Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2019/2822(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B9-0050/2019

Rasprave :

PV 19/09/2019 - 4.2
CRE 19/09/2019 - 4.2

Glasovanja :

PV 19/09/2019 - 7.2

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0018

Usvojeni tekstovi
PDF 133kWORD 55k
Četvrtak, 19. rujna 2019. - Strasbourg Završno izdanje
Mjanmar/Burma, a posebno položaj etničke skupine Rohingya
P9_TA(2019)0018RC-B9-0050/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o Mjanmaru/Burmi, a posebno o položaju etničke skupine Rohingya (2019/2822(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru/Burmi i o položaju etničke skupine Rohingya, posebno one od 21. svibnja 2015.(1), 7. srpnja 2016.(2), 15. prosinca 2016.(3), 14. rujna 2017.(4), 14. lipnja 2018.(5) i 13. rujna 2018.(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Mjanmaru/Burmi od 26. veljače 2018. i od 10. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir peti dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i Mjanmara/Burme održan 14. lipnja 2019. u Naypyidawu (Mjanmar/Burma),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće i preporuke savjetodavnog povjerenstva pod vodstvom Kofi Annana o državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir izvješće o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima koje je glavni tajnik UN-a 23. ožujka 2018. uputio Vijeću sigurnosti (S/2018/250),

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 8. kolovoza 2018. (A/HRC/42/50) o detaljnim nalazima Neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru/Burmi (UNIFFM), Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 3. listopada 2018. o situaciji u pogledu ljudskih prava muslimana iz naroda Rohingya i drugih manjina u Mjanmaru/Burmi (A/HRC/RES/39/2) i izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 7. kolovoza 2019. o neovisnom istražnom mehanizmu UN-a za Mjanmar/Burmu (A/HRC/42/66),

–  uzimajući u obzir izvješće UNIFFM-a od 22. kolovoza 2019. o seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju u Mjanmaru/Burmi i različitom učinku etničkih sukoba na spolove (A/HRC/42/CRP.4),

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je od 2017. više od 700 000 pripadnika naroda Rohingya iz sigurnosnih razloga pobjeglo iz Mjanmara/Burme u susjedni Bangladeš nakon represije i kontinuiranih ozbiljnih kršenja ljudskih prava, uključujući i rašireno ubijanje, silovanje i spaljivanje sela, koje su počinile oružane skupine u Mjanmaru/Burmi u državi Rakhine u kojoj je živjelo više od milijun pripadnika naroda Rohingya;

B.  budući da se pripadnici naroda Rohingya u velikoj mjeri smatraju jednom od najviše progonjenih manjina i da čine najveću skupinu apatrida, od kojih mnogi sada žive u Kutupalongu, najvećem izbjegličkom naselju na svijetu smještenom u Cox’ Bazaru u Bangladešu;

C.  budući da su izbjeglički kampovi u Bangladešu prenapučeni i da su uvjeti u njima nesanitarni, pri čemu djeca i žene imaju ograničen pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi i skrbi za trudnice i rodilje, te da su ti kampovi iznimno osjetljivi na prirodne katastrofe, uključujući odrone tla i poplave; budući da se pripadnici naroda Rohingya koji žive u izbjegličkim kampovima i dalje suočavaju s ozbiljnim prijetnjama i da su zbog loše kvalitete hrane i vode izloženi ozbiljnoj opasnosti od raznih bolesti i infekcija; budući da djeca iz naroda Rohingya i dalje nemaju adekvatan pristup formalnom obrazovanju; budući da posljednjih nekoliko tjedana izbjeglice iz etničke skupine Rohingya u Bangladešu trpe ograničavanje svojih prava na slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja; budući da bi primjena policijskog sata i blokiranje komunikacija mogli doprinijeti daljnjim ozbiljnim povredama njihovih ljudskih prava;

D.  budući da otprilike 600 000 pripadnika naroda Rohingya prema procjenama i dalje živi u državi Rakhine te su žrtve aktualnih diskriminirajućih politika i praksi, sustavnih kršenja temeljnih prava, proizvoljnih uhićenja, pritvora u prenapučenim kampovima, nedostatka slobode kretanja i vrlo ograničenog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi;

E.  budući da su vlasti Mjanmara/Burme u lipnju 2019. počele blokirati telekomunikacije u sjevernom i središnjem dijelu države Rakhine i u Paletwi u državi Chin; budući da postoje čvrste vojne kontrole kojima se ograničava pristup medijima i medijska pokrivenost u državi Rakhine;

