Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije o odluci Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/865 od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u odnosu na pitanja povezana s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/866 od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u odnosu na azil i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement)(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(3),

–  uzimajući u obzir članak 218. stavak 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 6. Poslovnika,

A.  budući da se Istanbulska konvencija zasniva na cjelovitom, sveobuhvatnom i koordiniranom pristupu u središtu kojeg su prava žrtava, na način da se pitanje nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje u obitelji, rješava iz niza perspektiva, mjerama kao što su sprečavanje nasilja, borba protiv diskriminacije, mjere kaznenog prava za borbu protiv nekažnjavanja, zaštita žrtava i pomoć žrtvama, zaštita djece, zaštita tražiteljica azila i žena izbjeglica, bolje prikupljanje podataka te kampanje i programi za podizanje razine osviještenosti, među ostalim u suradnji s nacionalnim tijelima za ljudska prava i ravnopravnost spolova, civilnim društvom i nevladinim organizacijama;

B.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 12. rujna 2017. pozvao na široko pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji bez ograničenja; budući da je nasilje nad ženama prepreka jednakosti žena i muškaraca, jednoj od temeljnih vrijednosti i ciljeva Europske unije, kako je utvrđeno člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji, i budući da EU ima općenitu nadležnost za zaštitu temeljnih prava;

C.  budući da je 13. lipnja 2017. Europska unija potpisala Istanbulsku konvenciju na temelju dviju odluka Vijeća usvojenih 11. svibnja 2017., jedne o azilu i zabrani prisilnog udaljenja ili vraćanja, na temelju članka 78. stavka 2. UFEU-a, u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 5., te druge o pitanjima povezanim s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, na temelju članaka 82. stavka 2. i članka 83. stavka 1. UFEU-a, u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 5.;

D.  budući da su dva odbora uključena u taj postupak upozorila na pravne prepreke u pogledu nužnosti podjele na dvije odluke i pravne osnove koju je odabralo Vijeće; budući da je od Pravne službe Parlamenta zatraženo mišljenje o tim konkretnim pitanjima;

E.  budući da se člankom 108. stavkom 6. Poslovnika Parlamenta u Poslovnik žele uvesti odredbe članka 218. stavka 11. UFEU-a;

F.  budući da je člankom 218. stavkom 11. UFEU-a, na temelju postojeće sudske prakse Suda Europske unije, Sudu dopušteno odlučivati kako o usklađenosti sporazuma s Ugovorima tako i o nadležnosti i postupku sklapanja sporazuma od strane Europske unije;

1.  stajališta je da postoji pravna nesigurnost oko toga je li Istanbulska konvencija u obliku koji je predložilo Vijeće usklađena s Ugovorima, posebno u pogledu izbora prikladne pravne osnove za odluke o potpisivanju i sklapanju Konvencije od strane Europske unije, te s obzirom na moguću podjelu na dvije odluke o potpisivanju i sklapanju Konvencije kao posljedicu takvog izbora pravne osnove;

2.  smatra da, s obzirom na prethodna pitanja o izboru pravne osnove i podjelu na dvije odluke, postoji i pravna nesigurnost oko usklađenosti s Ugovorima prakse „zajedničkog sporazuma” Vijeća u donošenju odluka, koja se primjenjuje uz relevantni postupak donošenja odluka iz Ugovorâ ili umjesto njega i, u ovom kontekstu, u pogledu primjene načela iskrene suradnje u svjetlu iznesenog cilja Unije da sklopi Istanbulsku konvenciju;

3.  odlučuje zatražiti od Suda Europske unije mišljenje o usklađenosti s Ugovorima predloženog pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji i postupka za pristupanje;

4.  nalaže svojem predsjedniku da poduzme potrebne mjere kako bi dobio mišljenje Suda i proslijedio ovu Rezoluciju Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

(1) SL L 131, 20.5.2017., str. 11. (2) SL L 131, 20.5.2017., str. 13. (3) SL C 337, 20.9.2018., str. 167.