Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o položaju LGBTI osoba u Ugandi (2019/2879(RSP))

P9_TA(2019)0042 RC-B9-0134/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ugandi,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o diskriminaciji na temelju spolne orijentacije, a posebno Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta(1) te Rezoluciju od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.)(2),

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 9. listopada 2019. zajednički izdali visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavni tajnik Vijeća Europe povodom Europskog i svjetskog dana borbe protiv smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice Federice Mogherini koju je u ime EU-a dala 17. svibnja 2019. povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2018. – Uganda, koje je Europsko vijeće usvojilo 13. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 21., 24., 29. i 31. Ugovora o Europskoj uniji te članke 10. i 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima su se Europska unija i njezine države članice obvezale da će poštovati i promicati opća ljudska prava i štititi pojedince u svojim odnosima sa ostatkom svijeta te da će donijeti restriktivne mjere u slučaju teških povreda ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava, uključujući one sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir dokument Vijeća EU-a namijenjen promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba (LGBTI Toolkit),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba,

–  uzimajući u obzir odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir najnoviji univerzalni periodični pregled za Ugandu koji je izradilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 21. kojim je zabranjena diskriminacija na temelju spolne orijentacije,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. i činjenicu da je Uganda od 1995. ugovorna strana tog pakta,

–  uzimajući u obzir međustranački dokument koji je 15. listopada 2019. potpisalo 70 zastupnika Europskog parlamenta i u kojem je riječ o progonu pripadnika LGBTI zajednice u Ugandi,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2014. o pokretanju postupaka savjetovanja radi isključivanja Ugande i Nigerije iz Sporazuma iz Cotonoua s obzirom na najnovije zakonodavstvo kojim se dodatno kriminalizira homoseksualnost(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu AKP-a i EU-a („Sporazum iz Cotonoua”), a posebno njegov članak 8. stavak 4. o nediskriminaciji,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze država u pogledu primjene međunarodnog prava o ljudskim pravima kad je riječ o seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim obilježjima”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Ugande,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je u posljednjih nekoliko tjedana u Ugandi zabilježen porast iznimno homofobne retorike vlasti, posebno od strane Simona Lokoda, ugandskog državnog ministra za etiku i integritet, koji je 10. listopada 2019. najavio planove ponovnog uvođenja zakona protiv homoseksualnosti, koji bi uključivao smrtnu kaznu, za „tešku homoseksualnost”; budući da predloženo novo zakonodavstvo podržavaju i brojni zastupnici parlamenta Ugande;

B.  budući da je glasnogovornik vlade Ofwono Opondo 12. listopada potvrdio da vlada nema namjeru uvoditi nove zakone u vezi s aktivnostima LGBTI zajednice jer „su trenutačne odredbe kaznenog zakona dostatne”; budući da je to potvrdio viši glasnogovornik za medije predsjednika Musevenija;

C.  budući da se važećim odredbama kaznenog zakona krše ljudska prava i kriminalizira homoseksualnost; budući da je spolni čin između osoba istog spola i dalje nezakonit i da se kažnjava čak doživotnom zatvorskom kaznom na temelju odjeljaka 145. i 146. ugandskog Kaznenog zakona kojim se, među ostalim, kriminalizira „spolno općenje protivno prirodnom poretku”, a da mnogi postojeći zakoni omogućuju diskriminaciju LGBTI osoba, ograničavajući im pristup zapošljavanju, stanovanju, sustavima socijalne sigurnosti, obrazovanju ili zdravstvenim uslugama;

D.  budući da je Zakon protiv homoseksualnosti kojim se zabranjuje promicanje homoseksualnosti i uvodi smrtna kazna za homoseksualna djela uveden već 2014., na inicijativu predsjednika Musevenija, ali ga je Ustavni sud Ugande na kraju proglasio ništavnim; budući da je ukupna međunarodna zajednica strogo osudila predloženi zakon, a mnogi donatori, uključujući države članice EU-a, Sjedinjene Američke Države i Svjetsku banku, odlučili da će obustaviti pružanje razvojne pomoći toj zemlji;

E.  budući da taj događaj, nažalost, skreće pozornost na zapanjujući položaj LGBTI osoba u Ugandi, gdje su homofobni stavovi široko rasprostranjeni; budući da organizacije za ljudska prava redovito izvješćuju o društvenoj diskriminaciji, zločinima iz mržnje i kampanjama protiv homoseksualnih osoba, uključujući uznemiravanje, premlaćivanje, iznuđivanje, deložaciju, proizvoljna uhićenja i pritvaranja te ubojstva;

F.  budući da skupine aktivista za ljudska prava tvrde da Uganda bilježi zabrinjavajući porast napada na LGBTI osobe; budući da su prema podacima saveza LGBTI organizacija nazvanog Seksualne manjine Ugande ove godine ubijena tri homoseksualca i jedna transrodna žena, a da je posljednja žrtva bio aktivist Brian Wasswa koji je napadnut u svojem domu 4. listopada 2019.;

G.  budući da je Ustavom Ugande zabranjena diskriminacija na temelju niza razloga, ali ne i na temelju seksualne orijentacije;

H.  budući da je cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da razvojna pomoć Unije namijenjena Ugandi u okviru Nacionalnog okvirnog programa za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 578 milijuna EUR; budući da to kao ključni cilj podrazumijeva promicanje i očuvanje dobrog upravljanja i poštovanje ljudskih prava;

I.  budući da korisnici Europskog razvojnog fonda podliježu strogim uvjetima u pogledu poštovanja ljudskih prava, vladavine prava, slobode vjere i zaštite manjina;

J.  budući da su u svibnju 2019. u skladu s člankom 8. Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua Uganda i Europska unija ponovno potvrdile svoje blisko partnerstvo u političkom dijalogu;

K.  budući da bi se međunarodnom suradnjom EU-a trebali podupirati napori država AKP-a u cilju razvoja potpornih pravnih i političkih okvira i uklanjanja kaznenih zakona, politika, praksi, stigmatizacije i diskriminacije kojima se ugrožavaju ljudska prava;

L.  budući da su u 32 od ukupno 54 afričke države kriminalizirani istospolni odnosi, a da se u Mauritaniji, Sudanu, sjevernoj Nigeriji i Somaliji homoseksualnost kažnjava smrću;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što se u političkim raspravama ugandskih vlasti ponovno pojavljuje zakon protiv homoseksualnosti; oštro osuđuje retoriku Simona Lokoda koja potiče na homofobiju i mržnju te ponavlja svoje snažno protivljenje svim oblicima diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, kao i svako poticanje na mržnju i nasilje prema LGBTI osobama;

2.  prima na znanje izjavu glasnogovornika predsjednika Musevenija kojom se negira svaka namjera vlade da predloži novi zakon i poziva vladu Ugande da se drži te izjave;

3.  naglašava da diskriminacija LGBTI osoba ugrožava najosnovnija načela ljudskih prava sadržana u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. ponavlja da su seksualna orijentacija i rodni identitet pitanja iz područja prava pojedinca na privatnost, zajamčenog međunarodnim pravom i nacionalnim ustavima;

4.  odlučno se protivi primjeni smrtne kazne u bilo kojim okolnostima, kao i bilo kakvom zakonodavstvu kojim bi se uvela smrtna kazna za homoseksualnost; poziva Uniju i njezine države članice da dodatno obvežu vladu Ugande da ponovno razmotri svoje stajalište o smrtnoj kazni;

5.  žali zbog toga što se ugandskim zakonom i dalje snažno diskriminiraju LGBTI osobe te poziva vlasti Ugande da revidiraju sve zakone kojima se kriminaliziraju homoseksualnost i LGBTI aktivisti, posebno u okviru odjeljaka 145. i 146. Kaznenog zakona;

6.  podsjeća vladu Ugande na njezine obveze u skladu s međunarodnim pravom i Sporazumom iz Cotonoua, koji poziva na poštovanje univerzalnih ljudskih prava;

7.  duboko je zabrinut zbog općeg pogoršanja stanja ljudskih prava LGBTI osoba u Ugandi, uključujući sve učestalije povrede njihovih socijalnih prava, slobode izražavanja, prava u pogledu rodne ravnopravnosti i prava na stanovanje; osuđuje nedavno ubojstvo Briana Wasswaa i žali zbog alarmantnog broja žrtava koje stradavaju zbog svoje seksualne orijentacije, uključujući i od strane nacionalnih snaga sigurnosti; odlučno poziva vlasti Ugande da temeljito i nepristrano istraže svako nasilje ili napade na pripadnike LGBTI zajednice te da počinitelje pozovu na odgovornost;

8.  poziva vladu Ugande da ojača mehanizme pravne zaštite u okviru policijskih snaga za kršenja ljudskih prava kako bi se osiguralo da policijski službenici poštuju svoju dužnost zaštite prava svih ljudi, uključujući pripadnike LGBTI zajednice te da zajamči da svi borci za ljudska prava i nevladine organizacije koje djeluju u ime LGBTI zajednice u Ugandi mogu obavljati svoje zakonite aktivnosti u svim okolnostima, uključujući pravo na slobodu udruživanja, bez straha od odmazde i bez ikakvih ograničenja;

9.  podsjeća na obveze Ugande u okviru Sporazuma iz Cotonoua i međunarodnog prava koje se odnose na poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

10.  poziva delegaciju EU-a u Ugandi da nastavi pomno pratiti položaj LGBT osoba i da aktivno podupire organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava te pripadnike LGBTI zajednice na terenu; naglašava važnost podizanja razine osviještenosti i razumijevanja situacije LGBTI osoba i njihovih obitelji;

11.  poziva EU da u dijalogu s vlastima Ugande u potpunosti iskoristi politički dijalog predviđen člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua, kao i LGBTI Toolkit i njegove popratne smjernice kako bi se doprinijelo dekriminalizaciji homoseksualnosti, smanjenju nasilja i diskriminacije te zaštiti aktivista koji se bore za ljudska prava LGBTI osoba;

12.  ponavlja svoje prethodne pozive Komisiji i Vijeću da u svaki budući sporazum koji će zamijeniti Sporazum iz Cotonoua uključe odredbu o nediskriminaciji na temelju seksualne orijentacije;

13.  poziva EU da poboljša zaštitu i promicanje ljudskih prava u Ugandi, posebno ciljanom potporom organizacijama civilnog društva i potpunom provedbom smjernica EU-a za borce za ljudska prava;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku Ugande, parlamentu Ugande, Afričkoj uniji i njezinim državama članicama.

(1) SL C 93, 24.3.2017., str. 21. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0129. (3) SL C 378, 9.11.2017., str. 253.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o Egiptu (2019/2880(RSP))

P9_TA(2019)0043 RC-B9-0138/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 17. srpnja 2014. o slobodi izražavanja i okupljanja u Egiptu(1), od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu(2), od 10. ožujka 2016. o Egiptu, posebno slučaju Giulija Regenija(3), od 8. veljače 2018. o pogubljenjima u Egiptu(4) i od 13. prosinca 2018. o Egiptu, posebno o položaju boraca za ljudska prava(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu iz kolovoza 2013. i veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001. koji je stupio na snagu 2004. i koji je konsolidiran Akcijskim planom iz 2007. godine, uzimajući u obzir prioritete partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020. službeno donesene 25. srpnja 2017., zajedničku izjavu objavljenu 2017. nakon sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Egipta i zajedničku izjavu sa 6. sastanka pododbora EU-a i Egipta o političkim pitanjima, ljudskim pravima i demokraciji u lipnju 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a u okviru točke 4. na sastanku Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održanom 19. rujna 2019. u kojoj je spomenut Egipat,

–  uzimajući u obzir novi Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o pravima djeteta, koje je Egipat ratificirao,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 27. rujna 2019. o prosvjedima u Egiptu,

–  uzimajući u obzir Ustav Egipta, posebno članke 52. o zabrani svih vrsta i oblika mučenja, 73. o slobodi okupljanja i 93. o obvezujućem karakteru međunarodnog prava o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Egipat ratificirao 20. ožujka 1984.,

–  uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima čija je potpisnica Egipat,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2473 (2019) donesenu u lipnju 2019., kojom su obnovljene mjere za provedbu embarga na oružje protiv Libije,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su u proteklih nekoliko tjedana egipatska tijela vlasti navodno proizvoljno uhitila više od 4 300 osoba (od kojih se gotovo 3000 i dalje nalaze u istražnom zatvoru), uključujući barem 114 žena i, prema navodima organizacija Amnesty International i Belady Association, najmanje 111 maloljetnika, kao odgovor na mirne prosvjede koji su započeli 20. rujna 2019.; budući da su policijske i sigurnosne službe navodno koristile prekomjernu silu kako bi raspršile prosvjednike;

B.  budući da su prosvjedi protiv vlade bili usmjereni protiv mjera štednje, sveprisutne korupcije vlade i sustavne represije te su zahtijevali ostavku egipatskog predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija;

C.  budući da nedavna djelovanja egipatskih tijela vlasti ugrožavaju temeljne slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja, sadržane u egipatskom Ustavu i međunarodnom pravu o ljudskim pravima; budući da je to dio šireg pritiska na civilno društvo i temeljna prava u Egiptu, osobito na slobodu izražavanja, kako na internetu tako i izvan njega, slobodu udruživanja i okupljanja te politički pluralizam i vladavinu prava;

D.  budući da su egipatska tijela vlasti nastavila vršiti pritisak na mirne demokratske oporbene stranke u Egiptu, kršeći time njihova prava na sudjelovanje u javnim poslovima i slobodu izražavanja, uključujući proizvoljno pritvaranje desetaka građana u predmetu „Hope” te uhićenja desetaka drugih članova mirnih političkih stranaka od rujna 2019.;

E.  budući da su odvjetnici, novinari, aktivisti i članovi oporbe uhićivani pod teškim optužbama, uključujući optužbe povezane s terorizmom; budući da su mirni disidenti, prodemokratski aktivisti i borci za ljudska prava ugroženi jer ih se označuje kao teroriste; budući da su ta uhićenja isključivo povezana s njihovim mirnim i legitimnim radom na obrani ljudskih prava;

F.  budući da prisilni nestanak boraca za ljudska prava postaje sustavna praksa egipatskih tijela vlasti, nakon čega se većina njih ponovno pojavi u rukama državnog odvjetništva, kao primjerice Alaa Abdel Fattah, Asmaa Daabes, Esraa Abdel Fattah, Eman Al-Helw, Mohamed Ibrahim, Abdelrahman Tarek, Ezzat Ghoneim, Haytham Mohamadeen i Ibrahim Metwally Hegazy; budući da drugima, uključujući Ibrahima Ezz El-Dina, i dalje nema traga;

G.  budući da se preventivni istražni zatvor i mjere predostrožnosti prekomjerno koriste kako bi se borci za ljudska prava i njihovi odvjetnici, kao što su Mahienour El-Masry, Mohamed El-Baqer, Esraa Abdel Fattah i Mohamed Ramadan, spriječili u obavljanju svojeg legitimnog rada u području ljudskih prava u Egiptu;

H.  budući da su egipatska tijela vlasti otežala napredak u istrazi i otkrivanje istine o otmici, mučenju i ubojstvu talijanskog istraživačkog asistenta Giulija Regenija; budući da je talijanski parlament obustavio svoje diplomatske odnose s egipatskim parlamentom i pozvao države članice da iz solidarnosti učine isto;

I.  budući da su Reporteri bez granica zabilježili slučajeve najmanje 31 medijskog djelatnika koji se trenutačno nalaze u pritvoru u Egiptu zbog svojeg rada, kao rezultat političkog progona i višestrukih kršenja pravila pravičnog postupka; budući da je šestero tih novinara uhićeno u vezi s nedavnim prosvjedima; budući da su i strani medijski djelatnici bili mete takvih radnji i da je nekoliko dopisnika međunarodnih medija deportirano ili im je zabranjen ulazak u Egipat; budući da su međunarodne organizacije zabilježile blokiranje internetskih stranica informativnih medija te blokiranje ili ograničavanje pristupa aplikacijama za razmjenu poruka na internetu, posebno tijekom posljednjih tjedana;

