Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2019/2111(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0016/2019

Podneseni tekstovi :

A9-0016/2019

Rasprave :

PV 10/10/2019 - 3
CRE 10/10/2019 - 3

Glasovanja :

PV 10/10/2019 - 8.12
CRE 10/10/2019 - 8.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0033

Usvojeni tekstovi
PDF 181kWORD 70k
Četvrtak, 10. listopada 2019. - Bruxelles
Politika zapošljavanja i socijalna politika europodručja
P9_TA(2019)0033A9-0016/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja (2019/2111(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 9., 145., 148., 149., 151., 152., 153., 154., 155., 156., 158., 165., 166., 174. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8., 10. i 13.,

–  uzimajući u obzir paket mjera Komisije za socijalno ulaganje iz 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015.(2) naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 14. svibnja 2018. o ekonomskoj politici europodručja(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. lipnja 2019. naslovljenu „Produbljenje europske ekonomske i monetarne unije: analiza stanja četiri godine nakon objave Izvješća petorice predsjednika – Doprinos Europske komisije sastanku na vrhu država članica europodručja 21. lipnja 2019.” (COM(2019)0279),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. lipnja 2019. naslovljenu „Europski semestar 2019.: preporuke po državama članicama” (COM(2019)0500),

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća od 27. veljače 2019. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2019)0151), koji je podnijela Komisija, i stajalište Parlamenta o istoj temi od 4. travnja 2019.(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. studenoga 2018. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2019.: za snažniju Europu suočenu s globalnom nesigurnošću” (COM(2018)0770),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije i Vijeća o zapošljavanju usvojeno 15. ožujka 2019.,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja od 21. studenoga 2018. (COM(2018)0759),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 21. studenoga 2018. naslovljeno „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2019.” (COM(2018)0758),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. studenoga 2018. o nacrtima proračunskih planova za 2019.: ukupna ocjena (COM(2018)0807),

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća od 22. studenoga 2017. o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2017)0677), koji je podnijela Komisija, i stajalište Parlamenta o istoj temi od 19. travnja 2018.(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Uspostava europskog stupa socijalnih prava” (COM(2017)0250),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

–  uzimajući u obzir Prijedlog preporuke Vijeća od 13. ožujka 2018. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (COM(2018)0132), koji je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. travnja 2011. o okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i naredna izvješća o provedbi i evaluaciji,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(7),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Pregled stanja u vezi s Preporukom iz 2013. ,Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti’” (SWD(2017)0258),

–  uzimajući u obzir radni dokument Komisije „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” i Europski pakt za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2011. – 2020. te zaključke Vijeća na tu temu od 7. ožujka 2011.(8),

–  uzimajući u obzir ciljeve iz Barcelone o skrbi za djecu iz 2002., a naročito da se do 2010. osigura skrb za najmanje 90 % djece između tri godine starosti i obvezne školske dobi te za najmanje 33 % djece mlađe od tri godine,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća od 14. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (COM(2016)0604), koji je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Jačanje europskih ulaganja za zapošljavanje i rast: prema drugoj fazi Europskog fonda za strateška ulaganja i novom europskom planu za vanjska ulaganjaˮ (COM(2016)0581),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

–  uzimajući u obzir paket o kružnom gospodarstvu (direktive (EU) 2018/849(9), (EU) 2018/850(10), (EU) 2018/851(11) i (EU) 2018/852(12)),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraciˮ (COM(2016)0359),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. naslovljenu „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava” (COM(2016)0127) i njezine priloge,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 16. veljače 2012. naslovljenu „Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o promicanju socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2019.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. Prosinca 2018. o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o načinima reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti na kvalitetna radna mjesta(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(21),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. veljače 2016. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.(23),

–  uzimajući u obzir inicijativu OECD-a i Europske komisije „Stanje zdravlja u EU-u”(24) i povezano izvješće „Ukratko o zdravlju: Europa 2018.”(25),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o primjerenosti mirovina iz 2018.: trenutačna i buduća primjerenost primanja u starijoj dobi u EU-u, objavljeno 26. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o starenju stanovništva iz 2018. i njegovu učinku na gospodarske i proračunske projekcije za države članice EU-a (2016. – 2070.), objavljeno 28. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju i proces iz Torina pokrenut 2014. u cilju jačanja sustava ugovora unutar Europske socijalne povelje u okviru Vijeća Europe i povezanost tog sustava s pravom Europske unije(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u(27),

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iz rujna 2015. o početnom izvješću Europske unije iz lipnja 2014. upućenom tom Odboru,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (Direktiva o jednakom postupanju)(28) i članak 141. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (1992.) o načelu jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” i njegov cilj o smanjenju razlike između spolova u mirovinama kao ključnom prioritetu te Izvješće Komisije o primjerenosti mirovina iz 2018.,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027., koja se temelji na Rezoluciji Vijeća od 26. studenoga 2018., te cilj strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje prijevremenog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja na razinu manju od 10 %,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 5/2017 Europskog revizorskog suda iz travnja 2017. naslovljeno: „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”,

–  uzimajući u obzir izvješća o Predviđanjima OECD-a u pogledu zapošljavanja za 2018. i 2019.,

–  uzimajući u obzir Europski akt o pristupačnosti,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. travnja 2019. o ekonomskoj politici europodručja (2019/C 136/01),

–  uzimajući u obzir Komisijin godišnji pregled zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi iz 2019.,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije iz 2019. o siromaštvu unatoč zaposlenju,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća iz 2018. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji(29),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0016/2019),

A.  budući da se uvjeti na tržištu rada u EU-u nastavljaju poboljšavati, uglavnom zahvaljujući dugom razdoblju pozitivnog međunarodnog gospodarskog okruženja; budući da stopa zaposlenosti stalno raste te da je u zadnjem tromjesečju 2018. dostigla 73,5 %, pri čemu je bilo 240,7 milijuna zaposlenih, što je novi rekord; budući da se stopa zaposlenosti u europodručju povećala s 66,5 % 2017. na 67,4 % 2018.; budući da među državama članicama, regijama i skupinama stanovništva i dalje postoje velike razlike u stopama zaposlenosti; budući da je došlo do usporavanja rasta stope zaposlenosti i da se očekuje nastavak tog trenda; budući da će, nastavi li se ta dinamika, stopa zaposlenosti dostići 74,3 % 2020. godine;

