Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, posebno one od 14. ožujka 2019. o Iranu, posebno o slučaju branitelja ljudskih prava(1), od 13. prosinca 2018. o Iranu, posebno o slučaju Nasrin Sotoudeh(2), od 31. svibnja 2018. o položaju osoba koje su zatvorene u Iranu i imaju dvojno državljanstvo Irana i države članice EU-a(3), od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma(4), od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu(5), od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(6) i od 17. studenoga 2011. o nedavnim slučajevima kršenja ljudskih prava u Iranu(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iranu od 4. veljače 2019. i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/560 od 8. travnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 359/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu, kojima se mjere ograničavanja u vezi s teškim kršenjima ljudskih prava u Iranu produžuju za jednu godinu do 13. travnja 2020.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Glavnog tajnika UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 8. veljače 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu iz rujna 2018., od 30. siječnja 2019. i 18. srpnja 2019. te njegovu izjavu od 16. kolovoza 2019. o pritvaranju i dugim zatvorskim kaznama dosuđenima Mojgan Keshavarz, Monireh Arabshahi i Yasaman Aryani, trima iranskim ženama proizvoljno pritvorenima zbog javnog prosvjedovanja protiv obveznog nošenja hidžaba,

–  uzimajući u obzir izjavu stručnjaka UN-a za ljudska prava od 29. studenoga 2018. pod nazivom „Iran treba zaštititi branitelje prava žena”;

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 12. ožujka 2019. o osuđujućoj presudi iranskoj odvjetnici za ljudska prava Nasrin Sotoudeh,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je stranka i Iran,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 17. prosinca 2018. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

–  uzimajući u obzir novi Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju, kojima je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir Skup načela UN-a za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora iz 1988.,

–  uzimajući u obzir Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima („Pravila Nelsona Mandele”) iz 2015.,

–  uzimajući u obzir Povelju o građanskim pravima iranskog predsjednika,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su iranski revolucionarni sudovi tijekom posljednjih mjeseci znatno povećali pritisak protiv mirnih činova otpora boraca za prava žena koji prosvjeduju protiv obveznog nošenja hidžaba, uključujući trajanje zatvorskih kazni; budući da su prema podacima UN-a iz 2018. zbog prosvjeda protiv obveznog nošenja hidžaba najmanje 32 osobe uhićene, dok je najmanje 10 osoba u zatvoru;

B.  budući da su iranske aktivistice Mojgan Keshavarz, Monireh Arabshahi i Yasaman Aryani proizvoljno pritvorene u travnju 2019. nakon što su objavile internetski videozapis u kojem se pojavljuju bez pokrivala za glavu i mirno prosvjeduju protiv iranskog zakona o obveznom nošenju hidžaba dok dijele cvijeće u podzemnoj željeznici u Teheranu 8. ožujka 2019. na Međunarodni dan žena; budući da je Sahar Khodayari, iranska žena koja je pritvorena zbog pokušaja da gleda nogometnu utakmicu na stadionu, počinila samoubojstvo spaljivanjem u znak prosvjeda zbog šestomjesečne zatvorske kazne koja joj je izrečena;

C.  budući da su u kolovozu 2019. Mojgan Keshavarz, Yasaman Aryani, Monireh Arabshahi i Sabi Kord-Afshari dosuđene kazne od 16 do 24 godine zatvora; budući da im je tijekom početne faze istrage uskraćen pristup odvjetnicima i da je njihovim pravnim zastupnicima navodno bilo zabranjeno zastupati ih na suđenju; budući da su njihove presude izravno povezane s njihovim mirnim ostvarivanjem prava na slobodu izražavanja i okupljanja radi obrane rodne ravnopravnosti u Iranu;

D.  budući da je 27. kolovoza 2019. prvostupanjski sud osudio tri aktivistice za prava radnika – Sepideh Gholian, Sanaz Allahyari i Asal Mohammadi – na temelju optužbi koje su uključivale „sastajanje i tajno dogovaranje radi djelovanja protiv nacionalne sigurnosti”; budući da se 24. i 31. kolovoza pokazalo da su Marzieh Amiri i Atefeh Rangriz, dvije aktivistice za prava radnika koje su bili u pritvoru od svojeg uhićenja na mirnom prosvjedu na Dan rada, osuđene na 10 i pol godina zatvora i 148 udaraca bičem, odnosno 11 i pol godina zatvora i 74 udarca bičem, na temelju optužbi koje uključuju „sastajanje i tajno dogovaranje radi djelovanja protiv nacionalne sigurnosti”, „propagandu protiv države” i „remećenje javnog reda”;

E.  budući da Iran nije ratificirao Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena koju je 1979. donijela Opća skupština UN-a; budući da Iran ima niz diskriminirajućih zakona, posebno u vezi s pravnim odredbama koje se odnose na osobni status;

F.  budući da se osobe s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana i dalje uhićuju, da nakon uhićenja slijede produženi boravak u samici i ispitivanja bez zakonitog postupanja i poštenog suđenja te da im se dosuđuju duge zatvorske kazne na temelju nejasnih ili neodređenih optužbi u pogledu „nacionalne sigurnosti” i „špijunaže”, kao i da se provode kampanje ocrnjivanja uhićenih pojedinaca pod pokroviteljstvom države; budući da Iran ne priznaje dvojno državljanstvo, zbog čega strana veleposlanstva imaju ograničen pristup svojim državljanima s dvojnim državljanstvom;

G.  budući da je u Iranu u pritvoru najmanje šest osoba s dvojnim državljanstvom: Nazanin Zaghari-Ratcliffe, Ahmadreza Djalali, Kamal Ahmady, Kamran Ghaderi, Massud Mossaheb i Morad Tahbaz;

H.  budući da je Nazanin Zaghari-Ratcliffe, britansko-iranska državljanka koja je zaposlena u zakladi Thomson Reuters, nezakonito zatvorena u Iranu od 3. travnja 2016., da je nekoliko mjeseci bila nezakonito pritvorena i optužena za špijunažu te da joj je potom uskraćeno pravo na slobodno i pošteno suđenje; budući da joj je više puta uskraćeno liječenje, što je dovelo do pogoršanja njezina fizičkog i psihičkog zdravlja; budući da joj je nedavno uskraćen pristup međunarodnim telefonskim pozivima i da su joj obiteljski posjeti ograničeni na samo jednom mjesečno;

I.  budući da je od 11. kolovoza 2019. iransko-britanski socijalni antropolog Kameel Ahmady u pritvoru u Teheranu zbog neobjavljenih optužbi; budući da je poslovni čovjek Morad Tahbaz, koji ima iransko, britansko i američko državljanstvo, u siječnju 2018. pritvoren s najmanje devet aktivista za očuvanje okoliša u vezi s navodnom špijunažom;

J.  budući da Ahmadrezu Džalalija, švedskog znanstvenika i liječnika rođenog u Iranu, drže u zatvoru Evin od travnja 2016. i da mu je u listopadu 2017. na temelju navodnog iznuđenog priznanja izrečena smrtna kazna za špijunažu;

K.  budući da je Kamran Gaderi, koji posjeduje dvojno iransko-austrijsko državljanstvo, bio glavni direktor austrijskog IT poduzeća kada su ga agenti ministarstva za obavještajnu djelatnost uhitili po dolasku u međunarodnu zračnu luku Teheran 2. siječnja 2016. te da mu je izrečena desetogodišnja zatvorska kazna za „bavljenje špijunažom za neprijateljske države”;

L.  budući da je dobitnica Nagrade Saharov 2012., braniteljica ljudskih prava i odvjetnica Nasrin Sotudeh, 11. ožujka 2019. u odsutnosti osuđena na 38 godina zatvora i 148 udaraca bičem, među ostalim zbog svojeg rada na obrani žena optuženih za prosvjedovanje protiv obveznog hidžaba; budući da se više od milijun ljudi u lipnju pridružilo globalnoj kampanji kojom se traži da iranska vlada oslobodi gospođu Sotudeh;

M.  budući da su Atena Demi i Golrok Ebrahimi Iraee u listopadu 2016. osuđene na šest godina zatvora; budući da su u rujnu 2019. njihovoj kazni dodane još dvije godine nakon što su optužene za „vrijeđanje vrhovnog vođe”; budući da je ta kazna navodno izrečena kao odmazda za prosvjede boraca za prava žena u zatvoru;

N.  budući da postoje navodi o brojnim slučajevima neljudskih i ponižavajućih uvjeta, osobito u zatvoru Evin, te o nepostojanju odgovarajućeg pristupa zdravstvenoj skrbi pritvorenicima u Iranu, čime se krše Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

O.  budući da se borci za ljudska prava, novinari, odvjetnici te ekološki, sindikalni i internetski aktivisti u Iranu i dalje suočavaju s uznemiravanjem, proizvoljnim uhićenjima, pritvaranjem i progonom zbog svojeg rada;

P.  budući da vlasti i dalje kriminaliziraju aktivizam za ljudska prava i da se koriste člankom 18. iranskog Zakona o kaznenom postupku kako bi ograničile pristup pritvorenika odvjetniku po vlastitom izboru i uskratile im konzularnu pomoć; budući da ne postoje neovisni mehanizmi za jamčenje odgovornosti u pravosuđu;

Q.  budući da je EU usvojio restriktivne mjere povezane s povredama ljudskih prava, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza za pojedince i subjekte odgovorne za teške povrede ljudskih prava, kao i zabranu izvoza u Iran opreme koja bi se mogla koristiti za internu represiju i opreme za praćenje telekomunikacija; budući da se te mjere redovito ažuriraju i da su i dalje na snazi;

R.  budući da Iran i dalje često primjenjuje smrtnu kaznu; budući da Narges Mohamadi, dobitnica Nagrade Per Anger, trenutačno služi šesnaestogodišnju kaznu zbog svoje kampanje za ukidanje smrtne kazne i suradnje s dobitnicom Nobelove nagrade Širin Ebadi;

1.  poziva iranske vlasti da ponište sve navedene presude te da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu Mojgan Kešavarz, Jasaman Arjani, Monireh Arabshahi, Sabu Kord-Afšari i Atenu Demi, braniteljice prava žena koje su prosvjedovale protiv obveznog hidžaba; također poziva na puštanje na slobodu Nasrin Sotudeh, Narges Mohamadi, Sepideh Golian, Sanaz Alahjari, Asal Mohamadi, Marzieh Amiri i Atefeh Rangriz te svih boraca za ljudska prava koji su zatvoreni i osuđeni samo zbog korištenja svojih prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja;

2.  najoštrije osuđuje kontinuiranu represiju nad ženama zbog protivljenja obveznom nošenju pokrivala i korištenja prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; poziva iransku vladu da poštuje slobodu Iranki da same odlučuju o tome kako će se odijevati;

3.  naglašava da iranske vlasti moraju u svim okolnostima osigurati da borci za ljudska prava, odvjetnici i novinari mogu obavljati svoj posao bez prijetnji, zastrašivanja i ometanja te traži od iranskog pravosuđa da ih prestane neprekidno uznemiravati; apelira na iransko pravosuđe da prekine cenzuru na internetu i da poštuje univerzalna ljudska prava svih osoba, posebno pravo na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega;

4.  pohvaljuje i podupire Iranke koje se bore za ljudska prava i nastavljaju to činiti unatoč teškoćama i osobnim posljedicama s kojima se suočavaju;

5.  duboko žali što nema napretka u slučajevima osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana koje su pritvorene u Iranu; zahtijeva hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana, uključujući Nazanin Zagari-Ratcliffe, Ahmadrezu Džalalija, Kamrana Gaderija, Masuda Mosaheba i Morada Tabaza, koji su trenutačno pritvoreni u iranskim zatvorima, osim ako im se ponovi suđenje u skladu s međunarodnim standardima; osuđuje kontinuiranu praksu iranskog pravosuđa koje nakon nepoštenih suđenja izriče zatvorske kazne osobama s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana;

6.  apelira na iranske vlasti da bez odlaganja uspostave suradnju s veleposlanstvima država članica EU-a u Teheranu kako bi omogućile izradu sveobuhvatnog popisa osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana koje se trenutačno nalaze u iranskim zatvorima te pomno praćenje svakog pojedinačnog slučaja s obzirom na to da su sigurnost građana i zaštita njihovih temeljnih prava od najveće važnosti za EU;

7.  apelira na iranske vlasti da revidiraju pravne odredbe kojima se diskriminiraju žene, osobito one koje se odnose na njihov osobni status; pozdravlja činjenicu da je u iranskom parlamentu predložen nacrt zakona o zaštiti žena od nasilja te ističe potrebu za sveobuhvatnim zakonodavstvom kojim bi se konkretno definirali i kriminalizirali svi oblici rodno uvjetovanog nasilja nad ženama;

8.  poziva iranske vlasti da zajamče ženama pristup na sve stadione, bez diskriminacije ili opasnosti od progona;

9.  ponovno poziva iranske vlasti da izmijene članak 48. iranskog Zakona o kaznenom postupku kako bi se osiguralo da optuženici imaju pravo na to da ih zastupa odvjetnik po njihovu izboru te pravo na pravedno suđenje, u skladu s obvezama Irana prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

10.  poziva iranski parlament da izmijeni zakone o kaznenim djelima protiv nacionalne sigurnosti koji se redovito koriste za progon boraca za ljudska prava, novinara, ekoloških i sindikalnih aktivista te pripadnika vjerskih i etničkih manjina te koji su u suprotnosti s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je Iran ratificirao;

11.  osuđuje kontinuiranu praksu namjernog uskraćivanja zdravstvene skrbi zatvorenicima; žali zbog sustavnog mučenja u iranskim zatvorima te poziva na to da se smjesta ukinu svi oblici mučenja i lošeg postupanja prema svim zatvorenicima; osuđuje praksu uskraćivanja pristupa telefonskim pozivima i obiteljskih posjeta zatvorenicima;

12.  apelira na iranske vlasti da osiguraju bezrezervnu i potpunu provedbu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čiji je Iran potpisnik; apelira na Iran da se pridržava Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena;

13.  prima na znanje izmjene zakona o trgovini drogom, kojima bi se trebao smanjiti broj smrtnih kazni;

14.  oštro osuđuje primjenu smrtne kazne, uključujući njezinu primjenu nad maloljetnim počiniteljima; poziva iranske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao bitnog koraka prema njezinu ukidanju;

15.  poziva Iran da surađuje s posebnim izvjestiteljem UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu, među ostalim, omogućavanjem njegova ulaska u zemlju;

16.  potiče snažnu koordinaciju među veleposlanstvima EU-a akreditiranima u Teheranu; apelira na sve države članice čiji se diplomati nalaze u Teheranu da se koriste mehanizmima predviđenim u smjernicama EU-a za borce za ljudska prava kako bi pružile potporu tim osobama, osobito borcima za prava žena i osobama s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana, među ostalim, preko javnih izjava, diplomatskih postupaka, praćenjem suđenja i posjećivanjem zatvora;

17.  poziva EU, uključujući potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, da tijekom bilateralnih i multilateralnih susreta s iranskim vlastima nastave otvarati pitanja ljudskih prava te da u tu svrhu iskoriste sve planirane dogovore s iranskim vlastima, osobito u kontekstu političkog dijaloga EU-a i Irana na visokoj razini;

18.  poziva ESVD da izvijesti o mjerama koje se poduzimaju u vezi s prethodnim rezolucijama Parlamenta o Iranu;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vladi i parlamentu Irana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0204. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0525. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0231. (4) SL C 215, 19.6.2018., str. 86. (5) SL C 408, 30.11.2017., str. 39. (6) SL C 349, 17.10.2017., str. 41. (7) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 157. (8) SL L 98, 9.4.2019., str. 1.