J.  budući da se egipatskim Zakonom o nevladinim organizacijama iz 2019. ukidaju zatvorske kazne te se zatvara agencija s jakim osiguranjem koja je bila prethodno uspostavljena radi odobravanja i praćenja inozemnog financiranja, ali se njime i dalje može znatno ograničiti civilno društvo, dodatno se ograničava pravo na slobodu udruživanja te se u znatnoj mjeri ograničavaju aktivnosti domaćih i stranih nevladinih organizacija;

K.  budući da se borkinje za ljudska prava u Egiptu i dalje suočavaju s raznim oblicima uznemiravanja koje provodi država, posebno u obliku klevetničkih kampanja i sudskog progona; budući da su aktivisti koji se bore za prava pripadnika zajednice LGBTQI i žena izloženi stalnoj represiji, među ostalim pod krinkom očuvanja „javnog morala”;

L.  budući da u Egiptu i dalje dolazi do teških kršenja prava na život i to s pomoću pravosuđa, koje je izreklo i provelo dosad nezabilježeno velik broj smrtnih kazni protiv brojnih pojedinaca, pri čemu su osuđivana čak i djeca, među ostalim i nakon vojnih i masovnih suđenja bez minimalnih jamstava poštenog suđenja; budući da su kazneni i vojni sudovi od 2014. izrekli više od 3 000 smrtnih kazni, a 50 osoba prijeti pogubljenje;

M.  budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UN OHCHR) izjavio da je pred sudovima u tijeku nekoliko predmeta koji se odnose na pojedince osuđene na temelju dokaza navodno dobivenih mučenjem, kojima prijeti smrtna kazna; budući da se čini da se tim osuđujućim presudama izravno krši egipatsko i međunarodno pravo i pravosudni postupak;

N.  budući da egipatske snage sigurnosti gotovo uopće ne snose odgovornost za teška kršenja ljudskih prava i da se optužbe protiv vojske u vezi s korupcijom ne istražuju na odgovarajući način;

O.  budući da su egipatske sigurnosne snage ubile najmanje 900 ljudi tijekom prosvjeda na trgu Rabaa 2013. godine; budući da, iako su tijekom suđenja koje je uslijedilo prijavljene brojne nepravilnosti te je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava to opisala kao ozbiljan pravni propust, još nije osuđena nijedna osoba odgovorna za taj masakr;

P.  budući da postupak univerzalnog periodičnog pregleda za Egipat pred Vijećem UN-a za ljudska prava, koji počinje u studenome 2019., međunarodnoj zajednici nudi jedinstvenu priliku da prouči stanje u vezi s ljudskim pravima u Egiptu i iznese preporuke za poboljšanje;

Q.  budući da su mnogi aktivisti za ljudska prava izloženi represivnim mjerama, dok su neki od njih žrtve odmazde zbog sudjelovanja u univerzalnom periodičnom pregledu za Egipat 2014.; budući da je desetero boraca za ljudska prava i sedam nevladinih organizacija imenovanih u predmetu 173/2011 („predmet stranog financiranja”) sputano zamrzavanjem imovine; budući da su i dalje na snazi zabrane putovanja za najmanje 31 borca i člana osoblja neovisnih egipatskih nevladinih organizacija u području zaštite ljudskih prava uključenih u predmet 173/2011, premda je 43 zaposlenika stranih organizacija civilnog društva osuđenih u istom predmetu 2013. od tada oslobođeno;

R.  budući da je od revolucije iz 2011. Egipat prošao više teških razdoblja te da mu međunarodna zajednica daje podršku kako bi se riješili brojni izazovi s kojima se ta zemlja suočava; budući da je sigurnosno stanje u Egiptu krhko, uz velik rizik od terorističkih napada raznih islamističkih organizacija na poluotoku Sinaju i u velikim gradovima diljem zemlje, unatoč tome što je vlada koristila agresivne i ponekad nasilne taktike za suzbijanje tih organizacija; budući da su u terorističkim napadima poginuli brojni nedužni civili, uključujući Kopte; budući da su od kraja 2013. vojne operacije u sjevernom Sinaju nastavile eskalirati, a vlada je provela masovna rušenja i prisilne deložacije desetaka tisuća stanovnika, pri čemu je spriječila neovisno izvješćivanje nametanjem gotovo potpune blokade medija i ograničavanjem kretanja prema Sinaju i iz njega;

S.  budući da EU i njegove države članice nisu objavili službenu, snažnu i ujedinjenu javnu reakciju na događaje u Egiptu iz rujna i listopada 2019.; budući da se prioriteti partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020., doneseni u lipnju 2017. vode zajedničkim snažnim zalaganjem za univerzalne vrijednosti demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, te predstavljaju obnovljeni okvir za politički angažman i pojačanu suradnju, među ostalim u područjima sigurnosti, pravosudne reforme i borbe protiv terorizma, na temelju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da napori koje EU ulaže kako bi potaknula Egipat na rješavanje najtežih aspekata kršenja ljudskih prava nisu polučili relevantne rezultate;

T.  budući da je Egipat važan partner Europske unije i njezinih država članica u brojnim područjima, uključujući trgovinu, sigurnost i međuljudske kontakte; budući da je 21. kolovoza 2013. Vijeće za vanjske poslove EU-a Visoku predstavnicu zadužilo za reviziju pomoći koju EU pruža Egiptu; budući da je Vijeće odlučilo da će se suradnja EU-a s Egiptom prilagoditi u skladu s razvojem događaja na terenu; budući da su EU i Egipat u lipnju 2017. usvojili Prioritete partnerstva, kojima se nastoji poboljšati suradnja u brojnim područjima, uključujući borbu protiv terorizma uz dužno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

U.  budući da se u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 21. kolovoza 2013. navodi da su se „države članice složile i o obustavi dozvola za izvoz opreme u Egipat koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju, o ponovnom ocjenjivanju dozvola za izvoz opreme obuhvaćene Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te o preispitivanju svoje pomoći Egiptu namijenjene sigurnosnom sektoruˮ; budući da poduzeća sa sjedištem u nekoliko država članica i dalje Egiptu isporučuju tehnologiju za nadzor i drugu nadzornu opremu te tako olakšavaju hakiranje i upotrebu zloćudnih softvera te ostale oblike napada na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva, i fizički i na internetu; budući da je ta aktivnost dovela do zatiranja slobode izražavanja na internetu;

1.  snažno osuđuje nedavnu represiju i stalna ograničenja temeljnih prava u Egiptu, osobito slobode izražavanja, na internetu i izvan njega, slobode udruživanja i okupljanja, političkog pluralizma i vladavine prava; osuđuje prekomjernu upotrebu nasilja nad prosvjednicima i podsjeća Egipat da bi svaka reakcija sigurnosnih snaga trebala biti u skladu s međunarodnim normama i standardima te njegovim ustavom;

2.  poziva na okončanje svih oblika nasilja, poticanja na nasilje, govora mržnje, zlostavljanja, zastrašivanja, prisilnih nestanaka i cenzura usmjereni protiv boraca za ljudska prava, odvjetnika, prosvjednika, novinara, autora blogova, sindikalista, studenata, djece, boraca za prava žena, pripadnika zajednice LGBTI, organizacija civilnog društva, političkih protivnika i manjina, a koje provode državne vlasti, snage i službe sigurnosti te ostale skupine u Egiptu; poziva na neovisnu i transparentnu istragu svih slučajeva kršenja ljudskih prava te privođenje počinitelja pravdi; naglašava da je poštovanje ljudskih prava jedini način da se osigura dugoročna stabilnost i sigurnost Egipta;

3.  poziva egipatska tijela vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu sve borce za ljudska prava koji su pritvoreni ili osuđeni samo zbog izvršavanja svog legitimnog i miroljubivog rada u području ljudskih prava, a to su, među ostalim, Eman Al-Helw, Mohamed Ibrahim, Mohamed Ramadan, Abdelrahman Tarek, Ezzat Ghoneim, Haytham Mohamadeen, Alaa Abdel Fattah, Ibrahim Metwally Hegazy, Mahienour El-Masry, Mohamed El-Baqer i Esraa Abdel Fattah, te da odmah utvrde gdje se nalazi Ibrahim Ezz El-Din; nadalje poziva da se puste na slobodu borci za ljudska prava, pripadnici akademske zajednice i ostali u istražnom pritvoru u okviru predmeta „Coalition Hope”, među ostalim Zyad el-Elaimy, Hassan Barbary i Ramy Shaath, te članovi stranke Kruh i sloboda, stranke Al-Dostour i egipatske Socijaldemokratske stranke, koji su nedavno pritvoreni bez pouzdane osnove za kazneni progon; poziva Egipat da do njihova puštanja na slobodu otkrije njihovu lokaciju i omogući im potpuni pristup obiteljima, odvjetnicima po njihovu izboru i odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi te da provede vjerodostojne istrage svih navoda o zlostavljanju ili mučenju;

4.  naglašava važnost jamčenja jednakosti svih Egipćana, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja; poziva Egipat da revidira svoje zakone o bogohuljenju kako bi se zajamčila zaštita vjerskih manjina; pozdravlja izjave kojima se poziva na obnovu islamskog diskursa kako bi se riješio problem ekstremizma i radikalizacije; poziva egipatska tijela vlasti, uključujući vojne i sigurnosne snage, da poštuju prava kršćana, zaštite ih od nasilja i diskriminacije te da zajamče kazneni progon odgovornih osoba;

5.  podržava težnje većine egipatskog naroda o uspostavi slobodne, stabilne, prosperitetne, uključive i demokratske države koja poštuje svoje nacionalne i međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda; ponavlja da pravo na mirno izražavanje mišljenja i kritika mora biti zajamčeno;

6.  potiče egipatska tijela vlasti da prestanu blokirati internetske stranice lokalnih i međunarodnih informativnih organizacija i organizacija za zaštitu ljudskih prava te da oslobode sve zaposlenike medija koji su pritvoreni zbog svog novinarskog rada;

7.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog odmazde protiv osoba koje surađuju ili žele surađivati s međunarodnim organizacijama za ljudska prava ili tijelima Ujedinjenih naroda za ljudska prava; poziva egipatska tijela vlasti da zaključe predmet 173/2011 (predmet „strana financiranja”), da ukinu sve zabrane putovanja uvedene za najmanje 31 borca za ljudska prava i osoblje nevladinih organizacija za ljudska prava u okviru tog predmeta, kao i sve druge proizvoljno uvedene zabrane putovanja, te da egipatskim borcima za ljudska prava koji se nalaze unutar Egipta dopuste putovanje kako bi mogli osobno sudjelovati u egipatskom Univerzalnom periodičnom pregledu koji počinje 13. studenoga 2019.;

8.  poziva da se izvan snage stavi nedavno donesen zakon o nevladinim organizacijama i zamijeni novim zakonodavnim okvirom, koji će biti rezultat istinskog savjetovanja s organizacijama civilnog društva te u skladu s egipatskim ustavom i međunarodnim standardima;

9.  žali zbog nepostojanja vjerodostojne istrage i odgovornosti za otmicu, mučenje i ubojstvo talijanskog istraživačkog asistenta Giulija Regenija 2016.; ponavlja svoj poziv egipatskim vlastima da rasvijetle okolnosti smrti Giulija Regenija i Erica Langa te da odgovorne privedu pravdi, uz potpunu suradnju s vlastima država članica uključenih u te slučajeve;

10.  zahtijeva od vlasti da izmijene, donesu i učinkovito provedu zakonodavstvo kojim će se ukloniti svi oblici diskriminacije i kriminalizirati svi oblici nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, među ostalim izmjenom Zakona o osobnom statusu i uvođenjem zakonskih odredbi kojima se zabranjuje rodno uvjetovano nasilje te spolno uznemiravanje, napadi i silovanje; nadalje, poziva tijela vlasti da u partnerstvu s nezavisnim organizacijama civilnog društva koje imaju priznato stručno znanje u tom području učinkovito provedu Nacionalnu strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama;

11.  izražava zabrinutost što je nakon stupanja na vlast predsjednika Sisija primjena smrtne kazne u Egiptu naglo porasla; potiče egipatske vlasti da proglase moratorij na pogubljenja s namjerom ukidanja smrtne kazne u Egiptu i ponovno poziva Egipat da potpiše i ratificira Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čiji je cilj ukidanje smrtne kazne;

12.  upućuje najiskreniju sućut obiteljima žrtava terorizma; izražava solidarnost s egipatskim narodom i ponovno potvrđuje svoju predanost borbi protiv širenja radikalnih ideologija i terorističkih skupina; poziva egipatska tijela vlasti da osiguraju da se njihove aktualne vojne operacije na Sinaju provode u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, da detaljno istraže sva kršenja i da odmah omoguće pristup neovisnih humanitarnih organizacija te neovisnih promatrača i novinara sjevernom Sinaju;

13.  žali zbog izostanka službenog odgovora Visoke predstavnice ili država članica na najnoviji val uhićenja; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da zajedno i odlučno odgovore na aktualnu represiju i kršenja ljudskih prava; očekuje da će ESVD dati prioritet položaju boraca za ljudska prava u Egiptu i izvijesti Parlament o svojim kontaktima s Kairom u tom pogledu, među ostalim o pojedinačnim slučajevima iznesenima u ovoj rezoluciji; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da upotrijebe sve instrumente na raspolaganju, uključujući bilateralne i multilateralne instrumente, trgovinske pregovore, europsku politiku susjedstva, pomoć i, ako to bude potrebno, ciljane restriktivne mjere, kako bi se zaustavila represija u toj zemlji i osigurao konkretan napredak u razvoju Egipta u pogledu ljudskih prava;

14.  poziva na temeljito i sveobuhvatno preispitivanje svojih odnosa s Egiptom; smatra da stanje ljudskih prava u Egiptu zahtijeva ozbiljno preispitivanje Komisijinih programa proračunske potpore, koji bi trebali biti ograničeni prije svega na pružanje potpore civilnom društvu;

15.  snažno potiče na poštovanje obveza preuzetih u Prioritetima partnerstva između EU-a i Egipta za razdoblje 2017. – 2020. te poziva na njihovu potpunu i pravilnu provedbu; poziva EU da, u cilju pregovora o novim prioritetima partnerstva, uspostavi jasna mjerila prema kojim će daljnja suradnja s Egiptom biti uvjetovana napretkom u reformama demokratskih institucija, vladavinom prava i ljudskim pravima te da pitanja ljudskih prava uključi u sve pregovore s egipatskim vlastima; ponavlja da ljudska prava ne bi smjela biti ugrožena djelovanjima na području upravljanja migracijama ili borbe protiv terorizma;

16.  ponovno poziva države članice EU-a da nastave rad u pogledu svojih zaključaka od 21. kolovoza 2013. o obustavi izvoznih dozvola za svu opremu koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju u skladu sa Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te osuđuje stalnu neusklađenost država članica EU-a u pogledu tih obveza; stoga ih poziva da zaustave izvoz tehnologije za nadzor i druge sigurnosne opreme u Egipat, kojima se mogu olakšati napadi na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva, među ostalim na društvenim mrežama, te sve druge vrste unutarnje represije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izvijesti o trenutačnom stanju vojne i sigurnosne suradnje država članica EU-a s Egiptom; poziva EU da u odnosu na Egipat u potpunosti provodi svoje izvozne kontrole robe koja bi se mogla koristiti za represiju, mučenje ili izvršenje smrtne kazne;

17.  naglašava da je važno pobrinuti se da svaki dogovor između EU-a i Egipta o migracijama bude strogo u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, da se njime poštuju temeljna prava migranata i izbjeglica te da se osigura odgovarajuća razina transparentnosti i odgovornosti;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Egipta te Afričkoj komisiji o ljudskim pravima i pravima narodâ.

(1) SL C 224, 21.6.2016., str. 5. (2) SL C 300, 18.8.2016., str. 34. (3) SL C 50, 9.2.2018., str. 42. (4) SL C 463, 21.12.2018., str. 35. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0526.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o Prijedlogu novog kaznenog zakonika Indonezije (2019/2881(RSP))

P9_TA(2019)0044 RC-B9-0145/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Indoneziji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Indonezije, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir sedmi dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije od 1. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir osmi krug pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Indonezije koji je održan u lipnju 2019.,

–  uzimajući u obzir Nacrt kaznenog zakonika koji je predstavljen 15. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. koji je Indonezija ratificirala 2006.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1987.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Indonezija četvrta zemlja na svijetu po broju stanovnika, stabilna demokracija u regiji, najveća zemlja s muslimanskom većinom te raznoliko društvo koje čini 265 milijuna građana različitih vjeroispovijesti, narodnosti, jezika i kultura;

B.  budući da je vlada Indonezije predložila Nacrt kaznenog zakonika radi izmjene postojećeg Kaznenog zakonika; budući da je Nacrt kaznenog zakonika finaliziran 15. rujna 2019.;

C.  budući da Nacrt kaznenog zakonika sadrži članke kojima se krše prava žena, vjerskih manjina i pripadnika skupine LGBTI, kao i sloboda govora i udruživanja;

D.  budući da su se u rujnu tisuće osoba, uključujući studente, okupile diljem Indonezije kako bi prosvjedovale protiv Nacrta kaznenog zakonika i tražile suspenziju njegova usvajanja;

E.  budući da je 20. rujna 2019. predsjednik Indonezije indonezijskom Parlamentu naredio da odgodi usvajanje tog zakonika zbog masovnih prosvjeda; budući da je odluka o njegovu donošenju sad u rukama indonezijskog Zastupničkog doma;

F.  budući da se članak 2. Nacrta kaznenog zakonika koji se odnosi na „žive zakone” smatra nejasnim jer u njemu nema popisa kažnjivih kaznenih djela, a to bi se moglo iskoristiti za ozakonjenje stotina diskriminatornih šerijatskih zakona koji postoje na lokalnoj razini;

G.  budući da se u skladu s Nacrtom kaznenog zakonika izvanbračni spolni odnosi kažnjavaju kaznom zatvora u trajanju do jedne godine; budući da se tom odredbom zapravo kriminaliziraju svi istospolni odnosi; budući da će u skladu s tim člankom sve osobe koje rade u seksualnoj industriji podlijegati kaznenom progonu;

H.  budući da se u predloženom kaznenom zakoniku navodi da osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici mogu biti osuđene na kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci;

I.  budući da indonezijske vlasti službeno ne priznaju istospolne odnose te su stoga osobe koje stupaju u njih posebno na udaru; budući da se Indonezija suočava s dosad nezabilježenim brojem nasilnih i diskriminatornih napada, brojnim slučajevima uznemiravanja pripadnika skupine LGBTI i povećanjem broja zajedljivih izjava usmjerenih protiv pripadnika te skupine;

J.  budući da se odredbe iz Nacrta kaznenog zakonika odnose i na postojeći Zakon o blasfemiji; budući da je u skladu s tim Zakonom od njegova donošenja 1965. osuđeno više od 150 osoba, uglavnom pripadnika vjerskih manjina; budući da su zbog Zakona o blasfemiji ugrožene vjerske manjine jer je u Indoneziji sve veća netolerancija prema manjinama;

K.  budući da se Nacrtom kaznenog zakonika ograničava pružanje informacija o kontracepciji i pristupu kontracepciji svim osobama mlađim od 18 godina; budući da ograničen pristup kontracepciji osobito snažno utječe na marginalizirane skupine koje već ionako snose najveći dio tereta epidemije HIV-a u Indoneziji;

L.  budući da se u predloženom kaznenom zakoniku utvrđuje da žena koja je prekinula trudnoću može biti osuđena na kaznu zatvora u trajanju do četiri godine; budući da svatko tko trudnici pomogne pri pobačaju može biti osuđen na kaznu zatvora u trajanju do pet godina;

M.  budući da je u rujnu Indonezija donijela kontroverzan zakon kojim je oslabila nacionalnu Komisiju za iskorjenjivanje korupcije (poznata i pod kraticom „KPK”), koja je od svojeg osnivanja 2002. uspješno kazneno gonila stotine političara; budući da se odredbe postojećeg Kaznenog zakonika, Zakona o elektroničkim informacijama i transakcijama te zakonodavstva o borbi protiv terorizma koriste za proizvoljno ograničavanje rada boraca za ljudska prava;

N.  budući da su borci za ljudska prava na udaru jer upozoravaju na kršenja ljudskih prava, posebno u vezi s prosvjedima u Zapadnoj Papui; budući da je od početka prosvjeda najmanje 40 osoba ubijeno te najmanje 8000 autohtonih stanovnika Papue i drugih Indonežana raseljeno iz svojih domova u Zapadnoj Papui; budući da je novinarima i neovisnim tijelima UN-a u više navrata uskraćen pristup toj regiji;

O.  budući da je okružni sud u Wameni 2. svibnja 2019. osudio građanina EU-a Jakuba Fabiana Skrzypskog iz Poljske na pet godina zatvora zbog njegova navodnog sudjelovanja u papuanskom separatističkom pokretu;

P.  budući da je u Indoneziji od 2015. do 2018. više od 40 osoba osuđeno na smrt i da više od 300 zatvorenika čeka na izvršenje smrtne kazne; budući da je smrtna kazna okrutna, nečovječna i ponižavajuća te se njome krši pravo na život.

1.  pozdravlja činjenicu da se odnosi između EU-a i Indonezije temelje na zajedničkim vrijednostima demokracije i dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava te poticanja mira, stabilnosti i gospodarskog napretka;

2.  duboko je zabrinut zbog odredbi u Nacrtu revidiranog kaznenog zakonika Indonezije, kojima se omogućuje diskriminacija na temelju spola, vjeroispovijesti i seksualne orijentacije, kao i diskriminacija manjina;

3.  pozdravlja nalog predsjednika Widoda da se odgodi njegovo usvajanje; poziva indonezijski parlament da u suštini revidira predloženi kazneni zakonik kako bi se ispunili svi standardi u području ljudskih prava te da ukloni sve diskriminirajuće odredbe;

4.  poziva indonezijske vlasti da izvan snage stave sve zakonske odredbe kojima se ograničavaju temeljna prava i slobode te da sve svoje zakone usklade s međunarodnim standardima u području ljudskih prava i međunarodnim obvezama Indonezije;

5.  poziva indonezijske vlasti da zaštite prava pripadnika skupine LGBTI gonjenjem svakog slučaja progona pripadnika skupine LGBTI i dekriminalizacijom homoseksualnosti na temelju izmjene Kaznenog zakonika; poziva indonezijske dužnosnike da se suzdrže od davanja bilo kakvih izjava protiv pripadnika skupine LGBTI koje mogu povećati napetosti i koje će ih samo dodatno stigmatizirati; potiče indonezijske vlasti da potiču politički dijalog s ključnim dionicima u civilnom društvu radi promicanja i zaštite univerzalne primjene ljudskih prava;

6.  poziva na reviziju odredbi koje se odnose na Zakon o blasfemiji jer taj Zakon ugrožava vjerske manjine i ateiste; podupire preporuke UN-a o stavljanju izvan snage članka 156. i 156.a Kaznenog zakonika, Zakona o sprečavanju zlostavljanja i klevetanja religije, Zakona o elektroničkim transakcijama i podacima radi izmjene zakonodavstva o borbi protiv terorizma te odbacivanja optužbi i progona osoba optuženih za blasfemiju;

7.  sa zabrinutošću prima na znanje ograničavanje slobodnog širenja ključnih informacija o spolnom zdravlju u Nacrtu kaznenog zakonika; potiče pristup žena i djevojčica necenzuriranim informacijama o kontracepciji i planiranju obitelji;

8.  potvrđuje da je pristup zdravlju, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje, ljudsko pravo; naglašava da bi trebalo zajamčiti odgovarajuću i cjenovno pristupačnu skrb u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući spolni odgoj i informiranje, planiranje obitelji, kontracepcijske metode, kao i siguran i zakonit pobačaj; napominje da su te usluge važne za spašavanje života žena, smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece te sprečavanje spolno prenosivih bolesti, uključujući HIV/AIDS;

9.  ponavlja svoj poziv vlastima da ponovno uvedu moratorij na sva pogubljenja u cilju ukidanja smrtne kazne; napominje da je Indonezija prihvatila tu preporuku u posljednjem ciklusu univerzalnog periodičnog pregleda 2017. godine; poziva EU i francusku vladu da učine sve što je u njihovoj moći kako Olivier Joover ne bi bio osuđen na smrt;

10.  poziva da se kontinuirano i pomno prati stanje ljudskih prava u Indoneziji, posebno u sklopu redovitog izvješćivanja Delegacije Europske unije u Indoneziji i Bruneju; poziva Delegaciju Europske unije u Indoneziji i Bruneju te države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se ugroženim osobama pružila hitna zaštita i potpora;

11.  žali zbog usvajanja novog antikorupcijskog zakonodavstva u skladu s kojim će KPK postati državna agencija, a ne neovisno tijelo, te poziva na reviziju tog zakonodavstva;

12.  izražava zabrinutost zbog nasilja u Zapadnoj Papui; poziva indonezijske vlasti da provedu neovisnu istragu nedavnih prosvjeda u Zapadnoj Papui; poziva na suzdržanost kad je riječ o razmještanju snaga sigurnosti u regiji; apelira na indonezijsku vladu da u okviru političkog dijaloga riješi situaciju u Zapadnoj Papui; poziva vlasti da službenicima UN-a, nevladinim organizacijama i novinarima omoguće nesmetan pristup Zapadnoj Papui;

13.  izražava zabrinutost zbog slučaja poljskog građanina Jakuba Fabiana Skrzypskog koji je postao politički zatvorenik u Indoneziji; zabrinut je, u svjetlu nedavnih događaja u Papui, da zbog njegova daljnjeg pritvora u Wameni neće biti ugrožena samo njegova ljudska prava već i njegov život; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da tijekom predstojećih dijaloga s Indonezijom postavi pitanje o predmetu Skrzypski te da od indonezijskih vlasti traži da dopuste njegov premještaj u Poljsku;

14.  poziva Indoneziju da uputi trajni poziv predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava, koji bi trebao obuhvaćati neometan pristup cijeloj zemlji;

15.  poziva indonezijsku vladu da ispuni sve svoje obveze te da poštuje, štiti i zagovara prava i slobode utvrđene u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

16.  ističe da je važno u Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Indonezije o kojem se trenutačno pregovara uključiti obvezujuće i provedive odredbe o poštovanju ljudskih prava;

17.  pozdravlja kontinuirani godišnji dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije te se raduje predstojećem dijalogu u studenom;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Indonezije, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava i Vijeću UN-a za ljudska prava.

Amandmani koje je donio Europski parlament 24. listopada 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 kako bi se državama članicama pružila financijska pomoć za nošenje s velikim financijskim opterećenjem koje je posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma (COM(2019)0399 – C9-0111/2019 – 2019/0183(COD))(1)

P9_TA(2019)0045 A9-0020/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4. (4)  Kako bi se ublažio gospodarski učinak povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma te kako bi se iskazala solidarnost u izvanrednim okolnostima s državama članicama koje su najteže pogođene, trebalo bi izmijeniti Uredbu (EZ) br. 2012/2002 u svrhu potpore za pokrivanje javnih rashoda koji se mogu pripisati povlačenju. (4)  Kako bi se ublažio gospodarski i društveni učinak povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma te kako bi se iskazala solidarnost u izvanrednim okolnostima s državama članicama koje su najteže pogođene, trebalo bi izmijeniti Uredbu (EZ) br. 2012/2002 u svrhu potpore za pokrivanje javnih rashoda koji se mogu pripisati povlačenju. Amandman 2 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5. (5)  Budući da je riječ o izvanrednoj uporabi Fonda, pomoć iz Fonda namijenjena ublažavanju velikog financijskog opterećenja, koje je za države članice izravna posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma, trebala bi biti prilagođena i vremenski ograničena kako bi se očuvala izvorna namjena Fonda i njegov kapacitet za odgovor na prirodne katastrofe. (5)  Budući da je riječ o izvanrednoj uporabi Fonda, pomoć iz Fonda namijenjena ublažavanju velikog financijskog opterećenja, koje je za države članice nastalo ili koje nastane pri pripremama za povlačenje ili kao posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma, trebala bi biti prilagođena i vremenski ograničena kako bi se očuvala izvorna namjena Fonda i njegov kapacitet za odgovor na prirodne katastrofe. Amandman 3 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 8. (8)  Kako bi Fond i dalje bio dostupan u slučaju prirodnih katastrofa, što mu je izvorna namjena, trebalo bi utvrditi gornju granicu u proračunu u vezi s povlačenjem Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma. (8)  S obzirom na to da je potrebno predvidjeti razuman proračun kako bi Fond solidarnosti Europske unije i dalje bio dostupan u slučaju prirodnih katastrofa, državama članicama i regijama na raspolaganje treba staviti druga dodatna sredstva kako bi se ograničio utjecaj potencijalnog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma, na primjer s pomoću EGF-a ili drugih ad hoc financijskih instrumenata. Amandman 4 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 9. (9)  Pomoć iz Fonda namijenjena ublažavanju velikog financijskog opterećenja koje države članice snose zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma trebala bi biti regulirana istim pravilima za provedbu, praćenje, izvješćivanje, nadzor i reviziju kao i sve druge intervencije Fonda. K tomu, s obzirom na širok opseg javnih rashoda koji bi mogli biti prihvatljivi za potporu, važno je osigurati da se poštuju druge odredbe prava EU-a, posebno pravila o državnim potporama. (9)  Pomoć iz Fonda namijenjena ublažavanju velikog financijskog opterećenja koje je za države članice nastalo ili može nastati pri pripremama za povlačenje ili kao posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije bez sporazuma trebala bi biti regulirana istim pravilima za provedbu, praćenje, izvješćivanje, nadzor i reviziju kao i sve druge intervencije Fonda. K tomu, s obzirom na širok opseg javnih rashoda koji bi mogli biti prihvatljivi za potporu, važno je osigurati da se poštuju druge odredbe prava EU-a, posebno pravila o državnim potporama. Amandman 5 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 3.a – stavak 2. (2)  Raspoloživa odobrena sredstva za ovaj cilj ograničena su na polovinu najvećeg raspoloživog iznosa za intervenciju iz Fonda u godinama 2019. i 2020. (2)  Raspoloživa odobrena sredstva za ovaj cilj ograničena su na 30 % najvećeg raspoloživog iznosa za intervenciju iz Fonda u godinama 2019. i 2020. Amandman 6 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 3.a – stavak 3. (3)  Takva pomoć pokriva dio dodatnih javnih rashoda izravno uzrokovanih povlačenjem bez sporazuma, a nastalih isključivo između datuma povlačenja bez sporazuma i 31. prosinca 2020. („financijsko opterećenje”). (3)  Takva pomoć pokriva dio dodatnih javnih rashoda nastalih isključivo između 1. siječnja 2019. i 31. prosinca 2020. pri pripremama za povlačenje ili kao posljedica povlačenja bez sporazuma („financijsko opterećenje”). Amandman 7 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 3.a – stavak 4. (4)  Država članica može zatražiti pomoć na temelju ovog članka ako se procijeni da je pretrpjela financijsko opterećenje koje premašuje 1 500 000 000 EUR u cijenama iz 2011. ili više od 0,3 % BND-a. (4)  Država članica može zatražiti pomoć na temelju ovog članka ako se procijeni da je pretrpjela financijsko opterećenje koje premašuje 750 000 000 EUR u cijenama iz 2011. ili više od 0,15 % BND-a. Amandman 8 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 3.b – stavak 1. (1)  Pomoć koja se pruža prema članku 3.a pokriva samo financijsko opterećenje koje država članica ne bi snosila da je sklopljen sporazum između Unije i Ujedinjene Kraljevine. Takva pomoć može se upotrebljavati, primjerice, za potporu poduzećima pogođenima povlačenjem bez sporazuma, uključujući potporu programima državnih potpora za ta poduzeća i povezane intervencije, mjere za očuvanje postojećih radnih mjesta i za osiguranje funkcioniranja graničnih, carinskih, sanitarnih i fitosanitarnih kontrola, uključujući dodatno osoblje i infrastrukturu. (1)  Pomoć koja se pruža prema članku 3.a pokriva samo financijsko opterećenje koje država članica ne bi snosila da je sklopljen sporazum između Unije i Ujedinjene Kraljevine. Takva pomoć može se upotrebljavati, primjerice, za potporu poduzećima i radnicima pogođenima povlačenjem bez sporazuma, uključujući potporu programima državnih potpora za ta poduzeća i povezane intervencije, mjere za očuvanje postojećih radnih mjesta i za osiguranje funkcioniranja graničnih, carinskih, sanitarnih i fitosanitarnih kontrola, uključujući dodatno osoblje i infrastrukturu. Amandman 9 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 3.b – stavak 6.a (novi) (6a)   Rashodi prihvatljivi za financiranje u okviru Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji ne financiraju se na temelju ove Uredbe. Amandman 10 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 6. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 4.a – stavak 1. (1)  Nadležna nacionalna tijela države članice mogu podnijeti Komisiji jednokratni zahtjev za financijski doprinos iz Fonda u skladu s člankom 3.a najkasnije do 30. travnja 2020. Zahtjev sadržava barem sve relevantne informacije o financijskom opterećenju koje država članica snosi. Opisuje javne mjere poduzete kao odgovor na povlačenje bez sporazuma i navodi njihov neto trošak do 31. prosinca 2020. te razloge zbog kojih se taj trošak nije mogao izbjeći mjerama pripravnosti. Zahtjev bi trebao sadržavati i obrazloženje izravnog učinka povlačenja bez sporazuma. (1)  Nadležna nacionalna tijela države članice mogu podnijeti Komisiji jednokratni zahtjev za financijski doprinos iz Fonda u skladu s člankom 3.a najkasnije do 30. lipnja 2020. Zahtjev sadržava barem sve relevantne informacije o financijskom opterećenju koje država članica snosi. Opisuje javne mjere poduzete pri pripremama ili kao odgovor na povlačenje bez sporazuma i navodi njihov neto trošak do 31. prosinca 2020. Zahtjev bi trebao sadržavati i obrazloženje izravnog učinka povlačenja bez sporazuma. Amandman 11 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 6. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 4.a – stavak 2. (2)  Komisija priprema smjernice o tome kako učinkovito urediti pristup Fondu i upravljanje sredstvima Fonda. Smjernice sadržavaju detaljne informacije o pripremi zahtjeva i o tome koje informacije treba podnijeti Komisiji, uključujući informacije o dokazima financijskog opterećenja koje treba priložiti. Smjernice se objavljuju na internetskim stranicama relevantnih glavnih uprava Komisije, a Komisija osigurava njihovu daljnju distribuciju državama članicama. (2)  Komisija do 31. prosinca 2019. priprema smjernice o tome kako učinkovito urediti pristup Fondu i upravljanje sredstvima Fonda. Smjernice sadržavaju detaljne informacije o pripremi zahtjeva i o tome koje informacije treba podnijeti Komisiji, uključujući informacije o dokazima financijskog opterećenja koje treba priložiti. Smjernice se objavljuju na internetskim stranicama relevantnih glavnih uprava Komisije, a Komisija osigurava njihovu daljnju distribuciju državama članicama. Amandman 12 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 6. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 4.a – stavak 3. (3)  Komisija nakon 30. travnja 2020. za svaki pojedinačni primljeni zahtjev procjenjuje, na temelju informacija navedenih u stavcima 1. i 2., jesu li ispunjeni uvjeti za mobilizaciju Fonda i utvrđuje iznose mogućih financijskih doprinosa iz Fonda u granicama raspoloživih financijskih sredstava. (3)  Komisija nakon 30. lipnja 2020. za svaki pojedinačni primljeni zahtjev procjenjuje, na temelju informacija navedenih u stavcima 1. i 2., jesu li ispunjeni uvjeti za mobilizaciju Fonda i utvrđuje iznose mogućih financijskih doprinosa iz Fonda u granicama raspoloživih financijskih sredstava. Amandman 13 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 6. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 4.a – stavak 4. (4)  Pomoć iz Fonda dodjeljuje se državama članicama koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti, uzimajući u obzir pragove navedene u članku 3.a stavku 4., po stopi od najviše 5 % pretrpljenog financijskog opterećenja i u okviru raspoloživog proračuna. Ako se utvrdi da je raspoloživi proračun nedostatan, stopa pomoći proporcionalno se smanjuje. (4)  Pomoć iz Fonda dodjeljuje se državama članicama koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti, uzimajući u obzir pragove navedene u članku 3.a stavku 4., po stopi od najviše 10 % pretrpljenog financijskog opterećenja i u okviru raspoloživog proračuna. Ako se utvrdi da je raspoloživi proračun nedostatan, stopa pomoći proporcionalno se smanjuje. Amandman 14 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 6. Uredba (EZ) br. 2012/2002 Članak 4.a – stavak 6. (6)  Odluku o mobiliziranju Fonda donose Europski parlament i Vijeće što je prije moguće, nakon što Komisija podnese prijedlog. Komisija, s jedne strane, i Europski parlament i Vijeće, s druge strane, nastoje maksimalno skratiti vrijeme potrebno za mobilizaciju Fonda. (6)  Odluku o mobiliziranju Fonda donose Europski parlament i Vijeće što je prije moguće, nakon što Komisija podnese prijedlog. Komisija, s jedne strane, i Europski parlament i Vijeće, s druge strane, nastoje maksimalno skratiti vrijeme potrebno za mobilizaciju Fonda te se zalažu za to da se u najkraćem mogućem roku predloži ad hoc instrument za suočavanje s tim hitnim pitanjem.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A9-0020/2019).

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o izdavanju djelomične autorizacije za uporabu kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Cromomed S.A. i dr.) (D063690/01 – 2019/2844(RSP))

P9_TA(2019)0046 B9-0151/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o izdavanju djelomične autorizacije za uporabu kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Cromomed S.A. i dr.) (D063690/01),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ(1) („Uredba REACH”), a posebno njezin članak 64. stavak 8.,

–  uzimajući u obzir mišljenja koja su Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu Europske agencije za kemikalije(2) sastavili na temelju članka 64. stavka 5. trećeg podstavka Uredbe REACH,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(3),

–  uzimajući u obzir presudu Općeg suda od 7. ožujka 2019. u predmetu T-837/16(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je kromov trioksid 2010. dodan na popis tvari predloženih za uvrštavanje na popis posebno zabrinjavajućih tvari u skladu s Uredbom REACH(5) jer je klasificiran kao karcinogena (kategorija 1.A) i mutagena tvar (kategorija 1.B);

B.  budući da je kromov trioksid na temelju te klasifikacije, velike količine koja se upotrebljavala, velikog broja lokacija na kojima se upotrebljavao u Uniji i rizika od znatne izloženosti radnika(6) 2013. uvršten u Prilog XIV. Uredbi REACH(7);

C.  budući da su društvo Cromomed S.A. i još četiri društva („Podnositelji zahtjeva”) u skladu s člankom 62. Uredbe REACH zajednički podnijeli zahtjev za autorizaciju uporabe kromova trioksida u funkcionalnom kromiranju u širokom rasponu primjena, uključujući opće tehničko-tehnološke procese i proizvodnju čelika(8);

D.  budući da je Komisija u prosincu 2016. primila mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu; budući da je Nacrt provedbene odluke Komisije Odboru za REACH podnesen tek krajem kolovoza 2019.;

E.  budući da je, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije(9), primarni cilj Uredbe REACH, u svjetlu njezine uvodne izjave 16., zajamčiti visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša;

F.  budući da je prema članku 55. i u svjetlu uvodne izjave 12. Uredbe REACH glavni cilj autorizacije kemikalija zamjena posebno zabrinjavajućih tvari sigurnijim alternativnim tvarima ili tehnologijama;

G.  budući da je Odbor za procjenu rizika potvrdio da za kancerogena svojstva kromova trioksida nije moguće odrediti „izvedenu razinu izloženosti bez učinka” (engl. Derived No-Effect Level, DNEL); budući da se kromov trioksid stoga kvalificira kao „tvar za koju nije moguće utvrditi prag”, tj. tvar za koju nije moguće procijeniti „sigurnu razinu izloženosti”;

H.  budući da je u slučaju takve „tvari za koju nije moguće utvrditi prag” Uredbom REACH predviđeno da se rizik automatski ne može smatrati „odgovarajuće kontroliranim” u smislu članka 60. stavka 2. te Uredbe te se u tom slučaju autorizacija može izdati samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 60. stavka 4.;

I.  budući da je člankom 60. stavkom 4. Uredbe REACH predviđeno da se autorizacija može izdati samo ako podnositelj zahtjeva dokaže, među ostalim, da za svaku zatraženu namjenu ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije; budući da, u skladu s člankom 60. stavkom 5. te uredbe, Komisija, kada procjenjuje jesu li dostupne prikladne alternative, uzima u obzir sve relevantne aspekte, uključujući i tehničku i ekonomsku izvedivost alternativa za podnositelja zahtjeva;

J.  budući da se analiza alternativa koju su dostavili Podnositelji zahtjeva temelji na radu Konzorcija za autorizaciju kromova trioksida(10); budući da su nejasnoće u analizi Konzorcija za autorizaciju kromova trioksida glavni razlog zbog kojeg je Parlament uložio prigovor na relevantni Nacrt provedbene odluke Komisije(11);

K.  budući da se analiza alternativa koju su dostavili Podnositelji zahtjeva temelji na pristupu da tehnički izvediva alternativa može biti samo tvar na principu „slično za slično”(12), tj. samo jedna tvar ili tehnologija koja može zamijeniti posebno zabrinjavajuću tvar u svim različitim sektorima i različitim primjenama u kojima se ona upotrebljava(13);

L.  budući da uz takav pristup, kad je riječ o zahtjevu za autorizaciju koji obuhvaća vrlo različite sektore i namjene s vrlo različitim zahtjevima u pogledu svojstava(14), jedna jedina alternativa ne može ispuniti sve zahtjeve, kao što je Odbor za socioekonomsku analizu jasno utvrdio(15);

M.  budući da bi takav pristup predstavljao neopravdanu diskriminaciju u odnosu na alternative koje su dostupne bilo u određenim sektorima bilo za određene namjene i da bi Podnositeljima zahtjeva omogućio nezakonito odstupanje od njihove obveze da dokažu da ne postoji alternativa za svaku namjenu za koju je podnesen zahtjev; budući da se takvim pristupom zanemaruje cilj zamjene iz članka 55. Uredbe REACH i ne potiče na stvaranje inovacija;

N.  budući da je Odbor za socioekonomsku analizu naveo da analiza koju su sastavili Podnositelji zahtjeva i koja se bavi dostupnošću tehnički prikladnih alternativa nije dovoljno temeljita niti ima jasan fokus(16); budući da je Odbor za socioekonomsku analizu ustvrdio da Podnositelji zahtjeva nisu bili uvjerljivi u tvrdnji da se neće pojaviti alternative za primjenu u kromiranju i da je osim toga sam bio upoznat s time da postoje alternative koje bi mogle biti tehnički izvedive za neke namjene za koje je podnesen zahtjev(17); budući da je Odbor za socioekonomsku analizu potvrdio da bi mu bilo potrebno više informacija kako bi donio sud o ekonomskoj izvedivosti alternativa(18);

O.  budući da to dokazuje da Podnositelji zahtjeva nisu ispunili teret dokazivanja, što je protivno odredbama Uredbe REACH, što je potvrdio i Opći sud(19);

P.  budući da je Odbor za socioekonomsku analizu ipak, postupajući u skladu sa svojim pretpostavkama, istaknuo da „alternative, ako i kada budu tehnički izvedive, vjerojatno neće biti ekonomski izvedive”(20) (naknadno istaknuto); budući da, kao prvo, nije na Odboru za socioekonomsku analizu da vlastitim pretpostavkama popunjava nedostatke u zahtjevu, a kao drugo, izraz „vjerojatno neće” pokazuje da i dalje postoje nejasnoće;

Q.  budući da mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu da alternative nisu tehnički i ekonomski izvedive nije u skladu s njegovim vlastitim nalazima i da se takvo mišljenje s obzirom na nedostatke zahtjeva ne može donijeti;

R.  budući da je Opći sud istaknuo da je „na samoj Komisiji da provjeri jesu li ispunjeni uvjeti propisani [člankom 60. stavkom 4. Uredbe REACH]”(21), da nije vezan mišljenjima Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu i da se ne mora držati njihovih mišljenja ako njihova logika nije „potpuna, dosljedna i relevantna”(22);

S.  budući da Komisija odobravanjem nedosljednog mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu u svojem Nacrtu provedbene odluke(23) nije ispunila svoje dužnosti kako ih je utvrdio Opći sud;

T.  budući da se u uvodnoj izjavi 8. Nacrta provedbene odluke Komisije izričito upućuje na činjenicu da Odbor za socioekonomsku analizu nije mogao isključiti moguću nejasnoću u pogledu tehničke izvedivosti alternativa za određene specifične namjene koje spadaju u područje primjene predviđene namjene;

U.  budući da je Opći sud utvrdio da se u slučajevima u kojima još postoje nejasnoće u pogledu uvjeta nedostupnosti alternativa, iako su različiti dionici uključeni u postupak izdavanja autorizacije predstavili dokaze, mora zaključiti da podnositelj zahtjeva nije ispunio teret dokazivanja i da se stoga autorizacija ne može izdati(24);

V.  budući da Nacrt provedbene odluke Komisije s obzirom na nejasnoću koja se spominje u njegovoj 8. uvodnoj izjavi predstavlja kršenje presude Općeg suda;

W.  budući da Komisija nastoji opravdati svoju odluku tvrdeći da uvjeti – za koje tvrdi da ograničavaju područje primjene autorizacije(25) – nadoknađuju nedostatke zahtjeva koji se odnose na analizu alternativa;

X.  budući da je usvajanje uvjeta zakonito i primjereno ako se njima stvarno ograničava područje primjene autorizacije navođenjem posebnih namjena za koje je Komisija u trenutku izdavanja autorizacije smatrala da nemaju prikladne alternative;

Y.  budući da je Komisija pak u ovom slučaju ostavila otvorenim definiranje područja primjene autorizacije(26), što upućuje na to da nije donijela konačnu odluku o tome za koje namjene nisu postojale prikladne alternative na dan donošenja odluke; budući da je, naprotiv, donošenjem tih uvjeta Komisija Podnositeljima zahtjeva prenijela svoju isključivu ovlast donošenja, za svaki slučaj pojedinačno, konačne ocjene i odluke o području primjene autorizacije;

Z.  budući da je Opći sud utvrdio da je takav pristup nezakonit(27);

AA.  budući da, osim toga, prema mišljenju Općeg suda, ako dostupne informacije upućuju na to da su prikladne alternative općenito dostupne, ali da nisu tehnički ili ekonomski izvedive za podnositelja zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora iznijeti plan zamjene kako bi se autorizacija dodijelila zakonito(28);

AB.  budući da, iako su informacije o alternativama bile dostupne prije prihvaćanja mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu(29), Podnositelji zahtjeva, prema mišljenju tog odbora, nisu ih dodatno ispitali niti su ponudili detaljnije planove u vezi s napretkom u istraživanju i razvoju(30);

AC.  budući da je Komisija predložila izdavanje autorizacije na temelju toga da raspoložive alternative općenito nisu tehnički ili ekonomski izvedive za Podnositelje zahtjeva, unatoč činjenici da nisu pružili dovoljno informacija o ekonomskoj izvedivosti, kako je utvrdio Odbor za socioekonomsku analizu, niti plan zamjene, čime se krši članak 62. stavak 4. točka (f) Uredbe REACH;

AD.  budući da se u skladu s člankom 60. stavkom 7. Uredbe REACH autorizacija izdaje samo ako je zahtjev podnesen u skladu s odredbama članka 62. te uredbe;