B.  budući da su dugotrajni izazovi, kao što su starenje stanovništva, digitalizacija i njezin utjecaj na svijet rada, klimatske promjene i neodrživo iskorištavanje prirodnih resursa, i dalje od presudne važnosti;

C.  budući da je među radnicima starijima od 55 godina stopa zaposlenosti snažno porasla; budući da je 2018. stopa zaposlenosti radnika u dobi od 55 do 64 godine u europodručju iznosila 58,8 %, što je još uvijek znatno ispod prosjeka; budući da je stopa zaposlenosti žena u toj dobnoj skupini niža (52,9 %); budući da se u demografskim predviđanjima navodi sve veći broj starijih radnika; budući da demografske promjene utječu na sustave mirovinskog osiguranja, zdravstvene i dugotrajne skrbi;

D.  budući da su potrebne učinkovite politike kako bi se obuhvatili različiti oblici zapošljavanja i radnici na odgovarajući način zaštitili od zlostavljanja, diskriminacije i siromaštva;

E.  budući da znatan udio zaposlenih predstavljaju siromašne zaposlene osobe; budući da je 2017. godine 9,4 % zaposlenih osoba bilo izloženo riziku od siromaštva te da gotovo 20,5 milijuna radnika živi u kućanstvima kojima prijeti siromaštvo; budući da je za određene kategorije stanovništva, posebice za osobe koje rade na nepuno radno vrijeme, samozaposlene osobe, radnike zaposlene na određeno vrijeme, mlađe osobe, slabije obrazovane osobe i jednočlana kućanstva, rizik od siromaštva unatoč zaposlenju znatno veći i da se u nekim slučajevima posljednjih godina znatno povećao;

F.  budući da je razlika u zaposlenosti između spolova 2018. iznosila 11,6 postotnih bodova te da je od 2013. ostala gotovo nepromijenjena; budući da žene diljem EU-a u prosjeku zarađuju 16 % manje od muškaraca, iako se to znatno razlikuje ovisno o državama članicama; budući da razlika u mirovinama muškaraca i žena u dobi od 65 do 79 godina u EU-28 iznosi oko 37,2 %; budući da je diljem EU-a i dalje prisutna nejednaka podjela obveza skrbi između žena i muškaraca;

G.  budući da primarnu odgovornost za rješavanje nezaposlenosti mladih imaju države članice u smislu izrade i provedbe regulatornih okvira za tržišta rada, sustava obrazovanja i osposobljavanja te aktivnih politika tržišta rada;

H.  budući da od 2013. ukupan broj odrađenih sati polako ali sigurno raste; budući da stopa zaposlenosti na neodređeno i puno radno vrijeme i dalje raste, dok je stopa zaposlenosti na nepuno radno vrijeme u 2018. opadala; budući da se udio osoba zaposlenih na nepuno radno vrijeme u EU-u povećao se s 15 % 2002. na 19 % 2017.; budući da je 2017. zaposlenost na nepuno radno vrijeme u EU-u bila mnogo češća među ženama (31 %) nego među muškarcima (8 %); budući da je broj radnika koji su nesvojevoljno zaposleni na nepuno radno vrijeme i dalje vrlo visok i zahvaća 1,3 milijuna osoba više nego 2008.; budući da se udio zaposlenika na određeno vrijeme u EU-u povećao s 11 % 2002. na 13 % 2017.;

I.  budući da su neke države članice suočene sa strukturnim izazovima na tržištu rada, kao što su niska stopa sudjelovanja te neusklađenost vještina i kvalifikacija; budući da postoji sve veća potreba za konkretnim mjerama za integraciju ili reintegraciju neaktivne radne snage kako bi se udovoljilo zahtjevima tržišta rada;

J.  budući da je stopa nezaposlenosti u lipnju 2019. pala na 6,3 % u EU-u te na 7,5 % u europodručju; budući da je pad zabilježen za sve dobne skupine te i za muškarce i za žene; budući da među državama članicama i dalje postoje velike razlike te da je disperzija stopa nezaposlenosti između i unutar država u stalnom porastu od 2007.; budući da je nezaposlenost mladih i dalje neprihvatljivo visoka, odnosno u travnju 2019. iznosila je 14,2 % (2018. prosjek je u EU-u iznosio 15,2 %, a u europodručju 16,9 %), ali je niža od razine iz razdoblja prije krize 2008.; budući da su razlike između država članica vrlo velike; budući da je u prosjeku svaki drugi nezaposleni tražitelj zaposlenja bez posla duže od 12 mjeseci, a stopa dugotrajne nezaposlenosti od 3,8 % i dalje je viša od 2,9 %, koliko je iznosila prije krize; budući da je nezaposlenost osoba s invaliditetom i dalje vrlo visoka;

K.  budući da je prema podacima Eurostata 2017. u EU-28 bilo 8,973 milijuna nedovoljno zaposlenih radnika na nepuno radno vrijeme; budući da je osim toga 8,127 milijuna osoba bilo raspoloživo za rad, ali nije tražilo posao, dok je dodatnih 2,289 milijuna osoba bilo u potrazi za poslom, no nije moglo započeti s radom u kratkom roku; budući da to znači da je 2017. u EU-28 ukupno 19,389 milijuna osoba bilo u situaciji sličnoj nezaposlenosti, no da se pritom nisu ubrajale u stopu nezaposlenosti, što je gotovo jednako broju osoba koje su se smatrale nezaposlenima (18,776 milijuna);

L.  budući da su horizontalna i vertikalna segmentacija tržišta rada te siromaštvo unatoč zaposlenju i dalje prisutni i posebno utječu na žene, niskokvalificirane osobe, mlade i starije osobe, osobe s invaliditetom, nacionalne, jezične, etničke i seksualne manjine i osobe useljeničkog porijekla; budući da je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom 2016. iznosila 48,1 %, što je znatno ispod prosječne stope zaposlenosti;

M.  budući da dugotrajna nezaposlenost nerazmjerno pogađa mlade osobe, samohrane roditelje, neformalne skrbnike, osobe s dugotrajnim bolestima, invaliditetom ili zdravstvenim problemima, migrante te pripadnike etničkih i vjerskih manjina, koji se i dalje suočavaju s posebnim preprekama u pristupu zapošljavanju i s diskriminacijom u svim fazama zaposlenja;

N.  budući da je kvalitetna zaposlenost važan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je potrebno doprijeti do svih članova društva koji su najudaljeniji od tržišta rada i kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;

O.  budući da stopa slobodnih radnih mjesta i dalje raste te da je neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada i dalje važan razlog nezaposlenosti u mnogim državama članicama; budući da strukturna neusklađenost vještina i nedostatak vještina utječu na brojne sektore, među ostalim, turizam, tradicionalne obrte i sektor IKT-a, u kojem se očekuje da će do 2020. u EU-u razlika između potražnje i ponude stručnjaka porasti na oko 500 000; budući da je unatoč zabrinutosti zbog sve većeg nedostatka i manjka vještina, otprilike 39 % zaposlenika u EU-u zarobljeno na niskokvalitetnim poslovima za koje su prekvalificirani;

P.  budući da se, prema procjenama Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), raspodjela vještina među radnom snagom 2017. u velikoj mjeri podudarala s traženim kvalifikacijama na tržištu rada i da je za sve vrste kvalifikacija ponuda radne snage bila veća od potražnje, a razlika je bila posebno velika za niski i srednji stupanj kvalifikacija; budući da će potražnja za kvalificiranom radnom snagom vjerojatno i dalje rasti te da se u najnovijim prognozama Cedefopa navodi da će se od 2017. do 2025. otvoriti više od 13 milijuna radnih mjesta za koja će biti potrebna visoka razina obrazovanja, dok će se broj niskokvalificiranih poslova smanjiti za gotovo 6 milijuna;

Q.  budući da Cedefop do 2025. predviđa paralelno povećanje vještina i na strani potražnje i na strani ponude; budući da se, međutim, očekuje da će ponuda vještina rasti nešto brže od potražnje za vještinama, na primjer, očekuje se da će se udio radne snage koja ima samo osnovno ili niže srednje obrazovanje smanjiti s 20,2 % 2017. na 16,8 % 2025.; budući da se predviđa da će se udio radnih mjesta za osobe s niskim kvalifikacijama smanjiti s 18,4 % na 15,4 %, no taj usporedni razvoj ne sprječava moguću neusklađenost vještina, kao što je prekvalificiranost;

R.  budući da je tržište rada vrlo fragmentirano i da je svaki segment po nečemu drugačiji;

S.  budući da rizik od siromaštva i socijalne isključenosti prijeti više od petini Europljana; budući da je postignut izvjestan napredak u ostvarivanju cilja u pogledu siromaštva iz strategije Europa 2020., odnosno siromaštvo je od 2008. smanjeno za 5,6 milijuna, no cilj smanjenja siromaštva za najmanje 20 milijuna do 2020. i dalje je daleko jer ono još uvijek predstavlja prijetnju za 113 milijuna ljudi; budući da su višim razinama siromaštva izložene ugrožene skupine kao što su djeca, samohrani roditelji, osobe s invaliditetom i osobe s kroničnim fizičkim i psihičkim zdravstvenim problemima, migranti, Romi i etničke manjine, dugotrajno nezaposlene osobe i beskućnici; budući da siromaštvo zaposlenih brzo raste (9,6 %) te da su siromaštvo i nejednakosti diljem EU-a sve su veći; budući da socijalni prijenosi imaju znatan učinak na smanjenje siromaštva u mnogim državama članicama (u prosjeku za 32,4 % 2017., ne uzimajući u obzir mirovine); budući da se taj utjecaj smanjivao svake godine od 2010. (osim 2013.) te da su razlike između država članica velike;

T.  budući da je univerzalan pristup kvalitetnom i cjenovno pristupačnom stanovanju i zdravstvenoj skrbi osnovna društvena potreba;

U.  budući da su i dalje prisutni nedostatna pokrivenost u okviru sustava socijalne zaštite te nedostatan pristup uslugama; budući da su se pojavili novi oblici rada, uključujući rad putem platformi i samozapošljavanje; budući da se socijalna zaštita tradicionalno odnosi na radnike s ugovorima na neodređeno i puno radno vrijeme te je stoga potrebna njezina prilagodba; budući da posebno netipični radnici često nemaju potpuni pristup socijalnoj zaštiti te da mnogi samozaposleni uopće nisu pokriveni ili imaju ograničenu pokrivenost; budući da je i dalje prisutno lažno samozapošljavanje, što uzrokuje nesigurnost rada i radnih mjesta, a posebno utječe na ugrožene skupine; budući da nedostatak pristupa socijalnoj zaštiti narušava dobrobit radne snage i funkcioniranje tržištâ rada;

V.  budući da se Garancija EU-a za mlade mora dodatno poboljšati u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda kako bi se pružila pomoć svim mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET);

W.  budući da postoje razlike u očekivanom životnom vijeku ovisno o socioekonomskom statusu; budući da te neusklađenosti ponajviše odražavaju razlike u izloženosti čimbenicima rizika (uključujući one na radnom mjestu), dok je vjerojatnost navođenja neispunjenih zdravstvenih potreba veća u kućanstvima s niskim dohotkom nego u kućanstava s visokim dohotkom; budući da je stoga važno u politikama zapošljavanja i socijalnim politikama dodatno promicati i uzimati u obzir zdravstvene čimbenike;

X.  budući da se čini da međurazine u kolektivnom pregovaranju rezultiraju čvršćom strukturom plaća; budući da se slabljenje kolektivnog pregovaranja u nekoliko država članica podudara s porastom niskih plaća (tj. radnici koji primaju manje od dvije trećine prosječne plaće);

Y.  budući da je dobro mentalno zdravlje ključan dio dobrobiti pojedinca; budući da je više od jedne šestine osoba diljem država članica EU-a 2016. imalo mentalne zdravstvene probleme; budući da osobe koje imaju problema s kroničnom depresijom u svim državama članicama imaju mnogo manju vjerojatnost zapošljavanja;

Z.  budući da se procjenjuje da ukupni troškovi mentalnog zdravlja u EU-u iznose više od 600 milijardi EUR, što je više od 4 % BDP-a;

AA.  budući da je 2017. bruto raspoloživi dohodak kućanstva po stanovniku u europodručju premašio razinu zabilježenu prije krize 2008., iako to nije bilo slučaj u osam država članica i brojnim regijama; budući da je ukupni dohodak kućanstava rastao sporije od BDP-a, što ukazuje na to da je povećanje prihoda zahvaljujući gospodarskom oporavku samo djelomično došlo do kućanstva i upućuje na to da nedavni rast nije uključiv; budući da su realne prosječne plaće u mnogim državama članicama i dalje niže nego prije krize te su 2017. rasle sporije od produktivnosti; budući da je nejednakost u dohotku često povezana s nejednakim pristupom obrazovanju, osposobljavanju i socijalnoj zaštiti;

AB.  budući da su prema istraživanju Eurobarometra iz 2018. društveno-gospodarska situacija i ekološka pitanja najveći uzroci osobne zabrinutosti građana EU-a;

AC.  budući da globalne promjene poput digitalizacije i ekološke tranzicije potvrđuju hitnu potrebu za zajedničkim pristupom EU-a; budući da ti globalni izazovi različito utječu na različite regije i teritorije; budući da je uloga socijalnog dijaloga, socijalnih partnera i civilnog društva od presudne važnosti za uključivu tranziciju; budući da su u mnogim državama članicama socijalni partneri još uvijek slabo uključeni u donošenje politika;

AD.  budući da gospodarski sektori koji su odgovorni za gotovo 90 % ukupnih emisija CO2 zapošljavaju oko 25 % radne snage u EU-u; budući da je prekvalifikacija te radne snage važan dio prijelaza na održivo gospodarstvo;

AE.  budući da ambiciozne klimatske politike otvaraju radna mjesta i potiču rast te pozitivno utječu na dobrobit; budući da se predviđa da će potpuna provedba Pariškog sporazuma otvoriti dodatnih 1,2 milijuna radnih mjesta u EU-u do 2030., uz 12 milijuna novih radnih mjesta koja se već očekuju;

AF.  budući da je u potpunosti provedeno samo 9 % preporuka za pojedine zemlje za razdoblje 2011. – 2018., dok je za 17 % ostvaren znatan napredak, za 44 % ostvaren je određeni napredak, za 25 % ostvaren je samo ograničen napredak, a za 5 % nije ostvaren nikakav napredak;

AG.  budući da je Komisija 2019. izdala preporuke za poboljšanje učinkovitosti, dostupnosti i održivosti zdravstvene skrbi za 15 država članica;

AH.  budući da su u EU-u smanjeni prosječni troškovi stanovanja i financijska preopterećenost, no manjak primjerenog i cjenovno pristupačnog stanovanja i dalje je sve veći problem u mnogim državama članicama; budući da je 2017. svaki deseti Europljanin trošio 40 % ili više dohotka kućanstava na troškove stanovanja;

AI.  budući da je dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga ključan element europskog socijalnog tržišnog gospodarstva te da se njime jača socijalna kohezija i smanjuju sukobi u društvu, na zajedničku korist radnika, poslodavaca i vlada; budući da su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni za izradu i provedbu politika kojima se mogu poboljšati radni uvjeti i uvjeti zapošljavanja;

AJ.  budući da organizacije civilnog društva daju ključan doprinos jer pružaju usluge kojima se potiče uključenost i zastupaju cijeli niz stavova u izradi politika;

1.  napominje da, unatoč tome što su gospodarski uvjeti u EU-u trenutačno povoljni i ukupna stopa zaposlenosti stabilno raste, još uvijek je neophodno brzo riješiti problem nezaposlenosti mladih osoba i probleme s kojima se suočava skupina NEET te je i dalje prijeko potreban napredak u pogledu dugoročne nezaposlenosti, segmentacije tržišta rada i prisutnih nejednakosti, uključivanja ugroženih skupina, siromaštva zaposlenih i produktivnosti, posebice u kontekstu mogućeg usporavanja globalnog gospodarstva ili recesije; duboko žali zbog toga što je realan rast plaća na razini Unije niži od onoga što bi se moglo očekivati s obzirom na pozitivne rezultate tržišta rada i gospodarstva; poziva Komisiju da predstavi europski sustav reosiguranja naknada za nezaposlene kako bi se zaštitili građani i smanjio pritisak na javne financije tijekom vanjskih šokova;

2.  prima na znanje preporuke Komisije za pojedine zemlje za 2019. i pozdravlja veću usredotočenost na ulaganja; napominje da gotovo trećina preporuka izdanih do 2018. nije provedena; napominje da je ostvaren znatan napredak u vezi s provedbom preporuka za pojedine zemlje u pogledu zakonodavstva kojim se uređuju radni odnosi i zaštita radnih mjesta; žali, međutim, zbog toga što je provedba preporuka za pojedine zemlje u vezi sa zdravljem i dugoročnom skrbi posebno spora te što je napredak u ostvarenju preporuka za pojedine zemlje za 2018. lošiji od rezultata prethodnih godina i apelira na Komisiju da izvrši potreban pritisak na države članice, neovisno o njihovoj pripadnosti europodručju, kako bi provele preporuke; vjeruje da je provedba reformi usmjerenih na budućnost ključna za jačanje potencijala rasta gospodarstva EU-a, osiguravanje socijalne uključenosti te poboljšanje stanja u pogledu socijalnih prava i dobrobiti svih stanovnika Unije;

3.  poziva države članice da slijede preporuke za preusmjeravanje oporezivanja s rada na druge čimbenike koji manje štete održivom rastu;

4.  napominje da i dalje postoje znatne razlike u zaposlenosti među zemljama, regijama i skupinama stanovništva, zbog čega nastaju zemlje, regije i skupine stanovništva čija je glavna ili čak jedina konkurentska prednost na tržištu rada u EU-u niska razina dohotka i/ili nedostojanstveni radni uvjeti; naglašava da bi države članice i Komisija trebale osigurati provedbu posebnih politika zapošljavanja kako bi se uhvatilo u koštac s ograničenjima i poteškoćama s kojima se suočavaju regije s demografskim problemima, kao što su regije pogođene depopulacijom ili rijetko naseljene regije, s posebnim naglaskom na poljoprivrednom sektoru, u cilju poticanja njegove sposobnosti otvaranja radnih mjesta i dodane vrijednosti u ruralnim područjima; smatra da je potrebno povećati stope zaposlenosti i dohotke te promicati stvaranje pristojnih radnih mjesta kako bi se postigao cilj strategije Europa 2020. o stopi zaposlenosti od najmanje 75 %;

5.  žali zbog činjenice da je u mnogim državama članicama bruto raspoloživi dohodak kućanstava po stanovniku i dalje ispod razine iz razdoblja prije krize 2008.; apelira na države članice da čine više u cilju smanjenja nejednakosti;

6.  ističe potrebu za dobro osmišljenim politikama tržišta rada i reformama kojima se stvara kvalitetno zapošljavanje uvođenjem mjera kojima se jamče primjerene minimalne plaće i pravedna naknada, štiti i promiče zdravlje i dobrobit zaposlenika, prednost daje reintegraciji nezaposlenih, promiču jednake mogućnosti, jednako postupanje prema radnicima i jednaka prava za radnike, između ostaloga i u privatnom sektoru, olakšava jednak pristup tržištu rada i socijalnoj zaštiti za sve, olakšava mobilnost radne snage, uzimaju ruralne i izolirane regije u obzir te uklanjaju nejednakosti i rodne neravnoteže;

7.  s velikom zabrinutošću prima na znanje činjenicu o neprihvatljivo visokoj razini nezaposlenosti mladih u više država članica te osjetljivost mladih novozaposlenih radnika; poziva države članice i Komisiju da borbu protiv nezaposlenosti mladih postave kao prioritet i da za rješavanje nezaposlenosti mladih i poticanje njihove zapošljivosti u potpunosti iskoriste financijske instrumente kao što je Garancija za mlade, programe EU-a kao što je Erasmus+ i prilagođene mjere; izražava duboko žaljenje zbog toga što mnogi Europljani nesvojevoljno rade na nepuno radno vrijeme; napominje da to ima štetne posljedice na njihovu socijalnu zaštitu;

8.  primjećuje da je sudjelovanje žena na tržištu rada sve veće, ali sa zabrinutošću napominje da je razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena gotovo nepromijenjena od 2013. i da su rodne nejednakosti u pogledu zapošljavanja i plaća i dalje na visokoj razini; sa zabrinutošću napominje da su žene prezastupljene u slabije plaćenim sektorima i da češće rade na radnim mjestima za koja su prekvalificirane; napominje da je nekoliko država članica poduzelo mjere za borbu protiv razlike u plaćama između spolova; potiče države članice da ulože dodatne napore kako bi smanjile razlike u plaćama i mirovinama muškaraca i žena i destimuliranje rada; poziva Komisiju da izda direktivu o transparentnosti plaća kako bi se brzo smanjila razlika u plaćama između spolova;

9.  duboko žali zbog toga što ciljevi iz Barcelone o 90 % dostupnosti skrbi za djecu u dobi od 3 godine do dobi za obvezno školovanje neće biti ispunjeni; potiče sve države članice da ulože dodatne napore kako bi se poboljšala ravnoteža između poslovnog i privatnog života i omogućio pristup pristupačnoj skrbi za djecu, ustanovama za rani odgoj i dugotrajnu skrb; poziva države članice da za te usluge (kao i za zdravstvene usluge) poboljšaju osposobljavanje i radne uvjete; poziva države članice da u potpunosti i brzo provedu nedavno donesenu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika te da potaknu više muškaraca na odlazak na plaćeni obiteljski dopust;

10.  prima na znanje preporuke po državama članicama o stvaranju otvorenog, konkurentnog i dinamičnog jedinstvenog tržišta, koje je ključno za poticanje produktivnosti, olakšavanje rasta i pružanje mogućnosti zapošljavanja; u tom kontekstu ističe važnost pravedne raspodjele povećanja u pogledu blagostanja; poziva Komisiju i države članice da potaknu produktivnost reformama kojima bi se uklonila prekomjerna regulacija; ističe činjenicu da se ulaganjima u zdravlje i sigurnost na radu ne poboljšava samo kvaliteta radnih mjesta i dobrobit radnika nego da ona također imaju pozitivan učinak na produktivnost i konkurentnost europskog gospodarstva;

11.  ističe da je potrebno boriti se protiv dobne diskriminacije na tržištima rada, na primjer premošćivanjem jaza između mladih osoba i starijih generacija, informiranjem javnosti o Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju(30), između ostaloga i u javnom sektoru, osiguravanjem pristupa cjeloživotnom učenju pružanjem tečajeva i osposobljavanja po mjeri te podupiranjem mobilnosti i programa razmjene vještina među starijim građanima EU-a; napominje da je mnogo manje vjerojatno da će stariji i niskokvalificirani radnici sudjelovati u programima cjeloživotnog učenja; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se promijenio taj trend; smatra da je više pozornosti potrebno posvetiti starijim radnicima te politikama kojima će se osigurati veća potpora i omogućiti cjeloživotno aktivno društvo, posebno imajući u vidu radnike starije od 50 godina;

12.  ističe da je potrebno boriti se protiv diskriminacije etničkih skupina na tržištu rada te etnički uvjetovanih razlika u plaćama i mirovinama; poziva Komisiju da izradi strategiju dugoročnog planiranja za integraciju etničkih manjina na tržište rada kako bi se smanjio rizik od isključenosti; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore protiv diskriminacije na temelju etničke pripadnosti, pripadnosti manjinama ili manjinskog jezika podizanjem svijesti, provedbom strategija koje se odnose na različitosti te prikupljanjem i analizom pouzdanih raščlanjenih podataka o diskriminaciji;

13.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi osigurale daljnje uključivanje na tržište rada skupina koje su od njega najudaljenije, kao što su samohrani roditelji, neformalni skrbnici, osobe s dugotrajnim bolestima, invaliditetom, zdravstvenim problemima ili složenim kroničnim bolestima, migranti i izbjeglice te osobe iz etničkih i vjerskih manjina, kao te kako bi osigurale njihovu bolju integraciju u društvo;

14.  pozdravlja napredak koji je postignut u okviru Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020., a posebno Direktivu (EU) 2019/882 o pristupačnosti(31); naglašava, međutim, da je potrebno učiniti više; duboko žali zbog toga što su osobe s invaliditetom u kontinuirano nepovoljnom položaju u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i socijalne uključenosti; poziva Komisiju i države članice da i dalje razrađuju posebne mjere u okviru politika zapošljavanja te obrazovnih i socijalnih politika kako bi se osiguralo učinkovito uključivanje osoba s invaliditetom, osoba s dugotrajnim i kroničnim bolestima, uključujući one s poremećajima mentalnog zdravlja i psiho-socijalnim invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da osim samih mjera potpore zajamče i više poticaja za zapošljavanje, bolju pristupačnost i razumne prilagodbe(32), između ostalog potpunim iskorištavanjem mogućnosti gospodarske i socijalne uključenosti koje pruža digitalizacija;

15.  primjećuje porast novih oblika zapošljavanja, uključujući transformaciju koja je proizišla iz digitalizacije i automatizacije; naglašava da takvi trendovi istodobno donose i koristi i izazove; ističe važnost politika usmjerenih na cjeloživotno učenje na temelju kojih se radnicima omogućava da se pripreme na promjene na tržištu rada; naglašava važnost socijalnog dijaloga, posebno prilikom razrade novih strategija za suočavanje s tim izazovima; napominje da ta transformacija može dovesti do netipičnih i nesigurnih radnih mjesta; sa zabrinutošću primjećuje da je pristup netipičnih radnika i samozaposlenih osoba sustavima socijalne zaštite neadekvatan ili ne postoji, što se odnosi i na plaćeni dopust i plaćene neradne dane; naglašava da je lažno zapošljavanje ustrajan problem koji se treba riješiti; poziva države članice da provedu mjere za rješavanje tih problema, posebno u kontekstu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti o kojoj je postignut dogovor 6. prosinca 2018.; pozdravlja tu preporuku kao prvi korak, ali naglašava da je potrebno učiniti više kako bi se svima osigurao pristup socijalnoj zaštiti;

16.  napominje da se rad na internetskim platformama u EU-u u protekle dvije godine povećao za više od 25 % i sada obuhvaća do 5 milijuna radnika te da je trećina svih transakcija na platformama prekogranična; ističe da radnici na platformama često nisu obuhvaćeni sustavima socijalne zaštite; ističe da Komisija i države članice trebaju prikupljati bolje i usklađenije podatke o broju radnika na platformama, njihovu radnom statusu, opisu posla i dohotku; poziva na koordiniranu inicijativu EU-a kojom bi se zajamčilo da radnici na platformama imaju pristup socijalnoj zaštiti te zajamčena sva socijalna i radnička prava, bez obzira na njihov radni status, te da ih se obuhvati kolektivnim ugovorima;

17.  naglašava da nove komunikacijske tehnologije i fleksibilnost u organizaciji rada često mogu dovesti do duljeg radnog vremena i preklapanja između posla, privatnog života i osobnog vremena; konkretno, ističe potrebu za utvrđivanjem prava na digitalno isključivanje i istraživanje pojma vremenskog siromaštva i autonomije u pogledu radnog vremena;

18.  naglašava da je potrebna transformacija sustava obrazovanja i osposobljavanja kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje nudi digitalizacija i ekologizacija gospodarstva te razvile vještine, uključujući „meke” vještine, i kompetencije potrebne za odgovor na potrebe tržišta rada i hvatanje u koštac s gospodarskim, društvenim i ekološkim izazovima današnjice i sutrašnjice; smatra da nedostatak i neusklađenost vještina mogu biti velike prepreke ulaganjima; naglašava da je za stjecanje odgovarajućih vještina potrebno poboljšati kvalitetu, dostupnost, uključivost, isplativost i pristupačnost obrazovanja i osposobljavanja, uključujući strukovno osposobljavanje, te poboljšati uzajamno priznavanje kvalifikacija; naglašava da je važno potaknuti poduzeća da povećaju svoja ulaganja u osposobljavanje; ističe da je ulaganje u obrazovanje ključno za socijalnu koheziju; naglašava važnost rješavanja problema ranog napuštanja školovanja; poziva države članice da primjenjuju dvoslojnu strategiju osiguravanja uključivog redovnog obrazovanja i pružanja ciljanih programa za najugroženije osobe; poziva države članice da povećaju i potaknu ulaganja u dokvalifikacije i prekvalifikacije te sveobuhvatno osposobljavanje u digitalnim, strukovnim i poduzetničkim vještinama, uzimajući u obzir prelazak na digitalno i zelenije gospodarstvo i potražnju za kvalificiranim tehničkim stručnjacima u mnogim državama i regijama; ističe da su dostojanstveni uvjeti rada i zapošljavanja ključan čimbenik za privlačenje kvalificiranih radnika;

19.  slaže se s Komisijom da se treba na vrijeme pozabaviti pitanjem digitalizacije, da EU kao cjelina mora ubrzati taj proces i da je potrebno bolje usklađivanje politika Unije, država članica i regionalnih politika te da je potrebno udruživanje javnih i privatnih sredstava kako bi se povećala ulaganja i razvile jače sinergije u digitalnom gospodarstvu i društvu; ističe da je potrebno zajamčiti učinkovitu i pravičnu digitalnu transformaciju usluga te da se nikoga bi smjelo zapostaviti; naglašava da bi se u okviru programa digitalne pismenosti trebalo baviti pitanjima privatnosti i zaštite podataka;

20.  vjeruje da je u okviru izazova koje donose klimatske promjene i prijelaz na zelenije gospodarstvo potrebna odlučnija potpora društvu, radnicima i poduzećima kako bi im se pomoglo da se nose s ključnim promjenama, uz poseban naglasak na najpogođenije regije, na način da se poboljša osposobljavanje i obrazovanje kako bi se prilagodile vještine i kako bi se otvorila nova radna mjesta u okolišnom i digitalnom sektoru; poziva na posvećivanje posebne pozornosti najugroženijim skupinama u društvu, uključujući osobe kojima prijeti siromaštvo i/ili ekstremna materijalna oskudica;

21.  ističe da su izraženije korištenje i razvoj vještina povezani sa stvaranjem dodane vrijednosti i rastom konkurentnosti te da bi trebali biti u središtu politika EU-a usmjerenih na promicanje gospodarskog rasta ulaganjima u vještine; ističe da, iako su vještine nužan uvjet za rast, one same po sebi nisu dovoljne; poziva, stoga, na poduzimanje dodatnih mjera, povrh ulaganja u početno obrazovanje i osposobljavanje, uz pomoć kojih će se otvoriti i formirati kvalitetna radna mjesta na tržištu rada na kojima se mogu najbolje iskoristiti vještine radnika;

22.  izražava zabrinutost zbog toga što konstantno visok broj ljudi u Europi nema osnovne matematičke vještine ni osnovnu razinu pismenosti, a to je temeljni preduvjet za aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada; poziva države članice da poduzmu čvrste mjere za poboljšanje dostupnosti osposobljavanja za stjecanje osnovnih vještina, posebno za najmarginaliziranije društvene skupine; ističe važnost čvrstih mehanizama za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja kako bi se zajamčilo što šire prihvaćanje vještina i kompetencija te promicala fleksibilnost među različitim načinima stjecanja obrazovanja i osposobljavanja;