F.  budući da su Mjanmar/Burma i Bangladeš najavili planove u pogledu repatrijacije, ali su oni otkazani zbog nedostatka jamstava; budući da su izbjeglice iznimno traumatizirane i boje se povratka; budući da sva vraćanja moraju biti sigurna, dobrovoljna, dostojanstvena, održiva i u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;

G.  budući da je 27. kolovoza 2018. UNIFFM objavio svoje izvješće u kojemu je zaključeno da su nad pripadnicima naroda Rohingya počinjene vrlo ozbiljne povrede ljudskih prava i najteži zločini prema međunarodnom pravu, uključujući zločine protiv čovječnosti te vjerojatno genocid; budući da je 10. prosinca 2018. Vijeće izrazilo duboku zabrinutost zbog nalaza UNIFFM-a; budući da Mjanmar/Burma i dalje odbija omogućiti ulazak u zemlju pripadnicima misije za utvrđivanje činjenica koju je uspostavilo Vijeće UN-a za ljudska prava te je zabranio ulazak i posebnoj izvjestiteljici UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi;

H.  budući da su prema posljednjem izvješću UNIFFM-a od 16. rujna 2019. postupci vlade Mjanmara/Burme i dalje dio široko rasprostranjenog i sustavnog napada koji se može smatrati progonom i drugim zločinima protiv čovječnosti usmjerenima protiv preostalih pripadnika naroda Rohingya u državi Rakhine; budući da je, osim toga, UNIFFM u svojem izvješću od 22. kolovoza 2019. izvijestio o aktualnim namjernim činovima teškog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući sustavno silovanje, grupno silovanje i prisilne seksualne radnje, koje su mjanmarske vojne i sigurnosne snage počinile protiv žena, djece i transrodnih osoba iz naroda Rohingya u sklopu kampanje etničkog čišćenja u cilju teroriziranja i kažnjavanja etničkih manjina; budući da se seksualno nasilje koristi kako bi se podijelile čitave zajednice i kako bi se žene i djevojčice odvratilo od povratka kućama; budući se žrtve silovanja u kampovima često suočavaju s društvenim isključivanjem iz zajednica kojima pripadaju;

I.  budući da EU dosljedno poziva na privođenje pravdi počinitelja takvih kaznenih djela i da je predstavio i podržao rezolucije usvojene 27. rujna 2018. u Vijeću UN-a za ljudska prava i 16. studenoga 2018. u Trećem odboru Opće skupštine UN-a; budući da vlasti u Mjanmaru/Burmi odbijaju ozbiljno istražiti kršenja ljudskih prava pripadnika naroda Rohingya te počinitelje pozvati na odgovornost; budući da Mjanmar/Burma i dalje negira da je uopće došlo do kršenja ljudskih prava; budući da su najviši vojni činovnici koji su nadzirali napade na pripadnike naroda Rohingya i dalje na svojim položajima; budući da vlasti odbijaju surađivati s mehanizmima UN-a;

J.  budući da je 29. travnja 2019. Vijeće produljilo mjere ograničavanja protiv Mjanmara/Burme za jednu godinu, do 30. travnja 2020., uključujući zamrzavanje imovine i zabrane putovanja, koje se primjenjuju na 14 viših vojnih dužnosnika, službenika graničnog nadzora i policijskih službenika u Mjanmaru/Burmi odgovornih za kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice Rohingya, seljaka pripadnika etničkih manjina i civila u saveznim državama Rakhine, Kachin i Shan;

K.  budući da su pripadnici naroda Rohingya službeno bez državljanstva otkako su 1982. na snagu stupili burmanski zakoni o državljanstvu kojima se pripadnicima tog naroda uskraćuju temeljna građanska, politička i socioekonomska prava, kao što su sloboda kretanja, političko sudjelovanje, zapošljavanje i socijalna skrb; budući da se procjenjuje da je oko 1,1 milijunu pripadnika naroda Rohingya uskraćeno pravo na državljanstvo; budući da bi pripadnici naroda Rohingya koji se vrate bili prisiljeni potpisati nacionalne iskaznice za provjeru, čime bi im se uskratilo državljanstvo Mjanmara/Burme;