AE.  budući da se Nacrtom provedbene odluke Komisije krše presuda Općeg suda i članak 60. stavci 4. i 7. Uredbe REACH;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1907/2006;

2.  poziva Komisiju da povuče Nacrt provedbene odluke i da podnese novi nacrt kojim se odobrava uporaba samo za namjene koje su posebno definirane i za koje ne postoje prikladne alternative;

3.  poziva Komisiju da brzo donese odluke u pogledu ovog i drugih zahtjeva koji se odnose na tu istu tvar uz potpuno poštovanje Uredbe REACH;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 396, 30.12.2006., str. 1. (2) Pročišćena verzija Mišljenja Odbora za procjenu rizika i Mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu od 9. prosinca 2016. o zahtjevu za autorizaciju za uporabu kromova trioksida: Funkcionalno kromiranje, ECHA/RAC/SEAC: Mišljenje br. AFA-O-0000006522-78-02/F. https://echa.europa.eu/documents/10162/50002b75-2f4c-5010-81de-bcc01a8174fc (3) SL L 55, 28.2.2011., str. 13. (4) Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2019., Švedska protiv Komisije, T-837/16, ECLI:EU:T:2019:144: http://curia.europa.eu/juris/document/document_print.jsf?docid=211428&text=&dir=&doclang=HR&part=1&occ=first&mode=lst&pageIndex=0&cid=1573675 (5) https://echa.europa.eu/documents/10162/6b11ec66-9d90-400a-a61a-90de9a0fd8b1 (6) https://echa.europa.eu/documents/10162/13640/3rd_a_xiv_recommendation_20dec2011_en.pdf (7) Uredba Komisije (EU) br. 348/2013 od 17. travnja 2013. o izmjeni Priloga XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 108, 18.4.2013., str. 1). (8) Informacije o zahtjevu dostupne su na: https://echa.europa.eu/applications-for-authorisation-previous-consultations/-/substance-rev/12473/term (9) Presuda Suda od 7. srpnja 2009., S.P.C.M. SA i drugi protiv Državnog tajnika za okoliš, hranu i ruralnu politiku, C-558/07, ECLI:EU:C:2009:430, točka 45. (10) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 30. (11) Rezolucija Europskog parlamenta od 27. ožujka 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o izdavanju autorizacije za određene uporabe kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Lanxess Deutschland GmbH i dr.) (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0317). (12) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 32. tablica 13. (13) Vidi Analizu alternativa funkcionalnom kromiranju koju su izradili Podnositelji zahtjeva: https://echa.europa.eu/documents/10162/ece8b65e-aec0-4da8-bf68-4962158a4952 str. 13. – 14.: „Trenutačno se ispituje nekoliko alternativa koje bi trebale zamijeniti kromov trioksid. Pronaći zamjenu koja ispunjava zahtjeve za sve različite vrste proizvoda i za različite namjene svakog pojedinog zahtjeva koja je istodobno tehnički i ekonomski izvediva predstavlja pravi izazov. Mnoge alternative trenutačno zadovoljavaju uvjete za pojedinačne primjene kada su neki zahtjevi za funkcionalno kromiranje dostatni, ali niti jedna nema sva ključna svojstva funkcionalnog kromiranja vodenom otopinom kromova trioksida [...].” (14) Svaki sektor (npr. industrija čelika, opći tehničko-tehnološki procesi) ima različite tehničke zahtjeve. Vidi mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 34., u kojem su žutom bojom istaknute alternative „za koje parametri/kriteriji procjene ispunjavaju određene zahtjeve za neke, ali ne i za sve primjene/sektore.” (15) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 36.: „Naime, Podnositelji zahtjeva alternative smatraju obećavajućima samo kada one ispunjavaju međusektorske zahtjeve prethodno navedenih industrijskih sektora (iako je prihod Podnositelja zahtjeva u tim sektorima vrlo ograničen), zbog čega je nemoguće da jedna jedina alternativa ispunjava sve zahtjeve.” (naknadno istaknuto). (16) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 35. – 36.: „Prema mišljenju Odbora za socioekonomsku analizu Podnositelji zahtjeva izradili su generičku procjenu tehničke i ekonomske izvedivosti alternativa za različite industrijske sektore ... a da nisu dovoljno detaljno analizirali mogućnosti zamjene kromova trioksida za uporabu za koju je predan zahtjev. …. Odbor za socioekonomsku analizu slaže se sa zaključkom Podnositelja zahtjeva da alternative koje su ispitane u analizi alternativa ne pružaju određene ključne funkcije. Međutim Odbor za socioekonomsku analizu želi istaknuti da analiza alternativa nije dovoljno temeljita ni dovoljno jasno usmjerena na stvarnu uporabu kromova trioksida od strane Podnositelja zahtjeva. Podnositelji zahtjeva predstavili su neke alternative kao obećavajuće i tvrdili da se one ispituju u industriji čelika. Međutim Podnositelji zahtjeva nisu predstavili daljnji pregled alternativa označenih obećavajućima niti planove za istraživanje i razvoju u tom pogledu. […] U tom smislu Odbor za socioekonomsku analizu izražava rezerviranost u pogledu prikladnosti analize za područje ove primjene.” (naknadno istaknuto). (17) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 50.: „Podnositelji zahtjeva nisu uvjerljivo potkrijepili tvrdnju da tijekom uobičajenog razdoblja preispitivanja neće postojati niti će se pojaviti alternative za primjenu u kromiranju (u sektorima poslovanja Podnositelja zahtjeva) tijekom uobičajenog razdoblja preispitivanja. Odbor za socioekonomsku analizu upoznat je s alternativnim tehnologijama za premazivanje koje bi već mogle biti ili postati tehnički izvedive za određene dijelove koje u svojim postupcima premazuju dva od pet podnositelja zahtjeva.” (18) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 37., vidi posebno zaključke iz točke7.2.: „Međutim kako bi Odbor za socioekonomsku analizu mogao donijeti zaključak o ekonomskoj izvedivosti takve alternative, trebalo bi staviti na raspolaganje više informacija o omjeru dijelova koji bi se mogli premazivati tehnički izvedivom alternativom”. (19) Presuda u predmetu T-837/16, točka 79. (20) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, odgovor na pitanje 7.2., str. 36. (21) Presuda u predmetu T-837/16, točka 64. (22) Presuda u predmetu T-837/16, točke 66. i 68. (23) Nacrt provedbene odluke Komisije, točka 8. (24) Presuda u predmetu T-837/16, točka 79. (25) Članak 1. Nacrta provedbene odluke Komisije: „Autorizirana namjena” odnosi se na „uporabu u funkcionalnom kromiranju ako je za predviđenu namjenu nužna neka od sljedećih ključnih funkcija ili svojstava: otpornost na habanje, tvrdoća, debljina sloja, otpornost na koroziju, koeficijent trenja i utjecaj na morfologiju površine.” Da bi se izbjegla sumnja, u njoj se navodi da autorizacija za uporabu kromova trioksida ne vrijedi za funkcionalno kromiranje u kojem nije nužna nijedna od ključnih funkcija navedenih u prvom podstavku. (26) Odnosno da je Podnositeljima zahtjeva prepustila da odluče, a provedbenim tijelima da nakon usvajanja odobrenja ocijene je li neka od navedenih funkcija „nužna” za njihovu uporabu. (27) Presuda u predmetu T-837/16, točka 83.; Vidi točku 97.: „Naime, činjenica da je navedeno da se uporaba kromata olova o kojima je riječ ograničava samo na slučajeve u kojima su zaista nužne svojstva sastava tvari koje sadržavaju ti kromati jednaka je izjavi da bi se daljnji korisnik trebao suzdržati od uporabe kromata olova o kojima je riječ svaki put kad pronađe alternativu. Međutim, takva izjava predstavlja snažnu naznaku da na dan donošenja pobijane odluke Komisija nije smatrala da je ispitivanje uvjeta o nedostupnosti alternativa bilo dovršeno.”. Vidi i točke 86. i 98. (28) Presuda u predmetu T-837/16, točka 76.; u skladu s člankom 62. stavkom 4. točkom (f) i člankom 60. stavkom 4. točkom (c) Uredbe REACH. (29) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 37.: „Tijekom javnog savjetovanja na temu drugih primjena kromova trioksida Odbor za socioekonomsku analizu postao je svjestan da postoje alternativne tehnologije premazivanja koje bi mogle postati izvedive alternative nekim specijalnim dijelovima”. (30) Mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu, str. 37.: „Iako Podnositelji zahtjeva navode da su neke alternative obećavajuće i da se trenutačno ispituju u industriji čelika, oni sami ih dalje ne ispituju niti nude detaljnije planove za praćenje razvoja događaja u području istraživanja i razvoja u tom sektoru”.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o negativnom utjecaju stečaja grupacije Thomas Cook na turizam EU-a (2019/2854(RSP))

P9_TA(2019)0047 RC-B9-0118/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 6. točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 195. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 21. listopada 2019. o učincima stečaja grupacije Thomas Cook,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. listopada 2007. naslovljenu „Program za konkurentan i održiv europski turizam” (COM(2007)0621),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenu „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici(3), a posebno članak 8. o valjanosti operativne licencije i članak 9. o privremenom oduzimanju i poništavanju operativne licencije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o novim izazovima i konceptima za poticanje turizma u Europi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2012. o djelovanju i primjeni utvrđenih prava osoba koje putuju zrakoplovom(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2009. o odšteti putnicima u slučaju stečaja zrakoplovne kompanije(6),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2013. o zaštiti putnika u slučaju nesolventnosti zračnog prijevoznika (COM(2013)0129), u kojoj Komisija utvrđuje mjere za poboljšanje zaštite putnika u slučaju nesolventnosti zračnog prijevoznika, uključujući bolju provedbu Uredbe (EZ) br. 261/2004,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006 (Uredba o EGF-u)(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta i Uredbe (EZ) br. 2027/97 odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. ožujka 2019. naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europu: Održavanje i promicanje visokih socijalnih standarda” (COM(2019)0120),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. studenoga 2018. naslovljenu „Višegodišnji financijski okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora”(10),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 27. svibnja 2019. o konkurentnosti turističkog sektora kao pokretača održivog razvoja, stvaranja radnih mjesta i socijalne kohezije u EU-u u sljedećem desetljeću,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da stečaj britanskog poduzeća Thomas Cook, drugog najvećeg organizatora putovanja u svijetu i jednog od najstarijih takvih poduzeća, izrazito negativno utječe na gospodarstvo, unutarnje tržište EU-a, zapošljavanje, povjerenje potrošača i slobodno kretanje osoba diljem EU-a i šire;

B.  budući da je likvidacija grupacije Thomas Cook ugrozila 22 000 radnih mjesta diljem svijeta, pri čemu se njih 9000 nalazi u Ujedinjenoj Kraljevini, 2500 u Španjolskoj i više od 1000 u Grčkoj; budući da je vjerojatno da će se, čak i ako je sudbina tih radnih mjesta još uvijek neizvjesna, to stanje u znatnoj mjeri višestruko odraziti ne samo na turistički i prometni sektor, nego i na gospodarstvo EU-a u cjelini;

C.  budući da je stečaj grupacije Thomas Cook uzrokovan brojnim čimbenicima te da je jedan od njih činjenica da poduzeće nije promijenilo svoj poslovni model i uvelo inovacije kako bi ostalo konkurentno u digitalnom gospodarstvu; budući da su britanske vlasti već bile dobro upoznate s financijskim stanjem grupacije Thomas Cook;

D.  budući da je zbog prestanka djelovanja grupacije Thomas Cook, koja je upravljala hotelima, odmaralištima i zračnim prijevoznicima u 16 zemalja te čije je usluge koristilo 19 milijuna ljudi godišnje, bilo nužno poduzeti operaciju golemih razmjera kako bi se s različitih lokacija diljem svijeta u svoja mjesta podrijetla vratilo više od 600 000 putnika;

E.  budući da je samo ove godine nekoliko zračnih prijevoznika proglasilo stečaj, što je imalo ozbiljne posljedice na poduzeća, turizam i potrošače; budući da je u travnju 2019. Agencija Ujedinjene Kraljevine za civilno zrakoplovstvo grupaciji Thomas Cook izdala još jednu dvanaestomjesečnu operativnu licenciju;

F.  budući da je nekoliko država članica najavilo donošenje ciljanih mjera za potporu svojem turističkom sektoru radi ublažavanja negativnih učinaka propasti grupacije Thomas Cook; budući da još uvijek nije aktiviran nijedan mehanizam potpore EU-a;

G.  budući da turizam predstavlja oko 4 % BDP-a EU-a, da je u njemu zaposleno oko 12,3 milijuna radnika te da osigurava najmanje 5 % svih radnih mjesta (više od 27 milijuna radnika i gotovo 12 % svih radnih mjesta ako se u obzir uzme povezanost s drugim sektorima); budući da je Europa vodeće svjetsko turističko odredište, čiji tržišni udio prema podacima iz 2018. iznosi 50,8 %; budući da turizam i izravno i neizravno čini 10,3 % ukupnog BDP-a država EU-28 te se očekuje da će ta brojka do 2027. porasti na 11,2 % BDP-a;

H.  budući da je u sektoru turizma zastupljena velika raznolikost usluga i profesija, u čemu ključnu ulogu ima mobilnost, te da je, zbog osobne prirode djelatnosti u tom sektoru, potreban velik broj zaposlenika; budući da turizam pruža snažan poticaj mnogim drugim sektorima gospodarstva; budući da u tom sektoru prevladavaju mala i srednja poduzeća te samozaposlene osobe čijim se djelovanjem stvaraju radna mjesta i bogatstvo u regijama koje uvelike ovise o turizmu; budući da je sektor turizma posebno osjetljiv na opasnosti koje uzrokuju i priroda i čovjek, a koje se ne mogu predvidjeti;

I.  budući da od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona EU ima nadležnost podupirati ili dopunjavati djelovanje država članica u području turizma; budući da, s druge strane, za turizam ne postoji posebna linija u proračunu EU-a, a što je Parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 14. studenoga 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., u kojoj poziva na uvođenje posebnih sredstava za održivi turizam;

J.  budući da sektor turizma u velikoj mjeri iziskuje bolju koordinaciju na razini EU-a te jasnu politiku EU-a u području turizma, koja će biti popraćena odgovarajućom proračunskom potporom;

K.  budući da je turizam ključni sektor za gospodarstvo i zapošljavanje u EU-u te bi stoga prioriteti nove Komisije, a posebno podržavanje „gospodarstva u interesu građana”, trebali odražavati važnost tog sektora i njegove potrebe;

L.  budući da je prestanak djelovanja grupacije Thomas Cook nanio veliku gospodarsku štetu sektoru turizma, zapošljavanju i lokalnim zajednicama te je doveo do gubitka zračne povezanosti nekih područja država članica EU-a; budući da će zbog toga biti potrebno poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se poboljšala konkurentnost tog sektora i zajamčilo da Europa zadrži položaj vodećeg svjetskog turističkog odredišta te da turizam i dalje bude pokretač rasta i održivog razvoja europskih gradova i regija;

M.  budući da putnici imaju pravo na ostvarenje planiranih usluga, posebno zbog toga što su cijenu karte platili već prije pružanja usluge; budući da je bitno putnicima pružiti razumljive, točne i pravovremene informacije dostupne svima; budući da je mnogim potrošačima bilo nejasno koja su njihova prava na naknadu i koji su dijelovi njihovih rezervacija bili pokriveni osiguranjem;

N.  budući da je u vlastitoj Rezoluciji od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju i restrukturiranju(11) Parlament pozvao Komisiju da, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, podnese prijedlog za pravni akt o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime;

1.  duboko je zabrinut zbog toga što je 600 000 osoba bilo primorano ostati daleko od svojih domova, među kojima su mnogi ostali na odredištu, a da im pritom nisu ponuđene alternativne mogućnosti za povratak, što se pokazalo kao golema pravna nesigurnost za turistički sektor i znatan nedostatak zaštite potrošača; također je zabrinut zbog tisuća zaposlenika diljem Europe koji su izgubili radna mjesta, tisuća lokalnih dobavljača i društava kćeri, uglavnom malih i srednjih poduzeća, koji se zbog stečaja grupacije Thomas Cook nalaze u velikim financijskim poteškoćama, zbog štetnog utjecaja tog stečaja na lokalna gospodarstva i zajednice te na sliku i ugled Europe kao vodeće svjetske turističke destinacije;

2.  ističe da se grupacija Thomas Cook bavila raznim djelatnostima, kao što su smještaj, prijevoz i rekreacijske aktivnosti, koje su obuhvaćale različite vrsta potrošača i poslovnih subjekata, te stoga njezin stečaj ulazi u okvir zakonodavstva EU-a i nacionalnih zakona;

3.  poziva nadležne vlasti pogođenih država članica da se pobrinu za to da se već zarađene plaće u cijelosti isplate zaposlenicima grupacije Thomas Cook koji su proglašeni viškom;

4.  čestita državama članicama na tome što su hitno provele krizne planove za učinkovitu repatrijaciju pogođenih putnika te prima na znanje ostale mjere za ograničavanje utjecaja stečaja grupacije Thomas Cook na zaposlene u sektoru turizma; poziva Komisiju da ocijeni kako su postojeće zakonodavstvo EU-a i odgovarajući zakoni u državama članicama utjecali na tu golemu operaciju spašavanja te da ispita načine brzog i učinkovitog sudjelovanja u sličnoj situaciji u budućnosti;

5.  poziva nadležna tijela da analiziraju razloge stečaja grupacije Thomas Cook, uzimajući pritom u obzir činjenicu da su negativne promjene u financijskom stanju grupacije već bile poznate britanskim vlastima, da bi se utvrdilo je li bilo moguće poduzeti preventivne mjere kako bi se izbjegao nagli stečaj; smatra da bi to trebalo pomoći u predviđanju budućih kriza i utvrđivanju politika za smanjenje rizika u sektoru koji je od tolike važnosti za EU;

6.  ističe da nacionalna nadzorna tijela moraju učinkovitije pratiti financijsko stanje zračnih prijevoznika kako bi se spriječilo da europski putnici postanu žrtve sličnih propusta, s obzirom na to da su od početka 2017. u stečaj otišla 32 zračna prijevoznika; podsjeća da se trenutačno provodi procjena učinka Uredbe (EZ) br. 1008/2008, koja uključuje dio o obvezi zračnih prijevoznika da dobiju operativnu licenciju; poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije te Uredbe kako bi se nadležna tijela ovlastila za bolje praćenje i kontrolu financijskog stanja zračnih prijevoznika te za reagiranje u kriznim situacijama;

7.  poziva Komisiju da utvrdi i omogući brz i učinkovit pristup financijskim instrumentima EU-a s pomoću kojih bi se mogla nadoknaditi šteta nanesena sektoru turizma i pomoći u poboljšanju njegove konkurentnosti te zajamčiti visoka razina zaštite potrošača; napominje da kriza koja je nastala zbog stečaja grupacije Thomas Cook nije izoliran slučaj te da se lako može ponoviti u budućnosti; stoga poziva Komisiju da ocijeni izvedivost donošenja posebnih aktivnosti i/ili mjera za sprečavanje ponovnog pojavljivanja takvih situacija kako bi se dodatno poboljšali zaštita potrošača i prava putnika;

8.  poziva Komisiju da turizam uvrsti u prioritete svoje strategije i da portfelj prometa preimenuje u „Promet i turizam”;

9.  ukazuje na mogućnosti koje pruža Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) za radnike koji su proglašeni viškom zbog velikih strukturnih promjena; poziva države članice pogođene stečajem grupacije Thomas Cook da u potpunosti iskoriste mogućnosti EGF-a, posebno u pogledu kolektivnih zahtjeva malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da te zahtjeve obradi što je prije moguće u roku utvrđenom u Uredbi o EGF-u i da pruži potrebnu potporu državama članicama ako to zatraže;

10.  ističe da su turističke službe u regijama koje se temelje na turizmu, a posebno hoteli, prije odlaska grupacije Thomas Cook u stečaj već imale utvrđen plan pružanja usluga i potvrđene brojne rezervacije za sljedeću turističku sezonu te stoga priznaje da je potrebna potpora država članica u rješavanju problema negativnog učinka koji stečaj te grupacije ima na mnoge poslovne subjekte; štoviše potiče države članice te lokalne i regionalne vlasti da koriste sredstva koja su na raspolaganju u okviru Europskog socijalnog fonda te ostalih europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih instrumenata; poziva Komisiju i države članice da redovito sastavljaju posebne javne natječaje za područje turizma na temelju prioriteta utvrđenih u odgovarajućim fondovima;

11.  ponovno ističe važnost uspostave strategije EU-a za održivi turizam, s koordiniranim i konkretnim mjerama, primjerice mehanizmom za upravljanje krizama i mehanizmima za učinkovitu suradnju u sektoru turizma; poziva Komisiju da u svojem sljedećem nacrtu proračuna uvede posebnu proračunsku liniju za turistički sektor, što je Parlament zatražio kad je riječ o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027.;

12.  poziva države članice i Komisiju da, samo u krajnjem slučaju, razmotre mjere državne pomoći kojima bi se mogao ublažiti negativan gospodarski učinak na poslovne subjekte, gradove, regije i odredišta te teške posljedice za zapošljavanje;

13.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se radnicima pogođenima nesolventnošću zajamči isplata zasluženih plaća i mirovina;

14.  ističe važnost osiguravanja funkcionalnog unutarnjeg tržišta za usluge prijevoza, održavanja visoke razine zaštite potrošača i zaposlenika te poboljšanja konkurentnosti poslovnih subjekata u sektoru turizma;

15.  smatra da se u europskom turističkom sektoru moraju mnogo bolje koristiti izvrsne mogućnosti koje pružaju digitalne tehnologije i jedinstveno digitalno tržište; u tom pogledu poziva Komisiju da pruži potrebnu potporu kako bi se trgovačkim društvima iz EU-a pomoglo pri prelasku na digitalno gospodarstvo i nove poslovne modele, kako relevantnim financiranjem i osposobljavanjem tako i poticanjem poduzetničkog stava u pogledu digitalnog poslovanja;

16.  ističe važnost trajnog socijalnog dijaloga na svim razinama, utemeljenog na uzajamnom povjerenju i podjeli odgovornosti, kao jednog od najboljih načina za pronalaženje sporazumnih rješenja i zajedničkih pristupa pri predviđanju i sprečavanju procesa restrukturiranja te pri upravljanju njima; poziva države članice da se pri razvoju svih relevantnih mjera savjetuju sa socijalnim partnerima; traži od Komisije da utvrdi najbolje prakse na temelju mjera koje primjenjuju nacionalna, regionalna i lokalna tijela te mjera koje poduzimaju mala i srednja poduzeća u tom sektoru radi razvoja zajedničke strategije EU-a za sektor turizma; ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije, nakon savjetovanja s relevantnim socijalnim partnerima, podnese prijedlog zakonodavnog akta o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime, u skladu s detaljnim preporukama iznesenima u Rezoluciji Parlamenta od 15. siječnja 2013. o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime(12);

17.  poziva Komisiju i Vijeće da ocijene i donesu sve potrebne mjere za obranu interesa EU-a i izbjegavanje sličnih situacija u budućnosti te da iz tog iskustva izvuku pouke koje se mogu primijeniti u pregovorima o budućim sporazumima o uslugama u zračnom prometu;

18.  poziva Komisiju da obavijesti Parlament o svim novim relevantnim informacijama o stečaju grupacije Thomas Cook; u tom pogledu ističe da je važno znati jesu li relevantna tijela za izdavanje dozvola procijenila financijsko stanje grupacije Thomas Cook, jesu li utvrđeni financijski problemi i jesu li se mogle poduzeti ikakve mjere kako bi se izbjeglo ostavljanje tisuća putnika daleko od njihovih domova;

19.  poziva Komisiju da razmotri daljnje mjere za održavanje visoke razine zaštite potrošača i zaposlenika u slučaju stečaja poslovnog subjekta; poziva Vijeće da što je prije moguće donese stajalište o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o ostvarivanju prava putnika u zračnom prometu i granicama odgovornosti zračnog prijevoznika te da podrži stajalište Parlamenta iz veljače 2014.; žali zbog činjenice da Vijeće u posljednjih pet godina nije uspjelo postići dogovor;

20.  ponovno ističe da, u pogledu izmjene Uredbe (EZ) br. 261/2004 o ostvarivanju prava putnika u zračnom prometu i granicama odgovornosti zračnog prijevoznika, obvezni mehanizmi moraju zadržati trenutačne razine zaštite putnika u slučaju nesolventnosti ili stečaja, među ostalim tako što će zračni prijevoznici osnovati jamstvene fondove ili sklopiti ugovore o osiguranju te time jamčiti pomoć, povrat sredstava, nadoknadu i preusmjeravanje; ističe da bi putnici koji su rezervirali samostalnu uslugu kao što je samo jedan let trebali dobiti istu zaštitu kao putnici koji su rezervirali paket putovanja, posebno zato što potrošači sve više rezerviraju samo letove bez dodatnih usluga; stoga poziva na usklađivanje najviših standarda u području potrošačkih prava u sektoru prometa, smještaja i turizma;

21.  poziva Komisiju da razmotri mogućnosti za olakšavanje razmjene najboljih praksi među državama članicama u pogledu najboljeg načina postupanja u slučaju zatvaranja trgovačkih društava te da ih potakne na proučavanje primjera sadržanih u pravnim odredbama kako bi se u mjeri u kojoj je to izvedivo pokušalo organizirati traženje kupca u cilju da društvo i dalje posluje unatoč činjenici da su prvotni vlasnici odlučili obustaviti poslovanje;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 46, 17.2.2004., str. 1. (2) SL L 304, 22.11.2011., str. 64. (3) SL L 293, 31.10.2008., str. 3. (4) SL C 355, 20.10.2017., str. 71. (5) SL C 257 E, 6.9.2013., str. 1. (6) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 42. (7) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (8) SL C 93, 24.3.2017., str. 336. (9) SL L 326, 11.12.2015., str. 1. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0449. (11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0005. (12) SL C 440, 30.12.2015., str. 23.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o statusu Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (2016/0107(COD)), poznatog kao javno izvješćivanje po zemljama (2019/2882(RSP))

P9_TA(2019)0048 B9-0117/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198), koji je Komisija predstavila 12. travnja 2016. i koji je poznat kao javno izvješćivanje po zemljama,

–  uzimajući u obzir amandmane koje je Parlament usvojio 4. srpnja 2017. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica(1),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 27. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica(2),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavke 2. i 3. kao i članak 50. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0146/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja iz siječnja 2017. o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Vijeću od 6. veljače 2018.(3),

–  uzimajući u obzir saslušanja kandidata za izvršne potpredsjednike Europske komisije Valdisa Dombrovskisa(4) i Margrethe Vestager(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ, poznatu kao Četvrta direktiva o kapitalnim zahtjevima (CRD IV)(6),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je članak 50. stavak 1. UFEU-a pravna osnova za Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica, poznatog kao javno izvješćivanje po zemljama;

B.  budući da je Parlament već 4. srpnja 2017. donio svoj mandat kako bi izvjestitelji započeli međuinstitucionalne pregovore u okviru trijaloga na temelju zajedničkog izvješća Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja;

C.  budući da tehnički dorađen kompromisni tekst još nije došao do razine Corepera, unatoč tome što je tijekom prethodnih predsjedanja Vijećem održano 18 sastanaka radnih skupina Vijeća i atašea; budući da Vijeće stoga još nije započelo pregovore u okviru trijaloga;

D.  budući da je Parlament prije kraja prethodnog zakonodavnog razdoblja, točnije 27. ožujka 2019., konačno donio stajalište u prvom čitanju;

E.  budući da je člankom 89. Direktive CRD IV, koju su Europski parlament i Vijeće donijeli 2013., utvrđeno da države članice od kreditnih institucija i investicijskih društava moraju zahtijevati da jednom godišnje, po državi članici i po trećoj zemlji u kojoj imaju poslovni nastan, objave informacije kao što su vrsta i geografski položaj aktivnosti, promet, broj zaposlenika, dobit ili gubitak prije poreza, porez na dobit ili gubitak, kao i primljene javne subvencije, na konsolidiranoj osnovi za svaku financijsku godinu;

1.  hitno poziva države članice da razriješe blokadu tog predmeta u Vijeću i da dovrše svoje prvo čitanje o Prijedlogu o javnom izvješćivanju po zemljama te da započnu međuinstitucionalne pregovore s Parlamentom kako bi se zakonodavni postupak što prije finalizirao i kako bi se poštovalo načelo lojalne suradnje iz članka 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU);

2.  hitno poziva finsko predsjedništvo da ponovno pokrene i postavi za prioritet rad na Prijedlogu o javnom izvješćivanju po zemljama na temelju stajališta Parlamenta u prvom čitanju kako bi se omogućilo razmatranje Prijedloga u Coreperu;

3.  pozdravlja činjenicu da je nova Komisija ponovila da maksimalno podržava brzo donošenje Prijedloga o javnom izvješćivanju po zemljama;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0284. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0309. (3) O-000015/2018 (B8-0013/2018). (4) Doslovno izvješće sa saslušanja dostupno na https://www.europarl.europa.eu/resources/library/media/20191008RES63730/20191008RES63730.pdf (5) Doslovno izvješće sa saslušanja dostupno na https://www.europarl.europa.eu/resources/library/media/20191009RES63801/20191009RES63801.pdf (6) SL L 176, 27.6.2013., str. 338.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama (2019/2886(RSP))

P9_TA(2019)0049 RC-B9-0123/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Turskoj od 17. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 14. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir relevantne izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a posebno njezinu izjavu od 9. listopada 2019. o najnovijim događajima na sjeveroistoku Sirije, njezine napomene po dolasku na sastanak Vijeća za vanjske poslove 14. listopada 2019. te na konferenciji za tisak koja je potom uslijedila,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji i svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o europskom režimu sankcija za kršenje ljudskih prava(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika odbora za vanjske poslove Njemačke, Francuske, Ujedinjene Kraljevine, Europskog parlamenta i Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država od 18. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Turske i SAD-a o sjeveroistočnoj Siriji od 17. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjave o Siriji Ruperta Colvillea, glasnogovornika visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, od 11. i 15. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika NATO-a od 14. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir priopćenje Arapske lige o vojnoj operaciji Turske na sjeveroistoku Sirije od 12. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. ožujka 2017. o elementima strategije EU-a za Siriju (JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća od 3. travnja 2017. o novoj strategiji EU-a za Siriju,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i sve konvencije UN-a čije su potpisnice Turska i Sirija,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji, a posebno Rezoluciju 2254 (2015) od 18. prosinca 2015. i Priopćenje iz Ženeve iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 71/248 od 21. prosinca 2016. o uspostavi međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut i osnivačke dokumente Međunarodnoga suda te presedan ustanovljen osnivanjem međunarodnih sudova kao što su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

–  uzimajući u obzir memorandum o uspostavi područjâ bez sukoba u Sirijskoj Arapskoj Republici koji su 6. svibnja 2017. potpisali Iran, Rusija i Turska,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju NATO-a iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o kemijskom oružju iz 1993.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja ISIL/Daiš usvojene 16. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018.(2), u kojem je preporučio da Komisija i Vijeće, u skladu s pregovaračkim okvirom, formalno obustave sve pristupne pregovore s Turskom,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Turska, nakon odluke američkog predsjednika Trumpa o povlačenju postrojbi SAD-a sa sjeveroistoka Sirije, 9. listopada 2019. pokrenula vojnu invaziju (operacija „Izvor mira”) u područjima Sirije pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga, prekršivši time međunarodno pravo; budući da je to dovelo do velikog broja civilnih i vojnih žrtava s obje strane granice te, prema izvorima UN-a, do raseljenja najmanje 300 000 građana, uključujući 70 000 djece; budući da Vijeće sigurnosti UN-a još nije poduzelo nikakve mjere u vezi s tom krizom, unatoč zajedništvu EU-a;

B.  budući da su SAD i Turska 18. listopada 2019. najavili neposredan petodnevni prekid vatre u pograničnom području Sirije; budući da je taj sporazum privremen jer Turska nije pristala na povlačenje svojih snaga sa sjeveroistoka Sirije; budući da je stanje provedbe prekida vatre i dalje nejasno; budući da je sastanak predsjednika Erdoğana i predsjednika Putina održan 22. listopada 2019.;

C.  budući da je Vijeće osudilo tu tursku operaciju i obvezalo se da će poduzeti početne korake u vezi s prodajom oružja Turskoj; budući da je nekoliko država članica EU-a već formalno obustavilo prodaju oružja Turskoj u skladu s odredbama iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme(3);

D.  budući da je Vijeće, imajući u vidu stanje u Siriji, uspostavilo niz mjera ograničavanja koje je usmjerilo na pojedince odgovorne za represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji te na osobe i subjekte povezane s njima; budući da je SAD na tursku vojnu ofenzivu na sjeveru Sirije odgovorio sankcijama protiv dužnosnika turskih ministarstava i viših vladinih dužnosnika;

E.  budući da ta jednostrana turska vojna operacija nema pravnu osnovu i da samo pogoršava osmogodišnji sukob u Siriji; budući da posljedice te operacije ozbiljno narušavaju napore globalne koalicije za borbu protiv Daiša, u kojoj Sirijske demokratske snage i dalje imaju ključnu ulogu boreći se protiv još uvijek aktivnih boraca ISIS-a;

F.  budući da je službeni stav EU-a i dalje predanost jedinstvu, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Sirije; budući da se ostvarenje tih ciljeva može zajamčiti samo istinskom političkom tranzicijom u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2254 i Priopćenjem iz Ženeve iz 2012., koje su sirijske strane dogovorile u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; budući da je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda postignut dogovor između vlade Sirijske Arapske Republike i Sirijske komisije za pregovore o uspostavi vjerodostojnog, uravnoteženog i uključivog ustavnog odbora koji bi trebao olakšati pronalaženje političkog rješenja za rat u Siriji, a taj se odbor sad možda neće moći sastati zbog jednostrane vojne akcije Turske;

G.  budući da postoje konkretna izvješća o ubojstvima, zastrašivanju, zlostavljanju, otmicama, pljačkama i zapljeni kuća civila koje provode naoružane skupine koje podupire Turska, pri čemu se civili optuženi za pripadnost određenim kurdskim skupinama navodno prisilno udaljuju iz svojih domova ili ih pripadnici tih skupina zadržavaju na kontrolnim točkama; budući da prema navodima UN-a postoje izvješća o izvansudskim pogubljenjima koja su počinili pripadnici naoružane skupine Ahrar al-Sharqiya, koja je saveznik Turske; budući da su borci skupine Ahrar al-Sharqiya navodno mučili i pogubili poznatu kurdsku političarku Hevrin Khalaf;

H.  budući da su postrojbe Bašara al Asada, nakon povlačenja postrojbi SAD-a, 14. listopada 2019. ušle u niz gradova na sjeveroistoku Sirije prvi put u sedam godina nakon što su kurdske snage pristale na dogovor u kojem je posredovala Rusija kako bi se pokušao spriječiti turski napad; budući da su pojedinosti sporazuma između Damaska i Kurda i dalje nepoznate; budući da, prema još nepotvrđenim izvješćima, ruske postrojbe patroliraju na frontama između pozicija turske i sirijske vojske kako bi ih držale razdvojenima;

I.  budući da su se snage koje podupire Turska navodno koristile streljivom punjenim bijelim fosforom; budući da fotografije i videozapisi iz bolnica u Tal Tamru i al Hasaki prikazuju djecu s teškim kemijskim opeklinama; budući da je Turska odbacila te optužbe; budući da su Sirijske demokratske snage pozvale međunarodne organizacije da pošalju stručnjake kako bi istražili to pitanje; budući da su inspektori UN-a za kemijsko oružje objavili da su počeli prikupljati podatke na temelju tih optužbi;

J.  budući da se u kršenja prava koja su Asadov režim i njegovi saveznici, ISIS/Daiš i druge terorističke skupine počinili tijekom sukoba u Siriji ubrajaju napadi kemijskim oružjem, napadi na civile, izvansudska pogubljenja, mučenje i zlostavljanje, prisilni nestanci, masovna i proizvoljna uhićenja, kolektivna kažnjavanja, napadi na medicinsko osoblje i uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene pomoći; budući da se ti zločini mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom te su dosad prošli nekažnjeno;

K.  budući da su stotine navodnih članova Daiša, od kojih su neki građani EU-a, zajedno s obiteljima pobjegli iz pritvora Sirijskih demokratskih snaga tijekom turske ofenzive; budući da ih se mora spriječiti u povratku u borbu i širenju terora jer je to prioritet za sigurnost regije i EU-a; budući da Sirijske demokratske snage tvrde da su zarobile oko 10 000 boraca tzv. Islamske države; budući da se velika većina među tisućama europske djece rođene borcima tzv. Islamske države trenutačno nalazi u trima logorima na sjeveroistoku Sirije, i to u logoru al Hol, logoru Roj i logoru Ein Issa, koji su snažno pogođeni turskom ofenzivom;

L.  budući da uspostava sigurnih zona u Siriji izaziva ozbiljnu zabrinutost kad je riječ o sigurnosti osoba raseljenih zbog sukoba i onih koji bi mogli biti premješteni iz Turske; budući da je prisilno raseljavanje stanovništva, pa i s ciljem demografskih promjena, jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, jednako je zločinu protiv čovječnosti i može dovesti do demografskih i etničkih promjena; budući da sigurne zone u kontekstu vojnih sukoba često postaju „ratne zone” za civile;

M.  budući da u raznim provincijama postoje vjerodostojni navodi da turske vlasti od lipnja 2019. proizvoljno zadržavaju i nasilno vraćaju mnoge Sirijce u sjevernu Siriju, čime se krši međunarodna obveza Turske prema kojoj je zabranjeno nekoga vratiti na mjesto gdje postoji stvarni rizik od njegova progona, mučenja ili drugih oblika zlostavljanja ili gdje je to opasno za život te osobe;

N.  budući da su od početka vojne intervencije turske vlasti počele primjenjivati oštre mjere iz turskih antiterorističkih zakona na sve koji kritiziraju vojne operacije; budući da su turske vlasti povele istrage nad više od 500 računa na društvenim medijima optuživši ih za širenje „terorističke propagande”; budući da je prema riječima turskog ministra unutarnjih poslova 121 osoba već pritvorena zbog objava na društvenim medijima koje dovode u pitanje tu operaciju; budući da je od početka operacije uhićeno više od 150 članova Narodne demokratske stranke (HDP);

O.  budući da je većina međunarodnih humanitarnih organizacija bila prisiljena obustaviti rad i evakuirati međunarodno osoblje zbog strahovanja za sigurnost; budući da sprječavanje sigurnog, neometanog i trajnog pružanja humanitarne pomoći, evakuacija i zdravstvene skrbi također predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava i nekoliko rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a; budući da UN i njegovi partneri i dalje pružaju humanitarnu pomoć desecima tisuća ljudi koji su zbog nasilja prisiljeni na raseljavanje;

P.  budući da su međunarodna zajednica i pojedinačne države odgovorni privesti pravdi osobe odgovorne za kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom sukoba u Siriji, među ostalim i primjenom načela univerzalne jurisdikcije, kao i nacionalnog prava; budući da se to može učiniti u okviru postojećih nacionalnih i međunarodnih sudova i tribunala, ili u okviru međunarodnih ad hoc kaznenih sudova koji će se tek uspostaviti;

Q.  budući da je carinska unija između Turske i EU-a stupila na snagu 1995. i otada je ostala nepromijenjena; budući da se kao rezultat toga vrijednost bilateralne trgovine povećala više od četiri puta; budući da je Turska 2018. i dalje bila peti najveći trgovinski partner EU-a, dok je EU daleko najvažniji trgovinski partner Turske i njegov glavni izvor izravnih stranih ulaganja; budući da je EU 2018. obustavio inicijativu za modernizaciju carinske unije zbog zabrinjavajućih političkih događaja u Turskoj;

R.  budući da je Turska i dalje ključni partner EU-a, članica NATO-a i važan čimbenik u sirijskoj krizi i regiji; budući da u članku 1. Ugovora o osnivanju NATO-a stoji da se njegove strane obvezuju da će međunarodne sporove, u kojima možda sudjeluju mirnim sredstvima, rješavati na način koji ne ugrožava međunarodni mir i sigurnost i pravdu te da će se u svojim međunarodnim odnosima suzdržavati od prijetnji ili upotrebe sile na bilo koji način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda;

1.  oštro osuđuje jednostranu tursku vojnu intervenciju na sjeveroistoku Sirije, koja predstavlja teško kršenje međunarodnog prava i kojom se ugrožava stabilnost i sigurnost cijele regije te se nanosi dodatna patnja stanovništvu koje je već pogođeno ratom, uzrokuje masovno raseljavanje civila i može doprinijeti ponovnom pojavljivanju Daiša, koji i dalje predstavlja prijetnju sigurnosti građana u Siriji, Turskoj, široj regiji i EU-u, ali i globalno te sprečava pristup humanitarnoj pomoći;

2.  apelira na Tursku da smjesta i konačno prekine svoju vojnu operaciju na sjeveroistoku Sirije i da povuče sve svoje snage sa sirijskog teritorija; naglašava da se vojnom operacijom neće riješiti temeljni sigurnosni problemi u toj zemlji; zahtijeva potpuno poštovanje humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila, te da se lokalnim i međunarodnim humanitarnim organizacijama osigura nesmetan pristup;

3.  izražava svoju solidarnost s kurdskim narodom i drugim stanovnicima regije; naglašava ključni doprinos SDF-a, posebno žena, kao saveznika u borbi protiv Daiša i u ponovnom potvrđivanju važnosti slobode i građanskih prava u razvoju socijalnog, političkog i kulturnog života u regiji Sirije u kojoj živi većinom kurdsko stanovništvo;

4.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da stajalište EU-a prenese turskim vlastima i da postavi temelje za snažan i sveobuhvatan odgovor EU-a na tu krizu; poziva je na pokretanje dijaloga s turskim vlastima kako bi se omogućilo brzo smirivanje situacije i pronašlo održivo rješenje krize; naglašava da bi EU trebao razmotriti sve dostupne mogućnosti suradnje sa svojim međunarodnim partnerima u okviru UN-a;

5.  prima na znanje sporazum između SAD-a i Turske od 17. listopada 2019. o privremenom prekidu vatre; međutim, izražava zabrinutost jer se njegovim odredbama ozakonjuje turska okupacija „sigurne zone” na sjeveroistoku Sirije; nadalje, izražava duboku zabrinutost zbog toga što taj sporazum ne podrazumijeva samo raseljavanje lokalnih skupina stanovništva kao što su Kurdi, Jezidi i Asirci te turkmenistanske, armenske, arapske i druge manjine, već i njihovo premještanje u područja s arapskom većinom, čime bi se stvorile nove napetosti i prijetnje sigurnosti civilnog stanovništva;

6.  ustraje u tome da bi trebalo postojati globalno političko rješenje za sirijski sukob koje se temelji na priznavanju jedinstva, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti Sirije, uz potpuno poštovanje prava svih etničkih i vjerskih dijelova sirijskog društva, u okviru Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2254 i Priopćenja iz Ženeve iz 2012., o kojem su sirijske strane pregovarale u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a i koje predstavlja temelj za stvarnu političku tranziciju;

7.  u tom pogledu pozdravlja uspostavu Ustavnog odbora i napore Geira O. Pedersena, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju, čime bi se trebala omogućiti vjerodostojna, uravnotežena i uključiva osnova za politički proces među Sirijcima bez vanjskog utjecaja; poziva da svi relevantni akteri na sjeveroistoku Sirije budu u potpunosti uključeni u taj proces; podsjeća da ne može postojati održivo vojno rješenje sukoba te poziva sve uključene strane da se u potpunosti pridržavaju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojima se traži hitan prekid vatre, kraj svih opsada, potpun i neometan pristup za humanitarnu pomoć u cijeloj zemlji te zaštitu humanitarnih radnika koju će osigurati sve strane; poziva države članice da ponovno zatraže od Vijeća sigurnosti UN-a da donese rezoluciju kojom će se Vijeću omogućiti ciljano djelovanje i koja će u konačnici biti usmjerena na sigurnosnu zonu pod vodstvom UN-a u sjevernoj Siriji u korist tamošnjeg stanovništva;

8.  ponavlja ozbiljnost posljedica koje daljnja eskalacija i destabilizacija u regiji ima za samu regiju i za EU, uključujući povećanje sigurnosnih rizika, humanitarnih kriza i migracijskih tokova; poziva Komisiju da u svim aspektima pripremi EU kako bi na najbolji mogući način reagirao na sve moguće situacije te da obavijesti Europski parlament o mogućim posljedicama daljnje eskalacije i destabilizacije u regiji;

9.  žali zbog činjenice da Vijeće za vanjske poslove 14. listopada 2019. nije uspjelo postići dogovor o embargu na oružje Turskoj na razini cijelog EU-a; međutim, pozdravlja odluku raznih država članica da zaustave izdavanje izvoznih dozvola za oružje Turskoj, no apelira na njih da osiguraju da se ta obustava primjenjuje i na već odobrene ili neisporučene prijenose; posebno ponavlja da sve države članice moraju strogo primjenjivati pravila iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP o izvozu oružja te moraju strogo primjenjivati četvrto mjerilo koje se odnosi na regionalnu stabilnost; snažno poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da, ako se turska vojna operacija u Siriji nastavi, pokrene inicijativu kako bi se Turskoj nametnuo sveobuhvatni embargo na oružje na razini EU-a, uključujući na tehnološku robu dvojne namjene, s obzirom na ozbiljne optužbe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

10.  poziva Vijeće da uvede niz ciljanih sankcija i zabrane izdavanja viza turskim službenicima odgovornima za povrede ljudskih prava tijekom trenutačne vojne intervencije, uz sličan prijedlog za turske službenike odgovorne za ograničavanje temeljnih prava u Turskoj; odlučno poziva sve države članice da osiguraju potpuno poštovanje Odluke Vijeća 2013/255/ZVSP(4) o mjerama ograničavanja protiv Sirije, posebno kad je riječ o zamrzavanju imovine pojedinaca koji su navedeni na popisu u toj Odluci i ograničavanju prihvata osoba koje imaju koristi od režima u Siriji ili ga podupiru;

11.  odlučno odbacuje planove Turske da uspostavi takozvanu sigurnu zonu duž granice na sjeveroistoku Sirije; ističe da bi svako prisilno preseljenje sirijskih izbjeglica ili interno raseljenih osoba u to područje predstavljalo ozbiljno kršenje konvencijskog međunarodnog prava o izbjeglicama, međunarodnog humanitarnog prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; podsjeća da se vraćanje izbjeglica mora provesti na siguran, dobrovoljan i dostojanstven način te da su trenutačne okolnosti takve da kategorički sprječavaju takva kretanja; ustraje u tome da takva područja ne primaju pomoć EU-a za stabilizaciju ili razvoj; naglašava da etničke i vjerske skupine u Siriji imaju pravo i dalje dostojanstveno i sigurno živjeti ili se vratiti u područja koja su povijesno i tradicionalno njihova domovina;

12.  poziva Vijeće da razmotri donošenje primjerenih i ciljanih gospodarskih mjera protiv Turske koje ne smiju utjecati na civilno društvo ili osobe koje su već snažno pogođene gospodarskom krizom u toj zemlji, položaj sirijskih izbjeglica ili daljnje sudjelovanje turskih učenika u europskim programima razmjene kao što je Erasmus+; poziva Vijeće da u svrhu sprječavanja daljnje eskalacije na sjeveroistoku Sirije razmotri obustavu trgovinskih povlastica iz sporazuma o poljoprivrednim proizvodima i, kao krajnju mjeru, obustavu carinske unije između EU-a i Turske;

13.  ističe da se Parlament tijekom posljednjih godina aktivno zalagao za smanjenje financiranja Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) II zbog nepoštovanja ljudskih prava; zaključuje da su turske vlasti nedavno poduzele korake kojima se krše europske vrijednosti; poziva Komisiju da zajamči da se sredstva EU-a ne koriste za financiranje vojne operacije koja je u tijeku ili za olakšavanje bilo kakvog prisilnog vraćanja sirijskih izbjeglica u takozvane „sigurne zone”;

14.  iznimno je zabrinut zbog navoda da turske snage i/ili njihove pomoćne snage koriste bijeli fosfor na civilima, što je zabranjeno međunarodnim pravom; u potpunosti podržava rad Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je pokrenula istragu o mogućoj uporabi bijelog fosfora; traži da oni koji su odgovorni za to odgovaraju;

15.  poziva Tursku da zajamči odgovornost za zločine koje su počinile proturske paravojne postrojbe, uključujući za ubojstvo Hevrin Khalaf i druga izvansudska pogubljenja; apelira na EU i njegove države članice da podupru postupak dokumentiranja svih kršenja na sjeveroistoku Sirije i da ustraju u tome da se ona istraže na temeljit i nepristran način te da se njihove počinitelje kazneno goni;

16.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o tome da stotine zatvorenika ISIS-a, uključujući i mnoge strane borce, bježe iz kampova u sjevernoj Siriji uslijed turske ofenzive, čime se povećava opasnost od ponovne pojave ISIS-a; poziva države članice EU-a da pripreme planove za izvanredne situacije u pogledu sigurnosnih prijetnji do kojih će doći u slučaju povratka stranih boraca ISIS-a te da nastave s kaznenim progonom u skladu s međunarodnim standardima za zlodjela koja su počinile takve osobe; poziva nacionalne obavještajne službe i sigurnosne službe da povećaju oprez u pogledu mogućeg povratka stranih boraca i njihovih obitelji;

17.  zabrinut je zbog dramatičnog stanja i sudbine europske djece boraca tzv. Islamske države u sjevernoj Siriji; poziva države članice da posebnu pozornost posvete stanju i potrebama te djece kako bi osigurale poštovanje njihovih osnovnih prava; poziva države članice da pri donošenju svih odluka koje se odnose na djecu uzmu u obzir najbolji interes djeteta;

18.  ponovno potvrđuje svoju potporu za napore koje globalna koalicija, čiji je Turska partner, ulaže u borbi protiv Daiša; ističe da su koalicijske i sirijske partnerske snage ostvarile znatan napredak u kampanji za borbu protiv Daiša u Siriji, ali izražava zabrinutost zbog jednostrane vojne akcije Turske kojom se ugrožava taj napredak;

19.  pozdravlja predanost Unije pružanju humanitarne pomoći zemljama u susjedstvu Sirije, osobito Jordanu, Libanonu, Turskoj, Iraku i Egiptu, koje i dalje prihvaćaju milijune izbjeglica; smatra neprihvatljivim da turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izbjeglice koristi kao oružje i za ucjenjivanje EU-a; poziva države članice EU-a da se čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju preseljenja pronađu zaštitu izvan regija u neposrednom susjedstvu; podsjeća na obvezu potpunog poštovanja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; poziva EU i države članice da osiguraju dodatna sredstva za kurdsku regionalnu vladu u Iraku kako bi se mogla nositi s priljevom izbjeglica iz Sirije;

20.  uviđa da je Turska opravdano zabrinuta oko sigurnosti, no ustraje u tome da se ta pitanja rješavaju političkim i diplomatskim sredstvima, a ne vojnim djelovanjem, u skladu s međunarodnim i humanitarnim pravom;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, Turskoj, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski i turski jezik.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0215. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0200. (3) SL L 335, 13.12.2008., str. 99. (4) Odluka Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL L 147, 1.6.2013., str. 14.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2019. o otvaranju pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom (2019/2883(RSP))

P9_TA(2019)0050 RC-B9-0156/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. lipnja 2018., u kojima se potvrđuju zaključci o proširenju i procesu stabilizacije i pridruživanja koje je Vijeće usvojilo 26. lipnja 2018. i kojima je zacrtan jasan put k otvaranju pregovora o pristupanju u lipnju 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. lipnja 2019. u kojima je odlučilo da će najkasnije do listopada 2019. ponovno razmotriti preporuke Komisije o otvaranju pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. i 18. listopada 2019. u kojima je odlučilo da će pitanje proširenja ponovno razmotriti prije sastanka na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana u Zagrebu u svibnju 2020.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. svibnja 2019. o politici proširenja EU-a (COM(2019)0260) i priložene radne dokumente službi Komisije naslovljene „Izvješće o Albaniji za 2019.” (SWD(2019)0215) i „Izvješće o Sjevernoj Makedoniji za 2019.” (SWD(2019)0218),

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Albaniji i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, a posebice one od 15. veljače 2017.(1) i 29. studenoga 2018.(2) o izvješćima Komisije o Albaniji za 2016. i 2018. te od 14. lipnja 2017.(3) i 29. studenoga 2018.(4) o izvješćima Komisije o bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji/Sjevernoj Makedoniji za 2016. i 2018.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. veljače 2018. naslovljenu „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” (COM(2018)0065),

–  uzimajući u obzir pristupanje Albanije NATO-u 2009. i činjenicu da je Sjeverna Makedonija na putu da postane 30. članica NATO-a,

–  uzimajući u obzir izjavu iz Sofije sa sastanka na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana od 17. svibnja 2018. te priloženi program prioriteta,

–  uzimajući u obzir zajedničko pismo predsjednika Tuska, Sassolija i Junckera te novoizabrane predsjednice Von der Leyen od 3. listopada 2019. o otvaranju pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. listopada 2013. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi za 2013. – 2014.” (COM(2013)0700),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Berlinski proces pokrenut 28. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir Konačni sporazum za rješavanje nesuglasica kako je opisano u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 817 (1993.) i 845 (1993.), raskid Privremenog sporazuma iz 1995. te uspostavu strateškog partnerstva između Grčke i bivše jugoslavenske republike Makedonije od 17. lipnja 2018., poznato i kao Prespanski sporazum,

–  uzimajući u obzir odluke Europskog vijeća od 16. prosinca 2005. o tome da se Sjevernoj Makedoniji dodijeli status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u te 26. i 27. lipnja 2014. o tome da se Albaniji dodijeli status zemlje kandidatkinje,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica te dvije predmetne države, Albanije i Sjeverne Makedonije,

–  uzimajući u obzir politički sporazum (takozvani „Sporazum iz Pržina”) četiriju najvećih političkih stranaka postignut 2. lipnja i 15. srpnja 2015. u Skopju te dogovor četiriju strana o njegovoj provedbi od 20. srpnja i 31. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Europsko vijeće u Solunu 2003. istaknulo svoju potporu budućoj integraciji zemalja zapadnog Balkana u europske strukture i izjavilo da je njihovo buduće članstvo u Uniji visoko na popisu prioriteta za EU te da će Balkan biti integralni dio ujedinjene Europe;

B.  budući da je na sastanku na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana održanom 17. svibnja 2017. EU ponovno potvrdio svoju nedvosmislenu potporu perspektivi članstva u EU-u za zapadni Balkan;

C.  budući da je perspektiva članstva u EU-u temeljni poticaj za reforme u zemljama zapadnog Balkana; budući da je proces proširenja imao odlučujuću ulogu u stabilizaciji zapadnog Balkana, koji se smatra regijom od strateške važnosti za Europsku uniju;

D.  budući da u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji postoji politički konsenzus i široka javna potpora procesu pristupanja EU-u;

E.  budući da su regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi ključni za napredak tih zemalja na putu prema pristupanju EU-u;

F.  budući da se svaka zemlja kandidatkinja pojedinačno ocjenjuje na temelju vlastitih zasluga, i budući da bi plan pristupanja i napredovanje pregovora trebali ovisiti o brzini provedbe i kvaliteti reformi;

G.  budući da je Albanija 2009. podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji i da je 2014. dobila status zemlje kandidatkinje; budući da je Komisija 2016. preporučila otvaranje pristupnih pregovora s Albanijom; budući da je Sjeverna Makedonija 2004. podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji i da je 2005. dobila status zemlje kandidatkinje; budući da je Komisija od 2009. u više navrata preporučila otvaranje formalnih pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom;

H.  budući da je nakon sastanaka održanih u lipnju 2018. i 2019. ovo treći put da je Europsko vijeće pokazalo svoju nesposobnost donijeti pozitivnu odluku o proširenju; budući da je Europsko vijeće zaključilo da će pitanje proširenja ponovno razmotriti uoči sastanka na vrhu između EU-a i zapadnog Balkana koji će se održati u svibnju 2020. u Zagrebu;

I.  budući da je Sjeverna Makedonija pod svojim bivšim imenom u kolovozu 2017. potpisala takozvani Ugovor o prijateljstvu s Bugarskom kojim su se uklonile bilateralne nesuglasice i na temelju kojeg su se te dvije zemlje približile jedna drugoj u okviru partnerstva orijentiranog prema EU-u, nakon čega je uslijedio Prespanski sporazum s Grčkom;

J.  budući da je postignut dobar napredak u reformi pravosuđa u Albaniji kojom se želi povećati neovisnost, odgovornost, profesionalnost i učinkovitost pravosudnih institucija te zemlje i poboljšati povjerenje ljudi u sudska tijela; budući da se reforme trebaju smatrati najobuhvatnijim naporima u tom području, također u usporedbi s onim što će sve druge zemlje u regiji morati ostvariti na svom putu prema članstvu u EU-u;

K.  budući da su u Sjevernoj Makedoniji najavljeni prijevremeni izbori kao odgovor na odgodu odluke o otvaranju pregovora s tom zemljom;

1.  izražava duboko razočaranje neuspjehom EU-a da postigne dogovor o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom zbog blokade Francuske, Danske i Nizozemske, s obzirom na to da su obje zemlje uložile znatne napore u ispunjavanje zahtjeva EU-a za otvaranje pregovora o pristupanju;

2.  pohvaljuje Sjevernu Makedoniju zbog povijesnog i zadovoljavajućeg rješavanja složenih i otvorenih bilateralnih pitanja te promicanja dobrosusjedskih odnosa, posebno u okviru Prespanskog sporazuma s Grčkom i Ugovora o prijateljstvu, dobrosusjedskim odnosima i suradnji s Bugarskom; poziva Vijeće da uzme u obzir pozitivne poruke iz tih sporazuma i kontraproduktivne učinke svoje odluke na političku stabilnost, regionalnu suradnju i miran suživot te nadalje čestita Republici Sjevernoj Makedoniji na njezinu doprinosu miru na Balkanu te pružanju sjajnog primjera kako pronaći miroljubiva rješenja za dugotrajne sporove; poziva na nastavak „dijaloga Jean Monnet” sa Skupštinom Sjeverne Makedonije s obzirom na to da se radi o ključnom instrumentu potpore;

3.  pozdravlja činjenicu da je Albanija pokazala odlučnost u provođenju programa reformi EU-a te da je postigla konkretne i trajne rezultate; također pozdravlja reforme pravosuđa koje se provode u Albaniji; u potpunosti podržava preporuku Komisije o Albaniji kao priznanje za ohrabrujuće napore u provedbi reformi; smatra da bi se brzim otvaranjem postupka analitičkog pregleda i pregovora za pristupanje EU-u održao i produbio zamah reforme; smatra da bi otvaranje pregovora predstavljalo snažan katalizator za provedbu reformi i konsolidaciju demokratskih institucija te doprinijelo jačanju nadzora EU-a, odgovornosti i potpunom poštovanju prava manjina u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji;

4.  naglašava da je takav izostanak odluke strateška pogreška i da ima štetan učinak na vjerodostojnost EU-a, s obzirom na to da integracija zemalja koje ispunjavaju uvjete pomaže EU-u da ispunjava svoju međunarodnu ulogu i štiti svoje interese, iako napredak na putu prema pristupanju EU-u ima transformativan učinak i na same države kandidatkinje; nadalje, navodi da je politika proširenja EU-a najučinkovitiji instrument vanjske politike Unije te da njezino dodatno slabljenje može dovesti do sve nestabilnijeg stanja u neposrednom susjedstvu EU-a;

5.  napominje da moguća reforma postupka proširenja ne bi smjela biti prepreka za one zemlje koje su već ispunile uvjete za otvaranje pregovora o pristupanju; nadalje napominje da je zemlje kandidatkinje potrebno ocjenjivati na temelju vlastitih postignuća i objektivnih kriterija, a ne na temelju razmatranja domaćih političkih programa u pojedinim državama članicama, te da su brzina i kvaliteta reformi ono što određuje raspored pristupanja;

6.  podsjeća na obnovljeni konsenzus o proširenju koji je Europsko vijeće odobrilo u prosincu 2006. i koji je potom potvrđen u zaključcima Europskog vijeća iz lipnja 2016.;

7.  ističe da je neuspjeh EU-a da otvori pregovore o pristupanju doveo do sazivanja prijevremenih izbora u Sjevernoj Makedoniji, što je dovelo do gubitka vjerodostojnosti za one koji su pristali na kompromise; smatra da se time šalje negativna poruka mogućim zemljama kandidatkinjama u pogledu dobrosusjedskih odnosa; sa zabrinutošću napominje da bi to drugim stranim akterima čija aktivnost možda nije u skladu s vrijednostima i interesima EU-a moglo omogućiti da se više angažiraju u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji;

8.  pohvaljuje zaključke sa sastanka čelnika Sjeverne Makedonije od 20. listopada 2019. kojima se potvrđuje predanost zemlje postupku pristupanja Europskoj uniji i naglašava da ne postoji alternativa za Sjevernu Makedoniju;

9.  naglašava da se ovom odlukom šalje poruka upozorenja drugim zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu te stvara prostor za druge utjecaje, a njome bi se mogla i usporiti ili čak potpuno zaustaviti provedba proeuropskih reformi u drugim državama pristupnicama;

10.  podsjeća da mladi u regiji imaju velika očekivanja u pogledu pristupanja EU-u i smatra da bi budućnost bez jasne perspektive mogla dovesti do migracija iz regije;

11.  žali što se tom odlukom potkopavaju napori Europskog parlamenta u postupku proširenja i u okviru strategije za zapadni Balkan;

12.  žali zbog toga što države članice nisu uspjele donijeti jednoglasnu odluku o otvaranju pregovora; poziva države članice da pokažu odgovornost prema Albaniji i Sjevernoj Makedoniji te da na sljedećem sastanku donesu jednoglasnu pozitivnu odluku o početku pregovora, imajući na umu i posljedice nedjelovanja;

13.  smatra da bi buduća Komisija trebala odmah razmotriti politiku proširenja, uzimajući u obzir učinke nedavne odluke Vijeća, naglašavajući prednosti proširenja i za zemlje kandidatkinje i za države članice EU-a; nadalje smatra da bi Komisija u tom smislu trebala preispitati i izmijeniti strategiju za zapadni Balkan iz veljače 2018.;

14.  ponavlja da prema članku 49. UEU-a svaka europska država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji, pod uvjetom da zadovoljava kriterije iz Kopenhagena i načela demokracije, da poštuje temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te vladavinu prava;

15.  poziva Parlament da dodatno poveća svoje aktivnosti potpore demokraciji („dijaloge Jean Monnet” i izgradnju kapaciteta) u regiji kako bi se osiguralo da parlamenti u potpunosti ostvare svoju ulogu pokretača demokratskih reformi te da realiziraju europske težnje građana regije;

16.  u tom pogledu i kao odgovor na zastoj u Europskom vijeću poziva Parlament da sazove regionalni parlamentarni dijalog s vodstvom parlamenata zapadnog Balkana kako bi se osmislila strategija o ulozi parlamenata u provedbi programa reformi EU-a i donošenju konkretnih mjera koje su u skladu s nadom koju narodi regije ulažu u europski projekt;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a te vladama i parlamentima Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i svim ostalim državama pristupnicama.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 122. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0481. (3) SL C 331, 18.9.2018., str. 88. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0480.