23.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju poticaje i nastave pružati tehničku pomoć kojom će se povećati mogućnosti za promicanje dostojanstvenog rada za mlade putem programa zapošljavanja, potpore za mlade poduzetnike preko okvira za poticanje poduzetničkih kompetencija EntreComp, visokokvalitetnih programa naukovanja, jezičnog i strukovnog osposobljavanja, među ostalim i u okviru školskih kurikuluma u državama članicama, u bliskoj suradnji s poduzetničkom i istraživačkom zajednicom i ostalim relevantnim dionicima;

24.  poziva države članice da ojačaju i moderniziraju javne službe za zapošljavanje na svim teritorijalnim razinama uz pomoć kontinuiranog osposobljavanja operatora, uključivanja visokospecijaliziranih savjetnika i mentora te provedbe ciljanih politika za svaku kategoriju tržišta rada;

25.  naglašava da bi socijalni i gospodarski ciljevi Unije trebali biti jednako važni i da bi za njih trebalo osigurati financijska sredstva u okviru novog proračuna te da bi europski semestar trebalo unaprijediti kako bi obuhvaćao socijalnu dimenziju tijekom cijelog njegova razdoblja, uz uključivanje nadležnih tijela EU-a i država članica koja se bave socijalnim politikama; apelira na Europsku komisiju da poboljša preporuke za pojedine zemlje kada je riječ o državama europodručja na način da se izradi matrični okvir u kojem se socijalne politike povezane s europskim stupom socijalnih prava poput uključivog pristupa obrazovanju, zdravstvu, prehrani, zapošljavanju i stanovanju, te očuvanje socijalnih prava analiziraju prema društvenim segmentima kao što su djeca, mladi, starije osobe, manjine, migranti, osobe s invaliditetom, a čime se stvara mnogo točnija slika gospodarskog i socijalnog zdravlja država članica, te da razmotri proširenje te nove sastavnice preporuka za pojedine zemlje na članice izvan europodručja; ističe da bi preporuke za pojedine zemlje trebale biti u skladu s gospodarskim, socijalnim i okolišnim ciljevima EU-a te da bi se međusobno trebale nadopunjavati, a ne biti proturječne; poziva Komisiju i države članice da definiraju europsku strategiju održivosti za suočavanje sa socijalnim, gospodarskim i klimatskim izazovima; poziva Komisiju i države članice da ojačaju socijalna prava predlaganjem zakonodavstva, uključujući financijske instrumente po potrebi te nakon revizije, i provedbom europskog stupa socijalnih prava unutar okvira nadležnosti koje su im dodijeljene Ugovorima;

26.  smatra da je ključno definirati i dovršiti socijalnu dimenziju Europske unije; smatra da je u tu svrhu ključno zajamčiti pravo na pristojne životne uvjete, odgovarajuća stambena rješenja, učinkovit i pristupačan sustav zdravstvene skrbi i dugotrajnu skrb;

27.  naglašava da je dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga, koji uključuje različite dionike na različitim razinama, ključan alat u oblikovanju radnih uvjeta te da uravnotežuje interese radnika i poslodavaca i doprinosi gospodarskoj konkurentnosti i socijalnoj koheziji; poziva države članice da dodatno ojačaju socijalni dijalog diljem Europe kako bi se uravnotežili odnosi između poslodavaca i radnika te, po potrebi, ojačale mogućnosti za kolektivno pregovaranje;

28.  izražava žaljenje zbog toga što je siromaštvo i dalje neprihvatljivo visoko; ističe da je u vremenu usporavanja gospodarstva rizik od siromaštva veći; naglašava da se 2017. broj osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost u EU-u nastavio smanjivati, ali da je taj rizik ipak postojao za oko 113 milijuna ljudi u EU-u i 74 milijuna ljudi u europodručju; izražava žaljenje zbog toga što se cilj strategije Europa 2020. u pogledu smanjenja siromaštva najvjerojatnije neće ostvariti; apelira na Komisiju i države članice da poduzmu potrebne korake za smanjenje siromaštva, uključujući siromaštvo zaposlenih i siromaštvo najosjetljivijih skupina; naglašava da je potrebno iskorijeniti siromaštvo djece i poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo za provedbu europskog jamstva za djecu; apelira na Komisiju i države članice da promiču strategiju za borbu protiv siromaštva utemeljenu na pravima, koja se temelji na integriranom aktivnom uključivanju uz kombiniranje provedbe temeljnih socijalnih prava, visokokvalitetnih usluga i pristojno plaćenih radnih mjesta; poziva države članice na razvoj mjera i strategija u skladu s europskim stupom socijalnih prava kako bi se odgovorilo na socijalne potrebe onih osoba kojima je tržište rada nedostupno;

29.  naglašava da stvaranje pristojnih radnih mjesta, pristup adekvatnoj socijalnoj zaštiti bez obzira na radni odnos ili vrstu ugovora, rast plaća i dobro financirane visokokvalitetne javne usluge, uključujući sustave obrazovanja i ponudu dostupnog cjeloživotnog učenja, imaju znatan utjecaj na smanjenje nejednakosti, rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te unapređenje zdravlja i dobrobiti ljudi; pozdravlja znatan utjecaj socijalnih prijenosa na smanjenje siromaštva; međutim, izražava žaljenje zbog toga što se to ne odražava u nacionalnim politikama svih država članica; naglašava važnost transparentne ocjene strategije Europa 2020., posebno u području smanjenja siromaštva, te razvoja socijalne i održive strategije za razdoblje nakon 2020. u kojoj se za prioritet postavlja iskorjenjivanje siromaštva i podupire provedba europskog stupa socijalnih prava i ciljeva održivog razvoja putem smislenih dijaloga s civilnim društvom i osobama koje imaju osobna iskustva sa siromaštvom, na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

30.  napominje da je 2017. 9,4 % svih zaposlenih u EU-u bilo izloženo riziku od siromaštva i da je siromaštvo zaposlenih u mnogim državama članicama u porastu; naglašava da je siromaštvo zaposlenih temeljni pokazatelj socijalne nepravde i vjeruje da je ključno povećati kupovnu moć radnika, ojačati kolektivno pregovaranje i definirati snažan i usklađen sustav prava i zaštite za sve oblike rada; apelira na države članice da poduzmu odlučne mjere kako bi svojim građanima zajamčile da od vlastitih plaća sebi i svojim obiteljima mogu pružiti dostojanstven život; poziva Komisiju da predloži pravni instrument kojim bi se zajamčilo da svaki radnik u Uniji ima poštenu minimalnu plaću, što se može odrediti u skladu s nacionalnim tradicijama ili kolektivnim ugovorima i zakonskim odredbama;

31.  smatra da širenje privremenih ili nesigurnih radnih mjesta može imati opasne posljedice u smislu adekvatnosti mirovina, posebno za mlade generacije čije su karijere i doprinosi često isprekidani, te u smislu stabilnosti sustava socijalnog osiguranja;

32.  primjećuje zabrinjavajući razvoj događaja u pogledu preopterećenih tržišta stambenih nekretnina u nekoliko država članica i povezane štetne posljedice, osobito za osobe s niskim prihodima i u određenim regijama; poziva države članice da pojačaju napore u skladu s preporukama Komisije (za smanjenje uskih grla u opskrbi, uklanjanje poremećaja i smanjenje pristranosti koje stvara porezni sustav) te da poduzmu mjere u skladu s preporukom br. 19 europskog stupa socijalnih prava;

33.  poziva Komisiju i države članice da bolje iskoriste europski semestar za praćenje i podupiranje napretka u pogledu pristupačnosti stambenih nekretnina i beskućništva; poziva Komisiju da predloži europski okvir za socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje za učinkovitu koordinaciju politika država članica;

34.  napominje da su socijalne i zdravstvene usluge ključne za podupiranje borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti; sa zabrinutošću primjećuje da se preporuke po pojedinim zemljama za većinu država članica odnose na to da bi one trebale poboljšati učinkovitost, dostupnost i održivost svojih sustava javnog zdravstva; poziva države članice da ulože dodatne napore kako bi zajamčile pristupačnost, dostupnost, cjenovnu pristupačnost, kvalitetu i troškovnu učinkovitost svojih sustava zdravstvene zaštite; ističe važnost kampanja za prevenciju i za promicanje zdravlja, posebno onih usmjerenih na mlade iz ugroženih skupina stanovništva; poziva države članice da ulažu u prevenciju kao prioritet u svojim zdravstvenim politikama; poziva na aktivno provođenje kampanja za promicanje fizičkog i mentalnog zdravlja; podsjeća na važnost olakšavanja reintegracije na tržište rada osoba radne dobi koje se oporavljaju od bolesti; poziva države članice da ulažu u usluge skrbi za osobe u svim stadijima njihovih života, da nastave s ostvarivanjem ciljeva iz Barcelone o skrbi za djecu iz 2002. i da razviju ciljeve skrbi za starije osobe i uzdržavane osobe;

35.  poziva Komisiju i države članice da razviju posebne popratne mjere u kontekstu Europskog okvira za djelovanje u području mentalnog zdravlja i dobrobiti te Kompasa EU-a za djelovanje u području mentalnog zdravlja i dobrobiti; smatra da bi te mjere trebale obuhvaćati promicanje mentalnog zdravlja i prevenciju te biti usklađene s drugim instrumentima politike u cilju smanjenja socijalnih čimbenika koji utječu na mentalno zdravlje;

36.  naglašava važnost pomnog praćenja i, prema potrebi, preispitivanja sredstava Unije kako bi se osiguralo učinkovito financiranje u skladu s ciljevima EU-a; poziva Komisiju i države članice da se bore protiv svake zlouporabe, prijevare i korupcije u vezi sa sredstvima Unije;

37.  ističe da je važno poštovati preporuke revizora EU-a;

38.  smatra da, kako bi se održala i povećala globalna konkurentnost, regulatorni okvir za tržište rada država članica mora biti jasan, jednostavan i fleksibilan te u isto vrijeme održavati visoke standarde rada;

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(2) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/5-presidents-report_hr.pdf
(3) SL C 179, 25.5.2018., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0337.
(5) SL L 307, 18.11.2008., str. 11.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0181.
(7) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.
(8) SL C 155, 25.5.2011., str. 10.
(9) SL L 150, 14.6.2018., str. 93.
(10) SL L 150, 14.6.2018., str. 100.
(11) SL L 150, 14.6.2018., str. 109.
(12) SL L 150, 14.6.2018., str. 141.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0202.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0485.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0432.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0325.
(17) SL C 356, 4.10.2018., str. 89.
(18) SL C 346, 27.9.2018., str. 156.
(19) SL C 337, 20.9.2018., str. 135.
(20) SL C 242, 10.7.2018., str. 24.
(21) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.
(22) SL C 35, 31.1.2018., str. 157.
(23) SL C 366, 27.10.2017., str. 117.
(24) https://ec.europa.eu/health/state/glance_hr
(25) https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/state/docs/2018_healthatglance_rep_en.pdf
(26) https://www.coe.int/en/web/turin-european-social-charter/turin-process
(27) SL C 199E, 7.7.2012., str. 25.
(28) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(29) SL L 186, 11.7.2019., str. 105.
(30) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).
(31) Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).
(32) U Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) navodi se: „Razumna prilagodba označava „nužne i odgovarajuće izmjene i prilagodbe bez nametanja nerazmjernog ili prekomjernog opterećenja, tamo gdje je to potrebno u pojedinom slučaju, kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo ravnopravno uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima (članak 2. CRPD-a)” (https://www.ohchr.org/EN/HRBodies/CRPD/Pages/ConventionRightsPersonsWithDisabilities.aspx); U članku 5. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju navodi se: „Kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja u pogledu osoba s invaliditetom, moraju se osigurati razumne prilagodbe njihovim posebnim potrebama To znači da poslodavci prema potrebi u određenoj situaciji poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osobi s invaliditetom omogućio pristup zapošljavanju, sudjelovanje ili napredovanje na radu ili usavršavanje, ako takve mjere za poslodavca ne predstavljaju nerazmjeran teret. Taj se teret neće smatrati nerazmjernim ako se u dovoljnoj mjeri podupre postojećim mjerama politike za zaštitu osoba s invaliditetom dotične države članice.” (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32000L0078&from=EN); Na internetskim stranicama Komisije navodi se: „Razumna prilagodba je svaka promjena u vezi s radnim mjestom ili radnim okruženjem koja je potrebna da bi se osobi s invaliditetom omogućilo da se prijavi za određeno radno mjesto, obavlja svoj posao i u njemu napreduje ili sudjeluje u osposobljavanju.” (https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1473&langId=hr).

Posljednje ažuriranje: 30. travnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti