srednje Azije održanog 10. studenoga 2017. u Samarkandu, na kojem se raspravljalo o bilateralnom programu (gospodarstvo, povezivost, sigurnost i vladavina prava) te o regionalnim pitanjima,

—  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje s 14. sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i srednje Azije održanog 23. studenoga 2018. u Bruxellesu, naslovljeno „EU i srednja Azija – Suradnja za izgradnju budućnosti koja podrazumijeva uključiv rast, održivu povezivost i snažnije partnerstvo”(6),

—  uzimajući u obzir stalnu razvojnu pomoć EU-a Uzbekistanu u iznosu od 168 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020., financijsku pomoć Europske investicijske banke (EIB) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te druge mjere EU-a za potporu miru i sigurnosti te smanjenje nuklearnog otpada u zemlji,

—  uzimajući u obzir izjavu s Konferencije o Afganistanu održane 26. i 27. ožujka 2018. u Taškentu u Uzbekistanu kao domaćinu konferencije, kojom je supredsjedao Afganistan, naslovljenu „Mirovni proces, sigurnosna suradnja i regionalna povezivost”,

—  uzimajući u obzir Strategiju mjera u pet prioritetnih područja za razvoj Uzbekistana (Razvojna strategija) za razdoblje 2017. – 2021.,

–  uzimajući u obzir korake koje je Uzbekistan poduzeo prema stvaranju otvorenijeg društva i većoj otvorenosti u odnosima sa svojim susjedima od proglašenja neovisnosti od Sovjetskog Saveza,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0149/2019),

A.  budući da su 23. studenoga 2018. EU i Uzbekistan pokrenuli pregovore o sveobuhvatnom Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji kako bi se zamijenio sadašnji Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana, u cilju jačanja i produbljivanja suradnje u područjima od obostranog interesa na temelju zajedničkih vrijednosti demokracije, vladavine prava, poštovanja temeljnih sloboda i dobrog upravljanja, radi promicanja održivog razvoja i međunarodne sigurnosti i učinkovitog nošenja s globalnim izazovima kao što su terorizam, klimatske promjene, migracije i organizirani kriminal;

B.  budući da će biti potrebna suglasnost Parlamenta da bi Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji stupio na snagu;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

Odnosi EU-a i Uzbekistana

Novi sveobuhvatni sporazum

   (a) da pozdrave obveze i korake koje je Uzbekistan poduzeo prema stvaranju otvorenijeg društva i istinskom uključivanju u politički dijalog između EU-a i Uzbekistana, što je dovelo do otvaranja pregovora o sveobuhvatnom Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji; da naglase interes EU-a za jačanjem odnosa s Uzbekistanom na temelju zajedničkih vrijednosti te prepoznaju ulogu Uzbekistana kao važnog kulturnog i političkog mosta između Europe i Azije;
   (b) da osiguraju redovit, temeljit dijalog te da prate provedbu političkih i demokratskih reformi usmjerenih na stvaranje neovisnog pravosuđa, uključujući ukidanje svih ograničenja za neovisnost odvjetnika, istinski neovisni parlament koji će proizaći iz istinski konkurentnih izbora, zaštitu ljudskih prava, rodnu ravnopravnost i slobodu medija, depolitiziraciju sigurnosne usluge i jamstvo obveze o poštovanju vladavine prava te snažno sudjelovanje civilnog društva u procesu reformi; da pozdrave nove ovlasti dodijeljene uzbekistanskom parlamentu (Oliy Majlis) te nove mehanizme za jačanje parlamentarnog nadzora; da potiču vlasti da provedu preporuke izvješća OESS-a/ODIHR-a objavljenog nakon parlamentarnih izbora 2014.;
   (c) da naglase važnost i da pruže znatnu potporu održivim reformama i njihovoj provedbi, na temelju sadašnjih i budućih sporazuma, koje vode opipljivim rezultatima i rješavanju političkih, socijalnih i gospodarskih pitanja, osobito u cilju poboljšanja upravljanja, stvaranja prostora za istinski raznoliko i neovisno civilno društvo, jačanja poštovanja ljudskih prava, zaštite manjina i ugroženih skupina ljudi, uključujući osobe s invaliditetom, jamčenja da počinitelji snose odgovornost za kršenja ljudskih prava i druge zločine te uklanjanja prepreka za poduzetništvo;
   (d) da prepoznaju i podrže obvezu Uzbekistana o tekućim strukturalnim, administrativnim i gospodarskim reformama za poboljšanje poslovne klime, pravosudnog sustava i sigurnosnih usluga, uvjeta rada te administrativne odgovornosti i učinkovitosti, te da naglase važnost njihove potpune i provjerljive provedbe; da pozdrave liberalizaciju vanjske valute i deviznog tržišta da naglase da sveobuhvatni plan reformi Uzbekistana i njegova razvojna strategija za razdoblje 2017. – 2021. moraju provesti i imati potporu mjera kojima se olakšava vanjska trgovina i poboljšava poslovno okruženje; da uzmu u obzir da su migracije radne snage i doznake ključan mehanizam za rješavanje problema siromaštva u Uzbekistanu;
   (e) da potaknu uzbekistansku vladu da se pobrine za to da borci za ljudska prava, civilno društvo, međunarodni promatrači i organizacije za ljudska prava mogu slobodno djelovati u zakonski čvrstom i politički sigurnom okruženju, posebno olakšavanjem postupaka registracije i omogućavanjem pravne zaštite u slučaju uskraćivanja registracije; da potiču vladu da omogući redovito, neometano i neovisno praćenje uvjeta u zatvorima i pritvorima; da potaknu vladu da pozove posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje i ostalo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, da provede preporuku iz njegova posljednjeg posjeta u 2003. i da donese nacionalne zakone i prakse u skladu s međunarodnim pravom i standardima, uključujući neovisni mehanizam praćenja kojim se omogućuje nesmetan pristup pritvornim mjestima kako bi se moglo pratiti postupanje prema zatvorenicima; da pozovu vlasti da temeljito istraže navode o mučenju ili nečovječnom postupanju;
   (f) da promiču nastanak tolerantnog, uključivog, pluralističkog i demokratskog društva pod vodstvom vjerodostojne vlade podupiranjem postupne liberalizacije, u potpunosti poštujući vodeće načelo UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, te društveno-gospodarskog napretka u korist stanovništva;
   (g) da pozdrave oslobađanje političkih zatvorenika, ali i da snažno potiču vlasti da im zajamče potpunu rehabilitaciju, pristup pravnoj pomoći i liječenju; da pozovu na oslobađanje svih preostalih političkih zatvorenika i svih drugih pojedinaca zatvorenih ili progonjenih na temelju politički motiviranih optužbi, kao što su aktivisti za ljudska prava, civilno društvo i vjerski aktivisti, novinari i političari iz oporbe; da izraze zabrinutost zbog nekoliko suđenja zatvorenih za javnost te da potiču vladu da okonča praksu takvih suđenja; da potaknu vladu da brzo izmijeni odredbe Kaznenog zakona koje se odnose na ekstremizam i koje se ponekad koriste za kriminalizaciju neslaganja; da pozdrave obveze u pogledu prestanka primjene članka o „kršenju zatvorskih pravila”, koji se proizvoljno koristi za produljenje kazni političkih zatvorenika; da zajamče da se svim političkim zatvorenicima za kaznena djela i prekršaje daju primjerci sudskih presuda u njihovim predmetima kako bi im se omogućilo da imaju pravo na žalbu i rehabilitaciju; da pozdrave ublažavanje određenih ograničenja slobode mirnog okupljanja i da nadalje potiču ukidanje ograničenja za ta prava, kao što je zadržavanje mirnih prosvjednika, pridržavajući se tako Opće deklaracije o ljudskim pravima; da pozdrave nedavni posjet posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;
   (h) da prime na znanje da se prema indeksu slobode medija Reportera bez granica položaj Uzbekistana tek neznatno poboljšao između 2016. i 2018. te da i dalje ostanu zabrinuti zbog cenzure, blokiranja internetskih stranica, autocenzure novinara i blogera, uznemiravanja na internetu i izvan njega te politički motiviranih kaznenih optužbi; da apeliraju na vlasti da zaustave pritisak i nadzor nad medijima, da prestanu blokirati neovisne internetske stranice te da dopuste međunarodnim medijima da akreditiraju korespondente i djeluju u zemlji; da podražaju i pozdrave mjere poduzete radi osiguranja veće neovisnosti medija i organizacija civilnog društva, primjerice ukidanje nekih ograničenja kojima se uređuju njihove aktivnosti, kao i vraćanje stranih i međunarodnih medija i nevladinih organizacija koje prethodno nisu imale pristup zemlji; da pozdrave novi zakon o registraciji nevladinih organizacija kojim se ublažavaju neki postupci registracije i neki uvjeti u pogledu naprednog dopuštenja za održavanje aktivnosti i sastanaka; da apeliraju na vlasti da u potpunosti provedu taj zakon, među ostalim, uklanjanjem svih prepreka registraciji međunarodnih organizacija i da potaknu vlasti da razmotre ukidanje preostalih ograničenja kojima se sputava rad nevladinih organizacija, kao što su opterećujući zahtjevi za registraciju i intruzivni nadzor;
   (i) da pozdrave napredak ostvaren prema iskorjenjivanju dječjeg rada i postupnom ukidanju prisilnog rada, kao i nedavne posjete Uzbekistanu posebnih izvjestitelja UN-a te ponovno otvaranje zemlje za međunarodne nevladine organizacije u tom području; da istaknu da prisilni rad koji država nameće u industriji pamuka i svile i drugim područjima i dalje predstavlja problem; da očekuju od uzbekistanske vlade da poduzme korake kako bi se iskorijenili svi oblici prisilnog rada, da ukloni temeljne uzroke tog fenomena, posebno sustav obveznih kvota, te da se na odgovornost pozovu lokalne vlasti koje prisilno mobiliziraju radnike u javnom sektoru i studente; da naglase da je potrebno uložiti više napora i donijeti dodatne zakonske mjere kako bi se konsolidirao ostvareni napredak u tom području u pogledu ukidanja prisilnog rada; da u tom pogledu potiču daljnju suradnju s Međunarodnom organizacijom rada (MOR); da omoguće posebnom izvjestitelju UN-a za suvremene oblike ropstva posjet toj zemlji; da istaknu važnost mjera za uspostavu održivog lanca opskrbe pamukom te modernih i ekološki prihvatljivih tehnologija za uzgoj pamuka i poljoprivredne prakse u toj zemlji; da pruže potporu domaćim uzgajivačima pamuka kako bi poboljšali učinkovitost proizvodnje, štitili okoliš i poboljšali radne prakse u cilju ukidanja prisilnog rada;
   (j) da potiču vlasti da pojačaju mjere za smanjenje nezaposlenosti u toj zemlji, uključujući otvaranje privatnog sektora i jačanje malih i srednjih poduzeća; da u tom pogledu pozdrave proširenje programa osposobljavanja za rukovoditelje i da potiču dodatne programe osposobljavanja za poduzetnike; da u tom smislu podsjete na potencijal mladog stanovništva u Uzbekistanu i njegovu relativno visoku obrazovanost; da potiču promicanje obrazovnih programa u području poduzetništva; da podsjete na važnost programa EU-a kao što je Erasmus+ u promicanju međukulturnog dijaloga između EU-a i Uzbekistana te u pružanju mogućnosti za osnaživanje studenata koji sudjeluju u tim programima kao pozitivnih nositelja promjena u njihovu društvu;
   (k) da nastave održavati godišnje dijaloge o ljudskim pravima u organizaciji Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i u tom kontekstu inzistiraju da se riješe pojedinačni zabrinjavajući slučajevi, uključujući one političkih zatvorenika; da se uoči svakog kruga dijaloga dogovore o konkretnim temama te da svake godine ocjenjuju napredak u pogledu rezultata u odnosu prema standardima EU-a, istodobno uključujući pitanja ljudskih prava u sve ostale sastanke i politike; da potiču i ocjenjuju usklađenost s međunarodnim instrumentima u pogledu ljudskih prava, koje je Uzbekistan ratificirao u okviru UN-a, OESS-a i MOR-a; da izraze trajnu zabrinutost zbog neriješenih problema i nedostatka provedbe određenih reformi; da potiču vlasti na dekriminalizaciju dobrovoljnih spolnih odnosa među osobama istog spola te na izgradnju kulture tolerancije za LGBT osobe; da pozovu uzbekistanske vlasti da poštuju i promiču prava žena;
   (l) da osiguraju reviziju sustava putovnica; da pozdrave ukidanje sustava „izlaznih viza” koje su prethodno bile obavezne za uzbekistanske građane koji su putovali izvan Zajednice neovisnih država; da pozdrave objavu Uzbekistana da od siječnja 2019. više neće zahtijevati vize od državljana država članica EU-a;
   (m) da potiču vlasti na poboljšanje lokalnog sustava zdravstvene skrbi i povećanje državnih resursa za potporu poboljšanjima jer se stanje znatno pogoršalo otkad je Uzbekistan stekao svoju neovisnost;
   (n) da apeliraju na nadležna tijela da pruže potrebnu potporu te da traže doprinos i potporu međunarodnih partnera kako bi se Uzbekistanu, a posebno autonomnoj Republici Karakalpakstan, omogućilo da se dodatno uhvati u koštac s gospodarskim, socijalnim i zdravstvenim posljedicama prirodne katastrofe u Aralskom jezeru tako što će se uspostaviti politike i prakse za održivo gospodarenje vodama i njihovo očuvanje, kao i vjerodostojan postupni plan čišćenja regije; da pozdrave pozitivna kretanja u razvoju regionalne suradnje o vodama, posebno s Tadžikistanom i Kazahstanom, osnivanje višepartnerskog uzajamnog fonda UN-a za sigurnost ljudi u regiji Aralskog jezera, predanost vlasti i predanost koju su vlasti pokazale u tom pogledu; da podrže napore za poboljšanje infrastrukture za navodnjavanje;
   (o) da priznaju novu vanjsku politiku Uzbekistana koja je dovela do poboljšanja u suradnji sa susjednim zemljama i međunarodnim partnerima, osobito u pogledu promicanja stabilnosti i sigurnosti u regiji, upravljanja granicama i vodama, utvrđivanja granica i energije; da podupiru pozitivnu uključenost Uzbekistana u mirovni proces u Afganistanu;
   (p) da pozdrave kontinuiranu predanost Uzbekistana održavanju srednjoazijske zoni bez nuklearnog oružja; da podsjete na obvezu EU-a da podrži Uzbekistan u postupanju s toksičnim i radioaktivnim otpadom; da potaknu Uzbekistan da potpiše Ugovor o zabrani nuklearnog oružja;
   (q) da uzmu u obzir važnu ulogu Uzbekistana u predstojećem pregledu strategije EU-a za srednju Aziju, primjenjujući načelo diferencijacije;
   (r) da prepoznaju opravdanu zabrinutost Uzbekistana u pogledu sigurnosti i povećaju suradnju kako bi se pružila potpora za upravljanje krizom, sprečavanje sukoba, integrirano upravljanje granicama i napore koji se ulažu u rješavanje nasilne radikalizacije, terorizma, organiziranog kriminala i nezakonite trgovine drogama, uz istodobno poštovanje vladavine prava, uključujući zaštitu ljudska prava;
   (s) da zajamče učinkovitu suradnju u borbi protiv korupcije, pranja novca i utaje poreza;
   (t) da povežu pomoć koja se Uzbekistanu pruža iz instrumenata EU-a za financiranje vanjskog djelovanja i putem zajmova EIB-a i EBRD-a s daljnjim napretkom u provedbi reforme;
   (u) da pruže potporu za djelotvornu provedbu ključnih međunarodnih konvencija potrebnih za status OSP+;
   (v) da podupiru napore koje Uzbekistan ulaže kako bi se pridružio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, u cilju bolje integracije Uzbekistana u svjetsko gospodarstvo i poboljšanja poslovne klima u toj zemlji, što će privući više izravnih stranih ulaganja;
   (w) da uzmu u obzir razvoj odnosa s trećim zemljama u kontekstu provedbe kineske inicijative „Jedan pojas, jedan put”; te da ustraju na ispunjenju zahtjeva za poštovanje ljudskih prava povezanih s tom inicijativom, uključujući izradom smjernica u tom pogledu;
   (x) da pregovore o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji iskoriste kako bi se podržao istinski i održiv napredak prema odgovornom i demokratskom režimu kojim se jamče i štite temeljna prava za sve građane te se posebno usredotočuje na osiguravanje poticajnog okruženja za civilno društvo, borce za ljudska prava i neovisnost odvjetnika; da zajamče da prije zaključenja pregovora Uzbekistan ostvari veliki napredak u pogledu jamčenja slobode govora i slobode udruživanja i mirnog okupljanja u skladu s međunarodnim standardima, uključujući uklanjanjem prepreka koje svim novim udruženjima onemogućuju registraciju i zakonito pokretanje aktivnosti u zemlji, kao i primanje financijskih sredstava iz inozemstva;
   (y) da pregovorima postignu moderan, sveobuhvatan i ambiciozan sporazum između EU-a i Uzbekistana kojim će se zamijeniti Sporazum o partnerstvu i suradnji iz 1999., poboljšavajući odnose među narodima, političku suradnju, trgovinske i ulagačke odnose, kao i suradnju u području održivog razvoja, zaštite okoliša, povezivosti, ljudskih prava i upravljanja te doprinoseći održivom gospodarskom i društvenom razvoju Uzbekistana;
   (z) da obnove predanost unapređivanju demokratskih standarda, načela dobrog upravljanja i vladavine prava te poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što je sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja, te boraca za ljudska prava;
   (aa) da podupiru napore koje je Uzbekistan ponovno počeo ulagati u multilateralnu i međunarodnu suradnju za suočavanje s globalnim i regionalnim izazovima, kao što su, među ostalim, međunarodna sigurnost i borba protiv nasilnog ekstremizma, organizirani kriminal, krijumčarenje droga, gospodarenje vodama, uništavanje okoliša, klimatske promjene i migracije;
   (ab) da osiguraju da se sveobuhvatnim sporazumom olakšavaju i jačaju regionalna suradnja i mirno rješavanje postojećih kontroverzija, utirući put prema istinskim dobrosusjedskim odnosima;
   (ac) da poboljšaju odredbe povezane s trgovinskim i gospodarskim odnosima, s jedne strane, njihovim boljim povezivanjem s odredbama u području ljudskih prava, predanošću provedbi vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te pružanjem mehanizama za ocjenu i rješavanje negativnih učinaka na ljudska prava, a s druge strane, promicanjem načela tržišnoga gospodarstva, uključujući pravnu sigurnost te neovisne i transparentne institucije, kako bi se zajamčila izravna strana ulaganja i doprinijelo diversifikaciji gospodarstva; da poboljšaju suradnju u borbi protiv korupcije, pranja novca i utaje poreza i da zajamče da se imovina koja je trenutačno zamrznuta u nekoliko država članica EU-a i EGP-a na odgovoran način vrati u zemlju na dobrobit svih Uzbeka;
   (ad) da pojačaju aspekte međuparlamentarne suradnje unutar ovlaštenog Odbora za parlamentarnu suradnju u područjima demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, uključujući izravnu odgovornost predstavnika Vijeća za suradnju i Odbora za parlamentarnu suradnju;
   (ae) da osiguraju uključenost svih relevantnih dionika, uključujući civilno društvo, tijekom pregovora i faze provedbe sporazuma;
   (af) da uvrste uvjete o mogućoj obustavi suradnje u slučaju da ijedna stranka prekrši bitne elemente posebice u pogledu poštovanja demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, kao i da se u tim slučajevima predvidi savjetovanje s Europskim parlamentom; da uspostave neovisni mehanizam za praćenje i podnošenje pritužbi koji bi pogođenom stanovništvu i njihovim predstavnicima poslužio kao djelotvoran alat za rješavanje negativnih posljedica za ljudska prava te za praćenje njegove provedbe;
   (ag) da zajamče usku uključenost Europskog parlamenta u praćenje provedbe svih dijelova Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji nakon što stupi na snagu, održavaju savjetovanja u tom kontekstu, osiguravajući da Europska služba za vanjsko djelovanje odgovarajuće obavješćuje Parlament i civilno društvo o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji te da Parlament primjereno reagira;
   (ah) da zajamče prijenos svih pregovaračkih dokumenata Europskom parlamentu, podložno pravilima o povjerljivosti, omoguće Parlamentu odgovarajuću kontrolu pregovaračkog postupka; da ispune međuinstitucijske obveze koje proizlaze iz članka 218. stavka 10. UFEU-a te da periodično izvješćuju Parlament;
   (ai) da ne primjenjuju odredbe Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji dok Parlament ne da svoju suglasnost;
   (aj) da provedu informativnu kampanju u kojoj će isticati očekivane pozitivne rezultate suradnje u korist građana EU-a i Uzbekistana, također i kako bi dodatno poboljšali odnose među narodima;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Uzbekistana.

(1) SL C 238, 6.7.2018., str. 394.
(2) SL C 238, 6.7.2018., str. 51.
(3) SL C 274, 27.7.2016., str. 25.
(4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91.
(5) SL C 58, 15.2.2018., str. 119.
(6) https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/54354/joint-communiqué-european-union-–-central-asia-foreign-ministers-meeting-brussels-23-november_en


Ukidanje pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja ***I
PDF 191kWORD 48k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ (COM(2018)0639 – C8-0408/2018 – 2018/0332(COD))
P8_TA(2019)0225A8-0169/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0639),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0408/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Danskog parlamenta, Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine i Doma lordova Ujedinjene Kraljevine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir rezultate internetskog savjetovanja koje je Europska komisija provela od 4. srpnja 2018. do 16. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Obora za pravna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0169/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26.ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ

P8_TC1-COD(2018)0332


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Države članice u prošlosti su odlučile uvesti ljetno računanje vremena na nacionalnoj razini. Stoga je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta bilo važno da datumi i vremena početka i kraja ljetnog računanja vremena budu jedinstveni u Uniji kako bi se koordiniralo pomicanje sata u državama članicama. Sve države članice u skladu s Direktivom 2000/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) trenutačno primjenjuju pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja dvaput godišnje. Standardno ljetno računanje vremena od mijenja se na ljetno računanje vremena posljednje nedjelje u ožujku i primjenjuje se do posljednje nedjelje u listopadu iste godine. [Am. 1]

(2)  Europski Uzimajući u obzir niz predstavki, građanskih inicijativa i parlamentarnih pitanja, Europski parlament je u rezoluciji od 8. veljače 2018. od Komisije zatražio da provede temeljitu procjenu ljetnog računanja vremena predviđenog Direktivom 2000/84/EZ te da, prema potrebi, pripremi prijedlog njezine revizije. U rezoluciji je potvrđeno naglašeno da je ključno da računanje važno zadržati usklađen i koordiniran pristup računanju vremena u EU-u bude i dalje usklađeno cijeloj Uniji te jedinstveno računanje vremena u EU-u. [Am. 2]

(3)  Komisija je ispitala dostupne dokaze, a oni upućuju na to da je važno da to područje bude uređeno usklađenim pravilima na razini Unije kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, omogućila predvidljivost i dugoročna sigurnost te izbjeglo, među ostalim, probleme s utvrđivanjem voznih redova usluga prijevoza i s funkcioniranjem informacijskih i komunikacijskih sustava, povećanje troškova u prekograničnoj trgovini i smanjenje produktivnosti na tržištu robe i usluga. Iz dokaza se ne može jednoznačno zaključiti nadmašuju li koristi ljetnog računanja vremena nedostatke povezane s tim što se sat pomiče dvaput godišnje. [Am. 3]

(3a)   Javna rasprava o ljetnom računanju vremena nije nova te je od njegova uvođenja bilo nekoliko inicijativa čiji je cilj bio da se prekine s tom praksom. Neke su države članice održale nacionalna savjetovanja, a većina poduzeća i dionika podržala je ukidanje te prakse. Savjetovanje koje je pokrenula Europska komisija dovelo je do istog zaključka. [Am. 4]

(3b)  U tom kontekstu stanje poljoprivrednika u stočarstvu može poslužiti kao primjer kako se ljetno računanje vremena u početku smatralo nespojivim s radnim praksama u poljoprivredi, posebno kad je riječ o tome da je radni dan već po standardnom vremenu počinjao vrlo rano. Osim toga, smatralo se da je zbog pomicanja sata dvaput godišnje i prijelaza na ljetno računanje vremena otežana isporuka proizvoda ili životinja na tržišta. Naposljetku, pretpostavljalo se da će se smanjiti prinos mlijeka zato što krave imaju svoj prirodni ritam proizvodnje mlijeka. Međutim, moderna poljoprivredna oprema i prakse iz temelja su promijenili poljoprivredu tako da većina spomenutih pitanja više nije relevantna. S druge strane, razlozi za zabrinutost u pogledu bioritma životinja i uvjeta rada poljoprivrednika i dalje su bitni. [Am. 5]

(4)  O ljetnom se računanju vremena vodi intenzivna javna raspraval. Oko 4,6 milijuna građana sudjelovalo je u javnom savjetovanju koje je organizirala Komisija, što je dosad najveći broj odgovora zaprimljenih u nekom savjetovanju Komisije. U brojnim građanskim inicijativama također se naglašava zabrinutost javnosti u pogledu pomicanja sata dvaput godišnje, a neke su države članice već izrazile želju za njegovim ukidanjem ljetnog računanja vremena. S obzirom na navedeno nužno je i dalje štititi ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjeći eventualne znatne poremećaje koji bi mogli nastati zbog različitog računanja vremena u državama članicama. Stoga je primjereno koordinirano i usklađeno ukinuti ljetno računanje vremena. [Am. 6]

(4 a)  Kronobiologija pokazuje da na bioritam ljudskog tijela utječe svako pomicanje sata, što može imati negativan učinak na ljudsko zdravlje. Najnoviji znanstveni dokazi jasno upućuju na to da postoji veza između pomicanja sata i kardiovaskularnih bolesti, upalnih bolesti imunološkog sustava ili povišenog krvnog tlaka povezanih s poremećajem cirkadijanog ritma. Neke su skupine, na primjer djeca i starije osobe, posebno osjetljive. Stoga je radi zaštite javnog zdravlja primjereno ukinuti pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja. [Am. 7]

(4b)   Područja država članica Unije, osim prekomorskih teritorija, podijeljena su na tri različite vremenske zone odnosno standardna vremena, a to su GMT, GMT+1 i GMT+2. Budući da se teritorij Europske unije u velikoj mjeri proteže duž osi sjever – jug, utjecaj danjeg svjetla razlikuje se od jednog do drugog dijela Unije. Stoga je važno da države članice prije promjene svoje vremenske zone u obzir uzmu geografske aspekte vremena, tj. prirodne vremenske zone i zemljopisni položaj. Prije donošenja odluke o promjeni svoje vremenske zone države članice trebale bi se savjetovati s građanima i relevantnim dionicima. [Am. 8]

(4c)  U brojnim građanskim inicijativama istaknuta je zabrinutost građana zbog pomicanja sata dvaput godišnje pa bi državama članicama trebalo dati vremena i mogućnost da provedu vlastita javna savjetovanja i procjene učinka radi boljeg razumijevanja posljedica ukidanja pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja u svim regijama. [Am. 9]

(4d)  Ljetno računanje vremena, odnosno korištenje danjeg svjetla, omogućuje kasnije zalaske sunca u ljetnim mjesecima. Za brojne građane Unije ljeto stoga podrazumijeva sunčevu svjetlost raspoloživu i do kasnovečernjih sati. Povratak na „standardno” vrijeme doveo bi do toga da sunce ljeti zalazi jedan sat ranije, čime bi se uvelike skratilo razdoblje u godini kad je danje svjetlo dostupno i kasno navečer. [Am. 10]

(4e)  U brojnim je studijama razmatrana veza između prelaska na ljetno računanje vremena i rizika od srčanog udara, poremećenog tjelesnog ritma, nedostatka sna, pomanjkanja koncentracije i pozornosti, povećanog rizika od nesreća, niže razine zadovoljstva životom, pa čak i stopa samoubojstava. Unatoč tome, dulje dnevno svjetlo, aktivnosti na otvorenom nakon posla ili škole i izloženost sunčevoj svjetlosti očito imaju neke pozitivne dugoročne učinke na opću dobrobit. [Am. 11]

(4f)  Pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja negativno utječe i na dobrobit životinja, što je očito na primjer u stočarstvu jer trpi proizvodnja kravljeg mlijeka.

(4g)  Općenito se pretpostavlja da pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja sa sobom donosi uštede energije. To je zapravo i bio glavni razlog za njegovo prvotno uvođenje u prošlom stoljeću. Međutim, istraživanja pokazuju da, iako pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja može donijeti neznatne koristi kad je riječ o smanjenju potrošnje energije u Uniji u cjelini, to nije slučaj u svim državama članicama. Povećana potrošnja energije za grijanje može također nadmašiti uštedu energije za rasvjetu zbog prelaska na ljetno računanje vremena. Osim toga, rezultate je teško tumačiti jer na njih snažno utječu vanjski faktori kao što su meteorologija, ponašanje korisnika energije ili energetska tranzicija koja je u tijeku. [Am. 13]

(5)  Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo nikoje nijedne države članice da odluči koje će standardno vrijeme ili vremena primjenjivati na područjima pod svojom nadležnošću obuhvaćenima teritorijalnim područjem primjene iz Ugovorâ niti da to standardno vrijeme ili vremena mijenja. Međutim, kako bi se osiguralo da ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta ne bi bilo narušeno ni ako bi ljetno računanje vremena primjenjivale samo neke države članice, države članice ne bi ni na kojem području pod svojom nadležnošću smjele mijenjati standardno vrijeme uslijed izmjene godišnjih razdoblja, neovisno o tome je li promjena iskazana kao promjena vremenske zone. Nadalje, kako bi se izbjegli poremećaji u, među ostalim, prometu, komunikacijama i drugim obuhvaćenim sektorima, države članice trebale bi pravovremeno najkasnije do 1. travnja 2020. obavijestiti Komisiju o tome u slučaju da namjeravaju promijeniti svoje standardno vrijeme i potom provesti promjene o kojima su obavijestile. Komisija bi na temelju te obavijesti trebala obavijestiti sve ostale države članice kako bi mogle poduzeti sve potrebne mjere. Usto, tu bi informaciju trebala objaviti i tako s njom upoznati i javnost i dionike posljednje nedjelje u listopadu 2021. [Am. 14]

(6)  Stoga je potrebno prestati s usklađivanjem razdoblja obuhvaćenog ljetnim računanjem vremena kako je utvrđeno Direktivom 2000/84/EZ i uvesti zajednička pravila kako bi se izbjeglo spriječilo da države članice svoje standardno vrijeme mijenjaju više od jednom godišnje i da, posljedično, drukčije primjenjuju različito računanje vremena slijedom izmjene godišnjih razdoblja računaju vrijeme, te kako bi se uvela obveza obavješćivanja o planiranim promjenama standardnog vremena promjenom svojeg standardnog vremena više od jednom godišnje. Cilj je ove Direktive jasno pridonijeti neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te bi se ona stoga trebala temeljiti na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako je dosljedno tumačen sudskom praksom Suda Europske unije. [Am. 15]

(6a)   Prije donošenja odluke o tome koje će se standardno vrijeme primjenjivati u svakoj državi članici potrebno je održati savjetovanja i provesti studije kojima bi se u obzir uzele želje građana, geografske varijacije, regionalne razlike, standardni radni uvjeti i drugi faktori relevantni za određenu državu članicu. Stoga bi države članice trebale imati dovoljno vremena za analizu učinka prijedloga i izbor rješenja koje najviše odgovara njihovu stanovništvu, uzimajući pritom u obzir dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 16]

(6b)   Zbog promjene računanja vremena koja nije povezana s izmjenom godišnjih razdoblja nastat će troškovi u vezi s prijelazom, osobito u pogledu informatičkih sustava u sektoru prometa i drugim sektorima. Kako bi se znatno smanjili troškovi u vezi s prijelazom, potrebno je razumno pripremno razdoblje za provedbu ove Direktive. [Am. 17]

(7)  Direktiva Ova Direktiva trebala bi se trebala primjenjivati od 1. travnja 2019.  2021. pa bi posljednje razdoblje ljetnog računanja vremena koje podliježe pravilima iz Direktive 2000/84/EZ trebalo u svakoj državi članici započeti 31. ožujka 2019. posljednje nedjelje u ožujku 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu. Države članice koje nakon tog razdoblja ljetnog računanja vremena namjeravaju primjenjivati standardno vrijeme koje odgovara zimskom računanju vremena u skladu s Direktivom 2000/84/EZ trebale bi svoje standardno vrijeme promijeniti 27. listopada 2019. posljednje nedjelje u listopadu 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu kako bi se slične i trajne promjene u različitim državama članicama odvile istodobno. Poželjno je da države članice surađuju pri odlučivanju o standardnom vremenu koje će svaka od njih primjenjivati od 2019 2021. [Am. 18]

(7 a)  Kako bi se osigurala usklađena provedba ove Direktive, države članice trebale bi međusobno surađivati te na usklađen i koordiniran način donijeti odluke o predviđenom standardnom računanju vremena. Stoga bi trebalo uspostaviti koordinacijski mehanizam koji će se sastojati od po jednog imenovanog predstavnika iz svake države članice i jednog predstavnika Komisije. U okviru koordinacijskog mehanizma trebao bi se razmotriti i ocijeniti potencijalni učinak svake planirane odluke o standardnom vremenu države članice na funkcioniranje unutarnjeg tržišta kako bi se izbjegli znatni poremećaji. [Am. 19]

(7 b)  Komisija bi trebala procijeniti može li predviđeno računanje vremena u različitim državama članicama znatno i trajno narušiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ako na temelju te procjene države članice ne preispitaju predviđeno računanje vremena, Komisija bi trebala moći odgoditi datum početka primjene ove Direktive za najviše 12 mjeseci i po potrebi podnijeti zakonodavni prijedlog. Kako bi se osigurala pravilna primjena ove Direktive, Komisiji bi stoga trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290.UFEU-a u vezi s odgodom datuma za početak primjene ove Direktive za najviše 12 mjeseci. [Am. 20]

(8)  Provedbu ove Direktive trebalo bi pratiti. Komisija bi o rezultatima tog praćenja trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće bi se trebalo temeljiti na informacijama koje države članice Komisiji dostave dovoljno rano kako bi se izvješće moglo predstaviti u utvrđenom roku.

(9)  Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive kad je riječ o usklađenom računanju vremena, nego je to moguće bolje učiniti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno tim člankom, ovom se Direktivom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje navedenih ciljeva.

(10)  Usklađeno računanje vremena trebalo bi primjenjivati u skladu s odredbama o teritorijalnom području primjene iz Ugovorâ kako je utvrđeno u članku 355. UFEU-a.

(11)  Direktivu 2000/84/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.  Države članice svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena ne prilagođavaju izmjeni godišnjih razdoblja.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak Odstupajući od stavka 1., države članice mogu svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena prilagoditi izmjeni godišnjih razdoblja 2019., 2021. pod uvjetom da to učine 27. listopada 2019. posljednje nedjelje u listopadu te godine u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu. Države članice obavješćuju Komisiju o toj odluci u skladu s člankom 2. najkasnije do 1. travnja 2020. [Am. 21]

Članak 2.

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 1., ako država članica odluči promijeniti svoje standardno vrijeme odnosno standardna vremena na bilo kojem području pod svojom nadležnošću, Komisiju o tome obavješćuje najmanje šest mjeseci prije nego što se promjena počne primjenjivati. Ako država članica dostavi takvu obavijest, a ne povuče je najmanje šest mjeseci prije datuma previđene promjene, država članica dužna je provesti tu promjenu. Ovime se uspostavlja koordinacijski mehanizam kako bi se osigurao usklađen i koordiniran pristup računanju vremena u cijeloj Uniji. [Am. 22]

2.  Komisija u roku od jednog mjeseca Koordinacijski mehanizam sastoji se od dostave obavijesti o tome izvješćuje druge po jednog predstavnika svake države članice te tu informaciju objavljuje u Službenom listu Europske unije i jednog predstavnika Komisije. [Am. 23]

2 a.  Ako država članica Komisiju obavijesti o svojoj odluci u skladu s člankom 1. stavkom 2., saziva se koordinacijski mehanizam radi rasprave o potencijalnom učinku predviđene promjene i procjene tog učinka na funkcioniranje unutarnjeg tržišta u cilju izbjegavanja znatnih poremećaja. [Am. 24]

2 b.  Ako na temelju procjene iz stavka 2.a Komisija smatra da će predviđena promjena znatno utjecati na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, o tome obavješćuje državu članicu koja joj je poslala obavijest. [Am. 25]

2 c.  Najkasnije do 31. listopada 2020. država članica koja je poslala obavijest odlučuje o tome hoće li ustrajati u svojoj namjeri ili ne. Ako država članica koja je poslala obavijest odluči ostati pri svojoj namjeri, ona pruža temeljito objašnjenje o tome kako će ukloniti negativni učinak te promjene na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. [Am. 26]

Članak 3.

1.  Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće Najkasnije do 31. prosinca 2025. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi evaluaciji primjene i provedbe ove Direktive najkasnije do 31. prosinca 2024 ., uz koji je po potrebi priložen zakonodavni prijedlog za njezinu reviziju na osnovi temeljite procjene učinka koja uključuje sve relevantne dionike. [Am. 27]

2.  Države članice dostavljaju relevantne informacije Komisiji najkasnije do 30. travnja 2024. 2025. [Am. 28]

Članak 4.

1.  Države članice najkasnije do 1. travnja 2019. 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. travnja 2019. 2021. [Am. 29]

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.a

1.  Komisija u uskoj suradnji s koordinacijskim mehanizmom iz članka 2. pomno prati predviđeno računanje vremena diljem Unije.

2.  Ako Komisija utvrdi da predviđeno računanje vremena, o kojem su je u skladu s člankom 1. stavkom 2. obavijestile države članice, može znatno i trajno narušiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ovlaštena je za donošenje delegiranih akata kako bi se datum početka primjene ove Direktive odgodio za najviše 12 mjeseci i po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog. [Am. 30]

Članak 4.b

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4.a dodjeljuje se Komisiji počevši od [datum stupanja na snagu ove Direktive] do [datum početka primjene ove Direktive].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016 o boljoj izradi zakonodavstva.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 4.a stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 31]

Članak 5.

Direktiva 2000/84/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. travnja 2019. 2021. [Am. 32]

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 305.
(2)OJ C 62, 15.2.2019., str. 305.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019.
(4)Direktiva 2000/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. siječnja 2001. o ljetnom računanju vremena, SL L 31, 2.2.2001., str. 21.


Zajednička pravila za unutarnje tržište električne energije ***I
PDF 136kWORD 53k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (preinaka) (COM(2016)0864 – C8-0495/2016 – 2016/0380(COD))
P8_TA(2019)0226A8-0044/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0864),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0495/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja mađarske Nacionalne skupštine, austrijskog Saveznog vijeća i poljskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 7. rujna 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0044/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/944.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O DEFINICIJI SPOJNOG VODA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu preinačene Direktive o unutarnjem tržištu električne energije i preinačene Uredbe o električnoj energiji kojim se definicija „spojnog voda” vraća na definiciju iz Direktive 2009/72/EZ i Uredbe (EZ) br. 714/2009. Komisija se slaže da se tržišta električne energije razlikuju od ostalih tržišta, kao što je tržište prirodnog plina, na primjer zbog toga što se na tržištima električne energije trguje proizvodima koji se trenutačno ne mogu lako skladištiti i koje proizvode vrlo raznovrsni proizvođači, uključujući postrojenja na distribucijskoj razini.  Iz toga proizlazi da se povezivanje s trećim zemljama znatno razlikuje ovisno o tome je li riječ o sektoru električne energije ili plina pa da se mogu odabrati različiti regulatorni pristupi.

Komisija će dodatno ispitati učinak tog dogovora i prema potrebi dati smjernice za primjenu zakonodavstva.

Radi pravne jasnoće Komisija želi istaknuti sljedeće:

Dogovorena definicija spojnog voda u Direktivi o unutarnjem tržištu električne energije odnosi se na opremu koja povezuje elektroenergetske sustave. Tekst definicije ne pravi razliku među različitim pravnim okvirima ni različitim tehničkim okolnostima pa stoga taj tekst automatski obuhvaća sva električna povezivanja s trećim zemljama u području primjene. Kad je riječ o dogovorenoj definiciji spojnog voda u Uredbi o električnoj energiji, Komisija ističe da je za integraciju tržišta električne energije nužan visok stupanj suradnje među operatorima sustava, sudionicima na tržištu i regulatorima. Iako područje primjene primjenjivih pravila može varirati ovisno o stupnju integracije u unutarnje tržište električne energije, veće integracije trećih zemalja u unutarnje tržište električne energije, kao što je sudjelovanje u projektima tržišnog povezivanja, trebale bi se temeljiti na sporazumima kojima se zahtijeva primjena relevantnog zakonodavstva Unije.

IZJAVA KOMISIJE O ALTERNATIVNOM RJEŠAVANJU SPOROVA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu članka 26. kojim se na razini EU-a želi uvesti obvezno sudjelovanje pružatelja energetskih usluga u alternativnom rješavanju sporova. Komisija izražava žaljenje zbog te odluke jer je njezinim prijedlogom taj izbor prepušten državama članicama u skladu s pristupom donesenim u Direktivi 2013/11/EU o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova te vodeći računa o načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Komisija nije zadužena za provedbu usporednih procjena pojedinačnih modela alternativnog rješavanja sporova koje su uspostavile države članice. Stoga će Komisija razmotriti ukupnu djelotvornost nacionalnih modela alternativnog rješavanja sporova u kontekstu svoje opće obveze praćenja prenošenja i djelotvorne primjene prava Unije.

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Unutarnje tržište električne energije ***I
PDF 137kWORD 53k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjem tržištu električne energije (preinaka) (COM(2016)0861 – C8-0492/2016 – 2016/0379(COD))
P8_TA(2019)0227A8-0042/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0861),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0492/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja češkog Zastupničkog doma, mađarske Nacionalne skupštine, španjolskog Parlamenta, rumunjskog Senata, rumunjskog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog parlamenta – Bundestaga,, Španjolskog parlamenta, francuskog Senata, mađarske Nacionalne skupštine, austrijskog Saveznog vijeća, poljskog Sejma, poljskog Senata, rumunjskog Zastupničkog doma i rumunjskog Senata podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 13. srpnja 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3 Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0042/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja niže navedeno stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka. 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjem tržištu električne energije (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/943.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O DEFINICIJI SPOJNOG VODA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu preinačene Direktive o unutarnjem tržištu električne energije i preinačene Uredbe o električnoj energiji kojim se definicija „spojnog voda” vraća na definiciju iz Direktive 2009/72/EZ i Uredbe (EZ) br. 714/2009. Komisija se slaže da se tržišta električne energije razlikuju od ostalih tržišta, kao što je tržište prirodnog plina, na primjer zbog toga što se na tržištima električne energije trguje proizvodima koji se trenutačno ne mogu lako skladištiti i koje proizvode vrlo raznovrsni proizvođači, uključujući postrojenja na distribucijskoj razini. Iz toga proizlazi da se povezivanje s trećim zemljama znatno razlikuje ovisno o tome je li riječ o sektoru električne energije ili plina pa da se mogu odabrati različiti regulatorni pristupi.

Komisija će dodatno ispitati učinak tog dogovora i prema potrebi dati smjernice za primjenu zakonodavstva.

Radi pravne jasnoće Komisija želi istaknuti sljedeće:

Dogovorena definicija spojnog voda u Direktivi o unutarnjem tržištu električne energije odnosi se na opremu koja povezuje elektroenergetske sustave. Tekst definicije ne pravi razliku među različitim pravnim okvirima ni različitim tehničkim okolnostima pa stoga taj tekst automatski obuhvaća sva električna povezivanja s trećim zemljama u području primjene. Kad je riječ o dogovorenoj definiciji spojnog voda u Uredbi o električnoj energiji, Komisija ističe da je za integraciju tržišta električne energije nužan visok stupanj suradnje među operatorima sustava, sudionicima na tržištu i regulatorima. Iako područje primjene primjenjivih pravila može varirati ovisno o stupnju integracije u unutarnje tržište električne energije, veće integracije trećih zemalja u unutarnje tržište električne energije, kao što je sudjelovanje u projektima tržišnog povezivanja, trebale bi se temeljiti na sporazumima kojima se zahtijeva primjena relevantnog zakonodavstva Unije.

IZJAVA KOMISIJE O PROVEDBENIM PLANOVIMA REFORME TRŽIŠTA

Komisija uzima u obzir dogovor suzakonodavaca u pogledu članka 20. stavka 3. u kojem je propisano da države članice za koje je utvrđena zabrinutost u pogledu adekvatnosti objavljuju svoje provedbene planove s rokovima za donošenje mjera za uklanjanje svih utvrđenih regulatornih poremećaja i/ili tržišnih poremećaja u okviru procesa u vezi s državnim potporama.

Na temelju članka 108. UFEU-a Komisija ima isključivu nadležnost za ocjenjivanje spojivosti mjera državne potpore s unutarnjim tržištem. Ova uredba ne može utjecati na niti dovesti u pitanje isključivu nadležnost Komisije na temelju UFEU-a. Komisija stoga može prema potrebi dati svoje mišljenje o planovima reforme tržišta usporedno s postupkom odobravanja mehanizama za raspodjelu kapaciteta na temelju pravila o državnim potporama, ali riječ je o dva pravno odvojena procesa.

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora ***I
PDF 129kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (preinaka) (COM(2016)0863 – C8-0494/2016 – 2016/0378(COD))
P8_TA(2019)0228A8-0040/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Europske Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0863),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0494/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja njemačkog Bundestaga, francuskog Senata i rumunjskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 13. srpnja 2017. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za proračune (A8-0040/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/942.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Pripravnost na rizike u sektoru električne energije ***I
PDF 127kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pripremljenosti za rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ (COM(2016)0862 – C8-0493/2016 – 2016/0377(COD))
P8_TA(2019)0229A8-0039/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0862),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0493/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 5. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0039/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o pripravnosti na rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/941.)

(1) SL C 288, 31.8.2017., str. 91.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 79.


Označivanje guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre ***I
PDF 555kWORD 386k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009 (COM(2018)0296 – C8-0190/2018 – 2018/0148(COD))
P8_TA(2019)0230A8-0086/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0296),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 114. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0190/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0086/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU)…/… Europskog parlamenta i Vijeća o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

P8_TC1-COD(2018)0148


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora ((2)),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Unija je predana izgradnji energetske unije s naprednom klimatskom politikom. Učinkovitost potrošnje goriva ključan je element okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. te je najvažniji čimbenik za smanjenje potražnje za energijom.

(2)  Komisija je preispitala(4) učinkovitost Uredbe (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(5) i utvrdila potrebu za ažuriranjem njezinih odredbi i poboljšanjem učinkovitosti.

(3)  Primjereno je zamijeniti Uredbu (EZ) br. 1222/2009 novom Uredbom koja sadržava izmjene iz 2011. i te mijenja i poboljšava neke od odredaba kako bi se njihov sadržaj pojasnio i ažurirao, uzimajući u obzir tehnološki napredak u području guma postignut posljednjih godina. Međutim, s obzirom na to da se ponuda i potražnja nisu mnogo promijenile u smislu učinkovitosti potrošnje goriva, u ovoj fazi nije potrebno uvoditi izmjene u raspone razreda učinkovitosti potrošnje goriva. Štoviše, trebalo bi analizirati razloge tog izostanka promjena i čimbenike pri kupnji kao što su cijena, učinkovitost itd. [Am. 1]

(4)  Na sektor cestovnog prometa otpada trećina potrošnje energije Unije. U 2015. udio emisija iz cestovnog prometa iznosio je oko 22 % ukupnih emisija stakleničkih plinova Unije. Na gume, uglavnom zbog njihovog otpora kotrljanja, otpada 5 % do 10 % potrošnje goriva vozila. Smanjenje otpora kotrljanja guma može stoga znatno doprinijeti učinkovitosti potrošnje goriva u cestovnom prometu, a time i smanjenju emisija i dekarbonizaciji sektora cestovnog prometa. [Am. 2]

(4a)  Kako bi se uspješno odgovorilo na izazov smanjenja emisija CO2 u cestovnom prometu, države članice trebale bi u suradnji s Komisijom osigurati poticaje za inovacije u području novog tehnološkog procesa za sigurne gume učinkovite potrošnje goriva razreda C1, C2 i C3. [Am. 3]

(5)  Gume karakterizira niz međusobno povezanih parametara. Poboljšanje jednog parametra poput otpora kotrljanja može imati negativan učinak na druge parametre poput prianjanja na mokroj podlozi, dok poboljšanje prianjanja na mokroj podlozi može imati negativan učinak na vanjsku buku od kotrljanja. Proizvođače guma trebalo bi poticati u optimiziranju svih parametara iznad već postignutih standarda.

(6)  Gume koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva mogu biti isplative jer uštede goriva i više nego nadoknađuju povećanje kupovne cijene guma koja proizlazi iz viših troškova proizvodnje.

(7)  Uredbom (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu otpora kotrljanja guma. Tehnološki napredak omogućio je smanjenje energetskih gubitaka zbog otpora kotrljanja guma znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. S ciljem smanjenja utjecaja cestovnog prometa na okoliš, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i propisivanjem ažuriranih usklađenih informacija o tom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva.

(7a)  Poboljšanjem označivanja guma potrošačima će se staviti na raspolaganje relevantnije i usporedivije informacije o učinkovitosti potrošnje goriva, sigurnosti i buci, te će im se omogućiti donošenje troškovno učinkovitih i ekološki prihvatljivih odluka pri kupnji novih guma. [Am. 5]

(8)  Prometna buka predstavlja znatnu smetnju i ima štetan učinak na zdravlje. Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu vanjske buke od kotrljanja guma. Tehnološki napredak omogućuje smanjenje vanjske buke od kotrljanja znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. S ciljem smanjenja prometne buke, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i dostavom usklađenih informacija o tom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma koje proizvode manju vanjsku buku kotrljanja.

(9)  Pružanjem usklađenih podataka o vanjskoj buci od kotrljanja također se olakšava provedba mjera ograničavanja prometne buke i doprinosi povećanoj svijesti o učinku guma na prometnu buku u okviru Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7).

(10)  Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti prianjanja guma na mokroj podlozi. Tehnološki napredak omogućuje poboljšanje prianjanja na mokroj podlozi znatno iznad tih minimalnih zahtjeva, a time i smanjenje udaljenosti pri kočenju na mokrom kolniku. S ciljem poboljšanja cestovne sigurnosti, primjereno je ažurirati odredbe o označivanju guma i propisivanjem usklađenih informacija o ovom parametru potaknuti krajnje korisnike na kupnju guma visoke učinkovitosti prianjanja na mokroj podlozi.

(11)  Kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim okvirom, u Uredbi (EZ) br. 661/2009 upućuje se na Pravilnik UNECE-a br. 117(8) koji sadržava važeće metode ispitivanja za otpor kotrljanja, buku i učinkovitost prianjanja guma na snijegu i mokrom kolniku.

(12)  Kako bi se poboljšala sigurnost na cestama u dijelovima Unije s hladnijom klimom i krajnjim korisnicima pružile informacije o učinkovitosti guma posebno namijenjenih za snježne i ledene uvjete, primjereno je zahtijevati da se na oznaku uključe potrebne informacije o gumama za snijeg i led. Gume za snijeg i led imaju specifične parametre koji nisu u potpunosti usporedivi s drugim tipovima guma. Kako bi se osiguralo da krajnji korisnici mogu donijeti utemeljene i informirane odluke, podaci o prianjanju na snijegu i na ledu i QR kod trebali bi se nalaziti na oznaci. Komisija bi trebala razviti raspon učinkovitosti i za prianjanje na snijegu i za prianjanje na ledu. Ti rasponi trebaju se temeljiti na Pravilniku UNECE-a br. 117 i normi ISO 19447 za snijeg i led. U svakom slučaju, logotip planine s tri vrha i snježnom pahuljom (3PMSF) trebao bi biti reljefno otisnut na gumi koja zadovoljava minimalne vrijednosti indeksa za snijeg iz pravilnika UNECE-a br. 117. Slično tomu, na gumi koja zadovoljava minimalnu vrijednost indeksa za led iz norme ISO 19447 treba se nalaziti logotip gume za led u skladu s tom normom. [Am. 6]

(13)  Abrazija guma tijekom upotrebe znatan je izvor mikroplastike koja je štetna za okoliš, a . u Komunikaciji Komisije „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”(9) navodi se potreba za rješavanjem problema nehotičnog ispuštanja mikroplastike iz guma, među ostalim mjerama informiranja kao što su označivanje guma i minimalni zahtjevi za gume. Međutim, trenutačno nije dostupna prikladna metoda ispitivanja za mjerenje Primjenom zahtjeva za označivanje u vezi sa stopom abrazije guma tako bi se ostvarile znatne koristi za zdravlje ljudi i za okoliš. Stoga bi Komisija trebala propisati razvoj te metode, uzimajući u obzir sve najsuvremenije međunarodno dostupne ili predložene norme ili propise kao i rezultate industrijskih istraživanja kako bi se u najkraćem roku uspostavila prikladna metoda ispitivanja. [Am. 7]

(14)  Obnovljene gume znatan su dio tržišta guma za teška vozila. Obnavljanje guma produljuje njihov vijek trajanja i doprinosi ispunjavanju ciljeva kružnog gospodarstva kao što je smanjenje količine otpada. Primjena zahtjeva za označivanje na te gume dovela bi do znatnih ušteda energije. Međutim, s obzirom da ne postoji prikladna metoda ispitivanja učinkovitosti obnovljenih guma, ovom Uredbom trebalo bi osigurati njihovo buduće uključivanje.

(15)  Oznaku energetske učinkovitosti u skladu s Uredbom (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća(10) kojom se proizvodi s obzirom na potrošnju energije svrstavaju u razrede od A do G prepoznaje više od 85 % potrošača Unije, kao jasan i transparentan alat za informiranje, i dokazano je učinkovita u promicanju učinkovitijih proizvoda. Oznaka na gumi treba zadržati isti dizajn u mjeri u kojoj je to moguće, uz uvažavanje specifičnosti parametara guma. [Am. 8]

(16)  Dostavljanje usporedivih podataka o parametrima guma u obliku standardne oznake vjerojatno će utjecati na odluke krajnjih kupaca o njihovoj kupnji u korist sigurnijih, održivijih i tiših guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva. To će pak, s druge strane, vjerojatno potaknuti proizvođače guma da poboljšaju te parametre, što bi utrlo put održivijoj potrošnji i proizvodnji. [Am. 9]

(17)  Potreba za boljom informiranošću o učinkovitosti potrošnje goriva guma i ostalim parametrima bitna je svim krajnjim potrošačima, uključujući kupce zamjenskih guma, kupce guma postavljenih na nova vozila, upravitelje voznih parkova i prometna poduzeća, koji ne mogu lako usporediti parametre različitih marki guma u nedostatku režima označivanja i usklađenog ispitivanja. Stoga je primjereno zahtijevati označivanje guma isporučenih s vozilima u svakom trenutku.

(18)  Trenutačno su oznake izričito obvezne za gume za automobile (gume razreda C1) i kombije (gume razreda C2), ali ne i za teška vozila (gume razreda C3). Gume razreda C3 troše više goriva i imaju veću godišnju kilometražu od guma razreda C1 i C2 te je stoga njihov potencijal za smanjenje potrošnje goriva i emisija znatan.

(19)  Potpuno uključivanje guma razreda C3 u područje primjene ove Uredbe također je u skladu s Komisijinim prijedlogom uredbe o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila(11) i o izvješćivanju o tim parametrima te s Komisijinim prijedlogom o standardima za emisije CO2 za teška vozila(12).

(20)  Brojni krajnji korisnici donose odluke o kupnji guma bez pristupa gumama i stoga ne mogu vidjeti oznake na njima. U svim takvim situacijama oznaka bi se trebala pokazati krajnjem korisniku prije donošenja konačne odluke o kupnji. Prikaz oznake na gumama na prodajnom mjestu, kao i u tehničkim promidžbenim materijalima, trebao bi osigurati da distributeri kao i potencijalni krajnji korisnici dobiju usklađene informacije o relevantnim parametrima guma u trenutku i na mjestu donošenja odluke o kupnji.

(21)  Neki krajnji korisnici odabiru gume prije dolaska na prodajno mjesto ili ih kupuju putem narudžbe poštom ili interneta. Kako bi se osiguralo da ti krajnji korisnici mogu donijeti informiranu odluku na temelju usklađenih informacija o učinkovitosti potrošnje goriva guma, prianjanja na mokroj podlozi, vanjskoj buci od kotrljanja i drugih parametara, oznake bi trebalo prikazati u svim tehničkim promidžbenim materijalima, uključujući i objavama takvog materijala na internetu.

(22)  Potencijalnim krajnjim korisnicima trebalo bi osigurati informacije s objašnjenjem svake sastavnice oznake i njezinog značaja. Te bi podatke trebalo osigurati u tehničkom promidžbenom materijalu, primjerice na internetskim stranicama dobavljača. Tehničkim promidžbenim materijalom ne bi se trebalo smatrati oglase na reklamnim panoima, u novinama, časopisima ili reklame na radiju ili televiziji. [Am. 10]

(23)  Učinkovitost potrošnje goriva, prianjanje na mokroj podlozi, vanjska buka i drugi parametri koji se odnose na gume trebali bi se izmjeriti pouzdanim, točnim i ponovljivim metodama koje uzimaju u obzir općenito priznate najmodernije metode mjerenja i izračuna. U najvećoj mogućoj mjeri takve metode bi trebale odražavati ponašanje prosječnog potrošača i biti stabilne kako bi se njima suzbilo namjerno i nenamjerno zaobilaženje mjera. Oznake na gumama trebaju odražavati komparativnu učinkovitost guma u stvarnoj uporabi, u okviru ograničenja zbog potrebe za pouzdanim, točnim i ponovljivim laboratorijskim ispitivanjem kako bi se krajnjim korisnicima omogućila usporedba različitih guma i ograničili troškovi ispitivanja za proizvođače.

(24)  Važno je da se dobavljači i distributeri pridržavaju odredaba o označivanju guma kako bi se osigurali jednaki tržišni uvjeti u Uniji. Države članice trebale bi stoga pratiti takvo pridržavanje pomoću tržišnog nadzora i redovitih naknadnih kontrola, u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(13).

(25)  Gume je potrebno uvrstiti u bazu podataka o proizvodima uspostavljenu Uredbom (EU) 2017/1369 kako bi se olakšalo praćenje sukladnosti te osigurao koristan alat za krajnje korisnike i dodatni načini za distributere da primaju informacijske listove proizvoda. Uredbu (EU) 2017/1369 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(26)  Ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu tržišnog nadzora i obveze dobavljača da provjere usklađenost proizvoda, dobavljači bi potrebne informacije o sukladnosti proizvoda trebali staviti na raspolaganje u elektroničkom obliku u bazi podataka o proizvodima.

(27)  Kako bi krajnji korisnici imali povjerenje u oznake na gumi, druge slične oznake ne bi smjele biti dopuštene. Iz istog razloga ne bi smjele biti dopuštene dodatne oznake, znakovi, simboli ili natpisi koji bi mogli zavarati ili zbuniti krajnje korisnike u pogledu parametara koji su obuhvaćeni oznakom na gumi.

(28)  Sankcije primjenjive za povrede ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(29)  Kako bi se promicala energetska učinkovitost, ublažavanje klimatskih promjena i zaštita okoliša, države članice trebale bi biti u mogućnosti stvoriti poticaje za upotrebu energetski učinkovitih proizvoda. Države članice slobodno odlučuju o naravi tih poticaja. Takvi poticaji trebali bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama i ne bi smjeli predstavljati neopravdane tržišne prepreke. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje ishod bilo kojeg budućeg postupka za dodjelu državne potpore koji može biti pokrenut u skladu s člancima 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u odnosu na takve poticaje.

(30)  Kako bi se izmijenio sadržaj i format oznake, uveli zahtjevi u pogledu obnovljenih guma, guma za snijeg ili led, abrazije i kilometraže, a Prilozi prilagodili tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(14) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće trebali bi primiti sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te bi njihovi stručnjaci sustavno trebali imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. [Am. 12]

(30a)  Podaci o kilometraži i abraziji guma, nakon što bude dostupna odgovarajuća metoda ispitivanja, bit će koristan alat za informiranje potrošača o izdržljivosti, vijeku trajanja i nehotičnom oslobađanju mikroplastike za gume koje kupuju. Informacije o kilometraži korisnicima bi omogućile i da donesu utemeljenu odluku o gumama s duljim vijekom trajanja, čime bi se doprinijelo zaštiti okoliša, te bi im se istodobno omogućilo da procijene dugoročne troškove uporabe guma. Stoga bi se parametri učinkovitosti u vezi s kilometražom i abrazijom trebali dodati podacima na oznaci kada relevantna i svrsishodna metoda ispitivanja koja se može reproducirati postane dostupna u pogledu primjene ove Uredbe. Valja nastaviti s istraživanjem i razvojem novih tehnologija u tom području. [Am. 13]

(31)  Nije potrebno ponovno označivati gume koje su već stavljene na tržište prije datuma primjene zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom.

(32)  U cilju jačanja povjerenja u oznaku i osiguravanja točnosti, informacije koje dobavljači unesu na oznaku u pogledu vrijednosti za otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, prianjanje na snijegu i buku trebaju podlijegati homologacijskom postupku na temelju Uredbe (EZ) br. 661/2009. [Am. 14]

(32a)  Veličina oznake treba ostati ista kao ona utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1222/2009. Podaci o prianjanju na snijegu i na ledu i kod QR trebaju se uvrstiti na oznaku. [Am. 15]

(33)  Komisija bi trebala provesti ocjenjivanje ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, i to učinkovitosti, djelotvornosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti za EU te bi trebala osigurati temelj za procjene učinaka mogućih dodatnih mjera.

(34)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest povećanje sigurnosti, gospodarske i ekološke učinkovitosti cestovnog prometa pružanjem informacija krajnjim korisnicima kako bi im se omogućio odabir sigurnijih i tiših guma učinkovitije potrošnje goriva, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer se oni zbog usklađenog regulatornog okvira i jednakih tržišnih uvjeta za proizvođače mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. Uredba je i dalje odgovarajući pravni instrument jer se njome nameću jasna i detaljna pravila kojima se državama članicama onemogućuje različito prenošenje te se time osigurava viši stupanj usklađenosti u cijeloj Uniji. Usklađenim regulatornim okvirom na razini Unije umjesto na razini države članice smanjuju se troškovi dobavljača, osiguravaju jednaki tržišni uvjeti za sve i osigurava slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(35)  Uredbu (EZ) br. 1222/2009 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj i predmet

1.  Cilj je ove Uredbe poboljšati sigurnost, zaštitu zdravlja te gospodarsku promicati održive i sigurne gume učinkovite potrošnje goriva i ekološku učinkovitost cestovnog prometa promicanjem sigurnih guma učinkovite potrošnje goriva niskih razina buke, koje bi mogle pridonijeti smanjenju utjecaja na okoliš i zdravlje, istodobno poboljšavajući sigurnost i niskih razina buke gospodarsku učinkovitost cestovnog prometa. [Am. 16]

2.  Ovom se Uredbom uspostavlja okvir za osiguravanje usklađenih podataka o parametrima guma pomoću označivanja, omogućujući krajnjim korisnicima donošenje informirane odluke pri kupnji guma.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na gume razreda C1, C2 i C3 koje se stavljaju na tržište. [Am. 17]

2.  Ova se Uredba primjenjuje i na obnovljene gume nakon što se u Priloge delegiranim aktom u skladu s člankom 12. doda prikladna metoda ispitivanja za mjerenje učinkovitosti takvih guma.

3.  Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)  terenske profesionalne gume;

(b)  gume namijenjene za ugradnju samo na vozila koja su prvi put registrirana prije 1. listopada 1990.;

(c)  rezervne gume za privremenu uporabu tipa T;

(d)  gume kategorije brzine manje od 80 km/h;

(e)  gume nazivnog promjera naplatka do 254 mm ili 635 mm ili više;

(f)  gume opremljene dodatnim napravama za povećanje trenja, poput guma s čavlima;

(g)  gume namijenjene za ugradnju samo na vozila predviđena isključivo za utrke.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „gume razreda C1, C2 i C3” znači razredi guma definirani u članku 8. Uredbe (EZ) br. 661/2009.;

2.  „obnovljena guma” znači rabljena guma obnovljena zamjenom istrošenoga gaznog sloja novim gradivom;

3.  „rezervna guma za privremenu uporabu tipa T” znači rezervna guma za privremenu uporabu konstruirana za korištenje pri većem tlaku zraka nego obične ili ojačane gume;

4.  „oznaka” znači grafički dijagram, u tiskanom ili elektroničkom obliku, uključujući oblik naljepnice, koji sadržava simbole u svrhu pružanja informacija krajnjim korisnicima o učinkovitosti guma ili serije guma u odnosu na parametre utvrđene u Prilogu I.;

5.  „prodajno mjesto” znači lokacija gdje se gume izlažu ili pohranjuju te nude za prodaju krajnjim korisnicima, uključujući autosalone s obzirom na gume ponuđene za prodaju krajnjim korisnicima koje nisu ugrađene na vozila;

6.  „tehnički promidžbeni materijal” znači dokumentacija, u tiskanom ili elektroničkom obliku, koju proizvodi dobavljač radi dopune oglasnih materijala s barem tehničkim informacijama u skladu s Prilogom V.;

7.  „informacijski list proizvoda” znači standardni dokument koji sadržava informacije utvrđene u Prilogu IV., u tiskanom ili elektroničkom obliku;

8.  „tehnička dokumentacija” znači dokumentacija dovoljna za omogućivanje tijelima za nadzor tržišta procjene točnosti oznake i informacijskog lista proizvoda, uključujući informacije utvrđene u Prilogu III.;

9.  „baza podataka o proizvodima” znači baza podataka uspostavljena u skladu s Uredbom (EU) br. 1369/2017 koja se sastoji se od dijela dostupnoga javnosti koji je usmjeren na potrošače, u kojem su informacije o pojedinačnim parametrima proizvoda dostupne elektronički, internetskog portala za dostupnost i dijela koji se odnosi na usklađenost, s jasno utvrđenim zahtjevima u pogledu dostupnosti i sigurnosti;

10.  „prodaja na daljinu” znači ponuda za prodaju, najam ili kupnju uz obročnu otplatu putem poštanske narudžbe, kataloga, interneta, telemarketinga ili bilo koje druge metode pri kojoj se može očekivati da potencijalni krajnji korisnik ne može vidjeti izloženi proizvod;

11.  „proizvođač” znači svaku fizičku ili pravnu osobu koja proizvodi proizvod ili za koju se proizvod osmisli ili proizvede te koja stavlja taj proizvod na tržište pod svojim imenom ili trgovačkom oznakom;

12.  „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja proizvod iz treće zemlje;

13.  „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće;

14.  „dobavljač” znači proizvođač s poslovnim nastanom u Uniji, ovlašteni zastupnik proizvođača koji nema poslovni nastan u Uniji, ili uvoznik koji proizvod stavlja na tržište Unije;

15.  „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe, osim dobavljača ili uvoznika, koja stavlja gumu na raspolaganje na tržištu;

16.  „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači isporuka proizvoda za distribuciju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti, bilo s plaćanjem ili bez plaćanja;

17.  „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije;

18.  „krajnji korisnik” znači potrošač, upravitelj voznog parka ili poduzeće za cestovni promet, koje kupuje ili za kojeg se očekuje da će kupiti gumu;

19.  „parametar” znači parametar gume utvrđen u Prilogu I. kao što je otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, vanjska buka kotrljanja, snijeg, ili led, kilometraža ili abrazija koji ima znatan učinak na okoliš, cestovnu sigurnost ili zdravlje tijekom upotrebe; [Am. 18]

20.  „tip gume” znači verzija gume čije sve jedinice imaju iste tehničke karakteristike relevantne za oznaku i informacijski list proizvoda te imaju istu identifikacijsku oznaku modela;

Članak 4.

Odgovornosti dobavljača guma

1.  Dobavljači besplatno osiguravaju da gume razreda C1, C2 i C3 stavljene na tržište: [Am. 19]

(a)  imaju, za svaku pojedinu gumu, oznaku sukladnu Prilogu II. u obliku naljepnice s navedenim informacijama i razredom za svaki parametar utvrđen u Prilogu I. i informacijskim listom proizvoda kako je utvrđen u Prilogu IV.; ili [Am. 20]

(b)  imaju, za svaku seriju s jednom ili više istovjetnih guma, oznaku u tiskanom obliku sukladnu Prilogu II. s navedenim informacijama i razredom za svaki parametar utvrđen u Prilogu I. i informacijski list proizvoda kako je utvrđen u Prilogu IV.

2.  U slučaju guma koje se reklamiraju ili prodaju na internetu, dobavljači stavljaju oznaku na raspolaganje i osiguravaju prikaz naljepnice da je oznaka pri kupnji vidljiva u blizini cijene i pristup da se može pristupiti informacijskom listu proizvoda. Oznaka se može prikazati s pomoću ugniježđene slike, nakon klika mišem, pomicanja miša, širenja zaslona na dodir ili korištenjem sličnih tehnika. [Am. 21]

3.  Dobavljači osiguravaju da svaki vizualni oglas za određeni tip gume, uključujući oglase prikazane na internetu, sadržava oznaku. [Am. 22]

4.  Dobavljači osiguravaju da sav tehnički promidžbeni materijal za određeni tip gume, uključujući materijal prikazan na internetu, prikazuje oznaku i ispunjava zahtjeve iz Priloga V. [Am. 23]

5.  Dobavljači osiguravaju da se sve vrijednosti, povezani razredi, identifikacijska oznaka modela i sve dodatne informacije o učinkovitosti koje prijave na oznaci za bitne parametre utvrđene u Prilogu I. podliježu postupku homologacije tipa u skladu s Uredbom (EZ) br. 661/2009, kao i parametri tehničke dokumentacije iz Priloga III., dostave homologacijskim tijelima prije stavljanja gume na tržište. Homologacijsko tijelo potvrđuje primitak dokumentacije od dobavljača i provjerava dokumentaciju. [Am. 24]

6.  Dobavljači osiguravaju točnost oznaka i informacijskih listova proizvoda koje dostavljaju.

7.  Dobavljači na zahtjev stavljaju tehničku dokumentaciju na raspolaganje nadležnim tijelima država članica na zahtjev ili ovlaštenim trećim stranama, u skladu s Prilogom III. [Am. 25]

8.  Dobavljači surađuju s tijelima za nadzor tržišta i odmah poduzimaju mjere za ispravljanje bilo kakvog slučaja nepridržavanja zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi za koji su odgovorni, na vlastitu inicijativu ili kad to zahtijevaju tijela za nadzor tržišta.

9.  Dobavljači ne dostavljaju ni izlažu druge oznake, znakove, simbole ili natpise koji nisu u skladu sa zahtjevima ove Uredbe, ako bi to moglo zavarati ili zbuniti krajnje korisnike u pogledu bitnih parametara.

10.  Dobavljači ne dostavljaju ni prikazuju oznake koje oponašaju oznake predviđene u okviru ove Uredbe.

Članak 5.

Odgovornosti dobavljača guma u odnosu na bazu podataka o proizvodima

1.  S učinkom od 1. siječnja 2020.devet mjeseci nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu], dobavljači, prije stavljanja gume na tržište gume proizvedene poslije tog datuma, dobavljači u bazu podataka o proizvodima unose informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbe (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama, uz iznimku izmjerenih tehničkih parametara modela.

2.  U slučaju stavljanja guma na tržište da su gume proizvedene između [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu] i 31. prosinca 2019 devet mjeseci minus jedan dan nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu]., dobavljač do 30. lipnja 2020. u roku od 12 mjeseci nakon [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu] u bazu podataka o proizvodima unosi informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbe Uredbi (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama, uz iznimku izmjerenih tehničkih parametara modela.

2.a  U slučaju stavljanja guma na tržište prije [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu], dobavljač u bazu podataka o proizvodima može unijeti informacije utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2017/1369 u vezi s tim gumama.

3.  Do trenutka unosa informacija navedenih u stavcima 1. i 2. u bazu podataka o proizvodima dobavljači stavljaju na raspolaganje elektroničku verziju tehničke dokumentacije radi pregleda u roku od deset dana od zaprimanja zahtjeva tijelâ za nadzor tržišta.

4.  Guma u pogledu koje su izvršene promjene koje su relevantne za oznaku ili informacijski list proizvoda smatra se novim tipom gume. Dobavljač u bazi podataka navodi kad jedinice nekog tipa gume više ne stavlja na tržište.

5.  Nakon što je posljednja jedinica tipa gume stavljena na tržište, dobavljač zadržava informacije o tom tipu gume u dijelu baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost tijekom razdoblja od pet godina. [Am. 58]

Članak 6.

Odgovornosti distributera guma

1.  Distributeri osiguravaju da:

(a)  gume na prodajnom mjestu imaju oznaku u skladu s Prilogom II. u obliku naljepnice koju osiguravaju dobavljači u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a), istaknutu na jasno vidljivom mjestu; ili [Am. 26]

(b)  prije prodaje gume koja pripada seriji od jedne ili više istovjetnih guma, oznaka iz članka 4. stavka 1. točke (b) prikazuje se krajnjem korisniku i jasno postavlja u neposrednoj blizini gume na prodajnom mjestu;

(ba)  oznaka je zalijepljena izravno na gumu i u cijelosti čitljiva te ništa ne ometa njezinu vidljivost. [Am. 28]

2.  Distributeri osiguravaju da svaki vizualni oglas za određeni tip gume, uključujući oglase prikazane na internetu, sadržava oznaku. [Am. 29]

3.  Distributeri osiguravaju da sav tehnički promidžbeni materijal za određeni tip gume, uključujući materijal prikazan na internetu, prikazuje oznaku i ispunjava zahtjeve iz Priloga V. [Am. 30]

4.  Distributeri osiguravaju da ako gume ponuđene na prodaju nisu vidljive krajnjem korisniku, krajnji korisnici dobiju kopiju oznake prije prodaje.

5.  Distributeri osiguravaju da u slučaju prodaje na daljinu u papirnatom obliku mora biti vidljiva oznaka i da krajnji korisnik može pristupiti informacijskom listu proizvoda putem besplatnog web-mjesta ili zatražiti tiskani primjerak tog lista.

6.  Distributeri koji prodaju na daljinu u obliku telemarketinga moraju obavijestiti krajnje korisnike o razredima bitnih parametara na oznaci i da korisnici mogu pristupiti cjelovitoj oznaci i informacijskom listu proizvoda putem besplatnog web-mjesta ili zatražiti tiskani primjerak tog lista.

7.  U slučaju guma koje se izravno reklamiraju ili prodaju na internetu, distributeri stavljaju oznaku na raspolaganje i osiguravaju prikaz naljepnice da je oznaka pri kupnji u blizini cijene, kao i pristup i da se može pristupiti informacijskom listu proizvoda. Oznaka se može prikazati s pomoću ugniježđene slike, nakon klika mišem, pomicanja miša, širenja zaslona na dodir ili korištenjem sličnih tehnika. [Am. 31]

Članak 7.

Odgovornosti dobavljača vozila i distributera vozila

Kad krajnji korisnici namjeravaju kupiti novo vozilo, dobavljači i distributeri vozila osiguravaju im prije prodaje oznake guma koje se isporučuju s vozilom, kao i relevantne tehničke promidžbene materijale.

Članak 8.

Metode ispitivanja i mjerenja

Informacije koje treba osigurati u skladu s člancima 4., 6. i 7. o parametrima navedenima na oznaci dobivaju se primjenom metoda ispitivanja i mjerenja u skladu s metodama ispitivanja iz Priloga I. i postupka postupkom usklađivanja laboratorija iz Priloga VI. [Am. 32]

Članak 9.

Postupak provjere

Države članice ocjenjuju sukladnost deklariranih razreda za svaki bitan parametar naveden u Prilogu I. u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu VII.

Članak 10.

Obveze država članica

1.  Države članice na svojim državnim područjima ne smiju sprječavati stavljanje na tržište ni puštanje u rad guma koje su usklađene s ovom Uredbom.

2.  Države članice ne osiguravaju poticaje za gume ispod razreda B u pogledu učinkovitosti potrošnje goriva ili prianjanja na mokroj podlozi u smislu Priloga I. dijela A odnosno B. Oporezivanje i fiskalne mjere ne predstavljaju poticaje u smislu ove Uredbe.

2.a  Države članice moraju se pobrinuti za to da nacionalna tijela za nadzor tržišta uspostave sustav rutinskih i ad hoc inspekcija prodajnih mjesta u svrhu osiguranja sukladnosti s ovom Uredbom. [Am. 33]

3.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama i mehanizmima za izvršavanje primjenjivima na kršenja ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

4.  Do 1. lipnja 2020. države članice obavješćuju Komisiju o pravilima iz stavka 3. o kojima Komisija nije bila prethodno obaviještena te bez odgađanja obavješćuju Komisiju o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni.

Članak 11.

Nadzor nad tržištem Unije i kontrola proizvoda koji ulaze na tržište Unije

1.  Na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom i relevantnim delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe primjenjuju se [članci od 16. do 29. Uredbe (EZ) br. 765/2008/Uredbe o sukladnosti i provedbi predložene u okviru COM(2017)0795].

2.  Komisija potiče i podupire suradnju i razmjenu informacija o tržišnom nadzoru vezanom za označivanje proizvoda između nacionalnih tijela država članica koja su odgovorna za nadzor tržišta ili zadužena za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije te između tih tijela i Komisije, osobito tješnjim uključivanjem stručne skupine za označivanje guma i upravnu suradnju u području nadzora tržišta.

3.  Opći programi nadzora tržišta država članica uspostavljeni u skladu s [člankom 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008/Uredbe o poštovanju i provedbi predložene u okviru COM(2017)0795] uključuju mjere s ciljem osiguravanja učinkovitog izvršavanja ove Uredbe te ih treba ojačati. [Am. 34]

Članak 11.a

Obnovljene gume

Komisija do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] donosi delegirane akte u skladu s člankom 13. kako bi se ova Uredba nadopunila uvođenjem novih zahtjeva za informacije u pogledu obnovljenih guma u priloge, pod uvjetom da je dostupna odgovarajuća i izvediva metoda. [Am. 35]

Članak 12.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 13. s ciljem:

(a)  uvođenja izmjena sadržaja i oblika oznake;

(aa)  uvođenja parametara i zahtjeva za informacije u pogledu prianjanja guma na snijegu i ledu; [Am. 37]

(ab)  uvođenja prikladne metode ispitivanja za mjerenje učinkovitosti prianjanja guma na snijegu i ledu; [Am. 38]

(b)  uvođenja zahtjeva za informacije ili parametre u Priloge, osobito za kilometražu i abraziju, pod uvjetom da su dostupne odgovarajuće metode ispitivanja; [Am. 39]

(c)  prilagodbi vrijednosti, metoda izračuna i zahtjeva iz Priloga tehničkom napretku.

U okviru pripreme delegiranih akata Komisija, prema potrebi, ispituje izgled i sadržaj oznaka za određene skupine proizvoda gume s predstavnicima skupina kupaca Unije kako bi se osiguralo da oni jasno razumiju te oznake. [Am. 40]

Članak 13.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [unesite datum stupanja ove Uredbe na snagu]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 14.

Evaluacija i izvješće

Komisija do 1. lipnja 20262022. provodi evaluaciju ove Uredbe, uz procjenu učinka i anketu potrošača, i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. [Am. 41]

U tom se izvješću ocjenjuje koliko je učinkovito ovom Uredbom te delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe krajnjim korisnicima omogućen odabir učinkovitijih guma, uzimajući u obzir njezin utjecaj na poslovanje, potrošnju goriva, emisije stakleničkih plinova i , aktivnosti nadzora tržišta i osviještenost potrošača. Također se ocjenjuju troškovi i koristi neovisne i obvezne provjere informacija navedenih na oznaci koju provodi treća strana, uzimajući također u obzir iskustva sa širim okvirom Uredbe (EZ) br. 661/2009. [Am. 42]

Članak 15.

Izmjena Uredbe (EU) 2017/1369

U članku 12. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/1369 točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) potporu tijelima za nadzor tržišta u obavljanju njihovih zadaća na temelju ove Uredbe i relevantnih delegiranih akata, što uključuje njihovo izvršavanje, i u skladu s Uredbom (EU) [unesite upućivanje na ovu uredbu]”.

"

Članak 16.

Stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

Uredba (EZ) br. 1222/2009 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VIII.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. lipnja 2020... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 43]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Ispitivanje, razvrstavanje i mjerenje parametara guma

Dio A: Razredi učinkovitosti potrošnje goriva

Razred učinkovitosti potrošnje goriva mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju koeficijenta otpora kotrljanja (RRC) prema niže navedenom rasponu od „A” do „G” i izmjeriti u skladu s Prilogom 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te uskladiti u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu VI.

Ako je tip gume homologiran za više od jednog razreda gume (npr. C1 i C2), raspon razvrstavanja koji se koristi za određivanje razreda učinkovitosti potrošnje goriva tog tipa gume trebao bi biti istovjetan onome koji se primjenjuje na najviši razred gume (npr. C2, a ne C1). [Am. 44]

F razred za C1, C2, C3 gume više se ne stavlja na tržište nakon potpune primjene zahtjeva za homologaciju iz Uredbe (EZ) br. 661/2009 te je na oznaci prikazan sivom bojom. [Am. 45]

gume razreda C1

gume razreda C2

gume razreda C3

RRC u kg/t

Razred

energetske

učinkovitosti

RRC u kg/t

Razred

energetske

učinkovitosti

RRC u kg/t

Razred

energetske

učinkovitosti

RRC ≤ 5,4 6,5

A

RRC ≤ 4,4 5,5

A

RRC ≤ 3,1 4,0

A

5,5 6,6 ≤ RRC ≤ 6,5 7,7

B

4,5 5,6 ≤ RRC ≤ 5,5 6,7

B

3,2 4,1≤ RRC ≤ 4,05,0

B

6,67,8 ≤ RRC ≤ 7,79,0

C

5,6 6,8 ≤ RRC ≤ 6,78,0

C

4,15,1 ≤ RRC ≤ 5,06,0

C

7,8 ≤ RRC ≤ 9,0 prazno

D

6,8 ≤ RRC ≤ 8,0 prazno

D

5,1 ≤ RRC ≤ 6,0 prazno

D

9,1 ≤ RRC ≤ 10,5

E

8,1 ≤ RRC ≤ 9,2

E

6,17,1 ≤ RRC ≤ 7,08,0

E

10,6 ≤ RRC ≥ 10,6 12,0

F

9,3 ≤ RRC ≥ 9,3 10,5

F

RRC ≥ 7,1 8,1

F

[Am. 46]

Dio B: Razredi prianjanja na mokroj podlozi

1.  Razred prianjanja na mokroj podlozi mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G) prema niže navedenom rasponu od „A” do „G”, izračunati u skladu s točkom 2. i izmjeriti u skladu s Prilogom 5. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 47]

1.a  F razred za C1, C2, C3 gume više se ne stavlja na tržište nakon potpune primjene zahtjeva za homologaciju iz Uredbe (EZ) br. 661/2009 te je na oznaci prikazan sivom bojom. [Am. 48]

2.  Izračun indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G)

G = G(T) – 0,03

gdje je:

gume razreda C1

gume razreda C2

gume razreda C3

G

Razred prianjanja na mokroj podlozi

G

Razred prianjanja na mokroj podlozi

G

Razred prianjanja na mokroj podlozi

1,68 1,55G

A

1,53 1,40G

A

1,38 1,25G

A

1,55 1,40G ≤ 1,67 1,54

B

1,40 1,25G ≤ 1,52 1,39

B

1,25 1,10G ≤ 1,37 1,24

B

1,40 1,25G ≤ 1,54 1,39

C

1,25 1,10G ≤ 1,39 1,24

C

1,10 0,95G ≤ 1,24 1,09

C

1,25 ≤ G ≤ 1,39 prazno

D

1,10 ≤ G ≤ 1,24 prazno

D

0,95 0,80 G ≤ 1,09 0,94

D

1,10 ≤ G ≤ 1,24

E

0,95 ≤ G ≤ 1,09

E

0,80 0,65 G ≤ 0,94 0,79

E

G ≤ 1,09

F

G ≤ 0,94

F

0,65 ≤ G ≤ 0,79 0,64

F

prazno

G

prazno

G

G ≤ 0,64

G

G(T) = indeks prianjanja na mokroj podlozi gume kandidata u jednom ispitnom ciklusu

[Am. 49]

Dio C: Razredi i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja [Am. 50]

Izmjerena Vrijednost vanjske buke kotrljanja (N) mora se navesti u decibelima i izračunati u skladu s Prilogom 3. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 51]

Razred vanjske buke kotrljanja mora se odrediti i prikazati na oznaci na temelju graničnih vrijednosti u skladu s graničnim vrijednostima (LV) navedenih u dijelu C Priloga II. Uredbi (EZ) faze 2 navedenima u Pravilniku UNECE-a br. 661/2009 kako slijedi: 117. [Am. 52]

N u dB

Razred vanjske buke kotrljanja

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000002.png

N ≤ LV6 3

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000003.png

LV6 3< N ≤ LV – 3

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000004.png

N ≤ LV – 3

[Am. 53]

Dio D: Prianjanje na snijegu

Učinkovitost na snijegu ispituje označava se u skladu s Prilogom 7. Pravilniku UNECE-a br. 117. [Am. 54]

Guma koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa za snijeg utvrđene u . Pravilniku UNECE-a br. 117 klasificira se kao zimska guma i ikona u nastavku dodaje može se dodati na oznaku. [Am. 55]

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000005.png

Dio E: Prianjanje na ledu

Učinkovitost na ledu ispituje označava se u skladu s normom ISO 19447. [Am. 56]

Guma koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa za led utvrđene u normi ISO 19447 i koja je homologirana na temelju učinkovitosti na snijegu iz Pravilnika UNECE-a br. 117 klasificira se kao guma za led i ikona u nastavku dodaje može se dodati na oznaku. [Am. 57]

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000006.png

PRILOG II.

Oblik oznake

1.  Oznake

1.1.  Na oznakama su navedene sljedeće informacije u skladu s ilustracijama u nastavku.

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000007.png

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000008.png

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000009.png

I.  Naziv ili trgovačka oznaka dobavljača;

II.  Identifikacijska oznaka modela dobavljača, gdje identifikacijska oznaka modela znači šifra, obično alfanumerička, kojom se određeni tip gume razlikuje od ostalih tipova s istim zaštitnim znakom ili nazivom dobavljača;

III.  QR kôd;

IV.  Učinkovitost potrošnje goriva;

V.  Prianjanje na mokroj podlozi;

VI.  Vanjska buka kotrljanja;

VII.  Prianjanje na snijegu;

VIII.  Prianjanje na ledu.

2.  Izgled oznake

2.1.  Oznaka izgleda kako je prikazana na donjoj slici:

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000010.png

2.2.  Oznaka mora biti najmanje 90 mm široka i 130 mm visoka. Ako se oznaka tiska u većem formatu, njezin sadržaj svejedno mora ostati proporcionalan gornjim specifikacijama.

2.3.  Oznaka mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(a)  Boje su CMYK – cijan, magenta, žuta i crna – i navode se u skladu sa sljedećim primjerom: 00-70-X-00: 0 % cijan, 70 % magenta, 100 % žuta, 0 % crna;

(b)  Dolje navedeni brojevi odnose se na legendu navedenu u točci 2.1.:

(1)  Rub oznake: crta: 1,5 pts – boja: X-10-00-05;

(2)  Calibri regular 8 pts;

(3)  Europska zastava: širina: 15 mm, visina: 10 mm;

(4)  Reklamna zastavica: širina: 51,5 mm, visina: 13 mm;

Tekst „PROIZVOĐAČ”: Calibri regular 15 pts, 100 % bijela;

Tekst „Broj modela”: Calibri regular 13 pts, 100 % bijela;

(5)  QR kôd: širina: 13 mm, visina: 13 mm;

(6)  Raspon od „A” do „G”:

Strelice: visina: 5,6 mm, razmak: 0,78 mm, crna crta: 0,5 pt – boje:

–  A: X-00-X-00;

–  B: 70-00-X-00;

–  C: 30-00-X-00;

–  D: 00-00-X-00;

–  E: 00-30-X-00;

–  F: 00-70-X-00.

(7)  Linija: širina: 88 mm, visina: 2 pts – boja: X-00-00-00;

(8)  Piktogram vanjske buke kotrljanja:

Piktogram kako slijedi: širina: 25,5 mm, visina: 17 mm – boja: X-10-00-05;

(9)  Strelica:

Strelica: širina: 20 mm, visina: 10 mm, 100 % crna;

Tekst: Helvetica Bold 20 pts, 100 % bijela;

Tekst jedinice: Helvetica Bold 13 pts, 100 % bijela;

(10)  Piktogram za led:

Piktogram kako slijedi: širina: 15 mm, visina: 15 mm, crta: 1,5 pts – boja: 100 % crna;

(11)  Piktogram za snijeg:

Piktogram kako slijedi: širina: 15 mm, visina: 15 mm, crta: 1,5 pts – boja: 100 % crna;

(12)  „A” do „G”: Calibri regular 13 pts, 100 % crna;

(13)  Strelice:

Strelice: širina: 11,4 mm, visina: 9 mm, 100 % crna;

Tekst: Calibri Bold 17 pts, 100 % bijela;

(14)  Piktogram za učinkovitost potrošnje goriva:

Piktogram kako slijedi: širina: 19,5 mm, visina: 18,5 mm – boja: X-10-00-05;

(15)  Piktogram za prianjanje na mokroj podlozi:

Piktogram kako slijedi: širina: 19 mm, visina: 19 mm – boja: X-10-00-05.

(c)  Pozadina mora biti bijela.

2.4.  Razred gume mora biti naveden na oznaci u obliku propisanom na ilustraciji iz točke 2.1.

PRILOG III.

Tehnička dokumentacija

Tehnička dokumentacija iz članka 4. stavka 7. uključuje sljedeće:

(a)  naziv i adresu dobavljača;

(b)  ime i potpis osobe koja je ovlaštena obvezati dobavljača;

(c)  trgovački naziv ili zaštitni znak dobavljača;

(d)  model gume;

(e)  dimenzije gume, indeks opterećenja i kategorija brzine;

(f)  upućivanja na primijenjene metode mjerenja.

PRILOG IV.

Informacijski list proizvoda

Informacije u informacijskom listu proizvoda za gume moraju biti navedene u brošuri proizvoda ili drugoj literaturi priloženoj uz proizvod i uključivati sljedeće:

(a)  naziv ili zaštitni znak dobavljača;

(b)  identifikacijsku oznaku modela dobavljača;

(c)  razred učinkovitosti potrošnje goriva za gumu u skladu s Prilogom I.;

(d)  razred prianjanja na mokroj podlozi gume u skladu s Prilogom I.;

(e)  razred vanjske buke kotrljanja i decibela u skladu s Prilogom I.;

(f)  je li guma zimska;

(g)  je li guma za led.

PRILOG V.

Podaci koji se navode u tehničkom promidžbenom materijalu

1.  Informacije o gumama u tehničkim promidžbenim materijalima moraju se navesti redoslijedom utvrđenim kako slijedi:

(a)  razred učinkovitosti potrošnje goriva (slova „A” do „F”);

(b)  razred prianjanja na mokroj podlozi (slova „A” do „G”);

(c)  razred i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja (dB);

(d)  je li guma zimska;

(e)  je li guma za led.

2.  Podaci navedeni u točki 1. moraju udovoljavati sljedećim zahtjevima:

(a)  moraju biti lako čitljivi;

(b)  moraju biti lako razumljivi;

(c)  ako je raspoloživo različito razvrstavanje za određeni tip gume ovisno o dimenziji ili drugim parametrima, navodi se raspon između gume najslabije i najbolje učinkovitosti.

3.  Dobavljači na svojim internetskim stranicama također moraju staviti na raspolaganje sljedeće:

(a)  poveznicu na odgovarajuću internetsku stranicu Komisije posvećenu ovoj Uredbi;

(b)  objašnjenje piktograma otisnutih na oznaci;

(c)  izjavu u kojoj se ističe činjenica da stvarne uštede goriva i sigurnost na cesti uvelike ovise o ponašanju vozača, a naročito sljedeće:

–  ekološka vožnja može znatno smanjiti potrošnju goriva,

–  pritisak u gumama treba redovito provjeravati s ciljem optimiziranja karakteristika prianjanja na mokroj podlozi i učinkovitosti potrošnje goriva,

–  zaustavne udaljenosti trebalo bi uvijek strogo poštovati.

PRILOG VI.

Postupak usklađivanja laboratorija u pogledu mjerenja otpora kotrljanja

1.  Definicije

Za potrebe postupka usklađivanja laboratorija, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „referentni laboratorij” znači laboratorij, dio mreže laboratorija čiji je naziv u svrhu postupka usklađivanja objavljen u Službenom listu Europske unije, koji ima sposobnost postizanja točnosti ispitnih rezultata utvrđenih u odjeljku 3. na referentnom stroju;

2.  „laboratorij kandidat” znači laboratorij koji sudjeluje u postupku usklađivanja, a nije referentni laboratorij;

3.  „guma za usklađivanje” znači guma koja se ispituje za svrhe provođenja postupka usklađivanja;

4.  „komplet guma za usklađivanje” znači komplet od pet ili više guma za usklađivanje na jednom stroju;

5.  „dodijeljena vrijednost” znači teoretska vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja (RRC) jedne gume za usklađivanje, kako je izmjerio teoretski reprezentativni laboratorij mreže referentnih laboratorija, koja se upotrebljava za postupak usklađivanja;

6.  „stroj” znači svako vreteno za ispitivanje guma putem jedne određene metode za mjerenje. Primjerice, dva vretena na istom bubnju ne smatraju se jednim strojem.

2.  Opće odredbe

2.1.  Načelo

Koeficijent otpora kotrljanja (RRCm,l) izmjeren (m) u referentnom laboratoriju (l) usklađuje se s dodijeljenim vrijednostima mreže referentnih laboratorija.

Koeficijent otpora kotrljanja RRCm,c izmjeren (m) u laboratoriju kandidatu (c) usklađuje se kroz jedan referentni laboratorij iz mreže po njegovom izboru.

2.2.  Zahtjevi za odabir guma

Komplet od pet ili više guma za usklađivanje odabire se za postupak usklađivanja u skladu s niže navedenim kriterijima. Komplet guma odabire se za gume razreda C1 i C2 zajedno, te jedan komplet za gume razreda C3.

(a)  Komplet guma za usklađivanje odabire se tako da obuhvaća raspon različitih RRC-ova za gume razreda C1 i C2 zajedno, ili za gume razreda C3. U svakom slučaju, razlika između najvišeg RRCm kompleta guma i najnižeg RRCm kompleta guma, prije i poslije usklađivanja, mora iznositi najmanje:

i.  3 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

ii.  2 kg/t za gume razreda C3.

(b)  RRCm u laboratoriju kandidatu ili referentnom laboratoriju (RRCm,c ili RRCm,l) na temelju deklariranih vrijednosti RRC-a za svaku gumu za usklađivanje iz kompleta mora biti raspoređen ravnomjerno.

(c)  Vrijednosti indeksa opterećenja moraju primjereno obuhvaćati skupinu guma koju je potrebno ispitati, pri čemu se osigurava da vrijednosti sile otpora kotrljanja također obuhvaćaju skupinu guma koju je potrebno ispitati.

Svaka se guma za usklađivanje prije upotrebe provjerava i zamjenjuje:

(a)  ako njeno stanje ne omogućava njenu uporabu za daljnja ispitivanja; i/ili

(b)  ako su odstupanja RRCm,c ili RRCm,l veća od 1,5 posto u odnosu na ranija mjerenja nakon korekcije za možebitno odstupanje stroja.

2.3.  Metoda mjerenja

Referentni laboratorij mjeri svaku gumu za usklađivanje četiri puta i zadržava posljednja tri rezultata za daljnju analizu, u skladu s točkom 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te primjenjujući uvjete utvrđene u točki 3. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama.

Laboratorij kandidat mjeri svaku gumu za usklađivanje (n + 1) puta s tim da je n određen u odjeljku 5. i zadržava posljednjih n rezultata za daljnju analizu, u skladu s točkom 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama te primjenjujući uvjete utvrđene u točki 3. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama.

Svaki put kada se mjeri guma za usklađivanje, iz stroja se odstranjuje sklop guma/kotač, te se cjelokupni postupak ispitivanja određen u točki 4. Priloga 6. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama ponovno provodi ispočetka.

Laboratorij kandidat ili referentni laboratorij izračunava:

(a)  izmjerenu vrijednost svake gume za usklađivanje kako je određeno u Prilogu 6. točkama 6.2. i 6.3. Pravilnika UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama (tj. korigirano za temperaturu od 25 °C i promjer bubnja veličine 2 m);

(b)  srednju vrijednost tri (za referentne laboratorije) ili n (za laboratorije kandidate) posljednje izmjerenih vrijednosti svake gume za usklađivanje; i

(c)  standardno odstupanje (σm) prema sljedećoj jednadžbi:

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000011.png

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000012.png

pri čemu je:

i brojač od 1 do p za gume za usklađivanje;

j brojač od 2 do n + 1 za n zadnjih ponovljenih mjerenja za određenu gumu za usklađivanje;

n + 1 broj ponovljenih mjerenja guma (n + 1 = 4 za referentne laboratorije i n + 1 ≥ 4 za laboratorije kandidate);

p broj guma za usklađivanje (p ≥ 5).

2.4.  Formati podataka koji se upotrebljavaju za izračune i rezultate

–  Izmjerene vrijednosti RRC-a korigirane za promjer bubnja i temperaturu zaokružuju se na dva decimalna mjesta.

–  Zatim se provodi izračun sa svim znamenkama: nema dodatnih zaokruživanja, osim u konačnim jednadžbama usklađivanja.

–  Sve vrijednosti standardnih odstupanja prikazuju se na tri decimalna mjesta.

–  Sve vrijednosti RRC-a prikazuju se na dva decimalna mjesta.

–  Svi koeficijenti usklađivanja (A1l, B1l, A2c i B2c zaokružuju se i prikazuju na četiri decimalna mjesta.

3.  Zahtjevi koji se primjenjuju na referentne laboratorije i određivanje dodijeljenih vrijednosti

Dodijeljene vrijednosti svake gume za usklađivanje određuje mreža referentnih laboratorija. Svake dvije godine mreža ocjenjuje stabilnost i valjanost dodijeljenih vrijednosti.

Svaki referentni laboratorij koji sudjeluje u mreži mora ispunjavati specifikacije Priloga 6. Pravilniku UNECE br. 117 i njegovih kasnijih izmjena te ima standardno odstupanje (σm) kako slijedi:

(a)  ne veće od 0,05 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

(b)  ne veće od 0,05 kg/t za gume razreda C3.

Svaki referentni laboratorij u mreži mjeri u skladu s odjeljkom 2.3. komplete guma za usklađivanje koji su sukladni specifikaciji iz odjeljka 2.2.

Dodijeljena vrijednost svake gume za usklađivanje prosjek je izmjerenih vrijednosti koje su dostavili referentni laboratoriji iz mreže za tu gumu za usklađivanje.

4.  Postupak za usklađivanje referentnog laboratorija s dodijeljenim vrijednostima

Svaki laboratorij kandidat (l) usklađuje se s svakim novim kompletom dodijeljenih vrijednosti te uvijek nakon znatne promjene strojeva ili bilo kakvog odstupanja podataka o kontrolnoj gumi stroja.

Pri usklađivanju se na svim pojedinačnim podacima upotrebljava tehnika linearne regresije. Koeficijenti regresije, A1l i B1l, izračunavaju se na sljedeći način:

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000013.png

pri čemu je:

RRC dodijeljena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja;

RRCm,l je pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij (l) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

5.  Zahtjevi koji se primjenjuju na laboratorije kandidate

Laboratoriji kandidati ponavljaju postupak usklađivanja najmanje jednom svake dvije godine te uvijek nakon znatne promjene strojeva ili bilo kakvog odstupanja podataka o kontrolnoj gumi stroja.

Uobičajeni komplet od pet različitih guma, koje su sukladne specifikaciji iz odjeljka 2.2. mjeri se u skladu s odjeljkom 2.3. u laboratoriju kandidatu i nakon toga u jednom referentnom laboratoriju. Na zahtjev laboratorija kandidata može se ispitati više od pet guma za usklađivanje.

Laboratorij kandidat mora dostaviti komplet guma za usklađivanje odabranom referentnom laboratoriju.

Laboratorij kandidat (c) mora ispunjavati specifikacije Priloga 6. Pravilniku UNECE br. 117 i njegovih kasnijih izmjena te po mogućnosti imati standardno odstupanje (am) kako slijedi:

(a)  ne veće od 0,075 kg/t za gume razreda C1 i C2; i

(b)  ne veće od 0,06 kg/t za gume razreda C3.

Ako je standardno odstupanje (σm) laboratorija kandidata veće od gornjih vrijednosti pri četiri mjerenja, od kojih se tri posljednja mjerenja upotrebljavaju za izračune, tada se broj n+1 ponovljenih mjerenja povećava prema sljedećoj jednadžbi za cijelu seriju:

n+1 = 1+(σm/γ)2, zaokruženo na najbliži veći cijeli broj

pri čemu je:

γ = 0,043 kg/t za gume razreda C1 i C2

γ = 0,035 kg/t za gume razreda C3.

6.  Postupak za usklađivanje laboratorija kandidata

Svaki referentni laboratorij (i) koji sudjeluje u mreži izračunava funkciju linearne regresije svih pojedinačnih podataka laboratorija kandidata (c). Koeficijenti regresije, A2c i B2c, izračunavaju se na sljedeći način:

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000014.png

gdje je:

RRCm,l pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij (l) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja)

RRCm,c je pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio laboratorij kandidat (c) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

Ako je vrijednost koeficijenta determinacije R² niža od 0,97, laboratorij kandidat ne usklađuje se.

Usklađeni RRC guma koje ispituje laboratorij kandidat izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

20190326-P8_TA(2019)0230_HR-p0000015.png

PRILOG VII.

Postupak provjere

Usklađenost deklariranih razreda učinkovitosti potrošnje goriva, prianjanja na mokroj podlozi i vrijednosti vanjske buke od kotrljanja s ovom Uredbom te usklađenost s ovom Uredbom dodatnih informacija o učinkovitosti na oznaci, procjenjuje se za svaki tip gume ili svaku grupu guma koju odredi dobavljač, u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

(a)  prvo se ispituje jedna guma ili jedan komplet guma:

1.  ako izmjerene vrijednosti udovoljavaju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru dopuštenih odstupanja utvrđenih u tablici 1., gume su uspješno prošle ispitivanje;

2.  ako izmjerene vrijednosti ne udovoljavaju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru raspona utvrđenog u tablici 1., ispituju se još tri gume ili kompleta guma. Prosječna izmjerena vrijednost koja proizlazi iz ispitivanja triju guma ili kompleta guma koristi se za ocjenu sukladnosti s deklariranim informacijama u okviru raspona utvrđenog u tablici 1.;

(b)  ako označeni razredi ili vrijednosti proizlaze iz rezultata ispitivanja homologacije dobivenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 661/2009 ili Pravilnikom UNECE-a br. 117 i njegovim kasnijim izmjenama, države članice mogu koristiti mjerne podatke dobivene na temelju ispitivanja sukladnosti proizvodnje guma.

Pri ocjenjivanju mjernih podataka dobivenih iz ispitivanja sukladnosti proizvodnje moraju se uzeti u obzir odstupanja utvrđena u tablici 1.

Tablica 1.

Mjereni parametar

Dopuštena odstupanja pri provjeri

Koeficijent otpora kotrljanja (učinkovitost potrošnje goriva)

Usklađena izmjerena vrijednost ne smije biti veća od gornje granice (najviši RRC) deklariranog razreda za više od 0,3 kg/1 000 kg.

Vanjska buka kotrljanja

Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od nazivne vrijednosti N za više od 1 dB(A).

Prianjanje na mokroj podlozi

Izmjerena vrijednost G(T) ne smije biti manja od donje granice (najmanja vrijednost G) deklariranog razreda.

Prianjanje na snijegu

Izmjerena vrijednost ne smije biti manja od minimalnog indeksa učinkovitosti na snijegu.

Prianjanje na ledu

Izmjerena vrijednost ne smije biti manja od minimalnog indeksa učinkovitosti na ledu.

PRILOG VIII.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 1222/2009

Ova Uredba

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 2.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 4.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 8.

Članak 3. stavak 9.

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 7.

Članak 3. stavak 11.

Članak 3. stavak 8.

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 9.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 10.

Članak 3. stavak 14.

Članak 3. stavak 11.

Članak 3. stavak 15.

Članak 3. stavak 16.

Članak 3. stavak 12.

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavak 13.

Članak 3. stavak 18.

Članak 3. stavak 19.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1. točka (a)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 6.

Članak 4. stavak 5.

Članak 4. stavak 6.

Članak 4. stavak 7.

Članak 4. stavak 8.

Članak 4. stavak 9.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 5. stavak 1.

Članak 6. stavak 1.

Članak 5. stavak 1. točka (a)

Članak 6. stavak 1. točka (a)

Članak 5. stavak 1. točka (b)

Članak 6. stavak 1. točka (b)

Članak 6. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 4.

Članak 5. stavak 3.

Članak 6. stavak 5.

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 7.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 9. stavak 1.

Članak 10. stavak 1.

Članak 9. stavak 2.

Članak 10.

Članak 10. stavak 2.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12. točka (a)

Članak 12. točka (b)

Članak 12. točka (c)

Članak 11. točka (a)

Članak 11. točka (b)

Članak 11. točka (c)

Članak 12. točka (d)

Članak 12.

Članak 11.

Članak 11. stavak 1.

Članak 11. stavak 2.

Članak 11. stavak 3.

Članak 13.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 16.

Članak 17.

(1)SL C 62, 15.2.2019., str. 280.
(2)SL C […], […], str. […].
(3)SL C […], […], str. […].
(4)COM(2017)0658.
(5)Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46.).
(6)Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).
(7)Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).
(8)SL L 307, 23.11.2011., str. 3.
(9)COM(2018)0028.
(10)Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.).
(11)COM(2017)0279.
(12)Upućivanje se dodaje nakon donošenja prijedloga.
(13)Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).
(14)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


Autorska prava na jedinstvenom digitalnom tržištu ***I
PDF 133kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2016)0593 – C8-0383/2016 – 2016/0280(COD))
P8_TA(2019)0231A8-0245/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0593),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0383/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3., članak 53. stavak 1. i članke 62. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za građanske poslove, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0245/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/790.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O ORGANIZATORIMA SPORTSKIH DOGAĐANJA

„Komisija prepoznaje važnost organizatora sportskih događanja i njihove uloge u financiranju sportskih aktivnosti u Uniji. S obzirom na društvenu i gospodarsku dimenziju sporta u Uniji, Komisija će ocijeniti izazove s kojima se suočavaju organizatori sportskih događanja u digitalnom okruženju, a posebno pitanja povezana s nezakonitim emitiranjem sportskih programa na internetu.“

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27.
(2) SL C 207, 30.6.2017., str. 80.


Ugovori o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga ***I
PDF 128kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja (COM(2015)0634 – C8-0394/2015 – 2015/0287(COD))
P8_TA(2019)0232A8-0375/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0634),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0394/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0375/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/770.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 57.


Ugovori o prodaji robe ***I
PDF 128kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o izmijenjenom Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o prodaji robe, izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2017)0637 – C8-0379/2017 – 2015/0288(COD))
P8_TA(2019)0233A8-0043/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0635) i izmijenjeni prijedlog (COM(2017)0637),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0379/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1) i od 15. veljače 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0043/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2019/771.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 57.
(2) SL C 227, 28.6.2018., str. 58.


Ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) ***I
PDF 133kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) (COM(2018)0143 – C8-0123/2018 – 2018/0069(COD))
P8_TA(2019)0234A8-0381/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0143),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0123/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0381/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1343/2011 o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/982.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o rekreacijskom ribolovu

Komisija podsjeća da je jedan od ciljeva utvrđenih u Ministarskoj deklaraciji MedFish4Ever, donesenoj u ožujku 2017., da se što je prije moguće, a najkasnije do 2020., utvrdi skup osnovnih pravila kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje rekreacijskim ribolovom na Sredozemlju.

U skladu s tim ciljem srednjoročna strategija Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) za razdoblje 2017.–2020. među mjerama koje se provode na području GFCM-a sadržava procjenu učinaka rekreacijskog ribolova i razmatranje najboljih mjera upravljanja za reguliranje tih aktivnosti. U tom kontekstu unutar GFCM-a osnovana je radna skupina za rekreacijski ribolov radi izrade usklađene regionalne metodologije za ocjenu rekreacijskog ribolova.

Komisija će i dalje ulagati napore unutar GFCM-a kako bi se ostvario cilj utvrđen u Deklaraciji MedFish4Ever.

Izjava Komisije o crvenom koralju

Komisija podsjeća da su mjere očuvanja donesene u okviru regionalnog prilagodljivog plana upravljanja za iskorištavanje crvenog koralja u Sredozemnome moru [Preporuka GFCM/41/2017/5] privremene. Te će mjere, koje uključuju mogućnost uvođenja ograničenja ulova, Znanstveni savjetodavni odbor GFCM-a ocijeniti u 2019. kako bi ih GFCM revidirao na svojem 43. godišnjem zasjedanju (studeni 2019.).

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 95.


Usklađivanje obveza izvješćivanja u području politike o okolišu ***I
PDF 128kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju obveza izvješćivanja u području politike o okolišu te o izmjeni direktiva 86/278/EEZ, 2002/49/EZ, 2004/35/EZ, 2007/2/EZ, 2009/147/EZ i 2010/63/EU, uredbi (EZ) br. 166/2006 i (EU) br. 995/2010 te uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 i (EZ) br. 2173/2005 (COM(2018)0381 – C8-0244/2018 – 2018/0205(COD))
P8_TA(2019)0235A8-0324/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0381),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak114., članak 192. stavak 1. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija predala prijedlog Parlamentu (C8-0244/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za pravna pitanja (A8-0324/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju obveza izvješćivanja u području zakonodavstva povezanoga s okolišem te o izmjeni uredaba (EZ) br. 166/2006 i (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 2002/49/EZ, 2004/35/EZ, 2007/2/EZ, 2009/147/EZ i 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 338/97 i (EZ) br. 2173/2005 te Direktive Vijeća 86/278/EEZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/1010.)

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 99.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 23. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0399).


Posebna pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine ***I
PDF 128kWORD 43k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim učinkom, energetskom učinkovitošću i sigurnošću (COM(2018)0275 – C8-0195/2018 – 2018/0130(COD))
P8_TA(2019)0236A8-0042/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0275),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0195/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0042/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Odluke (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ u pogledu roka za provedbu posebnih pravila o najvećoj dopuštenoj duljini za kabine s poboljšanim aerodinamičkim radnim značajkama, boljom energetskom učinkovitošću i poboljšanim sigurnosnim značajkama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2019/984.)

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 286.


Referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i referentne vrijednosti za pozitivan ugljični učinak ***I
PDF 128kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak (COM(2018)0355 – C8-0209/2018 – 2018/0180(COD))
P8_TA(2019)0237A8-0483/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0355),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0209/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 13. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0483/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom te objavama u vezi s održivošću za referentne vrijednosti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/2089.)

(1)SL C 62, 15.2.2019., str. 103.
(2)SL C 86, 7.3.2019., str. 24.


Posebne odredbe za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) ***I
PDF 557kWORD 162k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (COM(2018)0374 – C8-0229/2018 – 2018/0199(COD))
P8_TA(2019)0238A8-0470/2018

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0374),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 178., članak 209. stavak 1., članak 212. stavak 2. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0229/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0470/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja

P8_TC1-COD(2018)0199


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 178., članak 209. stavak 1., članak 212. stavak 2. i članak 349.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) propisuje se da je cilj Europskog fonda za regionalni razvoj („EFRR”) pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. U skladu s tim člankom te člankom 174. drugim i trećim stavkom UFEU-a, EFRR treba pridonijeti smanjivanju razlika između razina razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, među kojima se posebna pozornost poklanja određenim kategorijama regija, među kojima se posebno navode pogranične regije ruralnih područja, područja zahvaćenih industrijskom tranzicijom, regija s niskom gustoćom naseljenosti te otočnih i planinskih regija. [Am. 1]

(2)  U Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] Europskog parlamenta i Vijeća(7) utvrđuju se zajedničke odredbe za EFRR te određene druge fondove, a u Uredbi (EU) [novi EFRR] Europskog parlamenta i Vijeća(8) utvrđuju se odredbe koje se odnose na posebne ciljeve i područje primjene potpore iz EFRR-a. Sada je potrebno donijeti posebne odredbe povezane s ciljem „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), u okviru kojeg jedna ili više država članica ostvaruje i njihove regije ostvaruju prekograničnu suradnju u pogledu djelotvornog programiranja, uključujući odredbe o tehničkoj pomoći, praćenju, evaluaciji, komunikaciji, prihvatljivosti, upravljanju i kontroli te financijskom upravljanju. [Am. 2]

(3)  Kako bi se podržao skladan i kooperativan razvoj državnih područja Unije na različitim razinama i kako bi se smanjile postojeće razlike, iz EFRR-a bi se trebalo poduprijeti prekograničnu suradnju, transnacionalnu suradnju, pomorsku suradnju, suradnju najudaljenijih regija i međuregionalnu suradnju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interrega). Pritom bi trebalo uzeti u obzir načela višerazinskog upravljanja i partnerstva te osnažiti pristupe usmjerene na konkretna područja. [Am. 3]

(3a)  Različitim sastavnicama Interrega trebalo bi pridonijeti postizanju ciljeva održivog razvoja kako je opisano u Programu održivog razvoja do 2030. donesenom u rujnu 2015. [Am. 4]

(4)  Cilj komponente prekogranične suradnje trebao bi biti rješavanje zajedničkih izazova zajednički utvrđenih u pograničnim regijama te iskoristiti neiskorišteni potencijal rasta u pograničnim područjima, što je pokazano u Komunikaciji Komisije „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”(9) („Komunikacija o graničnim regijama”). Slijedom toga, Stoga bi prekogranična sastavnica suradnja trebala bi biti ograničena na obuhvaćati suradnju na kopnenim ili granicama, a prekogranična suradnja na pomorskim granicama trebala bi biti integrirana u transnacionalnu , ne dovodeći u pitanje novu sastavnicu za suradnju najudaljenijih regija. [Am. 5]

(5)  Sastavnica prekogranične suradnje trebala bi uključivati i suradnju između jedne ili više država članica odnosno njihovih regija i jedne ili više zemalja odnosno regija ili drugih područja izvan Unije. Uključivanje unutarnje i vanjske prekogranične suradnje u ovu Uredbu trebalo bi rezultirati znatnim pojednostavljenjem i usklađivanjem primjenjivih odredbi za programska tijela u državama članicama, kao i za partnerska tijela i korisnike izvan Unije u usporedbi s programskim razdobljem 2014. – 2020. [Am. 6]

(6)  Cilj sastavnice transnacionalne suradnje i pomorske suradnje trebao bi biti jačanje suradnje djelovanjem kojim se omogućava integriran teritorijalni razvoj povezan s prioritetima kohezijske politike Unije te bi trebao uključivati i pomorsku prekograničnu suradnju ,uz puno poštovanje načela supsidijarnosti. Transnacionalna suradnja trebala bi obuhvaćati veća državna transnacionalna područja na kopnu Unije, dok bi pomorska suradnja trebala obuhvaćati i, prema potrebi, područja oko morskih bazena i integrirati prekograničnu suradnju na pomorskim granicama tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. Potrebno je omogućiti maksimalnu fleksibilnost za nastavak provedbe prethodne pomorske prekogranične suradnje unutar šireg okvira pomorske suradnje, osobito definiranjem obuhvaćenog područja, posebnih ciljeva takve suradnje, zahtjeva za projektno partnerstvo i uspostavom potprograma i posebnih odbora za upravljanje koja su geografski izvan područja koja su obuhvaćena prekograničnim programima. [Am. 7]

(7)  Na temelju iskustva s prekograničnom i transnacionalnom suradnjom tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. u najudaljenijim regijama, gdje kombinacija obje sastavnice unutar jednog programa po području suradnje nije rezultirala dovoljnim pojednostavnjenjem za programska tijela i korisnike, potrebno je uspostaviti posebnu dodatnu sastavnicu najudaljenijih regija kako bi se najudaljenijim regijama omogućila najdjelotvornija i najjednostavnija suradnja sa susjednim s trećim zemljama, prekomorskim zemljama i područjima (PZP-ovi) ili organizacijama za regionalnu integraciju i suradnju, uzimajući u obzir njihove posebnosti. [Am. 8]

(8)  Na temelju pozitivnog iskustva s programima međuregionalne suradnje u okviru Interrega, s jedne strane, i izostanka takve suradnje u programima u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020., sastavnica međuregionalne suradnje trebala bi biti dodatno usmjerena na povećanje djelotvornosti kohezijske politike. Ta bi sastavnica stoga trebala biti ograničena na dva programa: jedan kojim će se omogućiti sve vrste s druge strane, međuregionalna suradnja između gradova i regija, putem razmjene iskustva, inovativni pristupi i izgradnja razvoja kapaciteta za programe u okviru oba cilja te promicati Europske (Europska teritorijalna suradnja i Ulaganje za rast i radna mjesta) važna je sastavnica za pronalazak zajedničkih rješenja u području kohezijske politike i uspostavu trajnih partnerstava. Stoga je potrebno nastaviti provoditi postojeće programe, osobito promicanje suradnje na temelju projekata, uključujući promicanje Europskih grupacija grupacije za teritorijalnu suradnju („EGTS-i”) koje su uspostavljene ili će se uspostaviti na temelju Uredbe (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(10), i drugi za poboljšanje analize razvojnih trendova. Suradnju na temelju projekata diljem Unije trebalo bi integrirati u novu sastavnicu ulaganja u međuregionalne inovacije i usko povezati s provedbom Komunikacije Komisije „Jačanje inovacija u europskim regijama: strategije za otporni, uključivi i održivi rast”(11), osobito kako bi se podržale tematske platforme za pametnu specijalizaciju u područjima kao što su energetika, industrijska modernizacija ili poljoprivredno-prehrambeni sektor. Konačno, integrirani teritorijalni razvoj usmjeren na funkcionalna urbana područja ili urbana područja trebao bi niti koncentriran unutar programa u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” i u jednom popratnom instrumentu – „Europska urbana inicijativa”. Dva programa u okviru sastavnice međuregionalne suradnje trebaju obuhvaćati cijelu Uniju i biti otvoreni za sudjelovanje trećih zemalja , kao i makroregionalne strategije. [Am. 9]

(8a)   Nova inicijativa za ulaganja u međuregionalne inovacije trebala bi se temeljiti na pametnoj specijalizaciji i upotrebljavati se za potporu tematskim platformama za pametnu specijalizaciju u područjima kao što su energetika, industrijska modernizacija, kružno gospodarstvo, socijalne inovacije, zaštita okoliša ili poljoprivredno-prehrambeni sektor te kao pomoć onima koji su uključeni u strategije pametne specijalizacije da se okupe kako bi povećali inovacije te na europsko tržište donijeli inovativne proizvode, procese i ekosustave. Dokazi upućuju na to da i dalje postoje trajni sustavni propusti u fazi ispitivanja i provjere valjanosti demonstracije novih tehnologija (npr. ključne omogućavajuće tehnologije), osobito kada je inovacija rezultat integracije komplementarnih regionalnih specijalizacija kojima se stvaraju inovativni vrijednosni lanci. Taj je propust osobito presudan u fazi između probnog izvođenja i potpunog uvođenja inovacija na tržište. U nekim strateškim tehnološkim i industrijskim područjima MSP-ovi trenutačno ne mogu računati na izvrsnu i otvorenu, povezanu paneuropsku demonstracijsku infrastrukturu. Dva programa u okviru inicijative za međuregionalnu suradnju trebala bi obuhvaćati cijelu Europsku uniju i biti otvoreni za sudjelovanje PZP-ova, trećih zemalja, njihovih regija i organizacija za regionalnu integraciju i suradnju, osobito najudaljenijih regija susjednih zemalja. Trebalo bi poticati sinergije između ulaganja u međuregionalne inovacije i drugih relevantnih programa EU-a, kao što su programi u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, Obzora 2020., Strategije za digitalno tržište u Europi i programa jedinstvenog tržišta jer će se njima povećati učinak ulaganja i osigurati bolja vrijednost za građane. [Am. 10]

(9)  Potrebno je utvrditi zajedničke objektivne kriterije za određivanje prihvatljivih regija i područja. U tu bi se svrhu utvrđivanje prihvatljivih regija i područja na razini Unije trebalo temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(12). [Am. 11]

(10)  Potrebno je nastaviti podupirati ili, po potrebi, uspostaviti suradnju u svim njezinim dimenzijama sa susjednim trećim zemljama Unije jer je takva suradnja važan alat politike regionalnog razvoja te treba biti na korist regijama država članica koje graniče s trećim zemljama. S tim bi se ciljem iz EFRR-a iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, IPA-e(13), NDICI-ja(14) i OCTP-a(15) trebali podržavati programi u okviru prekogranične suradnje, transnacionalne suradnje i pomorske suradnje, suradnje najudaljenijih regija i međuregionalne suradnje. Potpora iz EFRR_a i iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja trebala bi se temeljiti na uzajamnosti i proporcionalnosti. Međutim, za IPA III CBC i NDICI CBC, potpora iz EFRR-a trebala bi se dopuniti barem jednakim iznosima u okviru IPA III CBC-a i NDICI CBC-a, podložno maksimalnom iznosu utvrđenom u odgovarajućem pravnom aktu, odnosno najviše 3 % financijske omotnice u okviru programa IPA-e III i najviše 4 % financijske omotnice zemljopisnog programa za susjedstvo na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) NDICI-ja. [Am. 12]

(10a)   Trebalo bi posvetiti posebnu pozornost regijama koje postaju nove vanjske granice Unije kako bi se zajamčio odgovarajući kontinuitet programa suradnje koji su u tijeku. [Am. 13]

(11)  Pomoć iz IPA-e III trebala bi uglavnom biti usmjerena na pomaganje korisnicima IPA-e u jačanju demokratskih institucija i vladavine prava, reformi pravosuđa i javne uprave, poštovanju temeljnih prava te promicanju ravnopravnosti spolova, tolerancije, socijalne uključenosti i nediskriminacije, te regionalnog i lokalnog razvoja. Pomoć iz IPA-e trebala bi se i dalje upotrebljavati za pružanje potpore korisnicima IPA-e u pogledu unapređenja regionalne, makroregionalne i prekogranične suradnje, kao i teritorijalnog razvoja, uključujući provedbu makroregionalnih strategija Unije. Osim toga, pomoć iz IPA-e trebala bi se dodjeljivati i za rješavanje pitanja sigurnosti, migracija i upravljanja granicama, osiguravanje pristupa međunarodnoj zaštiti, razmjenu relevantnih informacija, poboljšanje granične kontrole i provođenje zajedničkih napora u borbi protiv nezakonite migracije i krijumčarenja migranata. [Am. 14]

(12)  U pogledu pomoći iz NDICI-ja, Unija bi trebala razviti poseban odnos sa susjednim zemljama s ciljem uspostavljanja područja blagostanja i dobrosusjedskih odnosa, utemeljenog na vrijednostima Unije i obilježenog bliskim i mirnim odnosima koji se temelje na suradnji. Ovom Uredbom i NDICI-jem stoga je potrebno podržati unutarnje i vanjske aspekte relevantnih makroregionalnih strategija. Te su inicijative strateški važne i daju smislene političke okvire za produbljivanje odnosa s partnerskim zemljama i među njima na temelju načela uzajamne odgovornosti, zajedničkih obveza i odgovornosti.

(12a)  Razvijanje sinergije s vanjskim djelovanjem Unije i njezinim razvojnim programima također bi trebalo osigurati maksimalan učinak uz istodobno zadovoljavanje načela usklađenosti politika radi razvoja, kako je predviđeno člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Postizanje usklađenosti svih politika Unije ključno je za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. [Am. 15]

(13)  Važno je i dalje pratiti ulogu ESVD-a i Komisije u pripremi strateških programa i programa Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a i NDICI-ja kako je utvrđeno Odlukom Vijeća 2010/427/EU(16).

(14)  S obzirom na posebnu situaciju najudaljenijih regija Unije, potrebno je donijeti mjere u pogledu poboljšanja uvjeta pod kojima te regije mogu imati pristup strukturnim fondovima. Slijedom toga, neke bi odredbe ove Uredbe trebalo prilagoditi posebnostima najudaljenijih regija kako bi pojednostavila i potaknula suradnju njihova suradnja s njihovim susjedima trećim zemljama i PZP-ovima, uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”(17). [Am. 16]

(14a)  Uredbom se predviđa mogućnost da PZP-ovi sudjeluju u programima Interrega. Treba uzeti u obzir posebnosti i izazove PZP-ova kako bi im se omogućio djelotvoran pristup i sudjelovanje. [Am. 17]

(15)  Potrebno je utvrditi sredstva dodijeljena za svaku od različitih sastavnica Interrega, uključujući udio svake države članice u ukupnim iznosima za prekograničnu suradnju, transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju, suradnju najudaljenijih regija i međuregionalnu suradnju te potencijal dostupan državama članicama u pogledu fleksibilnosti među tim sastavnicama. U usporedbi s programskim razdobljem 2014. – 2020., potrebno je smanjiti udio za prekograničnu suradnju, povećati udio za transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju zbog integracije pomorske suradnje te stvoriti novu sastavnicu suradnje najudaljenijih S obzirom na globalizaciju, suradnju usmjerenu na poticanje ulaganja za stvaranje više radnih mjesta i rast te zajednička ulaganja s drugim regijama trebala bi, međutim, odrediti i zajednička obilježja i ambicije regija, a ne nužno granice pa bi stoga trebalo osigurati dostatna dodatna sredstva za novu inicijativu za ulaganja u međuregionalne inovacije kako bi se odgovorilo na uvjete na globalnom tržištu. [Am. 18]

(16)  Za najučinkovitiju upotrebu potpore iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja trebalo bi uspostaviti mehanizam za organizaciju vraćanja takve potpore u slučajevima kada programe vanjske suradnje nije moguće donijeti ili ih treba obustaviti, uključujući s trećim zemljama koje ne primaju potporu ni iz kojeg financijskog instrumenta Unije. Tim bi se mehanizmom trebali nastojati postići optimalno funkcioniranje programa i najveća moguća koordinacija među tim instrumentima.

(17)  Doprinosi iz EFRR-a u okviru Interrega trebali bi biti namijenjeni posebnim ciljevima u okviru ciljeva kohezijske politike. Međutim, popis posebnih ciljeva u okviru različitih tematskih ciljeva trebao bi se prilagoditi posebnim potrebama Interrega utvrđivanjem dodatnih posebnih ciljeva u okviru cilja politike „socijalno osjetljivija Europe kroz provedbu Europskog stupa socijalnih prava” kako bi se omogućile intervencije poput ESF-a.

(18)  U kontekstu jedinstvene i posebne okolnosti na otoku Irske te s ciljem podupiranja suradnje sjevera i juga u okviru Sporazuma na Veliki petak, trebala bi se nastaviti nastavlja se provedba prekograničnog programa PEACE PLUS te bi se trebao nastaviti rad iz prethodnih programa između pograničnih okruga Irske i Sjeverne Irske. Uzimajući u obzir njegovu praktičnu važnost, nužno je osigurati da se, u slučajevima kad taj program djeluje kao potpora miru i pomirenju, doprinosi iz EFRR-a mogu dodjeljivati i za promicanje socijalne, gospodarske i regionalne stabilnosti i suradnje u predmetnim regijama, posebice putem mjera za promicanje kohezije među zajednicama. S obzirom na posebnosti tog programa, njime je potrebno upravljati na integrirani način, tako da se doprinos Ujedinjene Kraljevine integrira u program kao vanjski namjenski prihod. Nadalje, neka od pravila o odabiru operacija iz ove Uredbe ne bi se trebala primjenjivati na taj program kad je riječ o operacijama za potporu miru i pomirenju. [Am. 19]

(19)  Ovom bi se Uredbom trebala dodati dva cilja specifična za Interreg: jedan kojim se podržava cilj specifičan za Interreg o jačanju institucijskih kapaciteta, pospješivanju pravne i administrativne suradnje, osobito u pogledu primjene Komunikacije o graničnim regijama, pojačavanju suradnje između građana i institucija te razvoju i koordinaciji makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, te drugi kojim se rješavaju posebna pitanja vanjske suradnje kao što su sigurnost, zaštita, upravljanje graničnim prijelazima i migracije.

(20)  Glavni dio potpore Unije trebao bi biti usmjeren na ograničen broj ciljeva politike kako bi se maksimalno povećao utjecaj Interrega. Potrebno je ojačati sinergiju i komplementarnost sastavnica programa INTERREG. [Am.20]

(21)  Odredbe o pripremi, odobravanju i izmjeni programa Interrega te o teritorijalnom razvoju, odabiru operacija, praćenju i evaluaciji, programskim tijelima, reviziji operacija te o transparentnosti i komunikaciji potrebno je prilagoditi posebnostima programa Interrega u usporedbi s odredbama iz Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Te bi posebne odredbe trebale ostati jednostavne i jasne kako bi se izbjeglo prekomjerno reguliranje i dodatno administrativno opterećenje za države članice i korisnike. [Am. 21]

(22)  Odredbe o kriterijima za operacije koje će se uzeti u obzir kao stvarno zajedničke i kooperativne, o partnerstvu u okviru operacije Interrega te o obvezama glavnog partnera kako su utvrđene tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. potrebno je zadržati. Međutim, Partneri u Interregu trebali bi surađivati u sve četiri dimenzije (razvoj, provedba, zapošljavanje pogledu razvoja i provedbe te zapošljavanja osoblja i financiranje), ili financiranja, ili jednog i drugog, odnosno, u okviru suradnje najudaljenijih regija, u tri od četiri dimenzije jer bi trebalo biti jednostavnije kombinirati potporu iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja na razini programa i na razini operacija. [Am. 22]

(22a)  Projekti „od građana za građane” i manji projekti važan su i uspješan instrument u okviru programa prekogranične suradnje u cilju svladavanja graničnih i prekograničnih prepreka i poticanja kontakta među ljudima na lokalnoj razini, čime se postiže integracija pograničnih područja i njihovih stanovnika. Projekti „od građana za građane” i manji projekti provode se u brojnim područjima, kao što su, među ostalim, kultura, sport, turizam, opće obrazovanje i strukovno osposobljavanje, gospodarstvo, znanost, zaštita okoliša i ekologija, zdravstvena skrb, promet i mali infrastrukturni projekti, administrativna suradnja i aktivnosti informiranja. Kao što je navedeno i u mišljenju Europskog odbora regija pod nazivom „Projekti ‘od građana za građane’ i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”(18), takvim se projektima nudi velika europska dodana vrijednost te se uvelike pridonosi općem cilju programa prekogranične suradnje. [Am. 23]

(23)  Potrebno je pojasniti pravila kojima se uređuju fondovi za male projekte koji se provode od uspostave Interrega, ali Od uvođenja Interrega projekti „od građana za građane” i mali projekti uglavnom se podupiru s pomoću fondova za male projekte ili sličnih instrumenata, koji, međutim, nikada nisu bili obuhvaćeni posebnim odredbama. Kao što je navedeno i u Mišljenju Odbora regija pod nazivom „Projekti „od građana za građane” i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”(19), takvi fondovi za male projekte imaju važnu ulogu u izgradnji povjerenja između građana i institucija, nude veliku europsku dodanu vrijednost te uvelike pridonose općem cilju programa prekogranične suradnje jer omogućavaju svladavanje graničnih prepreka te integraciju pograničnih područja i njihovih stanovnika. te je stoga potrebno pojasniti pravila kojima se uređuju fondovi za male projekte. Kako bi se zadržale dodana vrijednost i koristi od projekata „od građana za građane” i manjih projekata, ujedno u pogledu lokalnog i regionalnog razvoja te kako bi se upravljanje financiranjem malih projekata pojednostavnilo za krajnje primatelje, koji često nisu navikli na podnošenje zahtjeva za sredstva Unije, upotreba pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova i primjena fiksnih iznosa trebale bi biti obvezne ispod određenog praga. [Am. 24]

(24)  Zbog sudjelovanja više od jedne države članice, a time i viših administrativnih troškova, među ostalim za regionalne kontaktne točke (poznate i pod nazivom antene), koje su važni kontakti za podnositelje projektnih zahtjeva i subjekte koji provode projekte, a time i izravna poveznica sa zajedničkim tajništvima odnosno tijelima, ali osobito osobito u pogledu kontrole i prijevoda, gornja granica rashoda za tehničku pomoć trebala bi biti viša od one u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”. Kako bi se nadoknadili veći administrativni troškovi, države članice trebale bi se poticati da, kad god je to moguće, smanje administrativno opterećenje u pogledu provedbe zajedničkih projekata. Osim toga, za programe Interrega s ograničenom podrškom Unije ili programe vanjske prekogranične suradnje trebao bi se dodijeliti određeni minimalni iznos za tehničku pomoć kako bi se osiguralo dostatno financiranje za učinkovitost mjera tehničke pomoći. [Am. 25]

(25)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., potrebno je ocijeniti fondove na temelju podataka prikupljenih putem posebnih zahtjeva za praćenje, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativno opterećenje, posebice za države članice. Ti zahtjevi, prema potrebi, mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka fondova na terenu.

(25a)  Kad je riječ o smanjenju administrativnog opterećenja, Komisija, države članice i regije trebale bi usko surađivati radi iskorištavanja odgovarajućih poboljšanih pravila za sustav upravljanja i kontrole programa Interrega iz članka 77. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 26]

(26)  Na temelju iskustva tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020., potrebno je nastaviti sa sustavom uvođenja jasne hijerarhije pravila o prihvatljivosti rashoda, uz zadržavanje načela pravila o prihvatljivosti rashoda koja će se uspostaviti na razini Unije ili za program Interrega u cjelini kako bi se izbjegle eventualne proturječnosti ili nedosljednosti između različitih uredbi te između uredbi i nacionalnih pravila. Dodatna pravila koja je donijela jedna država članica i koja bi se primjenjivala samo na korisnike u toj državi članici trebala bi biti ograničena na strogi minimum. U ovu bi Uredbu posebice trebalo uključiti odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 481/2014(20) donesene za programsko razdoblje 2014. – 2020.

(27)  Potrebno je potaknuti Države članice da dodjeljuju trebale bi, prema potrebi, delegirati funkcije upravljačkog tijela nekom novom ili, ako je to primjenjivo, postojećem EGTS-u ili da stvore stvoriti takvu grupaciju, kao i druge prekogranične pravne osobe, odgovornu za upravljanje potprogramom, ili integriranim teritorijalnim ulaganjem ili jednim ili više fondova za male projekte, ili za djelovanje kao jedini partner. Države članice trebale bi omogućavati regionalnim i lokalnim nadležnim tijelima iz različitih država članica da uspostave grupacije za suradnju s pravnom osobnošću i uključuju lokalna i regionalna nadležna tijela u svoj rad. [Am. 27]

(28)  Kako bi se nastavio lanac plaćanja uspostavljen za programsko razdoblje 2014. – 2020., npr. od Komisije do glavnog partnera preko tijela za ovjeravanje, potrebno je taj lanac plaćanja nastaviti u okviru računovodstvene funkcije. Potporu Unije potrebno je isplatiti glavnom partneru, osim bi to dovelo do dvostruke naknade za konverziju u euro i natrag u drugu valutu ili obrnuto između glavnog partnera i ostalih partnera. Ako nije drukčije navedeno, glavni partner treba zajamčiti da ostali partneri dobiju ukupan iznos doprinosa iz odgovarajućeg fonda Unije u cijelosti i unutar roka dogovorenog sa svim partnerima, pridržavajući se istog postupka kao glavni partner. [Am. 28]

(29)  U skladu s [člankom 63. stavkom 9.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] u sektorskim pravilima potrebno je uzeti u obzir potrebe programa europske teritorijalne suradnje (Interrega), posebice u pogledu revizijske funkcije. Odredbe o godišnjem revizorskom mišljenju, godišnjem izvješću o kontroli i reviziji operacije stoga bi trebalo pojednostavniti i prilagoditi programima u kojima sudjeluje više od jedne nego jedna država članica. [Am. 29]

(30)  Potrebno je uspostaviti jasan lanac financijske odgovornosti u pogledu povrata uslijed nepravilnosti od jedinog partnera ili od ostalih partnera putem glavnog partnera i upravljačkog tijela do Komisije. Potrebno je osigurati odgovornost država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja ili prekomorskih zemalja i područja (PZP-ova), za slučaj ako dobivanje povrata od jedinog partnera ili ostalih partnera ili glavnog partnera nije uspjelo, što znači da država članica nadoknađuje taj iznos upravljačkom tijelu. Slijedom toga, u programima Interrega nisu predviđeni nenadoknadivi iznosi na razini korisnika. Međutim, Potrebno je, međutim, pojasniti pravila u slučaju da država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP ne nadoknadi taj iznos upravljačkom tijelu. Potrebno je pojasniti i obveze glavnog partnera u pogledu povrata. Konkretno Nadalje, odbor za praćenje trebao bi uspostaviti i dogovoriti postupke povezane s povratima. Međutim, upravljačko tijelo ne bi trebalo imati mogućnost prisiliti glavnog partnera da pokrene sudski postupak u drugoj zemlji. [Am. 30]

(30a)   Primjereno je poticati na financijsku disciplinu. Ujedno bi pri opozivu proračunskih obveza trebalo uzeti u obzir složenost programa Interrega i njihove provedbe. [Am. 31]

(31)  Kako bi se u državama članicama i trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima primijenio uglavnom zajednički skup pravila, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na sudjelovanje trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova, osim ako se u posebnom poglavlju ove Uredbe utvrde posebna pravila. Za tijela programa Interrega mogu postojati odgovarajuća usporediva tijela u trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima. Početak prihvatljivosti rashoda trebao bi biti povezan s potpisivanjem sporazuma o financiranju od strane relevantne treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a. Javna nabava za korisnike u trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u treba slijediti pravila za vanjsku nabavu u skladu s Uredbom (EU, Euratom) [novi FR-Omnibus] Europskog parlamenta i Vijeća(21). Potrebno je utvrditi postupke za sklapanje sporazuma o financiranju sa svakom trećom zemljom, partnerskom zemljom ili PZP-om, kao i sporazuma između upravljačkog tijela i svake treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a u pogledu potpore iz instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja ili u slučaju prijenosa dodatnog doprinosa od treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a u program Interrega, osim nacionalnog sufinanciranja.

(32)  Iako bi se programi Interrega u kojima sudjeluju treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi trebali provoditi u okviru podijeljenog upravljanja, suradnja najudaljenijih regija može se provoditi u okviru neizravnog upravljanja. Posebnim bi se pravilima trebao utvrditi način primjene za primjenu tih programa u cjelini ili djelomično u okviru neizravnog upravljanja. [Am. 32]

(33)  S obzirom na iskustva tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. u pogledu velikih infrastrukturnih projekata u programima prekogranične suradnje u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, potrebno je pojednostavniti postupke. Međutim, Komisija treba zadržati određena prava u vezi s odabirom takvih projekata.

(34)  Komisiji je potrebno dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje i izmjenu popisa programa Interrega te ukupnog iznosa iz potpore Unije za svaki program Interrega, te za donošenje odluka o odobravanju programa Interrega i njihovih izmjena. Te provedbene ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(22). Iako su ti akti općeg karaktera, trebalo bi upotrebljavati savjetodavni postupak jer se njima samo tehnički provode odredbe.

(35)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za donošenje ili izmjenu programa Interrega, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Međutim, kad je to primjenjivo, za programe vanjske prekogranične suradnje trebali bi se, kad je to primjenjivo, poštovati odborski postupci uspostavljeni na temelju uredbi (EU) [IPA III] i [NDICI] s obzirom na prvu odluku o odobrenju tih programa. [Am. 33]

(36)  Kako bi se dopunili i izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga o predlošku za programe Interrega. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u izradi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci u državama članicama te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave izradom delegiranih akata.

(36a)  Promicanje Europske teritorijalne suradnje važan je prioritet kohezijske politike Unije. Potpora malim i srednjim poduzećima za troškove nastale u projektima europske teritorijalne suradnje već je obuhvaćena skupnim izuzećem u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 651/2014(23) (Uredba o općem skupnom izuzeću (GBER)). Posebne odredbe o regionalnim potporama za ulaganja poduzeća svih veličina također su uvrštene u Smjernice o regionalnim državnim potporama za razdoblje 2014. – 2020.(24) i u odjeljak Uredbe o općem skupnom izuzeću koji se odnosi na regionalne potpore. U svjetlu stečenog iskustva, potpora za projekte europske teritorijalne suradnje trebala bi imati ograničene učinke na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, te bi stoga Komisija trebala biti u mogućnosti proglasiti takvu potporu spojivom s unutarnjim tržištem te da financiranje osigurano kao potpora projekata ETS-a može biti obuhvaćeno skupnim izuzećem. [Am. 34]

(37)  Budući da cilj ove Uredbe – poticanje suradnje među državama članicama te između država članica i trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova – ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice, već se može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Odjeljak i.

Predmet, područje primjene i sastavnice Interrega

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom propisuju pravila za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) u svrhu poticanja suradnje među državama članicama i njihovim regijama unutar Unije te između država članica, njihovih regija i susjednih trećih zemalja, partnerskih zemalja, drugih područja ili prekomorskih zemalja i područja (dalje u tekstu „PZP”) ili regionalnih organizacija za integraciju i suradnju, odnosno skupine trećih zemalja koje su dio regionalne organizacije. [Am. 35]

2.  Ovom se Uredbom propisuju i odredbe potrebne za osiguranje djelotvornog programiranja, uključujući za tehničku pomoć, praćenje, evaluaciju, komunikaciju, prihvatljivost, upravljanje i kontrolu, kao i financijsko upravljanje programima u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (dalje u tekstu „programi Interrega”) koji dobivaju potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj ('EFRR').

3.  Kad je riječ o potpori iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) i Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) te financijskim sredstvima za sve PZP-ove u razdoblju 2021. – 2027. koji su Odlukom Vijeća (EU) XXX (OCTP) uspostavljeni kao programi Interrega (navedena tri instrumenta zajednički: „instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja”), ovom se Uredbom definiraju dodatni posebni ciljevi, kao i integracija tih sredstava u programe Interrega, kriteriji prihvatljivosti za treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ove i njihove regije te određena posebna pravila provedbe.

4.  U pogledu potpore iz EFRR-a i instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (zajednički nazvanih „fondovi Interrega”) programima Interrega, ovom se Uredbom definiraju ciljevi specifični za Interreg, kao i organizacija, kriteriji prihvatljivosti država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova i njihovih regija, financijski resursi te kriteriji njihove dodjele.

5.  Uredba (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i Uredba (EU) [novi EFRR] primjenjuju se na programe Interrega, osim ako je tim uredbama i ovom Uredbom posebno propisano drugačije ili ako se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] mogu primijeniti samo na cilj „Ulaganje za radna mjesta i rast”.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka [2.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Primjenjuju se i sljedeće definicije:

1.  „Korisnik IPA-e” znači zemlja ili područje navedeno u Prilogu I. Uredbe (EU) [IPA III];

2.  „treća zemlja” znači zemlja koja nije država članica Unije i ne prima potporu iz fondova Interrega;

3.  „partnerska zemlja” znači korisnik IPA-e ili zemlja ili područje koje je obuhvaćeno „susjednim zemljopisnim područjem” navedenim u Prilogu I. Uredbi (EU) [NDICI] i Ruska Federacija, te koje dobiva potporu iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja;

4.  „prekogranično pravno tijelo” znači pravno tijelo, uključujući euroregiju osnovano u skladu sa zakonima jedne od zemalja sudionica programa Interrega, pod uvjetom da ga osnivaju teritorijalna tijela ili druga tijela iz najmanje dvije zemlje sudionice. [Am. 36]

(4a)  „organizacija za regionalnu integraciju i suradnju” znači skupina zemalja ili regija s istog zemljopisnog područja čiji je cilj ostvariti blisku suradnju u pogledu pitanja od zajedničkog interesa. [Am. 37]

2.  Za potrebe ove Uredbe, kad se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] odnose na „državu članicu”, to se tumači kao „država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu”, a kad se odredbe odnose na „svaku državu članicu” ili „države članice”, to se tumači kao „države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u predmetnom programu Interrega”.

Za potrebe ove Uredbe, kad se odredbe Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] odnose na „fondove” kako su navedeni u [članku 1. stavku 1. točki (a)] te Uredbe ili na „EFRR”, to se tumači kao da obuhvaća i odgovarajući instrument Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Članak 3.

Sastavnice cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), EFRR i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja podupiru sljedeće sastavnice:

1.  prekograničnu suradnju između susjednih regija radi promicanja integriranog i skladnog regionalnog razvoja (sastavnica 1): [Am. 38]

(a)  unutarnju prekograničnu suradnju između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu dviju ili više država članica ili između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu najmanje jedne države članice i jedne treće zemlje navedene u članku 4. stavku 3. ili više njih; ili [Am. 39]

(b)  vanjsku prekograničnu suradnju između susjednih regija uz kopnenu ili pomorsku granicu najmanje jedne države članice i jednog ili više od navedenoga: [Am. 40]

i.  korisnika IPA-e ili

ii.  partnerskih zemalja koje dobivaju potporu iz NDICI-ja ili

iii.  Ruske Federacije, u cilju omogućavanja njezina sudjelovanja u prekograničnoj suradnji za koju se daje potpora iz NDICI-ja;

2.  transnacionalnu suradnju i pomorsku suradnju na većim transnacionalnim područjima ili oko morskih bazena, uključujući nacionalne, regionalne i lokalne programske partnere u državama članicama, trećim zemljama i partnerskim zemljama te u Grenlandu i PZP-ovima, s ciljem postizanja višeg stupnja teritorijalne integracije („sastavnica 2”; kad se odnosi samo na transnacionalnu suradnju: „sastavnica 2A”; kad se odnosi samo na pomorsku suradnju: „sastavnica 2B”); [Am. 41]

3.  međusobnu suradnju najudaljenijih regija i njihovu suradnju sa susjednim trećim zemljama ili partnerskim zemljama ili PZP-ovima ili organizacijama za regionalnu integraciju i suradnju ili nekoliko njih, kako bi se olakšala njihova regionalna integracija i ujednačen razvoj u njihovu susjedstvu („sastavnica 3”); [Am. 42]

4.  međuregionalnu suradnju radi jačanja djelotvornosti kohezijske politike („sastavnica 4”) promicanjem:

(a)  razmjene iskustava, inovativnih pristupa i izgradnje kapaciteta u odnosu na:

i.  provedbu programâ Interrega;

i.a  provedbu zajedničkih razvojnih projekta između regija; [Am. 43]

i.b  razvoj kapaciteta između partnera diljem Unije u vezi s; [Am. 44]

ii.  provedbu programa u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”, osobito u pogledu međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti s korisnicima koji se nalaze u najmanje još jednoj državi članici;

ii.a  utvrđivanje i širenje dobrih praksi radi njihova prenošenja ponajprije na operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast”; [Am. 45]

ii.b  razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju najbolje prakse povezane s održivim urbanim razvojem, uključujući poveznice između ruralnih i urbanih područja; [Am. 46]

iii.  uspostavu, funkcioniranje i upotrebu Europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS);

iii.a  uspostavu, djelovanje i primjenu europskog prekograničnog mehanizma iz Uredbe (EU) .../... [novi europski prekogranični mehanizam]; [Am. 47]

(b)  analize razvojnih trendova u odnosu na ciljeve teritorijalne kohezije.

5.  ulaganja u međuregionalne inovacije komercijalizacijom i povećanjem međuregionalnih inovacijskih projekata koji imaju potencijal za poticanje razvoja europskih lanaca vrijednosti („sastavnica 5”). [Am. 48]

Odjeljak ii.

Geografski opseg

Članak 4.

Geografski opseg za prekograničnu suradnju

1.  Kad je riječ o prekograničnoj suradnji, regije koje primaju potporu iz EFRR-a regije su Unije razine NUTS 3 duž svih unutarnjih i vanjskih kopnenih ili pomorskih granica s trećim zemljama ili partnerskim zemljama, ne dovodeći u pitanje moguće prilagodbe radi osiguravanja dosljednosti i kontinuiteta programskih područja uspostavljenih za programsko razdoblje od 2014. do 2020. [Am. 49]

2.  Regije na pomorskim granicama koje su povezane morem fiksnom vezom također primaju potporu u okviru prekogranične suradnje. [Am. 50]

3.  Programi Interrega za unutarnju prekograničnu suradnju mogu obuhvaćati regije u Norveškoj, Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini koje su ekvivalentne regijama razine NUTS 3 te Lihtenštajn, Andoru, i Monako i San Marino. [Am. 51]

4.  Kad je riječ o vanjskoj prekograničnoj suradnji, regije koje trebaju primati potporu iz instrumenta IPA III ili NDICI regije su razine NUTS 3 u odgovarajućoj partnerskoj zemlji ili, u izostanku razvrstavanja prema NUTS-u, ekvivalentna područja duž svih kopnenih i pomorskih granica između država članica i partnerskih zemalja koje ispunjavaju uvjete u okviru IPA-e III ili NDICI-ja. [Am. 52]

Članak 5.

Geografski opseg za transnacionalnu i pomorsku suradnju [Am. 53]

1.  Kad je riječ o transnacionalnoj i pomorskoj suradnji, regije koje trebaju primiti potporu iz EFRR-a regije su Unije razine NUTS 2 koje obuhvaćaju susjedna funkcionalna područja, ne dovodeći u pitanje potencijalne prilagodbe potrebne za osiguravanje usklađenosti i kontinuiteta takve suradnje u većim koherentnim područjima na temelju programskog razdoblja od 2014. do 2020. te uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena. [Am. 54]

2.  Programi Interrega za transnacionalnu i pomorsku suradnju mogu obuhvaćati: [Am. 55]

(a)  regije u Islandu, Norveškoj, Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini te Lihtenštajn, Andoru, Monako i San Marino;

(b)  Grenland PZP-ovi koji primaju potporu iz OCTP-a; [Am. 56]

(c)  Farske otoke;

(d)  regije partnerskih zemalja u okviru IPA-e III ili NDICI-ja;

bez obzira na to primaju li potporu iz proračuna EU-a.

3.  Regije, treće zemlje ili , partnerske zemlje ili PZP-ovi iz stavka 2. regije su razine NUTS 2 ili, u izostanku razvrstavanja prema NUTS-u, ekvivalentna područja. [Am. 57]

Članak 6.

Geografski opseg za suradnju koja uključuje najudaljenije regije

1.  Kad je riječ o suradnji koja uključuje najudaljenije regije, iz EFRR-a se podupiru sve regije navedene u članku 349. prvom stavku UFEU-a.

2.  Programi Interrega za najudaljenije regije mogu obuhvaćati susjedne partnerske zemlje koje primaju potporu iz NDICI-ja ili , PZP-ove koji primaju potporu iz OCTP-a, organizacije za regionalnu suradnju ili kombinaciju dvaju ili svih triju navedenih subjekata ili oboje. [Am. 58]

Članak 7.

Geografski opseg za međuregionalnu suradnju i ulaganja u međuregionalne inovacije [Am. 59]

1.  Za bilo koji program Interrega u okviru sastavnice 4 ili za ulaganja u međuregionalne inovacije u okviru sastavnice 5 cijelo područje Unije prima potporu iz EFRR-a, uključujući najudaljenije regije. [Am. 60]

2.  Programi Interrega u okviru sastavnice 4 mogu obuhvaćati sve ili dio trećih zemalja, partnerskih zemalja, drugih područja ili PZP-ova iz članaka 4., 5. i 6. bez obzira na to primaju li potporu iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Sudjelovanje trećih zemalja u tim programima dopušteno je ako te zemlje pridonose financiranju u obliku vanjskih namjenskih prihoda. [Am. 61]

Članak 8.

Popis programskih područja Interrega koja će dobiti potporu

1.  Za potrebe članaka 4., 5. i 6., Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje popis programskih područja Interrega koja će dobiti potporu, raščlanjeno za svaku sastavnicu i svaki program Interrega. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

Vanjski prekogranični programi Interrega navode se kao „programi Interrega IPA III CBC”, odnosno „programi Interrega CBC za susjedstvo”.

2.  Provedbeni akt iz stavka 1. sadržava i popis regija Unije razine NUTS 3 koje su uzete u obzir za dodjelu sredstava iz EFRR-a za prekograničnu suradnju na svim unutarnjim granicama te vanjskim granicama obuhvaćenima instrumentima Unije za financiranje vanjskog djelovanja, kao i popis regija razine NUTS 3 koje su uzete u obzir za potrebe dodjele u okviru sastavnice 2B iz članka 9. stavka 3. točke (a). [Am. 62]

3.  Na popisu iz stavka 1. nalaze se i regije trećih ili partnerskih zemalja ili područja izvan Unije koji ne primaju potporu iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Odjeljak iii.

Sredstva i stope sufinanciranja

Članak 9.

Sredstva EFRR-a za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

1.  Sredstva iz EFRR-a za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) iznose 8 430 000 00011 165 910 000 EUR (u cijenama iz 2018.) od ukupnih sredstava koja su raspoloživa za proračunsku obvezu iz EFRR-a, ESF-a plus i Kohezijskog fonda za programsko razdoblje 2021.–2027. i navedena u [članku 102.103. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 64]

2.  Sredstva 10 195 910 000 EUR (91,31 %) od sredstava iz stavka 1. dodjeljuju se kako slijedi: [Am. 65]

(a)  52,7 % (tj. ukupno 4 440 000 000 EUR 7 500 000 000 EUR (67,16 %) za prekograničnu suradnju (sastavnica 1); [Am. 66]

(b)  31,4 % (odnosno ukupno 2 649 900 000 EUR 1 973 600 880 EUR (17,68 %) za transnacionalnu i pomorsku suradnju (sastavnica 2); [Am. 67]

(c)  3,2 % (odnosno ukupno 270 100 000 EUR 357 309 120 EUR (3,2 %) za suradnju najudaljenijih regija (sastavnica 3); [Am. 68]

(d)  1,2 % (tj. ukupno 100 000 000 EUR 365 000 000 EUR (3,27 %) za međuregionalnu suradnju (sastavnica 4); [Am. 69]

(e)  11,5 % (odnosno ukupno 970 000 000 EUR) za ulaganja u međuregionalne inovacije (sastavnica 5). [Am. 70]

3.  Komisija svaku državu članicu obavješćuje o udjelu ukupnih iznosa za sastavnice 1, 2 i 3, raščlanjeno po godinama.

Broj stanovnika u regijama navedenima u nastavku upotrebljava se kao kriterij za raščlanjivanje po državi članici:

(a)  regije razine NUTS 3 za sastavnicu 1 i regije razine NUTS 3 za sastavnicu 2B navedene u članku 8. stavku 2. provedbenog akta; [Am. 71]

(b)  regije razine NUTS 2 za sastavnice 2A i 3 sastavnicu 2. [Am. 72]

(ba)  regije razina NUTS 2 i 3 za sastavnicu 3. [Am. 73]

4.  Svaka država članica može prenijeti najviše 15 % primljenih sredstava za svaku od sastavnica 1, 2 i 3 iz jedne sastavnice u drugu ili više drugih sastavnica.

5.  Na temelju iznosa o kojima se obavještava u skladu sa stavkom 3., svaka država članica obavještava Komisiju o tome je li i na koji je način iskoristila opciju prijenosa predviđenu stavkom 4. te o posljedičnoj raspodjeli svojeg udjela među programima Interrega u kojima sudjeluje država članica.

5.a  970 000 000 EUR (8,69 %) od proračunskih sredstava iz stavka 1. dodjeljuju se za novu inicijativu za ulaganja u međuregionalne inovacije iz članka 15.a (novi).

Ako do 31. prosinca 2026. Komisija nije iskoristila sva raspoloživa sredstva iz stavka 1. za projekte odabrane u okviru te inicijative, preostala neiskorištena sredstva razmjerno se preraspodjeljuju na sastavnice od 1 do 4. [Am. 74]

Članak 10.

Odredbe o financiranju iz više fondova

1.  Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje višegodišnji strateški dokument s obzirom na vanjske prekogranične programe Interrega koji primaju potporu iz EFRR-a i NDICI-ja ili IPA-e III. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

Kad je riječ o programima Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a i NDICI-ja, u tom se provedbenom aktu utvrđuju elementi iz članka 12. stavka 2. Uredbe (EU) [NDICI].

2.  Komisija i predmetne države članice utvrđuju doprinos iz EFRR-a za vanjske prekogranične programe Interrega koji će primiti potporu i iz financijske omotnice u okviru IPA-e III za prekograničnu suradnju („IPA III CBC”) ili iz financijske omotnice u okviru NDICI-ja za prekograničnu suradnju za susjedno zemljopisno područje („NDICI CBC”). Doprinos iz EFRR-a utvrđen za svaku državu članicu ne preraspodjeljuje se naknadno među predmetnim državama članicama.

3.  Potpora iz EFRR-a dodjeljuje se za pojedinačne vanjske prekogranične programe Interrega pod uvjetom da IPA III CBC i NDICI CBC osiguravaju barem jednakovrijedne iznose u okviru relevantnog strateškog programskog dokumenta. Ta jednakovrijednost Taj doprinos podliježe maksimalnom iznosu utvrđenom u zakonodavnom aktu programa IPA III ili NDICI. [Am. 75]

Međutim, ako revizija relevantnog strateškog programskog dokumenta u okviru programa IPA III ili NDICI dovede do smanjenja odgovarajućeg iznosa za preostale godine, svaka predmetna država članica odabire između sljedećih opcija:

(a)  zatražiti mehanizam iz članka 12. stavka 3.;

(b)  nastaviti program Interrega uz preostalu potporu iz EFRR-a i IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a; ili

(c)  kombinirati opcije (a) i (b).

4.  Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz EFRR-a, IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a za vanjske prekogranične programe Interrega upisuju se u odgovarajuće proračunske linije za proračunske aktivnosti 2021.

5.  Ako je Komisija dodijelila posebna financijska sredstva kako bi pomogla partnerskim zemljama ili regijama na temelju Uredbe (EU) [NDICI] ili PZP-ima na temelju Odluke Vijeća [Odluka o PZP-ima] ili objema u cilju jačanja njihove suradnje sa susjednim najudaljenijim regijama Unije u skladu s [člankom 33. stavkom 2.] Uredbe (EU) [NDICI] ili člankom 87. [Odluke o OCTP-u] ili oba, EFRR može doprinijeti i u skladu s ovom Uredbom, prema potrebi i na temelju uzajamnosti i proporcionalnosti u pogledu razine financiranja iz NDICI-ja ili OCTP-a ili oba, aktivnostima koje provodi partnerska zemlja ili regija ili bilo koji drugi subjekt u okviru Uredbe (EU) [NDICI], zemlja, područje ili bilo koji drugi subjekt u okviru [Odluke o PZP-ima] ili jedna od najudaljenijih regija Unije, osobito u okviru programa Interrega koji zajednički obuhvaćaju sastavnice 2, 3 ili 4 ili u okviru mjera suradnje iz članka 60. uspostavljenih i provedenih u skladu s ovom Uredbom.

Članak 11.

Popis sredstava za programe Interrega

1.  Komisija na temelju informacija koje dostavljaju države članice sukladno članku 9. stavku 5. donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje popis svih programa Interrega i prikazuje ukupni iznos potpore iz EFRR-a po programu i, po potrebi, ukupna potpora iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 63. stavka 2.

2.  Taj provedbeni akt sadržava i popis iznosa prenesenih u skladu s člankom 9. stavkom 5. navedenih prema državi članici i prema instrumentu Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Članak 12.

Povrat sredstava i obustava

1.  Godišnji doprinos iz EFRR-a za vanjske prekogranične programe EFRR-a za koji Komisiji do 31. ožujka predmetne godine nije podnesen ni jedan program i koji nije preusmjeren za neki drugi program podnesen u istoj kategoriji vanjskih prekograničnih programa Interrega, dodjeljuje se 2022. i 2023. za unutarnje prekogranične programe Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

2.  Ako do 31. ožujka 2024. budu i dalje postojali vanjski prekogranični programi Interrega koji nisu podneseni Komisiji, cjelokupni doprinos iz EFRR-a iz članka 9. stavka 5. za te programe za preostale godine do 2027. koji nije preusmjeren na neki drugi vanjski prekogranični program Interrega koji također prima potporu iz programa IPA III CBC ili NDICI CBC, dodjeljuje se za unutarnje prekogranične programe Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

3.  Svaki vanjski prekogranični program Interrega koji je već odobrila Komisija obustavlja se ili mu se smanjuju dodijeljena sredstva u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima, osobito ako:

(a)  ni jedna od partnerskih zemalja obuhvaćenih predmetnim programom Interrega nije potpisala odgovarajući sporazum o financiranju unutar rokova utvrđenih u skladu s člankom 57.;

(b)  u propisno opravdanim slučajevima, kada nije moguće provesti program Interrega prema planu zbog problema u odnosima zemalja sudionica. [Am. 76]

U takvim slučajevima, doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 1. koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izvršeni ili godišnjim obrocima koji su potpuno ili djelomično izvršeni i opozvani tijekom iste proračunske godine te nisu ponovno raspoređeni u drugi vanjski prekogranični program Interrega koji prima potporu i iz IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a, dodjeljuje se unutarnjim prekograničnim programima Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica ili sudjeluju predmetne države članice.

4.  U pogledu programa Interrega u okviru sastavnice 2 koji je Komisija već odobrila, sudjelovanje partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a obustavlja se ako je ispunjen jedan od uvjeta navedenih u točkama (a) i (b) prvog podstavka stavka 3. ovog članka. [Am. 77]

Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, preostale partnerske zemlje sudionice, trebaju zatražiti jedno od sljedećeg:

(a)  da se program Interrega u cijelosti obustavi, posebice ako se njegovi glavni zajednički razvojni izazovi ne mogu ostvariti bez sudjelovanja te partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a; [Am. 78]

(b)  da se iznos sredstava dodijeljenih tom programu Interrega smanji, u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima;

(c)  da se program Interrega nastavi bez sudjelovanja te partnerske zemlje ili Grenlanda PZP-a. [Am. 79]

Ako je iznos dodijeljen za program Interrega smanjen u skladu s točkom (b) drugog podstavka u ovom stavku, doprinos iz EFRR-a koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izvršeni dodjeljuje se za neki drugi program Interrega u okviru sastavnice 2 u kojem sudjeluje jedna ili više predmetnih država članica ili, ako država članica sudjeluje samo u jednom programu Interrega u okviru sastavnice 2, za jedan ili više unutarnjih prekograničnih programa Interrega u kojima sudjeluje predmetna država članica.

5.  Doprinos iz IPA-e III, NDICI-ja ili OCTP-a koji je smanjen u skladu s ovim člankom koristi se u skladu s Uredbama (EU) [IPA III] i [NDICI] ili Odlukom Vijeća [PZP].

6.  Kad treća zemlja, ili partnerska zemlja ili PZP-ovi koji doprinose programu Interrega s nacionalnim sredstvima koja ne predstavljaju nacionalno sufinanciranje potpore iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja smanji taj doprinos tijekom provedbe programa Interrega, bilo globalno ili u pogledu već odabranih zajedničkih mjera te nakon primanja dokumenta iz članka 22. stavka 6., država članica sudionica ili države članice sudionice trebaju zatražiti primjenu jedne od opcija navedenih u drugom podstavku stavka 4 ovog članka. [Am. 80]

Članak 13.

Stope sufinanciranja

Stopa sufinanciranja na razini svakog programa Interrega ne smije biti veća od 7080 %, osim ako se u pogledu vanjskih prekograničnih programa Interrega ili programa Interrega u okviru sastavnice 3 utvrdi veći postotak u Uredbama (EU) [IPA III], [NDICI] ili u Odluci Vijeća (EU) [OCTP], odnosno u bilo kojem aktu donesenom na temelju njih. [Am. 81]

POGLAVLJE II.

Ciljevi specifični za Interreg i tematska koncentracija

Članak 14.

Ciljevi specifični za Interreg

1.  EFRR, u okviru svog područja primjene definiranog u članku [4.] Uredbe (EU) [novi EFRR] i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja doprinose ciljevima politike utvrđenima u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] kroz zajedničke aktivnosti u okviru programa Interrega.

2.  U slučaju programa PEACE PLUS, kad djeluje kao potpora miru i pomirenju, EFRR, kao posebnom cilju u okviru cilja politike 4, pridonosi i promicanju socijalne, gospodarske i regionalne stabilnosti u predmetnim regijama, posebice putem mjera kojima se promiče kohezija među zajednicama. Zaseban prioritet podupire taj poseban prioritet.

3.  Osim posebnih ciljeva za EFRR, kako je navedeno u članku [2.] Uredbe (EU) [novi EFRR], EFRR i, ako je primjenjivo, instrumenti Unije za financiranje vanjskog djelovanja mogu pridonijeti pridonose i posebnim ciljevima u okviru cilja politike 4 kako slijedi: [Am. 82]

(a)  jačanjem djelotvornosti tržišta rada i poboljšanjem pristupa kvalitetnom prekograničnom zapošljavanju;

(b)  poboljšanjem pristupa obrazovanju i kvalitete obrazovanja, osposobljavanjem i cjeloživotnim učenjem preko granica s ciljem podizanja razine obrazovanja i stečenih vještina radi njihova priznavanja preko granica;

(c)  unapređenjem jednakog i pravovremenog pristupa kvalitetnim, održivim i cjenovno pristupačnim uslugama zdravstvene skrbi preko granica;

(d)  poboljšanjem dostupnosti, djelotvornosti i otpornosti sustava zdravstvene skrbi i usluga dugoročne skrbi preko granica;

(e)  promicanjem socijalne uključenosti i rješavanjem problema siromaštva, uključujući pospješivanje jednakih mogućnosti i borbu protiv diskriminacije preko granica.

4.  U okviru sastavnica 1, 2 i 3, iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenat Unije za financiranje vanjskog djelovanja može se podupirati i cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom”, posebice sljedećim mjerama:

(a)  za programe Interrega u okviru sastavnica 1 i 2B 2: [Am. 83]

i.  unapređenjem institucijskog kapaciteta javnih tijela, osobito onih koja su nadležna za upravljanje određenim područjem, kao i dionika;

ii.  povećanjem učinkovitosti javne uprave kroz promicanje pravne i administrativne suradnje te suradnje između građana, uključujući projekte „od građana za građane”, dionika iz civilnog društva i institucija, osobito s ciljem rješavanja pravnih i drugih prepreka u pograničnim regijama; [Am. 84]

(b)  za programe Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3: povećanjem institucijskog kapaciteta javnih tijela i dionika s ciljem provedbe makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena;

(c)  za vanjske prekogranične programe Interrega te programe Interrega u okviru sastavnica 2 i 3 koji primaju potporu iz fondova za Interreg, kao dodatak točkama (a) i (b): izgradnjom uzajamnog povjerenja, osobito poticanjem mjera u okviru kojih dolazi do izravnog kontakta među ljudima, unapređenjem održive demokracije te podupiranjem dionika iz civilnog društva u njihovoj ulozi u reformiranju postupaka i demokratskoj tranziciji.

5.  U okviru vanjskih prekograničnih programa Interrega i programa Interrega u okviru sastavnica 1., 2 i 3, iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja mogu se davati doprinosi i vanjskom cilju specifičnom za Interreg „Sigurnija i zaštićenija Europa”, posebice mjerama u područjima upravljanja prelascima granica, mobilnosti i upravljanja migracijama, uključujući zaštitu te gospodarsku i socijalnu integraciju migranata i izbjeglica pod međunarodnom zaštitom. [Am. 85]

Članak 15.

Tematska koncentracija

1.  Najmanje 60 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru drugih prioriteta osim tehničke pomoći za svaki program Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3, dodjeljuje se za najviše tri cilja politike utvrđena u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

2.  Dodatnih Do 15 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći za svaki program Interrega u okviru sastavnica 1, 2 i 3, dodjeljuje se za cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom” ili i do 10 % može biti dodijeljeno za vanjski cilj specifičan za Interreg „sigurnija i zaštićenija Europa”. [Am. 86]

3.  Ako program Interrega u okviru sastavnice 2A 1 ili 2 podupire makroregionalnu strategiju ili strategiju morskog bazena, ukupna sredstva dodijeljena najmanje 80 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, dijelom instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuju se za ciljeve pridonosi se ostvarenju ciljeva te strategije. [Am. 87]

4.  Ako program Interrega u okviru sastavnice 2B podupire makroregionalnu strategiju ili strategiju morskog bazena, najmanje 70 % sredstava dodijeljenih iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuje se za ciljeve te strategije. [Am. 88]

5.  Za programe Interrega u okviru sastavnice 4, ukupna sredstva dodijeljena iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja u okviru prioriteta osim tehničke pomoći dodjeljuju se za cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje Interregom”.

Članak 15.a

Ulaganja u međuregionalne inovacije

1.  Sredstva iz članka 9. stavka 5.a (novi) dodjeljuju se za novu inicijativu za međuregionalna ulaganja u inovacije koja je namijenjena:

(a)  komercijalizaciji i povećanju zajedničkih inovacijskih projekata kojima se može potaknuti razvoj europskih lanaca vrijednosti;

(b)  okupljanju istraživača, poduzeća, organizacija civilnog društva i javnih uprava koji su uključeni u strategije pametne specijalizacije i socijalne inovacije utvrđene na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)  pilot-projektima za utvrđivanje ili ispitivanje novih rješenja za regionalni i lokalni razvoj na temelju strategija pametne specijalizacije; ili

(d)  razmjenama iskustava u pogledu inovacija kako bi se iskoristilo iskustvo stečeno u području regionalnog ili lokalnog razvoja.

2.  Radi pridržavanja načela europske teritorijalne kohezije, s približno jednakim udjelom financijskih sredstava, ta se ulaganja usmjeravaju na stvaranje veza između manje razvijenih regija i vodećih regija povećanjem kapaciteta regionalnih inovacijskih ekoloških sustava u manje razvijenim regijama za uključivanje u postojeći ili novi lanac vrijednosti EU-a ili poboljšanje svojeg položaja u njemu, kao i kapaciteta za sudjelovanja u partnerstvima s drugim regijama.

3.  Komisija provodi ta ulaganja u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja. Pri definiranju dugoročnog programa rada i s time povezanih pozia na podnošenje prijedloga podupire ju stručna skupina.

4.  Za ulaganja u međuregionalne inovacije cijelo područje Unije prima potporu iz EFRR-a. Sudjelovanje trećih zemalja u tim ulaganjima dopušteno je ako te zemlje pridonose financiranju u obliku vanjskih namjenskih prihoda. [Am. 89]

POGLAVLJE III.

Izrada programa

Odjeljak i.

Priprema, odobravanje i izmjena programa Interrega

Članak 16.

Priprema i podnošenje programa Interrega

1.  Cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) provodi se kroz programe Interrega s podijeljenim upravljanjem, s izuzetkom sastavnice 3, koja se nakon savjetovanja s dionicima može provesti u cijelosti ili djelomično s neizravnim upravljanjem, i sastavnice 5, koja se provodi s izravnim ili neizravnim upravljanjem. [Am. 90]

2.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju pripremaju program Interrega u skladu s predloškom navedenim u Prilogu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. [Am. 91]

3.  Države članice sudionice pripremaju program Interrega u suradnji s programskim partnerima iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. U pripremi programa Interrega, kojima se obuhvaćaju makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena, države članice i programski partneri trebali bi uzeti u obzir tematske prioritete relevantnih makroregionalnih strategija i strategija morskog bazena te se savjetovati s relevantnim dionicima. Države članice i programski partneri uspostavljaju mehanizam ex ante procjene kako bi se osiguralo okupljanje svih dionika na makroregionalnoj razini i razini morskog bazena, tijela programa ETS-a, regija i zemalja na početku programskog razdoblja radi zajedničkog donošenja odluka o prioritetima svakog programa. Ti su prioriteti, prema potrebi, usklađeni s akcijskim planovima makroregionalnih strategija ili strategija morskog bazena. [Am. 92]

Treće zemlje ili partnerske zemlje sudionice ili PZP-ovi, ako je primjenjivo, također bi trebali uključiti programske partnere jednake onima navedenima u tom članku.

4.  Država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu dužna je Komisiji podnijeti program jedan ili više programa Interrega do [datuma stupanja na snagu uz dodatak od devet dvanaest mjeseci] u ime svih država članica sudionica, i ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja, ili PSP-ova ili organizacija za regionalnu integraciju i suradnju. [Am. 93]

Međutim, država članica koja je domaćin potencijalnom upravljačkom tijelu podnosi program Interrega koji obuhvaća potporu iz instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja najkasnije šest dvanaest mjeseci nakon što Komisija donese relevantan strateški programski dokument na temelju članka 10. stavka 1. ili, prema potrebi, na temelju odgovarajućeg temeljnog akta jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. [Am. 94]

5.  Prije podnošenja programa Interrega Komisiji, države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi, pisanim putem potvrđuju suglasnost s njegovim sadržajem. Ta suglasnost uključuje obvezu svih država članica sudionica i, ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova da osiguraju sufinanciranje potrebno za provedbu programa Interrega i, ako je primjenjivo, obvezu financijskog doprinosa trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju programa Interrega koji obuhvaćaju najudaljenije regije i treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ove, predmetne države članice konzultiraju se s trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima prije nego program Interrega podnesu Komisiji. U tom slučaju, suglasnost sa sadržajem programa Interrega i mogućim doprinosom trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova može se umjesto toga izraziti u službeno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima ili s rasprava organizacija za regionalnu suradnju.

6.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 62. kako bi se izmijenio Prilog radi prilagodbe promjenama koje nastupe tijekom programskog razdoblja za njegove elemente koji nisu ključni.

Članak 17.

Sadržaj programa Interrega

1.  U okviru svakog programa Interrega utvrđuju se zajednička strategija doprinosa programa ciljevima politike utvrđenima u [članku 4. stavku 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i ciljevima specifičnima za Interreg navedenima u članku 14. stavcima 4. i 5. ove Uredbe te način priopćavanja rezultata te strategije.

2.  Svaki program Interrega sastoji se od prioriteta.

Svaki prioritet odgovara jedinstvenom cilju politike ili, ako je primjenjivo, jednom ili oba cilja specifična za Interreg ili tehničkoj pomoći. Prioritet koji odgovara cilju politike ili, ako je primjenjivo, jednom ili oba cilja specifična za Interreg sastoji se od jednog ili dva posebna cilja. Više prioriteta može odgovarati istom cilju politike ili cilju specifičnom za Interreg.

3.  U opravdanim slučajevima i u dogovoru s Komisijom, Kako bi se povećala učinkovitost provedbe programa te kako bi se postigle operacije većeg opsega, predmetna država članica može odlučiti u programe Interrega prenijeti najviše [x] 20 % iznosa koji je dodijeljen iz EFRR-a za odgovarajući program u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast” za tu istu regiju. Svaka država članica prethodno obavješćuje Komisiju o namjeri iskorištavanja opcije prijenosa te obrazlaže tu odluku. Preneseni iznos predstavlja zasebni prioritet ili zasebne prioritete. [Am. 95]

4.  U okviru svakog programa Interrega utvrđuju se:

(a)  programsko područje (uključujući njegovu kartu kao zaseban dokument);

(b)  sažetak glavnih zajedničkih ciljeva, osobito uzimajući u obzir: [Am. 96]

i.  gospodarske, društvene i teritorijalne razlike;

ii.  zajedničke potrebe za ulaganjima i komplementarnost s drugim oblicima potpore te potencijalne sinergije koje će se ostvariti; [Am. 97]

iii.  pouke iz prijašnjih iskustava i njihovo uzimanje u obzir u okviru programa; [Am. 98]

iv.  makroregionalne strategije i strategije morskog bazena u slučajevima kad je programsko područje u cjelini ili djelomično obuhvaćeno jednom ili više strategija;

(c)  obrazloženje za odabrane ciljeve politike i ciljeve specifične za Interreg, odgovarajuće prioritete , posebne ciljeve i oblike potpore uz, prema potrebi, pojašnjenje poveznica koje nedostaju u prekograničnoj infrastrukturi; [Am. 99]

(d)  za svaki prioritet osim tehničke pomoći, posebni ciljevi;

(e)  za svaki posebni cilj:

i.  povezane vrste aktivnosti, uključujući popis planiranih operacija od strateške važnosti, te njihov očekivani doprinos tim posebnim ciljevima te makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, prema potrebi, te skupina kriterija i odgovarajućih transparentnih kriterija za odabir takve operacije; [Am. 100]

ii.  izlazni pokazatelji i pokazatelji rezultata s odgovarajućim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima;

iii.  glavne ciljne skupine; [Am. 101]

iv.  konkretna ciljana područja, uključujući planiranu upotrebu integriranog teritorijalnog ulaganja, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice ili drugih teritorijalnih alata;

v.  planirana upotreba financijskih instrumenata; [Am. 102]

vi.  indikativno raščlanjenje programskih sredstava prema vrsti intervencije;

(f)  za prioritet tehničke pomoći, planirana upotreba u skladu s člancima [30.], [31.] i [32.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i relevantne vrste intervencija;

(g)  plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice (bez ikakve podjele po državi članici sudionici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u, osim ako je drugačije određeno):

i.  tablicu u kojoj su utvrđena ukupna dodijeljena financijska sredstva iz EFRR-a i, ako je relevantno, iz svakog od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja za cijelo programsko razdoblje i za svaku godinu pojedinačno;

ii.  tablicu u kojoj su utvrđena ukupna dodijeljena financijska sredstva iz EFRR-a i, ako je relevantno, za svaki od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja prema prioritetima te nacionalno sufinanciranje uz navod o tome sastoji li se ono od javnog ili privatnog sufinanciranja;

(h)  mjere poduzete kako bi se u pripremu programa Interrega uključili relevantni programski partneri iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te uloga tih programskih partnera u provedbi, praćenju i evaluaciji tog programa;

(i)  predviđeni pristup komunikaciji i vidljivosti programa Interrega, uključujući planiranje njegovih ciljeva, ciljnu publiku, komunikacijske kanale, prisutnost na socijalnim medijima, predviđeni proračun i relevantne pokazatelje za praćenje i evaluaciju.

5.  Informacije iz stavka 4. trebaju se dostaviti kako slijedi:

(a)  s obzirom na tablice navedene u točki (g) i u pogledu potpore iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, sredstva su određena kako slijedi:

i.  za vanjske prekogranične programe Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz IPA-e III i NDICI-ja u obliku jedinstvenog iznosa („IPA III CBC”, odnosno „CBC za susjedstvo”), u okviru kojih se kombinira doprinos iz [Naslova 2 Kohezija i vrijednosti, gornja granica za Gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju] i [Naslova 6 Susjedstvo i svijet];

ii.  za programe Interrega u okviru sastavnica 2 i 4 za koje se dodjeljuje potpora iz IPA-e III, NDICI-ja ili OCTP-a u obliku jedinstvenog iznosa („fondovi Interrega”), u okviru kojeg se kombinira doprinos iz [naslova 2] i [naslova 6] ili je podijeljen po instrumentu financiranja „EFRR”, „IPA III”, „NDICI” i „OCTP”, na temelju izbora programskih partnera;

iii.  za programe Interrega u okviru sastavnice 2 za koje se dodjeljuje potpora iz OCTP-a u pogledu raspodjele po instrumentu financiranja („EFRR” i „OCTP Grenland”); [Am. 103]

iv.  za programe Interrega u okviru sastavnice 3 za koje se dodjeljuje potpora iz NDICI-ja i OCTP-a, raspodijeljeno po instrumentu financiranja („EFRR”, „NDICI” i „OCTP”, po potrebi);

(b)  s obzirom na tablicu iz stavka 4. točke (g) podtočke ii., ona treba sadržavati iznose samo za razdoblje od 2021. do 2025. [Am. 104]

6.  U pogledu stavka 4. točke (e) podtočke vi. i stavka 4. točke (f), vrste intervencije temelje se na nomenklaturi utvrđenoj u Prilogu [I.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

7.  U okviru programa Interrega potrebno je:

(a)  utvrditi upravljačko tijelo, tijelo za reviziju i tijelo kojem će Komisija izvršavati plaćanja;

(b)  utvrditi postupak za osnivanje zajedničkog tajništva i, prema potrebi, za potporu upravljačkim strukturama u državama članicama ili trećim zemljama; [Am. 105]

(c)  odrediti raspodjelu obveza među državama članicama sudionicama i, ako je primjenjivo, trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima, u slučaju financijskih ispravaka koje nametne upravljačko tijelo ili Komisija.

8.  Upravno tijelo obavješćuje Komisiju o svim promjenama informacija iz stavka 7. točke (a), bez zahtjeva za izmjenom programa.

9.  Odstupajući od stavka 4., sadržaj programa Interrega u okviru sastavnice 4 prilagođava se specifičnom karakteru tih programa Interrega, osobito u sljedećim slučajevima:

(a)  informacije iz točke (a) nisu potrebne;

(b)  informacije koje se traže u točkama (b) i (h) navode se kao kratki pregled;

(c)  za svaki posebni cilj u okviru bilo kojeg prioriteta osim tehničke pomoći navode se sljedeće informacije:

i.  definicija jedinstvenog korisnika ili ograničenog popisa korisnika i postupak dodjele bespovratnih sredstava;

ii.  povezane vrste aktivnosti i njihov očekivani doprinos posebnim ciljevima;

iii.  izlazni pokazatelji i pokazatelji rezultata s odgovarajućim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima;

iv.  glavne ciljne skupine;

v.  indikativno raščlanjenje programskih sredstava prema vrsti intervencije.

Članak 18.

Odobravanje programa Interrega

1.  Komisija na potpuno transparentan način procjenjuje svaki program Interrega i njegovu usklađenost s Uredbom (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Uredbom (EU) [novi EFRR] i ovom Uredbom te, u slučaju potpore iz jednog od instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i prema potrebi, njegovu dosljednost s višegodišnjim strateškim dokumentom izrađenim na temelju članka 10. stavka 1. ove Uredbe ili relevantnim strateškim programskim okvirom izrađenim na temelju odgovarajućeg temeljnog akta jednog od tih instrumenata ili više njih. [Am. 106]

2.  Komisija može navesti svoje primjedbe u roku od tri mjeseca od datuma kad je država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu podnijela program Interrega.

3.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje ili zemlje partneri, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju revidiraju program Interrega uzimajući u obzir primjedbe Komisije. [Am. 107]

4.  Komisija putem provedbenog akta donosi odluku o odobrenju programa Interrega najkasnije šest mjeseci tri mjeseca od datuma kad je država članica koja je domaćin mogućem upravljačkom tijelu podnijela taj program revidiranu inačicu tog programa. [Am. 108]

5.  Kad je riječ o vanjskim prekograničnim programima Interrega, Komisija donosi svoje odluke u skladu sa stavkom 4. nakon savjetovanja s „Odborom IPA-e III” u skladu s člankom [16.] Uredbe (EU) [IPA III] i „Odborom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju” u skladu s člankom [36.] Uredbe (EU) [NDICI].

Članak 19.

Izmjena programa Interrega

1.  Nakon savjetovanja s lokalnim i regionalnim vlastima i u skladu s člankom 6. Uredbe (EU).../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu može podnijeti obrazloženi zahtjev za izmjenu programa Interrega zajedno s izmijenjenim programom, u kojem se utvrđuje očekivani učinak te izmjene na ostvarivanje ciljeva. [Am. 109]

2.  Komisija ocjenjuje usklađenost te izmjene s Uredbom (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Uredbom (EU) [novi ERDF] i ovom Uredbom te donosi primjedbe u roku od tri mjeseca mjesec dana od podnošenja izmijenjenog programa. [Am. 110]

3.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, ili PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju preispituju izmijenjeni program Interrega te uzimaju u obzir primjedbe Komisije. [Am. 111]

4.  Komisija odobrava izmjenu programa Interrega najkasnije šest mjeseci tri mjeseca nakon što ga država članica podnese. [Am. 112]

5.  Nakon savjetovanja s lokalnim i regionalnim vlastima i u skladu s člankom 6. Uredbe (EU).../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], država članica tijekom programskog razdoblja može prenijeti iznos od najviše 510  % prvotno dodijeljenih sredstava za prioritet i najviše 35 % programskog proračuna za drugi prioritet u okviru istog programa Interrega. [Am. 113]

Ti prijenosi ne utječu na prethodne godine.

Smatra se da nisu znatni i ne zahtijevaju odluku Komisije o izmjeni programa Interrega. Međutim, moraju biti u skladu sa svim regulatornim zahtjevima. Upravljačko tijelo Komisiji dostavlja izmijenjenu tablicu iz članka 17. stavka 4. točke (g) podtočke ii.

6.  Odobrenje Komisije nije potrebno za ispravke administrativne ili formalne naravi koji ne utječu na provedbu tog programa Interrega. Upravljačko tijelo obavještava Komisiju o takvim ispravcima.

Odjeljak ii.

Teritorijalni razvoj

Članak 20.

Integrirani teritorijalni razvoj

Za programe Interrega, relevantna urbana, lokalna ili druga teritorijalna tijela ili tijela nadležna za izradu teritorijalnih ili lokalnih razvojnih strategija kako su navedene u članku [22.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili za odabir operacija koje će se podupirati u okviru tih strategija kako je navedeno u [članku 23. stavku 4.] te Uredbe ili za oboje, prekogranične su pravne osobe ili EGTS-i.

Prekogranična pravna osoba ili EGTS koji provodi integrirano teritorijalno ulaganje na temelju članka [24.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili drugi teritorijalni alat iz članka [22.] točke (c) te uredbe može biti i jedini korisnik u skladu s člankom 23. stavkom 5. ove Uredbe, pod uvjetom da unutar prekogranične pravne osobe ili EGTS-a postoji razdvajanje funkcija.

Članak 21.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice („CLLD”) iz članka [22.] točke (b) Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] može se provoditi u okviru programâ Interrega pod uvjetom da relevantne lokalne akcijske skupine čine predstavnici javnih i privatnih lokalnih socioekonomskih interesa, u kojima ni jedna interesna skupina ne kontrolira donošenje odluka, i najmanje dvije zemlje sudionice, od kojih je barem jedna država članica.

Odjeljak iii.

Operacije i fondovi za male projekte

Članak 22.

Odabir operacija Interrega

1.  Operacije Interrega u skladu sa strategijom i ciljevima programa odabire odbor za praćenje uspostavljen u skladu s člankom 27.

Taj odbor za praćenje može postaviti jedan ili, osobito u slučaju potprograma, više odbora za upravljanje koji djeluju pod njegovom nadležnošću za odabir operacija. Odbori za upravljanje primjenjuju načelo partnerstva iz članka 6. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te obuhvaćaju partnere iz svih država članica sudionica. [Am. 114]

Kad se cijela operacija ili dio operacije provodi izvan programskog područja [unutar ili izvan Unije], za odabir te operacije potrebno je izričito upravljačkog tijela u odboru za praćenje ili, ako je primjenjivo, odboru za upravljanje.

2.  Za potrebe odabira operacija odbor za praćenje ili, ako je primjenjivo, odbor za upravljanje utvrđuje i primjenjuje nediskriminirajuće i transparentne kriterije i postupke, osigurava ravnopravnost spolova te uzima u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravila te načelo održivog razvoja i politiku Unije o okolišu u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a.

Kriterijima i postupcima osigurava se da prioriteti operacija budu odabrani s ciljem maksimalnog iskorištavanja financijskih sredstava Unije za postizanje ciljeva programa Interrega i provedbu dimenzije suradnje operacija u okviru programa Interrega, kako je navedeno u članku 23 stavcima 1. i 4.

3.  Upravljačko će se tijelo savjetovati s Komisijom i uzeti u obzir njezine komentare priopćuje Komisiji kriterije za odabir prije početnog podnošenja kriterija za odabir odboru za praćenje ili, po potrebi, odboru za upravljanje. Isto vrijedi i za sve naknadne izmjene tih kriterija. [Am. 115]

4.  Pri izboru operacija, Prije nego što odbor za praćenje ili, po potrebi, odbor za upravljanje izabere operacije, upravljačko tijelo treba: [Am. 116]

(a)  osigurati da odabrane operacije budu u skladu s programom Interrega i pružiti djelotvoran doprinos postizanju njegovih posebnih ciljeva;

(b)  osigurati da odabrane operacije ne budu u sukobu s odgovarajućim strategijama uspostavljenima na temelju članka 10. stavka 1. ili u okviru jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja;

(c)  osigurati da odabrane operacije predstavljaju najbolji odnos između iznosa potpore, poduzetih aktivnosti i postizanja ciljeva;

(d)  provjeriti raspolaže li korisnik potrebnim financijskim sredstvima i mehanizmima za pokrivanje troškova operacije i održavanja;

(e)  osigurati da odabrane operacije obuhvaćene područjem primjene Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća(25) podliježu procjeni utjecaja na okoliš ili postupku provjere na temelju zahtjeva te Direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća(26);

(f)  ako su operacije započele prije podnošenja zahtjeva za financiranje upravljačkom tijelu, provjeriti poštuje li se primjenjivo pravo;

(g)  osigurati da odabrane operacije budu u okviru predmetnog fonda Interreg i povezane s određenom vrstom intervencije;

(h)  osigurati da operacije ne uključuju aktivnosti koje su bile dio operacije podložne premještanju u skladu s člankom [60.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili koje bi značile prijenos produktivne aktivnosti u skladu s [člankom 59. stavkom 1. točkom (a)] te uredbe.

(i)  osigurati da se na odabrane operacije ne odnosi obrazloženo mišljenje Komisije u pogledu povrede na temelju članka 258. UFEU-a kojom se ugrožava zakonitost i pravilnost izdataka ili uspješnost operacija;

(j)  osigurati da na promjenu klime budu prilagođena ulaganja u infrastrukturu čiji je očekivani životni vijek najmanje pet godina.

5.  Odbor za praćenje ili, ako je primjenjivo, odbor za upravljanje odobrava metodologiju i kriterije koji se primjenjuju za odabir operacija Interrega, uključujući sve njihove izmjene, ne dovodeći u pitanje [članak 27. stavak 3. točku (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] u pogledu CLLD-a i članka 24. ove Uredbe.

6.  Upravljačko tijelo za svaku operaciju Interrega glavnom ili jedinom partneru dostavlja dokument u kojem su navedeni uvjeti potpore za tu operaciju Interrega, uključujući posebne zahtjeve u pogledu proizvoda ili usluga koje je potrebno isporučiti, njezin plan financiranja, vremenski rok za izvršenje i, prema potrebi, metodu utvrđivanja troškova operacija i uvjeta isplate bespovratnih sredstava.

Tim se dokumentom utvrđuju i obveze glavnog partnera u pogledu povrata u skladu s člankom 50. Te obveze određuje Odbor za praćenje određuje i dogovara postupke povezane s povratima. Međutim, glavni partner koji se nalazi u državi članici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u različitom od partnera nije dužan izvršiti povrat putem sudskog postupka. [Am. 117]

Članak 23.

Partnerstvo unutar operacija Interrega

1.  Operacije odabrane u okviru sastavnica 1, 2 i 3 uključuju dionike iz najmanje dvije zemlje sudionice ili PZP-a, od kojih najmanje jedan treba biti korisnik iz države članice. [Am. 118]

Korisnici koji primaju potporu iz nekog od fondova Interrega i partneri koji ne primaju financijsku potporu iz tih fondova (korisnici i partneri zajednički nazvani „partneri”) čine partnerstvo u operaciji Interrega.

2.  Operacija Interrega može se provoditi u jednoj zemlji ili PZP-u pod uvjetom da su učinci i koristi za programsko područje navedeni u zahtjevu za tu operaciju. [Am. 119]

3.  Stavak 1. ne primjenjuje se na operacije u okviru programa PEACE PLUS kad program djeluje kao potpora miru i pomirenju.

4.  Partneri surađuju u razvoju, i provedbi i financiranju operacija Interrega te , kao i u zapošljavanju osoblja za te operacije te njihovu financiranju. Pritom se teži ograničenju broja partnera na najviše deset po operaciji Interrega. [Am. 120]

Za operacije Interrega koje su dio programa Interrega u okviru sastavnice 3, partneri iz najudaljenijih regija i trećih zemalja, partnerskih zemalja partnera ili PZP-ova trebaju surađivati samo u tri dvije od četiri dimenzije navedene u prvom podstavku. [Am. 121]

5.  Ako postoje dva ili više partnera, svi partneri imenuju jednog od njih kao glavnog partnera.

6.  Prekogranična pravna osoba ili EGTS može biti jedini partner operacije koja je dio programa Interrega u okviru komponenti 1, 2 i 3 pod uvjetom da njegovi članovi uključe partnere iz najmanje dvije zemlje sudionice ili PZP-a. [Am. 122]

Prekogranična pravna osoba ili EGTS treba imati članove iz najmanje tri zemlje sudionice programa Interrega u okviru sastavnice 4.

Pravna osoba koja provodi financijski instrument ili fond fondova, prema potrebi, može biti jedini partner u operaciji Interrega, bez primjene zahtjeva u pogledu njezina sastava navedenih u stavku 1.

7.  Jedini partner treba biti registriran u državi članici koja sudjeluje u programu Interrega.

Međutim, ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 23., jedini partner može biti registriran u državi članici koja ne sudjeluje u tom programu. [Am. 123]

Članak 24.

Fondovi za male projekte

1.  Ukupni doprinos iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja za fond jedan ili više fondova za male projekte u okviru određenog programa Interrega ne smije prelaziti 20 000 000 EUR ili 1520 % ukupnog iznosa dodijeljenog za taj program Interrega, koji god iznos je niži te u slučaju programa Interrega za prekograničnu suradnju iznosi najmanje 3 % ukupnog iznosa. [Am. 124]

Krajnji primatelji unutar fonda za male projekte dobivaju potporu iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja putem korisnika te provode male projekte unutar tog fonda za male projekte („mali projekt”).

2.  Korisnik fonda za male projekte treba biti prekogranična pravna osoba ili EGTS tijelo javnog ili privatnog prava, subjekt s pravnom osobnošću ili bez nje ili fizička osoba odgovorna za pokretanje operacija ili i za njihovo pokretanje i za provedbu. [Am. 125]

3.  Dokumentom kojim se utvrđuju uvjeti za potporu fondu za male projekte, osim elemenata utvrđenih u članku 22. stavku 6., utvrđuju se i elemente potrebni kako bi se osiguralo da korisnik:

(a)  uspostavi nediskriminirajući i transparentni postupak odabira;

(b)  primijeni objektivne kriterije za odabir malih projekata, čime se izbjegavaju sukobi interesa;

(c)  procijeni zahtjeve za potporu;

(d)  odabere projekte i utvrdi iznos potpore za svaki mali projekt;

(e)  bude odgovoran za provedbu operacije i da na svojoj razini zadrži sve popratne dokumente potrebne za revizijski trag u skladu s Prilogom [XI.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama];

(f)  učini javno dostupnim popis krajnjih primatelja koji imaju koristi od operacije.

Korisnik osigurava da krajnji primatelji ispunjavaju zahtjeve iz članka 35.

4.  Odabir malih projekata ne predstavlja prijenos zadataka s upravljačkog tijela na posredničko tijelo kako se navodi u [članku 65. stavku 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

5.  Troškovi osoblja i drugi izravni troškovi prema kategorijama troška iz članaka od 39. do 42. te neizravni troškovi nastali na razini korisnika za upravljanje fondom ili fondovima za male projekte ne smiju premašiti 20 % ukupnih prihvatljivih troškova odgovarajućeg fonda ili fondova za male projekte. [Am. 126]

6.  Ako javni doprinos malom projektu ne prelazi iznos od 100 000 EUR, doprinos iz EFRR-a ili, ako je primjenjivo, instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja, treba biti u obliku jediničnih troškova ili jednokratnih iznosa ili uključivati paušalne stope, osim za projekte u kojima potpora predstavlja državnu pomoć. [Am. 127]

Ako ukupni troškovi nijedne operacije ne prelaze 100 000 EUR, iznos potpore za jedan ili više malih projekata može se odrediti na temelju nacrta proračuna koji na pojedinačnoj osnovi utvrđuje i prethodno odobrava tijelo zaduženo za odabir operacije. [Am. 128]

Ako se koristi financiranje uz primjenu paušalne stope, kategorije troškova na koje se primjenjuje paušalna stopa mogu se nadoknaditi u skladu s [člankom 48. stavkom 1. točkom (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

Članak 25.

Zadaće glavnog partnera

1.  Glavni partner treba:

(a)  s drugim partnerima utvrditi aranžmane u sporazumu koji sadrži odredbe kojima se, među ostalim, jamči dobro financijsko upravljanje odgovarajućim fondom Unije dodijeljenim za aktivnost Interrega, uključujući i mehanizme za povrat neopravdano isplaćenih iznosa;

(b)  preuzeti odgovornost za osiguravanje provedbe cjelokupne operacije Interrega;

(c)  osigurati da su rashodi svih partnera nastali tijekom provedbe operacije Interrega, da odgovaraju aktivnostima o kojima su se usuglasili svi partneri te da su u skladu s dokumentom upravljačkog tijela na temelju članka 22. stavka 6.

2.  Ako u aranžmanima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. točkom (a) nije drugačije navedeno, glavni partner treba osigurati da ostali partneri što je prije moguće i u cijelosti te unutar vremenskog razdoblja koje su zajednički dogovorili svi partneri i u skladu s jednakim postupkom koji se primjenjuje na glavnog partnera dobiju cjelokupni iznos doprinosa iz odgovarajućeg fonda Unije. Nikakav se iznos ne smije odbiti ni zadržati niti se smije naplatiti posebna naknada ili druga naknada s jednakim učinkom koji bi smanjio taj iznos za druge partnere. [Am. 129]

3.  Svaki korisnik u državi članici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u koji sudjeluje koja sudjeluje u programu Interrega može biti imenovan glavnim partnerom. [Am. 130]

Međutim, države članice, treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu se dogovoriti da kao glavni partner može biti imenovan partner koji ne prima potporu iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja. [Am. 131]

Odjeljak iv.

Tehnička pomoć

Članak 26.

Tehnička pomoć

1.  Tehnička pomoć za svaki program Interrega nadoknađuje se na temelju paušalne stope primjenom postotaka utvrđenih u stavku 2. za 2021. i 2022. na godišnje obroke pretfinanciranja iz članka 49. stavka 2. točaka (a) i (b) ove Uredbe, a za naredne godine na prihvatljive rashode uključene u svaki zahtjev za plaćanje u skladu s [člankom 85 stavkom 3. točkama (a) ili (c)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], prema potrebi. [Am. 132]

2.  Postotak doprinosa iz EFRR-a ili instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja za tehničku pomoć koji se nadoknađuje utvrđuje se kako slijedi:

(a)  za programe Interrega u okviru unutarnje prekogranične suradnje za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a: 6 7 %; [Am. 133]

(b)  za vanjske prekogranične programe Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a: 10 %;

(c)  za programe Interrega u okviru sastavnica 2, 3 i 4, za EFRR i, prema potrebi, za instrumente Unije za financiranje vanjskog djelovanja: 7 8 %. [Am. 134]

3.  Za programe Interrega za koje je ukupno dodijeljeno između 30 000 000 EUR i 50 000 000 EUR, iznos dobiven na temelju postotka za tehničku pomoć povećava se za dodatan iznos od 500 000 EUR. Komisija taj iznos dodaje prvom međuplaćanju.

4.  Za programe Interrega za koje je ukupno dodijeljeno manje od 30 000 000 EUR, iznos potreban za tehničku pomoć izražen u eurima i postotak dobiven na temelju njega utvrđuju se u Odluci Komisije kojom se odobrava predmetni program Interrega.

POGLAVLJE IV.

Praćenje, evaluacija i komunikacija

Odjeljak i.

Praćenje

Članak 27.

Odbor za praćenje

1.  Države članice i, kad je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, i PZP-ovi ili organizacije za regionalnu integraciju i suradnju koji sudjeluju u određenom programu uspostavljaju, u dogovoru s upravljačkim tijelom, odbor za praćenje provedbe odgovarajućeg programa Interrega („odbor za praćenje”) u roku od tri mjeseca od datuma kad je državama članicama dostavljena odluka Komisije o prihvaćanju programa Interrega. [Am. 135]

2.  Odborom za praćenje predsjeda predstavnik države članice koja je domaćin upravljačkom tijelu ili predstavnik upravljačkog tijela.

Ako se poslovnikom odbora za praćenje predviđa rotirajuće predsjedanje, odborom za praćenje može predsjedati i predstavnik treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a, uz supredsjedanje s predstavnikom države članice ili upravljačkog tijela, i obratno. [Am. 136]

3.  Svaki član odbora za praćenje ima pravo glasa.

4.  Svaki odbor za praćenje na svojoj prvoj sjenici donosi svoj poslovnik.

Poslovnik odbora za praćenje i, ako je primjenjivo, odbora za upravljanje sprečava svaku situaciju sukoba interesa prilikom odabira operacija Interrega.

5.  Odbor za praćenje sastaje se najmanje jednom godišnje i preispituje sva pitanja koja se odnose na napredak programa prema ostvarenju njegovih ciljeva.

6.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama iz članka 35. stavka 2. objavljuje poslovnik odbora za praćenje, sažetak podataka i sve podatke i informacija kao i sve odluke podijeljene s odborom za praćenje. [Am. 137]

Članak 28.

Sastav odbora za praćenje

1.  O sastavu odbora za praćenje svakog programa Interrega dogovaraju se mogu se dogovarati države članice i, po potrebi, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u tom programu tako da se osigura nastoji postići uravnotežena zastupljenost relevantnih tijela, posredničkih tijela i predstavnika programskih partnera iz članka [6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] iz država članica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova. [Am. 138]

U sastavu odbora za praćenje uzima se u obzir broj država članica sudionica, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova u predmetnom programu Interrega. [Am. 139]

Odbor za praćenje uključuje i predstavnike regija i lokalne samouprave te drugih tijela koja su zajednički uspostavljena na cijelom programskom području ili obuhvaćaju dio njega, uključujući i EGTS. [Am. 140]

2.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama iz članka 35. stavka 2. objavljuje popis članova tijela ili nadležnih tijela koja su imenovana članovima odbora za praćenje. [Am. 141]

3.  Predstavnici Komisije sudjeluju mogu sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnom svojstvu. [Am. 142]

3.a  Predstavnici tijela koja su uspostavljena na cijelom programskom području ili obuhvaćaju dio njega, uključujući EGTS, mogu sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnom svojstvu. [Am. 143]

Članak 29.

Funkcije odbora za praćenje

1.  Odbor za praćenje analizira:

(a)  napredak u provedbi programa i u postizanju ključnih etapa i ciljnih vrijednosti programa Interrega;

(b)  sva pitanja koja utječu na uspjeh programa Interrega i mjere poduzete za rješavanje tih pitanja;

(c)  s obzirom na financijske instrumente, elemente ex ante procjene navedene u [članku 52. stavku 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i strateškom dokumentu iz članka [53. stavka 2.] te uredbe;

(d)  napredak ostvaren u provedbi evaluacija, sinteze evaluacija i daljnje djelovanje u pogledu nalaza;

(e)  provedbu aktivnosti povezanih s komunikacijom i vidljivošću,

(f)  napredak u provedbi operacija Interrega od strateške važnosti i, po potrebi, velikih infrastrukturnih projekata;

(g)  kad je relevantno, napredak u izgradnji administrativnih kapaciteta za javne institucije i korisnike i, prema potrebi, predlaže sve dodatne mjere potpore. [Am. 144]

2.  Pored svojih zadaća u pogledu odabira operacija navedenih u članku 22., odbor za praćenje odobrava:

(a)  metodologiju i kriterije za odabir operacija, uključujući sve njihove promjene, nakon savjetovanja s Komisijom obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 22. stavkom 2. ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje [članak 27. stavak 3. točke (b), (c) i (d)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; [Am. 145]

(b)  plan evaluacije i njegove izmjene;

(c)  svaki prijedlog upravljačkog tijela za izmjenu programa Interrega, uključujući za prijenos u skladu s člankom 19. stavkom 5.;

(d)  završno izvješće o uspješnosti.

Članak 30.

Preispitivanje

1.  Komisija može organizirati preispitivanje radi provjere uspješnosti programa Interrega.

Preispitivanje se može provesti u pisanom obliku.

2.  Na zahtjev Komisije, u roku od jednog tri mjeseca upravljačko tijelo stavlja joj na raspolaganje informacije o elementima navedenima u članku 29. stavku 1.: [Am. 146]

(a)  napretku u provedbi programa i postizanju ključnih etapa i ciljeva, bilo kakvim pitanjima koja utječu na uspjeh odgovarajućeg programa Interrega i mjerama poduzetima za njihovo rješavanje;

(b)  napretku postignutom u provedbi evaluacija, sinteze evaluacija i daljnjem djelovanju u pogledu nalaza;

(c)  napretku u izgradnji administrativnih kapaciteta javnih tijela i korisnika.

3.  Ishod preispitivanja evidentira se u dogovorenom zapisniku.

4.  Upravljačko tijelo poduzima daljnje mjere u pogledu pitanja koja je iznijela Komisija i u roku od tri mjeseca obavješćuje Komisiju o poduzetim mjerama.

Članak 31.

Prijenos podataka

1.  Svake godine do 31. siječnja, 31. ožujka, 31. svibnja, 31. srpnja, i 30. rujna i 30. studenoga svako upravljačko tijelo elektroničkim putem Komisiji dostavlja kumulativne podatke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (a) ove Uredbe te jednom godišnje podatke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (b) ove Uredbe za odgovarajući program Interrega u skladu s predloškom utvrđenim u Prilogu [VII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. [Am. 147]

Za prijenos podataka upotrebljavaju se postojeći sustavi za izvještavanje podataka u mjeri u kojoj je dokazana njihova pouzdanost tijekom prethodnog programskog razdoblja. [Am. 148]

Prvi se prijenos mora izvršiti do 31. siječnja 2022., a posljednji do 31. siječnja 2030.

2.  Podaci iz stavka 1. raščlanjuju se za svaki prioritet prema posebnom cilju i odnose se na:

(a)  broj odabranih operacija Interrega, njihov ukupni prihvatljivi trošak, doprinos iz odgovarajućeg fonda Interrega i ukupne prihvatljive rashode partnera upravljačkog tijela, sve raščlanjeno po vrstama intervencija;

(b)  vrijednosti pokazatelja ostvarenja i rezultata za odabrane operacije Interrega i vrijednosti ostvarene dovršenim operacijama Interrega. [Am. 149]

3.  Za financijske instrumente dostavljaju se i podaci o:

(a)  prihvatljivim rashodima po vrsti financijskog proizvoda;

(b)  iznosu troškova i naknada za upravljanje prijavljenih kao prihvatljivi rashodi;

(c)  iznosu, po vrsti financijskog proizvoda, privatnih i javnih sredstava mobiliziranih uz fondove;

(d)  kamatama i ostaloj dobiti nastaloj na temelju potpore iz fondova Interrega za financijske instrumente kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te vraćenim sredstvima koja se mogu pripisati potpori iz fondova Interrega kako je navedeno u članku 56. te uredbe.

4.  Podaci podneseni u skladu s ovim člankom moraju biti ažurirani na kraju mjeseca koji prethodi mjesecu dostave.

5.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2. objavljuje sve podatke dostavljene Komisiji.

Članak 32.

Konačno izvješće o uspješnosti

1.  Svako upravljačko tijelo dužno je do 15. veljače 2031. Komisiji dostaviti završno izvješće o uspješnosti odgovarajućeg programa Interrega.

Završno izvješće o uspješnosti dostavlja se primjenom predloška utvrđenog u skladu s člankom [38. stavkom 5.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

2.  U završnom izvješću o uspješnosti ocjenjuje se postizanje ciljeva programa na temelju elemenata navedenih u članku 29., uz iznimku stavka 1. točke (c) u tom članku.

3.  Komisija pregledava završno izvješće o uspješnosti te u roku od pet mjeseci od dana primitka završnog izvješća o uspješnosti obavješćuje upravljačko tijelo o svojim primjedbama. Ako se daju takve primjedbe, upravljačko tijelo pruža sve potrebne informacije koji se odnose na te primjedbe i, prema potrebi, u roku od tri mjeseca obavješćuje Komisiju o poduzetim mjerama. Komisija obavješćuje državu članicu o prihvaćanju izvješća.

4.  Upravljačko tijelo objavljuje konačno izvješće o uspješnosti na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2.

Članak 33.

Pokazatelji za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg)

1.  Zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata, kako su utvrđeni u Prilogu [I.] Uredbi (EU) [novi EFRR] i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja i rezultata za pojedine programe , koji su se pokazali najprimjerenijima za mjerenje napretka u ostvarenju ciljeva programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), upotrebljavaju se u skladu s člankom [12. stavkom 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te člankom 17. stavkom 3 4. točkom (d e) podtočkom ii. i člankom 31. stavkom 2. točkom (b) ove Uredbe. [Am. 150]

1.a  Prema potrebi i u slučajevima koje je opravdalo upravljačko tijelo, pokazatelji ostvarenja i rezultata za pojedine programe upotrebljavaju se zajedno s pokazateljima odabranima u skladu sa stavkom 1. [Am. 151]

2.  Za pokazatelje ostvarenja polazne vrijednosti iznose nula. Ključne faze utvrđene za 2024. i ciljne vrijednosti za 2029. kumulativni su.

Odjeljak ii.

Evaluacija i komunikacija

Članak 34.

Evaluacija tijekom programskog razdoblja

1.  Upravljačko tijelo provodi evaluaciju, najviše jedanput godišnje, svakog programa Interrega. Svakom se evaluacijom programa ocjenjuju njegova djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, dosljednost i dodana vrijednost EU-a u svrhu poboljšanja kvalitete izrade i provedbe odgovarajućeg programa Interrega. [Am. 152]

2.  Uz to, upravljačko tijelo do 30. lipnja 2029. provodi evaluaciju za svaki program Interrega radi ocjene njegova učinka.

3.  Upravljačko tijelo povjerava evaluacije funkcionalno neovisnim stručnjacima.

4.  Upravljačko tijelo osigurava nastoji osigurati potrebne postupke za stvaranje i prikupljanje podataka potrebnih za evaluacije. [Am. 153]

5.  Upravljačko tijelo sastavlja plan evaluacije kojim se može obuhvatiti više od jednog programa Interrega.

6.  Upravljačko tijelo odboru za praćenje podnosi plan evaluacije najkasnije godinu dana nakon odobrenja odgovarajućeg programa Interrega.

7.  Upravljačko tijelo na internetskim stranicama navedenima u članku 35. stavku 2 objavljuje sve evaluacije.

Članak 35.

Odgovornosti upravljačkih tijela i partnera s obzirom na transparentnost i komunikaciju

1.  Svako upravljačko tijelo dužno je imenovati službenika za komunikaciju za svaki program Interrega pod njegovom nadležnošću.

2.  U roku od šest mjeseci od datuma odobrenja programa Interrega upravljačko tijelo osigurava postojanje internetskih stranica na kojima su dostupne informacije o svakom programu Interrega pod njegovom nadležnošću, uključujući ciljeve programa, aktivnosti, dostupne mogućnosti financiranja i postignuća.

3.  Primjenjuje se članak [44. stavci od 2. do 7 6.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] o odgovornostima upravljačkog tijela. [Am. 154]

4.  Svaki partner u operaciji Interrega ili svako tijelo koje provodi financijski instrument navodi potporu iz fonda Interrega, uključujući sredstva koja se ponovno koriste za financijske instrumente u skladu s člankom [56.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], za operaciju Interrega na sljedeći način:

(a)  davanjem kratkog opisa operacije Interrega na službenim internetskim stranicama partnera, ako takve stranice postoje; taj opis treba biti razmjeran razini potpore iz fonda Interrega, uključivati njezine ciljeve i rezultate te je u njemu potrebno istaknuti financijsku potporu Unije;

(b)  davanjem izjave kojom se potpora iz fonda Interrega ističe na vidljiv način putem dokumenata i komunikacijskih materijala koji se odnose na provedbu operacije Interrega i namijenjeni su javnosti ili sudionicima;

(c)  postavljanjem pločica ili plakata na lokaciji koja je lako vidljiva javnosti čim započne fizička provedba operacije Interrega koja uključuje fizička ulaganja ili nabavu opreme čija je ukupna vrijednost veća od 100 000 50 000  EUR; [Am. 155]

(d)  za operacije Interrega koje nisu obuhvaćene točkom (c), postavljanjem najmanje jednog javno dostupnog tiskanog plakata ili i, ako je moguće, elektroničkog zaslona najmanje veličine A3 A2 koji sadrži informacije o operaciji Interrega i na kojem se ističe potpora iz fonda Interrega; [Am. 156]

(e)  za operacije od strateške važnosti i operacije čiji ukupni troškovi premašuju 10 000 000 5 000 000  EUR, organiziranjem komunikacijskog događanja te pravovremenim uključivanjen Komisije i odgovornog upravljačkog tijela. [Am. 157]

Termin „Interreg” koristi se uz amblem Unije u skladu s člankom [42.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

5.  Kad je riječ o fondovima i financijskim instrumentima za male projekte, korisnik osigurava da krajnji korisnici ispune zahtjeve utvrđene u stavku 4. točki (c).

6.  Ako korisnik ne ispuni svoje obveze iz članka [42.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] ili stavaka 1. i 2. u ovom članku, država članica ovog članka ili ne ispravi propuste na vrijeme, upravljačko tijelo primjenjuje financijsku korekciju otkazivanjem najviše 5 % potpore iz fondova za predmetnu operaciju. [Am. 158]

POGLAVLJE V.

Prihvatljivost

Članak 36.

Pravila o prihvatljivosti rashoda

1.  Cijela aktivnost Interrega ili njezin dio može se provoditi izvan države članice, uključujući i izvan Unije, pod uvjetom da se tom aktivnošću Interrega doprinosi ciljevima odgovarajućeg programa Interrega.

2.  Ne dovodeći u pitanje pravila o prihvatljivosti propisana u člancima [od 57. do 62.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], člancima [4. i 6.] Uredbe (EU) [novi EFRR] ili u ovom poglavlju, uključujući akte donesene na temelju njih, države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi zajedničkom odluku u odboru za praćenje utvrđuju samo dodatna pravila o prihvatljivosti rashoda za program Interrega u pogledu kategorija rashoda koje nisu obuhvaćene tim odredbama. Ta dodatna pravila odnose se na programsko podruje kao cjelinu.

Međutim, ako se u programu Interrega operacije odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga, ta se dodatna pravila donose prije objave prvog poziva na podnošenje prijedloga. U svim se ostalim slučajevima ta dodatna pravila donose prije odabira prvih operacija.

3.  Za pitanja koja nisu obuhvaćena pravilima o prihvatljivosti utvrđenima u člancima [od 57. do 62.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], člancima [4. i 6.] Uredbe (EU) [novi EFRR] i ovom poglavlju, uključujući akte donesene na temelju njih, ili u pravilima utvrđenima u skladu sa stavkom 4., primjenjuju se nacionalna pravila države članice i, ako je primjenjivo, trećih zemalja, partnerskih zemalja i PZP-ova u kojima nastanu rashodi.

4.  U slučaju razlike u mišljenju između upravljačkog tijela i tijela za reviziju u pogledu prihvatljivosti operacije Interrega odabrane u okviru odgovarajućeg programa Interrega, prevladava mišljenje upravljačkog tijela, uzimajući u obzir mišljenje odbora za praćenje.

5.  PZP-ovi ne ispunjavaju uvjete za potporu iz EFRR-a u okviru programâ Interrega, ali mogu u tim programima sudjelovati prema uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 37.

Opće odredbe o prihvatljivosti kategorija troškova

1.  Države članice sudionice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi mogu se u odboru za praćenje programa Interrega dogovoriti da izdaci koji spadaju u jednu ili više kategorija iz članaka od 38. do 43. nisu prihvatljivi u okviru jednog ili više prioriteta određenog programa Interrega.

2.  Svi izdaci koji su prihvatljivi u skladu s ovom Uredbom, a koje plaća korisnik ili se plaćaju u ime korisnika, trebaju biti povezani s troškovima pokretanja ili pokretanja i provedbe operacije ili dijela operacije.

3.  Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi:

(a)  novčane kazne, financijske sankcije i izdaci za pravne sporove i parnice;

(b)  troškovi poklona, osim onih troškova koji ne premašuju 50 EUR po poklonu i u svrhu su promicanja, komunikacije, promidžbe ili informiranja;

(c)  troškovi povezani s fluktuacijom deviznog tečaja.

Članak 38.

Troškovi osoblja

1.  Troškovi osoblja sastoje se od bruto troškova zapošljavanja osoblja partnera Interrega na jedan od sljedećih načina:

(a)  na puno radno vrijeme;

(b)  na nepuno radno vrijeme s fiksnim postotkom odrađenog vremena na mjesečnoj razini;

(c)  na nepuno radno vrijeme s fleksibilnim brojem radnih sati mjesečno; ili

(d)  na osnovi satnice.

2.  Izdaci za troškove osoblja ograničavaju se na sljedeće:

(a)  isplatu plaća povezanih s aktivnostima koje subjekt ne bi izvršavao kad se ne bi provodila predmetna operacija, određenih ugovorom o radu, odlukom o imenovanju (oboje dalje u tekstu „dokument o zaposlenju”) ili zakonom, a koje su povezane s odgovornostima utvrđenima u opisu radnog mjesta predmetnog člana osoblja;

(b)  bilo koje druge troškove koji su izravno povezani s isplatama plaća, koje je stvorio i koje plaća poslodavac, primjerice poreze na zapošljavanje i socijalno osiguranje, uključujući mirovine kako su obuhvaćeni Uredbom (EZ) 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(27) pod sljedećim uvjetima:

i.  da su utvrđeni u dokumentu o zaposlenju ili zakonom;

ii.  da su u skladu sa zakonodavstvom navedenim u dokumentu o zaposlenju i uobičajenim praksama u zemlji ili organizaciji u kojoj pojedini član osoblja stvarno radi ili s oba; i

iii.  da ih poslodavac može povratiti.

U pogledu točke (a), isplate fizičkim osobama koje rade za partnera Interrega na temelju ugovora koji nije ugovor o zaposlenju ili radu mogu se smatrati isplatama plaća i taj se ugovor može smatrati dokumentom o zaposlenju.

3.  Troškovi osoblja mogu se nadoknaditi:

(a)  u skladu s [člankom 48. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] (dokazuje se dokumentom o zaposlenju i platnim listama); ili

(b)  u okviru pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova kako su navedene u [članku 48. stavku 1. prvom podstavku točkama od (b) do (e)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; ili

(c)  kao paušalna stopa u skladu s [člankom 50. stavkom 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] izravni troškovi osoblja za operaciju mogu se izračunati po paušalnoj stopi od najviše 20 % izravnih troškova koji nisu izravni troškovi osoblja te operacije, pri čemu se od države članice ne traži da provodi bilo kakve izračune radi utvrđivanja primjenjive stope. [Am. 159]

4.  Troškovi osoblja koji se odnose na osobe koje na operaciji rade na nepuno radno vrijeme izračunavaju se kao:

(a)  fiksni postotak bruto troškova zaposlenja u skladu s [člankom 50. stavkom 2.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; ili

(b)  fleksibilni udio bruto troškova zaposlenja, u skladu s brojem sati odrađenih u okviru operacije koji se razlikuje od mjeseca do mjeseca, na temelju sustava bilježenja vremena kojim se obuhvaća 100 % radnog vremena zaposlenika.

5.  Za zadatke u okviru nepunog radnog vremena iz stavka 4. točke (b), naknada troškova osoblja obračunava se na temelju satnice koja se određuje na sljedeći način:

(a)  dijeljenjem najnovijih dokumentiranih mjesečnih bruto troškova zaposlenja mjesečnim radnim vremenom utvrđenim u dokumentu o zaposlenju, izraženo u satima dotične osobe u skladu s primjenjivim zakonodavstvom navedenim u ugovoru o radu i članku 50. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) .../...[nova Uredba o zajedničkim odredbama; ili [Am. 160]

(b)  dijeljenjem najnovijih dokumentiranih godišnjih bruto troškova zaposlenja s 1 720 sati u skladu s [člankom 50. stavcima 2., 3. i 4.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

6.  Troškovi osoblja povezani s osobama koje u skladu s dokumentom o zaposlenju rade na temelju satnice prihvatljivi su ako se na broj sati stvarno provedenih u radu na operaciji primijeni iznos satnice dogovoren u dokumentu o zaposlenju na temelju sustava bilježenja radnog vremena. Ako još nisu uključeni u dogovorenu satnicu, troškovi osoblja iz članka 38. stavka 2. točke (b) mogu se dodati toj satnici, u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 161]

Članak 39.

Uredski i administrativni troškovi

Uredski i administrativni troškovi ograničeni su na 15 % ukupnih izravnih troškova operacije i na sljedeće elemente: [Am. 162]

(a)  najam uredskih prostora;

(b)  osiguranje i poreze koji se odnose na zgrade u kojima se nalazi osoblje i na uredsku opremu (npr. osiguranje od požara, krađe);

(c)  komunalne usluge (npr. električna energija, grijanje, voda);

(d)  uredski materijal;

(e)  opće računovodstvo unutar organizacije korisnika;

(f)  arhiv;

(g)  održavanje, čišćenje i popravke;

(h)  zaštitu;

(i)  informacijske sustave;

(j)  komunikaciju (npr. telefon, telefaks, internet, poštanske usluge, posjetnice);

(k)  bankovne naknade za otvaranje jednog ili više računa i upravljanje njima ako je za provedbu operacije potrebno otvaranje odvojenog računa;

(l)  naknade za transnacionalne financijske transakcije.

Članak 40.

Putni troškovi i troškovi smještaja

1.  Putni troškovi i troškovi smještaja ograničeni su na sljedeće elemente:

(a)  putne troškove (npr. karte, putno osiguranje i osiguranje automobila, gorivo, kilometražu automobila, cestarine i parkirališne naknade);

(b)  troškove obroka;

(c)  troškove smještaja;

(d)  troškove izdavanja viza;

(e)  dnevnice,

bez obzira na to jesu li ti troškovi nastali i plaćeni unutar ili izvan programskog područja.

2.  Za elemente koji su navedeni u stavku 1. točkama od (a) do (d) i obuhvaćeni dnevnicama neće se isplaćivati dodatna naknada uz dnevnicu.

3.  Putni troškovi i troškovi smještaja vanjskih stručnjaka i pružatelja usluga pripadaju troškovima za vanjske stručnjake i usluge iz članka 41.

4.  Izravno plaćanje izdataka za troškove iz ovog članka koje je stvorio zaposlenik korisnika potkrepljuje se dokazom da je korisnik tom zaposleniku nadoknadio troškove. Ta se kategorija troškova može upotrebljavati za troškove putovanja osoblja u okviru operacije i drugih dionika u svrhu provedbe i promidžbe operacije i programa Interrega. [Am. 163]

5.  Putni troškovi i troškovi smještaja za operaciju mogu se izračunati na temelju paušalne stope od najviše 15 % izravnih troškova osim izravnih troškova osoblja u okviru te operacije. [Am. 164]

Članak 41.

Troškovi vanjskih stručnjaka i troškovi usluga

Troškovi vanjskih stručnjaka i usluga uključuju, ali nisu ograničeni su na sljedeće usluge i stručno znanje koje pruža javna ili privatna pravna osoba ili fizička osoba koja nije korisnik operacije, uključujući sve partnere: [Am. 165]

(a)  studije ili istraživanja (npr. evaluacije, strategije, projektne sažetke, projektne planove, priručnike);

(b)  osposobljavanje;

(c)  prijevode;

(d)  razvoj, izmjene i ažuriranja informacijskih sustava i internetskih stranica;

(e)  promicanje, komunikaciju, oglašavanje ili informiranje povezano s operacijom ili programom suradnje;

(f)  financijsko upravljanje;

(g)  usluge povezane s organizacijom i provedbom događaja ili sastanaka (uključujući najam, usluge cateringa ili usmeno prevođenje);

(h)  sudjelovanje u događajima (npr. pristojbe za registraciju);

(i)  usluge pravnog savjetovanja i bilježničke usluge, usluge tehničkih i financijskih stručnjaka, ostale savjetodavne i računovodstvene usluge;

(j)  prava intelektualnog vlasništva;

(k)  provjere na temelju [članka 68. stavka 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i članka 45. stavka 1. ove Uredbe;

(l)  troškove računovodstvene funkcije na razini programa na temelju članka [70.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i članka 46. ove Uredbe;

(m)  troškove revizije na razini programa na temelju članaka [72.] i [75.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te članaka 47. i 48. ove Uredbe;

(n)  pružanje jamstava koja daje banka ili druga financijska institucija kad se to zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom ili u programskom dokumentu koji je donio odbor za praćenje;

(o)  putovanje i smještaj vanjskih stručnjaka, govornika, predsjedatelja sjednica i pružatelja usluga; [Am. 166]

(p)  ostalo posebno stručno znanje i usluge potrebne u okviru operacija.

Članak 42.

Troškovi opreme

1.  Troškovi opreme koju je korisnik operacije kupio, unajmio ili zakupio, osim onih obuhvaćenih člankom 39., uključuju, ali nisu ograničeni su na sljedeće: [Am. 167]

(a)  uredsku opremu;

(b)  IT hardver i softver;

(c)  namještaj i pribor;

(d)  laboratorijsku opremu;

(e)  strojeve i instrumente;

(f)  alat ili uređaje;

(g)  vozila;

(h)  ostalu posebnu opremu potrebnu za operacije.

2.  Troškovi kupnje rabljene opreme mogu biti prihvatljivi pod sljedećim uvjetima:

(a)  ako za tu svrhu nije primljena pomoć iz fondova Interrega ni fondova navedenih u [članku 1. stavku 1. točki (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama];

(b)  ako ta cijena ne premašuje općeprihvatljivu cijenu na predmetnom tržištu;

(c)  ako ta roba ima tehnička svojstva potrebna za operaciju te je u skladu s primjenjivim normama i standardima.

Članak 43.

Troškovi infrastrukture i radova

Troškovi infrastrukture i radova ograničeni su na sljedeće:

(a)  kupnju zemljišta u skladu s [člankom 58. stavkom 1. točkom (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]; [Am. 168]

(b)  građevinske dozvole;

(c)  građevni materijal;

(d)  troškove rada;

(e)  specijalizirane intervencije (npr. sanaciju tla, razminiranje).

POGLAVLJE VI.

Tijela programa Interrega, upravljanje, kontrola i revizija

Članak 44.

Tijela programa Interrega

1.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje, i PZP-ovi i organizacije za regionalnu integraciju i suradnju koji sudjeluju u programu Interrega imenuju za potrebe članka [65.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] jedinstveno upravljačko tijelo i jedinstveno tijelo za reviziju. [Am. 169]

2.  Upravljačko tijelo i tijelo za reviziju mogu biti smješteni su u istoj državi članici. [Am. 170]

3.  U pogledu programa PEACE PLUS, kad je Posebno tijelo za programe EU-a utvrđeno kao upravljačko tijelo, smatra se smještenim u državi članici.

4.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu imenovati jedan EGTS kao upravljačko tijelo tog programa.

5.  Kad je riječ o programu Interrega u okviru sastavnice 2B ili sastavnice 1, ako potonja obuhvaća duge granice s heterogenim razvojnim izazovima i potrebama, države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega mogu definirati potprogramska područja. [Am. 171]

6.  Ako upravljačko tijelo imenuje posredničko tijelo jedno ili više posredničkih tijela u okviru programa Interrega u skladu s [člankom 65. stavkom 3.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], predmetno posredničko tijelo ili više njih izvršava te zadaće u više država članica sudionica odnosno u svojim državama članicama ili, ako je primjenjivo, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u. [Am. 172]

Članak 45.

Funkcije upravljačkog tijela

1.  Upravljačko tijelo programa Interrega izvršava funkcije utvrđene u člancima [66.], [68.] i [69.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], osim zadatka odabira operacija iz članka 66. stavka 1. točke (a) i članka 67. te plaćanja korisnicima iz članka 68. stavka 1. točke (b). Te se funkcije izvršavaju na cijelom području obuhvaćenom tim programom, podložno odstupanjima navedenima u Poglavlju VIII. ove Uredbe.

1.a   Odstupajući od članka 87. stavka 2. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], Komisija kao međuplaćanje nadoknađuje 100 % iznosa navedenih u zahtjevu za plaćanje, što proizlazi iz primjene stope sufinanciranja programa na ukupne prihvatljive rashode ili na javni doprinos, prema potrebi. [Am. 173]

1.b   Ako upravljačko tijelo ne izvrši provjere u skladu s člankom 68. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], u cijelom programskom području, svaka država članica određuje tijelo ili osobu odgovornu za obavljanje takve provjere u vezi s korisnicima na svojem državnom području. [Am. 174]

1.c   Odstupajući od članka 92. Uredbe (EU) .../... [nova Uredba o zajedničkim odredbama], programi Interrega ne podliježu godišnjem poravnanju računa. Poravnanje računa obavlja se na kraju programskog razdoblja, na temelju konačnog izvješća o uspješnosti. [Am. 175]

2.  Upravljačko tijelo nakon savjetovanja s državama članicama i, ako je primjenjivo, trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima koji sudjeluju u programu Interrega, osniva zajedničko tajništvo, s osobljem koje odražava partnerstvo u programu.

Zajedničko tajništvo pomaže upravljačkom tijelu i odboru za praćenje u izvršavanju njihovih funkcija. Zajedničko tajništvo pruža potencijalnim korisnicima informacije o mogućnostima financiranja u okviru programa Interrega i pomaže korisnicima i partnerima u provedbi operacija.

3.  Odstupajući od [članka 70. stavka 1. točke (c)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], svaki od partnera preračunava izdatke plaćene u drugoj valuti u eure primjenom mjesečnog obračunskog tečaja Komisije u mjesecu tijekom kojeg je taj izdatak dostavljen na provjeru upravljačkom tijelu u skladu s [člankom 68. stavkom 1. točkom (a)] te Uredbe.

Članak 46.

Računovodstvena funkcija

1.  Države članice i, ako je primjenjivo, treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega dogovaraju aranžmane za obavljanje računovodstvene funkcije.

2.  Računovodstvena funkcija sastoji se od zadaća navedenih u [članku 70. stavku 1. točkama (a) i (b)] Uredbe [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te obuhvaća i plaćanja koja izvršava Komisija i općenito plaćanja glavnom partneru u skladu s [člankom 68. stavkom 1. točkom (b)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

Članak 47.

Funkcije tijela za reviziju

1.  Tijelo za reviziju programa Interrega izvršava funkcije predviđene ovim člankom i člankom 48. na cijelom području obuhvaćenom tim programom Interrega, podložno odstupanjima navedenima u Poglavlju VIII.

Međutim, država članica sudionica može odrediti kada će se tijelu za reviziju pridružiti revizor iz te države članice sudionice.

2.  Tijelo za reviziju programa Interrega odgovorno je za provođenje revizija sustava i revizija operacija kako bi Komisiji pružilo neovisno jamstvo da sustavi upravljanja i kontrole djelotvorno funkcioniraju i da su izdaci uključeni u račune koji se dostavljaju Komisiji zakoniti i pravilni.

3.  Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire zajednički uzorak na temelju članka 48. stavka 1., tijelo za reviziju provodi revizije operacija koje je odabrala Komisija kako bi Komisiji pružilo neovisno jamstvo da sustavi upravljanja i kontrole djelotvorno funkcioniraju.

4.  Revizijski se rad obavlja u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima.

5.  Tijelo za reviziju svake godine do 15. veljače nakon završetka obračunske godine sastavlja i dostavlja Komisiji godišnje revizorsko mišljenje u skladu s [člankom 63. stavkom 7.] Uredbe [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVI.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] i na temelju obavljenog revizijskog rada kojim je obuhvaćena svaka od sljedećih sastavnica:

(a)  cjelovitost, istinitost i točnost računa;

(b)  zakonitost i pravilnost izdataka uključenih u račune dostavljene Komisiji;

(c)  sustav upravljanja i kontrole programa Interrega.

Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire uzorak na temelju članka 48. stavka 1., godišnjim revizorskim mišljenjem obuhvaćaju se samo sastavnice iz točaka (a) i (c) prvog podstavka.

Na zahtjev države članice koja je domaćin predmetnom upravljačkom tijelu Komisija iznimno može pomaknuti rok s 15. veljače na 1. ožujka.

6.  Tijelo za reviziju svake godine do 15. veljače nakon završetka obračunske godine sastavlja i dostavlja Komisiji godišnje izvješće o kontroli u skladu s [člankom 63. stavkom 5. točkom (b)] Uredbe [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te, podržavajući revizorsko mišljenje iz stavka 5. ovog članka i navodeći sažetak nalaza, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka u sustavima, kao i predložene i provedene korektivne mjere, ukupnu stopu pogrešaka i stopu preostale pogreške za rashode uključene u račune koji se podnose Komisiji.

7.  Ako je program Interrega uključen u populaciju iz koje Komisija odabire uzorak na temelju članka 48. stavka 1., tijelo za reviziju sastavlja godišnje izvješće o kontroli iz stavka 6. ovog članka kojim se ispunjavaju zahtjevi iz [članka 63. stavka 5. točke (b)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] služeći se predloškom iz Priloga [XVII.] Uredbi (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] te koji podupire revizorsko mišljenje iz stavka 5. ovog članka.

To izvješće sadržava sažetak nalaza, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka u sustavima, kao i predložene i provedene korektivne mjere, rezultate revizija operacija koje je provelo tijelo za reviziju u odnosu na zajednički uzorak iz članka 48. stavka 1. i financijske ispravke koje primjenjuju tijela programa Interrega za svaku pojedinačnu nepravilnost koju je tijelo za reviziju otkrilo u pogledu tih operacija.

8.  Tijelo za reviziju Komisiji dostavlja izvješća o reviziji sustava neposredno nakon zaključenja kontradiktornog postupka s relevantnim subjektima nad kojima se provodi revizija.

9.  Komisija i tijelo za reviziju sastaju se redovito, barem jednom godišnje, osim ako je dogovoreno drukčije, kako bi analizirali revizijsku strategiju, godišnje izvješće o kontroli i revizorsko mišljenje, kako bi koordinirali svoje revizijske planove i metode te kako bi razmijenili mišljenja o pitanjima koja se odnose na unapređenje sustava upravljanja i kontrole.

Članak 48.

Revizija operacija

1.  Komisija odabire zajednički uzorak operacija (ili drugih jedinica uzorkovanja) koristeći metodu statističkog uzorkovanja za revizije operacija koje trebaju provesti tijela za reviziju programâ Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a ili instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja u odnosu na svaku obračunsku godinu.

Zajednički uzorak mora biti reprezentativan za sve programe Interrega koji čine populaciju.

U svrhu odabira ovog zajedničkog uzorka Komisija može stratificirati skupine programa Interrega u skladu s njihovim posebnim rizicima.

2.  Programska tijela Komisiji najkasnije do 1. rujna nakon završetka svake obračunske godine dostavljaju informacije potrebne za odabir zajedničkog uzorka.

Te se informacije podnose u standardiziranom elektroničkom obliku te trebaju biti potpune i usklađene s izdacima prijavljenima Komisiji za referentnu obračunsku godinu.

3.  Ne dovodeći u pitanje zahtjev provođenja revizije iz članka 47. stavka 2., tijela za reviziju programâ Interrega obuhvaćenih zajedničkim uzorkom ne provode dodatne revizije operacija u okviru tih programa, osim ako Komisija to zatraži u skladu sa stavkom 8. ovog članka ili ako je tijelo za reviziju utvrdilo posebne rizike.

4.  Komisija na vrijeme, općenito najkasnije do 1. listopada nakon kraja obračunske godine, obavješćuje tijela za reviziju predmetnih programa Interrega o odabranom zajedničkom uzorku kako bi ta tijela mogla izvršiti revizije operacija.

5.  Predmetna tijela za reviziju dostavljaju informacije o rezultatima tih revizija, kao i o svim financijskim korekcijama koje se poduzimaju u odnosu na otkrivene pojedinačne nepravilnosti najkasnije u godišnjim izvješćima o kontroli koja se dostavljaju Komisiji u skladu s člankom 47. stavcima 6. i 7.

6.  Nakon procjene rezultata revizija operacija odabranih u skladu sa stavkom 1., Komisija izračunava globalnu ekstrapoliranu stopu pogreške s obzirom na programe Interrega uključene u populaciju iz koje je odabran zajednički uzorak, u svrhu vlastitog postupka osiguranja.

7.  Ako je globalna ekstrapolirana stopa pogreške iz stavka 6. viša od 2 3,5  % ukupnih izdataka prijavljenih za programe Interrega uključene u populaciju iz koje je odabran zajednički uzorak, Komisija izračunava globalnu stopu preostale pogreške, uzimajući u obzir financijske ispravke koje primjenjuju nadležna tijela programa Interrega za pojedinačne nepravilnosti koje su otkrivene revizijama operacija odabranih u skladu sa stavkom 1. [Am. 176]

8.  Ako je globalna stopa preostale pogreške iz stavka 7. viša od 2 3,5  % izdataka prijavljenih za programe Interrega uključene u populaciju iz koje je odabran zajednički uzorak, Komisija utvrđuje je li potrebno zatražiti da tijelo za reviziju određenog programa Interrega ili skupine programa Interrega na koju se to najviše odnosi da obavi dodatni revizijski rad kako bi dodatno evaluirala stopu pogreške i ocijenila potrebne korektivne mjere za programe Interrega na koje se odnose otkrivene nepravilnosti. [Am. 177]

9.  Na temelju procjene rezultata dodatnog revizijskog rada zatraženog u skladu sa stavkom 8., Komisija može zatražiti dodatne financijske ispravke koji će se primjenjivati na programe Interrega na koje se odnose otkrivene nepravilnosti. U tom slučaju, programska tijela programa Interrega izvršavaju potrebne financijske ispravke u skladu s člankom [97.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

10.  Svako tijelo za reviziju programa Interrega za koji informacije iz stavka 2. nedostaju ili su nepotpune ili nisu dostavljene do roka utvrđenog u stavku 2. prvom podstavku provodi zasebno uzorkovanje za pojedini program Interrega u skladu s člankom [73.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

POGLAVLJE VII.

Financijsko upravljanje

Članak 49.

Plaćanja i pretfinanciranje

1.  Potpora iz EFRR-a i, ako je primjenjivo, potpora iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja za svaki program Interrega plaća se u skladu s člankom 46. stavkom 2. na jedinstveni račun bez nacionalnih podračuna.

2.  Komisija uplaćuje pretfinanciranje na temelju ukupne potpore iz svakog fonda Interrega, kako je utvrđeno odlukom o odobravanju svakog programa Interrega iz članka 18., ovisno o raspoloživim sredstvima, u godišnjim obrocima kako slijedi, a prije 1. srpnja od 2022. do 2026. ili, u godini donošenja odluke, najkasnije 60 dana nakon donošenja te odluke:

(a)  2021.: 1 3 %; [Am. 178]

(b)  2022.: 1 2,25 %; [Am. 179]

(c)  2023.: 1 2,25 %; [Am. 180]

(d)  2024.: 1 2,25 %; [Am. 181]

(e)  2025.: 1 2,25 %; [Am. 182]

(f)  2026.: 1 2,25 %. [Am. 183]

3.  Kad se za vanjske prekogranične programe Interrega dodjeljuje potpora iz EFRR-a i IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a, pretfinanciranje za sve fondove koji podupiru takav program Interrega provodi se u skladu s Uredbom (EU) [IPA III] ili [NDICI] ili bilo kojim aktom donesenim na temelju njih. [Am. 184]

Iznos pretfinanciranja može se isplatiti u dvije rate, prema potrebi, u skladu s proračunskim potrebama.

Ukupni iznos uplaćen kao pretfinanciranje potrebno je Komisiji nadoknaditi ako se u roku od 24 mjeseca 36 mjeseci od dana kad Komisija uplati prvi obrok iznosa pretfinanciranja ne pošalje zahtjev za plaćanje u okviru prekograničnog programa Interrega. Takva nadoknada smatra se internim namjenskim prihodom te se na temelju nje ne smanjuje potpora iz EFRR-a, IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a za program. [Am. 185]

Članak 50.

Povrati

1.  Upravljačko tijelo osigurava da se svaki iznos isplaćen kao rezultat nepravilnosti nadoknadi od glavnog ili jedinog partnera. Partneri glavnom partneru vraćaju sve nepropisno plaćene iznose.

2.  Ako glavni partner ne uspije osigurati povrat od ostalih partnera ili ako upravljačko tijelo ne uspije osigurati povrat od glavnog jedinog partnera, država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP na čijem se području nalazi predmetni partner ili je, u slučaju EGTS-a, ondje registriran, nadoknađuje upravljačkom tijelu sve iznose koji su nepropisno plaćeni tom partneru. Upravljačko tijelo odgovorno je za nadoknadu predmetnih iznosa u opći proračun Unije, u skladu s raspodjelom obveza među državama članicama sudionicama, trećim zemljama, partnerskim zemljama ili PZP-ovima kako je utvrđeno u programu Interrega.

3.  Nakon što država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP nadoknadi upravljačkom tijelu sve iznose koji su nepropisno plaćeni partneru, moguće je nastaviti ili pokrenuti postupak povrata od tog partnera u skladu s nacionalnim pravom. U slučaju uspješnog povrata, država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP može koristiti te iznose kao nacionalno sufinanciranje predmetnog programa Interrega. Država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP nemaju obveze izvješćivanja prema programskim tijelima, odboru za praćenje ili Komisiji u pogledu takvih nacionalnih povrata.

4.  Ako država članica, treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP nisu upravljačkom tijelu nadoknadili sve iznose koji su nepropisno plaćeni partneru u skladu sa stavkom 3., ti iznosi podliježu nalogu za povrat sredstava koji izdaje dužnosnik za ovjeravanje i koji se izvršava, kad je to moguće, nadoknađivanjem iznosa koji pripada državi članici, trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u, u okviru naknadnih isplata u isti program Interrega ili, u slučaju treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a, u okviru naknadnih plaćanja za programe u okviru odgovarajućeg instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Takav povrat nije financijska korekcija i ne umanjuje iznos potpore iz EFRR-a ili bilo kojeg instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja za odgovarajući program Interrega. Povratni iznos predstavlja namjenski prihod u skladu s [člankom 177. stavkom 3.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus].

POGLAVLJE VIII.

Sudjelovanje trećih zemalja ili partnerskih zemalja, ili PZP-ova ili organizacija za regionalnu integraciju i suradnju u programima Interrega s podijeljenim upravljanjem [Am. 186]

Članak 51.

Primjenjive odredbe

Poglavlja od I. do VII. i poglavlje X. primjenjuju se na sudjelovanje trećih zemalja, partnerskih zemalja, i PZP-ova ili organizacija za regionalnu integraciju i suradnju u programima Interrega, podložno posebnim odredbama navedenima u ovom poglavlju. [Am. 187]

Članak 52.

Tijela programa Interrega i njihove funkcije

1.  Treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega dopustit će upravljačkom tijelu tog programa da obavlja svoje funkcije na njihovu teritoriju ili imenovati nacionalno tijelo kao kontaktnu točku za upravljačko tijelo ili nacionalnog kontrolora za obavljanje poslova provjere upravljanja kako je navedeno u [članku 68. stavku 1. točki (a)] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama] na svojem teritoriju.

2.  Treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega dopuštaju tijelu za reviziju tog programa da obavlja svoje funkcije na njihovu području ili imenuju nacionalno tijelo za reviziju koje je funkcionalno neovisno o nacionalnom tijelu.

3.  Treće zemlje, partnerske zemlje i PZP-ovi koji sudjeluju u programu Interrega delegiraju mogu delegirati osoblje u zajedničko tajništvo tog programa ili, u dogovoru s upravljačkim tijelom, osnivaju podružnicu zajedničkog tajništva na svojem području, ili oboje. [Am. 188]

4.  Nacionalno tijelo ili tijelo koje je ekvivalentno službeniku za komunikaciju programa Interrega kako se navodi u članku 35. stavku 1. podupire može podupirati upravljačko tijelo i partnere u odgovarajućoj trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u u pogledu zadaća iz članka 35. stavaka od 2. do 7. [Am. 189]

Članak 53.

Metode upravljanja

1.  Vanjski prekogranični programi Interrega za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a i IPA III CBC-a ili NDICI CBC-a provode se u okviru podijeljenog upravljanja u državama članicama i u bilo kojoj trećoj zemlji ili partnerskoj zemlji sudionici.

Program PEACE PLUS provodi se u okviru podijeljenog upravljanja i u Irskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini.

2.  Programi Interrega u okviru sastavnica 2 i 4 u kojima se kombiniraju doprinosi iz EFRR-a i jednog ili više instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja provode se pod podijeljenim upravljanjem u državama članicama i u bilo kojoj trećoj zemlji ili sudionici, partnerskoj zemlji sudionici , PZP-u sudioniku ili, u odnosu na sastavnicu 3, bilo kojem PZP-u, bez obzira na to dodjeljuje li se tom PZP-u ili ne dodjeljuje potpora u okviru jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. [Am. 190]

3.  Programi Interrega u okviru sastavnice 3 za koje se dodjeljuju doprinosi iz EFRR-a i jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja provode se na bilo koji od sljedećih načina:

(a)  s podijeljenim upravljanjem u državama članicama i u bilo kojoj trećoj zemlji sudionici ili PZP-u ili skupini trećih zemalja koje su dio regionalne organizacije; [Am. 191]

(b)  s podijeljenim upravljanjem samo u državama članicama i bilo kojoj trećoj zemlji sudionici ili PZP-u, ili skupini trećih zemalja koje su dio regionalne organizacije, u pogledu rashoda EFRR-a izvan Unije za jednu ili više operacija, dok se doprinosima iz jednog ili više instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja upravlja putem neizravnog upravljanja; [Am. 192]

(c)  s neizravnim upravljanjem u državama članicama i u bilo kojoj trećoj zemlji sudionici ili PZP-u ili skupini trećih zemalja koje su dio regionalne organizacije. [Am. 193]

Ako se cjelokupni program Interrega u okviru sastavnice 3 ili dio njega provodi pod neizravnim upravljanjem, potreban je prethodni dogovor između država članica i predmetnih regija te se primjenjuje se članak 60. [Am. 194]

3.a   Zajednički pozivi na podnošenje prijedloga kojima se mobilizira financiranje u okviru bilateralnih ili multinacionalnih programa NDICI-ja i programa ETS-a mogu se objaviti uz odobrenje odgovarajućih upravljačkih tijela. U sadržaju poziva utvrđuje se njegovo zemljopisno područje primjene te njegov očekivani doprinos ciljevima odgovarajućih programa. Upravljačka tijela odlučuju o tome primjenjuju li se pravila u pogledu NDICI-ja ili ETS-a na poziv za podnošenje prijedloga. Tijela mogu odlučiti da imenuju glavno upravljačko tijelo odgovorno za zadaće upravljanja i kontrole povezane s pozivom. [Am. 195]

Članak 54.

Prihvatljivost

1.  Odstupajući od [članka 57. stavka 2.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama], rashodi su prihvatljivi za doprinos iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja ako ih je stvorio partner ili privatni partner u poslovima JPP-a u pripremi i provedbi operacija Interrega nakon 1. siječnja 2021. godine i ako su plaćeni nakon datuma kad je sklopljen sporazum o financiranju s predmetnom trećom zemljom, partnerskom zemljom ili PZP-om.

Međutim, rashodi za tehničku pomoć kojima upravljaju programska tijela smještena u državi članici prihvatljivi su od 1. siječnja 2021., čak i kad se plaćaju za radnje koje se provode u korist trećih zemalja, partnerskih zemalja ili PZP-ova.

2.  Ako se u programu Interrega operacije odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga, takvi pozivi mogu uključivati zahtjeve za doprinos iz instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, čak i ako su objavljeni prije potpisivanja odgovarajućeg ugovora o financiranju, a operacije su možda već odabrane i prije tih datuma.

Međutim, upravljačko tijelo ne može dostaviti dokument iz članka 22. stavka 6. prije tih datuma.

Članak 55.

Veliki infrastrukturni projekti

1.  Programi Interrega iz ovog odjeljka mogu poduprijeti „velike infrastrukturne projekte”, odnosno operacije koje obuhvaćaju skup radova, aktivnosti ili usluga namijenjenih za ispunjavanje nedjeljive funkcije precizne prirode u svrhu postizanja jasno utvrđenih ciljeva od zajedničkog interesa i provedbe ulaganja koja omogućavaju prekogranični učinak i koristi i čiji je proračunski udio od najmanje 2 500 000 EUR namijenjen stjecanju infrastrukture.

2.  Svaki korisnik koji provodi veliki infrastrukturni projekt ili njegov dio dužan je primijeniti mjerodavna pravila javne nabave.

3.  Kad je odabir jednog ili više velikih infrastrukturnih projekata na dnevnom redu sjednice odbora praćenje ili, ako je primjenjivo, sjednice odbora za upravljanje, upravljačko tijelo najkasnije dva mjeseca prije datuma sjednice Komisiji dostavlja konceptualni sažetak za svaki takav projekt. Konceptualni sažetak ima najviše tri stranice pet stranica te se u njemu s jedne strane navode ime, lokacija, proračun, glavni partner i partneri te glavni ciljevi i rezultati svakog takvog projekta, a s druge strane pouzdan poslovni plan iz kojeg je vidljivo da je nastavak provedbe tog projekta ili tih projekata, ako je potrebno, osiguran i bez financiranja sredstvima Interrega. Ako se Komisiji do navedenog roka ne dostavi konceptualni sažetak za jedan ili više velikih infrastrukturnih projekata, Komisija može zatražiti da predsjedatelj odbora za praćenje ili odbora za upravljanje isključi predmetne projekte iz dnevnog reda sjednice. [Am. 196]

Članak 56.

Javna nabava

1.  Ako je za provedbu operacije potrebno da korisnik ugovori uslugu ili sklopi ugovore o opskrbi ili radovima, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)  ako je korisnik ugovorno tijelo ili ugovorni subjekt u smislu prava Unije koje se primjenjuje na postupke javne nabave, primjenjuju se nacionalni zakoni, propisi i administrativne odredbe doneseni u vezi sa zakonodavstvom Unije;

(b)  ako je korisnik javno tijelo partnerske zemlje u okviru IPA-e III ili NDICI-ja čije se sufinanciranje prenosi na upravljačko tijelo, mogu se primijeniti nacionalni zakoni, propisi i administrativne odredbe, pod uvjetom da to dopušta ugovor o financiranju i da je ugovor dodijeljen ponudi koja nudi najbolju vrijednost za novac ili, ako je primjereno, ponudi koja nudi najpovoljniju cijenu, izbjegavajući bilo kakav sukob interesa.

2.  Za dodjelu robe, radova ili usluga u svim se slučajevima osim onih navedenih u stavku 1. primjenjuju postupci javne nabave iz članaka [178.] i [179.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] i poglavlja 3. of Priloga I. (točke od 36. do 41.) toj uredbi.

Članak 57.

Financijsko upravljanje

Odluke Komisije kojima se odobravaju programi Interrega za koje se dodjeljuje potpora i iz instrumenta Unije za financiranje vanjskog djelovanja ispunjavaju uvjete nužne za donošenje odluka o financiranju u smislu [članka 110. stavka 2.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus].

Članak 58.

Sklapanje sporazuma o financiranju u okviru podijeljenog upravljanja

1.  Da bi se program Interrega proveo u trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u, u skladu s člankom [112. stavkom 4.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] sklapa se sporazum o financiranju između Komisije, koja predstavlja Uniju, i svake treće zemlje ili partnerske zemlje sudionice ili PZP-a, zastupljenih u skladu s njihovim nacionalnim pravnim okvirom.

2.  Svi sporazumi o financiranju sklapaju se najkasnije 31. prosinca godine koja slijedi nakon godine kad je izvršena prva proračunska obveza i smatraju se sklopljenima na dan kad ih potpiše posljednja stranka.

Svaki sporazum o financiranju stupa na snagu bilo na dan:

(a)  kad ga potpiše posljednja stranka; ili

(b)  kad treća ili partnerska zemlja ili PZP dovrši postupak potreban za ratifikaciju u skladu s nacionalnim pravnim okvirom te o tome obavijesti Komisiju.

3.  Ako je programom Interrega obuhvaćeno više od jedne treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a, obje stranke potpisuju najmanje jedan ugovor o financiranju prije tog datuma. Ostale treće zemlje, partnerske zemlje ili zemlje PZP-ovi mogu potpisati svoje odgovarajuće ugovore o financiranju najkasnije 30. lipnja druge godine nakon godine u kojoj je izvršena prva proračunska obveza.

4.  Država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu odgovarajućeg programa Interrega:

(a)  može također potpisati sporazum o financiranju; ili

(b)  istog dana sa svakom trećom zemljom, partnerskom zemljom ili PZP-om koji sudjeluju u tom programu Interrega potpisuje provedbeni sporazum kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze u pogledu provedbe i financijskog upravljanja.

Prilikom prosljeđivanja potpisanog primjerka sporazuma o financiranju ili primjerka provedbenog sporazuma Komisiji, država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu kao zasebni dokument šalje i popis planiranih velikih infrastrukturnih projekata kako je definirano u članku 55., uz navođenje njihovog izglednog imena, lokacije, proračuna i glavnog partnera.

5.  Provedbeni sporazum potpisan u skladu sa stavkom 4. točkom (b) treba obuhvatiti najmanje sljedeće elemente:

(a)  detaljne aranžmane za plaćanje;

(b)  financijsko upravljanje;

(c)  vođenje evidencije;

(d)  obveze izvješćivanja;

(e)  provjere, kontrole i reviziju;

(f)  nepravilnosti i povrate.

6.  Ako država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu programa Interrega odluči u skladu sastavkom 4. točkom (a) potpisati sporazum o financiranju, taj sporazum o financiranju smatra se sredstvom za provedbu proračuna Unije u skladu s Financijskom uredbom, a ne međunarodnim sporazumom kako se navodi u člancima od 216. do 219. UFEU-a.

Članak 59.

Doprinos treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a, osim sufinanciranja

1.  Ako treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP prenese upravljačkom tijelu financijski doprinos za program Interrega, osim u smislu sufinanciranja potpore Unije za taj program Interrega, pravila o tom financijskom doprinosu sadržana su u sljedećim dokumentima:

(a)  ako država članica potpiše sporazum o financiranju na temelju članka 58. stavka 4. točke (a), u odvojenom provedbenom sporazumu koji su potpisale država članica koja je domaćin upravljačkom tijelu i treća zemlja, partnerska zemlja ili PZP ili koji su izravno potpisali upravljačko tijelo i nadležno tijelo u trećoj zemlji, partnerskoj zemlji ili PZP-u;

(b)  ako država članica potpiše provedbeni sporazum na temelju članka 58. stavka 4. točke (b), u jednom od sljedećeg:

i.  posebnom dijelu tog provedbenog sporazuma; ili

ii.  dodatnom provedbenom sporazumu koji su potpisale iste stranke kao u točki (a).

Za potrebe točke (b) podtočke i. u prvom podstavku. dijelovima provedbenog sporazuma mogu se, prema potrebi, obuhvatiti i preneseni financijski doprinos i potpora Unije za program Interrega.

2.  Provedbeni sporazum iz stavka 1. treba sadržavati barem elemente koji se odnose na sufinanciranje treće zemlje, partnerske zemlje ili PZP-a navedeno u članku 58. stavku 5.

Nadalje, njime se utvrđuje i:

(a)  iznos dodatnog financijskog doprinosa;

(b)  namjeravana uporaba i uvjeti za njegovo korištenje, uključujući uvjete za podnošenje zahtjeva za taj dodatni doprinos.

3.  Kad je riječ o programu PEACE PLUS, financijski doprinos Ujedinjene Kraljevine za aktivnosti Unije u obliku vanjskih namjenskih prihoda u skladu s [člankom 21. stavkom 2. točkom (e)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] dio je proračunskih odobrenih sredstava za naslov 2 „Kohezija i vrijednosti”, gornju granicu „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija”

Taj je doprinos predmet posebnog sporazuma o financiranju s Ujedinjenom Kraljevinom u skladu s člankom 58. Komisija, Ujedinjena Kraljevina i Irska stranke su tog posebnog sporazuma o financiranju.

On se potpisuje prije početka provedbe programa, čime se Posebnom tijelu za programe EU-aomogućava da primijeni sve zakonodavstvo EU-a za provedbu tog programa.

POGLAVLJE IX.

Posebne odredbe za izravno ili neizravno upravljanje

Članak 60.

Suradnja najudaljenijih regija

1.  Ako se, nakon savjetovanja s dionicima, cjelokupni program Interrega u okviru sastavnice 3 ili njegov dio provodi pod neizravnim upravljanjem u skladu s člankom 53. stavkom 3. točkom (b) ili (c) ove Uredbe, provedbene zadaće povjeravaju se jednom od tijela navedenih u [članku 62. stavku 1. prvom podstavku točki (c)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus], osobito ako se ono nalazi u državi članici sudionici, uključujući upravljačko tijelo predmetnog programa Interrega. [Am. 197]

2.  U skladu s [člankom 154. stavkom 6. točkom (c)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus], Komisija može odlučiti da ne zatraži ex-ante procjenu iz stavaka 3. i 4. tog članka kada su zadaci provedbe proračuna iz [članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] povjereni upravljačkom tijelu programa Interrega za najudaljenije regije utvrđenom u skladu s člankom 37. stavkom 1. ove Uredbe i člankom [65.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama].

3.  Ako su zadaci provedbe proračuna iz [članka 62. stavka 1. prvog podstavka točke (c)] Uredbe [FR-Omnibus] povjereni organizaciji iz države članice, primjenjuje se članak [157.] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus].

4.  Ako program ili djelovanje koji se sufinancira iz jednog ili više instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja provodi treća zemlja, partnerska zemlja, PZP ili bilo koje od ostalih tijela navedenih u [članku 62. stavku 1. prvom podstavku točki (c)] Uredbe (EU, Euratom) [FR-Omnibus] ili na koja se upućuje u Uredbi (EU) [NDICI] ili Odluci Vijeća [Odluka o PZP-ima] ili oboje, primjenjuju se relevantna pravila tih instrumenata, osobito poglavlja I., III. i V. u naslovu II. Uredbe (EU) [NDICI].

Članak 61.

Ulaganja u međuregionalne inovacije

Na inicijativu Komisije može se iz EFRR-a dodijeliti potpora za ulaganja u međuregionalne inovacije, kako je navedeno u članku 3. točki 5., tako da se povežu istraživači, poduzeća, civilno društvo i javne uprave uključeni u strategije pametne specijalizacije uspostavljene na nacionalnoj ili regionalnoj razini. [Am. 198]

Članak 62.

Izuzeće od obveze izvješćivanja u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a

Komisija može proglasiti da su potpore koje se dodjeljuju u korist projekata koji se podupiru u okviru cilja Europska teritorijalna suradnja EU-a spojive s unutarnjim tržištem i da ne podliježu obvezi obavještavanja iz članka 108. stavka 3. UFEU-a. [Am. 199]

POGLAVLJE X.

Završne odredbe

Članak 62.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji, podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji od [jednog dana nakon objave = datuma stupanja na snagu] do 31. prosinca 2027.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave navedene odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. To ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 16. stavkom 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za [dva mjeseca].

Članak 63.

Odborski postupak

1.  Komisiji pomaže odbor osnovan u skladu s člankom [108. stavkom 1.] Uredbe (EU) [nova Uredba o zajedničkim odredbama]. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 64.

Prijelazne odredbe

Uredba (EU) br. 1299/2013 ili svaki akt donesen na temelju nje nastavlja se primjenjivati na programe i operacije za koje se dodjeljuje potpora iz EFRR-a u okviru programskog razdoblja 2014. – 2020.

Članak 65.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

PREDLOŽAK ZA PROGRAME INTERREGA

CCI

[15 znakova]

Naslov

[255]

Verzija

 

Prva godina

[4]

Posljednja godina

[4]

Prihvatljivo od

 

Prihvatljivo do

 

Broj odluke Komisije

 

Datum odluke Komisije

 

Broj odluke o izmjeni programa

[20]

Datum stupanja na snagu odluke o izmjeni programa

 

NUTS regije obuhvaćene programom

 

Sastavnica Interrega

 

1.  Strategija programa: glavni razvojni izazovi i rješenja prema politici

1.1.  Programsko područje (nije potrebno za programe u okviru sastavnice 4 Interrega)

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (a), članak 17. stavak 9. točka (a)

Polje za unos teksta [2 000]

1.2.  Sažetak glavnih zajedničkih izazova, u kojem se uzimaju u obzir gospodarske, društvene i teritorijalne razlike te zajedničke potrebe za ulaganjem i koji je usklađen s drugim oblicima potpore, lekcijama naučenima na temelju prethodnih iskustava te makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena u slučajevima kad je programsko područje u cijelosti ili djelomično obuhvaćeno jednom ili više strategija.

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (b), članak 17. stavak 9. točka (b)

Polje za unos teksta [50 000]

1.3.  Obrazloženje odabira ciljeva politike i ciljeva specifičnih za Interreg, odgovarajućih prioriteta, posebnih ciljeva i oblika potpore, uz obrazloženje, prema potrebi, poveznica koje nedostaju u prekograničnoj infrastrukturi

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (c)

Tablica 1.

Odabrani cilj politike ili odabrani cilj specifičan za Interreg

Odabrani posebni cilj

Prioritet

Obrazloženje odabira

 

 

 

[2 000 po cilju politike]

2.  Prioriteti [300]

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točke (d) i (e)

2.1.  Naslov prioriteta (ponavlja se za svaki prioritet)

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (d)

Polje za unos teksta: [300]

[ ]To je prioritet u skladu s prijenosom iz članka 17. stavka 3.

2.1.1.   Posebni cilj (ponavlja se za svaki odabrani posebni cilj, za prioritete osim tehničke pomoći)

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e)

2.1.2.   Povezane vrste djelovanja, uključujući popis planiranih operacija od strateške važnosti, te njihov očekivani doprinos tim posebnim ciljevima te makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, prema potrebi

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka i., članak 17. stavak 9. točka (c) podtočka ii.

Polje za unos teksta [7 000]

Popis planiranih operacija od strateške važnosti

Polje za unos teksta [2 000]

Za programe u okviru stavnice 4 Interrega

Upućivanje: članak 17. stavak 9. točka (c) podtočka i.

Definicija jedinstvenog korisnika ili ograničenog popisa korisnika te postupak dodjele bespovratnih sredstava

Polje za unos teksta [7 000]

2.1.3.   Pokazatelji

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka ii., članak 17. stavak 9. točka (c) podtočka iii.

Tablica 2.: Pokazatelji ostvarenja

Prioritet

Posebni cilj

Oznaka

[5]

Pokazatelj

Mjerna jedinica

[255]

Ključna etapa (2024.)

[200]

Konačna ciljna vrijednost (2029.)

[200]

Tablica 3.: Pokazatelji rezultata

Prioritet

Posebni cilj

Oznaka

Pokazatelj

Mjerna jedinica

Osnovica

Referentna godina

Konačna ciljna vrijednost (2029.)

Izvor podataka

Napomene

2.1.4.   Glavne ciljne skupine

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka iii., članak 17. stavak 9. točka (c) podtočka iv.

Polje za unos teksta [7 000]

2.1.5.   Ciljana posebna područja, uključujući planiranu upotrebu ITI-ja, CLLD-a ili drugih teritorijalnih alata

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka iv.

Polje za unos teksta [7 000]

2.1.6.   Planirana upotreba financijskih instrumenata

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka v.

Polje za unos teksta [7 000]

2.1.7.   Indikativna raščlamba sredstava programa EU-a prema vrsti intervencije

Upućivanje: Članak 17. stavak 4. točka (e) podtočka vi., članak 17. stavak 9. točka (c) podtočka v.

Tablica 4.: Dimenzija 1. – područje intervencije

Prioritet br.

Fond

Posebni cilj

Oznaka

Iznos (EUR)

Tablica 5.: Dimenzija 2. – oblik financiranja

Prioritet br.

Fond

Posebni cilj

Oznaka

Iznos (EUR)

Tablica 6.: Dimenzija 3. – mehanizam teritorijalne provedbe i teritorijalni fokus

Prioritet br.

Fond

Posebni cilj

Oznaka

Iznos (EUR)

2.T. Prioritet tehničke pomoći

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (f) ETS

Polje za unos teksta [8 000]

Prioritet br.

Fond

Oznaka

Iznos (EUR)

3.  Financijski plan

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (g)

3.1.   Odobrena financijska sredstva po godini

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (g) podtočka i., članak 17. stavak 5. točka (a) podtočke i. – iv.

Tablica 7.

Fond

2021.

2022.

2023.

2024.

2025.

2026.

2027.

Ukupno

EFRR

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III CBC(28)

 

 

 

 

 

 

 

 

CBC za susjedstvo(29)

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III(30)

 

 

 

 

 

 

 

 

NDICI(31)

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP Grenland(32)

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP(33)

 

 

 

 

 

 

 

 

Fondovi Interrega(34)

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno

 

 

 

 

 

 

 

 

3.2.   Ukupna odobrena financijska sredstva po fondu i nacionalnom sufinanciranju

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (g) podtočka ii., članak 17. stavak 5. točka (a) podtočke i. – iv., članak 17. stavak 5. točka (b)

Tablica 8.*

Broj cilja politike ili tehnička pomoć

Prioritet

Fond

(ako je primjenjivo)

Osnova za izračun potpore EU-a (ukupne ili javne)

Doprinos EU-a

(a)

Nacionalni doprinos

(b)=(c)+(d)

Indikativna raščlamba nacionalnog doprinosa

Ukupno

(e)=(a)+(b)

Stopa sufinanciranja

(f)=(a)/(e)

Doprinosi trećih zemalja

(za informaciju)

Nacionalni javni

(c)

Nacionalni privatni

(d)

 

Prioritet 1.

EFRR

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III CBC(35)

 

 

 

 

 

 

 

 

CBC za susjedstvo(36)

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III(37)

 

 

 

 

 

 

 

 

NDICI(38)

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP Grenland(39)

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP(40)

 

 

 

 

 

 

 

 

Fondovi Interrega(41)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prioritet 2.

(fondovi kako je prethodno navedeno)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno

Svi fondovi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

EFRR

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III CBC

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

CBC za susjedstvo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IPA III

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NDICI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP Grenland

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OCTP

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fondovi Interrega

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno

Svi fondovi

 

 

 

 

 

 

 

 

*Prije preispitivanja u sredini razdoblja ova tablica sadržava iznose samo za godine 2021. – 2025.

4.  Mjere poduzete kako bi se relevantni programski partneri uključili u pripremu programa Interrega te uloga tih programskih partnera u provedbi, praćenju i evaluaciji

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (h)

Polje za unos teksta [10 000]

5.  Pristup komunikaciji i vidljivosti za program Interrega, uključujući planirani proračun

Upućivanje: članak 17. stavak 4. točka (i)

Polje za unos teksta [10 000]

6.   Provedbene odredbe

6.1.   Programska tijela

Upućivanje: članak 17. stavak 7. točka (a)

Tablica 10.

Programska tijela

Ime ustanove [255]

Osoba za kontakt [200]

Adresa e-pošte [200]

Upravljačko tijelo

 

 

 

Nacionalno tijelo (za programe s trećim zemljama sudionicama, ako je primjenjivo)

 

 

 

Tijelo za reviziju

 

 

 

Skupina revizorskih predstavnika (za programe s trećim zemljama sudionicama, ako je primjenjivo)

 

 

 

Tijelo kojemu Komisija izvršava isplate

 

 

 

6.2.   Postupak za osnivanje zajedničkog tajništva

Upućivanje: članak 17. stavak 7. točka (b)

Polje za unos teksta [3 500]

6.3.   Raspodjela obveza među državama članicama sudionicama i, ako je primjenjivo, trećim zemljama i PZP-ovima, u slučaju financijskih ispravaka koje nametne upravljačko tijelo ili Komisija

Upućivanje: članak 17. stavak 7. točka (c)

Polje za unos teksta [10 500]

DODACI

—  Karta programskog područja

—  Nadoknada prihvatljivih izdataka koju Komisija isplaćuje državi članici na temelju jediničnih troškova, jednokratnih iznosa i paušalnih stopa

—  Financiranje koje nije povezano s troškovima

Dodatak 1.: Karta programskog područja

Dodatak 2.: Nadoknada prihvatljivih izdataka koju Komisija isplaćuje državi članici na temelju jediničnih troškova, jednokratnih iznosa i paušalnih stopa

Nadoknada prihvatljivih izdataka koju Komisija isplaćuje državi članici na temelju jediničnih troškova, jednokratnih iznosa i paušalnih stopa

Predložak za podnošenje podataka Komisiji na razmatranje

(članak 88. Uredbe o zajedničkim odredbama)

Datum podnošenja prijedloga

 

Aktualna inačica

 

A.   Sažetak glavnih elemenata

Prioritet

Fond

Procijenjeni udio ukupnih dodijeljenih financijskih sredstava u okviru prioriteta na koji će se primijeniti pojednostavnjene mogućnosti obračuna troškova, u % (procjena)

Vrsta/vrste operacije

Ime/Imena odgovarajućeg pokazatelja

Mjerna jedinica za taj pokazatelj

Vrsta pojednostavnjenih mogućnosti obračuna troškova (standardni raspon jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa)

Odgovarajući standardni rasponi jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa

 

 

 

Oznaka

Opis

Oznaka

Opis

 

 

 

B.  Pojedinosti prema vrsti operacije (popuniti za svaku vrstu operacije)

Je li upravljačko tijelo imalo potporu vanjskog poduzeća da bi utvrdilo pojednostavnjene troškove u nastavku?

Ako jest, navedite o kojem se vanjskom poduzeću radi: Da/Ne – Ime vanjskog poduzeća

Vrste operacije:

1.1.  Opis vrste operacije

 

1.2.  Predmetni prioritet / posebni cilj(evi)

 

1.3.  Naziv pokazatelja(42)

 

1.4.  Mjerna jedinica pokazatelja

 

1.5.  Standardni raspon jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa

 

1.6.  Iznos

 

1.7.  Kategorije troškova obuhvaćene jediničnim troškovima, jednokratnim iznosima ili paušalnim stopama

 

1.8.  Obuhvaćaju li te kategorije troškova sve prihvatljive troškove operacije? (Da/ne)

 

1.9.  Metoda prilagodbe/prilagodbi

 

1.10.  Provjera uspješnosti mjerne jedinice

–  opišite koji će se dokument/dokumenti upotrijebiti za provjeru uspješnosti mjerne jedinice

–  opišite što će se provjeravati tijekom provjera upravljanja (uključujući one na licu mjesta) i tko će vršiti te provjere

–  opišite aranžmane za prikupljanje i pohranu podataka/dokumenata

 

1.11.  Mogući negativni poticaji ili problemi koje je prouzročio taj pokazatelj, kako se mogu ublažiti te procijenjena razina rizika

 

1.12.  Ukupan iznos (nacionalni i na razini EU-a) za koji se očekuje nadoknada

 

C. Izračun standardnog raspona jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa

1.   Izvor podataka upotrijebljenih za izračun standardnog raspona jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa (tko je proizveo, prikupio i zabilježio podatke; gdje su podaci pohranjeni; krajnji datumi; potvrđivanje itd.).

2.   Navedite zašto su predloženi metoda i izračun relevantni za tu vrstu operacije.

3.   Navedite kako su izvršeni izračuni, posebice uključujući sve pretpostavke s obzirom na kvalitetu ili količine. Prema potrebi, trebalo bi upotrijebiti i ovom prilogu dodati statističke dokaze i referentne vrijednosti u formatu kojim se Komisija može koristiti.

4.  Objasnite kako ste osigurali da su u izračun standardnog raspona jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa uključeni samo prihvatljivi rashodi.

5.  Procjena jednog ili više tijela za reviziju s obzirom na metodologiju izračuna te iznose i aranžmane kojima se osiguravaju provjera, kvaliteta, prikupljanje i pohrana podataka.

Dodatak 3.: Financiranje koje nije povezano s troškovima

Predložak za podnošenje podataka Komisiji na razmatranje

(članak 89. Uredbe o zajedničkim odredbama)

Datum podnošenja prijedloga

 

Aktualna inačica

 

A.   Sažetak glavnih elemenata

Prioritet

Fond

Iznos obuhvaćen financiranjem koji nije povezan s troškovima

Vrsta/vrste operacije

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni ili rezultati koji moraju biti ostvareni

Ime/Imena odgovarajućeg pokazatelja

Mjerna jedinica za taj pokazatelj

 

 

 

 

 

Oznaka

Opis

 

Ukupan obuhvaćen iznos

 

 

 

 

 

 

 

B.  Pojedinosti prema vrsti operacije (popuniti za svaku vrstu operacije)

Vrste operacije:

1.1.  Opis vrste operacije

 

1.2.  Predmetni prioritet / posebni cilj(evi)

 

1.3.  Uvjeti koji moraju biti ispunjeni ili rezultati koji moraju biti ostvareni

 

1.4.  Rok za ispunjenje uvjeta ili ostvarenje rezultata

 

1.5.  Definicija pokazatelja za rezultate

 

1.6.  Mjerna jedinica pokazatelja za rezultate

 

1.7.  Privremeni rezultati (ako je primjenjivo) na temelju kojih Komisija vrši nadoknadu troškova, s rasporedom nadoknada

Privremeni rezultati

Datum

Iznosi

1.8.  Ukupan iznos (uključujući financiranje EU-a i nacionalno financiranje)

 

1.9.  Metoda prilagodbe/prilagodbi

 

1.10.  Provjera ostvarenja rezultata ili ispunjenja uvjeta (ili, ako je relevantno, privremenih rezultata)

–  opišite koji će se dokument/dokumenti upotrijebiti za provjeru ostvarenja rezultata ili ispunjenja uvjeta

–  opišite što će se provjeravati tijekom provjera upravljanja (uključujući one na licu mjesta) i tko će vršiti te provjere

–  opišite postojeće aranžmane za prikupljanje i pohranu podataka/dokumenata

 

1.11.  Aranžmani za osiguravanje revizijskog traga

Navedite tijelo odgovorno / tijela odgovorna za te aranžmane.

 

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 116.
(2) SL C 86, 7.3.2019., str. 137.
(3) Ovo stajalište odgovara amandmanima usvojenima 16. siječnja 2019. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0021).
(4)SL C 440, 6.12.2018., str. 116.
(5)SL C 86, 7.3.2019., str. 137.
(6)Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019.
(7)[Referentni dokument]
(8)[Referentni dokument]
(9)Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” – COM(2017)0534, 20.9.2017.
(10)Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).
(11)Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Jačanje inovacija u europskim regijama: strategije za otporni, uključivi i održivi rast”, COM(2017) 376 final, 18.7.2017.
(12)Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).
(13)Uredba (EU) XXX o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (SL L xx, str. y.).
(14)Uredba (EU) XXX o uspostavljanju Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (SL L xx, str. y.).
(15)Odluka Vijeća (EU) XXX o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji, uključujući odnose Europske unije s jedne strane i Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane (SL L xx, str. y.).
(16)Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o utvrđivanju ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje) (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).
(17)Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci „Snažnije i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”, COM(2017)0623, 24.10.2017.
(18)Mišljenje Europskog odbora regija – „Projekti „od građana za građane” i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”, 12. srpnja 2017. (SL C 342, 12.10.2017., str. 38.).
(19)Mišljenje Europskog odbora regija – „Projekti „od građana za građane” i manji projekti u sklopu programa prekogranične suradnje”, 12. srpnja 2017. (SL C 342, 12.10.2017., str. 38.).
(20)Delegirana uredba Komisije (EU) br. 481/2014 od 4. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s posebnim pravilima o prihvatljivosti izdataka za programe suradnje (SL L 138, 13.5.2014., str. 45.).
(21)[Referentni dokument]
(22)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(23)Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.).
(24)Smjernice za regionalne državne potpore za razdoblje 2014. – 2020. (SL C 209, 23.7.2013., str. 1.).
(25)Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).
(26)Direktiva 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/92/EU (SL L 124, 25.4.2014., str. 1.).
(27)Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).
(28)Sastavnica 1, vanjska prekogranična suradnja
(29)Sastavnica 1, vanjska prekogranična suradnja
(30)Sastavnice 2 i 4
(31)Sastavnice 2 i 4
(32)Sastavnice 2 i 4
(33)Sastavnice 3 i 4
(34)EFRR, IPA III, NDICI ili OCTP, ako je jedinstveni iznos u okviru sastavnica 2 i 4
(35)Sastavnica 1, vanjska prekogranična suradnja
(36)Sastavnica 1, vanjska prekogranična suradnja
(37)Sastavnice 2 i 4
(38)Sastavnice 2 i 4
(39)Sastavnice 2 i 4
(40)Sastavnice 3 i 4
(41)EFRR, IPA III, NDICI ili OCTP, ako je jedinstveni iznos u okviru sastavnica 2 i 4
(42)Za jednu vrstu operacije moguće je nekoliko komplementarnih pokazatelja (primjerice jedan pokazatelj ostvarenja i jedan pokazatelj rezultata). U tim se slučajevima polja od 1.3. do 1.11. trebaju popuniti za svaki indikator.


Temeljna prava osoba afričkoga podrijetla
PDF 144kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o temeljnim pravima osoba afričkog podrijetla u Europi (2018/2899(RSP))
P8_TA(2019)0239B8-0212/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno drugu, četvrtu, petu, šestu i sedmu alineju preambule, članak 2., članak 3. stavak 3. drugi podstavak i članak 6.,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(4),

–  uzimajući u obzir drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS-II) koje je u prosincu 2017. objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) te njezino izvješće o iskustvima rasne diskriminacije osoba afričkog podrijetla u EU-u i rasističkog nasilja nad njima(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2016. godini(6),

–  uzimajući u obzir osnivanje Skupine EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u lipnju 2016. godine,

–  uzimajući u obzir Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu koji su 31. svibnja 2016. donijele Komisija i vodeće informatičke kompanije u suradnji s drugim platformama i poduzećima u sektoru društvenih medija,

–  uzimajući u obzir Opću preporuku br. 34 od 3. listopada 2011. koju je izdao Odbor UN-a za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije o rasnoj diskriminaciji osoba afričkog podrijetla,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 68/237 Opće skupštine UN-a od 23. prosinca 2013. kojom se razdoblje od 2015. do 2024. proglašava Međunarodnim desetljećem osoba afričkog podrijetla,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 69/16 Opće skupštine UN-a od 18. studenoga 2014. koja sadrži program aktivnosti za provedbu Međunarodnog desetljeća osoba afričkog podrijetla,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju i Akcijski plan iz Durbana sa Svjetske konferencije o rasizmu iz 2001., u kojima se prepoznaje rasizam, diskriminacija i nepravde s kojima se stoljećima suočavaju osobe afričkog podrijetla,

–  uzimajući u obzir preporuke opće politike Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI),

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe od 19. rujna 2001. o Europskom kodeksu policijske etike(7),

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 25. srpnja 2017. „Afrofobija: Europa bi se trebala suočiti s posljedicama kolonijalizma i trgovine robljem”,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o nediskriminaciji,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o temeljnim pravima osoba afričkog podrijetla u Europi (O-000022/2019 – B8‑0016/2019),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se za pojam „osobe afričkog podrijetla” mogu upotrebljavati i drugi nazivi, poput „Afro-Europljanin”, „europski Afrikanac”, „europski crnac”, „afrički crnac” ili „karipski crnac”, koji se odnose na osobe afričkog podrijetla koje su rođene ili žive u Europi ili su građani Europe;

B.  budući da se pojmovi „afrofobija”, „afrifobija” ili „rasizam prema osobama crne boje kože” odnose na poseban oblik rasizma, koji uključuje sve oblike nasilja ili diskriminacije koje pokreću zlostavljanje osoba afričkog podrijetla u povijesti i negativni stereotipi, i koji vodi do isključivanja i dehumanizacije osoba afričkog podrijetla; budući da je to povezano s povijesnim represivnim strukturama kolonijalizma i prekoatlantskom trgovinom robljem, kako je istaknuo visoki povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe;

C.  budući da u Europi živi oko 15 milijuna osoba afričkog podrijetla(8), ali da unatoč tome prikupljanje podataka o jednakosti nije sistematično u državama članicama EU-a, ne temelji se na samoodređenju te često izostavlja potomke migranata ili „treću generaciju migranata” i daljnje generacije;

D.  budući da je FRA zabilježila činjenicu da su manjine podrijetlom iz supsaharske Afrike koje žive u Europi posebno izložene rasizmu i diskriminaciji u svim područjima života(9);

E.  budući da su prema drugom istraživanju Europske unije o manjinama i diskriminaciji koje je nedavno provela FRA(10) tijekom 12 mjeseci prije provođenja istraživanja mladi ispitanici afričkog podrijetla, u dobi između 16 i 24 godine, doživjeli više uznemiravanja motiviranog mržnjom (32 %) nego stariji ispitanici, i budući da su mladi ispitanici također češće uznemiravani na internetu te se uznemiravanje smanjuje s dobi;

F.  budući da je povijest nepravdi prema Afrikancima i osobama afričkog podrijetla, uključujući ropstvo, prisilni rad, aparthejd, masakre i genocid u kontekstu europskog kolonijalizma i prekoatlantske trgovine robljem, još uvelike neprepoznata i neevidentirana na razini institucija u državama članicama;

G.  budući da ustrajanje u diskriminatornim stereotipovima u nekim tradicijama u Europi, uključujući i korištenje tzv. blackfacinga, podržava duboko ukorijenjene stereotipove o osobama afričkog podrijetla, što može pogoršati diskriminaciju;

H.  budući da bi trebalo pozdraviti i podržati važan posao nacionalnih tijela za ravnopravnost i Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet);

I.  budući da je Godišnje izvješće o zločinima iz mržnje Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OSCE-a(11) otkrilo da su osobe afričkog podrijetla često mete rasističkog nasilja, no da se i dalje u mnogim državama ne pružaju odgovarajuća pravna pomoć i financijska potpora žrtvama dok se oporavljaju od nasilnih napada;

J.  budući da vlade imaju primarnu odgovornost za vladavinu prava i temeljna prava građana, i budući da je samim time i praćenje i sprječavanje nasilja, uključujući nasilje iz afrofobije, te progon počinitelja u nadležnosti vlada;

K.  budući da su podaci o rasnoj diskriminaciji u obrazovnom sustavu ograničeni; no budući da dokazi upućuju na to da djeca afričkog podrijetla u državama članicama u školi dobivaju niže ocjene od svojih bijelih vršnjaka te da je rano napuštanje škole na znatno višoj razini u djece afričkog podrijetla(12);

L.  budući da su odrasli i djeca afričkog podrijetla ranjiviji u policijskom pritvoru i da su zabilježeni brojni slučajevi nasilja i smrti u pritvoru; uzimajući u obzir da se nad njima provodi rutinsko rasno profiliranje, diskriminatorno zaustavljanje i pretraživanje te nadzor u kontekstu zlouporabe moći u provedbi zakona, sprječavanja zločina, protuterorističkih mjera ili kontrole imigracije;

M.  budući da pravni lijekovi za diskriminaciju postoje i da su potrebne jake i konkretne politike za suzbijanje strukturnog rasizma s kojim se suočavaju osobe afričkog podrijetla u Europi, među ostalim, u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu, kaznenom pravosuđu, političkom sudjelovanju i utjecaju politika i praksi u području migracije i azila;

N.  budući da osobe afričkog podrijetla u Europi doživljavaju diskriminaciju na tržištu stambenih nekretnina i prostornu segregaciju u područjima s niskim primanjima i skučenim smještajnim objektima loše kvalitete;

O.  budući da su osobe afričkog podrijetla kroz povijest znatno doprinijele stvaranju europskog društva, i budući da se velik broj njih suočava s diskriminacijom na tržištu rada;

P.  budući da su osobe afričkog podrijetla neproporcionalno zastupljene među siromašnijim slojem europskog stanovništva;

Q.  budući da su u Europskoj uniji osobe afričkog podrijetla izrazito slabo zastupljene u političkim i zakonodavnim institucijama na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

R.  budući da se političari afričkog podrijetla i dalje suočavaju sa sramotnim napadima u javnoj sferi na nacionalnoj i europskoj razini;

S.  budući da su rasizam i diskriminacija s kojima se suočavaju osobe afričkog podrijetla strukturni i često povezani s drugim oblicima diskriminacije i ugnjetavanja na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih ili bilo kojih drugih mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije;

T.  budući da je zabilježen porast afrofobičnih napada u Europi koji su odnedavno izravno usmjereni na državljane trećih zemalja, posebice izbjeglice i migrante;

1.  poziva države članice i institucije EU-a da prepoznaju činjenicu da su osobe afričkog podrijetla posebno izložene rasizmu, diskriminaciji, ksenofobiji i općenito nejednakom uživanju ljudskih i temeljnih prava, što vodi strukturnom rasizmu, kao i da imaju pravo na zaštitu od tih nejednakosti kao pojedinci i skupina, među ostalim i pozitivnim mjerama za promicanje njihovih prava i ravnopravno uživanje u njima;

2.  smatra da je aktivno i smisleno društveno, ekonomsko i političko sudjelovanje osoba afričkog podrijetla ključno za hvatanje u koštac s fenomenom afrofobije te za osiguranje njihove uključenosti u Europi;

3.  poziva Komisiju da razvije okvir EU-a za nacionalne strategije za socijalnu uključenost i integraciju osoba afričkog podrijetla;

4.  snažno osuđuje sve fizičke ili verbalne napade na osobe afričkog podrijetla u javnoj i privatnoj sferi;

5.  potiče institucije EU-a i države članice da službeno priznaju i obilježe povijest osoba afričkog podrijetla u Europi, uključujući prošle i sadašnje nepravde i zločine protiv čovječnosti, poput ropstva i prekoatlantske trgovine robljem, te zločine koji su počinjeni u okviru europskog kolonijalizma, ali i golema postignuća i doprinose osoba afričkog podrijetla, službenim priznanjem Međunarodnog dana sjećanja na žrtve ropstva i prekoatlantske trgovine robljem na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i osnivanjem Mjesecā crnačke povijesti;

6.  potiče države članice i europske institucije da službeno obilježe Međunarodno desetljeće osoba afričkog podrijetla UN-a i da poduzmu učinkovite mjere za provedbu programa aktivnosti u duhu prepoznavanja, pravde i razvoja;

7.  podsjeća da su neke države članice poduzele korake prema značajnom i učinkovitom ispravljanju povijesnih nepravdi i zločina protiv čovječnosti protiv osoba afričkog podrijetla, imajući na umu njihove trajne učinke na sadašnjost;

8.  poziva institucije EU-a i ostale države članice da prate taj primjer, što može uključivati neki oblik odštete, poput javnih isprika i povrata ukradenih rukotvorina zemljama podrijetla;

9.  poziva države članice da učine javnima svoje kolonijalne arhive;

10.  poziva institucije EU-a i države članice da ulože napore u sustavnu borbu protiv etničke diskriminacije i zločina iz mržnje kako bi, uz ostale ključne dionike, mogle razviti učinkovite i na dokazima utemeljene pravne i političke odgovore na te pojave; smatra da bi se podaci o etničkoj diskriminaciji i zločinu iz mržnje trebali prikupljati isključivo u svrhu utvrđivanja uzroka i suzbijanja ksenofobnog i diskriminirajućeg diskursa i djelovanja u skladu s relevantnim nacionalnim pravnim okvirima i zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka;

11.  poziva države članice da razviju nacionalnu strategiju za borbu protiv rasizma kojom će se uhvatiti u koštac s komparativnom situacijom osoba afričkog podrijetla u područjima kao što su obrazovanje, smještaj, zdravlje, zapošljavanje, policija, socijalne službe te pravosudni sustav i političko sudjelovanje i predstavljanje te potaknuti veće sudjelovanje osoba afričkog podrijetla na televizijskim programima i u ostalim medijima da bi se prikladno riješio problem manjka njihove zastupljenosti, kao i manjka uzora za djecu afričkog podrijetla;

12.  naglašava važnu ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u borbi protiv rasizma i diskriminacije i poziva na dodjelu veće financijske potpore lokalnim organizacijama na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

13.  poziva Komisiju da se u svojim trenutačnim programima za financiranje, kao i u onima za sljedeće višegodišnje razdoblje, usmjeri, među ostalim, na osobe afričkog podrijetla;

14.  poziva Komisiju da osnuje poseban tim unutar relevantnih službi koji će se baviti posebno problemima afrofobije;

15.  ustraje u tome da države članice usvoje i pravilno provedu Okvirnu odluku Vijeća o borbi protiv određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, posebice svrstavanjem motivacija uzrokovanih predrasudama koje se temelje na rasi, nacionalnom ili etničkom podrijetlu u otežavajuće okolnosti da bi se osiguralo da se zločini iz mržnje protiv osoba afričkog podrijetla zabilježe, istraže, procesuiraju i sankcioniraju;

16.  poziva države članice da se učinkovito uhvate u koštac s problemima zločina iz mržnje, među ostalim i istragom motivacija uzrokovanih predrasudama koje se temelje na rasi, nacionalnom ili etničkom podrijetlu te da osiguraju bilježenje, istragu, procesuiranje i saniranje zločina iz mržnje prema osobama afričkog podrijetla;

17.  poziva države članice da zaustave sve oblike rasnog ili etničkog profiliranja prilikom kaznenog progona, protuterorističkih mjera i imigracijske kontrole te da službeno prepoznaju prakse nezakonite diskriminacije i bore se protiv njih i protiv nasilja edukacijom vlasti o borbi protiv rasizma i predrasuda;

18.  poziva države članice da se odreknu rasističkih i afrofobičnih tradicija i obeshrabre ih;

19.  poziva države članice da nadziru rasne predrasude u svojim kaznenopravnim i obrazovnim sustavima i socijalnim uslugama te da poduzmu proaktivne mjere da bi osigurale jednaku pravdu i poboljšale odnose među tijelima za provedbu zakona i manjinskim zajednicama, da osiguraju jednako obrazovanje i poboljšaju odnose među obrazovnim tijelima i manjinskim zajednicama te osiguraju jednake socijalne usluge i poboljšaju odnose između tijela socijalnih službi i manjinskih zajednica, posebice crnačkih zajednica i osoba afričkog podrijetla;

20.  poziva države članice da osiguraju da odrasli i djeca afričkog podrijetla imaju jednak pristup kvalitetnom obrazovanju i da ne moraju brinuti oko diskriminacije i segregacije te da im, kad je to potrebno, omoguće pristup primjerenim mjerama pomoći za učenje; potiče države članice da povijest osoba afričkog podrijetla uvrste u svoj kurikulum te da uvedu sveobuhvatnu perspektivu o kolonijalizmu i ropstvu, kojom se prepoznaju njihove povijesne i suvremene negativne posljedice na osobe afričkog podrijetla, te da osiguraju da su učitelji primjereno osposobljeni za taj zadatak te da se mogu nositi s pitanjem raznolikosti u učionici;

21.  poziva institucije EU-a i države članice da promiču i podrže inicijative za zapošljavanje, poduzetništvo i ekonomsko osnaživanje osoba afričkog podrijetla kako bi se riješio problem iznadprosječnih stopa nezaposlenosti i diskriminacije s kojom se suočavaju na tržištu rada;

22.  poziva države članice da riješe problem diskriminacije osoba afričkog podrijetla na tržištu stambenih nekretnina i poduzmu konkretne mjere kako bi riješile problem nejednakosti u pristupu stanovanju i osigurale primjeren smještaj;

23.  poziva Komisiju i države članice EU-a da osiguraju, uzimajući u obzir postojeće zakonodavstvo i prakse, sigurne i zakonite puteve za migrante, izbjeglice i tražitelje azila koji ulaze u EU;

24.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da učinkovito osiguraju da EU ne financira ili podržava organizacije ili skupine koje se povezuje s ropstvom, krijumčarenjem i mučenjem ili iznudom crnih i afričkih migranata te da ne surađuje s njima;

25.  poziva europske institucije da usvoje strategiju raznolikosti radne snage i uključivanja kojom bi se proveo strateški plan za veću zastupljenost etničkih i rasnih manjina u njihovoj radnoj snazi, što bi upotpunilo dosadašnji trud u tom pogledu;

26.  poziva europske stranke i političke zaklade, kao i parlamente na svim razinama u EU-u, da podrže i razvijaju inicijative kojima se potiče političko sudjelovanje osoba afričkog podrijetla;

27.  poziva Komisiju da održava izravne veze s međunarodnim akterima kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), UN, Afrička unija i Vijeće Europe, kao i s ostalim međunarodnim partnerima, u cilju suzbijanja afrofobije na međunarodnoj razini;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(3) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(4) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(5) ‘Being Black in Europe’, studeni 2018., izvješće s odabranim rezultatima, EU-MIDIS II.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0056.
(7) https://search.coe.int/cm/Pages/result_details.aspx?ObjectID=09000016805e297e
(8) Vidi: Europska mreža protiv rasizma, Afrofobija u Europi – Izvješće iz sjene ENAR-a 2014-15, 2015., dostupno na poveznici: http://www.enar-eu.org/IMG/pdf/shadowreport_afrophobia_final_with_corrections.pdf
(9) Vidi drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS II), (2017.) na poveznici: http://fra.europa.eu/en/publication/2017/eumidis-ii-main-results
(10) Ibid.
(11) Vidi zadnje objavljeno u 2016.: http://hatecrime.osce.org/2016-data
(12) 11. mišljenje FRA-e.


Izvješće o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza
PDF 429kWORD 149k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza (2018/2121(INI))
P8_TA(2019)0240A8-0170/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 4. i 13. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 107., 108., 113., 115. i 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 1. ožujka 2018. o osnivanju Posebnog odbora za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanje poreza (TAX3) i njegovim ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju odbora TAXE od 25. studenoga 2015.(2) i Rezoluciju odbora TAX2 od 6. srpnja 2016.(3) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji(4),

–  uzimajući u obzir rezultate Istražnog odbora za pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza, koji su podneseni Vijeću i Komisiji 13. prosinca 2017.(5),

–  uzimajući u obzir postupanje Komisije slijedom svake od navedenih rezolucija Parlamenta,(6)

–  uzimajući obzir brojna otkrića istraživački novinara, kao što su LuxLeaks, Panamski dokumenti, Rajski dokumenti te nedavno otkriveni porezni skandali CumEx, kao i slučajeve pranja novca u kojima su konkretno sudjelovale banke u Danskoj, Estoniji, Njemačkoj, Latviji, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o skandalu Cum-Ex: financijski kriminal i nedostaci u postojećem pravnom okviru(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove(8),

–  uzimajući u obzir studije koje je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja na temu „Programi stjecanja državljanstva ulaganjem i stjecanja boravišta ulaganjem u EU-u: trenutačno stanje, problemi i učinci”, „Pranje novca i rizici od porezne utaje u slobodnim lukama i carinskim skladištima” i „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji”(9),

–  uzimajući u obzir studiju na temu „Prijevare povezane s PDV-om: gospodarski učinak, izazovi i politička pitanja”(10), studiju na temu „Kriptovalute i lanac blokova – Pravni kontekst i posljedice u pogledu financijskog kriminala, pranja novca i utaje poreza” te studiju naslovljenu „Utjecaj digitalizacije na međunarodna porezna pitanja”(11),

–  uzimajući u obzir studije Komisije na temu „pokazatelji agresivnog poreznog planiranja”(12),

–  uzimajući u obzir dokaze koje je prikupio odbor TAX3 tijekom svojih 34 saslušanja sa stručnjacima ili tijekom razmjena mišljenja s povjerenicima i ministrima te za vrijeme službenih putovanja u Washington, Rigu, na otok Man, u Estoniju i Dansku,

–  uzimajući u obzir modernizirani i čvršći okvir poreza na dobit uveden tijekom ovog zakonodavnog razdoblja, osobito direktive o pravilima protiv izbjegavanja poreza (ATAD I(13) i ATAD II(14)) terevizije Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (DAC)(15),

–  uzimajući u obzir prijedloge Komisije koji su u tijeku, a posebno CC(C)TB(16), paket mjera za digitalno oporezivanje(17) i javno izvješćivanje po državama(18), kao i stajalište Parlamenta o tim prijedlozima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica od 1. prosinca 1997. o skupini za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja (skupina CoC) i redovna izvješća te skupine podnesena Vijeću za ekonomska i financijska pitanja (ECOFIN),

–  uzimajući u obzir popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe koji je Vijeće donijelo 5. prosinca 2017. i koji je izmijenjen na temelju stalnog praćenja obveza prema trećim zemljama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. ožujka 2018. o novim zahtjevima za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza u zakonodavstvu EU-a koji su posebno usmjereni na operacije financiranja i ulaganja (C(2018)1756),

–  uzimajući u obzir tekuću modernizaciju okvira PDV-a, a posebno konačni sustav PDV-a,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. studenoga 2016. na temu „Prema konačnom sustavu PDV-a i borbi protiv prijevara u vezi s PDV-om”(19),

–  uzimajući u obzir nedavno doneseni novi okvir EU-a za borbu protiv pranja novca, posebno nakon donošenja četvrte (AMLD4)(20) i pete (AMLD5) revizije Direktive o sprečavanju pranja novca)(21),

–  uzimajući u obzir postupke radi utvrđivanja povrede prava koje je Komisija pokrenula protiv 28 država članica zbog toga što nisu na odgovarajući način prenijele direktivu AMLD4 u nacionalno zakonodavstvo,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije od 2. veljače 2016. za jačanje borbe protiv financiranja terorizma (COM(2016)0050)(22),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. o jačanju okvira Unije za bonitetni nadzor i nadzor sprečavanja pranja novca (COM(2018)0645),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2019. o hitnoj potrebi za EU-ovom crnom listom trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca(23);

–  uzimajući u obzir mapiranje i analizu razlika od 15. prosinca 2016. u vezi s ovlastima i preprekama u dobivanju i razmjeni informacija, koji su provedeni u okviru platforme financijsko-obavještajnih jedinica Europske unije, te radni dokument službi Komisije od 26. lipnja 2017. o poboljšanju suradnje između financijsko-obavještajnih jedinica EU-a (SWD(2017)0275),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) i Komisije od 11. srpnja 2018. godine malteškoj financijsko-obavještajnoj jedinici (FIAU) o mjerama potrebnima za usklađivanje s Direktivom o sprečavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma,

–  uzimajući u obzir dopis od 7. prosinca 2018. koji je predsjednik odbora TAX3 uputio stalnom predstavniku Malte pri EU-u Danielu Azzopardiju, u kojem se traže objašnjenja o društvu „17 Black”,

–  uzimajući u obzir istrage u vezi s državnim potporama i odluke Komisije(24),

–  pozdravlja prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2018. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018)0218),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Političku izjavu kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine,

–  uzimajući u obzir ishode raznih sastanaka na vrhu skupina G7, G8 i G20 održanih na temu međunarodnih poreznih pitanja,

–  uzimajući u obzir rezoluciju o Akcijskom programu iz Addis Abebe, koju je Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće stručne skupine na visokoj razini o nezakonitim financijskim tokovima iz Afrike, izrađeno na zajednički zahtjev Komisije Afričke unije (AUC)/Gospodarskog vijeća UN-a za Afriku (ECA) i Konferencije afričkih ministara financija, planiranja i gospodarskog razvoja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. siječnja 2016. o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)0024) u kojoj je Komisija također pozvala EU da „pruži dobar primjer”,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju(25) i od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u(26),

–  uzimajući u obzir obvezu iz članka 8. stavka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) da se u svakom trenutku poštuje zakonodavstvo o privatnom životu,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 23. siječnja 2019.o programima za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima u Europskoj uniji (COM(2019)0012),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. siječnja 2019. pod nazivom „Prema učinkovitijem i demokratskijem odlučivanju o poreznoj politici EU-a” (COM(2019)0008),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017. pod nazivom „Razvojna partnerstva EU-a i izazov koji predstavljaju međunarodni porezni sporazumi”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Posebnog odbora za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza (A8-0170/2019),

1.Opći uvod i objašnjenje konteksta

1.1.Promjene

1.  smatra da trenutačna porezna pravila često ne drže korak sa sve većom brzinom gospodarstva; podsjeća da su trenutačna međunarodna i nacionalna porezna pravila uglavnom osmišljena početkom 20. stoljeća; smatra da postoji hitna i trajna potreba za reformom tih pravila kako bi se međunarodni, europski i nacionalni porezni sustavi prilagodili novim gospodarskim, socijalnim i tehnološkim izazovima 21. stoljeća; ističe da se uglavnom smatra da trenutačni porezni sustavi i računovodstvene metode nisu opremljeni kako bi bili u korak s tim napretkom i osigurali da svi sudionici na tržištu plaćaju svoj pravedan dio poreza;

2.  naglašava da je Europski parlament dao znatan doprinos borbi protiv financijskog kriminala, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, što se, među ostalim, moglo vidjeti u slučajevima LuxLeaks, Panamski dokumenti, Rajski dokumenti, Football Leaks, Bahamas Leaks i CumEx, osobito djelovanjem posebnih odbora TAXE, TAX2(27) i TAX3, istražnog odbora PANA i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON);

3.  pozdravlja činjenicu da je Komisija tijekom svojeg tekućeg mandata podnijela 26 zakonodavna prijedloga u cilju uklanjanja nekih zakonskih rupa, poboljšanja borbe protiv financijskog kriminala i agresivnog poreznog planiranja te povećanja učinkovitosti prikupljanja poreza i porezne pravednosti; duboko žali zbog nedostatka napretka u Vijeću u pogledu važnih inicijativa koje se odnose na reforme poreza na dobit koje još nisu završene zbog nedostatka istinske političke volje; poziva na brzo usvajanje inicijativa EU-a koje još nisu završene i na pomno praćenje provedbe kako bi se osigurala učinkovitost i pravilna provedba propisa te kako bi se išlo u korak s prilagodljivosti poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja;

4.  podsjeća na to da porezna jurisdikcija ima kontrolu samo nad poreznim pitanjima povezanima s njezinim državnim područjem, a gospodarski tokovi i neki porezni obveznici poput multinacionalnih poduzeća i pojedinaca s visokom neto vrijednošću posluju na svjetskoj razini;

5.  naglašava da je za definiranje poreznih osnovica potrebno imati potpunu sliku situacije poreznog obveznika, uključujući one dijelove koji su izvan porezne jurisdikcije, i utvrditi koji se dio odnosi na koju jurisdikciju; napominje da je također potrebno da se te porezne osnovice raspodijele između poreznih jurisdikcija kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i dvostruko neoporezivanje; potvrđuje da bi prednost trebalo dati uklanjanju dvostrukog neoporezivanja i jamčenju hvatanja u koštac s problemom dvostrukog oporezivanja;

6.  smatra da sve institucije EU-a i države članice moraju uložiti napore da građanima objasne što je napravljeno u području oporezivanja i koje su mjere poduzete kako bi se odgovorilo na postojeće probleme i zakonske rupe; smatra da EU treba usvojiti opsežnu strategiju kojom bi Unija s pomoću relevantnih politika podupirala države članice koje prelaze sa svojih postojećih štetnih poreznih sustava na porezni sustav koji je u skladu s pravnim okvirom EU-a i duhom Ugovora EU-a;

7.  primjećuje da su se gospodarski tokovi(28) i mogućnosti za promjenu porezne rezidentnosti znatno povećali; upozorava da su neke nove pojave(29) suštinski netransparentne ili se njima olakšava netransparentnost čime se omogućava porezna prijevara, utaja poreza, agresivno porezno planiranje i pranje novca;

8.   izražava žaljenje zbog činjenice da neke države članice EU-a oduzimaju poreznu osnovicu drugih država članica privlačenjem dobiti ostvarene drugdje, čime se poduzećima omogućuje da umjetno smanje svoju poreznu osnovicu; ističe da se tom praksom ne ugrožava samo načelo solidarnosti EU-a već zbog nje dolazi do raspodjele bogatstva prema multinacionalnim poduzećima i njihovim dioničarima, na štetu građana EU-a; podupire važan rad akademske zajednice i novinara koji pomažu u otkrivanju i pojašnjenju tih praksi;

1.2.Svrha oporezivanja i utjecaj porezne prijevare, utaje poreza, štetne porezne prakse i pranja novca na europska društva

9.  smatra da pravedno oporezivanje i odlučna borba protiv poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca imaju središnju ulogu u oblikovanju pravednog društva i snažnog gospodarstva braneći pritom društveni ugovor i vladavinu prava; napominje da je pravedan i učinkovit sustav oporezivanja ključan za rješavanje nejednakosti, i to ne samo financiranjem javne potrošnje kojom se podupire društvena mobilnost, već i smanjenjem nejednakosti u prihodima; ističe da porezna politika može imati znatan učinak na odluke o zapošljavanju, razine ulaganja i spremnost poduzeća da prošire svoje poslovanje;

10.  ističe da je najhitniji prioritet smanjiti porezni jaz koji proizlazi iz poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca te njihova utjecaja na nacionalne proračune i proračun EU-a kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti i porezna pravednost prema svim poreznim obveznicima i među njima te borba protiv povećanja nejednakosti i jačanje povjerenja u demokratsko donošenje politika osiguravajući da prevaranti nemaju konkurentnu poreznu prednost u odnosu na poštene porezne obveznike;

11.  naglašava da su zajednički napori na razini EU-a i na nacionalnoj razini ključni za obranu proračuna EU-a i nacionalnih proračuna od gubitaka koji proizlaze iz neplaćenih poreza; napominje da države mogu samo uz potpuno i učinkovito prikupljene porezne prihode predvidjeti, između ostalog, kvalitetne javne usluge, uključujući cjenovno pristupačno obrazovanje, zdravstvenu skrb i stanovanje, sigurnost, suzbijanje kriminala i odgovore na izvanredne situacije, socijalnu sigurnost i skrb, provedbu standarda sigurnosti na radnom mjestu i standarda zaštite okoliša, borbu protiv klimatskih promjena, promicanje rodne ravnopravnosti, javni prijevoz i osnovnu infrastrukturu kako bi se potaknuo i, prema potrebi, stabilizirao socijalno uravnotežen razvoj u cilju ostvarivanja ciljeva održivog razvoja;

12.  smatra da su nedavne promjene u području oporezivanja i prikupljanja poreza, kojima se težište oporezivanja premjestilo s imovine na dohodak, s dohotka od kapitala na dohodak od rada i potrošnju, s multinacionalnih poduzeća (MNE-ovi) na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) i iz financijskog sektora na realno gospodarstvo, imale nerazmjeran utjecaj na žene i osobe s niskim primanjima, koje se obično više oslanjaju na dohodak od rada i troše veći dio svojih prihoda na potrošnju(30); napominje da među najbogatijim skupinama stanovništva postoje veće stope utaje poreza(31); poziva Komisiju da u svojim zakonodavnim prijedlozima u području poreza i sprečavanja pranja novca uzme u obzir učinak na društveni razvoj, uključujući rodnu ravnopravnost i druge prethodno navedene politike;

1.3.Rizici i pogodnosti povezane s gotovinskim transakcijama

13.  naglašava da gotovinske transakcije, unatoč njihovim pogodnostima, kao što su pristupačnost i brzina, i dalje predstavljaju vrlo visoki rizik u smislu pranja novca i utaje poreza, uključujući prijevare u vezi s PDV-om; napominje da su u nekim državama članicama već uvedena ograničenja za gotovinska plaćanja; ujedno napominje da se, unatoč usklađivanju pravila o kontrolama gotovine na vanjskim granicama EU-a, pravila u pogledu kretanja gotovine unutar granica EU-a i dalje razlikuju među državama članicama;

14.  napominje da zbog rascjepkanosti i različite prirode tih mjera može doći do narušavanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; stoga poziva Komisiju da pripremi prijedlog o ograničenjima na gotovinska plaćanja na europskoj razini, uz istodobno zadržavanje gotovine kao sredstva plaćanja; nadalje napominje da euronovčanice u velikim apoenima predstavljaju veći rizik u smislu pranja novca; pozdravlja činjenicu da je Europska središnja banka (ESB) 2016. najavila da više neće izdavati nove novčanice od 500 EUR (iako postojeće zalihe ostaju zakonsko sredstvo plaćanja); poziva ESB da izradi vremenski raspored za ukidanje mogućnosti korištenja novčanicama od 500 EUR;

1.4.Kvantitativna procjena

15.  ističe da porezna prijevara, utaja poreza i agresivno porezno planiranje dovode do gubitka resursa za nacionalne proračune i proračun Europske unije(32); uviđa da kvantifikacija tih gubitaka nije jednostavna; međutim, napominje da bi se povećanim zahtjevima u pogledu transparentnosti osiguralo ne samo bolje podatke, već bi se pridonijelo i smanjenju netransparentnosti;

16.  napominje da se u nekoliko procjena nastojao brojčano utvrditi razmjer gubitaka koji nastaju zbog izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca; podsjeća na to da nijedna od tih procjena ne pruža dovoljno široku sliku sama po sebi zbog prirode podataka ili nedostatka istih; napominje da se neke od nedavnih procjena međusobno nadopunjuju na temelju različitih komplementarnih metodologija;

17.  napominje da je do sada Komisija provodila procjenu poreznog jaza u području PDV-a u EU-u, dok je samo petnaest država članica pripremalo vlastite nacionalne procjene poreznog jaza; poziva sve države članice da, pod vodstvom Komisije, pripreme sveobuhvatnu procjenu poreznog jaza te da se pritom ne ograniče samo na PDV i uključe procjenu troškova svih poreznih poticaja;

18.  ponovno izražava žaljenje zbog „nedostatka pouzdanih i nepristranih statističkih podataka o razmjerima porezne utaje i izbjegavanja plaćanja poreza [te] naglašava važnost razvijanja odgovarajućih i transparentnih metodologija za kvantificiranje razmjera tih pojava, kao i njihova učinka na javne financije, gospodarske aktivnosti i javna ulaganja zemalja”(33); podsjeća da su nedavni primjeri pokazali važnost političke i financijske neovisnosti statističkih zavoda kako bi se zajamčila pouzdanost statističkih podataka; poziva na to da se od Eurostata zatraži tehnička pomoć za prikupljanje sveobuhvatnih i točnih statističkih podataka kako bi ih se pružilo u usporedivom, jednostavno koordiniranom digitalnom formatu;

19.  posebno podsjeća na empirijsku procjenu razmjera godišnjih gubitaka prihoda uzrokovanih agresivnim planiranjem poreza na dobit u EU-u, koja je izrađena 2015. godine; napominje da se procijenjeni iznos kreće u rasponu od 50 – 70 milijardi EUR (iznos koji se izgubi samo zbog premještanja dobiti i koji odgovara udjelu od barem 17 % poreza na dobit 2013. i 0,4 % BDP-a) do 160 – 190 milijardi EUR (ako se dodaju individualizirani porezni dogovori velikih multinacionalnih poduzeća i neučinkovitost u prikupljanju poreza);

20.  poziva Vijeće i države članice da, posebno kroz potporu u okviru programa Fiscalis, prednost daju projektima čiji je cilj kvantificiranje razmjera izbjegavanja plaćanja poreza kako bi se uspješnije premostio postojeći porezni jaz; naglašava da je Europski parlament usvojio povećanje(34) sredstava u okviru programa Fisacalis; potiče države članice da, pod koordinacijom Komisije, procjenjuju svoj porezni jaz i da rezultate objavljuju na godišnjoj osnovi;

21.  napominje da se u radnom dokumentu MMF-a(35) procjenjuje da gubici uzrokovani smanjenjem porezne osnovice i premještanjem dobiti te gubici povezani s poreznim oazama na svjetskoj razini iznose oko 600 milijardi USD godišnje; napominje da se, u skladu s dugoročnim procjenama MMF-a, radi o 400 milijardi USD za zemlje OECD-a (1 % njihova BDP-a) i 200 milijardi USD za zemlje u razvoju (1,3 % njihova BDP-a);

22.  pozdravlja nedavne procjene neslužbenog gospodarstva, često nazvanog sivo gospodarstvo, u studiji o poreznim politikama u Europskoj uniji za 2017.(36), koja pruža neizravni širi prikaz utaje poreza; ističe da vrijednost neslužbenog gospodarstva mjeri gospodarske aktivnosti koje se ne mogu evidentirati u osnovnim izvorima podataka koji se koriste za izradu nacionalnih računa;

23.  naglašava da se svake godine gotovo 40 % dobiti multinacionalnih poduzeća premješta u porezne oaze, a neke države članice Europske unije izgledaju glavne gubitnice premještanja dobiti jer 35 % premještene dobiti dolazi iz država članica EU-a, iza kojih slijede zemlje u razvoju (30 %)(37); ističe da se oko 80 % dobiti koja se premješta iz mnogih država članica EU-a usmjerava u nekoliko drugih država članica EU-a ili kroz njih; ističe da multinacionalna poduzeća mogu platiti do 30 % manje poreza od domaćih konkurenata te da se agresivnim poreznim planiranjem narušava tržišno natjecanje za domaća poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća;

24.  napominje da najnovije procjene porezne utaje u EU-u upućuju na brojku od otprilike 825 milijardi EUR godišnje(38);

25.  napominje da multinacionalna poduzeća koja su saslušana pred odborom TAX3 izrađuju vlastite procjene efektivnih poreznih stopa (ETR)(39); ističe da neki stručnjaci dovode u pitanje te procjene;

26.  poziva na prikupljanje statističkih podataka o velikim transakcijama u slobodnim lukama, carinskim skladištima i posebnim gospodarskim zonama, kao i objavljivanje informacija dobivenih od posrednika i zviždača;

1.5. Porezne prijevare, utaje poreza, izbjegavanje plaćanja poreza i agresivno porezno planiranje (ATP)

27.  podsjeća da se borba protiv utaje poreza i poreznih prijevara odnosi na nezakonite radnje, dok se borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza usmjerava na situacije u kojima se iskorištavaju rupe u zakonima ili koje su a priori u granicama zakona, osim ako ih porezno tijelo ili konačno sud ne proglase nezakonitima, ali protiv njegova duha; poziva stoga na pojednostavnjenje poreznog okvira;

28.  podsjeća na to da poboljšavanje prikupljanja poreza u državama EU-a može vjerojatno smanjiti kriminal povezan s utajom poreza i povezanim pranjem novca;

29.  podsjeća da se pojam agresivno porezno planiranje odnosi na osmišljavanje poreznog dizajna kojim će se porezne obveze smanjiti iskorištavanjem tehničkih obilježja poreznog sustava ili odabiranjem između dvaju ili više poreznih sustava, što je protivno duhu prava,

30.  pozdravlja odgovor Komisije na pozive iz rezolucija odbora TAXE, TAX2 i PANA o učinkovitijem prepoznavanju agresivnog poreznog planiranja i štetnih poreznih praksi;

31.  poziva Komisiju i Vijeće da predlože i donesu sveobuhvatnu i posebnu definiciju pokazatelja agresivnog poreznog planiranja, nadovezujući se na obilježja utvrđena tijekom pete revizije Direktive o administrativnoj suradnji (DAC6)(40) i relevantne studije i preporuke Komisije(41); ističe da se ti jasni pokazatelji prema potrebi mogu temeljiti na međunarodno dogovorenim normama; poziva države članice da te pokazatelje koriste kao osnovu za ukidanje svih štetnih poreznih praksi koje su rezultat postojećih rupa u poreznom zakonodavstvu; poziva Komisiju i Vijeće da redovito ažuriraju te pokazatelje ako se pojave novi mehanizmi ili prakse agresivnog poreznog planiranja;

32.  naglašava da između korporativnih poreznih obveznika i pojedinaca s visokom neto vrijednošću postoji sličnost u korištenju korporativnih i sličnih struktura kao što su trustovi i lokacije na moru (offshore) za potrebe agresivnog poreznog planiranja; upozorava na ulogu posrednika(42) u uspostavi takvih programa; u tom pogledu podsjeća da većina prihoda pojedinaca s visokom neto vrijednošću dolazi u obliku kapitalne dobiti, a ne zarade;

33.  pozdravlja činjenicu da je Komisija ocijenila pokazatelje agresivnog poreznog planiranja i uvrstila ih u svoja izvješća po državama članicama u okviru Europskog semestra za 2018.; traži da to ocjenjivanje postane redovna praksa kako bi se osigurali jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu EU-a te, dugoročno, veća stabilnost javnih prihoda; poziva Komisiju da zajamči donošenje jasnih popratnih mjera za okončanje praksi agresivnog poreznog planiranja, prema potrebi, u obliku službenih preporuka;

34.  ponavlja svoj poziv poduzećima da, kao porezni obveznici, u potpunosti poštuju svoje porezne obveze i suzdrže se od agresivnog poreznog planiranja koje dovodi do smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) te da strategiju pravednog oporezivanja i suzdržavanje od štetnih poreznih praksi smatraju važnim dijelom svojeg društveno odgovornog poslovanja, uzimajući pritom u obzir Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća kako bi osigurali povjerenje poreznih obveznika u porezne okvire;

35.  potiče države članice koje sudjeluju u postupku pojačane suradnje da što prije postignu dogovor o donošenju poreza na financijske transakcije (FTT), istodobno potvrđujući da je globalno rješenje najprikladnije;

2.Porez na dobit

36.  podsjeća da su se mogućnosti za odabir lokacije poslovanja ili boravka na temelju regulatornog okvira naglo povećale zbog globalizacije i digitalizacije;

37.  podsjeća da se porezi moraju platiti u jurisdikcijama u kojima se odvija stvarna znatna i istinska gospodarska aktivnost i dolazi do stvaranja vrijednosti ili, u slučaju neizravnog oporezivanja, tamo gdje se odvija potrošnja; naglašava da se to može postići usvajanjem zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) u EU-u s prikladnom i pravednom raspodjelom, uključujući, među ostalim, svu materijalnu imovinu;

38.  napominje da je EU uveo porez na izlazak u okviru direktive ATAD I te da se time državama članicama omogućuje oporezivanje gospodarske vrijednosti kapitalne dobiti ostvarene na njihovu državnom području, čak i ako ta dobit još nije ostvarena u trenutku izlaska; smatra da bi trebalo ojačati načelo oporezivanja dobiti ostvarene u državama članicama prije nego što napuste Uniju, na primjer s pomoću koordiniranog poreza po odbitku na kamate i licencije, kako bi se ispravili postojeći nedostaci i izbjegao odlazak profita iz EU-a bez plaćanja poreza; poziva Vijeće da nastavi pregovore o prijedlogu u vezi s kamatama i licencijama(43); napominje da se u poreznim sporazumima često smanjuje stopa poreza po odbitku radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja(44);

39.  ponovno potvrđuje da prilagodba međunarodnih poreznih pravila treba odgovarati izbjegavanju koje proizlazi iz mogućeg iskorištavanja međudjelovanja između nacionalnih poreznih odredbi i mreža poreznih sporazuma, što rezultira erozijom porezne osnovice i dvostrukim neoporezivanjem jamčeći da ne dolazi do dvostrukog oporezivanja;

2.1.Akcijski plan za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti te njegova provedba u EU-u: Direktiva o pravilima protiv izbjegavanja poreza (ATAD)

40.  smatra da je projekt skupine G20, koji se odnosio na borbu protiv praksi smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti i koji je vodio OECD, imao za cilj koordinirano se uhvatiti u koštac s uzrocima i okolnostima koje dovode do tih praksi, i to poboljšanjem prekogranične usklađenosti poreznih propisa, jačanjem obvezujućih uvjeta i povećanjem transparentnosti i sigurnosti; međutim, navodi da se stupanj spremnosti i predanosti suradnji na akcijskom planu OECD-a za BEPS razlikuje među državama i s obzirom na predmetne mjere;

41.  napominje da se akcijski plan skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, koji vodi OECD te koji se sastoji od 15 točaka i čija je svrha koordinirano rješavanje uzroka i okolnosti koje dovode do praksi smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, provodi i prati u sklopu Uključivog okvira te da se vode dodatne rasprave i to u kontekstu koji nadilazi samo početne države sudionice; poziva države članice da podrže reformu i mandata i funkcioniranja Uključivog okvira kako bi se zajamčilo da se postojećim međunarodnim okvirom obuhvate preostale rupe u poreznom zakonodavstvu te neriješena porezna pitanja; pozdravlja inicijativu Uključivog okvira koja, je usmjerena na raspravu i pronalazak globalnog dogovora o boljoj raspodjeli prava na oporezivanje među zemljama;

42.  prima na znanje činjenicu da mjere zahtijevaju provedbu; prima na znanje političku izjavu(45) o uključivom okviru za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS), čiji je cilj osmisliti moguća rješenja za utvrđene poteškoće koje se odnose na oporezivanje digitalnog gospodarstva;

43.  ističe da su neke države nedavno donijele jednostrane protumjere protiv štetnih poreznih praksi (kao što je porez na preusmjerenu dobit u Ujedinjenoj Kraljevini i odredbe o globalnom nematerijalnom prihodu s niskim stopama poreza (GILTI) u sklopu porezne reforme u SAD-u) kako bi se osiguralo da se strani prihod multinacionalnih poduzeća propisno oporezuje po minimalnoj efektivnoj poreznoj stopi u državi u kojoj matično društvo ima boravište; traži da se te mjere ocijene na razini EU-a; napominje da, za razliku od tih jednostranih mjera, EU općenito promiče multilateralna i sporazumna rješenja za rješavanje pitanja pravedne dodjele prava oporezivanja; naglašava da, primjerice, EU daje prednost globalnom rješenju za oporezivanje digitalnog sektora, ali ipak predlaže uvođenje poreza na digitalne usluge na razini EU-a (DST) s obzirom na to da globalne rasprave u tom području sporo napreduju;

44.  podsjeća da se paketom EU-a protiv izbjegavanja plaćanja poreza iz 2016. dopunjavaju postojeće odredbe kako bi se na usklađen način u cijelom EU-u provodilo 15 mjera u borbi protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti na jedinstvenom tržištu;

45.  pozdravlja činjenicu da je EU donio direktive ATAD I i ATAD II; smatra da se tim direktivama osigurava pravednije oporezivanje jer određuju minimalnu razinu zaštite od izbjegavanja poreza na dobit u cijelom EU-u te da jamče pravednije i stabilnije okruženje za poduzeća, i iz perspektive potražnje i iz perspektive ponude; pozdravlja odredbe o hibridnim neusklađenostima čiji je cilj sprečavanje dvostrukog neoporezivanja kako bi se uklonile postojeće i izbjegle daljnje neusklađenosti između država članica i u odnosu na treće zemlje;

46.  pozdravlja odredbe o kontroliranim stranim korporacijama koje su dio Direktive ATAD I i kojima se osigurava da se dobit povezanih društava koja je registrirana u državama s niskom ili nepostojećom stopom oporezivanja učinkovito oporezuje; smatra da se njima sprječava da nepostojanje nacionalnih pravila o kontroliranim stranim korporacijama u Uniji ili razlike među tim pravilima ugroze funkcioniranje unutarnjeg tržišta, osim u slučaju potpuno umjetnih dogovora, na koje je Parlament u više navrata upozorio; žali zbog toga što u Direktivi ATAD I postoje dva pristupa provedbi pravila o kontroliranim stranim korporacijama i poziva države članice da primijene samo jednostavnija i najučinkovitija pravila o kontroliranim stranim korporacijama poput onih iz članka 7. stavka 2. točke (a) te direktive;

47.  pozdravlja opće pravilo protiv zlouporabe u svrhu izračuna obveze plaćanja poreza na dobit, koje je navedeno u Direktivi ATAD I i kojim se državama članicama omogućuje da zanemaruju rješenja koja nisu autentična te u kojemu se uzimaju u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti s ciljem ostvarivanja porezne prednosti; ponavlja svoj opetovani poziv na donošenje općeg i strogog zajedničkog pravila protiv zlouporabe u postojećem zakonodavstvu, a posebno u Direktivi o matičnim društvima i društvima kćerima, Direktivi o spajanjima te Direktivi o kamatama i licencijama;

48.  ponavlja poziv na donošenje jasne definicije stalnog poslovnog nastana i znatne gospodarske prisutnosti kako poduzeća ne bi mogla umjetno izbjegavati plaćanje poreza u državi članici u kojoj obavljaju gospodarsku aktivnost;

49.  poziva da se rad koji se provodi u okviru Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama i koji se odnosi na razvoj dobrih praksi dovrši te da Komisija nadzire provedbu u državama članicama;

50.  podsjeća na svoju zabrinutost u vezi s uporabom transfernih cijena u agresivnom poreznom planiranju i slijedom toga ponovno upozorava na potrebu za odgovarajućim djelovanjem i poboljšanjem okvira za transferne cijene kako bi se riješilo to pitanje; ističe da je potrebno zajamčiti da te cijene odražavaju gospodarsku stvarnost, pružaju sigurnost, jasnoću i pravednost za države članice i poduzeća koja posluju u Uniji te da smanjuju rizik od zlouporabe pravila u svrhe premještanja dobiti; smatra da se pritom mora voditi računa o smjernicama OECD-a o transfernim cijenama za multinacionalna poduzeća i poreznu upravu iz 2010.(46); međutim, napominje da, kao što su istaknuli stručnjaci te kako je navedeno u publikacijama, upotreba „koncepta neovisnog subjekta” ili „načela nepristrane transakcije” predstavlja jedan od glavnih čimbenika za omogućivanje štetnih poreznih praksi(47);

51.  naglašava da mjere EU-a usmjerene na rješavanje problema smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti te agresivnog poreznog planiranja za porezna tijela znače ažurirano sredstvo kojim se jamči pravedno prikupljanje poreza uz istodobno osiguravanje konkurentnosti poduzeća iz EU-a; naglašava da bi porezna tijela trebala biti odgovorna za učinkovito korištenje tih instrumenata i ne nametati dodatna opterećenja za odgovorne porezne obveznike, posebno mala i srednja poduzeća;

52.  drži da novi protok informacija prema poreznim tijelima nakon donošenja direktiva ATAD I i DAC4 rezultira potrebom za odgovarajućim sredstvima kako bi se osiguralo najučinkovitije korištenje takvih informacija i učinkovito smanjio trenutačni porezni jaz; poziva sve države članice da zajamče da su sredstva koja upotrebljavaju tijela dostatna i primjerena za upotrebu tih informacija te za objedinjavanje i unakrsnu provjeru informacija iz različitih izvora i skupova podataka;

2.2.Jačanje mjera EU-a za borbu protiv agresivnog poreznog planiranja i dopunjavanje akcijskog plana za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti

2.2.1.Nadzor poreznih sustava država članica i ukupnog poreznog okruženja – agresivno porezno planiranje u EU-u (Europski semestar)

53.  pozdravlja činjenicu da su porezni sustavi država članica i ukupno porezno okruženje postali dio europskog semestra u skladu s pozivom Parlamenta(48); pozdravlja studije i podatke koje je izradila Komisija(49) i kojima se omogućuje bolje rješavanje situacija u kojima postoje pokazatelji gospodarskog agresivnog poreznog planiranja te koji daju jasnu naznaku izloženosti poreznom planiranju i za sve države članice predstavljaju bogatu bazu podataka o tom problemu; ističe da države članice, u duhu lojalne suradnje, ne smiju olakšati stvaranje programa agresivnog poreznog planiranja koji nisu u skladu s pravnim okvirom EU-a i duhom Ugovora EU-a;

54.  traži da ti novi porezni pokazatelji za europski semestar imaju isti rang kao i pokazatelji povezani s kontrolom rashoda; ističe koristi koje proizlaze iz dodavanja te porezne dimenzije europskom semestru s obzirom na to da će se njome omogućiti suzbijanje određenih štetnih poreznih praksi koje do sada nisu bile riješene u okviru direktive ATAD i drugih postojećih europskih propisa;

55.  pozdravlja činjenicu da se u okviru Direktive o administrativnoj suradnji (DAC6) navode obilježja prekograničnih aranžmana o kojima su posrednici dužni obavijestiti porezna tijela kako bi ih ona mogla ocijeniti; pozdravlja činjenicu da se ta obilježja programa agresivnog poreznog planiranja mogu ažurirati ako se pojave novi aranžmani ili prakse; ističe da rok za provedbu Direktive još nije prošao i da će biti potrebno nadzirati odredbe kako bi se osigurala njihova učinkovitost;

56.  poziva na to da skupina za Kodeks o postupanju jednom godišnje Vijeću i Parlamentu podnosi izvješće o glavnim aranžmanima o kojima se izvijesti u državama članicama kako bi se donositeljima odluka omogućilo da budu u tijeku s novim poreznim sustavima koji se izrađuju te da poduzmu nužne protumjere koje bi mogle biti potrebne;

57.  poziva i institucije EU-a i države članice da osiguraju da ugovori o javnoj nabavi ne olakšavaju izbjegavanje plaćanja poreza za dobavljače; ističe da bi države članice trebale nadzirati i jamčiti da poduzeća ili drugi pravni subjekti uključeni u javne natječaje i ugovore o javnoj nabavi ne sudjeluju u poreznim prijevarama, utaji poreza i agresivnom poreznom planiranju; poziva Komisiju da pojasni postojeću praksu javne nabave u skladu s direktivom EU-a o javnoj nabavi te da po potrebi predloži njezino ažuriranje kako se ne bi zabranjivala primjena razmatranja povezanih s porezima kao kriterija za isključenje ili čak kao kriterija odabira u javnoj nabavi;

58.  poziva Komisiju da objavi prijedlog kojim bi se države članice obvezalo da osiguraju da gospodarski subjekti koji sudjeluju u postupcima javne nabave poštuju barem minimalnu razinu porezne transparentnosti, posebno u pogledu javnog izvješćivanja po zemljama i transparentnih vlasničkih struktura;

59.  poziva Komisiju da u najkraćem mogućem roku izradi prijedlog u cilju stavljanja izvan snage povlaštenih poreznih režima za patente te poziva države članice da prednost daju neštetnoj i, po potrebi, izravnoj potpori za istraživanje i razvoj na njihovu teritoriju; naglašava da je porezne olakšice za trgovačka društva potrebno pažljivo razraditi i primjenjivati samo u slučajevima u kojima imaju pozitivan utjecaj na radna mjesta i rast te u kojima ne postoji nikakva opasnost nastanka novih rupa u poreznom sustavu;

60.  u međuvremenu ponavlja poziv da se osigura istinska povezanost trenutačnih povlaštenih poreznih režima za patente s gospodarskom aktivnošću, kao što su testovi rashoda, te da se njima ne narušava tržišno natjecanje; primjećuje sve veću ulogu nematerijalne imovine u vrijednosnom lancu multinacionalnih poduzeća; prima na znanje poboljšanu definiciju troškova istraživanja i razvoja u prijedlogu o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (CCTB); podupire stajalište Parlamenta o uvođenju poreznih olakšica za stvarne troškove istraživanja i razvoja umjesto odbitaka za istraživanje i razvoj;

2.2.2.Bolja suradnja u području oporezivanja, uključujući CCCTB

61.  naglašava da bi porezna politika u Europskoj uniji trebala biti usmjerena na borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja te na olakšavanje prekogranične gospodarske aktivnosti suradnjom poreznih tijela i osmišljavanjem pametne porezne politike;

62.  ističe da postoje brojne prepreke povezane s porezom koje otežavaju prekograničnu gospodarsku aktivnost; u tom pogledu ističe svoju rezoluciju od 25. listopada 2012. o 20 glavnih nedoumica europskih građana i poduzeća u vezi s djelovanjem jedinstvenog tržišta(50); potiče Komisiju da joj jedan od prioriteta bude donošenje akcijskog plana za rješavanje tih prepreka;

63.  pozdravlja ponovno pokretanje projekta CCCTB-a, što je rezultat činjenice da je Komisija usvojila međusobno povezane prijedloge o CCTB-u i CCCTB-u; naglašava da će se CCCTB-om, kada se u potpunosti provede, ukloniti rupe u nacionalnim poreznim sustavima, osobito u pogledu transfernih cijena;

64.  poziva Vijeće da brzo usvoji i usporedno provede ta dva prijedloga te da uzme u obzir mišljenje Parlamenta koje već uključuje koncept virtualnog stalnog poslovnog nastana i formule za raspodjelu zahvaljujući kojima bi se zatvorile preostale zakonske rupe koje omogućuju izbjegavanje plaćanja poreza i izjednačili uvjeti u svjetlu digitalizacije; izražava žaljenje zbog upornog odbijanja određenih država članica da pronađu rješenje i poziva države članice da premoste svoja različita stajališta;

65.  podsjeća da bi primjenu CCTB-a i CCCTB-a trebala pratiti provedba zajedničkih računovodstvenih pravila i primjereno usklađivanje administrativnih praksi;

66.  podsjeća da bi se, kako bi se okončala praksa premještanja dobiti i kako bi se uvelo načelo prema kojem se porez plaća ondje gdje se ostvaruje dobit, CCTB i CCCTB trebali uvesti istodobno u svim državama članicama; poziva Komisiju da, u slučaju da Vijeće jednoglasno ne donese odluku o uvođenju CCCTB-a, na temelju članka 116. UFEU-a izda novi prijedlog u kojem Europski parlament i Vijeće djeluju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom kako bi usvojili nužno zakonodavstvo;

2.2.3.Oporezivanje dobiti digitalnih poduzeća

67.  napominje da je pojava digitalizacije stvorila novu situaciju na tržištu zahvaljujući kojoj digitalna i digitalizirana poduzeća mogu iskoristiti lokalna tržišta bez fizičke, a time i porezne prisutnosti na tim tržištima, zbog čega se stvaraju nejednaki uvjeti na tržištu te se tradicionalna poduzeća stavljaju u nepovoljan položaj; napominje da se na modele digitalnih poduzeća u EU-u primjenjuje niže efektivno prosječno porezno opterećenje u odnosu na tradicionalne poslovne modele(51);

68.  u tom kontekstu ističe postupni prijelaz s materijalne proizvodnje na nematerijalnu imovinu u lancu vrijednosti multinacionalnih poduzeća, što je vidljivo u relativnim stopama rasta primitaka naknada za licenciju tijekom posljednjih pet godina (gotovo 5 % godišnje) u usporedbi s prodajom robe i izravnih stranih ulaganja (FDI) (manje od 1 % godišnje)(52); izražava žaljenje zbog činjenice da digitalna poduzeća u nekim državama članicama ne plaćaju gotovo nikakve poreze unatoč njihovoj znatnoj digitalnoj prisutnosti i velikim prihodima u tim državama članicama;

69.  smatra da bi EU trebao omogućiti stvaranje atraktivnog poslovnog okruženja kako bi se ostvarilo jedinstveno digitalno tržište koje neometano funkcionira uz istodobno osiguravanje pravednog oporezivanja u digitalnom gospodarstvu; podsjeća na to da bi se, kada je riječ o digitalizaciji gospodarstva u cjelini, pri određivanju lokacije stvaranja vrijednosti u obzir trebao uzeti doprinos korisnika, kao i prikupljene informacije o ponašanju potrošača na internetu;

70.  naglašava da će nedostatak zajedničkog pristupa Unije u rješavanju problema oporezivanja digitalnog gospodarstva dovesti, odnosno da je u stvari već doveo, do toga da države članice donesu jednostrana rješenja, što će rezultirati regulatornom arbitražom, cijepanjem jedinstvenog tržišta te može postati teret za poduzeća koja posluju prekogranično, kao i za porezna tijela;

71.  prima na znanje vodeću ulogu Komisije i nekih država članica u globalnoj raspravi o oporezivanju digitalnog gospodarstva; potiče države članice da nastave s proaktivnim radom na razini OECD-a i UN-a, osobito putem postupka koji je uveden uključivim okvirom za BEPS u njegovoj političkoj izjavi(53); međutim, podsjeća na to da EU ne bi trebao čekati na globalna rješenja i da mora odmah djelovati;

72.  pozdravlja digitalni porezni paket koji je Komisija usvojila 21. ožujka 2018.; međutim, žali zbog činjenice da su Danska, Finska, Irska i Švedska izrazile svoje zadrške ili temeljno suprotstavljanje digitalnom poreznom paketu na sastanku Vijeća za ekonomske i financijske poslove održanom 12. ožujka 2019.(54);

73.  naglašava da je dogovor o tome što čini digitalni stalni poslovni nastan, jedini koji je dosad postignut, korak u pravom smjeru, ali da se njime ne rješava pitanje raspodjele porezne osnovice;

74.  poziva države članice koje su voljne razmotriti mogućnost uspostave digitalnog poreza da to učine u okviru pojačane suradnje kako bi se spriječila daljnja fragmentacija jedinstvenog tržišta, što se već događa s pojedinim državama članicama koje razmišljaju o uvođenju nacionalnih rješenja;

75.  smatra da takozvano privremeno rješenje nije optimalno; drži da će se zahvaljujući njemu ubrzati traženje boljeg rješenja na globalnoj razini te da će se pritom donekle izjednačiti uvjeti na lokalnim tržištima; poziva države članice EU-a da što je prije moguće razmotre, donesu i provedu dugoročno rješenje u pogledu oporezivanja digitalnog gospodarstva (znatna digitalna prisutnost) kako bi EU na globalnoj razini i dalje bio predvodnik u tom području; naglašava da bi dugoročno rješenje koje je predložila Komisija trebalo poslužiti kao temelj za daljnji rad na međunarodnoj razini;

76.  primjećuje da građani EU-a pojačano zahtijevaju uvođenje poreza na digitalne usluge; podsjeća da istraživanja pokazuju da 80 % građana iz Njemačke, Francuske, Austrije, Nizozemske, Švedske i Danske podupire porez na digitalne usluge te da bi stoga EU trebao predvoditi međunarodna nastojanja u tom području; nadalje, ističe da bi većina ispitanih građana željela da područje primjene poreza na digitalne usluge bude široko(55);

77.  poziva države članice da se pobrinu za to da porez na digitalne usluge ostane privremena mjera na način da se u Prijedlog direktive Vijeća od 21. ožujka 2018. o zajedničkom sustavu poreza na digitalne usluge kojim se oporezuju prihodi od pružanja određenih digitalnih usluga(56) (COM(2018)0148) uvrsti „klauzula o vremenskom ograničenju” i da se ubrza rasprava o znatnoj digitalnoj prisutnosti;

2.2.4.Učinkovito oporezivanje

78.  napominje da su se na razini EU-a nominalne stope poreza na dobit smanjile s prosječno 32 % 2000. na 21,9 % 2018.(57), što predstavlja smanjenje od 32 %; zabrinut je zbog mogućih posljedica tog natjecanja na održivost poreznih sustava i njegovih mogućih učinaka prelijevanja na druge zemlje; primjećuje da se u okviru prvog projekta u području BEPS-a pod vodstvom skupine G20 i OECD-a nije obrađivala ta pojava; pozdravlja najavu iz uključivog okvira za BEPS da se na temelju načela „nedovođenja u pitanje” ispitaju prava oporezivanja kojima bi se ojačala sposobnost jurisdikcija za oporezivanje dobiti ako jurisdikcija s pravom oporezivanja primjenjuje nisku efektivnu poreznu stopu na tu dobit do 2020.(58), što dovodi do minimalne razine uspješnog oporezivanja; napominje da se, kako je navedeno u uključivom okviru za BEPS, trenutačnim djelovanjem pod vodstvom OECD-a ne mijenja činjenica da zemlje ili jurisdikcije imaju pravo odrediti vlastite porezne stope ili uopće ne uspostaviti sustav poreza na dobit(59);

79.  pozdravlja novi globalni standard OECD-a u pogledu čimbenika za znatan dio djelatnosti za porezne jurisdikcije bez poreza ili s nominalnim porezom(60), koji se većinom temelji na radu EU-a na uvrštavanju na EU-ov popis (pravedni kriterij 2.2 EU-ova popisa);

80.  primjećuje razlike između procjene efektivnih poreznih stopa velikih korporacija, koje se često temelje na predviđanjima poreza(61), i stvarnog poreza koji plaćaju velika multinacionalna poduzeća; primjećuje da tradicionalni sektori u prosjeku plaćaju efektivnu stopu poreza na dobit od 23 %, dok digitalni sektor plaća oko 9,5 %(62);

81.  primjećuje različite metodologije u procjeni efektivnih poreznih stopa zbog kojih nije moguća pouzdana usporedba efektivnih poreznih stopa u EU-u i na globalnoj razini; ističe da se neke procjene efektivnih poreznih stopa u EU-u kreću od 2,2 % do 30 %(63); poziva Komisiju da razvije vlastitu metodologiju i redovito objavljuje efektivne porezne stope u državama članicama;

82.  poziva Komisiju da procijeni pojavu smanjenja nominalnih poreznih stopa i njezina učinka na efektivne porezne stope u EU-u te da, prema potrebi, predloži mjere unutar EU-a i prema trećim zemljama, uključujući stroga pravila protiv zlouporabe i obrambene mjere, kao što su stroža pravila o kontroliranim stranim društvima i preporuka za izmjenu poreznih sporazuma;

83.  smatra da bi globalna koordinacija u pitanjima porezne osnovice kao rezultat projekta OECD koji se bavi smanjenjem porezne osnovice i premještanjem dobiti trebala biti popraćena boljom koordinacijom u pitanjima poreznih stopa kako bi se povećala učinkovitost;

84.  poziva države članice da ažuriraju mandat skupini za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja (skupina CoC) kako bi se istražio koncept minimalnog uspješnog oporezivanja dobiti trgovačkih društava na temelju rada OECD-a na temu poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu;

85.  prima na znanje izjavu francuskog ministra financija na sjednici odbora TAX3 od 23. listopada 2018. o potrebi za raspravom o konceptu minimalnog oporezivanja; pozdravlja spremnost Francuske da raspravu o minimalnom oporezivanju učini jednim od prioriteta svojega predsjedanja skupinom G7 2019., kao što je ponovljeno tijekom sastanka Vijeća za ekonomske i financijske poslove održanog 12. ožujka 2019.;

2.3.Upravna suradnja u vezi s izravnim porezima

86.  naglašava da je od lipnja 2014. Direktiva DAC izmijenjena četiri puta;

87.  poziva Komisiju da ocijeni i predstavi prijedloge za uklanjanje nedostataka u Direktivi DAC2, posebno uključivanjem materijalne imovine i kriptovaluta u područje primjene Direktive, propisivanjem sankcija za nepoštovanje propisa ili lažno izvješćivanje od strane financijskih institucija te uključivanjem više vrsta financijskih institucija i vrsta financijskih izvještaja o kojima se trenutačno ne izvješćuje, kao što su mirovinski fondovi;

88.  ponavlja svoj poziv na proširenje područja primjene u pogledu razmjene odluka o porezima i šireg pristupa Komisije te na veće usklađivanje praksi u vezi s odlukama o porezu različitih nacionalnih poreznih tijela;

89.  poziva Komisiju da čim prije objavi svoju prvu ocjenu Direktive DAC3 u tom pogledu, s posebnim naglaskom na broju razmijenjenih odluka i broju slučajeva u kojima su nacionalne porezne uprave uspjele dobiti informacije od druge države članice; traži da se pri ocjeni uzme u obzir i učinak objavljivanja ključnih informacija povezanih s odlukama o porezima (broj odluka, imena korisnika, efektivna porezna stopa koja proizlazi iz svake odluke); poziva države članice da objavljuju nacionalna porezna mišljenja;

90.  izražava žaljenje zbog činjenice da povjerenik nadležan za oporezivanje ne priznaje potrebu za proširenjem postojećeg sustava za razmjenu informacija među nacionalnim poreznim tijelima;

91.  nadalje, ponavlja svoj poziv da se osigura istovremena porezna revizija osoba koje imaju zajedničke ili komplementarne interese (uključujući matična društva i njihova društva kćeri), kao i poziv na daljnje jačanje porezne suradnje među državama članicama na temelju obveze odgovaranja na grupne zahtjeve u pogledu poreznih pitanja; podsjeća da pravo na šutnju prema poreznim tijelima ne vrijedi za obične administrativne istrage i da je suradnja obvezna(64);

92.  smatra da bi koordinirani izravni nadzor i zajedničke revizije trebali biti dio europskog okvira za suradnju među poreznim upravama;

93.  naglašava da uspješnijem prikupljanju poreza ne doprinosi samo razmjena i obrada informacija među poreznim tijelima, već i dijeljenje najboljih praksi među njima; poziva države članice da daju prednost razmjeni najboljih praksi među poreznim tijelima, posebno u pogledu digitalizacije poreznih uprava;

94.  poziva Europsku komisiju i države članice da usklade postupke za digitalni sustav podnošenja poreznih prijava kako bi se olakšale prekogranične aktivnosti i smanjila birokracija;

95.  poziva Komisiju da čim prije ocijeni provedbu Direktive DAC4, kao i to imaju li nacionalne porezne uprave učinkovit pristup informacijama po državama koje drži druga država članica; traži od Komisije da ocijeni na koji je način Direktiva DAC4 povezana s mjerom br. 13 akcijskog plana za razmjenu informacija po državama u okviru projekta skupine G20 koji se odnosi na borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti;

96.  pozdravlja automatsku razmjenu informacija o financijskim računima s Andorom, Lihtenštajnom, Monakom, San Marinom i Švicarskom na temelju globalnog standarda koji je razvio OECD; poziva Komisiju i države članice da ažuriraju odredbe Ugovora kako bi se uskladile s izmijenjenom Direktivom DAC;

97.  nadalje, ističe doprinos programa Fiscalis 2020., kojim se nastoji poboljšati suradnja među zemljama sudionicama, njihovim poreznim tijelima i njihovim službenicima; ističe dodanu vrijednost koju donose zajedničke akcije u tom području i ulogu mogućeg programa u razvoju i radu velikih transeuropskih IT sustava;

98.  podsjeća države članice da su se u skladu s Ugovorom(65), obvezale na lojalnu, iskrenu i brzu suradnju; stoga poziva nacionalna porezna tijela u svim državama članicama da, u svjetlu prekograničnih slučajeva, osobito tzv. dokumenta CumEx, imenuju jedinstvenu kontaktnu točku, u skladu sa sustavom jedinstvene kontaktne točke Zajedničke međunarodne radne skupine za razmjenu obavještajnih podataka i suradnju u okviru OECD-a(66), kako bi se olakšala i poboljšala suradnja u suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja; nadalje poziva Komisiju da olakša i koordinira suradnju među jedinstvenim kontaktnim točkama država članica;

99.  preporučuje da se od nadležnih tijela država članica koja istovjetna tijela u drugim državama članicama obavijeste o mogućem kršenju prava zahtijeva da dostave službenu obavijest o primitku te, prema potrebi, konkretan odgovor u vezi s mjerama koje su na vrijeme poduzela nakon navedene obavijesti;

2.4.Smanjenje dividende (dividend stripping) i pranje kupona

100.  napominje da su transakcije CumEx poznati problem na svjetskoj razini još od 1990-ih, uključujući i u Europi, ali još nisu poduzete koordinirane mjere; osuđuje porezne prijevare otkrivene u tzv. skandalu CumEx, zbog kojih je došlo do prijavljenih gubitaka poreznih prihoda država članica koje neki mediji procjenjuju na čak 55,2 milijarde EUR; ističe da je konzorcij europskih novinara utvrdio da su Njemačka, Danska, Španjolska, Italija i Francuska navodno glavne mete za cum-ex prakse, a zatim Belgija, Finska, Poljska, Nizozemska, Austrija i Češka;

101.  naglašava da složenost poreznih sustava može dovesti do pravnih rupa koje olakšavaju programi za porezne prijevare, kao što je CumEx;

102.  napominje da su sustavne prijevare u sklopu programa cum-ex i cum-cum bile moguće djelomično zbog toga što relevantna tijela država članica nisu provodila dostatne provjere zahtjeva za povrat poreza i zbog nepostojanja jasne i potpune slike o stvarnim vlasnicima dionica; poziva države članice da svim relevantnim tijelima osiguraju pristup potpunim i ažuriranim informacijama o vlasnicima dionica; poziva Komisiju da procijeni je li u ovom slučaju potrebno djelovanje na razini EU-a te da predstavi zakonodavni prijedlog ako se pokaže da postoji potreba za takvim djelovanjem;

103.  ističe da ta otkrića upućuju na moguće nedostatke u nacionalnim poreznima zakonima i postojećim sustavima razmjene informacija i suradnje među tijelima država članica; apelira na države članice da učinkovito koriste sve komunikacijske kanale, nacionalne podatke i podatke koji se stavljaju na raspolaganje pomoću ojačanog okvira za razmjenu informacija;

104.  naglašava da bi prekogranične aspekte dokumenata CumEx trebalo rješavati multilateralno; upozorava na to da bi uvođenje novih bilateralnih sporazuma o razmjeni informacija i mehanizama bilateralne suradnje između pojedinačnih država članica zakompliciralo već složenu mrežu međunarodnih pravila, prouzročilo nove nedostatke i doprinijelo nedostatku transparentnosti;

105.  apelira na sve države članice da temeljito istraže i analiziraju prakse u pogledu isplata dividendi u svojim jurisdikcijama, da utvrde nedostatke u svojim poreznim zakonima koji onima koji izbjegavaju plaćanje poreza ili se bave poreznim prijevarama omogućuju da te nedostatke iskorištavaju, da analiziraju potencijalnu prekograničnu dimenziju tih praksi te da stanu na kraj svim tim štetnim poreznim praksama; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse u tom području;

106.  poziva države članice i njihova financijska nadzorna tijela da ocijene potrebu za zabranom isključivo porezno motiviranih financijskih praksi kao što su dividendna arbitraža ili smanjenje dividende (dividend stripping) i slični programi ako izdavatelj ne dokaže da te financijske prakse imaju gospodarsku svrhu koja nije samo neopravdani povrat poreza i/ili izbjegavanje plaćanja poreza; poziva zakonodavce EU-a da ocijene mogućnost provedbe te mjere na razini EU-a;

107.  poziva Komisiju da odmah započne raditi na prijedlogu za stvaranje europske financijske policije u okviru Europola s vlastitim istražnim kapacitetima, te za prekogranične porezne istrage u europskom okviru i ostale oblike prekograničnog financijskog kriminala;

108.  zaključuje da dokumenti CumEx ukazuju na to da postoji hitna potreba za poboljšanjem suradnje poreznih tijela država članica EU-a, posebno u pogledu razmjene informacija; stoga potiče države članice da pojačaju suradnju u otkrivanju, zaustavljanju, istraživanju i kaznenom progonu poreznih prijevara i utaja poreza kao što su, prema potrebi, programi cum-ex i cum-cum, što uključuje razmjenu najboljih praksi, te da podupiru rješenja na razini EU-a kada su ona opravdana;

2.5.Transparentnost u pogledu poreza na dobit

109.  pozdravlja donošenje Direktive DAC4 kojom se poreznim tijelima omogućuje izvješćivanje po državama, u skladu s normom 13. BEPS-a;

110.  podsjeća da je javno izvješćivanje po zemljama jedna od ključnih mjera za postizanje veće transparentnosti u pogledu poreznih informacija o poduzećima; naglašava da su prijedlog javnog izvješćivanja po državama suzakonodavcima podnijela određena poduzeća i podružnice neposredno nakon skandala s Panamskim dokumentima 12. travnja 2016. te da je Parlament 4. srpnja 2017. usvojio svoje stajalište o njemu(67); podsjeća na to se u njemu pozvalo na proširenje opsega izvješćivanja i zaštite komercijalno osjetljivih informacija uz vođenje računa o konkurentnosti poduzeća iz EU-a;

111.  podsjeća na stajalište Parlamenta koje je izraženo u preporukama odbora PANA i kojim se poziva na ambiciozno javno izvješćivanje po zemljama kako bi se povećala porezna transparentnost multinacionalnih poduzeća i javni nadzor nad njima; apelira na Vijeće da postigne zajednički dogovor kako bi se javno izvješćivanje po zemljama usvojilo kao jedna od ključnih mjera za postizanje veće transparentnosti za sve građane u pogledu poreznih informacija poduzeća;

112.  žali zbog izostanka napretka i suradnje od strane Vijeća od 2016.; traži da se u Vijeću ostvari brz napredak kako bi Vijeće započelo pregovore s Parlamentom;

113.  podsjeća na to da je javni nadzor koristan za istraživače(68), istraživačke novinare, ulagače i druge dionike kako bi pravilno procijenili rizike, obveze i mogućnosti za poticanje poštenog poduzetništva; podsjeća na to da slične odredbe već postoje za bankarski sektor u članku 89. Direktive 2013/36/EU (CDR IV)(69) i za rudarsku i drvnu industriju u Direktivi 2013/34/EU(70); napominje da neki privatni dionici dobrovoljno razvijaju nove alate za izvješćivanje kojima se povećava porezna transparentnost, kao što je standard Globalne inicijative za izvješćivanje pod nazivom „Objavljivanje podataka o porezima i plaćanjima vladama”, kao dio njihove politike društveno odgovornog poslovanja;

114.  podsjeća da treba smatrati da se mjere za postizanje transparentnosti poreza na dobit odnose na članak 50. stavak 1. UFEU-a o slobodi poslovnog nastana te stoga navedeni članak predstavlja prikladnu pravnu osnovu za prijedlog obveze javnog izvješćivanja po državama kako je utvrđeno u procjeni učinka Komisije objavljenoj 12. travnja 2016. (COM(2016)0198);

115.  napominje da je, s obzirom na ograničene sposobnosti zemalja u razvoju da ispune zahtjeve s pomoću postojećih postupaka razmjene informacija, transparentnost posebno važna jer bi se njome olakšao pristup informacijama za njihove porezne uprave;

2.6.Pravila o državnim potporama

116.  podsjeća da područje izravnog oporezivanja poduzeća spada u područje primjene državnih potpora(71) kada se fiskalnim mjerama pravi razlika između poreznih obveznika, što je u suprotnosti s fiskalnim mjerama opće naravi koje se bez razlike primjenjuju na sva poduzeća;

117.  poziva Komisiju, a posebno Glavnu upravu za tržišno natjecanje, da ocijeni moguće mjere kako bi se države članice odvratilo od dodjele državnih potpora u obliku porezne prednosti;

118.  pozdravlja novi proaktivni i otvoreni pristup Komisije istragama nezakonitih državnih potpora tijekom ovog mandata, što je rezultiralo time da je Komisija zaključila niz istaknutih slučajeva;

119.  žali zbog činjenice da poduzeća mogu sklapati sporazume s vladama, na temelju kojih u određenoj zemlji gotovo da ne plaćaju porez unatoč znatnoj poslovnoj aktivnosti koju tamo provode; u tom kontekstu skreće pozornost na poreznu odluku koja je sklopljena između nizozemskog tijela nadležnog za porezne prihode i kompanije Royal Dutch Shell plc za koju se čini da krši nizozemski porezni zakon, a koja je izdana isključivo na temelju toga što bi se, nakon ujedinjenja dvaju bivših matičnih društava, glavni ured nalazio u Nizozemskoj, što rezultira izuzećem od nizozemskog poreza na dividendu po odbitku; istovremeno skreće pozornost na činjenicu da se čini da nedavne istrage pokazuju da ta kompanija u Nizozemskoj ne plaća ni porez na dobit; ponovno poziva Komisiju da istraži ovaj slučaj mogućih nezakonitih državnih potpora;

120.  pozdravlja činjenicu da Komisija od 2014. istražuje prakse donošenja odluka o porezima u državama članicama nakon navoda o povlaštenom poreznom tretmanu određenih poduzeća tako da je od 2014. pokrenula devet službenih istraga: u njih šest zaključeno je da odluka o porezu predstavlja nezakonitu državnu potporu(72); napominje da je jedna završila zaključkom da dvostruko neoporezivanje određene dobiti ne predstavlja državnu potporu(73), dok su dvije još uvijek u tijeku(74);

121.  žali zbog činjenice da je Komisija nakon gotovo pet godina od afere LuxLeaks otvorila formalnu istragu(75) u slučaju samo jednog od 500 poreznih mišljenja koje je izdao Luksemburg, a koja su razotkrivena u okviru istrage o aferi LuxLeaks koju je vodio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ);

122.  primjećuje da, unatoč činjenici da je Komisija utvrdila da je poduzeću McDonald’s bilo omogućeno dvostruko neoporezivanje dijela dobiti u EU-u, nije bilo moguće donijeti nikakvu odluku u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama, s obzirom na to da je Komisija zaključila da dvostruko neoporezivanje proizlazi iz neusklađenosti između poreznih zakona u Luksemburgu i SAD-u i iz ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Luksemburga i Sjedinjenih Američkih Država(76); prima na znanje najavu Luksemburga da će istražiti to pitanje i revidirati svoje ugovore o dvostrukom oporezivanju u skladu s međunarodnim poreznim pravom;

123.  zabrinut je zbog činjenice da je Komisija utvrdila da dvostruko neoporezivanje McDonald’sa proizlazi iz neusklađenosti između luksemburških poreznih zakona i poreznih zakona SAD-a kao i iz ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Luksemburga i SAD-a, tj. iz neusklađenosti na račun koje je McDonald’s profitirao arbitriranjem između tih jurisdikcija; dodatno je zabrinut zbog činjenice da je u Uniji moguće takvo izbjegavanje plaćanja poreza vođeno arbitražom;

124.  zabrinut je zbog razmjera neplaćenih poreza u svim državama članicama tijekom duljih razdoblja(77); podsjeća da je cilj povrata nezakonite potpore ponovno postići status quo te da je izračun točnog iznosa potpore koji se mora vratiti dio obveze provedbe koja je u nadležnosti nacionalnih tijela; poziva Komisiju da procijeni i uvede održive protumjere, uključujući novčane kazne, kako bi se pridonijelo tome da se države članice spriječi da nude selektivan povlašteni porezni tretman koji predstavlja državnu potporu i nije u skladu s pravilima EU-a;

125.  ponavlja svoje pozive Komisiji da donese smjernice kojima će se pojasniti što čini državnu potporu povezanu s porezom i „odgovarajuće” transferne cijene; također poziva Komisiju da ukloni pravne nesigurnosti i za porezne obveznike koji djeluju u skladu s propisima i za porezne uprave te kako bi se u skladu s time pružio okvir za porezne prakse država članica;

126.  izražava svoje žaljenje zbog toga što Komisija ne primjenjuje pravila o državnim potporama na sve porezne mjere koje ozbiljno narušavaju tržišno natjecanje, nego ih primjenjuje samo u odabranim slučajevima s posebnim značajkama kako bi se promijenila praksa dotične države; poziva Komisiju da poduzme sve napore da povrati nepravilno isplaćene državne potpore, uključujući za sva poduzeća spomenuta u skandalu Luxleaks, kako bi postigli ravnopravni uvjeti za sve; također poziva Komisiju da državama članicama i sudionicima na tržištu pruži dodatne smjernice za primjenu pravila o državnim potporama i o tome što to znači za prakse poreznog planiranja u poduzećima;

127.  poziva na reformu prava tržišnog natjecanja u cilju proširenja područja primjene pravila o državnim potporama kako bi se moglo odlučnije postupati protiv štetnih fiskalnih državnih potpora koje se pružaju multinacionalnim poduzećima, a uključuju porezna mišljenja;

2.7.Fiktivna poduzeća

128.  primjećuje da ne postoji ujednačena definicija fiktivnih poduzeća, tj. poduzeća registriranih u jurisdikciji isključivo u svrhu izbjegavanja plaćanja i utaje poreza te bez ikakve bitne gospodarske prisutnosti; međutim, ističe da bi jednostavni kriteriji kao što su stvarna poslovna aktivnost ili fizička prisutnost osoblja koje radi za poduzeće mogli poslužiti za identifikaciju fiktivnih trgovačkih društava i suzbijanje njihova širenja; ponavlja svoj poziv da se donese jasna definicija;

129.  naglašava da bi, kao što je predloženo u stajalištu Parlamenta za međuinstitucijske pregovore o izmjenama direktive u pogledu prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela(78), države članice trebale osigurati da prekogranična preoblikovanja odgovaraju ostvarivanju stvarne gospodarske aktivnosti, uključujući u digitalnom sektoru, kako bi se izbjeglo osnivanje fiktivnih poduzeća;

130.  poziva države članice da zatraže da se niz financijskih informacija objavljuje prije provedbe prekograničnih konverzija, spajanja ili podjele;

131.  predlaže da svaki subjekt koji stvara offshore strukturu nadležnim tijelima pruži legitimne razloge za takvu odluku kako bi se zajamčilo da se offshore računi ne koriste za pranje novca ili u svrhu utaje poreza;

132.  traži da porezna tijela budu obaviještena o stvarnim vlasnicima;

133.  skreće pozornost na nacionalne mjere posebno usmjerene na zabranu trgovinskih odnosa s fiktivnim poduzećima; posebno ističe latvijsko zakonodavstvo u kojem se fiktivna poduzeća definiraju kao subjekti bez stvarne gospodarske aktivnosti i bez pisanih dokaza koji bi upućivali na suprotno, kao poduzeća registrirana u jurisdikciji u kojoj se od poduzeća ne zahtijeva podnošenje financijskih izvještaja i/ili kao poduzeća bez mjesta poslovanja u zemlji svojeg boravišta; primjećuje, međutim, da se, u skladu s pravom EU-a, zabrana fiktivnih poduzeća u Latviji ne može primijeniti kao temelj za zabranu fiktivnih poduzeća rezidenata u državama članicama EU-a jer bi se to smatralo diskriminirajućim(79); poziva Komisiju da predloži izmjene postojećeg zakonodavstva EU-a koje bi omogućile zabranu fiktivnih poduzeća čak i ako imaju sjedište u državama članicama EU-a;

134.  ističe da se visoka razina ulaznih i izlaznih izravnih stranih ulaganja kao postotak BDP-a u sedam država članica (Belgija, Cipar, Mađarska, Irska, Luksemburg, Malta i Nizozemska) može samo djelomično objasniti stvarnim gospodarskim aktivnostima koje se odvijaju u tim državama članicama(80);

135.  ističe visok udio izravnih stranih ulaganja u nekoliko država članica, osobito u Luksemburgu, Malti, Cipru, Nizozemskoj i Irskoj(81); napominje da takva izravna strana ulaganja obično drže subjekti posebne namjene koji često služe iskorištavanju rupa u zakonu; poziva Komisiju da ocijeni ulogu subjekata posebne namjene koji drže izravna strana ulaganja;

136.  primjećuje da su gospodarski pokazatelji kao što su neuobičajeno visoka razina izravnih stranih ulaganja te izravna strana ulaganja koja drže subjekti posebne namjene pokazatelji agresivnog poreznog planiranja(82);

137.  napominje da pravila o suzbijanju zlouporabe poreza iz Direktive ATAD (umjetni aranžmani) obuhvaćaju fiktivna poduzeća te da bi zajednička osnovica poreza na dobit (CCTB) i zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB) osigurale da se dobit pripisuje tamo gdje se ostvaruje stvarna gospodarska aktivnost;

138.  poziva Komisiju i države članice da uspostave usklađene, obvezujuće i provedive uvjete u pogledu značajne gospodarske aktivnosti, kao i testove rashoda;

139.  poziva Komisiju da u roku od dvije godine provede provjere primjerenosti međusobno povezanih zakonodavnih inicijativa i inicijativa u području politika, a koje su usmjerene na rješavanje problema korištenja fiktivnih poduzeća u kontekstu poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca;

3.PDV

140.  naglašava potrebu za usklađivanjem propisa o PDV-u na razini EU-a u mjeri u kojoj je to potrebno za osiguravanje uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta te za izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja(83);

141.  naglašava da je PDV važan izvor prihoda za nacionalne proračune; napominje da su 2016. prihodi od PDV-a u 28 država članica EU-a iznosili 1 044 milijarde EUR, što odgovara udjelu od 18 % svih poreznih prihoda u državama članicama; prima na znanje činjenicu da je godišnji proračun EU-a za 2017. iznosio 157 milijardi EUR;

142.  međutim, izražava žaljenje zbog toga što se svake godine zbog prijevara izgubi velik iznos očekivanih prihoda od PDV-a; ističe da je prema statističkim podacima Komisije, iznos neplaćenog PDV-a (što je razlika između očekivanog prihoda od PDV-a i stvarno prikupljenog PDV-a, na temelju koje se procjenjuje izgubljeni PDV-a ne samo zbog prijevare, već i zbog stečaja, pogrešnih izračuna i izbjegavanja plaćanja poreza) u EU-u 2016. iznosio 147 milijardi EUR, što je više od 12 % ukupnog očekivanog prihoda od PDV-a(84), iako je situacija mnogo gora u nekim državama članicama u kojima iznos neplaćenog PDV-a iznosi gotovo ili čak više od 20 %, što pokazuje veliku razliku među državama članicama u pogledu njihova rješavanja problema neplaćenog PDV-a;

143.  napominje da Komisija procjenjuje da se zbog prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om svake godine gubi oko 50 milijardi EUR, odnosno 100 EUR po građaninu EU-a(85); dok Europol procjenjuje da je oko 60 milijardi EUR prijevare u vezi s PDV-om povezano s organiziranim kriminalom i financiranjem terorizma; primjećuje povećano usklađivanje i pojednostavljenje sustava PDV-a u EU-u, iako suradnja među državama članicama još nije ni dostatna ni učinkovita; poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoju suradnju radi učinkovitije borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om; poziva sljedeći saziv Komisije da da prednost uvođenju i provedbi konačnog sustava PDV-a radi njegova poboljšanja;

144.  poziva da se prikupe pouzdani statistički podaci kako bi se procijenio iznos neplaćenog PDV-a i naglašava potrebu za zajedničkim pristupom prikupljanju i razmjeni podataka unutar EU-a; potiče Komisiju da zajamči da se usklađeni statistički podaci prikupljaju i redovno objavljuju u državama članicama;

145.  ističe da su prevaranti zlouporabili obilježja postojećeg sustava PDV-a (prijelazni sustav) za primjenu izuzeća na isporuke robe unutar Zajednice i izvoz, osobito kad je riječ o kružnim prijevarama povezanim s PDV-om ili prijevara s nepostojećim trgovcem unutar Zajednice (MTIC);

146.  prima na znanje činjenicu da Komisija smatra da se poduzeća koja trguju na prekograničnoj osnovi trenutačno suočavaju s troškovima usklađivanja koji su za 11 % viši u usporedbi s troškovima poduzeća koja posluju samo na domaćem tržištu; napominje da su ponajprije MSP-ovi izloženi nerazmjernim troškovima usklađivanja u području PDV-a, što je jedan od razloga zašto su i dalje oprezni u iskorištavanju prednosti koje nudi jedinstveno tržište; poziva Komisiju i države članice da izrade rješenja za smanjenje troškova usklađivanja u području PDV-a koji su povezani s prekograničnom trgovinom;

3.1.Modernizacija okvira PDV-a

147.  stoga pozdravlja Komisijin akcijski plan o PDV-u od 6. travnja 2016., čiji je cilj reforma okvira PDV-a, kao i 13 zakonodavnih prijedloga koje je Komisija usvojila od prosinca 2016. i u kojima se razmatra pomak prema konačnom režimu PDV-a, uklanjaju prepreke u području PDV-a za e-trgovinu, revidira sustav PDV-a za mala i srednja poduzeća, modernizira politika o stopama PDV-a i rješava pitanje poreznog jaza u području PDV-a;

148.  pozdravlja činjenicu da je 2015. uveden mini sustav za PDV po načelu „sve na jednom mjestu” (MOSS) za telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja i elektroničke usluge kao dobrovoljni sustav za registraciju, prijavu i plaćanje PDV-a; pozdravlja proširenje MOSS-a na druge pružatelje roba i usluga krajnjim potrošačima od 1. siječnja 2021.;

149.  napominje da Komisija procjenjuje da se očekuje da će reforma za modernizaciju PDV-a smanjiti birokraciju za 95 %, što odgovara procijenjenom iznosu od 1 milijarde EUR;

150.  posebno pozdravlja činjenicu da je Vijeće 5. prosinca 2017. usvojilo nova pravila kojima se internetskim poduzećima olakšava poštovanje obveza povezanih s PDV-om; posebno pozdravlja činjenicu da je Vijeće uzelo u obzir mišljenje Parlamenta u vezi s uvođenjem odgovornosti internetskih platformi za naplatu PDV-a na prodaju na daljinu, koja se tim platformama olakšava; smatra da će se tom mjerom osigurati ravnopravni uvjeti za poduzeća izvan EU-a, s obzirom na to da brojni proizvodi koji se uvoze u okviru prodaje na daljinu trenutačno ulaze u EU bez plaćanja PDV-a; poziva države članice da do 2021. ispravno provedu nova pravila;

151.  pozdravlja prijedloge konačnog sustava PDV-a usvojene 4. listopada 2017.(86) i 24. svibnja 2018.(87); posebno pozdravlja prijedlog Komisije o primjeni načela odredišta na oporezivanje, što znači da bi se PDV plaćao poreznim tijelima države članice krajnjeg potrošača, prema stopi koja je na snazi u toj državi članici;

152.  posebno pozdravlja napredak koji je Vijeće ostvarilo u pogledu konačnog sustava PDV-a usvajanjem „brzih rješenja”(88) 4. listopada 2018.; međutim, izražava zabrinutost zbog činjenice da nisu donesene nikakve zaštitne mjere u pogledu njegovih aspekata koji su osjetljivi na prijevare, suprotno smjernicama iz stajališta Parlamenta(89) o prijedlogu o ovjerenom poreznom obvezniku(90), kako je izraženo u njegovu mišljenju od 3. listopada 2018.(91); duboko žali zbog toga što je Vijeće odgodilo odluku o uvođenju statusa ovjerenog poreznog obveznika do donošenja konačnog sustava PDV-a;

153.  poziva Vijeće da se pobrine da status ovjerenog poreznog obveznika bude u skladu sa statusom ovlaštenog gospodarskog subjekta koji su dodijelila carinska tijela;

154.  poziva na minimalnu transparentnu koordinaciju na razini EU-a o definiciji statusa ovjerenog poreznog obveznika, uključujući redovitu procjenu Komisije o načinu na koji države članice dodjeljuju status ovjerenog poreznog obveznika; poziva na razmjenu informacija među poreznim tijelima država članica o odbijanju dodjele statusa ovjerenog poreznog obveznika određenim poduzećima kako bi se poboljšala usklađenost i zajednički standardi;

155.  nadalje, pozdravlja reviziju posebnih programa za MSP-ove(92) što je od ključne važnosti za osiguravanje jednakih uvjeta jer su programi izuzeća od PDV-a trenutačno dostupni samo domaćim poduzećima te može pridonijeti smanjenju troškova usklađivanja u području PDV-a za MSP-ove; poziva Vijeće da uzme u obzir mišljenje Parlamenta od 11. rujna 2018.(93), posebno kada je riječ o daljnjem administrativnom pojednostavnjenju za mala i srednja poduzeća; stoga poziva Komisiju da uspostavi internetski portal preko kojeg se moraju registrirati MSP-ovi koji žele iskoristiti izuzeće u drugoj državi članici te da uvede sustav „sve na jednom mjestu” preko kojeg mala poduzeća mogu podnositi prijave PDV-a za različite države članice u kojima posluju;

156.  prima na znanje usvajanje prijedloga Komisije o općem mehanizmu obrnute porezne obveze (GRCM)(94), prijedlog kojim će se omogućiti privremena odstupanja od uobičajenih pravila o PDV-u kako bi se učinkovitije spriječilo stvaranje kružnih prijevara u državama članicama koje su najteže pogođene tom vrstom prijevare; poziva Komisiju da pomno prati primjenu te rizike i koristi koje mogu proizići iz tog novog zakonodavstva; međutim, ustraje u tome da GRCM ne bi ni na koji način trebao odgoditi brzu provedbu konačnog sustava PDV-a;

157.  napominje da širenje e-trgovine često može predstavljati izazov za porezna tijela, npr. zbog nepostojanja poreznog identifikacijskog broja prodavatelja u EU-u te iznosa prijavljenog PDV-a koji je znatno niži od stvarne vrijednosti prijavljenih transakcija; pozdravlja stoga predložena provedbena pravila koja se odnose na prodaju robe na daljinu, koje je Komisija donijela 11. prosinca 2018. (COM(2018)0819 i COM(2018)0821) prema kojima će, prije svega, od 2021. internetske platforme imati odgovornost osigurati prikupljanje PDV-a na prodaju robe koju potrošačima iz EU-a na njihovim platformama prodaju poduzeća koja nisu iz EU-a;

158.  poziva Komisiju i države članice da prate transakcije e-trgovine koje uključuju prodavatelje s poslovnim nastanom izvan EU-a koji prijavljuju da nema PDV-a (npr. neopravdanom upotrebom „oglednog” statuta) ili namjerno izračunavaju nižu vrijednost kako bi u potpunosti izbjegli ili smanjili PDV koji trebaju platiti; smatra da se takvim praksama ugrožavaju integritet i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU-a; poziva Komisiju da, prema potrebi, izradi odgovarajuće prijedloge;

3.2.Smanjeni prihodi od PDV-a, borba protiv prijevara povezanih s PDV-om i administrativna suradnja u području PDV-a

159.  ponavlja svoj poziv na rješavanje pitanja čimbenika koji pridonose poreznom jazu, npr. PDV-a;

160.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 8. ožujka 2018. pokrenula postupke zbog povrede protiv Cipra, Grčke i Malte te 8. studenoga 2018. protiv Italije i otoka Mana u pogledu zlouporabe u području PDV-a povezane s kupnjom jahti i zrakoplova, kako bi se osiguralo da prestanu nuditi nezakoniti povlašteni porezni tretman za privatne jahte i zrakoplove, čime se narušava tržišno natjecanje u pomorskom sektoru;

161.  pozdravlja izmjene Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području PDV-a; pozdravlja činjenicu da je Komisija 2017. posjetila deset država članica u svrhe nadzora, kao i preporuku koju je dala nakon toga i koja se odnosi na poboljšanje pouzdanosti sustava za razmjenu informacija o PDV-u (VIES);

162.  napominje da je Komisija nedavno predložila dodatne alate za kontrolu i veću ulogu mreže Eurofisc, kao i mehanizme za jačanje suradnje između carinskih i poreznih uprava; poziva sve države članice da aktivnije sudjeluju u sustavu analiza mrežnih transakcija (TNA) u okviru Eurofisca;

163.  smatra da sudjelovanje svih država članica u Eurofiscu mora biti obvezno i uvjet za primanje sredstava EU-a; ponavlja posvećenost Europskog revizorskog suda povratu PDV-a u rashodima za koheziju(95) i u Programu EU-a za borbu protiv prijevara(96);

164.  potiče Komisiju da ispita mogućnosti prikupljanja podataka država članica o transakcijama koje se odnose na PDV i izvješćivanja o njima u stvarnom vremenu jer bi se time povećala učinkovitost Eurofisca i omogućio daljnji razvoj novih strategija za suzbijanje prijevara povezanih s PDV-om; poziva sva relevantna tijela da iskoriste razne statističke tehnologije i tehnologije za rudarenje podataka kako bi utvrdila nepravilnosti, sumnjive odnose i uzorke, čime bi se poreznim agencijama omogućilo da na proaktivan, ciljan i isplativ način učinkovitije pristupe širokom spektru neusklađenih ponašanja;

165.  pozdravlja donošenje Direktive o zaštiti financijskih interesa(97), kojom se pojašnjavaju pitanja prekogranične suradnje i uzajamne pravne pomoći između država članica, Eurojusta, Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i Komisije u rješavanju prijevara povezanih s PDV-om; poziva Ured europskog javnog tužitelja, OLAF, Eurofisc, Europol i Eurojust da usko surađuju u cilju usklađivanja svojih napora u borbi protiv prijevara u vezi s PDV-om te u utvrđivanju i prilagodbi novim prijevarnim praksama;

166.  međutim, ukazuje na potrebu za boljom suradnjom upravnih i pravosudnih tijela te tijela za izvršavanje zakonodavstva u EU-u, kao što su istaknuli stručnjaci tijekom saslušanja održanog 28. lipnja 2018. i u studiji koju je naručio odbor TAX3;

167.  pozdravlja komunikaciju Komisije o proširenju nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja na prekogranična kaznena djela terorizma; poziva Komisiju i države članice da zajamče da Ured europskog javnog tužitelja može započeti s radom čim prije, a najkasnije do 2022., te da osiguraju njegovu blisku suradnju s već uspostavljenim institucijama, tijelima, agencijama i uredima Unije koji su nadležni za zaštitu financijskih interesa Unije; poziva na donošenje kazni koje će služiti kao primjer te biti odvraćajuće i razmjerne; smatra da bi svakoga tko sudjeluje u organiziranom sustavu za prijevare u vezi s PDV-om trebalo strogo kazniti kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti;

168.  smatra da je jedan od glavnih problema koji omogućuju prijevarno postupanje u vezi s PDV-om „gotovinska dobit” koju prevarant može ostvariti; stoga poziva Komisiju da analizira prijedlog stručnjaka(98) da se podaci o prekograničnim transakcijama stave u lanac blokova te da se upotrebljavaju zaštićene digitalne valute koje se mogu koristiti samo za plaćanja PDV-a (samo u jednu svrhu) umjesto korištenja fiducijarnih valuta;

169.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće razmotrilo pitanje prijevara koje se odnose na uvoz(99); smatra da će pravilna integracija podataka iz carinskih deklaracija u sustav za razmjenu informacija o PDV-u (VIES) odredišnim državama članicama omogućiti da unakrsno provjeravaju carinske informacije i informacije o PDV-u kako bi osigurale da se PDV plaća u zemlji odredišta; poziva države članice da to novo zakonodavstvo učinkovito i pravovremeno provedu do 1. siječnja 2020.;

170.  smatra da administrativna suradnja između poreznih i carinskih tijela nije optimalna(100); poziva države članice da ovlaste Eurofisc za razvoj novih strategija za praćenje robe u okviru carinskog postupka 42., čime se uvozniku omogućuje da dobije izuzeće od plaćanja PDV-a kada se uvezena roba namjerava u konačnici prevesti poslovnom klijentu u državi članici koja nije država članica uvoza;

171.  naglašava važnost primjene registra stvarnih vlasnika poslovnih subjekata u skladu s Direktivom AMLD5 kao važnog alata za borbu protiv prijevara povezanih s PDV-om; potiče države članice da povećaju kompetencije i stručne kvalifikacije policijskih snaga, poreznih službi, tužitelja i sudaca koji se bave tom vrstom prijevare;

172.  zabrinut je zbog rezultata studije(101) koju je naručio odbor TAX3, a u kojoj se navodi da će se zahvaljujući prijedlozima Komisije prijevare povezane s uvozom smanjiti, ali da neće nestati; prima na znanje da se pitanje umanjivanja vrijednosti pravila EU-a i općenito njihove provedbe u slučaju osoba koje nisu porezni obveznici EU-a neće riješiti; poziva Komisiju da istraži alternativne metode prikupljanja tih zaliha u dugoročnom razdoblju; naglašava da oslanjanje na dobru vjeru osoba koje nisu porezni obveznici EU-a u pogledu naplate PDV-a koji se primjenjuje u Uniji nije održiva opcija; smatra da se takvi alternativni modeli naplate ne bi trebali usmjeriti samo na prodaju putem elektroničkih platformi, već bi trebali obuhvaćati svu prodaju od strane osoba koje nisu porezni obveznici EU-a, bez obzira na poslovni model koji koriste;

173.  poziva Komisiju da pomno prati posljedice uvođenja konačnog sustava za prihode od PDV-a na države članice; poziva Komisiju da ozbiljno istraži mogućnosti pojave novih rizika od prijevara u konačnom sustavu PDV-a, posebno u pogledu potencijalnih nestalih dobavljača u prekograničnim transakcijama koji zamjenjuju nestalog klijenta tipičnog za kružnu prijevaru; u tom pogledu naglašava da se sustavom carinskog provoza, među ostalim, svakako može olakšati trgovina unutar EU-a; međutim, napominje da su zlouporabe moguće i da zločinačke organizacije mogu izbjegavanjem plaćanja poreza i carina nanijeti velik gubitak državama članicama i EU-u (izbjegavanjem plaćanja PDV-a); stoga poziva Komisiju da prati sustav carinskog provoza i iznese prijedloge na temelju preporuka, osobito OLAF-a, Europola i Eurofisca;

174.  smatra da velika većina europskih građana očekuje jasno europsko i nacionalno zakonodavstvo koje će omogućiti da se identificiraju i sankcioniraju osobe koje ne plaćaju porez, a trebaju ga platiti, te da se porez koji nedostaje pravovremeno naplati;

4.Oporezivanje pojedinaca

175.  naglašava da fizičke osobe uglavnom ne ostvaruju pravo na slobodu kretanja u svrhu poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja; međutim, naglašava da neke fizičke osobe imaju poreznu osnovicu koja je dovoljno velika da se odnosi na nekoliko poreznih jurisdikcija;

176.  izražava žaljenje zbog toga što pojedinci visoke neto vrijednosti i ultra visoke neto vrijednosti i dalje imaju mogućnost, s pomoću složenih poreznih struktura, uključujući osnivanje poduzeća, premještati svoju zaradu i sredstva ili svoje kupnje kroz različite porezne jurisdikcije kako bi mogli ostvariti znatno smanjenu ili nultu odgovornost korištenjem usluga upravitelja bogatstvom i drugih posrednika; izražava žaljenje zbog činjenice da su neke države članice EU-a provele porezne sustave za privlačenje pojedinaca s viskom neto vrijednošću bez ostvarivanja stvarne gospodarske aktivnosti;

177.  napominje da su porezne stope na dohodak od rada diljem EU-a obično više nego porezne stope na dohodak od kapitala; napominje da je, ukupno gledajući, doprinos poreza na bogatstvo ukupnim prihodima od poreza i dalje ograničen, odnosno doseže 4,3 % ukupnih prihoda od poreza u EU-u(102);

178.  sa žaljenjem napominje da prijevare povezane s porezom na dobit, utaja poreza i agresivno porezno planiranje doprinose prijenosu poreznog opterećenja na poštene i pravedne porezne obveznike;

179.  poziva države članice da uvedu odvraćajuće, učinkovite i razmjerne kazne u slučajevima poreznih prijevara, utaje poreza i nezakonitog agresivnog poreznog planiranja te da zajamče njihovu provedbu;

180.  izražava žaljenje zbog činjenice da su neke države članice uspostavile netransparentne porezne režime kojima se osobama koje nisu državljani omogućuje da ostvare porezne olakšice, čime se dovodi u pitanje porezna osnovica drugih država članica i potiču štetne politike kojima se diskriminiraju njihovi vlastiti građani; napominje da ti režimi nude prednosti poput neoporezivanja stranog vlasništva i dohotka, paušalnog poreza na strani dohodak, poreznih olakšica na dio prihoda ostvarenih u toj zemlji te smanjenja porezne stope na mirovine koje se doznačuju zemlji podrijetla;

181.  podsjeća da je Komisija u svojoj komunikaciji iz 2001. predložila da se posebni režimi za strane državljane uvrste na popis štetnih poreznih praksi skupine za Kodeks o postupanju (pri oporezivanju poslovanja)(103), no otad nije iznijela nikakve podatke o opsegu tog problema; poziva Komisiju da preispita to pitanje, a posebno da procijeni rizike od dvostrukog oporezivanja kao i dvostruko neoporezivanje takvih programa;

4.1.Programi stjecanja državljanstva ulaganjem i stjecanja boravišta ulaganjem

182.  zabrinut je što je većina država članica donijela programe stjecanja državljanstva ulaganjem ili stjecanja boravišta ulaganjem(104), koji su općepoznati kao programi „zlatnih viza i putovnica” ili ulagački programi prema kojima se osobama koje nisu državljani EU-a u zamjenu za financijska ulaganja dodjeljuje državljanstvo ili boravište;

183.  primjećuje da se ulaganjima izvršenima u okviru tih programa ne mora nužno promicati realno gospodarstvo države članice koja daje državljanstvo ili boravište, te da se njima često ne zahtijeva od podnositelja zahtjeva da provedu bilo koje vrijeme na državnom području na kojem je ulaganje izvršeno te da se čak i ako takav zahtjev formalno postoji njegovo ispunjenje obično ne provjerava; naglašava da se takvim programima ugrožava postizanje ciljeva Unije te se na taj način krši načelo iskrene suradnje;

184.  primjećuje da je najmanje 5 000 državljana zemalja koje nisu članice EU-a dobilo državljanstvo EU-a preko programa ulaganja(105); napominje da je prema studiji(106) najmanje 6 000 ljudi dobilo državljanstvo te da je izdano gotovo 100 000 boravišnih dozvola;

185.  izražava zabrinutost zbog toga što se državljanstvo i boravište koji se stječu ulaganjem dodjeljuju bez odgovarajućeg sigurnosnog pregleda podnositelja zahtjeva, uključujući državljane visokorizičnih trećih zemalja, te stoga predstavljaju sigurnosni rizik za Uniju; žali zbog činjenice da je netransparentnost u pogledu podrijetla novca povezanog s programima stjecanja državljanstva i boravišta ulaganjem znatno povećala političke, gospodarske i sigurnosne rizike za europske zemlje;

186.  ističe da programi stjecanja državljanstva i boravišta ulaganjem sa sobom nose druge znatne rizike, uključujući devalvaciju državljanstva EU-a te nacionalnog državljanstva i potencijal za korupciju, pranje novca i utaju poreza; napominje da odluka jedne države članice o provedbi programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem ima učinke prelijevanja na druge države članice; ponovno izražava zabrinutost zbog toga što bi se tim programima državljanstvo ili boravište mogli dodijeliti bez odgovarajuće ili bilo kakve dubinske analize stranke koju provode nadležna tijela;

187.  napominje da obveza propisana Direktivom AMLD5, prema kojoj bi obveznici tijekom postupka dubinske analize stranke trebali podnositelje zahtjeva za stjecanje državljanstva i boravišta ulaganjem smatrati visokorizičnim osobama, ne oslobađa države članice od njihove odgovornosti da same uspostavljaju i provode pojačanu dubinsku analizu; napominje da je na nacionalnoj razini i na razini EU-a pokrenuto nekoliko službenih istraga o korupciji i pranju novca koji su izravno povezani s programima stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem;

188.  ističe da su istovremeno gospodarska održivost i održivost ulaganja koja se pružaju u okviru tih programa još uvijek neizvjesne; ističe da državljanstvo i sva prava povezana s njime nikada ne bi smjeli biti na prodaju;

189.  primjećuje da su se ruski državljani i državljani zemalja pod ruskim utjecajem obilno koristili programima stjecanja državljanstva i boravišta ulaganjem nekih država članica; naglašava da bi ti programi mogli poslužiti ruskim građanima koji se nalaze na popisu osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja usvojenom nakon nezakonitog pripajanja Krima Rusiji i agresije Rusije na Krim kao sredstvo za izbjegavanje sankcija EU-a;

190.  izražava negodovanje zbog toga što ti programi redovito uključuju porezne povlastice ili posebne porezne režime za korisnike; zabrinut je zbog mogućnosti da te povlastice ugroze cilj u skladu s kojim bi svi građani trebalo pošteno doprinositi poreznom sustavu;

191.  zabrinut je zbog nepostojanja transparentnosti u pogledu broja i podrijetla podnositelja zahtjeva, broja pojedinaca kojima su državljanstvo ili boravište dodijeljeni u okviru tih programa te iznosa sredstava koji se ulaže preko tih programa i podrijetla tih sredstava; cijeni činjenicu da se u nekim državama članicama izričito navodi ime i državljanstvo pojedinaca kojima je dodijeljeno državljanstvo ili boravište u okviru tih programa; potiče druge države članice da slijede taj primjer;

192.  izražava zabrinutost zbog toga što bi se, prema podacima OECD-a, programe stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem moglo zloporabiti kako bi se ugrozili postupci dubinske analize predviđeni zajedničkim standardom izvješćivanja, što bi dovelo do netočnog ili nepotpunog izvješćivanja u okviru zajedničkog standarda izvješćivanja, posebno kada se financijskoj instituciji ne prijave sve jurisdikcije porezne rezidentnosti; napominje da su, prema mišljenju OECD-a, vizni režimi koji potencijalno predstavljaju visok rizik za integritet zajedničkog standarda izvješćivanja oni koji poreznim obveznicima omogućuju pristup niskoj stopi poreza na osobni dohodak od manje od 10 % za izvanteritorijalnu (offshore) financijsku imovinu i ne zahtijevaju znatnu fizičku prisutnost od najmanje 90 dana u jurisdikciji u kojoj se nudi zlatni vizni režim;

193.  zabrinut je zbog toga što su programi(107) koje imaju Malta i Cipar među onima koji potencijalno predstavljaju visok rizik za integritet zajedničkog standarda izvješćivanja;

194.  zaključuje da moguće gospodarske koristi programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem nisu dovoljne da bi se kompenzirali ozbiljni sigurnosni rizici te rizici u vezi s pranjem novca i utajom poreza koje ti programi predstavljaju;

195.  poziva države članice da što prije pokrenu postupno ukidanje svih postojećih programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem;

196.  naglašava da bi u međuvremenu države članice trebale zahtijevati fizičku prisutnost u zemlji kao uvjet za korištenje programima za stjecanje državljanstva ili boravišta ulaganjem te da bi na odgovarajući način trebale zajamčiti provedbu pojačane dubinske analize podnositelja zahtjeva za državljanstvo ili boravište preko tih sustava, u skladu s odredbama Direktive AMLD5; naglašava da se Direktivom AMLD5 uvodi pojačana dubinska analiza za politički izložene osobe; poziva države članice da osiguraju da vlade snose krajnju odgovornost za provedbu dubinske analize nad podnositeljima zahtjeva za stjecanje državljanstva ili boravišta ulaganjem; poziva Komisiju da strogo i kontinuirano prati pravilnu provedbu i primjenu dubinske analize stranke u okviru programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem do njihova stavljanja izvan snage u svakoj državi članici;

197.  napominje da se stjecanjem boravišne dozvole ili državljanstva jedne države članice osobi omogućuje pristup širokom rasponu prava i povlastica na cijelom teritoriju Unije, uključujući pravo na slobodno kretanje i boravak u schengenskom području; stoga poziva države članice koje provode programe stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem, dok ne dođe do njihova konačnog opoziva, da na odgovarajući način provjere karakteristike podnositelja zahtjeva i odbiju njihov zahtjev ako predstavljaju sigurnosne rizike, uključujući pranje novca; dodatno upozorava na opasnosti programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem povezanih sa spajanjem obitelji, pri čemu članovi obitelji korisnika tih programa mogu dobiti državljanstvo ili boravište bez ikakvih provjera ili uz minimalne provjere;

198.  u tom kontekstu poziva sve države članice da prikupe i objave transparentne podatke povezane sa svojim programima stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem, uključujući i broj odbijenih zahtjeva i razloge uskraćivanja; poziva Komisiju da do konačnog opoziva tih programa izda smjernice i osigura bolje prikupljanje podataka i razmjenu informacija među državama članicama u okviru njihovih programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem, među ostalim i o podnositeljima zahtjeva kojima je zahtjev odbijen zbog sigurnosnih problema;

199.  smatra da bi do konačnog opoziva programa za stjecanje državljanstva ili boravišta ulaganjem, države članice trebale uvesti iste obveze za posrednike koji sudjeluju u trgovini tim programima kao i za obveznike u skladu sa zakonodavstvom za borbu protiv pranja novca te poziva države članice da spriječe sukobe interesa u vezi s programima stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem koji bi mogli nastati ako privatna poduzeća koja su pomagala vladi u izradi i promicanju tih programa te upravljanju njima također savjetuju i podržavaju pojedince provjeravanjem njihove prihvatljivosti i podnošenjem zahtjeva za državljanstvo ili boravište u njihovo ime;

200.  pozdravlja izvješće Komisije od 23. siječnja 2019. o programima za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima u Europskoj uniji (COM(2019)0012); primjećuje da se u izvješću potvrđuje da obje vrste programa predstavljaju ozbiljan rizik za države članice i Uniju u cjelini, posebno u pogledu sigurnosti, pranja novca, korupcije, zaobilaženja pravila EU-a i utaje poreza te da se ti ozbiljni rizici još povećavaju zbog nedostataka u transparentnosti tih programa i upravljanju njima; izražava zabrinutost zbog toga što je Komisija zabrinuta da rizici koje predstavljaju programi nisu uvijek dostatno ublaženi mjerama koje poduzimaju države članice;

201.  prima na znanje namjeru Komisije da osnuje skupinu stručnjaka za rješavanje pitanja transparentnosti i sigurnosti tih programa te upravljanja njima; pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala nadzirati utjecaj programa za dodjelu državljanstva ulagačima koje provode zemlje čijim državljanima nisu potrebne vize u sklopu mehanizma suspenzije za vize; poziva Komisiju da koordinira razmjenu informacija među državama članicama o odbijenim zahtjevima; poziva Komisiju da ocijeni rizike povezane s prodajom državljanstva i boravišta u okviru sljedeće nadnacionalne procjene rizika; poziva Komisiju da ocijeni u kojoj su se mjeri građani EU-a koristili tim programima;

4.2.Slobodne luke, carinska skladišta i druge specifične gospodarske zone

202.  pozdravlja činjenicu da će slobodne luke postati obvezni subjekti u skladu s petom Direktivom o borbi protiv pranja novca i da će morati provoditi obvezu dubinske analize stranke i prijavljivati sumnjive transakcije financijskim obavještajnim jedinicama;

203.  napominje da se slobodne luke u EU-u mogu osnovati u okviru tzv. postupka slobodnih zona; napominje da su slobodne zone zatvorena područja unutar carinskog područja Unije u kojima se roba koja nije iz Unije može dati bez uvoznih carina, drugih davanja (tj. poreza) i mjera trgovinske politike;

204.  podsjeća da su slobodne luke skladišta u slobodnim zonama, koja su isprva bila namijenjena za skladištenje robe u provozu; žali zbog toga što su u međuvremenu postale popularne za često trajno skladištenje(108) zamjenske imovine, kao što su umjetnine, drago kamenje, antikviteti, zlato i kolekcije vina te da se financiraju iz nepoznatih izvora; naglašava da se slobodne luke ili slobodne zone ne smiju koristiti za svrhe utaje poreza ili postizanje istih učinaka kao porezne oaze;

205.  napominje da motivi za korištenje slobodnih luka, osim sigurnog skladištenja, uključuju i visok stupanj tajnosti i odgodu uvoznih carina i neizravnih poreza kao što je porez na dodanu vrijednost ili porez na korisnike;

206.  ističe da u EU-u postoji više od 80 slobodnih zona(109) i još na tisuće drugih skladišta koja se koriste za „posebne postupke smještaja”, u prvom redu tzv. carinska skladišta koja nude ili bi mogla nuditi istu razinu tajnosti i (neizravne) porezne pogodnosti(110);

207.  primjećuje da carinska skladišta u skladu s Carinskim zakonikom Unije imaju gotovo isti pravni položaj kao i slobodne luke; stoga preporučuje da budu u istom pravnom položaju kao i slobodne luke u skladu s pravnim mjerama čiji je cilj ublažavanje rizika od pranja novca i utaje poreza, kao što je direktiva AMLD5; smatra da bi skladišta trebala biti opremljena odgovarajućim brojem kvalificiranog osoblja kako bi mogla obavljati potreban nadzor nad operacijama koje se u njima odvijaju;

208.  napominje da su rizici od pranja novca u slobodnim lukama izravno povezani s rizicima od pranja novca na tržištu zamjenske imovine;

209.  napominje da tijela za izravne poreze u skladu s petom Direktivom o administrativnoj suradnji u području oporezivanja od 1. siječnja 2018. „na zahtjev” mogu pristupiti cijelom nizu informacija o stvarnom vlasništvu koje se prikupljaju u skladu s Direktivom o borbi protiv pranja novca; napominje da se zakonodavstvo EU-a o sprečavanju pranja novca temelji na povjerenju u pouzdane dubinske analize stranaka i revnom izvješćivanju obveznika o sumnjivim transakcijama, u skladu s načelom dužne pažnje, a koji će postati nadzornici u borbi protiv pranja novca; sa zabrinutošću napominje da „pristup na zahtjev” informacijama slobodnih luka u određenim slučajevima može imati vrlo ograničen učinak(111);

210.  poziva Komisiju da procijeni u kojoj se mjeri slobodne luke i dozvole za prijevoz mogu zloupotrijebiti u svrhu utaje poreza(112); osim toga, poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog kako bi se osigurala automatska razmjena informacija između relevantnih tijela, uključujući tijela za provedbu zakona, porezna i carinska tijela i Europol, o stvarnom vlasništvu i transakcijama koje se odvijaju u slobodnim lukama, carinskim skladištima ili posebnim gospodarskim zonama te da uključi obvezu sljedivosti;

211.  poziva Komisiju da predstavi prijedlog hitnog postupnog ukidanja sustava slobodnih luka u EU-u;

212.  napominje da je ukidanje bankovne tajne dovelo do pojave ulaganja u novu imovinu, kao što su umjetnine, što je posljednjih godina dovelo do brzog rasta tržišta umjetnina; naglašava da im se u slobodnim zonama osigurava siguran i široko zanemaren prostor za pohranu, gdje se trgovina može vršiti bez oporezivanja, a vlasništvo može prikriti, dok je tržište umjetnina i dalje neregulirano zbog čimbenika kao što su poteškoće u određivanju tržišnih cijena i pronalaženju stručnjaka; ističe da je, na primjer, lakše na drugi kraj svijeta prebaciti vrijednu sliku nego odgovarajuću količinu novca;

4.3.Porezne amnestije

213.  podsjeća(113) države članice da amnestije treba upotrebljavati s krajnjim oprezom ili da se u potpunosti suzdrže od njihove uporabe jer predstavljaju samo izvor lake i brze naplate poreza u kratkom roku, a često se uvode kako bi se zatvorile rupe u proračunu, ali mogu i potaknuti stanovništvo na izbjegavanje plaćanja poreza i čekanje sljedeće amnestije bez podlijeganja odvraćajućim sankcijama ili kaznama; poziva države članice koje provode poreznu amnestiju da od korisnika uvijek zahtijevaju da objasni izvor prethodno propuštenih sredstava;

214.  poziva Komisiju da ocijeni prethodne programe amnestije koje su donijele države članice, s posebnim naglaskom na vraćenim javnim prihodima i njihovu utjecaju na volatilnost porezne osnovice u srednjem i dugom roku; potiče države članice da zajamče da se relevantni podaci koji se odnose na korisnike prethodnih i budućih poreznih amnestija propisno dijele s pravosudnim tijelima, tijelima kaznenog progona i poreznim tijelima kako bi se zajamčilo poštovanje pravila o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma te mogući kazneni progon drugih financijskih zločina;

215.  mišljenja je da bi Skupina za Kodeks o postupanju trebala obavezno provjeriti i odobriti svaki program porezne amnestije prije nego što ga država članica provede; smatra da porezni obveznik ili stvarni vlasnik društva koji je već iskoristio jednu ili više poreznih amnestija nikad više ne bi smio imati pravo na amnestiju; poziva nacionalna tijela koja upravljaju podacima o osobama koje su koristile porezne amnestije da se uključe u učinkovitu razmjenu podataka tijela kaznenog progona ili drugih nadležnih tijela koja istražuju druge zločine, osim porezne prijevare ili utaje poreza;

4.4.Administrativna suradnja

216.  potvrđuje činjenicu da administrativna suradnja u okviru izravnog oporezivanja sada obuhvaća i pojedinačne i korporativne porezne obveznike;

217.  naglašava da su međunarodni standardi administrativne suradnje minimalni standardi; stoga smatra da bi države članice trebale ići korak dalje od pukog ispunjavanja tih minimalnih standarda; poziva države članice da nastave uklanjati sve prepreke administrativnoj i pravnoj suradnji;

218.  pozdravlja činjenicu da je donošenjem globalnog standarda za automatsku razmjenu informacija koja se provodi putem prve Direktive o administrativnoj suradnji i stavljanjem izvan snage Direktive o štednji iz 2003. uspostavljen jedinstveni europski mehanizam za razmjenu informacija;

5.Borba protiv pranja novca

219.  naglašava da pranje novca može imati razne oblike i da oprani novac može imati ishodište u raznim nezakonitim aktivnostima, kao što su korupcija, trgovina oružjem i ljudima, prodaja droge, porezna utaja i prijevara, te da se može upotrijebiti za financiranje terorizma; sa zabrinutošću primjećuje da se prihodi od kriminalnih aktivnosti u EU-u procjenjuju na 110 milijardi EUR godišnje(114), što odgovara iznosu od 1 % ukupnog BDP-a Unije; ističe da Komisija procjenjuje da čak do 70 % slučajeva pranja novca u nekim državama članicama ima prekograničnu dimenziju(115); nadalje, napominje da UN procjenjuje(116) da pranje novca predstavlja između 2 i 5 % svjetskog BDP-a ili oko 715 milijardi EUR i 1,87 bilijuna EUR godišnje;

220.  naglašava da je nekoliko nedavnih slučajeva pranja novca u Uniji povezano s kapitalom, vladajućim elitama i/ili osobito građanima iz Rusije i Zajednice neovisnih država (ZND); izražava zabrinutost zbog prijetnje europskoj sigurnosti i stabilnosti koju predstavlja nezakonito stečen novac iz Rusije i zemalja ZND-a koji ulazi u europski financijski sustav s ciljem njegova pranja i daljnje uporabe za financiranje kriminalnih aktivnosti; ističe da se tim novcem ugrožava sigurnost građana EU-a te se stvaraju poremećaji i nepravedna konkurencija za građane i poduzeća koji se pridržavaju zakona; smatra da se, osim bijega kapitala, što nije moguće suzbiti bez rješavanja gospodarskih i administrativnih problema države podrijetla, i pranja novca isključivo iz kriminalnih razloga, te neprijateljske aktivnosti, čija je namjera slabljenje europskih demokracija, njihovih gospodarstava i institucija, provode u takvoj mjeri koja može destabilizirati europski kontinent; poziva države članice na bolju suradnju u pogledu kontrole kapitala koji ulazi u Uniju iz Rusije;

221.  ponovno poziva(117) na uvođenje sankcija na razini EU-a za povrede ljudskih prava, temeljene na Magnitskijevom zakonu, kojim bi trebalo dopustiti uvođenje zabrana izdavanja viza i ciljanih sankcija kao što je blokiranje imovine i udjela u imovini unutar nadležnosti EU-a za pojedine javne dužnosnike ili osobe koje djeluju u službenom svojstvu, a odgovorne su za djela korupcije ili teškog kršenja ljudskih prava; pozdravlja što je Parlament usvojio izvješće o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji(118); poziva na pojačano praćenje i nadzor nad nerezidentnim portfeljima banaka i njihova udjela koji potječe iz zemalja za koje se smatra da predstavljaju sigurnosne rizike za Uniju;

222.  pozdravlja donošenje četvrte i pete Direktive o borbi protiv pranja novca; naglašava da su one važan korak prema povećanju učinkovitosti napora koje Unija ulaže u borbu protiv pranja novca od kriminalnih aktivnosti i financiranja terorističkih aktivnosti; napominje da se okvir Unije za borbu protiv pranja novca uglavnom oslanja na preventivni pristup pranju novca, s naglaskom na otkrivanju i prijavljivanju sumnjivih transakcija;

223.  žali zbog činjenice što države članice nisu u potpunosti ili su samo djelomično prenijele četvrtu Direktivu o borbi protiv pranja novca u svoja nacionalna zakonodavstva u zadanom roku i što je zbog toga Komisija protiv njih morala pokrenuti postupke radi utvrđivanja povrede prava, uključujući upućivanje na Sud Europske unije(119); poziva te države članice da brzo riješe tu situaciju; podsjeća države članice osobito na njihovu zakonsku obvezu da poštuju rok od 10. siječnja 2020. za prenošenje pete Direktive o borbi protiv pranja novca u njihove nacionalne pravne sustave; naglašava i pozdravlja zaključke Vijeća od 23. studenoga 2018. u kojima je pozvalo države članice da prenesu petu Direktivu o borbi protiv pranja novca u svoje nacionalno zakonodavstvo prije isteka roka 2020.; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi postojeće instrumente s ciljem pružanja potpore i osiguranja da države članice što prije pravilno prenesu i provedu petu Direktivu o borbi protiv pranja novca;

224.  podsjeća na ključnu važnost dubinske analize stranke kao dijela obveze poznavanja klijenta u skladu s kojom obveznici moraju pravilno identificirati svoje klijente i izvor njihovih sredstava, kao i stvarne vlasnike imovine, što uključuje imobilizaciju anonimnih računa; žali zbog činjenice što su neke financijske institucije i s njima povezani poslovni modeli aktivno olakšavali pranje novca; poziva privatni sektor da, u okviru svojih mogućnosti, preuzme aktivnu ulogu u borbi protiv financiranja terorizma i u sprečavanju terorističkih aktivnosti; poziva financijske institucije da aktivno preispituju svoje interne postupke radi sprečavanja svakog rizika od pranja novca;

225.  pozdravlja Akcijski plan koji je Vijeće usvojilo 4. prosinca 2018., koji uključuje nekoliko nezakonodavnih mjera za bolje rješavanje problema pranja novca i financiranja terorizma u Uniji; poziva Komisiju da redovito izvješćuje Parlament o napretku provedbe Akcijskog plana;

226.  zabrinut je zbog nepostojanja konkretnih postupaka procjene i provjere poštenja članova Upravnog vijeća ESB-a, posebno kada su službeno optuženi za kriminalnu aktivnost; poziva na uspostavu mehanizama za nadzor i preispitivanje ponašanja i prikladnosti članova Upravnog vijeća ESB-a te na njihovu zaštitu u slučaju zlouporabe ovlasti od strane tijela za imenovanja;

227.  osuđuje činjenicu da su sustavni propusti u provedbi odredbi za borbu protiv pranja novca, zajedno s neučinkovitim nadzorom, nedavno rezultirali nizom istaknutih slučajeva pranja novca u europskim bankama povezanih sa sustavnim povredama najosnovnijih obveza poznavanja klijenata i dubinske analize stranaka;

228.  podsjeća da su obveze poznavanja klijenata i dubinske analize stranaka ključne i da bi se trebale nastaviti tijekom poslovnog odnosa te da bi se transakcije klijenata trebale trajno i pomno pratiti kako bi se otkrile sumnjive ili neobične aktivnosti; u tom kontekstu podsjeća na obvezu u skladu s kojom obveznici moraju na vlastitu inicijativu hitno obavijestiti nacionalne financijsko-obavještajne jedinice o transakcijama za koje se sumnja da su povezane s pranjem novca, predikatnim kaznenim djelima ili financiranjem terorizma; žali zbog činjenice što se, unatoč naporima Parlamenta, u petoj Direktivi o borbi protiv pranja novca i dalje dopušta, kao krajnje rješenje, da jedna ili više fizičkih osoba koje su na položaju višeg rukovoditelja budu registrirani kao vlasnici društva ili trusta, dok stvarni vlasnik nije poznat ili o njemu postoji sumnja; poziva Komisiju da prilikom sljedeće revizije pravila o sprečavanju pranja novca u EU-u napravi jasnu procjenu utjecaja te odredbe na dostupnost pouzdanih informacija o stvarnom vlasništvu u državama članicama i da predloži njezino uklanjanje ako postoje naznake da je ta odredba podložna zlouporabi s ciljem štićenja identiteta stvarnih vlasnika;

229.  napominje da u nekim državama članicama postoje mehanizmi nadzora nad bogatstvom neobjašnjenog porijekla za praćenje prihoda od kriminalnih aktivnosti; ističe da se taj mehanizam često sastoji od sudske odluke kojom se zahtijeva od osobe za koju se s razlogom sumnja da je uključena u teško kazneno djelo, ili da je povezana s osobom koja je uključena u teško kazneno djelo, da objasni prirodu i opseg svojeg udjela u određenoj imovini te da objasni na koji je način ta imovina stečena, ako postoje opravdani razlozi za sumnju da su tuženikova zakonito stečena sredstva nedostatna da bi objasnila posjedovanje spomenute imovine; poziva Komisiju da procijeni učinke i izvedivost takve mjere na razini Unije;

230.  pozdravlja odluku nekih država članica o zabrani izdavanja dionica na donositelja i konverziji postojećih dionica na donositelja u nominalne vrijednosne papire; traži od država članica da razmotre potrebu donošenja sličnih mjera u svojim jurisdikcijama, s obzirom na nove odredbe pete Direktive o borbi protiv pranja novca u vezi s izvješćivanjem o stvarnom vlasništvu i utvrđenim rizicima;

231.  ističe hitnu potrebu za stvaranjem učinkovitijeg sustava za komunikaciju i razmjenu informacija među pravosudnim tijelima unutar Unije, a kojim bi se zamijenili tradicionalni instrumenti uzajamne pravne pomoći u kaznenim stvarima koji stvaraju dugotrajne i komplicirane postupke te koji štete prekograničnim istragama pranja novca i drugih teških kaznenih djela; ponovno poziva Komisiju da procijeni potrebu za zakonodavnim mjerama u tom pogledu;

232.  poziva Komisiju da procijeni ulogu i posebne rizike povezane s pranjem novca koje predstavljaju pravni aranžmani kao što su subjekti posebne namjene te trustovi koji ne djeluju u dobrotvorne svrhe, posebno u Ujedinjenoj Kraljevini te njezinim krunskim posjedima i prekomorskim područjima, te da o njima izvijesti Parlament;

233.  poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju zakonodavstva o sprečavanju pranja novca pri izdavanju državnih obveznica na financijskim tržištima; smatra da je dužna pažnja u takvim financijskim operacijama strogo nužna;

234.  napominje da su samo tijekom mandata odbora TAX3 otkrivena tri slučaja pranja novca preko banaka EU-a vrijedna svake osude: banka ING Bank N.V. nedavno je priznala ozbiljne nedostatke u primjeni odredaba o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma te je u dogovoru s nizozemskim državnim odvjetništvom(120) pristala platiti 775 milijuna EUR; latvijska banka ABLV dobrovoljno je pokrenula proces likvidacije nakon što je američka mreža za progon financijskih kaznenih djela (FinCEN) odlučila zabraniti ABLV-u dopisnički račun u SAD-u zbog povezanosti s pranjem novca(121), a banka Danske Bank priznala je, nakon istrage koja je obuhvaćala 15 000 klijenata i oko 9,5 milijuna transakcija povezanih s njezinom estonskom podružnicom, da su veliki nedostaci u njezinim sustavima upravljanja i kontrole omogućili korištenje njezine estonske podružnice za sumnjive transakcije(122);

235.  sa zabrinutošću napominje da je u slučaju tzv. praonice novca s bankom Troika Dialog javno otkriveno da je iz Rusije i drugih zemalja preko europskih banaka i poduzeća prebačeno čak 4,6 milijardi USD; ističe da se u samom središtu tog skandala nalazi nekada jedna od najvećih privatnih investicijskih banaka u Rusiji, Troika Dialog, i mreža koja je možda omogućila ruskoj vladajućoj eliti da tajno koristi nezakonito stečenu dobit za stjecanje dionica u državnim poduzećima, kupnju nekretnina i u Rusiji i u inozemstvu te nabavu luksuznih proizvoda; također žali zbog činjenice da je prema nekim izvješćima u te sumnjive transakcije bilo uključeno i nekoliko europskih banaka, među kojima su Danske Bank, Swedbank AB, Nordea Bank Abp, ING Groep NV, Credit Agricole SA, Deutsche Bank AG, KBC Group NV, Raiffeisen Bank International AG, ABN Amro Group NV, Cooperatieve Rabobank U.A. i nizozemska ispostava banke Turkiye Garanti Bankasi A.S.;

236.  napominje da su, u slučaju Danske Bank, u estonsku podružnicu i iz nje tekle transakcije u vrijednosti većoj od 200 milijardi EUR(123), a da ta banka nije uspostavila adekvatne interne postupke za borbu protiv pranja novca i obvezu poznavanja klijenta, kao što je poslije i sama potvrdila i kako su potvrdila estonska i danska tijela nadležna za financijski nadzor; smatra da taj neuspjeh svjedoči o potpunom nedostatku odgovornosti na strani banke i nadležnih nacionalnih tijela; poziva nadležna tijela da hitno provedu evaluacije primjerenosti postupaka koji se odnose na borbu protiv pranja novca i obvezu poznavanja klijenta u svim europskim bankama kako bi se osigurala pravilna provedba zakonodavstva Unije o sprečavanju pranja novca;

237.  nadalje napominje da je utvrđeno da je 6 200 klijenata estonske podružnice Danske Bank bilo uključeno u sumnjive transakcije, da je oko 500 klijenata povezano sa sustavima pranja novca poznatima u javnosti, da je 177 klijenata povezano sa skandalom „ruska praonica rublja”, 75 sa skandalom „azerbajdžanska praonica rublja” te da su 53 klijenta bila trgovačka društva za koja je utvrđeno da imaju iste adrese i direktore(124); poziva relevantna nacionalna tijela na praćenje odredišta sumnjivih transakcija 6 200 korisnika estonske podružnice banke Danske Bank kako bi potvrdili da se oprani novac nije koristio za daljnje kriminalne aktivnosti; poziva relevantna nacionalna tijela na propisnu suradnju u tom području s obzirom na to da je jasno da su lanci sumnjivih transakcija prekogranični;

238.  naglašava da je ESB malteškoj banci Pilatus Bank oduzeo odobrenje za pružanje bankovnih usluga nakon uhićenja njezina predsjednika i jedinog dioničara Alija Sadra Hashemija Nejada u Sjedinjenim Američkim Državama na temelju optužbi, između ostalog, za pranje novca; naglašava da je EBA zaključila da je malteška služba za financijsko-obavještajnu analizu prekršila zakonodavstvo EU-a jer nije provela djelotvoran nadzor nad bankom Pilatus zbog, među ostalim, postupovnih nedostataka i nedostatka nadzornih aktivnosti; napominje da je 8. studenoga 2018. Komisija uputila formalno mišljenje malteškoj službi za financijsko-obavještajnu analizu te je pozvala na poduzimanje dodatnih mjera kako bi ispunila svoje pravne obveze(125); poziva maltešku službu za financijsko-obavještajnu analizu da poduzme korake kako bi poštovala relevantne preporuke;

239.  prima na znanje dopis koji je stalni predstavnik Malte pri EU-u uputio odboru TAX3 kao odgovor na zabrinutosti odbora u pogledu navodne uključenosti nekih malteških politički izloženih osoba u novi slučaj pranja novca i utaje poreza povezan s društvom „17 Black” sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima(126); izražava žaljenje zbog nedovoljne preciznosti primljenih odgovora; zabrinut je zbog očitog političkog nedjelovanja malteških vlasti; posebno je zabrinut zbog činjenice da se čini da su, prema otkrićima o društvu „17 Black”, umiješane politički izložene osobe na najvišim položajima u malteškoj vladi; poziva malteške vlasti da od Ujedinjenih Arapskih Emirata zatraže dokaze u vidu dopisa o pravnoj pomoći; poziva Ujedinjene Arapske Emirate na suradnju s malteškim i europskim vlastima, kao i na to da osiguraju da zamrznuta sredstva na bankovnim računima društva „17 Black” ostanu zamrznuta sve dok se ne provede temeljita istraga; osobito naglašava očit manjak neovisnosti malteške službe za financijsko-obavještajnu analizu i malteškog načelnika policije; izražava žaljenje zbog činjenice što dosad nisu poduzete mjere protiv politički izloženih osoba umiješanih u navodne slučajeve korupcije; naglašava da bi za istragu na Malti bila korisna uspostava zajedničkog istražnog tima (ZIT), utemeljenog na ad hoc sporazumu(127), kako bi se odgovorilo na ozbiljne sumnje o neovisnosti i kvaliteti nacionalnih istraga koje su u tijeku, uz potporu Europola i Eurojusta;

240.  napominje da je u trenutku njezina ubojstva, istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia radila na najvećoj količini procurenih informacija koje je do tada primila sa servera poduzeća ElectroGas koje upravlja elektranom Malte; nadalje napominje da je vlasnik poduzeća „17 Black”, koje je trebalo prenijeti velike količine novca malteškim politički izloženim osobama odgovornima za tu elektranu, direktor i dioničar poduzeća ElectroGas;

241.  zabrinut je zbog sve većeg pranja novca u kontekstu drugih oblika poslovanja, a posebno zbog pojave takozvanih „letećeg novca” i „zloglasnih ulica”; ističe da je za rješavanje tih problema u europskim gradovima potrebna jača koordinacija i suradnja između lokalnih i regionalnih upravnih tijela i tijela za provedbu zakona;

242.  svjestan je da se postojeći pravni okvir za borbu protiv pranja novca sastoji od direktiva i da se temelji na minimalnom usklađivanju, što je dovelo do razlika u nacionalnim nadzornim i provedbenim praksama u državama članicama; poziva Komisiju da u kontekstu buduće revizije zakonodavstva o sprečavanju pranja novca, u okviru potrebne procjene učinka, ocijeni bi li uredba bila prikladniji pravni akt od direktive; u tom kontekstu poziva da se zakonodavstvo o sprečavanju pranja novca brzo transformira u oblik uredbe, ako to bude u skladu sa zaključcima procjene učinka;

5.1.Suradnja između tijela za borbu protiv pranja novca i tijela za provedbu bonitetnog nadzora u Europskoj uniji

243.  pozdravlja činjenicu da je, nakon nedavnih slučajeva kršenja ili navodnih kršenja odredbi o sprečavanju pranja novca, predsjednik Komisije najavio dodatne mjere u svojem govoru o stanju Unije održanom 12. rujna 2018.;

244.  poziva na potreban pojačani nadzor i stalno praćenje članova upravnih odbora i dioničara kreditnih institucija i investicijskih društava i osiguravatelja u Uniji i posebno ističe poteškoće pri oduzimanju odobrenja za pružanje bankovnih usluga ili jednakovrijednih posebnih odobrenja;

245.  podupire napore zajedničke radne skupine u čijem su sastavu predstavnici Glavne uprave Komisije za pravosuđe i zaštitu potrošača i njezine Glavne uprave za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala, ESB-a, europskih nadzornih tijela i predsjednik pododbora za suzbijanje pranja novca zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela, a čiji je cilj otkrivanje trenutačnih nedostataka i predlaganje mjera za omogućivanje učinkovite suradnje i koordinacije i razmjene informacija među nadzornim i provedbenim agencijama;

246.  zaključuje da trenutačna razina koordinacije nadzora financijskih institucija u pogledu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, posebno u situacijama borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma s prekograničnim učincima, nije dovoljna za rješavanje trenutačnih izazova u tom sektoru i da je sposobnost Unije da provodi koordinirana pravila i prakse u području borbe protiv pranja novca trenutačno neprikladna;

247.  poziva na procjenu dugoročnih ciljeva koji bi doveli do poboljšanja okvira za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, kao što je navedeno u dokumentu za razmatranje o mogućim elementima plana za nesmetanu suradnju između tijela za borbu protiv pranja novca i tijela za bonitetni nadzor u Europskoj uniji(128), među kojima je i uspostava mehanizma za bolju koordinaciju aktivnosti nadzornika za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma subjekata u financijskom sektoru na razini Unije, posebno u situacijama u kojima postoji vjerojatnost da će pitanja suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma imati prekogranični utjecaj te moguća centralizacija nadzora za borbu protiv pranja novca preko postojećeg ili novog tijela Unije s ovlastima za provedbu usklađenih pravila i praksi u državama članicama EU-a; podupire daljnje napore za centralizaciju nadzora nad sprečavanjem pranja novca te smatra da bi se tom mehanizmu, ako se uspostavi, trebali dodijeliti dovoljni ljudski i financijski resursi kako bi se njegove funkcije učinkovito provodile;

248.  podsjeća da je Europska središnja banka nadležna i odgovorna za oduzimanje odobrenja za rad kreditnim institucijama u slučaju ozbiljnih kršenja pravila o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma; napominje, međutim, da je ESB u potpunosti ovisan o nacionalnim nadzornim tijelima za sprječavanje pranja novca u pogledu informacija koje se odnose na takva kršenja koja su otkrila nacionalna tijela; stoga poziva nacionalna tijela za borbu protiv pranja novca da pravodobno dostave kvalitetne informacije ESB-u kako bi mogao pravilno obavljati svoju funkciju; u tom pogledu pozdravlja multilateralni sporazum o praktičnim modalitetima razmjene informacija između ESB-a i svih nadležnih tijela odgovornih za nadzor usklađenosti kreditnih i financijskih institucija s obvezama SPNFT-a u okviru četvrte Direktive o borbi protiv pranja novca;

249.  smatra da se bonitetni nadzor i nadzor nad suzbijanjem pranja novca ne mogu promatrati zasebno; naglašava da europska nadzorna tijela imaju ograničene sposobnosti za preuzimanje značajnije uloge u borbi protiv pranja novca zbog svojih struktura odlučivanja, nedostatka odgovarajućih ovlasti i ograničenih resursa; ističe da bi EBA, u uskoj suradnji s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA), trebala preuzeti vodeću ulogu u toj borbi te da joj stoga hitno treba osigurati dovoljan kapacitet u pogledu ljudskih i materijalnih resursa kako bi učinkovito doprinijela dosljednom i djelotvornom sprečavanju upotrebe financijskog sustava za potrebe pranja novca, uključujući provođenjem procjene rizika nadležnih tijela i pregleda u okviru svojeg općeg okvira; poziva na veću promidžbu tih pregleda i, osobito, na sustavno pružanje relevantnih informacija Parlamentu i Vijeću u slučaju utvrđivanja ozbiljnih nedostataka na nacionalnoj razini ili na razini EU-a(129);

250.  ističe povećan značaj nacionalnih financijskih nadzornih tijela; potiče Komisiju da, nakon savjetovanja s EBA-om, predloži mehanizme za olakšavanje povećane suradnje i koordinacije među financijskim nadzornim tijelima; poziva na dugoročno povećano usklađivanje nadzornih postupaka različitih nacionalnih tijela nadležnih za borbu protiv pranja novca;

251.  pozdravlja komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. o jačanju okvira Unije za bonitetni nadzor i nadzor sprečavanja pranja novca u financijskim institucijama (COM(2018) 0645) i njezin prijedlog o preispitivanju europskih nadzornih tijela u cilju jačanja konvergencije nadzora; smatra da bi EBA trebala preuzeti vodeću, koordinirajuću i nadzornu ulogu na razini Unije kako bi se financijski sustav učinkovito zaštitio od pranja novca i rizika od financiranja terorizma, s obzirom na moguće neželjene sistemske posljedice za financijsku stabilnost Unije koje mogu proizaći iz zlouporaba financijskog sektora u svrhe pranja novca ili financiranja terorizma, te u kontekstu iskustva koje je EBA već stekla u zaštiti bankarskog sektora od takvih zlouporaba kao tijelo koje ima ovlast provoditi nadzor nad svim državama članicama;

252.  prima na znanje zabrinutost EBA-e u pogledu provedbe Direktive o kapitalnim zahtjevima (2013/36/EU) o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima(130); pozdravlja prijedloge EBA-e za uklanjanje nedostataka uzrokovanih trenutačnim pravnim okvirom EU-a; poziva države članice da brzo prenesu nedavno donesene izmjene Direktive o kapitalnim zahtjevima u nacionalno zakonodavstvo;

5.2.Suradnja financijsko-obavještajnih jedinica

253.  podsjeća da su u skladu s petom Direktivom o borbi protiv pranja novca države članice obvezne uspostaviti automatizirane centralizirane mehanizme koji omogućuju brzu identifikaciju vlasnika bankovnih računa i računa za plaćanje i osigurati da svaka financijsko-obavještajna jedinica može pravovremeno dostaviti informacije koje se čuvaju u tim centraliziranim mehanizmima bilo kojoj drugoj financijsko-obavještajnoj jedinici; ističe važnost pravodobnog pristupa informacijama kako bi se spriječili financijski kriminal i obustave istraga; poziva države članice da ubrzaju uspostavu tih mehanizama kako bi financijsko-obavještajne jedinice država članica mogle učinkovito surađivati na otkrivanju i suzbijanju aktivnosti pranja novca; snažno potiče financijsko-obavještajne jedinice država članica na korištenje sustavom FIU.net; ističe važnost zaštite podataka i u tom području;

254.  smatra da je za uspješnu borbu protiv pranja novca ključno da se nacionalnim financijsko-obavještajnim jedinicama osiguraju primjereni resursi i kapaciteti;

255.  naglašava da je za uspješnu borbu protiv aktivnosti pranja novca ključna suradnja, ne samo između financijsko-obavještajnih jedinica država članica, nego i suradnja između financijsko-obavještajnih jedinica država članica Unije i financijsko-obavještajnih jedinica trećih zemalja; prima na znanje političke sporazume o međuinstitucijskim pregovorima(131) s ciljem budućeg donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP;

256.  poziva Komisiju da razvije specijalizirano osposobljavanje za financijsko-obavještajne jedinice, s posebnim naglaskom na smanjenim kapacitetima u nekim državama članicama; napominje doprinos skupine Egmont, koja okuplja 159 financijsko-obavještajnih jedinica i koja je usmjerena na jačanje njihove operativne suradnje poticanjem nastavka i provedbe brojnih projekata; očekuje Komisijinu ocjenu okvira za suradnju FOJ-eva s trećim zemljama te prepreke i mogućnosti za poboljšanje suradnje među FOJ-evima u Uniji, uključujući mogućnost uspostave mehanizma za koordinaciju i potporu; podsjeća da bi ta ocjena trebala biti gotova do 1. lipnja 2019.; traži od Komisije da iskoristi tu priliku i donese zakonodavni prijedlog za financijsko-obavještajnu jedinicu EU-a čime bi se stvorio centar za zajednički istraživački rad i koordinaciju, s vlastitom nadležnošću i ovlastima za provođenje istraga u vezi s prekograničnim financijskim kriminalom, kao i mehanizam ranog upozoravanja; smatra da bi financijsko-obavještajna jedinica EU-a trebala imati široku ulogu koordinacije, pomoći i potpore financijsko-obavještajnim jedinicama država članica u prekograničnim slučajevima kako bi se proširila razmjena informacija i osigurala zajednička analiza prekograničnih slučajeva te snažna koordinacija rada;

257.  poziva Komisiju da aktivno surađuje s državama članicama kako bi se pronašli mehanizmi za poboljšanje i jačanje suradnje financijsko-obavještajnih jedinica država članica Unije s financijsko-obavještajnim jedinicama trećih zemalja; poziva Komisiju da u tom pogledu u odgovarajućim međunarodnim forumima, kao što su OECD i Radna skupina za financijsko djelovanje, poduzme odgovarajuće mjere; smatra da bi se u bilo kojem dogovorenom sporazumu na odgovarajući način trebala uzeti u obzir zaštita osobnih podataka;

258.  poziva Komisiju da sastavi izvješće koje će uputiti Parlamentu i Vijeću i u kojem će procijeniti otežavaju li statusne i organizacijske razlike među financijsko-obavještajnim jedinicama država članica suradnju u borbi protiv teškog kriminala s prekograničnom dimenzijom;

259.  ističe da nestandardizirani formati i pragovi za izvješćivanje o sumnjivim transakcijama među državama članicama i u odnosu na različite obveznike dovode do poteškoća u obradi i razmjeni informacija među financijsko-obavještajnim jedinicama; poziva Komisiju da, uz potporu EBA-e, istraži mehanizme za što skoriju uspostavu standardiziranih formata za izvješćivanje za obveznike kako bi se olakšala i poboljšala obrada i razmjena informacija između financijsko-obavještajnih jedinica u slučajevima s prekograničnom dimenzijom i da razmotri standardizaciju pragova sumnjivih transakcija;

260.  poziva Komisiju da istraži mogućnost uspostave automatiziranih sustava za dohvat izvještaja o sumnjivim transakcijama koji bi financijsko-obavještajnim jedinicama država članica omogućili uvid u transakcije i njihove inicijatore i primatelje koji su u različitim državama članicama u više navrata prijavljeni kao sumnjivi;

261.  potiče nadležna tijela i financijsko-obavještajne jedinice da surađuju s financijskim institucijama i drugim obveznicima kako bi poboljšali izvješćivanje o sumnjivim aktivnostima i smanjili defenzivno izvješćivanje, što bi pomoglo osigurati da financijsko-obavještajne jedinice dobiju više korisnih, usredotočenih i potpunih informacija za pravilno izvršavanje svojih dužnosti, jamčeći pritom poštovanje Opće uredbe o zaštiti podataka;

262.  podsjeća na važnost razvoja kanala pojačanog dijaloga, komunikacije i razmjene informacija između javnih tijela i određenih dionika iz privatnog sektora, općenito poznatih kao javno-privatna partnerstva, osobito za obveznike u skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca, te ističe postojanje i pozitivne rezultate jedinog transnacionalnog javno-privatnog partnerstva – Europolovog javno‑privatnog financijsko-obavještajnog partnerstva, kojim se promiče razmjena strateških informacija među bankama, financijsko-obavještajnim jedinicama, tijelima za izvršavanje zakonodavstva i nacionalnim regulatornim tijelima diljem država članica;

263.  podupire stalno poboljšanje razmjene informacija među financijsko-obavještajnim jedinicama i tijelima za izvršavanje zakonodavstva, uključujući Europol; smatra da se takvo partnerstvo treba uspostaviti u području novih tehnologija, uključujući virtualnu imovinu, u cilju formaliziranja postojećih aktivnosti u državama članicama; poziva Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB) da u okviru svojih obveza koje se odnose na dužnu pažnju subjektima na tržištu koji obrađuju osobne podatke pruži dodatno pojašnjenje, kako bi im se omogućilo da se usklade s odgovarajućim odredbama o zaštiti podataka;

264.  ističe da je povećanje i poboljšanje suradnje nacionalnih nadzornih tijela i financijsko-obavještajnih jedinica ključno za uspješnu borbu protiv pranja novca i utaje poreza; nadalje ističe da borba protiv pranja novca i utaje poreza također zahtijeva dobru suradnju između financijsko-obavještajnih jedinica i carinskih tijela;

265.  poziva Komisiju da, na temelju preporuka istražnog odbora PANA(132) i izvješća o pregledu stanja koje je provela platforma financijsko-obavještajnih jedinica država članica, izvijesti o statusu quo i o poboljšanjima u financijsko-obavještajnim jedinicama država članica u pogledu širenja, razmjene i obrade informacija;

5.3.Obveznici (područje primjene)

266.  pozdravlja činjenicu da peta Direktiva o borbi protiv pranja novca sadržava prošireni popis obveznika koji obuhvaća i pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta, pružatelje skrbničke usluge novčanika, trgovce umjetninama i slobodne luke;

267.  poziva Komisiju da poduzme mjere za poboljšanje provedbe obveze dubinske analize stranke, posebno kako bi se bolje pojasnilo da odgovornost za ispravnu primjenu obveze dubinske analize stranke uvijek snosi obveznik, čak i kada se ona eksternalizira, i kako bi se predvidjele kazne u slučaju nemara ili sukoba interesa u slučaju eksternalizacije; ističe pravnu obvezu na temelju koje obveznici, u skladu s petom Direktivom o borbi protiv pranja novca, moraju provoditi pojačane kontrole i sustavno izvješćivanje prilikom postupka dubinske analize stranke koja se odnosi na poslovne odnose ili transakcije koje uključuju zemlje koje je Komisija utvrdila kao visokorizične treće zemlje za potrebe pranja novca;

5.4.Registri

268.  pozdravlja činjenicu što je na temelju pete Direktive o administrativnoj suradnji poreznim tijelima omogućen pristup informacijama o stvarnom vlasništvu i drugim informacijama o postupku dubinske analize stranke; podsjeća da je taj pristup potreban kako bi porezna tijela mogla pravilno obavljati svoje dužnosti;

269.  napominje da propisi Unije o borbi protiv pranja novca obvezuju države članice na uspostavu središnjih registara koji sadržavaju potpune podatke o stvarnom vlasništvu poduzeća i trustova te da predviđaju njihovu međusobnu povezanost; pozdravlja činjenicu da peta Direktiva o borbi protiv pranja novca obvezuje države članice da osiguraju da informacije o stvarnom vlasništvu budu u svim slučajevima dostupne svakom pojedincu;

270.  napominje međutim da će nacionalni registri, u pogledu trustova, u načelu biti dostupni samo onima koji dokažu legitiman interes za pristup; naglašava da države članice i dalje imaju mogućnosti registre stvarnog vlasništva trustova dati na uvid javnosti, kao što je to Parlament već predložio; poziva države članice da uspostave otvorene registre podataka kojima se može slobodno pristupiti; u svakom slučaju, podsjeća da naknada na čiju bi se naplatu države članice mogle odlučiti ne bi smjela premašivati administrativne troškove objave informacija, uključujući održavanje registara i troškove razvoja;

271.  naglašava da bi Komisija trebala osigurati međusobno povezivanje registara stvarnih vlasnika; smatra da bi Komisija trebala pomno nadzirati funkcioniranje tog međusobno povezanog sustava i u razumnom roku procijeniti funkcionira li on ispravno i treba li ga dopuniti uspostavom EU-ova javnog registra stvarnog vlasništva ili drugim instrumentima kojim bi se mogli djelotvorno ukloniti svi mogući nedostaci; poziva Komisiju da u međuvremenu sastavi i objavi tehničke smjernice kako bi se promicala konvergencija formata te interoperabilnost i međusobna povezanost registara država članica; smatra da bi se na stvarno vlasništvo trustova trebala primjenjivati ista razina transparentnosti kao i na poduzeća u skladu s petom Direktivom o borbi protiv pranja novca, uz istodobno osiguravanje primjerenih zaštitnih mjera;

272.  zabrinut je zbog mogućnosti da informacije u registrima stvarnih vlasnika nisu uvijek dovoljne i/ili točne; stoga poziva države članice da osiguraju da registri stvarnih vlasnika sadrže mehanizme provjere kako bi se osigurala točnost podataka; poziva Komisiju da u svojim revizijama procijeni njihove mehanizme provjere i pouzdanosti podataka;

273.  poziva na strožu i precizniju definiciju stvarnog vlasništva kako bi se osiguralo da se identificiraju sve fizičke osobe koje su konačni vlasnici pravnog subjekta ili ga kontroliraju;

274.  stoga podsjeća na potrebu za jasnim pravilima na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi krajnje stvarne vlasnike, uključujući obvezu da trustovi i slični sustavi postoje u pisanom obliku i da budu upisani u registar u državi članici u kojoj je trust osnovan, u kojoj se njime upravlja ili u kojoj posluje;

275.  ističe problem pranja novca kroz ulaganje u nekretnine u europskim gradovima preko stranih fiktivnih poduzeća; podsjeća da bi Komisija trebala procijeniti nužnost i proporcionalnost usklađivanja informacija u zemljišnim knjigama i registrima nekretnina te ispitati potrebu za međusobnim povezivanjem tih registara; poziva Komisiju da tom izvješću, po potrebi, priloži zakonodavni prijedlog; smatra da bi države članice trebale imati javno dostupne informacije o krajnjem stvarnom vlasništvu zemljišta i nekretnine;

276.  ponavlja svoje stajalište o uspostavi registara stvarnog vlasništva za ugovore o životnom osiguranju, kako je istaknuto u međuinstitucionalnim pregovorima o petoj Direktivi o borbi protiv pranja novca; poziva Komisiju da procijeni izvedivost i nužnost objave informacija o stvarnom vlasništvu za ugovore o životnom osiguranju i financijske instrumente relevantnim tijelima;

277.  napominje da u skladu s petom Direktivom o borbi protiv pranja novca Komisija mora provesti analizu izvedivosti posebnih mjera i mehanizama na razini Unije i razini država članica kako bi omogućila prikupljanje i pristup informacijama o stvarnom vlasništvu korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih izvan Unije; poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog za takav mehanizam ako analiza izvedivosti bude povoljna;

5.5.Tehnološki rizici i virtualna imovina, uključujući virtualne valute i kriptovalute

278.  ističe pozitivan potencijal novih tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT), kao što je tehnologija lanca blokova; istodobno primjećuje da se novi načini plaćanja i prijenosa zasnovani na tim tehnologijama sve više zloupotrebljavaju za pranje novca stečenog kriminalnim radnjama ili za počinjenje drugih financijskih kaznenih djela; priznaje da je potrebno pratiti tehnološki razvoj koji se ubrzano mijenja kako bi se zajamčilo da se zakonodavstvom na učinkovit način rješavaju zlouporabe novih tehnologija i anonimnosti, čime se olakšava kriminalna aktivnost, bez ograničavanja pozitivnih aspekata tog razvoja;

279.  potiče Komisiju da pomno ispita relevantne aktere koji se bave kriptovalutama, a koji još nisu uključeni u zakonodavstvo Unije o sprečavanju pranja novca te da po potrebi proširi popis obveznika, osobito pružatelje usluga u području transakcija koje uključuju razmjenu jedne ili više virtualnih valuta; isto tako, poziva države članice da što prije prenesu odredbe pete Direktive o borbi protiv pranja novca kojima se nameće obveza pružatelja usluga elektroničkog novčanika i razmjene virtualne valute da identificiraju svoje klijente, čime bi se znatno otežalo anonimno upotrebljavanje virtualnih valuta;

280.  poziva Komisiju da pomno nadzire tehnološki razvoj, uključujući brzo širenje inovativnih poslovnih modela financijske tehnologije i usvajanje novih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, DLT-ovi, kognitivno računalstvo i strojno učenje, kako bi procijenila tehnološke rizike i moguće nedostatke te povećala otpornost na kibernapade ili na padove sustava, osobito promicanjem zaštite podataka; potiče nadležna tijela i Komisiju da provedu detaljnu procjenu mogućih sistemskih rizika povezanih s primjenama DLT-a;

281.  naglašava da je razvoj i korištenje virtualne imovine dugoročan trend za koji se očekuje da će se sljedećih godina nastaviti i povećati, posebno upotrebom kriptokovanica u različite svrhe, kao što je financiranje poduzeća; poziva Komisiju da na razini EU-a osmisli prikladan okvir za upravljanje tim novitetima te da joj pritom nadahnuće budu rad na međunarodnoj razini i europska tijela poput ESMA-e; smatra da bi se tim okvirom trebala pružiti potrebna zaštita od specifičnih rizika koje predstavlja virtualna imovina, bez ometanja inovacija;

282.  posebno napominje da bi se netransparentnost virtualne imovine mogla upotrijebiti za lakše pranje novca i utaju poreza; u tom kontekstu, potiče Komisiju da pruži jasne smjernice o uvjetima pod kojima bi se virtualna imovina mogla klasificirati kao postojeći ili novi financijski instrument u MiFID2 i okolnostima pod kojima se zakonodavstvo EU-a primjenjuje na inicijalne ponude povezane s kriptovalutama;

283.  poziva Komisiju da procijeni zabranu određenih mjera anonimnosti za određenu virtualnu imovinu i da, ako to smatra potrebnim, razmotri reguliranje virtualne imovine kao financijskih instrumenata; smatra da bi financijsko-obavještajne jedinice (FOJ) trebale biti u stanju povezati adrese virtualnih i kriptovaluta s identitetom vlasnika virtualne imovine; smatra da bi Komisija trebala ocijeniti mogućnost obvezne registracije korisnika virtualne imovine; podsjeća na to da su neke države članice već usvojile razne vrste mjera za određene segmente u tom području, kao što su inicijalne ponude povezane s kriptovalutama, koje bi mogle biti izvor nadahnuća za buduće djelovanje EU-a;

284.  naglašava da je Stručna skupina za financijsko djelovanje nedavno istaknula da sve zemlje moraju hitno poduzeti koordinirane mjere kako bi se spriječilo korištenje virtualne imovine za zločin i terorizam, pozivajući sve jurisdikcije da poduzmu pravne i praktične mjere kako bi spriječile zlouporabu virtualne imovine(133); poziva Komisiju da pronađe načine da u europski pravni okvir uključi preporuke i standarde koje je Radna skupina za financijsko djelovanje razvila u pogledu virtualne imovine; naglašava da bi Unija i dalje trebala zagovarati dosljedan i koordiniran međunarodni regulatorni okvir u pogledu virtualne imovine, nadovezujući se na napore koje je poduzela u okviru skupine G20;

285.  ponavlja svoj poziv Komisiji da hitno procijeni uključenost aktivnosti povezanih s elektroničkim igrama na sreću u pranje novca i porezna kaznena djela; smatra tu procjenu prioritetom; ističe povećanje sektora elektroničkih igara na sreću u nekim jurisdikcijama, uključujući određene krunske posjede Ujedinjene Kraljevine, kao što su otok Man, u kojima elektroničke igre na sreću već čine 18 % nacionalnog dohotka;

286.  prima na znanje napore koje stručnjaci ulažu u postupke elektroničke identifikacije i postupke u pogledu obveze poznavanja klijenta na daljinu, pri čemu ispituju područja kao što su mogućnosti financijskih institucija da se koriste elektroničkom identifikacijom (e-ID) i prenosivosti obveze poznavanja klijenta u cilju digitalne identifikacije klijenta; poziva Komisiju da u tom pogledu ocijeni moguće prednosti uvođenja europskog sustava elektroničke identifikacije; podsjeća na važnost održavanja pravilne ravnoteže između zaštite podataka i privatnosti te potrebe da nadležnim tijelima pruži pristup informacijama u svrhe kaznenih istraga;

5.6.Sankcije

287.  ističe da zakonodavstvo EU-a o borbi protiv pranja novca obvezuje države članice da utvrde sankcije za kršenje pravila o sprečavanju pranja novca; ističe da te sankcije moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće; poziva na to da se u državama članicama uvedu pojednostavljeni postupci za provedbu financijskih sankcija izrečenih za kršenja zakonodavstva o borbi protiv pranja novca;

288.  potiče države članice da što prije i beziznimno objave informacije o naravi i vrijednosti izrečenih sankcija, kao i informacije o vrsti i naravi povrede i identitetu odgovorne osobe; poziva države članice da primijene sankcije i mjere i na članove upravljačkog tijela te druge fizičke osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za kršenje pravila o sprečavanju pranja novca(134);

289.  poziva Komisiju da svake dvije godine izvijesti Parlament o nacionalnom zakonodavstvu i praksama u pogledu sankcija za kršenja zakonodavstva o borbi protiv pranja novca;

290.  pozdravlja donošenje Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje(135) kojom će se olakšati prekogranični povrat imovine stečene kriminalnim radnjama, a što će doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma i isključivanje izvora financiranja kriminalaca i terorista diljem Unije;

291.  pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima(136), kojom se uvode nove kaznenopravne odredbe te omogućuje učinkovitija i brža prekogranična suradnja među nadležnim tijelima kako bi se učinkovitije spriječilo pranje novca i povezano financiranje terorizma i organiziranog kriminala; napominje da bi države članice trebale poduzimati potrebne mjere kako bi osigurale, prema potrebi, da njihova nadležna tijela u skladu s Direktivom 2014/42/EU(137) zamrznu ili oduzmu imovinsku korist ostvarenu počinjenjem ili doprinosom počinjenju bilo kojeg kaznenog djela ili predmete koji su se pritom koristili ili ih se pritom namjeravalo koristiti;

5.7.Međunarodna dimenzija

292.  napominje da, u skladu s četvrtom Direktivom o borbi protiv pranja novca, Komisija mora utvrditi visokorizične treće zemlje u kojima postoje strateški nedostaci u režimu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma;

293.  smatra ključnim da Unija ima samostalan popis visokorizičnih trećih zemalja, bez obzira na činjenicu da bi trebalo uzeti u obzir napore koji se ulažu na međunarodnoj razini kako bi se utvrdile visokorizične treće zemlje u cilju borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, osobito napore Radne skupine za financijsko djelovanje; u tom pogledu pozdravlja Delegiranu uredbu Komisije od 13. veljače 2019. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima (C(2019)1326) te žali zbog činjenice da se Vijeće usprotivilo tom delegiranom aktu; također pozdravlja Delegiranu uredbu Komisije od 31. siječnja 2019. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za minimalno djelovanje i vrstu dodatnih mjera koje kreditne i financijske institucije moraju poduzeti kako bi se ublažili rizici pranja novca i financiranja terorizma u određenim trećim zemljama(138);

294.  pozdravlja Komisijino usvajanje metodologije za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849, objavljene 22. lipnja 2018.(139); pozdravlja Komisijinu ocjenu od 31. siječnja 2019. u pogledu zemalja „najvećeg prioriteta”;

295.  ističe da je potrebno osigurati dosljednost i komplementarnost između AML-ova popisa visokorizičnih trećih zemalja i europskog popisa nekooperativnih jurisdikcija; ponavlja svoj poziv da se Komisiji povjeri središnja uloga u upravljanju obama popisima; poziva Komisiju da zajamči transparentnost postupka ocjenjivanja u jurisdikcijama;

296.  zabrinut je zbog navoda da nadležna tijela u Švicarskoj ne obavljaju pravilno svoje funkcije SPNFT-a(140); poziva Komisiju da te elemente uzme u obzir pri ažuriranju popisa visokorizičnih trećih zemalja, kao i u budućim bilateralnim odnosima Švicarske i Unije;

297.  poziva Komisiju da pruži tehničku pomoć trećim zemljama u cilju razvoja učinkovitih sustava za borbu protiv pranja novca i trajnog poboljšanja tih sustava;

298.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da EU u Radnoj skupini za financijsko djelovanje zauzme jedinstveno stajalište te da aktivno doprinose aktualnom razmatranju svoje reforme s ciljem jačanja svojih resursa i legitimnosti; poziva Komisiju da zaposlenike Europskog parlamenta uključi kao promatrače u izaslanstvo Europske komisije u Radnoj skupini za financijsko djelovanje;

299.  poziva Komisiju da povede globalnu inicijativu za uspostavu javnih središnjih registara stvarnog vlasništva u svim jurisdikcijama; u tom pogledu naglašava ključnu ulogu međunarodnih organizacija kao što su OECD i UN;

6.Međunarodna dimenzija oporezivanja

300.  ističe da europski sustav pravednog oporezivanja iziskuje pravednije globalno porezno okruženje; ponavlja svoj poziv za praćenje aktualnih poreznih reformi trećih zemalja;

301.  napominje napore koje neke treće zemlje ulažu u odlučno djelovanje protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti; naglašava, međutim, da bi takve reforme trebale biti u skladu s postojećim pravilima WTO-a;

302.  smatra da su informacije prikupljene tijekom posjeta odbora Washingtonu čija su tema bile porezne reforme u SAD-u i njihov mogući utjecaj na međunarodnu suradnju veoma važne; smatra da neke odredbe američkog Zakona o poreznim olakšicama i radnim mjestima iz 2017. prema nekim stručnjacima ne bi bile u skladu s postojećim pravilima WTO-a; napominje da su određene odredbe porezne reforme SAD-a namijenjene jednostranom i neuzajamnom oživljavanju transnacionalnih pogodnosti koje pripadaju državnom području SAD-a (uz pretpostavku je barem 50 % njih ostvareno na području SAD-a); pozdravlja činjenicu da Komisija trenutačno provodi procjenu mogućih regulatornih i trgovinskih posljedica novih odredbi koje proizlaze iz nove porezne reforme u SAD-u, a posebno onih koje se odnose na smanjenje porezne osnovice i suzbijanje zlouporabe (BEAT), globalne nematerijalne prihode s niskim stopama poreza (GILTI) i nematerijalne strane prihode (FDII)(141); traži od Komisije da o rezultatima procjene obavijesti Parlament;

303.  napominje da su dvije vrste međuvladinih sporazuma (IGA) u okviru Zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama (FATCA) razvijene kako bi se pomoglo usklađivanju FATCA-e s međunarodnim zakonima(142); napominje da je samo jedan model IGA-e recipročan; žali zbog ozbiljne neravnoteže u uzajamnosti tih sporazuma, s obzirom na to da SAD obično prima mnogo više informacija od stranih vlada, nego što ih pruža; poziva Komisiju da provede pregled stanja kako bi se analizirala razina uzajamnosti u razmjeni informacija između SAD-a i država članica Unije;

304.  poziva Vijeće da Komisiji dodijeli mandat za pregovore o sporazumu s SAD-om kako bi se zajamčila uzajamnost u pogledu FATCA-e;

305.  ponavlja prijedloge sadržane u Rezoluciji od 5. srpnja 2018. o štetnim učincima FATCA-e na građane EU-a, a posebno na „slučajne Amerikance”(143), u kojoj se poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi zajamčila temeljna prava svih građana, posebno „slučajnih Amerikanaca”;

306.  poziva Komisiju i Vijeće da predstave zajednički pristup EU-a u odnosu na FATCA-u kako bi se na odgovarajući način zaštitila prava europskih građana (posebice „slučajnih Amerikanaca”) i osigurala uzajamnost u automatskoj razmjeni informacija sa SAD-om, pri čemu je zajednički standard izvješćivanja standard kojem se daje prednost; poziva Komisiju i Vijeće da u međuvremenu razmotre protumjere kao što je, po potrebi, porez po odbitku kako bi se zajamčila jednakost uvjeta ako SAD ne osigura uzajamnost u okviru FATCA-e;

307.  poziva Komisiju i države članice da prate nove odredbe poreza na dobit država koje surađuju s EU-om na temelju međunarodnog sporazuma(144);

6.1.Porezne oaze i jurisdikcije koje olakšavaju agresivno porezno planiranje u EU-u i izvan njega

308.  podsjeća na važnost zajedničkog EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (dalje u tekstu „EU-ov popis”) utemeljenog na sveobuhvatnim, transparentnim, čvrstim, objektivno provjerljivim i općeprihvaćenim kriterijima koji se redovito ažuriraju;

309.  žali zbog činjenice da su se na početni EU-ov popis uvrštavale samo treće zemlje; napominje da je Komisija, u okviru europskog semestra, utvrdila nedostatke u poreznim sustavima nekih država članica kojima se olakšava agresivno porezno planiranje; međutim, pozdravlja izjavu predsjednice Skupine za Kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja tijekom saslušanja odbora TAX3 10. listopada 2018., u vezi s mogućnosti provjere država članica prema istim kriterijima utvrđenima za EU-ov popis u kontekstu revizije mandata Skupine za Kodeks o postupanju(145);

310.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće 5. prosinca 2017. donijelo prvi EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija i trenutačno praćenje obveza koje su preuzele treće zemlje; napominje da je popis ažuriran nekoliko puta na temelju procjene tih obveza te da je posljedično uklonjeno nekoliko zemalja; napominje da se kao rezultat revizije od 12. ožujka 2019. na popisu sada nalaze sljedeće porezne jurisdikcije: Američka Samoa, Aruba, Guam, Barbados, Belize, Bermuda, Dominikanska Republika, Fidži, Maršalovi Otoci, Oman, Samoa, Trinidad i Tobago, Ujedinjeni Arapski Emirati, Američki Djevičanski otoci i Vanuatu;

311.  prima na znanje da su na sivi popis dodane još dvije jurisdikcije (Australija i Kostarika)(146);

312.  napominje da se u osam velikih tranzitnih gospodarstava (Nizozemska, Luksemburg, Hong Kong, Britanski Djevičanski Otoci, Bermuda, Kajmanski otoci, Irska i Singapur) odvija više od 85 % globalnih ulaganja u subjekte posebne namjene, koji su često osnovani zbog poreznih razloga(147); žali zbog toga što je samo jedno od tih gospodarstava (Bermuda) trenutačno uvršteno na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe(148);

313.  naglašava da su postupci provjere i praćenja nejasni te da nije jasno jesu li zemlje koje su uklonjene s popisa postigle stvaran napredak;

314.  ističe da se procjena Vijeća i njegove Skupine za Kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja temelji na kriterijima koji proizlaze iz Komisijina tehničkog pregleda stanja te da Parlament u tom procesu nije bio uključen u pravnom smislu; u tom kontekstu poziva Komisiju i Vijeće da detaljno izvijeste Parlament o svakoj predloženoj izmjeni popisa; poziva Vijeće da redovito objavljuje izvješće o napretku u pogledu jurisdikcija koje se nalaze na crnoj listi i na sivoj listi u okviru redovitog informiranja Vijeća od strane Skupine za Kodeks o postupanju;

315.  poziva Komisiju i Vijeće da razrade ambicioznu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja na obveze, nego na posljedice pravilno provedenog zakonodavstva u tim zemljama;

316.  duboko žali zbog manjka transparentnosti koji karakterizira početno uvrštavanje na popis te žali zbog neobjektivne primjene kriterija za uvrštavanje na popis koje je utvrdilo Vijeće za ekonomske i financijske poslove; ustraje u tome da postupak ne smije biti pod utjecajem političkog uplitanja; međutim, pozdravlja povećanje transparentnosti koje je rezultat objavljivanja pisama poslanih u jurisdikcije koje je provjeravala Skupina za Kodeks o postupanju, kao i niz primljenih pisama o kreditnim obvezama; poziva na objavljivanje svih preostalih neobjavljenih pisama kako bi se osigurao nadzor i valjana provedba obveza; smatra da jurisdikcije koje odbijaju dati pristanak za objavu svojih obveza pobuđuju sumnju javnosti o nesuradnji u području poreznih pitanja;

317.  pozdravlja nedavna objašnjenja koja je dala Skupina za Kodeks o postupanju, a koja se odnose na kriterije za pravedno oporezivanje, posebno u pogledu manjka ekonomskog sadržaja za jurisdikcije koje nemaju stopu poreza na dobit ili imaju stopu oko 0 %; poziva države članice da ulažu napore u postupno poboljšanje kriterija za uvrštavanje na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija kako bi se obuhvatile sve štetne porezne prakse(149), posebno uključivanjem detaljne ekonomske analize usmjerene na olakšavanje izbjegavanja plaćanja poreza i poreznu stopu od 0 % ili na nepostojanje poreza na dobit kao zasebnog kriterija;

318.  pozdravlja novi globalni standard OECD-a u pogledu primjene čimbenika za znatan dio djelatnosti za porezne jurisdikcije bez poreza ili s nominalnim porezom(150), koji se većinom temelji na radu EU-a na uvrštavanju na EU-ov popis(151); poziva države članice da potaknu skupinu G20 da provede reformu OECD-ovih kriterija za uvrštavanje na crnu listu na način da se njima ne obuhvati samo transparentnost poreza, nego i utaja poreza i agresivno porezno planiranje;

319.  prima na znanje i pozdravlja posao koji su obavili pregovarački timovi EU-a i Ujedinjene Kraljevine u pogledu pitanja oporezivanja, kao što je navedeno u Prilogu 4. Nacrtu sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(152); izražava zabrinutost zbog mogućih odstupanja koja bi se čak i u kratkoročnom razdoblju poslije povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a mogla pojaviti u politikama borbe protiv financijskog kriminala, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što bi predstavljalo nove gospodarske, fiskalne i sigurnosne rizike; poziva Komisiju i Vijeće da odmah reagiraju na takve rizike i pobrinu se za zaštitu interesa EU-a;

320.  podsjeća na to da bi se, u skladu s člankom 79. Političke izjave kojom se uspostavlja okvir za budući odnos Europske unije i Ujedinjene Kraljevine(153), budućim odnosom trebalo osigurati otvoreno i pošteno tržišno natjecanje odredbama o državnoj potpori, tržišnom natjecanju te socijalnim standardima i standardima zapošljavanja, okolišnim standardima, klimatskim promjenama i relevantnim poreznim pitanjima; sa zabrinutošću prima na znanje najavu britanske premijerke Therese May da će u Ujedinjenoj Kraljevini uvesti „najnižu stopu poreza na dobit u skupini G20”; poziva Ujedinjenu Kraljevinu da i dalje bude snažan partner u globalnom nastojanju da se osigura bolje i učinkovitije oporezivanje te u borbi protiv financijskog kriminala kao članica međunarodne zajednice; poziva Komisiju i Vijeće da uključe Ujedinjenu Kraljevinu u ocjenu popisa nekooperativnih jurisdikcija i popisa jurisdikcija s nedostacima u režimima sprečavanja pranja novca koje je sastavio EU, uključujući detaljno praćenje njezinih gospodarskih odnosa s krunskim posjedima i prekomorskim područjima, čim Ujedinjena Kraljevina postane treća zemlja;

321.  ističe da će, bez obzira na događaje poslije roka za povlačenje, Ujedinjena Kraljevina i dalje biti članica OECD-a obvezana preporukama akcijskog plana OECD-a za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, kao i drugim mjerama dobrog poreznog upravljanja;

322.  poziva da se konkretno Švicarska, za koju zbog prethodnog sporazuma između Švicarske i EU-a nije predviđen točan rok, do kraja 2019. uvrsti u Prilog I., ako ta zemlja nakon odgovarajućeg procesa eskalacije do tada ne ukine svoje neusklađene porezne sustave koji omogućuju nejednako postupanje prema stranim i domaćim prihodima i porezne olakšice za određene vrste poduzeća;

323.  sa zabrinutošću napominje da bi treće zemlje mogle ukinuti neusklađene porezne sustave te ih zamijeniti novim sustavima koji su potencijalno štetni za EU; ističe da bi to osobito moglo vrijediti u slučaju Švicarske; poziva Vijeće da ponovo pravilno provede procjenu u pogledu Švicarske i svih ostalih trećih zemalja(154) u kojima se uvode slične zakonodavne promjene(155);

324.  napominje da su pregovori između EU-a i Švicarske o reviziji bilateralnog pristupa uzajamnom pristupu tržištu još u tijeku; poziva Komisiju da osigura da konačan sporazum između EU-a i Švicarske sadržava klauzulu o dobrom poreznom upravljanju i konkretna pravila o državnim potporama u obliku porezne olakšice, automatskoj razmjeni informacija o oporezivanju, javnom pristupu informacijama o stvarnom vlasništvu, prema potrebi, i odredbe o suzbijanju pranja novca; zahtijeva da pregovarači EU-a dovrše sporazum kojim se, između ostalog, uklanjaju nedostaci(156) u švicarskom nadzornom sustavu i štite zviždači;

325.  pozdravlja reviziju EU-ova popisa od 12. ožujka 2019.(157); pozdravlja objavu detaljne procjene obveza i reformi jurisdikcija koje su bile uvrštene u Prilog II. kada je objavljen prvi EU-ov popis 5. prosinca 2017.; pozdravlja činjenicu da su jurisdikcije koje su prije bile uvrštene na popis u Prilogu II. zahvaljujući obvezama preuzetima 2017. sada uvrštene na popis u Prilogu I. jer reforme nisu provedene do kraja 2018. odnosno u dogovorenom roku;

326.  zabrinut je zbog toga što stanovnici Austrije koji imaju bankovne račune u kreditnim institucijama u Lihtenštajnu nisu obuhvaćeni Zakonom o zajedničkom standardu izvješćivanja ako je njihov dohodak od kapitala dobiven iz imovinske strukture (privatne zaklade, ustanove, fondovi i slično), a kreditna institucija u Lihtenštajnu provodi oporezivanje u skladu s bilateralnim ugovorima; poziva Austriju da promijeni zakon u tom pogledu kako bi se ispravio nedostatak u zajedničkom standardu izvješćivanja;

327.  napominje da, na primjer, prema podacima o izravnim stranim ulaganjima OECD-a, Luksemburg i Nizozemska zajedno imaju više ulaznih ulaganja od SAD-a, čiji se znatan udio odnosi na subjekte posebne namjene bez očite znatne gospodarske aktivnosti, a da Irska ima više ulaznih ulaganja od Njemačke ili Francuske; ističe da, prema podacima malteškog ureda za državnu statistiku, strana ulaganja u Malti iznose 1 474 % veličine malteškog gospodarstva;

328.  podsjeća na istraživanje kojim je utvrđeno da izbjegavanje plaćanja poreza u šest država članica EU-a uzrokuje gubitak od 42,8 milijardi EUR poreznog prihoda u druge 22 države članice(158), što znači da se neto pozicija u pogledu plaćanja tih zemalja može kompenzirati u odnosu na gubitke koje nanose poreznoj osnovici drugih država članica; napominje da, primjerice, neto trošak koji Nizozemska prouzroči cijeloj Uniji iznosi 11,2 milijarde EUR, što znači da ta država drugim državama članicama uskraćuje poreznu dobit u korist multinacionalnih poduzeća i njihovih dioničara;

329.  podsjeća na to da se, kako bi se unaprijedila borba Unije i država članica protiv porezne prijevare, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca, svi dostupni podaci, uključujući makroekonomske podatke, moraju učinkovito upotrebljavati;

330.  podsjeća da je Komisija kritizirala sedam država članica(159) – Belgiju, Cipar, Mađarsku, Irsku, Luksemburg, Maltu i Nizozemsku zbog nedostataka u njihovim poreznim sustavima koji olakšavaju agresivno porezno planiranje, tvrdeći da se njima narušava cjelovitost europskog jedinstvenog tržišta; smatra da se i te jurisdikcije može promatrati kao one koje olakšavaju agresivno porezno planiranje na svjetskoj razini; ističe da je Komisija priznala da su neke od navedenih država članica poduzele mjere za poboljšanje svojih poreznih sustava kao odgovor na kritike Komisije(160); napominje da je u nedavnoj istraživačkoj studiji(161) za pet država članica EU-a utvrđeno da su korporativne porezne oaze: Cipar, Irska, Luksemburg, Malta i Nizozemska; ističe da su kriteriji i metodologija koji su korišteni za odabir tih država članica uključivali sveobuhvatnu procjenu njihovih štetnih poreznih praksi, mjera kojima se olakšava agresivno porezno planiranje i narušavanje gospodarskih tokova na temelju podataka Eurostata, što je uključivalo kombinaciju visokih ulaznih i izlaznih izravnih ulaganja, licencija, kamata i tokova dividendi; poziva Komisiju da trenutačno barem tih pet država članica smatra poreznim oazama EU-a sve dok se ne provedu znatne porezne reforme;

331.  poziva Vijeće da objavi detaljnu procjenu obveza jurisdikcija koje su se dobrovoljno obvezale na provedbu reformi i uvrštene su u Prilog II. kada je objavljen prvi EU-ov popis 5. prosinca 2017.;

6.2.Protumjere

332.  ponavlja svoj poziv da EU i države članice poduzmu učinkovite i odvraćajuće protumjere protiv nekooperativnih jurisdikcija s ciljem poticanja dobre suradnje u području poreznih pitanja i usklađenosti zemalja uvrštenih u Prilog I. EU-ovu popisu;

333.  žali zbog činjenice što je državama članicama dano diskrecijsko pravo u vezi s većinom protumjera koje je Vijeće predložilo; sa zabrinutošću napominje da su, na saslušanju odbora TAX3 održanom 15. svibnja 2018., neki stručnjaci(162) istaknuli činjenicu da protumjere možda neće dovoljno potaknuti nekooperativne jurisdikcije na usklađivanje jer „na EU-ov popis nisu uvrštene neke od najozloglašenijih poreznih oaza”; smatra da se time narušava vjerodostojnost postupka uvrštavanja na popis, kao što su to istaknuli i neki stručnjaci;

334.  poziva države članice da donesu jedinstven skup snažnih protumjera, kao što su porez po odbitku, isključenje iz javnih poziva za javnu nabavu, stroži zahtjevi u pogledu revizija te automatska pravila o kontroliranim stranim društvima na popisu nekooperativnih jurisdikcija, osim ako porezni obveznici ondje prenesu stvarne gospodarske aktivnosti;

335.  poziva i porezne uprave i porezne obveznike na suradnju u prikupljanju relevantnih činjenica u slučaju da kontrolirano strano društvo obavlja važne stvarne gospodarske aktivnosti i da ima znatnu gospodarsku prisutnost uz potporu osoblja, opreme, imovine i prostora, što se dokazuje relevantnim činjenicama i okolnostima;

336.  napominje da zemlje u razvoju vjerojatno ne posjeduju resurse za provedbu novih dogovorenih međunarodnih ili europskih poreznih standarda; stoga poziva Vijeće da isključi protumjere poput smanjenja razvojne pomoći;

337.  napominje da su protumjere ključne za borbu protiv utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca; nadalje napominje da gospodarski utjecaj Europske unije može poslužiti za odvraćanje nekooperativnih jurisdikcija i poreznih obveznika od iskorištavanja poreznih rupa i štetnih poreznih praksi koje omogućavaju te jurisdikcije;

338.  poziva europske financijske institucije(163) da razmotre primjenu pojačane i poboljšane dubinske analize za svaki projekt zasebno na jurisdikcije navedene u Prilogu II. EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija kako bi se izbjeglo da se sredstva EU-a ulažu u subjekte u trećim zemljama koji ne poštuju porezne standarde EU-a ili se usmjeravaju preko njih; prima na znanje da je EIB odobrio svoju politiku skupine o slabo reguliranim, netransparentnim i nekooperativnim jurisdikcijama i dobrom poreznom upravljanju te poziva na redovito ažuriranje te politike i na uključivanje povećanih zahtjeva u pogledu transparentnosti u skladu sa standardima EU-a; poziva EIB da tu politiku objavi čim se ona usvoji; poziva na primjenu ravnopravnih uvjeta i jednake razine standarda u svim europskim financijskim institucijama;

6.3.Pozicija EU-a kao globalnog predvodnika

339.  ponovno poziva EU i njegove države članice da, nakon ex ante usklađivanja, preuzmu vodeću ulogu u globalnoj borbi protiv utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca, posebno inicijativama Komisije u svim relevantnim međunarodnim forumima, uključujući UN, G20 i OECD, koji su imali središnju ulogu u području poreznih pitanja, osobito nakon međunarodne financijske krize;

340.  podsjeća da su multilateralne politike i međunarodna suradnja među zemljama, uključujući zemlje u razvoju, i dalje preferirano sredstvo za postizanje konkretnih rezultata, uz istodobno poštovanje načela reciprociteta; žali zbog toga što su neki zakonski prijedlozi koji prelaze okvire preporuka OECD-a za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, a koji bi mogli biti temelj za buduće plodno djelovanje na međunarodnoj razini zaustavljeni u Vijeću;

341.  vjeruje da bi se osnivanjem međuvladinog poreznog tijela u okviru UN-a, koje bi trebalo biti dobro opremljeno i imati dovoljno resursa te, po potrebi, provedbene ovlasti, osiguralo da sve zemlje pod jednakim uvjetima mogu sudjelovati u stvaranju i promjenama globalnog poreznog programa(164) s ciljem učinkovite borbe protiv štetnih poreznih praksi i osiguranja odgovarajuće dodjele prava na oporezivanje; prima na znanje nedavne pozive da se UN-ov Odbor stručnjaka za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima nadogradi i postane međuvladino globalno porezno tijelo UN-a(165); naglašava da UN-ov ogledni ugovor o oporezivanju jamči pravedniju raspodjelu prava oporezivanja između zemalja izvora dohotka i zemalja rezidentnosti;

342.  poziva na međuvladin sastanak na vrhu o preostalim potrebnim globalnim poreznim reformama kako bi se pojačala međunarodna suradnja i izvršio pritisak na sve zemlje, a posebno na njihove financijske centre, kako bi oni poštovali transparentnost i standarde pravednog oporezivanja; poziva Komisiju da preuzme inicijativu za takav sastanak na vrhu i da se na tom sastanku donese drugi niz međunarodnih poreznih reformi na temelju akcijskog plana za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti te da se omogući osnivanje navedenog međuvladinog poreznog tijela;

343.  prima na znanje djelovanje i doprinose Komisije u okviru OECD-ova Svjetskog foruma o transparentnosti i razmjeni informacija i uključivog okvira za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, posebno u cilju promicanja viših standarda dobrog poreznog upravljanja u svijetu i osiguravanja da se međunarodni standardi dobrog poreznog upravljanja i dalje potpuno poštuju u EU-u;

6.4.Zemlje u razvoju

344.  smatra da je pružanje potpore zemljama u razvoju u borbi protiv utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, kao i protiv korupcije i tajnosti koje olakšavaju nezakonite financijske tokove, iznimno važno za jačanje usklađenosti politika u interesu razvoja u EU-u i jačanja poreznih kapaciteta zemalja u razvoju i mogućnosti za mobilizaciju njihovih resursa za održiv gospodarski razvoj; naglašava potrebu za povećanjem udjela financijske i tehničke pomoći poreznim upravama zemalja u razvoju kako bi se uspostavili stabilni i moderni zakonodavni okviri u području oporezivanja;

345.  pozdravlja suradnju između EU-a i Afričke unije (AU) kao dio Porezne inicijative iz Adis Abebe (ATI), Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI) i Procesa Kimberley; poziva Komisiju i države članice da podupru zemlje AU-a u provedbi politika transparentnosti; u tom pogledu potiče nacionalna i regionalna porezna tijela na automatsku razmjenu informacija; podsjeća na prikladnost bliske, pojačane suradnje između Interpola i Afripola;

346.  podsjeća na potrebu da države članice, u bliskoj suradnji s Komisijom, provode redovite analize prelijevanja materijalnog utjecaja poreznih politika i bilateralnih poreznih ugovora na druge države članice i zemlje u razvoju te priznaje da je u tom pogledu poduzeto djelovanje u okviru Platforme o dobrom poreznom upravljanju; poziva sve države članice da provedu takve analize prelijevanja pod nadzorom Komisije;

347.  potiče države članice da revidiraju i ažuriraju bilateralne sporazume o oporezivanju s drugim državama članicama i trećim zemljama kako bi se uklonili nedostaci kojima se potiču porezno motivirane trgovinske prakse u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza;

348.  podsjeća da je potrebno uzeti u obzir posebne pravne značajke i slabosti zemalja u razvoju, posebno u kontekstu automatske razmjene informacija, i to u pogledu prijelaznog razdoblja i njihove potrebe za potporom u izgradnji kapaciteta;

349.  napominje da je potrebna tješnja suradnja s regionalnim organizacijama, posebno s AU-om, kako bi se suzbili nezakoniti financijski tokovi i korupcija u privatnom i javnom sektoru;

350.  pozdravlja ravnopravno sudjelovanje svih zemalja uključenih u Uključivi okvir za smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti koji okuplja više od 115 zemalja i jurisdikcija u cilju suradnje na provedbi paketa OECD-a i skupine G20 koji se odnosi na smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti; poziva države članice da podrže reformu mandata i funkcioniranja Uključivog okvira kako bi se zajamčilo da se uzmu u obzir interesi zemalja u razvoju; podsjeća, međutim, na isključenje više od 100 zemalja u razvoju iz pregovora o mjerama za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti;

351.  priznaje da su režimi poreznih oaza prisutni i u zemljama u razvoju; pozdravlja prijedlog Komisije za pojačanu suradnju s trećim zemljama u borbi protiv financiranja terorizma i, osobito, uspostavu uvozne dozvole za antikvitete;

352.  podsjeća da bi se javna razvojna pomoć čiji je cilj smanjenje siromaštva trebala više usmjeriti na provedbu odgovarajućeg regulatornog okvira i na jačanje poreznih uprava i institucija koje su nadležne za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova; traži da se ta pomoć pruži u obliku tehničkog znanja o upravljanju resursima, financijskih informacija i pravila za suzbijanje korupcije; zahtijeva da ta pomoć bude u korist regionalne suradnje u borbi protiv poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca; naglašava da bi ta pomoć trebala uključivati potporu civilnom društvu i medijima u zemljama u razvoju kako bi se zajamčio javni nadzor nad domaćim poreznim politikama;

353.  očekuje od Komisije da osmisli odgovarajuće resurse za provedbu pristupa na temelju kojeg se želi prikupiti više, trošiti pametnije, osobito s pomoću njezinih vodećih programa(166);

354.  poziva na usklađeno vanjsko djelovanje EU-a i država članica na svim razinama politike kako bi se u trećim zemljama i osobito u zemljama u razvoju potaknuo uravnotežen gospodarski razvoj i izbjegla ovisnost o samo jednom sektoru, osobito financijskom;

355.  podsjeća na potrebu za pravednim postupanjem prema zemljama u razvoju kada se pregovara o poreznim sporazumima, uzimajući u obzir njihovu konkretnu situaciju i osiguravajući pravednu raspodjelu poreznih prava u skladu s istinskom ekonomskom aktivnošću i stvaranjem vrijednosti; u tom pogledu poziva da se razmotri poštovanje UN-ova predloška porezne konvencije kao minimalnog standarda i da se zajamči transparentnost tijekom pregovora o tim sporazumima; priznaje da OECD-ov predložak poreznog sporazuma jamči više prava zemlji boravišta;

356.  poziva Komisiju da u sporazum o kojem će se sa zemljama AKP-a pregovarati nakon isteka važećeg Sporazuma iz Cotonoua u veljači 2020. uključi odredbe o borbi protiv financijskog kriminala, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja; posebno napominje važnost transparentnosti u području poreznih pitanja za uspješnu provedbu tih odredbi;

6.5.Sporazumi EU-a s trećim zemljama

357.  podsjeća da je dobro porezno upravljanje globalni izazov koji, prije svega, zahtijeva globalna rješenja; stoga podsjeća na svoje stajalište da bi u nove relevantne sporazume EU-a s trećim zemljama sustavno trebalo uključiti klauzulu o dobrom poreznom upravljanju kako bi se osiguralo da poduzeća ili posrednici ne mogu zlouporabiti te sporazume kako bi izbjegli ili utajili porez ili prali nezakonito stečen novac, bez ometanja isključive nadležnosti EU-a; smatra da bi ta klauzula trebala sadržavati posebna pravila o državnim potporama u obliku poreznih prednosti, obveza transparentnosti i odredbi o sprečavanju pranja novca;

358.  potiče države članice na koordiniranu uporabu svojih bilateralnih odnosa s relevantnim trećim zemljama, po potrebi uz potporu Komisije, kako bi se uspostavila daljnja bilateralna suradnja među financijsko-obavještajnim jedinicama, poreznim tijelima i nadležnim tijelima u borbi protiv financijskog kriminala;

359.  napominje da, usporedno s političkim sporazumima koji sadrže tu klauzulu o dobrom poreznom upravljanju, sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini sadržavaju porezne iznimke kojima se osigurava politički prostor za provedbu pristupa EU-a u borbi protiv utaje poreza i pranja novca, primjerice ustrajanjem na dobrom poreznom upravljanju i učinkovitom primjenom EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija; nadalje napominje da je cilj sporazuma o slobodnoj trgovini i promicanje relevantnih međunarodnih standarda i njihove provedbe u trećim zemljama;

360.  smatra da EU ne bi trebao sklapati sporazume s nekooperativnim poreznim jurisdikcijama navedenima u Prilogu I. EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija sve dok one ne poštuju EU-ove standarde dobrog poreznog upravljanja; poziva Komisiju da istraži utječe li nepoštovanje EU-ovih standarda dobrog poreznog upravljanja na pravilno funkcioniranje sporazuma o slobodnoj trgovini ili političkih sporazuma u slučajevima kada je sporazum već potpisan;

361.  podsjeća da bi klauzule o dobrom poreznom upravljanju i transparentnosti, kao i razmjena informacija, trebale biti uvrštene u sve nove relevantne sporazume EU-a s trećim zemljama te da bi se o njima trebalo pregovarati kao dio revizije postojećih sporazuma, jer su to ključni instrumenti vanjske politike EU-a, ali ovisno o posebnom području politike obuhvaćaju različite razine nadležnosti;

6.6.Bilateralni porezni ugovori koje sklapaju države članice

362.  napominje da neki stručnjaci smatraju da mnogi porezni ugovori koje su sklopile države članice EU-a i koji su trenutačno na snazi ograničavaju porezna prava zemalja s niskim i nižim srednjim dohotkom(167); zahtijeva da se u okviru pregovora o poreznim sporazumima Europska unija i njezine države članice pridržavaju načela usklađenosti politika u interesu razvoja utvrđenog člankom 208. UFEU-a; naglašava da države članice imaju pravo sklapati porezne ugovore;

363.  napominje da je intenzitet gubitaka zbog izbjegavanja plaćanja poreza znatno veći u zemljama s niskim i srednjim prihodima, osobito u subsaharskoj Africi, Latinskoj Americi i na Karibima te u Južnoj Aziji, nego u ostalim regijama(168); stoga poziva države članice da ponovno pregovaraju o svojim bilateralnim poreznim ugovorima s trećim zemljama kako bi u njih uključile klauzule protiv zlouporabe radi sprečavanja proizvoljnog biranja najpovoljnijeg ugovora i utrke do dna u poduzećima među zemljama u razvoju;

364.  poziva Komisiju da revidira sve porezne ugovore koji su na snazi, a koje su države članice potpisale s trećim zemljama kako bi svi ti ugovori bili u skladu s novim globalnim standardima, kao što je Multilateralna konvencija za provedbu mjera povezanih s poreznim ugovorom u svrhu borbe protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti; napominje da Multilateralna konvencija za provedbu mjera povezanih s poreznim ugovorom u svrhu borbe protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti predstavlja standarde OECD-a koji su utvrđeni ne uzevši u obzir potrebe zemalja u razvoju ili izazove s kojima se suočavaju; poziva Komisiju da izda preporuke za države članice u vezi s njihovim postojećim bilateralnim poreznim ugovorima kako bi se osiguralo da se u njih uključe opća pravila protiv zlouporabe i da se u obzir uzme istinska gospodarska aktivnost i stvaranje vrijednosti;

365.  svjestan je da bilateralni porezni ugovori ne odražavaju trenutačnu stvarnost digitaliziranog gospodarstva; poziva države članice da ažuriraju svoje bilateralne porezne ugovore na temelju preporuka Komisije o oporezivanju dobiti trgovačkih društava od znatne digitalne prisutnosti(169);

6.7.Dvostruko oporezivanje

366.  pozdravlja pojačani okvir za izbjegavanje dvostrukog neoporezivanja; naglašava da je ukidanje dvostrukog oporezivanja jako važno kako bi se osiguralo da se s iskrenim poreznim obveznicima pravedno postupa i da njihovo povjerenje nije narušeno; poziva države članice da se pridržavaju svojih ugovora o dvostrukom oporezivanju i da iskreno i brzo surađuju u slučaju prijavljenog dvostrukog oporezivanja;

367.  pozdravlja donošenje Direktive Vijeća (EU) 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u EU-u kojom se provodi standard iz 14. mjere za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti; ističe da rok za provedbu Direktive (30. lipnja 2019.) još nije prošao i da će biti potrebno nadzirati odredbe kako bi se osigurala njihova učinkovitost i djelotvornost;

368.  poziva Komisiju da prikupi i objavi podatke o broju podnesenih i riješenih poreznih sporova, razvrstanih po vrsti spora, po godini i po uključenim zemljama, u cilju praćenja mehanizma i osiguravanja njegove učinkovitosti i djelotvornosti;

6.8.Najudaljenije regije

369.  poziva Komisiju i države članice da učine sve što je potrebno kako bi se u najudaljenijim regijama EU-a provodili minimalni standardi borbe protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja odbiti kao i Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza;

370.  napominje da je Komisija pokrenula detaljnu istragu kako bi ispitala je li Portugal primijenio program regionalne potpore za slobodnu zonu Madeire(170);

7.Posrednici

371.  pozdravlja široku definiciju pojmova „posrednik”(171) i „prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje” u nedavno donesenoj šestoj Direktivi o administrativnoj suradnji(172); poziva na ažuriranje obilježja u okviru šeste Direktive o administrativnoj suradnji kako bi se njima obuhvatilo, između ostalog, mehanizme arbitraže dividendi, uključujući pružanje povrata poreza na dividendu i kapitalni dobitak; poziva Komisiju da ponovno ocijeni proširenje obveze izvješćivanja u okviru šeste Direktive o administrativnoj suradnji na domaće slučajeve; podsjeća na obvezu posrednika u okviru šeste Direktive o administrativnoj suradnji da izvješćuju o programima utemeljenima na strukturnim rupama u poreznom zakonodavstvu poreznim tijelima, osobito s obzirom na sve veći broj prekograničnih strategija za izbjegavanje plaćanja poreza; smatra da bi u obzir trebalo uzeti programe koje relevantna nacionalna tijela smatraju štetnima te ih anonimizirano objaviti;

372.  ponavlja da posrednici imaju ključnu ulogu u omogućavanju pranja novca i financiranja terorizma te da bi trebali odgovarati za ta djela;

373.  podsjeća na potrebu za ojačanom suradnjom između poreznih uprava i financijskih nadzornih tijela u području zajedničkog i učinkovitog nadzora uloge financijskih posrednika i zbog činjenice da bi neki financijski instrumenti koji se temelje na porezu mogli predstavljati rizik za stabilnost i cjelovitost financijskog tržišta;

374.  smatra da bi Unija trebala biti vodeći primjer i poziva Komisiju da osigura da posrednici koji promiču agresivno porezno planiranje i utaju poreza nisu uključeni u vođenje ili savjetovanje institucija Unije koje oblikuju politike o tim pitanjima;

375.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju i uzmu u obzir rizike od sukoba interesa koji proizlazi iz pružanja usluga pravnog savjetovanja, poreznog savjetovanja i revizije prilikom savjetovanja korporativnih klijenata i javnih tijela; napominje da se sukob interesa može javiti u nekoliko oblika, kao što su ugovori o javnoj nabavi koji zahtijevaju pružanje plaćenog savjetovanja za takve usluge, pružanje neslužbenog ili neplaćenog savjetovanja, službene savjetodavne ili stručne skupine ili načelo rotirajućih vrata; stoga naglašava važnost transparentnog prikazivanja usluga koje se pružaju određenom klijentu i jasne podjele između tih usluga; ponavlja svoje zahtjeve iz prethodnih izvješća(173) o tom pitanju;

376.  pozdravlja praćenje provedbe Direktive 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja(174) i Uredbe (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ(175), osobito odredbe o ovlaštenim revizorima ili revizorskim društvima koji provode zakonske revizije subjekata od javnog interesa; ističe da je potrebno osigurati da se pravila propisno primjenjuju;

377.  zahtijeva od država članica da razmotre uvođenje obveze porezne prijave za sve porezne i financijske posrednike u skladu s točkom 12. plana za smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, koji u okviru svojih profesionalnih djelatnosti imaju saznanja o postojanju transakcija, uređaja ili struktura koji su agresivni i potiču zlouporabu;

378.  poziva na izmjenu revizora svakih sedam godina kako bi se spriječili sukobi interesa i smanjivanje pružanja usluga koje nisu povezane s revizijom na najmanju moguću mjeru;

379.  ponavlja da bi se financijske institucije, savjetnici i drugi posrednici koji svjesno, sustavno i stalno olakšavaju, bave se ili sudjeluju u aktivnostima pranja novca ili utaje poreza, ili koji otvaraju urede, podružnice ili društva kćeri u jurisdikcijama uvrštenima na popis EU-a kako bi svojim klijentima pružali sustave agresivnog poreznog planiranja, trebali suočiti s djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama; poziva na to da se operativne poslovne licencije takvih institucija ili pojedinaca podvrgnu ozbiljnoj reviziji u slučaju da ih se osudi za sudjelovanje u prijevarnom ponašanju, ili ako imaju saznanja o takvom ponašanju svojih klijenata te da se, po potrebi, ograniči njihovo djelovanje na jedinstvenom tržištu;

380.  ističe da se poslovna tajna ne može koristiti kako bi se zaštitile ili prikrile nezakonite prakse niti kako bi se zaobišao zakon; poziva da povjerljivost odnosa klijent-odvjetnik ne otežava prikladno prijavljivanje sumnjivih transakcija ili drugih potencijalno protuzakonitih aktivnosti, ne dovodeći u pitanje prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i opća načela kaznenog prava;

381.  poziva Komisiju da izda smjernice o tumačenju i primjeni načela imuniteta za stručnjake i odredi jasnu crtu razgraničenja između tradicionalnog pravnog mišljenja i situacija u kojima odvjetnici djeluju kao financijski subjekti, u skladu sa sudskom praksom europskih sudova;

8.Zaštita zviždača i novinara

382.  smatra da je zaštita zviždača u privatnom i javnom sektoru veoma važna za sprečavanje nezakonitih aktivnosti i zlouporabe zakona ili za onemogućavanje njihova napretka; prepoznaje da zviždači imaju ključnu ulogu za jačanje demokracije u društvima u borbi protiv korupcije i drugih težih kaznenih djela ili nezakonitih aktivnosti te u zaštiti financijskih interesa Unije; naglašava da su zviždači često ključan izvor za istraživačko novinarstvo i da bi ih stoga trebalo zaštititi od svih oblika uznemiravanja i osvete; ističe važnost omogućivanja svih kanala izvješćivanja;

383.  smatra da je potrebno očuvati povjerljivost izvora u istraživačkom novinarstvu, uključujući zviždače, da bi se zaštitila uloga istraživačkog novinarstva kao čuvara demokratskog društva;

384.  stoga smatra da je prikladno da se dužnost povjerljivosti zadrži osim u iznimnim okolnostima u kojima je otkrivanje informacija o identitetu osobe koja podnosi prijavu nužna i proporcionalna obveza u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga ili sudskih postupaka ili radi zaštite sloboda drugih osoba, uključujući pravo predmetne osobe na obranu, pri čemu u svakom slučaju vrijede primjerene zaštitne mjere u skladu s tim pravom; smatra da bi u slučaju povrede povjerljivosti koja se odnosi na identitet osobe koja podnosi prijavu trebalo osigurati odgovarajuće sankcije(176);

385.  napominje da zakon SAD-a o lažnom svjedočenju pruža čvrst okvir za nagrađivanje zviždača u slučajevima kada vlada povrati sredstva izgubljena kao posljedica prevare(177); naglašava da su prema izvješću ministarstva pravosuđa SAD-a zviždači izravno odgovorni za otkrivanje i prijavu 3,4 milijardi od ukupno vraćenih 3,7 milijardi USD; poziva države članice da uspostave sigurne i povjerljive komunikacijske kanale za izvješćivanje zviždača u okviru relevantnih nadležnih tijela i privatnih subjekata;

386.  poziva Komisiju da ispita najbolje prakse diljem svijeta(178) u pogledu zaštite zviždača i pružanja poticaja zviždačima te, ako je to prikladno i potrebno, razmotri preispitivanje postojećeg zakonodavstva kako bi se poboljšala učinkovitost sličnih mehanizama u EU-u;

387.  poziva na uspostavu općeg EU-ova fonda radi pružanja odgovarajuće financijske potpore za zviždače čiji su prihodi ugroženi zbog otkrivanja kriminalnog djelovanja ili činjenica koje su od očitog javnog interesa;

388.  zabrinut je da strah od osvete zviždače često demotivira da prijave probleme te ako se osveta ohrabruje i ne kažnjava, ona može potencijalne zviždače odvratiti od prijave problema; smatra da činjenica da je u petoj Direktivi o borbi protiv pranja novca priznato pravo zviždača da na siguran način, odnosno putem jedinstvene kontaktne točke u složenim međunarodnim slučajevima, relevantnim nadležnim tijelima podnesu pritužbu u slučaju da su izloženi prijetnji ili odmazdi, kao i pravo na učinkovit pravni lijek predstavlja znatno poboljšanje situacije u kojoj se nalaze pojedinci koji nekome unutar svojeg poduzeća ili nekoj financijsko-obavještajnoj jedinici prijavljuju situacije u kojima postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorizma; potiče države članice da pravodobno prenesu i propisno primijene odredbe o zaštiti zviždača iz pete Direktive o borbi protiv pranja novca;

389.  pozdravlja rezultate međuinstitucijskih pregovora između Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije te poziva države članice da što prije donesu nove standarde za zaštitu zviždača s pomoću mjera kao što su jasni kanali za prijavljivanje, povjerljivost, pravna zaštita i sankcije za one koji pokušaju pokrenuti progon nad zviždačima;

390.  podsjeća da dužnosnici EU-a imaju zaštitu zviždača u skladu s Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih dužnosnika Europske unije(179) te poziva države članice da donesu usporedive standarde za svoje državne službenike;

391.  smatra da sporazumi o povjerljivosti informacija u ugovorima o radu i otkazima ugovora o radu ni u kojem slučaju ne bi smjeli onemogućavati radnicima da nadležnim tijelima prijave sumnjive slučajeve kršenja zakona i ljudskih prava(180); poziva Komisiju da ocijeni mogućnost predlaganja zakona kojim bi se zabranila zlouporaba sporazuma o povjerljivosti informacija;

392.  napominje da je odbor TAX3 pozvao zviždače u slučajevima Juliusa Bära i Danske Bank da svjedoče na javnim parlamentarnim saslušanjima(181); zabrinut je zbog toga što zaštita zviždača u financijskim institucijama nije u potpunosti zadovoljavajuća i što strah od odmazde i poslodavaca i tijela mogu spriječiti zviždače da iznesu informacije o povredi prava; duboko žali zbog činjenice što zviždač u slučaju Danske Bank nije mogao slobodno i potpuno podijeliti svoja saznanja o slučaju Danske Bank zbog zakonskih ograničenja;

393.  žali zbog činjenice da dansko financijsko nadzorno tijelo nije uspjelo stupiti u kontakt sa zviždačem koji je prijavio velike aktivnosti pranja novca u banci Danske Bank; mišljenja je da taj propust predstavlja grubi nemar danskog financijskog nadzornog tijela u pogledu obveze provođenja primjerenih istraga nakon ozbiljnih optužbi za veliko i sustavno pranje novca preko banke; poziva relevantna tijela EU-a i država članica da u potpunosti iskoriste informacije koje pružaju zviždači te da brzo i odlučno djeluju u pogledu informacija dobivenih od zviždača;

394.  poziva države članice da blisko surađuju u okviru Vijeća Europe na tome da sve države Vijeća Europe promiču i provedu u svojem nacionalnom zakonu Preporuku o zaštiti zviždača; poziva Komisiju i države članice da preuzmu vodeću ulogu na drugim međunarodnim forumima u promicanju usvajanja obvezujućih međunarodnih standarda za zaštitu zviždača;

395.  napominje da je osim čuvanja povjerljivosti identiteta zviždača kao ključne mjere za zaštitu osobe koja podnosi prijavu, anonimno izvješćivanje potrebno dodatno zaštititi od općih prijetnji i napada kojima oni koji su navodno pogođeni nastoje opovrgnuti tvrdnje osobe koja anonimno podnosi prijavu;

396.  svjestan je poteškoća s kojima se novinari suočavaju dok istražuju ili izvješćuju o slučajevima pranja novca, porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja; zabrinut je zbog prijetnji i zastrašivanja kojima su istraživački novinari često izloženi, uključujući pravno zastrašivanje strateškim tužbama za sudjelovanje javnosti; poziva države članice da poboljšaju zaštitu novinara, osobito onih uključenih u istrage financijskog kriminala;

397.  poziva Komisiju da što prije uspostavi program financijske potpore za istraživačko novinarstvo, po mogućnosti u obliku stalne i namjenske proračunske linije u novom višegodišnjem financijskom okviru za pružanje potpore neovisnim, kvalitetnim medijima i istraživačkom novinarstvu;

398.  oštro osuđuje činove nasilja nad novinarima; sa žaljenjem podsjeća da su posljednjih nekoliko godina na Malti i u Slovačkoj ubijeni novinari uključeni u istraživanje sumnjivih aktivnosti s elementima pranja novca(182); ističe da prema mišljenju Vijeća Europe, zlostavljanja i kaznena djela počinjena protiv novinara imaju izrazito negativan učinak na slobodu izražavanja te se njima jača pojava autocenzure;

399.  potiče malteške vlasti da upotrijebe sva dostupna sredstva i da ostvare napredak i identificiraju naručitelje ubojstva istraživačke novinarke Daphne Caruana Galizia; pozdravlja inicijativu 26. međunarodne organizacije za slobodu medija i novinara da potaknu neovisnu javnu istragu o ubojstvu Daphne Caruane Galizije i da procijene je li se ubojstvo moglo izbjeći; potiče maltešku vladu da pokrene tu neovisnu javnu istragu bez odgode; napominje da malteška vlada surađuje s međunarodnim organizacijama kao što su Europol, FBI i Nizozemski institut za forenziku kako bi ojačala svoje stručno znanje;

400.  pozdravlja optužbe slovačkih vlasti protiv navodnog naručitelja ubojstva Jána Kuciaka i Martine Kušnírove i protiv navodnih počinitelja tih ubojstava; potiče slovačke vlasti da nastave s istragom ubojstava i da osiguraju da se temeljito istraže svi aspekti slučaja, uključujući eventualnu političku povezanost s tim zločinima; poziva slovačke vlasti da provedu potpunu istragu slučajeva opsežne utaje poreza, prijevara povezanih s PDV-om i pranja novca koji su razotkriveni zahvaljujući istragama Jána Kuciaka;

401.  žali zbog činjenice da su istraživački novinari, uključujući Daphne Caruanu Galiziju, često žrtve uznemiravajućih tužbi čiji je cilj da ih se cenzurira, zastraši i utiša na način da im se nametnu troškovi pravne obrane sve dok ne budu prisiljeni odustati od svoje kritike ili protivljenja; podsjeća da te uznemiravajuće tužbe predstavljaju prijetnju temeljnim demokratskim pravima, kao što su sloboda izražavanja, sloboda tiska i sloboda širenja i primanja informacija;

402.  poziva države članice da uspostave mehanizme za sprečavanje strateških tužbi za sudjelovanje javnosti; smatra da bi se tim mehanizmima trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir pravo na dobro ime i ugled; poziva Komisiju da procijeni mogućnost i narav konkretnih mjera koje treba poduzeti u tom području;

403.  izražava žaljenje zbog činjenice da se švicarski zakoni o kleveti upotrebljavaju za ušutkavanje kritičara u Švicarskoj i u svijetu jer teret dokaza snosi optuženi, a ne tužitelj; ističe da to ne utječe samo na novinare i zviždače, nego i na izvještajne subjekte u Europskoj uniji i obveznike u okviru registra o stvarnom vlasništvu, s obzirom na to da bi se, u slučaju obveze prijavljivanja švicarskog stvarnog vlasnika, nad osobom koja podnosi prijavu mogao provesti kazneni progon zbog klevete i optužbe, a to su kaznena djela(183);

9.Institucijski aspekti

9.1.Transparentnost

404.  pozdravlja posao koji je odrađen u okviru Platforme za dobro porezno upravljanje; napominje da mandat Platforme traje do 16. lipnja 2019.; poziva na produženje ili obnovu tog mandata kako bi se zajamčilo da države članice i Komisija imaju pristup problemima s kojima se suočava civilno društvo i stručnom znanju; potiče Komisiju da proširi sastav Stručne skupine za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma kako bi u njoj bili zastupljeni i stručnjaci iz privatnog sektora (iz poduzeća i nevladinih organizacija);

405.  naglašava da Europski ombudsman ima mandat za ispitivanje primjene pravila EU-a o javnom pristupu dokumentima u institucijama EU-a, uključujući radne metode Vijeća ili Skupine za Kodeks o postupanju u području oporezivanja;

406.  podsjeća na rezultate istrage koju je Europski ombudsman proveo na vlastitu inicijativu i koja se odnosila na metode rada Vijeća i njegovu preporuku od 9. veljače 2018. u kojoj je zaključeno da praksa Vijeća da ne daje široko dostupne zakonodavne dokumente, njegova nerazmjerna upotreba statusa „LIMITE” i njegov sustavni izostanak evidentiranja država članica koje zauzmu stajalište u zakonodavnom postupku predstavljaju nepravilnost(184);

407.  podsjeća da je oporezivanje i dalje u nadležnosti država članica i da Europski parlament ima ograničene ovlasti u tom području;

408.  ističe, međutim, da države članice ne mogu same učinkovito suzbiti probleme porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja; žali zbog činjenice da, unatoč zahtjevima upućenima Vijeću, odboru TAX3 nisu dostavljeni nikakvi relevantni dokumenti; jako je zabrinut zbog nedostatka političke volje država članica u Vijeću da poduzmu bitne korake u borbi protiv pranja novca, porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja ili da poštuju Ugovor o EU-u i načelo lojalne suradnje(185) na način da osiguraju dovoljnu transparentnost i suradnju s drugim institucijama EU-a;

409.  žali zbog toga što se aktualnim pravilima o pristupu klasificiranim i drugim povjerljivim informacijama koje Europskom parlamentu dostavljaju Vijeće, Komisija ili države članice ne pruža potpuna pravna jasnoća, već se ta pravila općenito tumače na način koji podrazumijeva da akreditirani parlamentarni asistenti ne mogu proučavati i analizirati neklasificirane informacije („druge povjerljive informacije”) u sigurnoj čitaonici; stoga poziva na to da se u okviru novog Međuinstitucijskog sporazuma uvede jasno oblikovana odredba kojom se akreditiranim parlamentarnim asistentima u njihovoj ulozi potpore zastupnicima jamči pravo na pristup dokumentima na temelju načela nužne potrebe za informiranošću;

410.  žali zbog toga što su, usprkos ponovljenim pozivima, predstavnici predsjedništva Vijeća odbili svjedočiti pred odborom TAX3 kako bi izvijestili o napretku u provedbi preporuka odbora TAXE, TAX2 i PANA; naglašava da bi radni kontakti između predsjedništva Vijeća i posebnih i istražnih odbora Europskog parlamenta trebali biti standardna praksa;

9.2.Skupina za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja

411.  prima na znanje pojačanu komunikaciju od strane Skupine za Kodeks o postupanju te posebno pozdravlja činjenicu da dvaput godišnje upućuje izvješće Vijeću, kao i pisma koja se šalju jurisdikcijama i obveze preuzete u kontekstu postupka uvrštavanja na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija;

412.  međutim, žali zbog netransparentnosti pregovora o postupku uvrštavanja na popis EU-a i poziva države članice da osiguraju transparentnost pri sljedećem ažuriranju popisa;

413.  pozdravlja činjenicu da je predsjednik Skupine za Kodeks o postupanju nastupio pred odborom TAX3, što je preokret u odnosu na prethodno stajalište Skupine za Kodeks o postupanju; također napominje da je osiguran pristup zbirkama rada Skupina za Kodeks o postupanju otkad je odbor TAX3 počeo s radom(186); međutim, žali što ti dokumenti nisu objavljeni ranije, nego je znatan broj odlomaka zacrnjen;

414.  naglašava da se navedene preporuke Ombudsmana primjenjuju i na Skupinu za Kodeks o postupanju koja bi trebala pružiti potrebne informacije, posebno one povezane sa štetnim poreznim praksama država članica i postupkom uvrštavanja na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija;

415.  poziva Skupinu za Kodeks o postupanju da poduzme daljnje mjere za osiguranje transparentnosti svojih sastanaka, osobito objavljivanjem stajališta različitih država članica o točkama dnevnog reda o kojima se raspravljalo, najkasnije šest mjeseci nakon sastanka;

416.  poziva Komisiju da podnese izvješće o provedbi Kodeksa o postupanju za oporezivanje poslovanja i primjeni fiskalne državne potpore, kako je utvrđeno uvodnom izjavom N Kodeksa(187);

417.  smatra da se mandat Skupine za Kodeks o postupanju treba produžiti jer se on odnosi na pitanja koja nadilaze procjenu štetnih poreznih praksi u EU-u, što je više od pukog davanja tehničkog doprinosa za odluke Vijeća; poziva da se, na temelju naravi posla Skupine, koji je i političke prirode, takve zadaće vrate u okvir koji omogućuje demokratsku kontrolu ili nadzor, počevši od primjene transparentnosti;

418.  u tom kontekstu poziva da se riješi problem netransparentne naravi sastava Skupine za Kodeks o postupanju na način da se objavi popis njezinih članova;

9.3.Provedba zakonodavstva EU-a

419.  poziva novoizabrani Parlament da pokrene opću ocjenu napretku u pogledu pristupa dokumentima koje su zatražili odbori TAXE, TAX2, PANA i TAX3, uspoređujući zahtjeve s onima koje su podnijeli Vijeće i druge institucije EU-a, te da, prema potrebi, pokrene potrebne postupovne i/ili pravne mjere;

420.  poziva na osnivanje novog Centra Unije za dosljednost i koordinaciju poreznih politika u okviru struktura Komisije koji bi trebao moći ocjenjivati i nadzirati porezne politike država članica na razini Unije i osigurati da države članice ne provode nove štetne porezne mjere;

9.4.Suradnja neinstitucijskih sudionika

421.  pozdravlja sudjelovanje i doprinos dionika na saslušanjima odbora TAX3, kako je navedeno u odjeljku IV.3 pregleda aktivnosti za vrijeme mandata odbora TAX3; žali zbog činjenice što su drugi dionici odbili sudjelovati na saslušanjima odbora TAX3, kako je navedeno u odjeljku IV.4 pregleda aktivnosti; napominje da nije bilo moguće pronaći nikakve odvraćajuće sankcije u slučajevima u kojima to odbijanje nije bilo opravdano;

422.  poziva Vijeće i Komisiju da se dogovore o uspostavi javno dostupnog i redovito ažuriranog popisa nekooperativnih neinstitucijskih strana u okviru međuinstitucijskog sporazuma o obveznom registru transparentnosti za lobiste; u međuvremenu smatra da bi se trebala voditi evidencija o stručnjacima i organizacijama koji su bez opravdanih razloga odbili prisustvovati saslušanjima odbora TAXE, TAX2, PANA i TAX3; poziva institucije EU-a da tijekom svojih eventualnih odnosa sa zainteresiranim dionicima uzmu u obzir takvo ponašanje te da im oduzmu iskaznice za pristup u njihove prostore;

9.5.Pravo Parlamenta na poduzimanje izvida i istraga

423.  smatra da je za demokratski nadzor nad tijelima izvršne vlasti važno da se Parlamentu dodijele istražne i izvidne ovlasti jednake onima koje imaju nacionalni parlamenti u državama članicama EU-a; smatra da za izvršenje te uloge Parlament treba imati ovlasti za pozivanje svjedoka i zahtijevanja od njih da se odazovu tom pozivu, kao i zahtijevanja da mu se dostave dokumenti;

424.  smatra da se za ostvarenje tih prava države članice moraju složiti da će uvesti sankcije za pojedince koji se ne odazovu ili ne dostave dokumente u skladu s nacionalnim pravom u području izvida i istraga nacionalnih parlamenata;

425.  odlučno poziva Vijeće i Komisiju da sudjeluju u pravovremenom zaključivanju pregovora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama kojima se regulira primjena prava Parlamenta na poduzimanje izvida;

9.6.Jednoglasje i kvalificirana većina glasova

426.  ponovno poziva Komisiju da, prema potrebi, primijeni postupak utvrđen u članku 116. UFEU-a kojim se omogućuje da se, u slučaju kada Komisija smatra da razlika između odredbi utvrđenih zakonima i drugim mjerama u državama članicama narušava uvjete natjecanja na unutarnjem tržištu, odstupi od pravila o jednoglasnosti;

427.  pozdravlja doprinos Komisije u okviru njezine komunikacije „Prema učinkovitijem i demokratskijem odlučivanju o poreznim politikama EU-a” u kojoj se predlaže plan za glasovanje kvalificiranom većinom za specifična i goruća pitanja porezne politike kada se u Vijeću blokiraju ključni zakonodavni predmeti i inicijative usmjerene na borbu protiv porezne prijevare, utaje poreza ili agresivnog poreznog planiranja na štetu većine država članica; pozdravlja potporu koju su neke države članice dale tom prijedlogu(188);

428.  naglašava da bi trebalo predvidjeti sve scenarije, a ne samo prebacivanje jednoglasja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom primjenom prijelazne klauzule; poziva Europsko vijeće da tu točku doda na program sastanka na vrhu prije kraja 2019. radi pokretanja plodne rasprave o tome kako olakšati odlučivanje o poreznim pitanjima u interesu funkcioniranja jedinstvenog tržišta;

9.7.Daljnje postupanje

429.  smatra da bi se rad odbora TAXE, TAX2, PANA i TAX3 trebao nastaviti i u nadolazećem parlamentarnom sazivu, u okviru stalne strukture u Parlamentu, u okviru pododbora Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), što bi omogućilo međuodborno sudjelovanje;

o
o   o

430.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću za ekonomske i financijske poslove, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, europskim nadzornim tijelima, Uredu europskog javnog tužitelja, Europskoj središnjoj banci, odboru Moneyval, državama članicama, nacionalnim parlamentima, UN-u, skupini G20, Stručnoj skupini za financijsko djelovanje i OECD-u.

(1) Odluka Europskog parlamenta od 1. ožujka 2018. o osnivanju Posebnog odbora za porezni kriminal, utaju i izbjegavanje plaćanje poreza (TAX3) i njegovim ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju, Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0048.
(2) Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, SL C 366, 27.10.2017., str. 51.
(3) Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, SL C 101, 16.3.2018., str. 79.
(4) SL C 399, 24.11.2017., str. 74.
(5) Preporuka Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza, SL C 369, 11.10.2018., str. 132.
(6) Zajedničko postupanje od 16. ožujka 2016. o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji i rezolucijama odbora TAXE 1, postupanje od 16. studenoga 2016. slijedom Rezolucije odbora TAXE 2 te postupanje iz travnja 2016. slijedom rezolucije odbora PANA.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0475.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0183.
(9) Scherrer A. i Thirion E., Programi stjecanja državljanstva ulaganjem i stjecanja boravišta ulaganjem u EU-u, EPRS, PE 627.128, Europski parlament, listopad 2018.; Korver R., Pranje novca i rizici od porezne utaje u slobodnim lukama, EPRS, PE 627.114, Europski parlament, listopad 2018. te Kiendl Kristo I. i Thirion E., Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji, EPRS, PE 627.129, Europski parlament, listopad 2018.
(10) Lamensch M. i Ceci, E., Prijevare povezane s PDV-om: gospodarski učinak, izazovi i politička pitanja, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za Ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 15. listopada 2018.
(11) Houben R. i Snyers A, Kriptovalute i lanac blokova, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za Ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 5. srpnja 2018. i Hadzhieva E., Utjecaj digitalizacije na međunarodna porezna pitanja, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za Ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 15. veljače 2019.
(12) „Studija o strukturama i pokazateljima agresivnog poreznog planiranja – konačno izvješće” (Dokument o oporezivanju br. 61, 27. siječnja 2016.), „Utjecaj poreznog planiranja na efektivne porezne stope okrenute prema budućnosti” (Dokument za oporezivanje br. 64, 25. listopada 2016.) i „Pokazatelji agresivnog poreznog planiranja – konačno izvješće” (Dokument o oporezivanju br. 71, 7. ožujka 2018.).
(13) Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, SL L 193, 19.7.2016., str. 1.
(14) Direktiva Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama, SL L 144, 7.6.2017., str. 1.
(15) Navedene direktive odnose se na automatsku razmjenu poreznih mišljenja (Direktiva Vijeća 2015/2376/EU od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, SL L 332, 18.12.2015., str. 1., DAC3), razmjenu izvješća po pojedinim zemljama između poreznih tijela (Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, SL L 146, 3.6.2016., str. 8., DAC4), pristup poreznih tijela informacijama o sprečavanju pranja novca, stvarno vlasništvo i druge dubinske analize stranaka (Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprečavanju pranja novca, SL L 342, 16.12.2016., str. 1., DAC5), obveznu automatsku razmjenu informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, SL L 139, 5.6.2018., str. 1., DAC6).
(16) Prijedlog direktive Vijeća od 25. listopada 2016. o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) COM(2016)0685 i od 25. listopada 2016.o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB), COM(2016)0683.
(17) Paket se sastoji od komunikacije Komisije od 21. ožujka 2018. pod nazivom „Vrijeme je za uspostavljanje modernog, pravednog i učinkovitog poreznog standarda za digitalno gospodarstvo” (COM(2018)0146), Prijedloga direktive Vijeća od 21. ožujka 2018. o utvrđivanju pravila o oporezivanju dobiti trgovačkih društava od znatne digitalne prisutnosti (COM(2018)0147), Prijedloga direktive Vijeća od 21. ožujka 2018. o zajedničkom sustavu poreza na digitalne usluge kojim se oporezuju prihodi od pružanja određenih digitalnih usluga (COM(2018)0148) i preporuke Komisije od 21. ožujka 2018. o oporezivanju dobiti trgovačkih društava od znatne digitalne prisutnosti (C(2018) 1650).
(18) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 12. travnja 2016. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica(COM(2016)0198).
(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 107.
(20) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ, SL L 141, 5.6.2015., str. 73.
(21) Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU, SL L 156, 19.6.2018., str. 43.
(22) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 2. veljače 2016. o Akcijskom planu za jačanje borbe protiv financiranja terorizma, COM(2016)0050.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0216.
(24) Odnose se na poduzeća Fiat, Starbucks i belgijsku presudu o višku dobiti, kao i odluke o pokretanju istraga o državnim potporama u slučaju poduzeća McDonalds, Apple i Amazon.
(25) SL C 265, 11.8.2017., str. 59.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0014.
(27) Prema internim pravilima Parlamenta, kratice imena odbora mogu imati najviše četiri slova, stoga se bivši privremeni odbori za porezna pitanja nazivaju TAXE, TAX2, PANA i TAX3. Međutim, trebalo bi napomenuti da se mandat za „Osnivanje, ovlasti, brojčani sastav i trajanje mandata Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka” odnosi isključivo na odbor TAXE2.
(28) Kao što je financijalizacija.
(29) Primjerice, korištenje softverskih programa za automatsko prebacivanje gotovine iz elektroničkih blagajni ili sustava prodajnih mjesta („zapping”), sve veća uporaba procesora trećih strana za obračun plaća kojima se omogućuje prevarantima da otpišu legitimne poreze.
(30) Gunnarsson A., Schratzenstaller M. i Spangenberg U., Rodna ravnopravnost i oporezivanje u Europskoj uniji, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Uprava za prava građana i ustavna pitanja, 15. ožujka 2017.; Grown C. i Varodia I. (urednici), Oporezivanje i rodna ravnopravnost: komparativna analiza izravnih i neizravnih poreza u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama, Routledge, 2010. str. 32. – 74., str. 309. – 310. i str. 315.; Action Aid, Porez na dodanu vrijednost (PDV), izvješće o progresivnoj poreznoj politici 2018.; i Stotsky J. G., Rod i njegova važnost za makroekonomsku politiku: istraživanje, radni dokument MMF-a, WP/06/233, str. 42.
(31) Rasprava u odboru TAX3 od 24. siječnja 2018. o poreznom jazu u EU-u: vidjeti sliku 4.
(32) Stavak 49. stajališta Parlamenta od 14. studenoga 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0449.
(33) Vidjeti stavak 63. Preporuke Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza, SL C 369, 11.10.2018., str. 132.
(34) U višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora i amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja; (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0039).
(35) Crivelli E., De Mooij R. A., i Keen M., Smanjenje porezne osnovice, premještanje dobiti i zemlje u razvoju, 2015.
(36) Studija o poreznim politikama u Europskoj uniji za 2017., ISBN 978-92-79-72282-0.
(37) Tørsløv T. R., Wier L. S i Zucman G., „The missing profits of nations” („Nestala dobit naroda”), Državni ured za ekonomska istraživanja, radni dokument 24701, 2018.
(38) Richard Murphy, „The European Tax Gap” („Europski porezni jaz”), 2019. http://www.taxresearch.org.uk/Documents/EUTaxGapJan19.pdf
(39) Izvješće sa službenog posjeta izaslanstva u Washington D.C. Doslovno izvješće s javne rasprave u odboru TAX3 održane 27. studenoga 2018.
(40) Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje, SL L 139, 5.6.2018., str. 1.
(41) Studija o strukturama i pokazateljima agresivnog poreznog planiranja – konačno izvješće (Dokument o oporezivanju br. 61, 27. siječnja 2016.) i Anketa o poreznim politikama u EU-u iz 2017.
(42) Ponekad se također nazivaju omogućiteljima ili promicateljima utaje poreza.
(43) Prijedlog direktive Vijeća od 11. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica, COM(2011)0714).
(44) Hearson M., The European Union’s Tax Treaties with Developing Countries: leading By Example?, („Porezni ugovori Europske unije sa zemljama u razvoju. Pružanje dobrog primjera?”), 27. rujna 2018.
(45) Politička izjava kako je odobrena u uključivom okviru za BEPS pod nazivom „Rješavanje poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu”, objavljena 29. siječnja 2019.
(46) Vidjeti Smjernice OECD-a o transfernim cijenama za multinacionalna poduzeća i porezne uprave iz 2017. objavljene 10. srpnja 2017.
(47) Javna rasprava od 24. siječnja 2019. o procjeni poreznog jaza i „Rješavanju poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu”, Politička izjava OECD-a, objavljena 29. siječnja 2019.
(48) Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, SL C 366, 27.10.2017., str. 51., stavak 96.
(49) Navedeno ranije. Studije sadrže pregled izloženosti država članica strukturama agresivnog poreznog planiranja koje utječu na njihovu poreznu osnovicu (smanjenje ili rast). Unatoč tomu što ne postoji zaseban pokazatelj te pojave, postoji skup pokazatelja koji se smatraju „dokazima”.
(50) SL C 72 E, 11.3.2014., str. 1.
(51) Navedeno se može zaključiti na osnovi procjene učinka od 21. ožujka 2018., koja je priložena digitalnom poreznom paketu (SWD(2018)0081) i prema kojoj se na digitalizirana poduzeća u prosjeku primjenjuje efektivna porezna stopa od samo 9,5 %, u usporedbi s 23,2 %, koliko se primjenjuje na tradicionalne poslovne modele.
(52) UNCTAD, World Investment Report, 2018 (Izvješće o ulaganjima u svijetu 2018.).
(53) Rješavanje poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu – Politička izjava, objavljena 29. siječnja 2019.
(54)Zaključci Vijeća za ekonomske i financijske poslove, 12. ožujka 2019.
(55) KiesKompas, Javna percepcija oporezivanja digitalnih poduzeća u šest zemalja, prosinac 2018.
(56) COM(2018)0148.
(57) Trend oporezivanju u Europskoj uniji, tablica 3.: Najviše zakonske stope poreza na dobit (uključujući dodatne naknade), od 1995. do 2018., Europska komisija, 2018.
(58) Rješavanje poreznih izazova u digitalnom gospodarstvu – Politička izjava, kako je odobrena uključivim okvirom za BEPS 23. siječnja 2019.
(59) Ibid.
(60) OECD, „Resumption of Application of Substantial Activities Factor to No or only Nominal Tax Jurisdictions Inclusive Framework on BEPS: Action 5”, („Nastavak primjene načela za uključivi okvir za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti za jurisdikcije bez poreza ili s nominalnim porezom: 5. mjera”), 2018.
(61) Javna rasprava održana 27. studenoga 2018. o „Navodnim programima agresivnog poreznog planiranja u EU-u”.
(62) Komunikacija Komisije pod nazivom „Vrijeme je za uspostavljanje modernog, pravednog i učinkovitog poreznog standarda za digitalno gospodarstvo” (COM (2018) 0146).
(63) Javna rasprava održana 24. siječnja 2019. o „Procjeni poreznog jaza”.
(64) Europski sud za ljudska prava, presuda od 16. lipnja 2015. (br. 787/14), van Weerelt protiv Nizozemske.
(65) Članak 4. stavak 3. UEU-a.
(66) Zajednička međunarodna radna skupina za razmjenu obavještajnih podataka i suradnju.
(67) Vidjeti također preporuku Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(68) Javna rasprava održana 24. siječnja 2019. o „Procjeni poreznog jaza”.
(69) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 63.).
(70) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
(71) Kao što je još 1974. utvrdio Sud Europske unije.
(72) Odluka od 20. lipnja 2018. o državnoj potpori koju je Luksemburg primijenio u slučaju poduzeća ENGIE (SA.44888); Odluka od 4. listopada 2017. o državnoj potpori koju je Luksemburg primijenio u slučaju poduzeća Amazon (SA.38944); Odluka od 30. kolovoza 2016. o državnoj potpori koju je Irska primijenila u slučaju poduzeća Apple (SA.38373); Odluka od 11. siječnja 2016. o izuzeću od oporezivanja viška dobiti u Belgiji – čl. 185. st. 2. točka (b) CIR92 (SA.37667); Odluka od 21. listopada 2015. o državnoj potpori koju je Nizozemska primijenila u slučaju poduzeća Starbucks (SA.38374); i Odluka od 21. listopada 2015. o državnoj potpori koju je Luksemburg primijenio u slučaju poduzeća Fiat (SA.38375). Pred Sudom Europske unije i Općim sudom u tijeku su postupci povezani sa svih šest odluka.
(73) Odluka od 19. rujna 2018. pod naslovom „Navodna potpora Luksemburga poduzeću McDonald’s” (SA.38945).
(74) „Istraga u pogledu moguće državne potpore grupaciji Inter IKEA” pokrenuta je 18. prosinca 2017. (SA.46470), a istraga na temu „Porezni sustav u Ujedinjenoj Kraljevini za multinacionalne kompanije (pravila o kontroliranim stranim poduzećima)” 26. listopada 2018. (SA.44896).
(75)Odluka od 7. ožujka 2019. pod naslovom „Navodna potpora Luksemburga poduzeću Huhtamaki ” (SA.50400).
(76) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-5831_en.htm
(77) Kao što je to slučaj u Odluci od 30. kolovoza 2016. (SA.38373) o državnoj potpori koju je Irska primijenila u slučaju poduzeća Apple. Irska je predmetne odluke o porezima donijela 29. siječnja 1991. i 23. svibnja 2007.
(78) Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL L 169, 30.6.2017., str. 46.).
(79) Izaslanstvo u Rigu (Latvija) odbora TAX3, 30. i 31. kolovoza 2018., Izvješće o misiji.
(80) Kiendl Kristo I. i Thirion E., Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji, EPRS, PE 627.129, Europski parlament, listopad 2018., str. 23.
(81) Kiendl Kristo I. i Thirion E., op. cit., str. 23.; „Studija o strukturama i pokazateljima agresivnog poreznog planiranja – konačno izvješće” (Dokument o oporezivanju br. 61, 27. siječnja 2016.); „Utjecaj planiranja poreza na napredne efektivne porezne stope” (Dokument o oporezivanju br. 64, 25. listopada 2016.) i „Pokazatelji agresivnog poreznog planiranja – konačno izvješće” (Dokument o oporezivanju br. 71, 7. ožujka 2018.).
(82) IHS, Pokazatelji agresivnog poreznog planiranja, izrađeno za Europsku komisiju, Dokumenti o oporezivanju DG TAXUD-a, Radni dokument br. 71, 7. ožujka 2018.
(83) Članak 113. UFEU-a.
(84) Studija i izvješća o neplaćenom PDV-u u 28 država članica EU-a: konačno izvješće za 2018. / TAXUD/2015/CC/131.
(85) Vidjeti Priopćenje za medije Komisije.
(86) COM(2017)0569, COM(2017)0568 i COM(2017)0567.
(87) COM(2018)0329.
(88) Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost i uvođenja konačnog sustava za oporezivanje trgovine među državama članicama (COM(2017)0569).
(89) Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 3. listopada 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost i uvođenja konačnog sustava za oporezivanje trgovine među državama članicama, P8_TA(2018)0366.
(90) Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu (COM(2016)0757).
(91) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0367.
(92)  Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća (COM(2018)0021).
(93) Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća, Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0319.
(94) Prijedlog direktive Vijeća od 21. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu privremene primjene općeg mehanizma obrnutog oporezivanja na isporuke robe i usluga iznad određenog praga (COM(2016)0811 final).
(95) Europski revizorski sud, brza revizija predmeta, Povrat PDV-a u području kohezije – neoptimalno korištenje sredstava iz fondova EU-a, uz česte pogreške, 29. studenoga 2018.
(96) mišljenje Europskog revizorskog suda od 22. studenoga 2018. br. 9/2018 o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa EU-a za borbu protiv prijevara.
(97) Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima, SL L 198, 28.7.2017., str. 29., a posebno njezini članci 3. i 15.
(98) Ainsworth, R. T., Alwohabi, M., Cheetham, M. i Tirand, C.: „A VATCoin Solution to MTIC Fraud: Past Efforts, Present Technology, and the EU’s 2017 Proposal” („Rješenje u obliku PDV kovanice za prijevare povezane s trošarinom i nepostojećim trgovcem unutar Zajednice (MTIC): prošli napori, postojeća tehnologija i prijedlog EU-a iz 2017.”) Boston University School of Law, dokument iz serije u području prava i ekonomije, br. 18-08, 26. ožujka 2018. Vidi i: Ainsworth, R. T., Alwohabi, M. i Cheetham, M.: „VATCoin: Can a Crypto Tax Currency Prevent VAT Fraud?” („PDV kovanica: može li kripto porezna valuta spriječiti prijevare u području PDV-a?”), Tax Notes International, vol. 84, 14. studenoga 2016.
(99) Uredba Vijeća (EU) 2017/2454 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost, SL L 348, 29.12.2017., str. 1.
(100) Lamensch M. i Ceci E., Prijevare povezane s PDV-om: gospodarski učinak, izazovi i politička pitanja, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 15. listopada 2018.
(101) Ibid.
(102) Gunnarsson A., Schratzenstaller M. i Spangenberg U., Rodna ravnopravnost i oporezivanje u Europskoj uniji, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Uprava za prava građana i ustavna pitanja, 17. siječnja 2017.
(103) Komunikacija Komisije pod nazivom „Porezna politika u Europskoj uniji – prioriteti u nadolazećim godinama” (COM(2001)0260).
(104) 18 država članica uspostavilo je neku vrstu programa stjecanja boravišta ulaganjem, uključujući četiri države članice koje uz programe stjecanja boravišta ulaganjem primjenjuju i programe stjecanja državljanstva ulaganjem: Bugarska, Cipar, Malta i Rumunjska. U deset država članica takvi programi ne postoje: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Njemačka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Švedska. Izvor: Scherrer A. i Thirion E., Programi stjecanja državljanstva ulaganjem i stjecanja boravišta ulaganjem u EU-u, EPRS, PE 627.128, Europski parlament, listopad 2018., str. 12–13 i 55–56; ISBN: 978-92-846-3375-3.
(105) Vidi navedenu studiju. U drugim su studijama brojke veće s obzirom na to da uključuju i stjecanje boravišta ulaganjem.
(106) Transparency International i Global Witness, European Getaway: Inside the Murky World of Golden Visas (Unutar mutnog svijeta zlatnih viza), 10. listopada 2018.
(107) Ciparsko državljanstvo ulaganjem: program za naturalizaciju ulagača na temelju iznimke, boravište na Cipru zahvaljujući ulaganjima, malteški program za pojedinačne ulagače i program za stjecanje boravišta i vize na Malti.
(108) Korver R., „Pranje novca i rizici od porezne utaje u slobodnim lukama,”, EPRS, PE: 627.114, listopad 2018.; ISBN: 978-92-846-3333-3.
(109) Europska komisija, popis slobodnih zona u EU-u.
(110) Korver R., op. cit.
(111) Korver R., op. cit.
(112) Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(113) Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(114) Od nezakonitih tržišta do zakonitih poduzeća: portfelj organiziranog kriminala u Europi, završno izvješće o provedbi projekta Portfelja organiziranog kriminala, ožujak 2015.
(115) http://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20171211IPR90024/new-eu-wide-penalties-for-money-laundering; Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju pranja novca sredstvima kaznenog prava (COM(2016) 0826) od 21. prosinca 2016.
(116) UNODC
(117) Vidjeti, na primjer, Rezoluciju Europskog parlamenta od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama (SL C 337, 20.9.2018., str. 82.), točke 35. i 36., kao i ishod 3662. sjednice Vijeća za vanjske poslove održane u Bruxellesu 10. prosinca 2018.
(118) Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. (usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0121).
(119) Komisija je 19. srpnja 2018. uložila žalbu Sudu Europske unije protiv Grčke i Rumunjske jer četvrtu Direktivu o borbi protiv pranja novca nisu prenijele u svoje nacionalne pravne poretke. Irska je u svoje nacionalno zakonodavstvo prenijela samo mali dio pravila te je također upućena na Sud. Komisija je 7. ožujka 2019. poslala obrazloženo mišljenje Austriji i Nizozemskoj kao i pismo službene opomene Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini zbog toga što nisu u potpunosti prenijele četvrtu Direktivu o borbi protiv pranja novca.
(120) Nizozemsko državno odvjetništvo, 4. rujna 2018.
(121) Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Odjel za podršku gospodarskom upravljanju, temeljita analiza naslovljena „Pranje novca – Nedavni slučajevi iz perspektive nadzora nad bankama u EU-u”, travanj 2018., PE 614.496.
(122) Bruun i Hjejle: Izvješće o nerezidentnom portfelju estonske podružnice banke Danske Bank, Copenhagen, 19. rujna 2018.
(123) Ibid.
(124) Ibid.
(125) Mišljenje Komisije od 8. studenoga 2018. upućeno malteškoj službi za financijsko-obavještajnu analizu, na temelju članka 17. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o mjerama za usklađivanje s pravom Unije (C(2018)7431).
(126) Dopis stalnog predstavnika Malte pri EU-u od 20. prosinca 2018. kao odgovor na dopis predsjednika odbora TAX3 od 7. prosinca 2018.
(127) Na temelju priloga Rezoluciji Vijeća o tipskom sporazumu o osnivanju zajedničkog istražnog tima (ZIT) (SL C 18, 19.1.2017., str. 1.).
(128) Dokument za razmatranje o mogućim elementima plana za nesmetanu suradnju između tijela za borbu protiv pranja novca i tijela za bonitetni nadzor u Europskoj uniji, 31. kolovoza 2018.
(129) U vrijeme glasovanja odbora TAX3 27. veljače 2019., međuinstitucijski pregovori još su bili u tijeku.
(130) Dopis Tiini Astoli od 24. rujna 2018. o zahtjevu za istragu moguće povrede prava Unije u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
(131) COM(2018)0213.
(132) Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(133) Stručna skupina za financijsko djelovanje, Reguliranje virtualne imovine, 19. listopada 2018.
(134) Izvješće odbora TAX3 o misiji izaslanstva u Estoniju i Dansku, 6. – 8. veljače 2019.
(135) SL L 303, 28.11.2018., str. 1.
(136) SL L 284, 12.11.2018., str. 22.
(137) Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014., str. 39.).
(138) C(2019)0646.
(139) SWD(2018)0362.
(140) Na saslušanju odbora TAX3 održanog 1. listopada 2018. o odnosima sa Švicarskom u pogledu poreznih pitanja i borbe protiv pranja novca, članovi panela ustvrdili su da se Švicarska nije pridržavala preporuka FATF-a 9. i 40.
(141) Engl. Base Erosion and Anti-Abuse Tax (BEAT), Global Intangible Low Tax Income (GILTI) i Foreign-Derived Intangible Income (FDII).
(142) Konkretnije: model 1 IGA-e, prema kojem strane financijske institucije izvješćuju svoja matična tijela o relevantnim informacijama, koja ih zatim prosljeđuje američkom IRS-u, i model 2 IGA-e, prema kojem strane financijske institucije ne podnose izvještaj svojim matičnim vladama, nego izravno IRS-u.
(143) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0316.
(144) Kao što je navedeno na saslušanju odbora TAX 3 održanom 1. listopada 2018.
(145) Razmjena mišljenja odbora TAX3 s Fabrizijom Lapecorellom, predsjednicom Skupine za Kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja, održana 10. listopada 2018.
(146)Zaključci Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ov popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, dostupno na poveznici https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-7441-2019-INIT/hr/pdf
(147)https://www.oxfam.org/en/research/hook-how-eu-about-whitewash-worlds-worst-tax-havens
(148)Zaključci Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, dostupno na poveznici https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-7441-2019-INIT/hr/pdf
(149) Rad na kriterijima za pravedno oporezivanje iz točaka 2.1. i 2.2. Zaključaka Vijeća br. 14166/16 od 8. studenoga 2016.
(150) OECD Resumption of Application of Substantial Activities Factor to No or only Nominal Tax Jurisdictions Inclusive Framework on BEPS („Nastavak primjene načela za uključivi okvir za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti za jurisdikcije bez poreza ili s nominalnim porezom: 5. mjera”, 2018.
(151) Kriterij za pravedno oporezivanje iz točke 2.2 EU-ova popisa.
(152)Tekst Nacrta sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju dostupan je na sljedećoj internetskoj stranici: https://ec.europa.eu/commission/publications/draft-agreement-withdrawal-united-kingdom-great-britain-and-northern-ireland-european-union-and-european-atomic-energy-community-agreed-negotiators-level-14-november-2018_en
(153) Tekst političke izjave kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine dostupan je na sljedećoj internetskoj stranici: https://www.consilium.europa.eu/media/37059/20181121-cover-political-declaration.pdf
(154) Uključujući Andoru i Lihtenštajn.
(155) Saslušanje odbora TAX3 o odnosima sa Švicarskom u pogledu poreznih pitanja i borbe protiv pranja novca, 1. listopada 2018., i razmjena mišljenja s Fabrizijom Lapecorellom, predsjednicom Skupine za Kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja, 10. listopada 2018.
(156) Ibid.
(157) Revidirani EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe – Zaključci Vijeća 7441/19 od 12. ožujka 2019.
(158) „The missing profits of nations” („Nestala dobit naroda”), Tørsløv, T.R., Wier L.S. i Zucman G., u prvom poglavlju navodi da, uporabom modernih makroekonomskih modela i podataka iz nedavno objavljene platne bilance, razlika poreznih prihoda u svijetu iznosi otprilike 200 milijardi dolara i da izravno strano ulaganje (FDI) koje se provodi kroz jurisdikcije u poreznim oazama iznosi između 10 i 30 % ukupnog izravnog stranog ulaganja. Te su brojke prilično više od prethodnih procjena dobivenih drugim metodama.
(159) Izvješće o Belgiji za 2018.; Izvješće o Cipru za 2018.; Izvješće o Mađarskoj za 2018.; Izvješće o Irskoj za 2018.; Izvješće o Luksemburgu za 2018.; Izvješće o Malti za 2018.; Izvješće o Nizozemskoj za 2018.
(160)Vidi Izvješće o Belgiji za 2019.; Izvješće o Cipru za 2019.; Izvješće o Mađarskoj za 2019.; Izvješće o Irskoj za 2019.; Izvješće o Luksemburgu za 2019.; Izvješće o Malti za 2019.; Izvješće o Nizozemskoj za 2019.(https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/file_import/2019-european-semester-country-report-netherlands_en_0.pdf )
(161)https://www.oxfam.org/en/research/hook-how-eu-about-whitewash-worlds-worst-tax-havens
(162) Doprinos Alexa Cobhama (Mreža za poreznu pravdu) i Johana Langerocka (Oxfam), saslušanje odbora TAX3 o borbi protiv štetnih poreznih praksi u EU-u i izvan EU-a, 15. svibnja 2018.
(163) Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj.
(164) Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (SL C 101, 16.3.2018., str. 79.) i Preporuka Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(165) G77 je pozvao na uspostavu takvog tijela 2017.
(166) Dokument za raspravu Europske komisije: Doprinos trećoj konferenciji o financiranju razvoja u Adis Abebi.
(167) Action Aid, Izvješće o zlouporabama povezanima s poreznim ugovorima, veljača 2016.
(168) Cobham, A i Janský, P., 2017. „Global distribution of revenue loss from tax avoidance” („Raspodjela gubitka prihoda zbog izbjegavanja plaćanja poreza u svijetu)”.
(169) C(2018)1650.
(170) Detaljna istraga koju provodi Komisija kako bi ispitala je li Portugal primijenio program regionalne potpore za slobodnu zonu Madeire u skladu s njegovim odlukama iz 2007. i 2013. kojima se ona odobrava, i to na način da provjerava jesu li porezna izuzeća koja je Portugal odobrio trgovačkim društvima s poslovnim nastanom u području slobodne zone Madeire u skladu s odlukama Komisije i pravilima EU-a o državnim potporama; ističe da Komisija provjerava je li Portugal poštovao obveze programa, tj. je li dobit trgovačkih društava na koju se ostvaruje smanjenja poreza na dohodak nastala isključivo iz aktivnosti koje se provode na Madeiri i jesu li trgovačka društva koja su korisnici uistinu otvorila i održala radna mjesta na Madeiri.
(171) Koji se u nekim zakonodavstvima nazivaju i promicatelji ili pomagači.
(172) Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (SL L 139, 5.6.2018., str. 1.).
(173) Vidjeti, na primjer, preporuku Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza, stavak 143. (SL C 369, 11.10.2018., str. 132.).
(174) SL L 158, 27.5.2014., str. 196.
(175) SL L 158, 27.5.2014., str. 77.
(176) Izvješće o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2018. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018)0218 – C8-0159/2018 – 2018/0106(COD)).
(177) Saslušanje odbora TAX3 od 21. studenoga 2018.
(178) Osobito relevantno zakonodavstvo SAD-a.
(179) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od 22. ožujka 2004. godine o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (SL L 124, 27.4.2004., str. 1.).
(180) Kao što je to predložilo Vijeće Europe u svojoj Preporuci CM/Rec(2014)7 Odbora ministara državama članicama o zaštiti zviždača donesenoj 30. travnja 2014.
(181) Rudolf Elmer, saslušanje na dan 1. listopada 2018.; Howard Wilkinson, saslušanje na dan 21. studenoga 2018.
(182) Daphne Caruana Galizia ubijena je na Malti 16. listopada 2017.; Ján Kuciak ubijen je zajedno sa svojom partnericom Martinom Kušnírovom u Slovačkoj 21. veljače 2018.