1.  ponovno snažno osuđuje sva prošla i aktualna kršenja ljudskih prava te sustavne i raširene napade, uključujući ubojstva, zlostavljanje, silovanja i uništavanje imovine, koje su protiv pripadnika zajednice Rohingya počinile oružane snage i koji se prema nalazima UNIFFM-a i Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava mogu smatrati genocidom, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; oštro osuđuje nerazmjeran odgovor vojnih i sigurnosnih snaga; naglašava da vojska kontinuirano ne poštuje međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog aktualnog sukoba, kršenja prava i navodnog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja koje oružane snage provode nad pripadnicima zajednice Rohingya u Mjanmaru/Burmi; osuđuje takva kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima te ponavlja svoj poziv vladi Mjanmara/Burme, pod vodstvom Aung San Suu Kyi, i snagama sigurnosti da smjesta stanu na kraj stalnim kršenjima ljudskih prava, ubojstvima te seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju nad narodom Rohingya i drugim etničkim skupinama;

3.  osuđuje kontinuiranu diskriminaciju pripadnika naroda Rohingya i stroga ograničenja njihove slobode kretanja te uskraćivanje osnovnih usluga toj zajednici u Mjanmaru/Burmi; naglašava da su sloboda medija i kritičko novinarstvo ključni stupovi demokracije i da se njima promiče dobro upravljanje, transparentnost i odgovornost; ponovno poziva vladu Mjanmara/Burme da međunarodnim promatračima, uključujući posebnu izvjestiteljicu UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi, neovisnim promatračima i humanitarnim organizacijama te organizacijama za ljudska prava omogući potpun i neometan pristup državama Rakhine, Kachin i Shan kako bi se zajamčile neovisne i nepristrane istrage u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane te je poziva da ukine blokadu interneta u preostale četiri općine Ponnagyun, Mrauk-U, Kyuaktaw i Minbya;

4.  poziva vlasti Mjanmara/Burme da stvori odgovarajuće uvjete i zajamče siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak svim pripadnicima zajednice Rohingya koji se žele vratiti u svoju zemlju, pod nadzorom UN-a; odlučno poziva i mjanmarsku i bangladešku vladu da u potpunosti poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; apelira na vladu Mjanmara/Burme da pripadnicima naroda Rohingya prizna puno državljanstvo, uključujući odgovarajuća prava i ustavne zaštitne mjere, te da bez odlaganja u potpunosti provede preporuke Savjetodavnog povjerenstva za državu Rakhine; nadalje, poziva vladu Mjanmara/Burme da stupi u dijalog s vođama naroda Rohingya i da prizna zajednicu Rohingya kao jednu od 135 etničkih skupina priznatih zakonom u Mjanmaru/Burmi;

5.  prepoznaje rad postignut tijekom petog dijaloga o ljudskim pravima između Europske unije i Mjanmara/Burme; napominje da su rasprave obuhvaćale širok raspon pitanja u vezi s ljudskim pravima, uključujući odgovornost za kršenja ljudskih prava, stanje u saveznim državama Rakhine, Kachin i Shan, uključujući pristup humanitarnoj pomoći, temeljna prava i slobode, potrebe raseljenih osoba, gospodarska i socijalna prava, migracije i suradnju u području ljudskih prava na multilateralnim forumima; žali zbog toga što dijalog nije imao utjecaja na stvarno stanje na terenu;

6.  poziva vladu i oružane snage Mjanmara/Burme da dopuste provođenje vjerodostojnih i neovisnih istraga o navodnim ozbiljnim i sustavnim kršenjima ljudskih prava; naglašava da se počinitelji takvih zločina moraju odmah privesti pravdi;

7.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da se u multilateralnim forumima zalažu za to da počinitelji zločina u Mjanmaru/Burmi budu pozvani na odgovornost; u tom pogledu pozdravlja vodstvo koje je EU pokazao u uspostavljanju neovisnog istražnog mehanizma UN-a za Mjanmar/Burmu (IIMM) radi prikupljanja, učvršćivanja, očuvanja i analize dokaza o najtežim međunarodnim zločinima i povredama počinjenima u Mjanmaru/Burmi od 2011.; poziva Mjanmar/Burmu da surađuje u međunarodnim naporima za jamčenje odgovornosti, među ostalim i tako da dopusti ulazak u zemlju novoosnovanom neovisnom istražnom mehanizmu; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da osiguraju da IIMM ima odgovarajuću potporu, među ostalim i financijsku, kako bi ispunio svoj mandat;

8.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće EU-a za vanjske poslove 24. lipnja 2018. i 21. prosinca 2018. donijelo sankcije protiv vojske i službenika oružanih snaga Mjanmara/Burme (Tatmadaw), službenika graničnog nadzora i policije odgovornih za kršenja ljudskih prava te očekuje da će ti pojedinci biti podložni stalnom preispitivanju u okviru režima sankcija; ponovno poziva Vijeće sigurnosti UN-a da Mjanmaru/Burmi nametne sveobuhvatni embargo na oružje i da donese ciljane sankcije protiv fizičkih i pravnih osoba za koje se smatra da su odgovorne za teška kršenja ljudskih prava;

9.  podsjeća vladu Mjanmara/Burme da mora ispuniti svoje obveze u vezi s demokratskim načelima i temeljnim ljudskim pravima, koji su ključna sastavnica programa „Sve osim oružja”(Everything But Arms, EBA); očekuje od Komisije da pokrene istragu u tom pogledu; žali zbog činjenice da Komisija još nije pokrenula takvu istragu;

10.  pozdravlja odluku Međunarodnog kaznenog suda o njegovoj nadležnosti nad deportacijom naroda Rohingya iz Mjanmara/Burme i odluku glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda o pokretanju preliminarne istrage zločina počinjenih protiv pripadnika zajednice Rohingya u nadležnosti suda od listopada 2016.; poziva vlasti Mjanmara/Burme na suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; poziva Mjanmar/Burmu da postane zemlja potpisnica Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda; poziva Vijeće sigurnosti UN-a da situaciju u Mjanmaru/Burmi uputi Međunarodnom kaznenom sudu, uključujući sve zločine u okviru njegove nadležnosti koji su počinjeni protiv naroda Rohingya, ili da osnuje ad hoc međunarodni kazneni sud; ponovno poziva EU i njegove države članice da preuzmu vodeću ulogu u Vijeću sigurnosti UN-a u vezi sa zahtjevom da se situacija uputi Međunarodnom kaznenom sudu; nadalje poziva EU i njegove države članice da se pridruže i pruže podršku napore za otvaranje predmeta pred Međunarodnim sudom u pogledu mogućeg kršenja Konvencije UN-a o genocidu od strane Mjanmara/Burme;

11.  poziva EU i njegove države članice da promiču donošenje rezolucije o Mjanmaru/Burmi na sljedećoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;

12.  pohvaljuje vladu i narod Bangladeša koji su uložili napore kako bi izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya pružili utočište i sigurnost te ih potiče da i dalje pružaju humanitarnu pomoć izbjeglicama iz Mjanmara/Burme; poziva vlasti Bangladeša da zajamče potpun i nediskriminirajući pristup kvalitetnom obrazovanju za djecu iz naroda Rohingya, da ukinu ograničenja pristupa internetu i internetskim komunikacijama i ograničenje slobode kretanja te da se pobrinu za to da snage sigurnosti koje djeluju u kampovima poštuju sve standarde zaštite osobne sigurnosti izbjeglica;

13.  pozdravlja činjenicu da je EU početkom rujna 2019. dodijelio 2 milijuna EUR pomoći u hrani u sklopu Svjetskog programa UN-a za hranu za kampove pripadnika naroda Rohingya u Cox’s Bazaru, ali traži od Vijeća i Komisije da s obzirom na potrebe na terenu nastave s naporima u tom pogledu; podsjeća da financijsku odgovornost za pomoć izbjeglicama ne smije nerazmjerno snositi Bangladeš; poziva na daljnju međunarodnu potporu zajednicama koje su udomile izbjeglice, između ostalog i rješavanjem domaćih socijalnih, obrazovnih, ekonomskih problema i problema u zdravstvu;

14.  nadalje, podsjeća na potrebu za pružanjem medicinske i psihološke pomoći u izbjegličkim kampovima, koja će biti posebno prilagođena ugroženim skupinama, među kojima su žene i djeca; poziva da se žrtvama silovanja i seksualnog nasilja pruži veća potpora;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vladi i parlamentu Mjanmara/Burme, državnoj savjetnici Aung San Suu Kyi, Vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 353, 27.9.2016., str. 52.
(2) SL C 101, 16.3.2018., str. 134.
(3) SL C 238, 6.7.2018., str. 112.
(4) SL C 337, 20.9.2018., str. 109.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0261.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0345.

Posljednje ažuriranje: 20. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti