Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Turskoj od 17. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 14. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir relevantne izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a posebno njezinu izjavu od 9. listopada 2019. o najnovijim događajima na sjeveroistoku Sirije, njezine napomene po dolasku na sastanak Vijeća za vanjske poslove 14. listopada 2019. te na konferenciji za tisak koja je potom uslijedila,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji i svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o europskom režimu sankcija za kršenje ljudskih prava(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika odbora za vanjske poslove Njemačke, Francuske, Ujedinjene Kraljevine, Europskog parlamenta i Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država od 18. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Turske i SAD-a o sjeveroistočnoj Siriji od 17. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjave o Siriji Ruperta Colvillea, glasnogovornika visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, od 11. i 15. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika NATO-a od 14. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir priopćenje Arapske lige o vojnoj operaciji Turske na sjeveroistoku Sirije od 12. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. ožujka 2017. o elementima strategije EU-a za Siriju (JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća od 3. travnja 2017. o novoj strategiji EU-a za Siriju,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i sve konvencije UN-a čije su potpisnice Turska i Sirija,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji, a posebno Rezoluciju 2254 (2015) od 18. prosinca 2015. i Priopćenje iz Ženeve iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 71/248 od 21. prosinca 2016. o uspostavi međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut i osnivačke dokumente Međunarodnoga suda te presedan ustanovljen osnivanjem međunarodnih sudova kao što su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

–  uzimajući u obzir memorandum o uspostavi područjâ bez sukoba u Sirijskoj Arapskoj Republici koji su 6. svibnja 2017. potpisali Iran, Rusija i Turska,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju NATO-a iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o kemijskom oružju iz 1993.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja ISIL/Daiš usvojene 16. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018.(2), u kojem je preporučio da Komisija i Vijeće, u skladu s pregovaračkim okvirom, formalno obustave sve pristupne pregovore s Turskom,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Turska, nakon odluke američkog predsjednika Trumpa o povlačenju postrojbi SAD-a sa sjeveroistoka Sirije, 9. listopada 2019. pokrenula vojnu invaziju (operacija „Izvor mira”) u područjima Sirije pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga, prekršivši time međunarodno pravo; budući da je to dovelo do velikog broja civilnih i vojnih žrtava s obje strane granice te, prema izvorima UN-a, do raseljenja najmanje 300 000 građana, uključujući 70 000 djece; budući da Vijeće sigurnosti UN-a još nije poduzelo nikakve mjere u vezi s tom krizom, unatoč zajedništvu EU-a;

B.  budući da su SAD i Turska 18. listopada 2019. najavili neposredan petodnevni prekid vatre u pograničnom području Sirije; budući da je taj sporazum privremen jer Turska nije pristala na povlačenje svojih snaga sa sjeveroistoka Sirije; budući da je stanje provedbe prekida vatre i dalje nejasno; budući da je sastanak predsjednika Erdoğana i predsjednika Putina održan 22. listopada 2019.;

C.  budući da je Vijeće osudilo tu tursku operaciju i obvezalo se da će poduzeti početne korake u vezi s prodajom oružja Turskoj; budući da je nekoliko država članica EU-a već formalno obustavilo prodaju oružja Turskoj u skladu s odredbama iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme(3);

D.  budući da je Vijeće, imajući u vidu stanje u Siriji, uspostavilo niz mjera ograničavanja koje je usmjerilo na pojedince odgovorne za represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji te na osobe i subjekte povezane s njima; budući da je SAD na tursku vojnu ofenzivu na sjeveru Sirije odgovorio sankcijama protiv dužnosnika turskih ministarstava i viših vladinih dužnosnika;

E.  budući da ta jednostrana turska vojna operacija nema pravnu osnovu i da samo pogoršava osmogodišnji sukob u Siriji; budući da posljedice te operacije ozbiljno narušavaju napore globalne koalicije za borbu protiv Daiša, u kojoj Sirijske demokratske snage i dalje imaju ključnu ulogu boreći se protiv još uvijek aktivnih boraca ISIS-a;

F.  budući da je službeni stav EU-a i dalje predanost jedinstvu, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Sirije; budući da se ostvarenje tih ciljeva može zajamčiti samo istinskom političkom tranzicijom u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2254 i Priopćenjem iz Ženeve iz 2012., koje su sirijske strane dogovorile u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; budući da je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda postignut dogovor između vlade Sirijske Arapske Republike i Sirijske komisije za pregovore o uspostavi vjerodostojnog, uravnoteženog i uključivog ustavnog odbora koji bi trebao olakšati pronalaženje političkog rješenja za rat u Siriji, a taj se odbor sad možda neće moći sastati zbog jednostrane vojne akcije Turske;

G.  budući da postoje konkretna izvješća o ubojstvima, zastrašivanju, zlostavljanju, otmicama, pljačkama i zapljeni kuća civila koje provode naoružane skupine koje podupire Turska, pri čemu se civili optuženi za pripadnost određenim kurdskim skupinama navodno prisilno udaljuju iz svojih domova ili ih pripadnici tih skupina zadržavaju na kontrolnim točkama; budući da prema navodima UN-a postoje izvješća o izvansudskim pogubljenjima koja su počinili pripadnici naoružane skupine Ahrar al-Sharqiya, koja je saveznik Turske; budući da su borci skupine Ahrar al-Sharqiya navodno mučili i pogubili poznatu kurdsku političarku Hevrin Khalaf;

H.  budući da su postrojbe Bašara al Asada, nakon povlačenja postrojbi SAD-a, 14. listopada 2019. ušle u niz gradova na sjeveroistoku Sirije prvi put u sedam godina nakon što su kurdske snage pristale na dogovor u kojem je posredovala Rusija kako bi se pokušao spriječiti turski napad; budući da su pojedinosti sporazuma između Damaska i Kurda i dalje nepoznate; budući da, prema još nepotvrđenim izvješćima, ruske postrojbe patroliraju na frontama između pozicija turske i sirijske vojske kako bi ih držale razdvojenima;

I.  budući da su se snage koje podupire Turska navodno koristile streljivom punjenim bijelim fosforom; budući da fotografije i videozapisi iz bolnica u Tal Tamru i al Hasaki prikazuju djecu s teškim kemijskim opeklinama; budući da je Turska odbacila te optužbe; budući da su Sirijske demokratske snage pozvale međunarodne organizacije da pošalju stručnjake kako bi istražili to pitanje; budući da su inspektori UN-a za kemijsko oružje objavili da su počeli prikupljati podatke na temelju tih optužbi;

J.  budući da se u kršenja prava koja su Asadov režim i njegovi saveznici, ISIS/Daiš i druge terorističke skupine počinili tijekom sukoba u Siriji ubrajaju napadi kemijskim oružjem, napadi na civile, izvansudska pogubljenja, mučenje i zlostavljanje, prisilni nestanci, masovna i proizvoljna uhićenja, kolektivna kažnjavanja, napadi na medicinsko osoblje i uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene pomoći; budući da se ti zločini mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom te su dosad prošli nekažnjeno;

K.  budući da su stotine navodnih članova Daiša, od kojih su neki građani EU-a, zajedno s obiteljima pobjegli iz pritvora Sirijskih demokratskih snaga tijekom turske ofenzive; budući da ih se mora spriječiti u povratku u borbu i širenju terora jer je to prioritet za sigurnost regije i EU-a; budući da Sirijske demokratske snage tvrde da su zarobile oko 10 000 boraca tzv. Islamske države; budući da se velika većina među tisućama europske djece rođene borcima tzv. Islamske države trenutačno nalazi u trima logorima na sjeveroistoku Sirije, i to u logoru al Hol, logoru Roj i logoru Ein Issa, koji su snažno pogođeni turskom ofenzivom;

L.  budući da uspostava sigurnih zona u Siriji izaziva ozbiljnu zabrinutost kad je riječ o sigurnosti osoba raseljenih zbog sukoba i onih koji bi mogli biti premješteni iz Turske; budući da je prisilno raseljavanje stanovništva, pa i s ciljem demografskih promjena, jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, jednako je zločinu protiv čovječnosti i može dovesti do demografskih i etničkih promjena; budući da sigurne zone u kontekstu vojnih sukoba često postaju „ratne zone” za civile;

M.  budući da u raznim provincijama postoje vjerodostojni navodi da turske vlasti od lipnja 2019. proizvoljno zadržavaju i nasilno vraćaju mnoge Sirijce u sjevernu Siriju, čime se krši međunarodna obveza Turske prema kojoj je zabranjeno nekoga vratiti na mjesto gdje postoji stvarni rizik od njegova progona, mučenja ili drugih oblika zlostavljanja ili gdje je to opasno za život te osobe;

N.  budući da su od početka vojne intervencije turske vlasti počele primjenjivati oštre mjere iz turskih antiterorističkih zakona na sve koji kritiziraju vojne operacije; budući da su turske vlasti povele istrage nad više od 500 računa na društvenim medijima optuživši ih za širenje „terorističke propagande”; budući da je prema riječima turskog ministra unutarnjih poslova 121 osoba već pritvorena zbog objava na društvenim medijima koje dovode u pitanje tu operaciju; budući da je od početka operacije uhićeno više od 150 članova Narodne demokratske stranke (HDP);

O.  budući da je većina međunarodnih humanitarnih organizacija bila prisiljena obustaviti rad i evakuirati međunarodno osoblje zbog strahovanja za sigurnost; budući da sprječavanje sigurnog, neometanog i trajnog pružanja humanitarne pomoći, evakuacija i zdravstvene skrbi također predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava i nekoliko rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a; budući da UN i njegovi partneri i dalje pružaju humanitarnu pomoć desecima tisuća ljudi koji su zbog nasilja prisiljeni na raseljavanje;

P.  budući da su međunarodna zajednica i pojedinačne države odgovorni privesti pravdi osobe odgovorne za kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom sukoba u Siriji, među ostalim i primjenom načela univerzalne jurisdikcije, kao i nacionalnog prava; budući da se to može učiniti u okviru postojećih nacionalnih i međunarodnih sudova i tribunala, ili u okviru međunarodnih ad hoc kaznenih sudova koji će se tek uspostaviti;

Q.  budući da je carinska unija između Turske i EU-a stupila na snagu 1995. i otada je ostala nepromijenjena; budući da se kao rezultat toga vrijednost bilateralne trgovine povećala više od četiri puta; budući da je Turska 2018. i dalje bila peti najveći trgovinski partner EU-a, dok je EU daleko najvažniji trgovinski partner Turske i njegov glavni izvor izravnih stranih ulaganja; budući da je EU 2018. obustavio inicijativu za modernizaciju carinske unije zbog zabrinjavajućih političkih događaja u Turskoj;

R.  budući da je Turska i dalje ključni partner EU-a, članica NATO-a i važan čimbenik u sirijskoj krizi i regiji; budući da u članku 1. Ugovora o osnivanju NATO-a stoji da se njegove strane obvezuju da će međunarodne sporove, u kojima možda sudjeluju mirnim sredstvima, rješavati na način koji ne ugrožava međunarodni mir i sigurnost i pravdu te da će se u svojim međunarodnim odnosima suzdržavati od prijetnji ili upotrebe sile na bilo koji način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda;

1.  oštro osuđuje jednostranu tursku vojnu intervenciju na sjeveroistoku Sirije, koja predstavlja teško kršenje međunarodnog prava i kojom se ugrožava stabilnost i sigurnost cijele regije te se nanosi dodatna patnja stanovništvu koje je već pogođeno ratom, uzrokuje masovno raseljavanje civila i može doprinijeti ponovnom pojavljivanju Daiša, koji i dalje predstavlja prijetnju sigurnosti građana u Siriji, Turskoj, široj regiji i EU-u, ali i globalno te sprečava pristup humanitarnoj pomoći;

2.  apelira na Tursku da smjesta i konačno prekine svoju vojnu operaciju na sjeveroistoku Sirije i da povuče sve svoje snage sa sirijskog teritorija; naglašava da se vojnom operacijom neće riješiti temeljni sigurnosni problemi u toj zemlji; zahtijeva potpuno poštovanje humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila, te da se lokalnim i međunarodnim humanitarnim organizacijama osigura nesmetan pristup;

3.  izražava svoju solidarnost s kurdskim narodom i drugim stanovnicima regije; naglašava ključni doprinos SDF-a, posebno žena, kao saveznika u borbi protiv Daiša i u ponovnom potvrđivanju važnosti slobode i građanskih prava u razvoju socijalnog, političkog i kulturnog života u regiji Sirije u kojoj živi većinom kurdsko stanovništvo;

4.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da stajalište EU-a prenese turskim vlastima i da postavi temelje za snažan i sveobuhvatan odgovor EU-a na tu krizu; poziva je na pokretanje dijaloga s turskim vlastima kako bi se omogućilo brzo smirivanje situacije i pronašlo održivo rješenje krize; naglašava da bi EU trebao razmotriti sve dostupne mogućnosti suradnje sa svojim međunarodnim partnerima u okviru UN-a;

5.  prima na znanje sporazum između SAD-a i Turske od 17. listopada 2019. o privremenom prekidu vatre; međutim, izražava zabrinutost jer se njegovim odredbama ozakonjuje turska okupacija „sigurne zone” na sjeveroistoku Sirije; nadalje, izražava duboku zabrinutost zbog toga što taj sporazum ne podrazumijeva samo raseljavanje lokalnih skupina stanovništva kao što su Kurdi, Jezidi i Asirci te turkmenistanske, armenske, arapske i druge manjine, već i njihovo premještanje u područja s arapskom većinom, čime bi se stvorile nove napetosti i prijetnje sigurnosti civilnog stanovništva;

6.  ustraje u tome da bi trebalo postojati globalno političko rješenje za sirijski sukob koje se temelji na priznavanju jedinstva, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti Sirije, uz potpuno poštovanje prava svih etničkih i vjerskih dijelova sirijskog društva, u okviru Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2254 i Priopćenja iz Ženeve iz 2012., o kojem su sirijske strane pregovarale u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a i koje predstavlja temelj za stvarnu političku tranziciju;

7.  u tom pogledu pozdravlja uspostavu Ustavnog odbora i napore Geira O. Pedersena, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju, čime bi se trebala omogućiti vjerodostojna, uravnotežena i uključiva osnova za politički proces među Sirijcima bez vanjskog utjecaja; poziva da svi relevantni akteri na sjeveroistoku Sirije budu u potpunosti uključeni u taj proces; podsjeća da ne može postojati održivo vojno rješenje sukoba te poziva sve uključene strane da se u potpunosti pridržavaju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojima se traži hitan prekid vatre, kraj svih opsada, potpun i neometan pristup za humanitarnu pomoć u cijeloj zemlji te zaštitu humanitarnih radnika koju će osigurati sve strane; poziva države članice da ponovno zatraže od Vijeća sigurnosti UN-a da donese rezoluciju kojom će se Vijeću omogućiti ciljano djelovanje i koja će u konačnici biti usmjerena na sigurnosnu zonu pod vodstvom UN-a u sjevernoj Siriji u korist tamošnjeg stanovništva;

8.  ponavlja ozbiljnost posljedica koje daljnja eskalacija i destabilizacija u regiji ima za samu regiju i za EU, uključujući povećanje sigurnosnih rizika, humanitarnih kriza i migracijskih tokova; poziva Komisiju da u svim aspektima pripremi EU kako bi na najbolji mogući način reagirao na sve moguće situacije te da obavijesti Europski parlament o mogućim posljedicama daljnje eskalacije i destabilizacije u regiji;

9.  žali zbog činjenice da Vijeće za vanjske poslove 14. listopada 2019. nije uspjelo postići dogovor o embargu na oružje Turskoj na razini cijelog EU-a; međutim, pozdravlja odluku raznih država članica da zaustave izdavanje izvoznih dozvola za oružje Turskoj, no apelira na njih da osiguraju da se ta obustava primjenjuje i na već odobrene ili neisporučene prijenose; posebno ponavlja da sve države članice moraju strogo primjenjivati pravila iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP o izvozu oružja te moraju strogo primjenjivati četvrto mjerilo koje se odnosi na regionalnu stabilnost; snažno poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da, ako se turska vojna operacija u Siriji nastavi, pokrene inicijativu kako bi se Turskoj nametnuo sveobuhvatni embargo na oružje na razini EU-a, uključujući na tehnološku robu dvojne namjene, s obzirom na ozbiljne optužbe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

10.  poziva Vijeće da uvede niz ciljanih sankcija i zabrane izdavanja viza turskim službenicima odgovornima za povrede ljudskih prava tijekom trenutačne vojne intervencije, uz sličan prijedlog za turske službenike odgovorne za ograničavanje temeljnih prava u Turskoj; odlučno poziva sve države članice da osiguraju potpuno poštovanje Odluke Vijeća 2013/255/ZVSP(4) o mjerama ograničavanja protiv Sirije, posebno kad je riječ o zamrzavanju imovine pojedinaca koji su navedeni na popisu u toj Odluci i ograničavanju prihvata osoba koje imaju koristi od režima u Siriji ili ga podupiru;

11.  odlučno odbacuje planove Turske da uspostavi takozvanu sigurnu zonu duž granice na sjeveroistoku Sirije; ističe da bi svako prisilno preseljenje sirijskih izbjeglica ili interno raseljenih osoba u to područje predstavljalo ozbiljno kršenje konvencijskog međunarodnog prava o izbjeglicama, međunarodnog humanitarnog prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; podsjeća da se vraćanje izbjeglica mora provesti na siguran, dobrovoljan i dostojanstven način te da su trenutačne okolnosti takve da kategorički sprječavaju takva kretanja; ustraje u tome da takva područja ne primaju pomoć EU-a za stabilizaciju ili razvoj; naglašava da etničke i vjerske skupine u Siriji imaju pravo i dalje dostojanstveno i sigurno živjeti ili se vratiti u područja koja su povijesno i tradicionalno njihova domovina;

12.  poziva Vijeće da razmotri donošenje primjerenih i ciljanih gospodarskih mjera protiv Turske koje ne smiju utjecati na civilno društvo ili osobe koje su već snažno pogođene gospodarskom krizom u toj zemlji, položaj sirijskih izbjeglica ili daljnje sudjelovanje turskih učenika u europskim programima razmjene kao što je Erasmus+; poziva Vijeće da u svrhu sprječavanja daljnje eskalacije na sjeveroistoku Sirije razmotri obustavu trgovinskih povlastica iz sporazuma o poljoprivrednim proizvodima i, kao krajnju mjeru, obustavu carinske unije između EU-a i Turske;

13.  ističe da se Parlament tijekom posljednjih godina aktivno zalagao za smanjenje financiranja Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) II zbog nepoštovanja ljudskih prava; zaključuje da su turske vlasti nedavno poduzele korake kojima se krše europske vrijednosti; poziva Komisiju da zajamči da se sredstva EU-a ne koriste za financiranje vojne operacije koja je u tijeku ili za olakšavanje bilo kakvog prisilnog vraćanja sirijskih izbjeglica u takozvane „sigurne zone”;

14.  iznimno je zabrinut zbog navoda da turske snage i/ili njihove pomoćne snage koriste bijeli fosfor na civilima, što je zabranjeno međunarodnim pravom; u potpunosti podržava rad Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je pokrenula istragu o mogućoj uporabi bijelog fosfora; traži da oni koji su odgovorni za to odgovaraju;

15.  poziva Tursku da zajamči odgovornost za zločine koje su počinile proturske paravojne postrojbe, uključujući za ubojstvo Hevrin Khalaf i druga izvansudska pogubljenja; apelira na EU i njegove države članice da podupru postupak dokumentiranja svih kršenja na sjeveroistoku Sirije i da ustraju u tome da se ona istraže na temeljit i nepristran način te da se njihove počinitelje kazneno goni;

16.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o tome da stotine zatvorenika ISIS-a, uključujući i mnoge strane borce, bježe iz kampova u sjevernoj Siriji uslijed turske ofenzive, čime se povećava opasnost od ponovne pojave ISIS-a; poziva države članice EU-a da pripreme planove za izvanredne situacije u pogledu sigurnosnih prijetnji do kojih će doći u slučaju povratka stranih boraca ISIS-a te da nastave s kaznenim progonom u skladu s međunarodnim standardima za zlodjela koja su počinile takve osobe; poziva nacionalne obavještajne službe i sigurnosne službe da povećaju oprez u pogledu mogućeg povratka stranih boraca i njihovih obitelji;

17.  zabrinut je zbog dramatičnog stanja i sudbine europske djece boraca tzv. Islamske države u sjevernoj Siriji; poziva države članice da posebnu pozornost posvete stanju i potrebama te djece kako bi osigurale poštovanje njihovih osnovnih prava; poziva države članice da pri donošenju svih odluka koje se odnose na djecu uzmu u obzir najbolji interes djeteta;

18.  ponovno potvrđuje svoju potporu za napore koje globalna koalicija, čiji je Turska partner, ulaže u borbi protiv Daiša; ističe da su koalicijske i sirijske partnerske snage ostvarile znatan napredak u kampanji za borbu protiv Daiša u Siriji, ali izražava zabrinutost zbog jednostrane vojne akcije Turske kojom se ugrožava taj napredak;

19.  pozdravlja predanost Unije pružanju humanitarne pomoći zemljama u susjedstvu Sirije, osobito Jordanu, Libanonu, Turskoj, Iraku i Egiptu, koje i dalje prihvaćaju milijune izbjeglica; smatra neprihvatljivim da turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izbjeglice koristi kao oružje i za ucjenjivanje EU-a; poziva države članice EU-a da se čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju preseljenja pronađu zaštitu izvan regija u neposrednom susjedstvu; podsjeća na obvezu potpunog poštovanja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; poziva EU i države članice da osiguraju dodatna sredstva za kurdsku regionalnu vladu u Iraku kako bi se mogla nositi s priljevom izbjeglica iz Sirije;

20.  uviđa da je Turska opravdano zabrinuta oko sigurnosti, no ustraje u tome da se ta pitanja rješavaju političkim i diplomatskim sredstvima, a ne vojnim djelovanjem, u skladu s međunarodnim i humanitarnim pravom;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, Turskoj, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski i turski jezik.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0215. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0200. (3) SL L 335, 13.12.2008., str. 99. (4) Odluka Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL L 147, 1.6.2013., str. 14.).